PARTNER br:4

Građanima Crne Gore čestitamo

21.maj DAN NEZAVISNOSTI Ministarstvo odbrane Crne Gore 2 PARTNER

Nova snaga Vojska Crne Gore

Događaj mjeseca

SADRŽAJ

Sjećanje na grahovačku bitku

DOGAĐAJ MJESECA .......................................................... 3 INTERVJU PREDSJEDNIKA VLADE CRNE GORE MILA ĐUKANOVIĆA .......................................................... 4 Država bezbjednija u NATO - I. Despotović, V. Latković KOMENTAR: NATO IZMEĐU EMOCIJA I RAZUMA ................................ 7 Ilija Despotović STRATEGIJSKI PREGLED ODBRANE ANALIZA RESURSA I ODGOVORA ...................................... 9 mr Mehmedin Tahirović SOLIDARNOST KAO OBAVEZA .................................... 11 Ilija Despotović SLOBODA SE BRANI IZVAN SVOG DOMA ...................... 12 Mihailo Danilović NOVA SNAGA - VOJSKA CRNE GORE ............................... 15 Mihailo Danilović BRIGADA ZA SPECIJALNE OPERACIJE ...........................17 Kad se udruže hrabrost, vještine i alat Marinko Slomo IZ SVIJETA VOJNE TEHNIKE ........................................... 20 Naoružanje savremenih specijalnih jedinica Marinko M. Slomo AKTUELNOSTI IZ VOJSKE ............................................... 21 BEZBJEDNOST SE ŠTITI IZVAN GRANICA ..................... 22 mr Tijana Turković PREDSTAVNICI CRNOGORSKE VOJSKE NA PRESTIŽNOJ VOJNOJ VJEŽBI „COMBINED ENDEAVOR 2008” .......... 24 Olivera Đukanović

Na Dan nezavisnosti, a povodom 150 godina od bitke na Grahovcu upriličena je svečanost na kojoj su ministri odbrane i kulture, sporta i medija Boro Vučinić i Branislav Mićunović, uz vojne i državne počasti otkrili spomenik u znak sjećanja na bitku na Grahovcu, djelo akademika Pavla Pejovića.

prema ovoj slavnoj bici, obratio se i gradonačelnik Nikšića Nebojša Radojičić. ,,U zahvalnost za njihovu čistotu htjenja i ideja za koju su se borili, hrabrost, veličinu podnijetih žrtava, nesebičnost u ostvarenju vjekovnih težnji danas dajemo sve od sebe da oživimo ovo strateški važno područje'', kazao je on.

,,Naša savremena grahovačka bitka i pobjeda bio je i referendum 21. maja 2006. kada smo, demokratski iskazanom voljom građana, vratili puni državno - pravni suverenitet Crne Gore”, izjavo je ministar Vučinić.

Vijence na spomenik na Grahovcu, pored predstavnika Ministarstva odbrane, Vojske Crne Gore, Ministarstva kulture, sporta i medija i delegacije Opštine Nikšić, položile su i delegacije SUBNOR a, mjesnih zajednica Vilusi i Grahovo, kao i NVO ,,Lovćenska vila''.

On je takođe govorio i o istorijskom značaju te bitke ističući da je ,,Grahovačka bitka bila dio plana knjaza Danila da se crnogorsko pitanje nametne ondašnjim velikim silama, kako bi Evropa diplomatski priznala nezavisnost Crne Gore, njeno teritorijano proširenje i potpisima ozvaničila državne granice. I zaista, Grahovačka bitka je Crnoj Gori donijela impresivne političke i teritorijalne dobitke.''

Velikom broju građana koji su došli iz različitih krajeva Crne Gore u želji da svojim prisustvom iskažu poštovanje

Bitka na Grahovcu je jedna od najslavnijih crnogorskih pobjeda u XIX vijeku. Bitka je imala mnogo veći politički nego vojni značaj. Tom pobjedom ugled Crne Gore u Evropi značajno je porastao i pod pritiskom evropskih sila porta je morala prihvatiti razgraničenje sa Crnom Gorom, što je na izvjestan način značilo i njeno priznanje kao države koja je nakon razgraničenja dobila i značajno teritorijalno proširenje.

Irena Radoman Sanja Dajević

VIJEK I PO OD GRAHOVAČKE BITKE ................................ 26 Ilija Despotović

IMPRESSUM Partner - mjesečnik o evroatlantskim integracijama, odbrani i Vojsci maj 2008. godine BROJ: 4 IZDAVAČ: Ministarstvo odbrane Crne Gore ZA IZDAVAČA: mr Boro Vučinić UREDNIK: Vidak Latković REDAKCIJA: Ilija Despotović , Olivera Đukanović, Zorica Radović, Mehmedin Tahirović, Marinko M. Slomo, Mihailo Danilović, Tijana Turković TEHNIČKI UREDNIK: Miodrag Kankaraš KONTAKT: Portparol // TEL/FAX: +382 20 241 375 E-MAIL: pr@mod.cg.yu WEB: www.vlada.cg.yu/odbrana ADRESA: Jovana Tomaševića 29 ŠTAMPA: MOUSE STUDIO, Podgorica // TIRAŽ: 5000

PARTNER 3

Intervju

Intervju predsjednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića

Država bezbjednija u NATO Gospodine predsjedniče, kako ocjenjujete dosadašnje aktivnosti na izgradnji sistema odbrane i Vojske u Crnoj Gori?

Dosta toga je urađeno. Gradi se sistem odbrane, a uporedo sa tim ulažu se veliki napori na izgradnji i modernizaciji Vojske Crne Gore. Istovremeno se odvijaju aktivnosti u procesu evroatlantskih integracija. Dakle, bilo je neophodno da, novoformirano Ministarstvo odbrane, koje nijesmo imali gotovo punih 100 godina kao resor u izvršnoj vlasti, bude angažovano na dva važna kolosijeka: da radi na sopstvenom organizacionom konstituisanju i da se istovremeno bavi krupnim obavezama na planu izgradnje sistema odbrane.

Zato možemo biti zadovoljni ako imamo u vidu da je Ministarstvo odbrane institucionalno i organizaciono gotovo sasvim oformljeno kao novi resor, zatim što imamo profesionalnu vojsku koja je vojnicima po ugovoru popunjena gotovo 60 posto, a u isto to vrijeme Crna Gora je primljena u Partnerstvo za mir i postala dio Intenziviranog dijaloga sa NATO. Uz to, uspostavljena je i intenzivna vojna diplomatija.

Sa vremenske distance od godinu i po dana, kako gledate na odluku o profesionalizaciji Vojske?

Svakako, to je ispravna odluka. To nije bila odluka dnevno-političkog karaktera, već izraz strateških procjena i opredjeljenja Crne Gore. Ona je rezultat odgovorne procjene bezbjednosnih i odbrambenih izazova i sagledavanja da je upravo

4 PARTNER

Predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović

Profesionalizacija vojske znači opredjeljenje da stvaramo stručno osposobljene, operativno efikasne vojne snage koje će biti interoperabilne sa vojno odbrambenim potencijalom u regionu i šire, radi zajedničke odbrane od savremenih izazova, u prvom redu terorizma.

Intervju profesionalna vojska najbolji odgovor na savremene opasnosti. Profesionalizacija vojske znači opredjeljenje da stvaramo stručno osposobljene, operativno efikasne vojne snage koje će biti interoperabilne sa vojno odbrambenim potencijalom u regionu i šire, radi zajedničke odbrane od savremenih izazova, u prvom redu terorizma. Pošto su bezbjednosnoodbrambeni izazovi danas raznovrsni i vrlo složeni, njima se može suprotstaviti profesionalna vojska. Tim prije što u uslovima savremenih međunarodnih odnosa sve manje ima prostora za klasične vojne sukobe. Šta bi moglo da bolje motiviše crnogorske mladiće da se profesionalno angažuju na poslovima u Vojsci? Šta Vlada preduzima da vojni poziv učini atraktivnijim?

Profesionalizacija Vojske je proces koji podrazumijeva duži period. Mi napuštamo stari sistem odbrane i “prevodimo” ga na novi model, i za to treba dosta vremena. S druge strane sama profesionalizacija znači da uporedo sa popunjavanjem vojske oblikujemo i njen organizaciono formacijski profil. Mislim da možemo biti zadovoljni onim što je do sada postignuto. Već sam kazao da je Vojska Crne Gore oko 60 posto popunjena vojnicima po ugovoru, a ukupna popunjenost je preko 80 posto. To će, svakako, ići sve bolje, kako se budu stvarali materijalni i drugi uslovi za rad i život vojnika i za njegov viši ukupni standard. Na tome se kontinuirano radi - plate profesionalnih vojnika su osjetno povećane, a već smo krenuli i u izgradnju stanova. Što se tiče tehničke modernizacije vojske, tu nam takođe predstoji značajna aktivnost.

Napomenuo bih da tehničkoj modernizaciji pristupamo zato što je to potrebno, a ne zato što, kako pojedinci prigovaraju, neko od nas to traži ili nam neko to diktira. Modernizacija Vojske Crne Gore je naš interes. Uostalom, takvoj modernizaciji su prustupile vojske svih zemalja na prostoru bivše Jugoslavije.

Članstvo Crne Gore u PzM nije sporno u javnosti, dok je podrška učlanjenju u NATO još daleko od optimuma. Gdje Vi vidite rezervisanost građana i nekih političkih stranaka prema članstvu u NATO? Prvo treba reći da je PzM jedan od ključnih programa NATO i da su taj program prihvatile mnoge zemlje, među kojima i Rusija. PzM podrazumijeva niz pogodnosti za zemlje članice, jednako tako i obaveze. Javnost to ne dovodi u pitanje, ali postoji podozrenje prema članstvu u NATO. To se može objasniti postojanjem stereotipa opterećenih ideološkim i političkim iskustvom i predrasudama iz prošlosti. Takođe, u dijelu javnosti, NATO se negativno doživljava zbog njegove uloge na prostoru bivše Jugoslavije prije desetak godina. Tada je Srbija, pretrpjela velike ljudske gubitke i velika materijalna razaranja. Crna Gora kudikamo manje, ali je svaki izgubljeni život nenadoknadiv gubitak za porodicu i društvo.

Naravno, treba imati u vidu šta je sve prethodilo NATO intervenciji 1999. godine, i posebno, podsjetiti se da su i tada nuđena dogovorna rješenja koja je režim u Beogradu odbacivao, iako je znao da to može dovesti do NATO intervencije, a time do stradanja ljudi i imovine. Međutim, tadašnji režim je ušao u sukob sa najmočnijom alijansom na svijetu, rizikujući i živote građana i imovinu, radi očuvanja sopstvenih pozicija, a ne radi očuvanja Kosova. Jer, kao što je poznato, nakon Kumanovskog sporazuma uslijedila je rezolucija 1244 i uspostavljen međunarodni protektorat na Kosovu, čime je ono faktički izopšteno iz pravnog sistema Srbije.

U svim razgovorima sa predstavnicima međunarodne zajednice koje sam imao u to doba, ukazivao sam da će intervencijom biti kažnjeni i građani, a ne samo režim. Međutim, nije od nas zavisio slijed događaja, već se on odvijao u trouglu Beograd - međunarodna zajednica - Priš-

tina. Na nama je bilo da učinimo sve da se na Crnu Goru ne prenesu strahote pogibije i razaranja, uprkos tome što je tadašnja Vojska Jugoslavije, povremenom oružanom paljbom sa zemlje i postavljanjem radarskih sistema u blizini vitalnih objekata provocirala NATO avijaciju da bombarduje i Crnu Goru. Nažalost, neke od posljedica se nijesu mogle izbjeći, ali su one neuporedivo manje od posljedica koje bi uslijedile da Crna Gora nije proglasila neutralnost. Ovo podsjećanje činim da bih još jednom ukazao da odluke o budućnosti treba zasnivati na činjenicama i argumentima, a ne na političkim manipulacijama događajima iz prošlosti.

Upravo njima se služe neki politički subjekti u Crnoj Gori.

Razloge rezervisanosti jednog broja građana treba tražiti i u njihovoj nedovoljnoj obaviještenosti o karakteru i ulozi NATO. To više nije klasični vojni savez iz vremena hladnog rata i ideološko-političkih konfrontacija u Evropi. Kao što znamo, NATO se transformisao u neku vrstu političke demokratske zajednice zemalja na osnovu procjene o zajedničkim ciljevima i vrijednostima i o potrebi njihove odbrane od savremenih bezbjednosnih izazova. To, svakako, treba predočiti građanima u procesu ostvarivanja Komunikacione strategije i uvjeren sam da će raspoloženje prema NATO biti promijenjeno.

Kakav je značaj otpočinjanja Intenziviranog dijaloga za ukupan proces pristupanja NATO-u i kada bi Crna Gora, prema Vašoj procjeni, mogla postati dio evroatlantske alijanse?

Stavovi samita NATO u Bukureštu predstavljaju prije svega veoma značajno priznanje Crnoj Gori za rezultate koje je ostvarila u procesu izgradnje novog sistema odbrane, ali i u opštim reformskim naporima društva. Poziv iz Bukurešta je poruka da Crna Gora napreduje na planu evroatlantskih integracija u cjelini, da naša zemlja prihvata vrijednosti savre-

PARTNER 5

podršku članica i partnera NATO. Naravno, članstvo nam niko ne može namet-nuti niti bilo ko to pokušava. Ono je i naš interes i interes naših partnera. Jer, što je brojnija zajednica zemalja i naroda u odbrani od savremenih bezbjednosnih izazova, to je i efikasniji odgovor na izazove. Pri tome nikako ne treba zaboraviti da ostajemo suvereni u odlučivanju. Zato sam uvjeren da će kvalitetno upoznavanje građana sa prednostima članstva, otkloniti nedoumice i podozrenje prema NATO. O članstvu u toj alijansi treba razgovarati otvoreno, kroz dijalog o svim aspektima.

Da li je neophodno organizovati referendum o članstvu Crne Gore u NATO?

menog demokratskog svijeta i da u doglednoj budućnosti može računati na punopravno članstvo u NATO. Ovdje bih podsjetio da su integracija u NATO i EU u suštini jednistven proces, što znači da kada nas NATO poziva na Intenzivirani dijalog o članstvu, time nam odaje priznanje i za ono što smo učinili na putu integracije u EU. Često se u javnosti postavljaju pitanja o cijeni koštanja članstva Crne Gore u NATO. Takođe, dio građana to članstvo posmatra kao tuđi interes. Na koji način razuvjeriti taj dio javnosti? Članstvo nije jednostran odnos i ono svakako podrazumijeva i koristi i obaveze.

Crna Gora će dobiti moderan sistem nji

6 PARTNER

odbrane koji će biti interoperabilan sa NATO kao vodećim međunarodnim sistemom kolektivne odbrane. Kao država, dakle, bićemo bezbjedniji, a takođe članstvom u NATO dijelićemo sa drugim članicama i moderne demokratske vrijednosti.

Sve će to pozitivno uticati na našu ekonomiju, na unutrašnji politički ambijent i samim tim na opšti prosperitet države i društva. Time i na kvalitetniji ukupni život građana. Što se tiče “koštanja” , treba imati u vidu da izgradnja modernog sistema odbrane svakako ima svoju cijenu koštanja, ali to nam je obaveza i bez učlanjenja u NATO. S druge strane, usvajanje NATO standarda u naoružanju i tehničkom opremanju vojske je obaveza Crne Gore, koja na tom putu dobija i značajanu

Odluka o članstvu u NATO može biti donešena na jedan ili drugi način, na referendumu ili odlukom parlamenta. Suština je da i u jednom i u drugom slučaju imamo kredibilnu većinu za članstvo.

Međutim, smatram da je prije donošenja odluke, presudno važno da kroz temeljno i kvalitetno informisanje javnosti ponudimo sve relevantne argumente kako bi stvorili pretpostavke da sama odluka o članstvu bude u punom smislu legitimna i demokratski izraz uvjerenja u potrebu članstva. Ima vremena za procjenu da li referendum o članstvu ili većinska odluka Skupštine. Sada je u fokusu potreba kvalitetnog odvijanja procesa informisanja javnosti o evroatlantskim integracijama.

I ovim povodom se uočava ozbiljan pristup naše najšire građanske javnosti prema važnim pitanjima, odnosno zainteresovanost građana za informacije i argumente, a ne za razmetanje emocijama.

I. Despotović V. Latković

Komentar

NATO

između emocija i razuma

U političkoj kampanji protiv članstva Crne Gore u NATO, zasad, iznose se, uglavnom dva razloga u prilog takvom stavu. Jedan je da nema informacija o stvarnim bezbjednosnim prijetnjama Crnoj Gori, ili, štaviše, tvrdnja da mi zapravo i nijesmo, i da nećemo biti, ni od koga ugroženi. Drugi je da je NATO bombardovao Srbiju i Crnu Goru i da zato ne treba nipošto ulaziti u tu alijansu. Ni jedan ni drugi razlog, bar ne do sada, nijesu propraćeni uvjerljivom argumentacijom.

Oni koji se oglašavaju prvim razlogom, nerijetko pitaju „pronatovce“ recite nam ko nam to prijeti. Gotovo da traže da se prstom pokaže „neprijatelj“ od koga Crna Gora želi da se zaštiti pod NATO kišobranom.

Oni bi, po svemu sudeći, htjeli odgovor - evo taj i taj nam prijeti, naš „neprijatelj“ je ta i ta zemlja. Naravno, takav odgovor im se ne može dati.

Prije svega, Crna Gora sada, neposredno, svi su izgledi, i nema neprijatelja te vrste. Drugo, pojam neprijateljstva, bezbjednosno-o dbrambene opasnosti, u savremenim uslovima, veoma je širok. Takođe, osnovano je uvjerenje da bezbjednost države, valjda je to vrlo jasno, nije stalna kategorija.

Dakle, hajdemo ovom logikom. Izvori mogućeg „neprijateljstva“, realnog, u

odnosu na Crnu Goru su višestruki, ili, bolje rečeno, nalaze se u potencijalnom spletu okolnosti, spoljnih, ali i unutrašnjih, koji bi, u nekom trenutku, mogao povećati bezbjednosni rizik za državu, ili, zašto ne, postati veoma stvaran. Zar je Balkan, i pored „tektonskih poremećaja“ i, zatim, „smirivanja tla“, u neposredno proteklim decenijama, postao sasvim bezbjedna zona?

Suštinski, apsolutno je tačna politička ocjena da političke ideje koje se ne mire sa samostalnom Crnom Gorom ne pripadaju prošlosti. Možda, čak, ni one koje bi i njen teritorijalni integritet pokušale da ospore u nekom trenutku. Crna Gora, teritorijalno, ekonomski, brojem stanovnika, nije nikakav džin, čak ni u regionu. Naprotiv, mi smo mala zemlja, budimo otvoreni, nejaki da se sami nosimo sa sopstvenim bezbjednosnim izazovima, sa svim „alama“ regiona i svijeta. Nije li već u tome glavna osnova našeg objektivnog državnog i nacionalnog interesa da se, kroz integraciju sa moćnim političko-vojnim savezima, osiguramo od eventualnih „neprijatelja“.

Svakako, nemojmo ironisati sa opštom svjetskom opasnošću koja se zove terorizam. Nijesmo li svjedoci da teroristi, kao moderni „neprijatelji“, u principu, napadaju sve i svuda. Ili, zar

nas Černobilj, ili, katastrofa u Mianmaru, Kini, tornada, tajfuni, cunamiji, klimatske promjene, ne opominju da moguće izazove te vrste ne čekamo sami.

Može li se Crna Gora, kao suverena država, kao članica UN, svjetske zajednice u najširem smislu, izolovati od bezbjednosnih rizika i opasnosti po mir, stabilnost i demokratiju, od prirodnih i tehnoloških katastrofa.

Bez obzira na to što je mala zemlja, samim tim što je članica UN i drugih organizacija, ona je dužna da pokaže solidarnost sa drugim državama. I, naravno, glavni instrument, najefikasniji mehanizam koji omogućava udruženo djelovanje država, koji obezbjeđuje solidarnu akciju u očuvanju i održavanju mira, u borbi protiv terorizma i drugih savremenih bezbjednosnih izazova, danas je NATO. Drugi „argument“ protiv uključivanja Crne Gore u NATO, tiče se, reklo bi se, emocija i razuma, osporavanja NATO-a na osnovu emotivnog pristupa, zasnovanog, prije svega, na činjenici da su bombe te alijanse padale po našim kasarnama, mostovima, aerodromima, raznim vojnim objektima, ili na osnovu hladnog rasuđivanja o našem stvarnom interesu (i koristi) da budemo članica Sjevernoatlantske alijanse. Pojednos-

PARTNER 7

Komentar tavljeno govoreći, dakle, u pitanju je „mržnja“ ili „ljubav“ prema NATO-u.

A nije potrebno, ni svrsishodno, ni jedno ni drugo. NATO ne treba ni da „volimo“, ni da „mrzimo“. Treba, kao nacija, kao država, društvo, demokratski, da procijenimo zašto hoćemo u NATO, šta nam donosi to članstvo, koji su, racionalno identifikovani i definisani, razlozi i interesi uključivanja u tu evroatlantsku alijansu.

Postavimo samo nekoliko pitanja.

Kako „zaboraviti“ NATO intervenciju, kampanju, bombardovanje 1999. godine? Da li ćemo se NATO-u „osvetiti“ ako ne uđemo u taj savez? Da li bi „izvinjenje“ NATO-a zbog bombardovanja uticalo na neke antinatovce da izmijene svoj stav? Uzgred rečeno, nije li zaboravljeno, ili se namjerno izbjegava otvorena priča o tome pod kojim je okolnostima došlo do bombardovanja bivše SR Jugoslavije.

Isto tako, zar je ondašnja politika Crne Gore bila neposredni povod bombardovanja?

Pa ako je tako, šta je suština „mržnje“ prema NATO-u? Da li je to pogled na onaj stari ideološko-politički savez za odbranu od komunizma, ili za „destabilizovanje“ komunističkih zemalja? Za napad na „komunističku Rusiju“? Nijesmo li danas svi u kapitalizmu, i zapadna i istočna Evropa. I sama Rusija. Da li je racionalno gajiti stare ideološko-političke predrasude, kad više nema međusobno konfrontiranih blokova te vrste? Stoji li čvrsto i emotivni „argument“ da bi se Crna Gora, ulaskom u NATO, svrstala u „antirusku“ alijansu? Nije li to svojevrsno potcjenjivanje snage Rusije? Zar ona nije dovoljno velika i jaka zemlja, da se može sama, i bez 8 PARTNER

nas, „braniti“ od NATO-a? Uostalom, nije li i Rusija djelimično članica NATO, prihvatanjem njegovog temeljnog programa Partnertsvo za mir?

Bombardovanje će, svakako, ostati u istorijskoj memoriji. I treba da ostane.

Ali, racionalno je i da se „zaboravi“, kao opterećenje za dobre odluke u nacionalnom i državnom interesu.

Evo primjera da se „zaboraviti“ može.

Francuska i Njemačka, dugo su kroz istoriju bile ljuti neprijatelji. Kakva je klanica bila samo u Drugom svjetskom ratu, na Zigfridovoj, odnosno, Mažino liniji. A Njemačka i Francuska, samo nekoliko godina nakon kraja rata, dogovore se da stvore međudržavnu zajednicu za ugalj i čelik. I tako su dva „vječita“ neprijatelja postali nukleus onoga što se danas zove Evropska unija. U interesu „zaborava“ neprijatne, teške, prošlosti, dvije zemlje su, takođe, postigle dogovor da iz školskih udžbenika izbace, ili ih na svoj način pacifikuju, sadržaje koji podsjećaju na teško nasljeđe u odnosima između dvije zemlje. Uostalom, i naš primjer opštejugoslovenski. Da nijesmo „zaboravili“ činjenicu da nas je Njemačka bombardovala pune četiri godine, tokom Drugog svjetskog rata, da smo sa njima krvarili u toliko bitaka, zar bismo onako masovno išli na „privremeni rad“ kod Germana?

Prve devize smo otud dobili, prva kola i aparate kupovali njemačkim markama. Je li trebalo da ne „zaboravimo“ taj dio naše prošlosti i da se izolujemo od svijeta? Za državu i narod uvijek je bilo ljekovito i da „zaboravlja“.

Ilija Despotović

CG u PzM

Strategijski pregled odbrane analiza resursa i odgovora Početkom 2006. godine u Ministarstvu odbrane Državne zajednice Srbija i Crna Gora, izrađen je Nacrt strategijskog pregleda odbrane SCG. Međutim, nakon povratka nezavisnosti Crne Gore na referendumu 21. maja 2006. godine, stekli su se sasvim novi uslovi za izradu ovog važnog državnog dokumenta. U periodu od povratka nezavisnosti do usvajanja novog Ustava Crne Gore, u oktobru 2007. godine, pristupilo se izgradnji sasvim novog sistema odbrane Crne Gore. Najprije je usvojena Strategija nacionalne bezbjednosti u junu 2006. godine, a ubrzo potom formirano je i Ministarstvo odbrane, kao nova institucija u Vladi Crne Gore, s ciljem izgradnje novog sistema odbrane koji će odgovarati potrebama odbrane Crne Gore od savremenih bezbjednosnih izazova i prijetnji. Nakon uključenja u Partnerstvo za mir u decembru 2006. godine, u vrlo kratkom periodu moralo se pristupiti donošenju Strategije odbrane i usvajanju Zakona o odbrani i Zakona o vojsci CG radi realizacije obaveza preuzetih učlanjenjem u PzM. Usvajanjem novog Ustava, koji je primjeren standardima razvijenih zapadnoevropskih zemalja i sagledavanjem realnog bezbjednosnog ambijenta na regionalnom i globalnom planu kao i evropskih i evroatlantskih perspektiva Crne Gore, koje zahtijevaju razvoj stabilnog, funkcionalnog i

pouzdanog sistema odbrane koji će odgovoriti svim izazovima po nacionalnu bezbjednost i afirmisati Crnu Goru na međunarodnom planu, istaknuta je potreba novog prilaza za rješavanje ovog značajnog društvenog i državnog pitanja. Ovo tim prije, što je Crna Gora na Samitu NATO-a u Bukureštu, početkom aprila 2008. godine, pozvana da pristupi Inenziviranom dijalogu sa NATO, što u suštini znači obezbjeđivanje neophodnih uslova za pristupanje MAP-u (Akcionom planu za članstvo), čijom realizacijom se ostvaruju neposredni uslovi za status kandidata za članstvo.

Razvoj ovakvog sistema, a posebno uključivanje u sistem kolektivne bezbjednosti i kolektivne odbrane, zahtijeva i primjenu određenih standarda i procedura u cilju dostizanja interoperabilnosti sa partnerima. Najveći broj država kao instrument za iniciranje i praćenje reformi i razvoja sistema odbrane, koriste Strategijski pregled odbrane.

Tražeći adekvatan odgovor na ova pitanja, podstaknuti od naših partnera i u skladu sa preporukama visokih predstavnika NATO, Vlada Crne Gore je krajem aprila donijela Odluku o obrazovanju Komisije za izradu Predloga strategije nacionalne bezbjednosti i Predloga strategijskog pregleda odbrane. Komisiju čine predstavnici resornih ministarstava, NVO, naučnih institucija, istaknutih ekspe-

rata i međunarodnih organizacija.

SPO čini institucionalno verifikovan okvir za proces razvoja sistema odbrane. Stoga, izrada SPO CG podrazumijeva i zahtijeva puni politički konsenzus oko najznačajnijih pitanja razvoja sistema odbrane i VCG i angažovanje širokog kruga nadležnih institucija Crne Gore, kao i relevantnih predstavnika međunarodne zajednice.

Strategijski pregled odbrane predstavlja odraz intenzivnog proučavanja globalnih bezbjednosnih prilika i izazova u svijetu i neposrednog okruženja Crne Gore i iznalaženja originalnog odgovora na njih u skladu sa potrebama i mogućnostima države.

Njime se uspostavljaju osnove za sagledavanje: strategijskog koncepta; odbrambenih interesa i ciljeva Crne Gore; izazova, rizika i prijetnji; misija i zadataka sistema odbrane Crne Gore. U tom smislu, Strategijski pregled odbrane, određuje smjer u kojem će se razvijati obrambeni sistem države i sa kojim snagama i sredstvima će biti realizovan. Konkretizacija ovih odrednica ogledaće se kroz izradu planova i dokumenta koji će ih detaljnije razraditi, prije svega kroz Dugoročni program razvoja oružanih snaga koji bi trebalo da odredi vremenski okvir i proces realizacije željenih reformi.

Poznato je da tempo izgradnje, PARTNER 9

CG u PzM modernizacije i reformisanja obrambenog sistema za visi najvećim dijelom od finansijskih mogućnosti države, ali dobrim dijelom i od funkcija planiranja i upravljanja raspoloživim resursima koje kroz Strategijski pregled odbrane treba da su jasno definisane.

Radi sagledavanja ukupnog stanja resursa u cilju iznalaženja realnog modela sistema odbrane Crne Gore, kroz SPO neophodno je izvršiti strukturnu analizu: postojećeg stanja resursa i njihove održivosti unutar države, obaveza države prema međunarodnim institucijama i organizacijama, proisteklih na osnovu strateškog opredeljenja za evropske i evroatlantske integracije, utvrđivanja prioriteta izgradnje (reforme) sistema odbrane i procjene potrebnih oružanih snaga.

Nakon izvršene realne procjene savremenih izazova, rizika i prijetnji i analize misija i zadataka sistema odbrane, kroz analizu postojećeg stanja resursa u državi prevashodno je potrebno ustanoviti: stanje fi-

10 PARTNER

nansijskih mogućnosti (održivih sposobnosti - kolike i kakve snage možemo razvijati, kada i kako trošimo sredstva, procjena potreba za personal i oslobađanje neperspektivnih sredstava i kapaciteta); kompetentnost, realnost i relevantnost oružanih snaga prema definisanim prijetnjama; podjelu nivoa borbene gotovosti, dugotrajnost i/ili održivost za NATO, predvođene operacije, uključujući i snage za brzo reagovanje; interoperabilnost, logistiku, ključne nivoe standardizacije, obučenost, zamjenjivost i kooperativnost snaga i opreme; personalnu sposobnost, zamjenu i obezbjeđenje dobro obučenog, motivisanog i mobilnog profesionalnog personala; Kroz analizu obaveza države prema međunarodnim institucijama i organizacijama proisteklih na osnovu strateškog opredjeljenja za evropske i evroatlantske integracije, preva shodno je potrebno utvrditi prioritete prema: OUN, NATO, EU, OSCE, regionalnim bezbjednosnim organizacijama i bilateralnoj odbrambenoj saradnji.

I na kraju, kroz analizu utvrđivanja prioriteta izgradnje (reforme) sistema odbrane i procjene potrebnih oružanih snaga, potrebno je ustanoviti redosljed prioriteta u izgradnji sistema odbrane, posebno u VCG-e i donijeti odluku o modelu, veličini i nivou sposobnosti oružanih snaga koje trebaju biti interoperabilne u skladu sa NATO standardima.

Nakon završetka SPO, slijedi izrada Dugoročnog programa razvoja oružanih snaga Crne Gore kao dokumenta kojim se operacionalizije vizija razvoja sistema odbrane prikazana u Strategijskom pregledu odbrane.

Primjera radi, Republika Hrvatska je usvojila „Strateški pregled obrane“ 2005. godine, a odmah potom i Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske 2006 do 2015. godine, kojim su definisane sposobnosti Oružanih snaga RH i rokovi njihovog dostizanja u skladu sa opredijeljenim misijama njenih Oružanih snaga u Strateškom pregledu odbrane. mr Tahirović Mehmedin

Predstavljamo

Debata o NATO-u u Bijelom Polju

Solidarnost kao obaveza tiva, preventiva i samo preventiva najbolje sredstvo za zaštitu države i slobode“.

Nebojša Vučinić ocijenio je da je suštinski značaj učlanjenja ne samo Crne Gore, nego i svih susjednih država u NATO „pacifikacija“, cijelog regiona, stavljanje tačke na sukobe. Kao dokaz da je upravo članstvo u NATO garancija protiv konfrontacija i ratova, Vučinić je naveo primjer Turske i Grčke.

Skupština opštine Bijelo Polje i Ekonomski fakultet u tom gradu bili su 14. maja domaćini učesnika skupa koji je bio posvećen diskusiji o karakteru i ulozi NATO i mogućem članstvu Crne Gore u toj alijansi. Na tribini su govorili ministar inostranih poslova Milan Roćen, ministar bez portfelja u Vladi Crne Gore Suad Numanović, direktor Direktorata za proširenje NATO Jaroslav Skonjecka i prof. dr Nebojša Vučinić. Učesnike u prepunoj sali Ekonomskog fakulteta pozdravio je bjelopoljski gradonačelnik Tarzan Milošević.

Roćen je rekao da članstvo Crne Gore u NATO izaziva dvojako interesovanje u javnosti. Jedni o tome brinu, jer se ozbiljno bave državnim i nacionalnim interesima Crne Gore, a drugi tako što to pitanje više politizuju. Odluku o učlanjenju u NATO treba donijeti na osnovu činjenica, kroz sagledavanje strateških interesa i potreba države, a ne na osnovu stereotipnih pogleda na tu alijansu i iskustava iz prošlosti. Analize pokazuju da je objektivni strateški interes Crne

Gore da bude u NATO. Rekao je da se sa pijetetom treba odnositi prema žrtvama bombardovanja, ali danas ne treba politizovati sjećanje na te događaje. Bombardovanje ostaje tragična činjenica, ali Crna Gora, svojom tadašnjom politikom, nije doprinijela intervenciji NATO. Sjevernoatlantska alijansa neće otvarati vojne baze u Crnoj Gori protiv njene volje.

Funkcioner NATO Jaroslav Skonjecka precizirao je da u NATO ne ulazi Vlada Crne Gore, već cijela nacija, država. „Niko vas neće prisiljavati da se uključite u NATO. To je vaša stvar“, bio je direktan Skonjecka. Rekao je da Crna Gora nije velika zemlja, niti ima značajne resurse, ali će, kao članica NATO, biti uvažavana kao i sve druge, mnogo veće i jače zemlje.

Ministar Suad Numanović je kao glavnu prednost članstva naveo prevenciju bezbjednosnih opasnosti po Crnu Goru, odnosno, po svaku članicu alijanse. Kao ljekar, Numanović je potencirao značaj upravo prevencije, riječima da je „preven-

Uslijedila su, zatim, pitanja. Student Nikola Purić koja je najveća obaveza Crne Gore kao potencijalne članice NATO? Roćen je odgovorio da je najveća obaveza implementacija demokratskih i civilizacijskih standarda. Na pitanje dr Radosava Nišavića - kakve su turističke prednosti Crne Gore ulaskom u NATO, Roćen je odgovorio konstatacijom da je Crna Gora u 2007. godini prvi put dostigla neke rezulate u turizmu iz 1989. godine.

Odgovorima se pridružio i Skonjecka.

Objasnio je da je solidarnost Crne Gore, kao i svih članica NATO, njena glavna obaveza iz članstva. Solidarnost je ultimativna obaveza.

Na pitanje člana Omladinskog pokreta za evroatlantske integracije Ilije Rakočevića - da li će Crna Gora plaćati učešće u mirovnim misijama stranih državljana ako ne bi bilo dovoljno zainteresovanih njenih građana za te misije, Skonjecka je odgovorio da je situacija u NATO-u sada ovakva - ako šalješ svoje vojnike, ti ih i plaćaš. Rekao je da se sada u NATO-u odvija diskusija o načinu finansiranja mirovnih misija, nagovještavajući različite modele o tome.

I. Despotović

PARTNER 11

Oko 30 odsto pripadnika Vojske iskazalo interesovanje za učešće u mirovnim misijama

Sloboda se brani izvan svog doma Nedavno anketiranje pripadnika Vojske Crne Gore pokazalo je da predstavnici te državne institucije imaju razloga za slavlje. U prvom internom istraživanju, oko 30 odsto profesionalnih vojnih lica (PVL) iskazalo je interesovanje za učešće u mirovnim misijama.

Ispitivanje stavova obavljeno je kod više od 93 odsto profesionalnih vojnih lica, a anketirane su sve tri kategorije koje bi eventualno učestvovale u misijama: oficiri, podoficiri i vojnici po ugovoru (VPU).

Pozitivni odgovori u redovima Vojske, prema ocjenama mnogih u Ministarstvu odbrane, trebalo bi predstavljati najjači signal predstavnicima građana u državnom parlamentu da

12 PARTNER

Predlog Zakona o mirovnim misijama usvoje jednoglasno.

Skupštinski Odbor za bezbjednost već je dao „zeleno svjetlo“ za taj akt i preporučio parlamentu njegovo usvajanje.

Psihološkinja Generalštaba Vojske Crne Gore Jadranka Jovanović smatra da rezultati ankete potvrđuju da se vojska, vojnik profesionalac i vojna uniforma i danas „visoko vrednuju u našoj zemlji“. „Istovremeno, to je potvrda da pojmovi 'sloboda' i 'bezbjednost'" danas imaju šire dimenzije i značenje, jer one se danas brane ne samo u svojoj zemlji, nego često i daleko od svojih domova.

Zato će, danas, naši profesionalni voj-

nici učestvovati u očuvanju mira širom svijeta, kako je to precizirano misijama VCG“, kazala je Jovanović za „Partner“.

Ona podsjeća da profesionalna vojska pretpostavlja vrhunsku obučenost, te da kompletan period od obnove državne nezavisnosti karakteriše proces izgradnje i modernizacije VCG, sa konačnim ciljem profesionalizacije i racionalizacije u uslovima savremenih društveno-političkih kretanja, odnosno departizacije, depolitizacije i definitivnim odbacivanjem “bilo kakve ideološke presije na njene pripadnike”.

Crna Gora članica je Partnerstva za mir i misije VCG su odbrana od svih vidova konvencionalnih, nekonven-

cionalnih i asimetričnih opasnosti, posebno opasnosti od terorizma, zatim podrška državnim institucijama i organima u slučaju ekoloških, prirodno i vještački izazvanih nesreća i katastrofa većih razmjera, kao i učešće u izgradnji i očuvanju mira u regionu i svijetu.

rutni sastav „koji je karakterisao značajan broj nemotivisanih vojnika što je pred starješine postavljalo iscrpljujući zadatak“. „Ali, profesionalizacija vojske omogućila je racionalizaciju profesionalne energije starješina i njeno pre-

Skup vojnih psihologa Jovanovićeva je naglasila da će se u junu, u Podgorici, održati prvi stručni skup vojnih psihologa zemalja regiona, sa centralnom temom - "Vojni psiholozi u svjetlu evroatlantskih integracija i sistema kolektivne bezbjednosti". „Neophodno je da i profesionalno djelujemo kao jedinstven prostor kroz razmjenu ideja, a prema potrebi ljudi. Na tom susretu vidjećemo kako teku ovi procesi u Crnoj Gori, a kako u kulturno i prostorno bliskim zemljama. Vidjećemo i u kojoj mjeri nam mogu pomoći iskustva vojski država koje su već u NATO savezu ili su im, izvjesno, bliže od nas“, kazala je ona.

Orjentacija države prema evroatlantskim integracijama, odnosno uključivanju u sistem kolektivne bezbjednosti, implicirali su potpunu profesionalizaciju. Taj proces podrazumijeva formiranje manjih jedinica sa većom pokretljivošću, fleksibilnošću, opremljene i osposobljene da odgovore svim izazovima, rizicima i prijetnjama bezbjednosti, samostalno ili u okviru međunarodnih snaga.

usmjeravanje na ostvarivanje ciljeva i zadataka Vojske. Kod potencijalnih kandidata za poziv VPU, ali ostalih PVL motivisanost se najčešće ostvaruje snagom racionalnih argumenata koji pojačavaju unutrašnje motive.

Plaćenost za obavljanje zadataka VPU gratifikacija je učenja i ulaganja napora za efikasno ostvarivanje vojničkih zadataka“, rekla je Jovanovićeva.

VUČINIĆ: NEODGOVORNO BI BILO IZOSTAJANJE IZ MISIJA “Crna Gora treba da bude članica NATO-a i da učestvuje u mirovnim misijama, jer bi izostajanje iz takvih odnosa značilo da nema odgovornosti prema problemima u svijetu”, rekao je nedavno ministar odbrane Boro Vučinić. »To je imanentno i crnogorskoj prošlosti. Ne bi bilo prvi put da Crna Gora učestvuje u pružanju podrške miru, to je nešto što je pomalo i u biti našeg naroda, da hoće da se bavi globalnim i velikim temama«, kazao je Vučinić.

On je naveo da je misija NATO-a očuvanje bezbjednosti zemalja članica - političkim ili vojnim sredstvima, kao i zaštita zajedničkih osnovnih vrijednosti - demokratije, ljudskih prava, solidarnosti, blagostanja, mira, stabilnosti, vladavine prava. »U današnjem međunarodnom okruženju postoje novi izazovi po bezbjednost, prije svih terorizam, kao najveća globalna opasnost i transnacionalna prijetnja na koju nije imuna ni jedna država. To nas upućuje da se nacionalna bezbjednost ne brani, kao ranije, na svojim granicama, već često daleko od svoje kuće«, dodao je on.

Odgovarajući na pitanje koji su motivi odlaska vojnika u mirovne misije, Jovanovićeva tvrdi da je motivacija od posebnog značaja za vojnu profesiju, te da promjene u VCG impliciraju i drugačiji pristup motivaciji.

Ona je objasnila da se posebno moralo voditi računa o motivisanju vojnika po ugovoru u odnosu na reg-

PARTNER 13

Ona pojašnjava da jedan od izraženih motiva za učešće u mirovnim misijama jeste motiv materijalne sigurnosti, mogućnost obezbjeđenja sredstava za život, ali naglašava da se on ne javlja izolovano. „Često ga prate motiv postignuća u profesiji, motiv radoznalosti, samoaktualizacije, ljubav prema vojnom pozivu, ali i spremnost i odanost da se odgovori zadacima koje postavlja država u cilju njene zaštite, njenog naroda, ali i očuvanja svjetskog mira.

Profesionalizam nije ideološka kategorija, to je spona između naroda i VCG, sigurnost, ali i dimenzija moderne i sofisticirane civilizacije, u uslovima savremenih društvenih kretanja“, istakla je Jovanovićeva.

Da nije samo riječ o motivu materijalne sigurnosti, govori i podatak da oko 99 odsto profesionalnih vojnika vidi profesionalnu budućnost upravo u VCG, što je potvrda postojanja motivacionog potencijala za obavljanje vojničke profesije. „Istovremeno, intenzivnim informisanjem PVL o evroatlantskim integracijama pobuđuje se njihovo interesovanje i profesionalno usmjeravanje, što je u funkciji potpunog i efikasnog ostvarivanja ciljeva i zadataka VCG. Sa druge strane, zadovoljavamo njihovu potrebu za novim informacijama i, na taj način, eliminišemo mogućnosti stvaranja osjećanja nesigurnosti, nejasnoća, anksioznosti. Otvorenost, istina i profesionalizam su principi kritičkog i realnog odnosa VCG, ali i VCG i javnosti“, kazala je Jovanović.

Mihailo Danilović

14 PARTNER

ANKETA: Nije motiv samo novac Branko Drobnjak, stariji vodnik prve klase: Načelno sam upoznat sa time šta se dešava i kako izgleda vrijeme provedeno u mirovnim misijama. U 2004. godini, u Pančevu sam završio kurs vezan za taj proces i NATO instruktori iz Češke su me upoznali sa osnovnim detaljima i približili tu ideju. Prevashodni cilj mi je da profesionalno napredujem. Nadam se da će tako i biti i da ću se, u svakom pogledu, zadovoljan vratiti iz prve misije.

Radovan Bakić, desetar: Prijavio sam se za mirovne misije, kako i Predlog Zakona kaže, na dobrovoljnoj osnovi, iako još uvijek nijesam imao prilike da razgovaram sa vojnicima koji su prošli kroz slična iskustva.

Imam želju da i dalje radim ovaj posao, jer sam u Vojsci od 2002. godine. Zato i mislim da će mi odlazak u mirovnu misiju omogućiti da ga u budućnosti obavljam još bolje. Naravno, novac je jedan od motiva, ali svakako ne ključni.

Dalibor Lutovac, desetar: Iako je opšte uvaženo mišljenje da svi u misije idu zbog novca, u mom slučaju nije tako.

Novac me, naprotiv, uopšte ne zanima, već želim da doživim nešto novo, avanturu. Misije su za mene izazov i način da doživim profesionalnu samorealizaciju. Posao u Vojci je sjajan i nadam se da ću kad se vratim iz misije i, naravno, završim fakultet napredovati još više.

Dvije godine Vojske u nezavisnoj državi

Nova snaga - Vojska Crne Gore Vojska Crne Gore organizovana je u skladu sa spoljnopolitičkim opredijeljenjem za uključivanje u evroatlantske bezbjednosne strukture, ali i u skladu sa procijenjenim izazovima, rizicima i prijetnjama po bezbjednost, kao i po opšteprihvaćenim međunarodnim standardima odbrambenog organizovanja i raspoloživim resursima Crne Gore.

datka.

Dvije godine nakon obnove državne nezavisnosti, model i veličina vojske Crne Gore postavljeni su tako da omogućavaju efikasno i kvalitetno postizanje pune interoperabilnosti sa partnerima, što obezbjeđuje modularni način organizovanja Vojske i njenu sposobnost organizovanja shodno potrebama konkretnog za-

Tokom 2007. godine izvršeno je rasformiranje određenog broja jedinica Vojske, što je uslovilo utvrđivanje novog organizacionog modela i izradu novih formacija, koje treba da budu usvojene tokom ove godine, sa 2.400 formacijskih mjesta. Trenutna popunjenost Vojske, u odnosu na projektovani broj, je viša od 80 odsto, sa popu-

15 PARTNER

„Vojska Crne Gore ima jedinice tri vida, bez klasičnih vidovskih komandi i organizacija. Osnovni model za organizovanje viših sastava Vojske predstavlja bataljon eskadrila odred, koji posjeduju sposobnosti za samostalno izvođenje dejstava i integrisanje u sastave višeg nivoa“, rečeno je „Partneru“ u Ministarstvu odbrane.

nom vojnika po ugovoru na nivou većem od 60 odsto, što je višestruko više nego prije dvije godine.

U toku prošle godine izvršeno je ugovarnje i opremanje jedinica Vojske sa opremom koja omogućava osavremenjivanje naoružanja i vojne opreme, u skladu sa NATO standardima. Za potrebe antiterorističkog bataljona i pomorskog odreda ugovorena je nabavka naoružanja marke „HECKLER &KOCH“, kalibra 5,56x45 mm i to: automatska puška HK416A2, automat MP5A5 i snajperska puška MSG 90A1. Izvršena je i nabavka savremenih diverzantskih i ronilačkih čamaca sa navigacijskom i nautičkom opremom. Čamci marke VALIANT su dužine 8,5 metara sa vanbrodskim

Modernizacija vojnih objekata motorima marke MERCURY VERADO snage 2x250 KS. Za ovu godinu, predviđena je nabavka sredstava lične zaštite i veza, jurišnih pušaka i municije, transportnih i teretnih vozila, helikoptera, kao i prenamjena raketnih fregata u patrolne brodove.

U Sektoru za ljudske resurse Ministarstva odbrane od dana obnove državnosti do danas urađene su brojne aktivnosti. „Obnovljena je struktura zaposlenih prijemom mladih, fakultetski obrazovanih lica, tako da je u dosadašnjem periodu primljeno 19 pripravnika, sa profilima stručne spreme koji odgovaraju novim zahtjevima i standardima u jačanju administrativnih i ukupnih kapaciteta Ministarstva odbrane“, potvrđeno je u Ministarstvu. Realizovan je i Program reorganizacije za zaposlene koji su proglašeni tehnološkim viškom, uz obezbjeđenje odgovarajućeg socijalnog programa, kojim su obuhvaćena 123 službenika kojima je ponuđena kreditna linija za samozapošljavanje, a isplaćene su im i otpremnine.

Kada je riječ o školovanju, tokom 2007. godine u grčke vojne akademije upućena su četiri kadeta, a tokom ove planira se školovanje još pet. Na vojnu akademiju West Point u Njujorku i Pomorsku akademiju u Merilendu biće poslat po jedan kadet. Sa kadetima koji su se nakon sticanja nezavisnosti bili na školovanju u Vojnoj akademiji u Srbiji (21) i Vojnoj gimnaziji u Srbiji (10), a koji su se opredijelili da po završetku školovanja nastave karijeru u Vojsci CG, Ministarstvo je zaključilo ugovore o školovanju.

Učenje engleskog jezika, kao važnog elementa za dostizanje interopera-

Kada je riječ o infrastrukturi, aktivnosti Ministarstva usmjerene su na smanjenje ukupnog broja vojnih objekata, ujedinjavanje kapaciteta i njihovu modernizaciju.

Na prijedlog Ministarstva, Vlada je oglasila suvišnim 37 lokacija. Konačan broj neophodan za Vojsku biće definisan u narednom periodu, a u Ministarstvu smatraju da on neće biti veći od 30 lokacija. Postojanje viškova naoružanja i municije rješava se kroz realizaciju MONDEM programa (Montenegro Demilitarization), koji je otpočet prošle godine rezanjem tenkova T55, a koji realizuje Ministarstvo u saradnji sa UNDP i OEBS, uz podršku stranih donatora. Takođe, počela je i realizacija Tehničkog sporazuma uništavanjem 1500 raketa STRELA 2M, koji je potpisalo Ministarstvo sa SAD. bilnosti, postavljeno je kao prioritet i organizovani su intenzivni kursevi u svim jedinicama Vojske, koje pohađa više od 300 vojnika.

Podaci Ministarstva pokazuju da je u prošloj godini 306 pripadnika, od kojih 208 oficira, 89 podoficira, 3 vojnika po ugovoru i 6 civilnih lica pohađalo različite vidove stručne obuke u zemlji i inostranstvu, u institucijama specijalizovanim za pojedine vojne oblasti i potrebe, dok su dva pripadnika Vojske upućeni u međunarodnu mirovnu operaciju UN u Liberiji.

Mihailo Danilović

Novi stanovi za Vojsku Ministarstvo odbrane je nedavno oglasilo za raspodjelu 82 stana u zakup na neodređeno vrijeme i uskoro se očekuju rezultati tog konkursa. U okviru Vladinog projekta „250 stambenih kredita“ nadležne komisije riješile su stambene potrebe 17 službenika Ministarstva. Takođe, najavljena je i izgradnja stanova za potrebe pripadnika Vojske u Podgorici, Danilovgradu, Baru, Tivtu i Pljevljima.

Održiva obuka vojnika Obuka vojnika po ugovoru i podoficira realizuje se u Centrima za obuku Vojske Crne Gore, dok se individualna specijalistička i kolektivna obuka odvija u jednicama Vojske. Osnovni i napredni kursevi za podoficire organizuju se u Centru za obuku, Trening centru „Jadran“ i u Vazduhoplovnoj bazi.

Pripadnici Vojske učestvovali su u planiranju, pripremi i realizaciji vježbi „Cooperative longbow“ u Albaniji, „Invitex pacemaker 07“ u Austriji, „Makedonski bljesak-2“ u Makedoniji i „Staetfast jaw 07“ u Italiji, dok su pripadnici specijalnih pomorskih snaga bili na doobuci za pomorske diverzante u „Trening centru za podvodne diverzije“ u Grčkoj i učestvovali u zajedničkoj vježbi sa pomorskim diverzantima Združenih snaga NATO iz Napulja. Pripadnici Mornarice učestvovali su na vježbi „Adrion livex 07“ u Grčkoj, „Noble mides 07“, „Staetfast 07“ u Italiji, kao i „Combined Endeavor 2008“ u Njemačkoj i Hrvatskoj. Takav sistem obuke je održiv i pozitivno ocijenjen od strane partnera i relevantnih međunarodnih institucija.

PARTNER 16

Predstavljamo

Brigada za specijalne operacije

Kad se udruže hrabrost, vještine i alat Moderno ratovanje, brojne krize i sukobi niskog intenziteta širom svijeta, a posebno pojava terorizma kao globalne opasnosti, stvorili su potrebu za efikasnim jedinicama za specijalne zadatke i operacije, visoko osposobljenim za razne oblike nekonvencionalnog ratovanja.

Vođeni tim opredjeljenjem i učenjem na iskustvima drugih, u Vojsci Crne Gore formirana je Brigada za specijalne operacije.

Brigada je namijenjena za izvođenje čitavog spektra specijalnih dejstava. Ljudstvo je uglavnom podijeljeno na “planince”, izviđače-diverzante, pomorske diverzante i protivteroriste. Brigada se sastoji od komande, planinskog bataljona, protivterorističkog bataljona i pomorskog odreda, a locirana je u Danilovgradu, Baru, Pljevljima i Kolašinu.

Spremni za sve izazove Zadaci planinaca i izviđačko-diverzantskih timova su prikupljanje obavještajnih podataka na terenu i u naseljenim mjestima, infiltracija u pozadinu protivnika

i „dubinsko izviđanje“, izvođenje diverzija na strateškom nivou, prepadi i zasjede.

Stoga je akcenat u njihovoj obuci na dugotrajnom opstanku u nepoznatom ambijentu u svim vremenskim i terenskim uslovima, osmatranju, procjeni zemljišta, izviđanju i rušenju objekata i izradi improvizovanih eksploziva.

Protivterorističke akcije razlikuju se po načinu izvođenja, a zajedničke su im brzina, iznenađenje i preciznost. Ovakva dejstva pretpostavljaju i specifičnu obuku: protivteroristi detaljno uvježbavaju rješavanje talačkih situacija u zgradi, avionu, vozu, motornom vozilu i plovnom objektu, uz korišćenje i alpinističke opreme u urbanoj sredini.

Pripadnici Brigade obučavaju se za dejstva u svim zemljišnim i vremenskim uslovima, a obuka podrazumijeva i preživljavanje u prirodi.

Obuka i za nespavanje

ljivosti u rješavanju problema, psihičku stabilnost, sposobnost kontrole agresivnosti, kontrole osjećanja u kriznim situacijama (strah, panika, glad, nespavanje), imati osjećaj za timski rad i sposobnost preuzimanja uloge vođe.

Govoreći o tome, komandant Brigade, potpukovnik Dragutin Dakić, napominje da je na nivou Vojske Crne Gore definisano da kandidati za popunu Brigade moraju posjedovati najmanje srednju stručnu spremu i da u redove „specijalaca“ mogu da stupe samo kandidati koji prođu kroz tromjesečnu selektivnu fazu sa psihofizičkim testovima i provjerama pod budnim okom instruktora, a koje u osnovi imaju za cilj da se selekcijom odabere kvalitetan kadar. „Svakako da u tom poslu činimo sve da saznanja i iskustva, i svoja i drugih, pratimo i ugrađujemo u rad kako bismo poboljšali kvalitet izbora i stvaranja kadra. Prosto ovakve jedinice

Svaki “specijalac” mora, uz maksimalnu fizičku pripremljenost, posjedovati i visoke intelektualne sposobnosti, sposobnost prilagod-

PARTNER 17

Predstavljamo

Specijalac je prvi među jednakima

Dragutin Dakić teško mogu da funkcionišu ako kadar nije obučen, ako timski rad nije osnova funkcionisanja“.

Zamjenik komandanta, potpukovnik Zoran Lazarević, ističe da obuka u Brigadi za specijalne operacije predstavlja neprekidan proces, da se sastoji od nekoliko faza: osnovne ili kvalifikacione, specijalističke i završne. „Poseban značaj u osposobljavanju imaju kursevi čijom se realizacijom postiže širok spektar znanja i vještina, ističe Lazarević.

Zoran Lazarević Značajna su iskustva kapetana Mitra Klikovca koji je od formiranja Brigade do danas veliki dio vremena proveo na usavršavanju u inostranstvu. Uspješno je završio zimski kurs planinskog ratovanja u Austriji, kurs o terorizmu i bezbjednosti u Njemačkoj, kao i kurs civilno-vojnih odgovora na terorizam u SAD. Stečena znanja i iskustva veoma uspješno prenosi na sve pripadnike Brigade.

Protiv terorista i dobrim alatom Jedno od najznačajnijih pitanja svih specijalnih jedinica je njihovo naoružavanje i opremanje savremenim sredstvima za angažovanje u antiterorističkim i drugim specijalnim akcijama. Specijalci ne bi bili

Mlađi vodnik po ugovoru Dražen Drljević, aktivni član i takmičar judo kluba “Budućnost”, u jedinici je od februara 2007. godine, a od maja iste godine je u protivterorističkom timu.

Zadovoljan je nivoom obuke, a posebno ostvarenom saradnjom i zajedničkim uvježbavanjima sa kolegama iz stranih armija. Sa najvišim ocjenama završio je kurseve planinskog ratovanja i skijanja u Austriji. Svoju perspektivu vidi u ovom pozivu i očekuje dalje napredovanje i stručno usavršavanje.

"specijalci" ako ne bi imali neophodan "alat" za izvršavanje mnogobrojnih stručnih i specifičnih zadataka. Drugim riječima, bez adekvatne opreme i naoružanja koja obezbjeđuje preciznost dejstvovanja, maskiranje aktivnosti, sigurno komandovanje i vezu, veoma dobru pokretljivost, brzo i kvalitetno održavanje i opravku specijalnih borbenih sredstava i opreme, oni ne bi bili to što jesu.

Savremeni trendovi zahtijevaju da specijalci budu naoružani modernim pištoljima, automatima i puškama, među kojima poseban značaj imaju veoma kvalitetne snajperske i dalekometne puške većeg kalibra, pumparice (sačmarice) kao i drugo specijalno vatreno i hladno oružje. Veliki značaj imaju i prigušivači pucnja, optoelektronska sredstva za osmatranje i gađanje noću, kao i sredstva za privremeno onesposobljavanje.

Komandant Brigade, potpukovnik Dakić, navodi da je u toku opremanje jedinice savremenim naoružanjem i opremom koje će omogućiti da ne zaostajemo za ovakvim jedinicama u svijetu.

Dražen Drljević da im se obezbijede povoljni uslovi za život i izvršavanje zadataka.

U prilog tome, potpukovnik Dakić je naveo da je tokom prošle i početkom ove godine izvršena adaptacija objekta za smještaj ljudstva u kasarni u Kolašinu, gdje su stvoreni uslovi za smještaj 50 lica i realizaciju obuke u zimskim uslovima. U završnoj fazi je adaptacija objekta za obuku, a u toku je i izgradnja sportskih objekata u kasarni u Danilovgradu. Takođe je u toku rad mješovite komisije MO i lokalne uprave opštine Pljevlja na razmjeni kapaciteta i izgradnji objekata za potrebe Vojske na novoj lokaciji u Pljevljima. Komandant, potpukovnik Dakić je naglasio dobru saradnju kako sa Specijalnom antiterorističkom jedinicom policije i Policijskom akademijom, tako i sa svim strukturama van Vojske.

Zadovoljni uslovima rada Pripadnici Brigade za specijalne operacije izuzetno su zadovoljni onim što preduzimaju Ministarstvo odbrane i Generalštab

Mitar Klikovac

18 PARTNER

Predstavljamo Prioriteti za 2008.

U cilju unaprjeđenja i poboljšanja stanja, uz izradu stabilne organizacijsko-formacijske strukture, kako navodi komandant, pripadnici Mornaričke baze očekuju i preduzeće sve da se tokom 2008. godine izvrši dislokacija preostalih jedinica u Bar, da se nastavi sa započetim procesom obuke posade, izvrši osavremenjavanje brodova sredstvima komunikacije, usvoje na svim nivoima terminologije i procedure po NATO standardima, nastavi sa intenzivnom međunarodnom vojnom saradnjom, posebno kroz učešće u zajedničkim vježbama u okviru „Adrion” i naravno nastavi učenje engleskog i drugih stranih jezika.

Jedan od osnovnih prioriteta, navodi on, jeste i izrada studije opravdanosti ulaganja u raketne fregate u cilju njihovog prenamjene u patrolne brodove.

Nova lokacija Komandant Mornaričke baze kaže da je izmještanjem mornarice iz Boke postignuto objedinjavanje svih mornaričkih sredstava, riješen je višak neperspektivnih lokacija i sredstava, a atraktivne loka-

Specijalci nijesu mitske osobe Poručnika Veska Popovića, komandira protivterorističke čete, majstora realnog aikidoa, zaduženog za obuku iz borilačkih vještina, zatičemo upravo na poligonu na času borenja. On ističe da je izuzetno zadovoljan nivoom osposobljenosti pripadnika jedinice i njihovom motivisanošću i dodaje da o specijalnim jedinicama ne treba stvarati mitove, jer njihovi pripadnici nisu mitske osobe, nego su samo vojnici, koji neke poslove znaju i mogu realizovati bolje od drugih. Poručuje svim mladim ljudima, koji su željni pravih izazova, da dođu, da se pokažu i dokažu i da se “izmjere” sa sposobnima i iskoriste priliku da se usavršavaju ovdje i u inostranstvu.

Među specijalcima i Ivana Među stasitim i nadasve odvažnim momcima, koji na poligonu za obuku u veranju uvježbavaju savladavanje stijene tehnikom “pauk” susrećemo i razvodnika po ugovoru Ivanu Radenović, koja nam kroz osmijeh jednostavno objašnjava da se obrela među specijalcima prosto jer je u njoj preovladala ljubav prema uniformi, prema izazovima koje nosi vojni poziv i perspektivama koje nudi. Kaže da joj ništa ne pada teško, da je sjajno prihvaćena i da je pronašla sebe u ovom donedavno isključivo “muškom” pozivu.

Ivana Radenović

cije koje je do sada koristila mornarica mogu se valorizovati u turističke svrhe.

Sa opštinom Bar pokrenuta je inicijativa da se razmjenom nepokretnosti obezbijedi izgradnja Baze i stanova za pripadnike mornarice, kao i regulisanje mjesta za stalno baziranje brodova.

Po napuštanju lokacija u Boki nijesu riješeni svi problemi. Ostao je veliki broj skladišta u kojima su mornarička i druga ubojna sredstva. Očekuje se da će, kroz program MONDEM i realizacijom Tehničkog sporazuma sa SAD, najveći dio tih sredstava biti uništen, čime će se osloboditi lokacije i povećati bezbjednost u Boki.

Starješine Baze su naročito ponosni na profesionalni kadar kojim raspolažu i za koji vjeruju da je sposoban da u potpunosti sprovede reforme i doprinese aktivnom uključivanju u međunarodne bezbjednosne integracije. Sigurno je da pripadnici Mornaričke baze imaju jasan stav i viziju daljih reformi i izgradnje Mornaričke baze koja će biti racionalno organizovana i moći da realizuje sve predviđene misije i zadatke.

Marinko M. Slomo

PARTNER 19

Vojna tehnika

Naoružanje savremenih specijalnih jedinica Izbor i obuka pripadnika specijalnih snaga dug je i zahtjevan proces. Osim obuke potrebno je ulagati i u druge važne elemente, kao što su moderni transportni sistemi (avioni i helikopteri), oprema za komunikaciju svih vrsta, a naravno veoma je važna i logistička podrška. Među bitne elemente opreme svih specijalnih snaga spada lično naoružanje, odnosno jurišne puške, snajperi, ručni raketni bacači ili bacači granata.

Oprema specijalnih snaga obuhvata mnogo raznih sistema, ali sve počinje od ličnog naoružanja svakog operativca na terenu. Američka komanda za specijalne operacije (SOCOM), odlučila se za nabavku nove jurišne puške. Pokrenuli su program Scar (Special Operations Forces Assault Rifle - jurišna puška snaga za specijalne operacije).

Jurišna puška M468

Firma Barrett, poznata po proizvodnji taktičkih snajpera kalibra 12,7 mm, razvila je novu jurišnu pušku M468 u novom kalibru 6,8x43 mm Remington SPC. Riječ je o novom metku koji u odnosu na metak 5,56x45 mm ima mnogo veću efikasnost na većim daljinama. M468 je kombinacija nekoliko novorazvijenih dijelova.

Snajperska puška XM110

predstavivši svoj kratki automat P90. Uz novi automat predstavljen je i novi kalibar 5,7x28 mm.

Automat HK Mp7

Iako se ideja kategorije PDW nije u potpunosti iskazala, jer je P90 zamišljen kao oružje za masovno naoružavanje vojnika kojima ne treba jurišna puška, sticajem okolnosti stvorena je nova tržišna kategorija - napredno oružje za specijalce. Njemačka firma Heckler&Koch je zaključila kako se isplati razviti vlastito rješenje u istoj kategoriji.

Heckler&Koch je razvio novi kratki automat MP7, koji je belgijskom kratkom automatu postao konkurencija.

Laki puškomitraljez Minimi

Jurišna puška SCAR

Proizvođač SCAR-a je firma FN Herstal.

Riječ je o jurišnoj pušci dostupnoj u dva osnovna kalibra američke vojske, Mk 16 SCAR-L (light - laka) i Mk 17 SCAR-H (heavy - teška). SCAR-L je u kalibru 5,56x 45 mm, a SCAR-H u kalibru 7,62x51 mm.

Svaki SCAR ima mogućnost brze projene cijevi pa će korisnik moći, zavisno od potrebe, birati između tri moguća izbora: kratka cijev za blisku borbu, standardna i produžena (snajperska). SCAR će zamijeniti pet sadašnjih pušaka.

20 PARTNER

Snajperi su važni za izvršavanje zadataka specijalnih snaga. I na tom se području stalno razvijaju novi modeli pušaka. Tako je američka firma Knight's Armament razvila puluautomatsku snajpersku pušku XM110 kao zamjenu za stari snajper M24.

Riječ je o pušci kalibra 7,62 mm koja je prilagođena za efikasno djelovanje po ciljevima na daljinama do 1000 m.

Automat P90 i pištolj FiveseveN Kategorija oružja za ličnu odbranu (PDW - Personal Defence Weapon) pojavila se 1991. godine. Kategoriju je uvela već gore pomenuta belgijska firma FN Herstal

Osim automata i jurišnih pušaka, specijalne snage imaju potrebu i za moćnijim oružjem. Jedno od popularnijih je sigurno laki puškomitraljez Minimi već pomenute belgijske firme FN Herstal. Riječ je o lakom puškomitraljezu kalibra 5,56x45 mm koji koriste mnoge vojske u svijetu, a posebno je popularan među specijalnim snagama, jer ima veliku vatrenu moć, dok težinom ne odskače mnogo od obične jurišne puške. Postoji i varijanta ParaMinimi koja je skraćena i olakšana i izvrstan je izbor za razne desantne i specijalne jedinice.

Marinko M. Slomo

Aktuelnosti iz Vojske Kadeti VCG na takmičenju u San Remu

Više od 100 pripadnika Vojske dalo krv Pripadnici Vojske Crne Gore su 8. maja prvi put organizovano dali krv u Zavodu za transfuziju krvi KBC Crne Gore.

Na osnovu ankete, sprovedene u organizaciji Mnistarstva odbrane prijavilo se 215 ljudi od kojih je krv već dalo 107, ostali su predviđeni za drugu akciju.

Direktor Centra za transfuziju, dr Gordana Rašović , saopštila je od prijavljenih profesionalnih pripadnika Vojske u Podgorici krv dalo 26, u Nikšiću 22, u Baru 49 i u Pljevljima 10.

Klub „MORNAR“ ponovo jedri Posada jedriličara Mornaričke baze VCG učestvovala je na Prvoj Tivatskoj regati krstaša, u organizaciji jedriličarskog kluba „Delfin“ iz tog grada, 13. aprila ove godine. Jedrilica tipa Elan 43, iako teška 8,5 tona i sa jedrima starim gotovo 20 godina uspjela da prođe kroz cilj kao četvrta u klasi. Jedrilica je dugi niz godina provela na vezu, a ovo takmičenje je u okviru nastojanja da se preregistruje jedriličarski klub Mornar, kako bi nastavio tradiciju u cilju unapređivanja jedriličarstva i pomorstva. Osim jedriličara Crne Gore na navigacijskoj regati u akvatoriju Tivatskog i Kotorskog zaliva, dugoj 15 milja, učestvovalo je više od 20 jedrilica iz Češke, Srbije i Crne Gore.

Tim kadeta Vojske Crne Gore, koji se školuju na Vojnoj akademiji Vojske Srbije, učestvovao je na Sedmom međunarodnom takmičenju Vojnih akademija, na Međunarodnom institutu za humanitarno pravo u San Remu, od 31. marta do 4. aprila ove godine.

U timu su bili kadeti Dejan Đeković, Vladimir Roćenović i Todor Goranović, a predvodio ih je poručnik Ljubinko Petić iz Generalštaba VCG. Na takmičenju u San Remu učestvovalo je još 29 timova iz SAD, Kanade, Francuske, Italije, Irske, Norveške, Finske, Austrije, Indije, Australije, Izraela, Južnoafričke Republike i Gruzije. Crnogorski kadeti koji su prvi put učestvovali na takmičenju ovog tipa pokazali su visok nivo znanja iz oblasti međunarodnog humanitarnog prava. Organizatori takmičenja i timovi iz drugih zemalja bili su oduševljeni takvim rezultatom.

Leadership seminar za podoficire Vojske Crne Gore Od 5. do 8. maja u Centru za obuku Baze za obuku i podršku VCG, u kasarni ,, Masline” u Podgorici, održan je seminar za podoficire Vojske Crne Gore na temu ,,LEADERSHIP”.

Seminar je realizovan u saradnji sa mobilnim trening timom Združene komande NATO iz Napulja. U julu je predviđen još jedan sličan kurs.

Majski seminar su pohađala 52 podoficira iz svih jedinica VCG, i oni su se bliže upoznali sa procedurama i tehnikama koje se primjenjuju u vojskama razvijenih NATO zemalja. Na seminaru su predstavljene osnovne karakteristike lidera, liderskog donošenja odluka, radne etike, uticaja na potčinjene u cilju razvijanja zajedništva i unaprjeđenja komunikacije u jedinici i motivacije potčinjenih.

Takođe, govorilo se i o ljudskoj dimenziji vođenja, realizaciji vojnog brifinga, NATO orjentaciji i stres menadžmentu.

Isnstruktori seminara su pohvalili stepen znanja i motivacije pripadnika Vojske Crne Gore. Seminari ovakve vrste idu u susret potrebama NATO. Mobilni trening tim je multinacionalnog sastava, sa predstavnicima iz deset nacija. Očekuje se da će i Vojska Crne Gore delegirati svog pripadnika u sastav tima.

PARTNER 21

Tema

Savremeni bezbjednosni izazovi

Bezbjednost se štiti izvan granica Prve godine novog milenijuma su nesumnjivo dramatične. Ipak, nikada nije bilo toliko prosperiteta i bezbjednosti na evropskom kontinentu. Dakle, poslije ratnih perioda i nasilja koje je okarakterisalo 20. vijek, red je došao i na period mira i relativne stabilnosti na starom kontinentu, izuzimajući povremene trzavice izazvane kriznim situacijama na pojedinim područjima.

„Termini bezbjednost i nacionalna bezbjednost odnose se na stanje u kojem građani u žive u miru i stabilnosti, bez bilo kakvih vidljivih ili projektovanih izazova, rizika i prijetnji njihovom blagostanju, stabilnosti njihovog političkog, ekonomskog, tehnološkog ili ekološkog sistema i bez bilo kakvih vidljivih prijetnji političkom postojanju i teritorijalnom integritetu države Crne Gore...”

Strategija Nacionalne bezbjednosti Crne Gore 22 PARTNER

Stvaranje Evropske unije bio je ključan događaj za takav razvoj situacije.

Sjedinjene države i NATO, u velikoj mjeri, uticali su na takav krajnji rezultat. Međutim, i pored te činjenice, ni jedna zemlja, u današnje vrijeme vrijeme izričitog tehnološkog napretka, nije u stanju da se sama suprotstavi savremenim problemima i sačuva bezbjednost.

U tom kontekstu, vrijedno je objasniti pojam bezbjednosti, kako bi se bolje shvatli izazovi, prijetnje i rizici savremenog doba. Dakle, bezbjednost, u svim svojim oblicima, pravno je uređeno, uspostavljeno, održano i unaprijeđeno stanje koje karakteriše efikasna zaštićenost od svih protivpravnih akata.

U post hladnoratovskoj eri suočeni smo sa širokim dijapazonom prijetnji, izazova i rizika po bjezbjednost, gdje su unutrašnja i spoljna, odnosno međunarodna bezbjednost veoma usko povezane. Privredni rast, skok investicija, razvoj

nauke, a samim tim i tehnologije značajno je uticao na razvoj demokratije i donio prosperitet, pa je doprinio da fenomen globalizacije bude više prisutan u našim životima.

Samim tim, „ranjivost“ ili osjetljivost bezbjednosti postala je veća, te je postala više izložena prijetnjama, posebno u oblastima transporta, energije, informisanja...

Danas, još ne postoji jasna granica, niti kategorizacija bezbjednosnih izazova, ali se napušta tradicionalna podjela, pa možemo govoriti o tri veoma široke kategorije.

Vojni tip prijetnji po bezbjednost ili takozvane konvencionalne vojne prijetnje obuhvataju sve vidove prijetnji, od klasičnih intervencija do pučeva, odnosno operacija koje dovode do smjene vlasti, zatim oružanih konflikata, pri čemu je ipak bitno istaći da su to bili više sukobi na unutrašnjem nego na regionalnom ili, daleko od toga, globalnom planu (primjeri Avganistana i Timora), kao i različite vrste terorizma koji je danas u žiži svih dešavanja.

Nevojne dugoročne prijetnje po bezbjednost podrazumijevaju vanredne situacije u oblasti energetike, zdravlja, ekonomije, životne sredine koje mogu predstavljati opasnost za državu, region ili čak i šire. Tu takođe spada i cyber terorizam , kao jedna od asimetričnih prijetnji (primjer Estonije u 2007. godini).

Tema

U treću kategoriju mogle bi se svrstati sve preostale prijetnje, ali ne manje važne. Naprotiv, ovdje imamo na umu one prijetnje koje bi mogle uticati da države i drugi subjekti reaguju i odgovore na novonastale situacije, pa možemo reći da je ovdje riječ o svim oblicima organizovanog kriminala - ilegalna trgovina narkoticima, oružjem, hemijskim, biološkim i nuklearnoradiološkim sredstvima, ljudima, proliferacija oružja za masovno uništenje, zatim korupcija - u svim oblicima, od zloupotreba vlasti i drugih vidova koji mogu da ugroze državu iznutra i na taj način negativno utiču na cijeli region, kao i humanitarne krize koje kao takve mogu dovesti do egzodusa stanovništva i destabilizacije države i regiona.

Kada su u pitanju izazovi u kontekstu regiona Zapadnog Balkana, važno je naglasiti da je upravo njegov položaj na razmeđi između Istoka i Zapada bio uzrok mnogobrojnih promjena u prethodnom periodu. Imajući na umu „trusnost“ ovog regiona, i nepisano pravilo da se istorija obnavlja na isti ili sličan način, postoji mogućnost da su budući događaji važni za stabilnost i bezbjednost regiona uslovljeni daljim razvojem pitanja Kosova i, eventualno nepoželjnim aktiviranjem određenih pitanja u Federaciji BiH.

Nekadašnji izazovi po teritorijalni integritet i suverenitet jedne države sada su prerasli u supranacionalne, imajući u vidu već pomenute izazove koji, koliko nacionalni, mogu biti regionalni i međunarodni.

S obzirom na brze promjene, a imajući u vidu činjenicu da se terorizam brzo razvija, da je proliferacija naoružanja sve intenzivnija, te da je korupcija veoma prisutna u nekim državama svijeta, dolazimo do zaključka da je danas neophodno biti spreman na reagovanje prije nego neka od ovih prijetnji uzme maha.

Takođe, takve izazove važno je tretirati ne isključivo vojnim instrumentima-sredstvima, već i političkim, ekonomskim, diplomatskim i drugim metodama U vrijeme kada je integracija i saradnja imperativ svuda u svijetu, na svim nivoima, te kada se sa nekim od izazova srijećemo gotovo svakodnevno, potrebno je obezbijediti mogućnost adekvatnog i brzog reagovanja na sve vrste izazova.

Upravo ovo je povod i, naravno, trenutak da se kreira nova bezbjednosna politika kojom bi se iznašli svi instrumenti za reagovanje na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou, kao i mehanizmi za njihovu brzu implementaciju. mr Tijana Turković

U eri globalizacije, udaljene prijetnje mogu biti toliko zabrinjavajuće kao i one u neposrednoj blizini…

Prva linija odbrane često je izvan granica. Nove prijetnje su dinamične…

Prevencija konflikta i prijetnji nikada ne mogu početi prerano.

“Evropska bezbjednosna strategija” PARTNER 23

Vojna vježba

Predstavnici crnogorske Vojske na prestižnoj vojnoj vježbi „Combined Endeavor 2008” Ovogodišnja četrnaesta vojna vježba „Combined Endeavor”, odnosno “Zajednički napor 2008”, organizovana istovremeno u Saveznoj Republici Njemačkoj i Hrvatskoj, okupila je nekoliko hiljada učesnika iz zemalja članica Partnerstvo za mir, NATO-a i multinacionalnih organizacija .

Dva tima Vojske Crne Gore prvi put su učestvovala na toj godišnjoj vojnoj vježbi, u vojnim krugovima smatranom za najrespektabilniju na polju upotrebe telekomunikacionih (TK) uređaja i informacionih tehnologija.

Petnaestodnevna razmjena i primjena iskustava, organizovana pod sponzorstvom Američke evropske komande (USEUCOM), imala je moto da se “u duhu partnerstva” uvježbaju sposobnosti zajedničkog djelovanja sa snaga-

24 PARTNER

ma Alijanse u međunarodnom okruženju u operacijama očuvanja mira i u slučaju masovnih katastrofa.

Crna Gora je bila jedina,od više od 40 zemalja učesnica vježbe, koja prethodno nije imala status posmatrača, već je odmah uključena u vježbu kao punopravni član.

Tročlanu delegaciju VCG, u bazi Lager Aulenbach u Baumholderu, Njemačka predvodio je potpukovnik Veseljko Mandić. Sa njim su bili i i potporučnik Petar Koprivica i stariji vodnik prve klase Igor Burić. Potpukovnik Mandić za „Partner“ govori šta je za njega lično, ali i ostale članove tima značila vježba. „Doprinos koji vježba CE 08 ima za Ministarstvo odbrane i Vojsku Crne Gore je veliki.

Omogućen nam je direktan uvid u savremenu telekomunikacionu opremu koju koriste zemlje NATO, PzM i ostale članice prisutne na vežbi, te u organizaciona rješenja telekomunikacionog sistema i IT.

Imali smo mogućnost sagledavanja novih proizvodnih rješenja iz oblasti telekomunikacija, s obzirom da je u sklopu održavanja vježbe predviđen i jedan segment za prezentacije telekomunikacionih kompanija. Provjerili smo kompatibilnost naših uređaja i softvera sa ostalim državama. Testirali smo uređaje raznih proizvođača i dobili podatke o tome kako su realizovani testovi, kojih je na Vježbi bilo preko 1400. Takođe, imali smo prilike da se upoznamo sa radom različitih Tk i IT uređaja u različitim Tk okruženjima, odnosno da iskusimo tehničku interoperabilnost“, navodi Mandić.

Vojna vježba našeg tima, potporučnik Petar Koprivica i stariji vodnik prve klase Igor Burić, učestvovali su na tim konferencijama“, kaže Mandić.

Veseljko Mandić Potpukovnik Mandić ističe da je učešće u „CO 08“ od neprocjenjivog motivacionog efekta za članove delegacija. On to u najkraćem zove ljudska interoperabilnost, koja se ogledala u kontaktu s članovima preko 40 delegacija, s kojima su razmjena iskustava i tehničkih rješenja. „Bila je to praktična verifikacija sopstvenog nivoa tehničkog znanja“, naglašava Mandić i dodaje: ”Combined Endeavor” funkcioniše kao jedna famiija, u kojoj se zajednički učestvuje u aktivnostima, gdje svi mogu nailaze na dobrodošlicu, ljudsku i tehničku pomoć“.

No, on ne izostavlja da kaže da je Crna Gora učešćem ostvarila potpuni uspjeh, da je jedna od rijetkih koja je dobila certifikat, kao zvanično priznanje liderskim sposobnostima, ali i da je, na polju podoficirskih aktivnosti, starijem vodniku Igoru Buriću, prvi podoficir Vježbe odao priznanje. „Dostojno smo prezentovali zemlju i njene turističke mogućnosti, i kada je o ovom posljednjem riječ, bili smo jedno od najposjećenijih mjesta“, naglašava potpukovnik Mandić.

On ističe i da se već počelo sa planiranjem aktivnosti za narednu vježbu ”Combined Endeavor 2009”. „ Sljedeće godine imamo namjeru da učestvujemo u većem broju testnih aktivnosti.

Isto tako, posebnu pažnju posvetićemo Planiranju, koje je i na ovogodišnjoj Vježbi imalo značajnu ulogu. Članovi

Vojska Crne Gore je na drugu destinaciju vježbe, u hrvatsku bazu Loru poslala četvoricu pripadnika: kapetana Nikolu Mijovića, starije vodnike prve klase Dragana Đorđevića, Mithada Hodžića i Miodraga Jokanovića.

Kapetan Mijović, koji je bio na čelu tima u bazi Lora kaže: ”U toku rada naišli smo na srdačnu pomoć timova Vojke Hrvatske, Makedonske i SAD, ali i učesnika iz ostalih zemalja sa kojima smo razvili veoma dobar kolegijalan odnos. Zadatak je bio provjera mogućnosti međusobnog rada naših uređaja i opreme sa onima koje koriste druge zemlje, te testiranje računarske mreže i opreme pomoću SMTP protokola (slanje poruke uz prilog) i slanje zaštićene poruke (PKI). Naš tim u Lori obišli su počasni gosti vojni predstavnici dvanaest zemalja, načelnik Južnog krila (J-6) NATO-a pukovnik Foley i predstavnici hrvatske Vazduhoplovne i Mornaričke akademije. Načelnik Foley, tom prilikom, uputio poziv našoj Vojsci da prisustvuje konferencijama i kursu iz oblasti komunikacija i informatike u NATO i PzM. Splitska Lora bila je takozvano istureno operativno mjesto (FOS), koje je imalo zadatak da aktivira tri satelita - dva američke i jedan francuske Vojske).

bilo je povezivanje i testiranje komunikacija između MOS-a i FOS-a.

Bez obzira da li su vojni specijalisti za komunikaciju već učestvovali u vježbi “Zajednički napor” ili im je ovo prvo učešće, njihov mali ili veliki doprinos od ključne je važnosti za razvoj vještine vojne komunikacije.

I kao što je izvršni direktor vježbe potpukovnika James Pugh kazao "Zemlje koje učestvuju, šalju svoje najbolje komunikatore, koji u bezbjednom i relaksiranom okruženju rade na veoma ozbiljnim tehnološkim izazovima. Razlog tome je da ni jedna zemlja na svijetu ne mora da radi sama, jer su partnerske države uvijek tu da pomognu”.

Za savremene metode očuvanja mira i borbe protiv terorizma, primjena specifičnih prednosti najsavremenije IT tehnologije u komunikacijama, ima presudan značaj.

Olivera Đukanović

Glavno operativno mjesto (MOS) bila je baza Aulenbach u Njemackoj. Jedan od primarnih ciljeva

PARTNER 25

Feljton

Vijek i po od bitke na Grahovcu U veličanstvenom sazvježđu crnogorskih nacionalno-oslobodilačkih bitaka, zvijezda jedne od njih sija posebnom istorijskom svjetlošću. To je bitka na Grahovcu koja se odigrala u prvoj polovini maja 1858. godine.

Odlučujući boj između Crnogoraca i Osmanlija zbio se 13. maja na visoravni Grahovac kod Grahova. Turci su pretrpjeli žestok poraz, a broj njihovih žrtava, prema relevantnim podacima, kreće se od 2.500 do 5.000, ili, čak, do 7.000 poginulih. Crnogorci su izgubili 200 glava, a 300 je bilo ranjenih. U bitku je stupilo, na turskoj strani, oko 7 000, a po nekim podacima, i do 13.000 vojnika, a na crnogorskoj oko 7.500 ratnika. Šest hiljada Crnogoraca došlo je sa Cetinja. Vojske su predvodili, tursku Husein paša, a crnogorsku vojvoda Mirko Petrović, brat knjaza Danila.

Grahovačkoj bici prethodila je višemjesečna politička aktivnost Crnogoraca u Hercegovini, s ciljem da se pripremi ustanak pravoslavnog stanovništva protiv Osmanlija, što je trebalo da dovede do ugrožavanja interesa Turske i Austro-ugarske na tom području i teritorijalnog proširenja Crne Gore. Grahovačka bitka se uklopila u dio šireg strateško-političkog plana‚ knjaza Danila, koji je na vlast došao 1851. godine, za jačanje državnog subjektiviteta Crne Gore i njegovo priznanje od strane Evrope.

26 PARTNER

Knjaz Danilo je, u razgovorima sa francuskim carem Napoleonom III otvoreno saopštio političke zahtjeve Crne Gore - priznanje njene nezavisnosti diplomatskim putem, proširenje granica i izlazak na more.

Francuska, ali i druge evropske zemlje su se oglušile o te zahtjeve, iako je bilo jasno da je na dnevni red ozbiljno postavljeno „crnogorsko pitanje".

Knjaz Danilo nije želio, po svaku cijenu, rat sa Turskom, svjestan da je Crna Gora često krvarila. Pokušao je da u dijelu Osmanskog carstva, u Hercegovini, izazove nestabilnost i podstakne ustaničko raspoloženje. Turska je, zbog toga, morala prihvatiti pregovore sa Crnogorcima, a na nju su uticale i evropske zemlje. Pregovori su, međutim, propali, jer je knjaz Danilo otvoreno zatražio da Crnoj Gori pripadne Hercegovina.

Carigradska Porta je tada naredila koncentraciju vojnih trupa, a njihov zadatak je bio da Crnogorce protjeraju sa Grahova, odakle su ugrožavali Osmansko carstvo. Tako se i ušlo u vojni sukob koji je završen veličanstvenom pobjedom Crnogoraca. Ta pobjeda je imala ogroman odjek u svim okolnim porobljenim zemljama, kao i u čitavoj Evropi. Moćne evropske zemlje koje su do tada Crnogorce smatrale za neorganizovane poluvojne formacije koje su pravile pobune unutar turskog carstva, poslije grahovačke bitke, počinju da shvataju da su Crnogorci odlučni da ostvare svoju nacionalnodržavotvornu ideju i da je Crna Gora, kao država, činjenica koja se ne može ignorisati.

Evropa je prihvatila zahtjev Crne Gore za novo razgraničenje sa Turskom.

Prvi put je, povodom crnogorskih zahtjeva, organizovana jedna međunarodna konferencija. Ona je održana u Carigradu i završena je ispunjavanjem zahtjeva Crne Gore. Utvrđena je nova granica sa Turskom. Crna Gora je dobila 1.500 kvadratnih kilometara nove teritorije i faktički priznata kao nezavisna država.

Grahovačka bitka je, može se reći, prokrčila put do formalnog priznavanja nezavisnosti Crne Gore, 20 godina kasnije, na Berlinskom kongresu.

I. Despotović

Konkurs za prijem vojnika po ugovoru na službu u Vojsku Crne Gore

MISTARSTVO ODBRANE i GENERALŠTAB VOJSKE CRNE GORE

OGLAŠAVAJU Potrebu za popunom slobodnih formacijskih mjesta prijemom u profesionalnu vojnu službu vojnika po ugovoru na određenovrijeme, 1)UČetivojnepolicije (mjestoslužbovanjaPodgorica): zadužnosti: a)upješadiji 2)UBataljonuzapočasti (mjestoslužbovanjaPodgorica): zadužnosti: a)upješadiji(gardista) 3)ULakojpješadijskojbrigadi (mjestoslužbovanjaPodgorica,Nikšić): zadužnosti: a)upješadiji b)uartiljeriji c)uARJPVO d)uinžinjeriji e)usaobraćajnojslužbi 4)UBrigadizaspecijalneoperacije (mjestoslužbovanjaDanilovgrad,Pljevlja,Kolašin,Kumbor): zadužnosti: a)upješadiji b)uvezi c)uinžinjeriji d)uABH-odbrani e)upomorstvu f)umornaričkotehničkojslužbi g)usaobraćajnojslužbi h)usanitetskojslužbi 5)UMornaričkojbazi (mjestoslužbovanjaBar,Kumbor): zadužnosti: a)upomorstvu b)umornaričkotehničkojslužbi c)uintendantskojslužbi d)usaobraćajnojslužbi

Opštiuslovizaprijem: -dajezdravstvenosposobanzavojnuslužbu(utvrđujevojnoljekarskakomisija), -daimapropisanustručnuspremu, -danijeosuđivanzakrivičnodjelonabezuslovnukaznuzatvoraodnajmanješestmeseci, -daseprotivkandidatanevodikrivičnipostupakzakrivičnodjelozakojesegonipo službenojdužnosti, Posebniuslovizaprijem: -daimazavršenunajmanjesrednjuškolu(IIIiliIVstepen), -danijestarijiod28godinazaprijemurodu,odnosno30godinauslužbu, -kandidatkojikonkurišezavozačamoraimatipoloženunajmanje “B” i “C” kategoriju, -prednostimajukandidatikojisuodslužilivojnirok, -zagardiste-dasuvisinepreko180cm.

Uzmolbuseprilažusledećadokumenta: -autobiografija, -izvodizmatičneknjigerođenih, -uvjerenjeodržavljanstvu, -ovjerenakopijasvedočanstva-diplomeozavršenojškoli, -potvrdadajeodslužiovojnirok, -ovjerenafotokopijavojničkeknjižice, -uvjerenjedaseprotivkandidatanevodikrivičnipostupakidanijeosuđivan, -ovjerenakopijavozačkedozvole(akokonkurišezavozačam/v), -ovjerenakopijaličnekarte,tačnaadresaibrojtelefona.

Pravaiobavezezavrijemeslužbepougovoru: Ugovorsezaključujenaperiodod1(jedna)godinedana.

Vojnici po ugovoru na određeno vrijeme imaju pravo na: platu i druga novčana primanja prema Uredbioplatama;godišnjiodmorpremaUredbiogodišnjimodmorimaiodsustvima;zdravstveno i socijalno osiguranje i druga prava i obaveze prema propisima za lica primljena u profesionalnuvojnuslužbunaodređenovrijeme.

Načinpodnošenjamolbe: -zaprijemuČetuvojnepolicije,molbesepodnoseukasarni“Masline”, -zaprijemuBataljonzapočasti,molbesepodnoseukasarninaaerodromu“Golubovci”, -zaprijemuLakupješadijskubrigadu,molbesepodnoseukasarni“Masline”, -zaprijemuBrigaduzaspecijalneoperacije,molbesepodnoseukasarniuDanilovgradu, -zaprijemuMornaričkubazu,molbesepodnoseukasarniuKumboru.

Molbesedostavljajujedinicamaunavedenimmjestimasanaznakom“zaoglas”.

Kandidatekojiispunjavajuusloveoglasa,komisijazaprijemupućujenaocjenuzdravstvene sposobnosti.

Oglas ostaje otvoren od dana objavljivanja u sredstvima javnog informisanja do popune slobodnihformacijskihmjesta.

Nepotpunemolbenećeserazmatratizaprijemuslužbu.

Odluku o izboru kandidata za prijem donosi nadležni starješina, a o izboru kandidati će biti obaviješteniupropisanomroku.

Zakandidatekojibuduizabranizaprijem,određujeseprobnirad,radiprovjereosposobljenosti zadužnostzakojuseprimajuuslužbu,utrajanjuod3(tri)mjeseca.

PARTNER 27