Partner30

Doga aj mjeseca SADRŽAJ 4 MINISTAR ODBRANE U PRVOJ POSJETI REPUBLICI SLOVA KOJ 5 SARADNJOM VOJSKI DO SIGURNOG REGIONA 6 VIJESTI 7 DOPRINOS BEZBJEDNOSTI OD VANKUVERA DO VLADIVOSTOKA Gligor R. Boji 8 KOMENTAR: BALKAN, OVO JE BALKAN Ilija Despotovi 10 VOJNA TEHNIKA: BLINDIRANI TERENAC major Velimir Obradovi 11 TEMA BROJA: NOVA SNAGA I POUZDAN PARTNER Gligor R. Boji 14 CRNA GORA - BEZ KASETNIH BOMBI Gligor R. Boji 16 NJEMCI NA OBUCI KOD NAS puk Živko Pejovi 17 NAŠI KADETI U SKOPLJU POLOŽILI ZAKLETVU ppk Marinko M. Slomo 18 SOMALIJA: CRNOGORAC U VODAMA ADENSKOG ZALIVA 19 DIREKCIJA ZA ZAŠTITU TAJNIH PODATAKA: INDUSTRIJSKA BEZBJEDNOST 20 AVGANISTAN: DUŠKOVA I DAVOROVA PRI A 21 CRNA GORA VAŽAN FAKTOR STABILNOSTI REGIONA 22 NOVI KOMANDANT SAVEZNI KIH SNAGA 23 LIBERIJA: GLADNA DJECA NA DO EKU 24 VCG NA VJEŽBI U NJEMA KOJ: SVI TESTOVI REALIZOVANI STO ODSTO puk Božo urovi 25 STAV: NATO, IPAK, ODBRAMBENI KIŠOBRAN I. Joveti 26 FELJTON: VOJVODA PLAMENAC-PRVI MINISTAR VOJNI I. Despotovi

IMPRESSUM Partner - mjese nik o evroatlantskim integracijama, odbrani i Vojsci BROJ: 30 - Oktobar 2010. godine IZDAVA : Ministarstvo odbrane Crne Gore ZA IZDAVA A: mr Boro Vu ini URE IVA KI ODBOR: Draško Jovanovi , Olivera ukanovi , Vidak Latkovi , Ilija Despotovi , puk Zoran Lazarevi i Krsto Perovi REDAKCIJA: Irena Radoman, Zorica Minevski, Petar Koprivica i Gligor R. Boji TEHNI KI UREDNIK: Miodrag Kankaraš FOTO: Ivan Petrovi i arhiva Ministarstva odbrane KONTAKT: Portparol TEL/FAX: +382 20 241 375 E-MAIL: pr@mod.co.me WEB: www.odbrana.gov.me ADRESA: Jovana Tomaševi a 29 ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000

Ministar Vu ini na proslavi 10. godišnjice RACVIAC-a

M

inistar odbrane Boro Vučinić prisustvovao je proslavi desete godišnjice postojanja Centra za bezbjednosnu saradnju u Jugoistočnoj Evropi – RACVIAC u Rakitju, u Hrvatskoj. Svečanosti su prisustvovali predsjednik Hrvatske Ivo Josipović i ministar obrane te zemlje Branko Vukelić, ministar obrane Bosne i Hercegovine Selmo Cikotić, načelnik Generalštaba OSRH-a general zbora Josip Lucić i drugi.

Ministar Vučinić naglasio je posvećenost naše zemlje da doprinosi jačanju bezbjednosti i povjerenja u regionu, a kao posebno važan mehanizam saradnje naveo je upravo RACVIAC. Istakao je odlučnost da Crna Gora nastavi sa punim učešćem u svim regionalnim asocijacijama i inicijativama kroz koje se promoviše jačanje povjerenja i saradnje. ,,Regionalnom saradnjom ne samo što unaprijeđujemo međusobne odnose, već doprinosimo i ostvarenju naših evroatlantskih ciljeva”, zaključio je Vučinić.

Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović i hrvatski ministar odbrane Branko Vukelić istakli su značaj odbrambene i vojne saradnje za razvijanje povjerenja između država članica, kao i za jačanje bezbjednosti i stabilnosti regiona. Josipović je kazao da se samo saradnjom mogu rješavati otvorena pitanja iz naše nedavne prošlosti i otvarati i realizovati perspektiva razvoja. „To je naša obaveza i odgovornost zbog generacija koje žive u sadašnjosti, a i pred onima u budućnosti“, zaključio je hrvatski predsjednik.

Centar za bezbjednosu saradnju – RACVIAC je međunarodna, nezavisna, neprofitna, regionalna, akademska organizacija, odgovorna nadzornom i savjetodavnom tijelu Multinacionalnoj savjetodavnoj grupi (MAG). RACVIAC je osnovan 2000. godine, a strateški ciljevi su: jačanje sveukupne stabilnosti i sigurnosti na teritoriji Jugostočne Evrope, reforma sektora odbrane, jačanje regionalne saradnje, u cilju borbe protiv terorizma, širenja oružja za masovno uništenje i organizovanog kriminla i pružanje podrške procesima evropskih i evroatlantskih integracija. Čine ga 11 zemalja članica Procesa saradnje u Jugositočnoj Evropi – SEECP, 14 pridruženih i pet zemalja posmatrača. Crna Gora je u martu 2007. godine primljena u RACVIAC kao punopravan član.

I.R.

oktobar 2010.

PARTNER

3

Povod

Ministar odbrane u prvoj posjeti Republici Slova koj Tokom prve zvani ne posjete Republici Slova koj, ministri odbrane Boro Vu ini i Ljubomir Galko potpisali su Sporazum o saradnji u oblasti odbrane izme u dva ministarstva.

M

inistar Vučinić upoznao je svog domaćina sa strateškim opredjeljenjem Crne Gore da pristupi NATO i Evropskoj uniji, kao i o dostignutim rezultatima na planu izgradnje sistema odbrane. Afirmišuci dobre odnose između dvije zemlje, on je primjer dinamičnog napretka Republike Slovačke istakao kao veoma koristan na našem putu evroatlantskih integracija. Istakao je čvrstu posvećenost Crne Gore da nastavi sa jačanjem regionalne saradnje i međusobnog povjerenja, što će, kako je ocijenio, biti dobra preporuka svim zemljama na integracionom putu.

“Slovačka iskustva iz učešća u Višegradskoj grupi su veoma dragocjena Crnoj Gori i ukupno našem regionu na putu evropskih i evroatlantskih integracija”, ocijenio je crnogorski ministar, iskazujući zadovoljstvo današnjim potpisivanjem sporazuma o saradnji.

onalnoj saradnji kao dobroj preporuci svih zemalja regiona na putu evropskih i evroatlantskih integracija. Ocijenio je da slovačko iskustvo iz procesa pristupanja NATO i EU može biti veoma korisno, kao i primjer regionalne saradnje u okviru Višegradske grupe. On je istakao da će otvaranje Ambasade Republike Slovačke u Podgorici značajno doprinijeti jačanju ukupnih odnosa između dvije države, a da prisustvo vojnog atašea na nerezidentnoj osnovi takođe doprinosi intenzivirranju odbrambene saradnje.

Državni sekretar Ježevica kazao je da je Slovačka zainteresovana za evropsku i evroatlantsku perspektivu svih zemalja Zapadnog Balkana. On je ocijenio da je mnogo urađeno na putu evroatlantskih integracija Crne Gore i da će njegova država nastaviti da nas podržava na tom putu. Posebno je istakao podršku na planu javne diplomatije i najavio da će uskoro

Slovački ministar odbrane iskazao je zadovoljstvo što će zaključeni Sporazum doprinijeti razvijanju intenzivne odbrambene saradnje između dva ministarstva. Iskazao je spremnost da se našoj zemlji prenesu iskustva iz procesa pristupanja Slovačke NATO i EU, a ocijenio je da je njegova država veoma zainteresovana za bezbjednost Balkana. Čestitajući na dobijanju poziva za Akcioni plan za članstvo u NATO – MAP, zahvalio se na vojnom doprinosu naše države u okviru ISAF operacije u Avganistanu.

“Izražavam divljenje za sve što ste postigli u tako kratkom periodu na planu reforme sistema odbrane”, saopštio je slovački ministar.

Na sastanku je iskazan poseban interes za uspostavljanje saradnje u oblasti obuke, i to slovačkih pilota u regionalnom Centru za obuku pilota helikoptera u Golubovcima i crnogorskih pripadnika Vojske na slovačkom poligonu Lest.

Crnogorski ministar je pozvao slovačkog kolegu da posjeti Crnu Goru, što je ministar Galko sa zadovoljstvom prihvatio.

Nakon sastanka, ministar Vučinić je govorio na skupu koji je organizovala Slovačka atlantska komisija na temu „Evroatlantska integracija Crne Gore”.

Ministar Vučinić razgovarao je i sa državnim sekretarom Ministarstva vanjskih poslova Milanom Ježevicom. Na sastanku je bilo riječ o crnogorskom putu ka članstvu u NATO i EU, kao i o slovačkim iskustvima iz integracionih procesa.

Ministar Vučinić istakao je da je naša zemlja posvećena regi-

4

PARTNER

oktobar 2010.

biti realizovan takozvani „speaker tour“ kroz više crnogorskih gradova na kojima će slovački zvaničnici i NVO aktivisti prenijeti svoja iskustva. Istakao je značaj učešća pripadnika crnogorske Vojske u mirovnoj misiji ISAF u Avganistanu i kazao da to saveznici prepoznaju i dodatno vrednuju.

Takođe, ministar Vučinić sastao se i sa predsjednikom Odbora za odbranu i bezbjednost Skupštine Republike Slovačke Martinom Federom i upoznao ga sa ostvarenim napretkom na našem integracionom putu. Na kraju posjete, delegacija Ministarstva odbrane posjetila je Vojno preduzeće za popravke u Trenčinu i prisustvovala prezentaciji Udruženja za odbrambenu industriju.

Povod

Saradnjom vojski do sigurnog regiona Ministar odbrane Boro Vu ini primio je na elnika Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnika Miloja Mileti a koji je boravio u prvoj zvani noj posjeti Vojsci Crne Gore.

M

inistar Vučinić, poželjevši dobrodošlicu, ocijenio je da će posjeta doprinijeti nastavku veoma dobre saradnje u oblasti odbrane između dvije države. Posebno je afirmisao dobre odnose prilikom rješavanja otvorenih pitanja, a kao primjer naveo je zaključenje Sporazuma o razmjeni sredstava i dokumentacije, koji je u fazi uspješne realizacije. Zahvalio je na mogućnosti da se crnogorski kadeti školuju na Vojnoj akademiji u Beogradu, kao i na raznim usavršavanjima oficirskog kadra. On je ocijenio da je region Zapadnog Balkana od jednog kriznog područja danas postao prostor, koji kroz učešće u mirovnim misijama, doprinosi svjetskoj bezbjednosti. Iskazao je podršku evropskim integracijama Srbije i kazao da je kvalitetna saradnja u regionu dobra preporuka svim zemljama na njihovim integracionim putevima. Takođe, pozdravio je učešće Vojske Srbije u mirovnim misijama u svijetu i čestitao na profesionalizaciji njihove Vojske.

Genaral Miletić iskazao je zadovoljstvo prvom zvaničnom posjetom, kako je kazao, prijateljima i ocijenio da je saradnja u odbrani između dvije države primjer saradnje za druge oblasti. Iskazao je posvećenost očuvanju i unaprijeđenju dobrih odnosa između dvije vojske, a kao prioritetnu oblast saradnje istakao je školovanje, usvršavanje i obuku vojnog kadra. On je upoznao svog domaćina da Vojska Srbije učestvuje u pet mirovnih misija, sa 36 pripadnika i iskazao interes da se aktivnije uključi u mirovne napore u svijetu. Poželio je Crnoj Gori istrajnost i uspjeh na putu evropskih i evroatlantskih integracija, ocjenjujući da njegova zemlja ima ambiciju da sarađuje u oblasti odbrane sa više zemalja, kako u okviru Partnerstva za mir, tako i bilateralno.

Načelnici Generalšabova Vojske Crne Gore i Srbije viceadmiral Dragan Samardžić i general-potpukovnik Miloje Miletić ocijenili su da su zadovoljni dosadašnjom vojnom saradnjom između dvije zemlje koja se, kako su kazali, između ostalog, ogledala u obuci, školovanju i usavršavanju kadra i založili se za njeno intenziviranje kako bi doprinijeli bezbjednosti u regionu. Takođe, istakli su da težište buduće saradnje vide u nastavku tih aktivnosti, kao i u zajedničkoj obuci specijalnih jedinica, posebno ABH kadra (atomsko-

biološko-hemijska zaštita), obuci ronilačkih jedinica, padobranaca, protivdiverzanata i ostalih specijalnosti.

“Sarađivaćemo i u oblasti vojne medicine, a tu je i vojnoekonomska saradnja, kao i zajednička priprema za učešće

u mirovnim misijama, zajednička obuka i razmjena iskustava u tim oblastima”, kazao je general-potpukovnik Miletić.

Viceadmiral Samardžić kazao je da vojske dvije zemlje sarađuju kroz regionalne forume, kao i u okviru Partnerstva za mir, a dosadašnjoj dobroj saradnji Crne Gore i Srbije doprinio je bilateralni sprazum dva ministarstva.

“Vojska Crne Gore zainteresovana je da koristi regionalne centre i ustanove u Srbiji. Naše kadete i oficire i do sada smo školovali na raznim institucijama vojnog školstva u Srbiji, a imamo i jednog kadeta na Vojno-medicinskoj akademiji”, rekao je viceadmiral Samardžić.

General-potpukovnik Miletić kazao je da su obje vojske uključene u regionalne inicijative što je jedan od načina na koji se iskazuje čvrsto opredjeljenje za jačanje regionalne saradnje sa ciljem doprinosa bezbjednosti u regionu. Takođe, rekao je da će Vojska Srbije ove godine završiti sa svojom profesionalizacijom, kao i da planira svoje aktivnije uključenje u mirovne misije UN-a i EU.

oktobar 2010.

PARTNER

5

Vijesti SPORAZUM O JA ANJU REGIONALNE ODBRAMBENE SARADNJE

U BRISELU PREDSTAVLJEN PRVI GODIŠNJI NACIONALNI PROGRAM

Ministri odbrane Boro Vučinić i Selmo Cikotić potpisali su Sporazum o saradnji u oblasti odbrane između Vlade Crne Gore i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.

Ocijenjeno je da će primjena Sporazuma doprinijeti ukupnom miru u regionu, a njime je za ovu godinu predviđeno devet aktivnosti, šest se realizuje u BiH, a tri u Crnoj Gori.

Prvi Godišnji nacionalni program Crne Gore u okviru Akcionog plana za članstvo (MAP) predstavljen je u Briselu, čime je zvanično počela implementacija prvog MAP ciklusa. Delegaciju, koju je predvodio ambasador Nebojša Kaluđerović ispred Ministarstva vanjskih poslova, činili su pomoćnik ministra odbrane Draško Jovanović i ambasador Crne Gore pri NATO Vesko Garčević. U diskusiji nakon prezentacije Programa, u kojoj je učestvovala 21 delegacija zemalja članica NATO, pozitivno su ocjenjene dosadašnje aktivnosti Crne Gore na putu evroatlantskih integracija i značajan napredak koji je Crna Gora ostvarila nakon obnove nezavisnosti i učlanjenja u Partnerstvo za mir 2006. godine. Posebno je naglašena uloga koju Crna Gora igra u jačanju regionalnog mira i stabilnosti na Zapadnom Balkanu i njena opredijeljenost za dalje jačanje dobrosusjedskih odnosa.

Tom prilikom, ministar Vučinić kazao je da regionalnu saradnju vidi kao dobru poruku za šire integracije i podsjetio da je Crna Gora potpisala sporazum o saradnji u oblasti odbrane sa svim zemljama u regionu. Takođe, istakao je da je perspektiva regiona članstvo u kolektivnom sistemu bezbjednosti i da se jedino na taj način može obezbjediti trajan mir i stabilnost. ,,Važno je to što što crnogorska vojska može koristiti centre u BiH- za deminiranje i operacije podrške miru.

Pored definisanog okvira za saradnju i plana bilateralne sardanje, pokrenuta je i inicijativa za formiranje regionalne jedinice koja bi značila novi doprinos miru i naporima da se stabilizuju prilike u Avganistanu. Ta jedinica bi, pored Crne Gore i BiH, uključivala Makedoniju i Hrvatsku“, kazao je ministar Vučinić. ,,Naše države sarađuju već nekoliko godina i postoji profesionalan rezon sa jedne i druge strane kao generator dobrih promjena. Samim tim i ideja o reginalnoj jedinici nije slučajna. Ta ideja odražava suštinu naše evroatlantske perspektive i integracija čijem članstvu težimo, a sve reforme predstavljaju pozitivne efekte u državi“, kazao je ministar odbrane BiH Selmo Cikotić.

Govoreći o podršci građana po pitanju ulaska naše zemlje u NATO, ministar Vučinić je kazao da Crne Gora ne može ući u Evropsku uniju ako nije stabilna zemlja, a to se može obezbijediti kolektivnim sistemom bezbjednosti kakav je NATO.

6

PARTNER

oktobar 2010.

DONACIJE PRIPADNIKA VCG Komandant drugog crnogorskog kontingenta u misiji ISAF uručio je pomoć u hrani stanovnicima grada Poli Komri, u kojem su smješteni crnogorski vojnici, u okviru mađarske baze “Panonija”. Pomoć se sastoji od 150 paketa hrane koja je stanovnicima ovog grada najpotrebnija. Prilikom uručivanja pomoći, komandant kontingenta major Veljko Mališić obratio se predstavnicima grada u ime crnogorskih vojnika u Poli Komriju, i izrazio očekivanja da će i u narednom periodu biti u prilici da pomažu avganistanskom narodu.

Pripadnici prvog kontingenta Vojske Crne Gore, koji su bili upućeni u ISAF misiju Avganistan, uručili su donaciju Zavodu za školovanje i profesionalnu rehabilitaciju invalidne djece i omladine u Podgorici. Donacija se sastojala od opremanja zgrade Zavoda sa ozvučenjem i muzičkom linijom. Major Saša Jovanović podsjetio je da to nije prva humanitarna aktivnost kontigenta već nastavak dobrotvornih akcija.

Pripremila: I. Radoman

Povod

„Otvoreno nebo“ nad Crnom Gorom

Doprinos bezbjednosti od Vankuvera do Vladivostoka U

Crnoj Gori bio je realizovan kurs za kontrolu naoružanja po ,,Open skies” sporazumu. Organizator kursa je Regionalni centar za bezbjednosnu saradnju (RACVIAC). Trening misija obavljena je specijalnim avionom, opremljenim kamerama za snimanje iz vazduha. Teorijski dio kursa je održan do 11. do 18. oktobra u RACVIAC centru u Zagrebu. „Crna Gora se pokazala kao dobar domaćin i potvrdila da ima kadar koji može da učestvuje u „Open Skies“ misijama. Vaša zemlja je učinila sve da trening bude uspješan i koliko ja mogu da procijenim imate kadar koji može da u potpunosti odgovori zahtjevima „Open Skies“ sporazuma“, izjavio je šef inspekcijskog tima, mađarski major Zombori Ištvan.

teritorije vrši se uz striktno poštovanje standarda” istakao je zamjenik šefa Odsjeka za kontorolu naoružanja Verifikacionog centra Ministarstva odbrane major Nenad Pavlović.

Prvi put, koncept „Open Skies” predstavio je američki predsjednik Dvajt Ajzenhauer premijeru SSSR-a Nikiti Hruščovu u Ženevi, na Konferenciji 1955. godine prilikom bilateralnih susreta SSSR-a i SAD. Imajući u vidu da je tada bilo doba hladnog rata, Sovjetski Savez je odbio Sporazum.

U našem regionu potpisnice Sporazuma su: Bosna i Hercegovina, Slovenija i Hrvatska. Srbija je izvršila neophodne pripreme i realno je očekivati da će u bliskoj budućnosti podnijeti aplikaciju za članstvo u „Open Skies“.

U Helsinkiju 24. marta 1992. godine „Open Skies” Sporazum je prihvaćen i ratifikovan od strane 24 države. Sporazum je postao je poznat kao prvi Sporazum van granica Evropske unije pod sloganom “od Vankuvera do Vladivostoka”.

Zvanično „Open Skies” Sporazum stupio je na snagu 1. januara 2002. godine, a njegova implementacija i prvi zvanični letovi su počeli avgusta iste godine. Do današnjeg dana Sporazumu su pristupile 34 države.

Avioni i oprema koja se koristi u misijama rigorozno se ispituju, u skladu sa usvojenim standardima propisanim „Open Skies“ Sporazumom. „Snimanje

Sporazumom „Open Skies” utvrđen je okvir za posmatranje i snimanje teritorije država potpisnica iz vazduha na području od Vankuvera do Vladivostoka, čime je formirano jedinstveno bezbjednosno područje koje se prostire izvan evropskih granica i obuhvata cijelu teritoriju Rusije i Sjeverne Amerike. Sporazum je zapravo rezultat želje većine članica za unaprijeđenje povjerenja, stabilnosti i predvidljivosti vojnih aktivnosti, pogotovu u oblasti kontrole naoružanja, kao i u verifikacionim procesima vezanim za istu oblast.

Iako naša država nije potpisnica „Open Skies“ Sporazuma, do sada smo imali zapažena angažovanja, što je izuzetno pozitivno ocijenjeno u OEBS-u. Realizacijom ”Open Skies” misija, Crna Gora daje još jednu potvrdu svog opredeljenja, čime aktivno doprinosi širenju i jačanju mjera bezbjednosti i međusobnog povjerenja kako u regionu tako i u svijetu.

Odsjek za kontrolu naoružanja i inspektori iz Vojske Crne Gore učestvovali su u četiri misije kao gosti inspektori u njemačkim i mađarskim inspekcijskim timovima. Četiri pripadnika Vojske Crne Gore su završili obuku po ovom sporazumu, a u 2009. godini realizovana je prva trening misija u Crnoj Gori.

Gligor R. Bojić oktobar 2010.

PARTNER

7

Komentar

Balkan, ovo je Balkan E

vo, 30. broj Partnera. U svim dosadašnjim izdanjima našeg mjesečnika nastojao sam da iznesem argumentaciju u prilog NATO članstva Crne Gore. Nijesam izmišljao razloge, već sam uvijek koristio konkretne povode koji su se snagom primjera nametali kao argument za potrebu uključivanja Crne Gore u vojno-političku alijansu. Htjeli, ne htjeli, pitanje članstva se suštinski svodi na bezbjednost države, takoreći, u elementarnom smislu.

Događaji nas stalno opominju na istinu-bezbjednost država, i njenih građana, osobito u nekim regionima, veća je, sigurnija, potpunija, ako je zemlja dio sistema kooperativne bezbjednosti i kolektivne odbrane. Balkanski region, po svemu onom što se dešava u njemu, najbolje, najuvjerljivije, najdirektnije, potkrerpljuje tu logiku. Rekao bih, naročito kad je Crna Gora u pitanju.

Ponekad pomislimo-pa nije ni Balkan ono što je bio, da se, štaviše, pretjeruje sa onom davnašnjom krilaticom-da je Balkan bure baruta. Ali, taman kad počne da snaži optimizam u tom pogledu, dogodi se nešto što nam nadu rasprši. Balkanska iskustva su toliko nepovoljna, a Crna Gora je to posebno iskusila, da nas drže, moglo bi se reći, u nekom stalnom strahu, čak i ideje koje su “normalne” u drugim dijelovima Evrope. Recimo, ideje o regionalizaciji su nešto što se nudi kao jedan od evropskih standarda. Te ideje su stigle i na Balkan. Mada njihova realizacija nigdje ne ide glatko, ovdje ima razloga da se od njih više zazire.

Balkanske priče o regionalizaciji, osim dobre namjere, ruku na srce, uglavnom, potencijalno nose i

8

PARTNER

oktobar 2010.

mogućnost njihove, tako da kažemo, balkanizacije, možda i zloupotrebe. Ideja o autonomiji bivšeg Sandžaka, bar u interpretaciji njenih promotera u Novom Pazaru, prije svega, ipak nas je opomenula da ovdje , na Balkanu, još nije sve “pospremljeno”, da postoje namjere daljeg “uređivanja” našeg regiona, odnosno, našeg bližeg okruženja, a što se tiče i same naše države.

Sasvim je razumljiva negativna reakcija na ideju o autonomnom Sandžaku. Čini se, to je, prije svega, gotovo instiktivno izražavanje bojazni od potencijalne opasnosti da takve ideje mogu odvesti tamo kuda ne bi željeli ni oni koji ih inaugurišu u javnosti.

Vjerovatno, nije bez osnova sumnja da pomenute ideje mogu da budu signal da na Balkanu još nijesu zatrpana sva izvorišta “podzemnih voda” koje mogu podrivati geopolitičku stabilnost regiona.

Kad je riječ o Crnoj Gori, ovdje ima razloga da se bude osjetljivije na ideju o regionalizaciji. Crna Gora je, u prvom redu, geografski mala država. Treba li reći-toliko mala da se, narodski rečeno, od nje nema šta regionalizovati. Uvažavajući princip da i mala država, ako je suviše centralizovana, može biti kočnica demokratije u najširem smislu, te da su, u tom kontekstu, poželjne razne forme decentralizacije, ipak, u Crnoj Gori, čak, i “opštinizacija” ima oštrija ograničenja nego u drugim, većim, državama.

S druge strane, regionalizacija bi, objektivno, mogla da ugrozi multietnički i multireligijski sklad u Crnoj Gori. Svakako, i njen osnovni, Ustavom definisani, građanski karakter.

Ovo posljednje, što je posebno ohrabrujuće, isti-

Komentar cali su i politički predstavnici Muslimana i Bošnjaka u Crnoj Gori. To je vrlo relevantno za odnos prema ideji o regionalizaciji dijelova teritorije Crne Gore i Srbije, dakle, bivšeg Sandžaka. Dobro je da su upravo Muslimani i Bošnjaci odbacili ideju o autonomnom Sandžaku, bilo da su rekli da je to zakašnjela ideja ili da Muslimanima i Bošnjacima nije potrebna za njihov status u Crnoj Gori. Muslimani i Bošnjaci su se opredijelili za suverenu, građansku državu Crnu Goru. Samim tim, za njene sadašnje granice, kao i za postojeće međudržavne granice u regionu.

Nađe se, doduše, poneko da se pozove na činjenicu da su Muslimani i Bošnjaci glasali za suverenu Crnu Goru i da bi zato, kako se navodi, trebalo izaći u susret i ovakvoj ideji, kao što je “autonomni Sandžak”. Ponekad u takvim tumačenjima, ali ne samo pomenutim, ima neke vrste ucjenjivanja. U principu, svi koji su glasali za nezavisnost Crne Gore, učinili su to po svojoj savjesti, na osnovu svog interesa. I niko, u principu, ne može zbog toga Crnu Goru smatrati dužnikom prema ovoj ili onoj zajednici. Nezavisna, suverena, država je , valjda, opšti i, suštinski, jedinstven interes svih njenih građana, nezavisno od naionalne i druge posebne pripadnosti. Stoga, ne postoji “specijalni referendumski dug” države prema ovoj ili onoj zajednici.

Ideja o regionalizaciji, konkretno, o autonomiji bivšeg Sandžaka, u svakom slučaju, nije bezazlena, niti benigna. Predsjednik Matice muslimanske Crne Gore Avdul Kurpejović je, štaviše, tu ideju ocijenio kao “velikobošnjački asimilatorski projekat”, utemeljen na ranijoj deklaraciji Stranke demokratske akcije. Sandžak ne postoji, niti je postojao, ni kao teritorijalno-politička jedinica, ni u Srbiji, ni u Crnoj Gori, to nije ni geografski entitet. Sandžak je tvorevina Otomanske imperije i nestala je sa nestankom velikog carstva, objašnjava Kurpejović.

Priča o autonomiji bivšeg Sandžaka, bez obzira na optimističko objašnjenje njenog smisla, htjeli, ne htjeli, ima značenje novog argumenta za afirmaciju plana uključivanja Crne Gore u NATO. Takvu ocjenu, ovih dana, čuli smo, na jednoj tribini o podizanju svijesti u Crnoj Gori o potrebi dijaloga

o NATO-u, i od predstavnika jedne opozicione partije. On je “priznao” da Alijansa garantuje bezbjednost, sigurnost i teritorijalni integritet države.

Okreni, obrni, da budemo otvoreni, to je, ponovimo, suština NATO članstva. Za Crnu Goru, u tom kontekstu, gotovo imperativna potreba. U neposrednom okruženju Crne Gore, objektivno, već postoje područja koja stabilnost regiona, bliže, prostora ex-Jugoslavije, ne čine pouzdanom. Kosovo još ne priznaje, i , po svemu sudeći, dugo to neće učiniti, Srbija. Čak ako se Srbi i Albanci formalno dogovore o nekoj vrsti međudržavnog suživota, odnosi među njima teško mogu biti stabilni, a kamoli prijateljski, za dugi niz godina. Samim tim, to pitanje će ostati “remetilački faktor” odnosa u regionu.

Bosna i Hercegovina, po ocjenama i upozorenjima koja nam otuda dolaze, još nije funkcionalno stabilna država. Veoma je, u tom smislu, simptomatičan slogan pod kojim je, recimo, Milorad Dodik vodio predizbornu kampanju za predsjednika Republike Srpske. Dodik je za šefa tog bosanskohercegovačkog entiteta izabran sa sloganom “Republika Srpska zauvijek, Bosna i Hercegovina dok mora”. Šta znači “dok mora”, da li je to “trpljenje” jedne države, do kada će”morati”, ko je taj ko će reći dokle “mora”? A šta će biti kad prestane “moranje”? Šta će biti sa Bosnom i Hercegovinom? A ta država je susjed Crne Gore.

I sada još i ideja o autonomiji Sandžaka! Dakle, potencijalno, tri “neuralgična” područja u našem susjedstvu! I može li Crna Gora biti spokojna u takvom okruženju? Biće, svakako, spokojnija ako postane dio šireg sistema kooperativne bezbjednosti i kolektivne odbrane.Spokojnija, jer ne postoji apsolutna garancija. Ni NATO ne može ponuditi apsolutnu sigurnost, i ne mora, jer mi sopstvenu odbranu ne prenosimo na NATO, ali, nema sumnje, može mnogo veću nego kad smo van tog sistema. Na Balkanu, sa njegovom prošlošću, sa njegovim sadašnjim problemima, sa još postojećim podozrenjima, ta “istina” je jasnija nego u drugim dijelovima Evrope.

Ilija Despotović oktobar 2010.

PARTNER

9

Vojna tehnika

Na Dan VCG predstavljeno novo vozilo

Blindirani terenac C entralna proslava Dana Vojske Crne Gore je, kao i lani, iskorištena za predstavljanje novih borbenih oklopnih (blindiranih) terenskih vojnih vozila marke “Achleitner” model “RCV Survivor I 4x4” Ova vozila su nešto novo u opremi Vojske Crne Gore i faktički po prvi put na ovim prostorima se nabavljaju vozila ove namjene i ovakvog tipa.

U svakom slučaju ovo je nastavak aktivnosti Ministarstva odbrane Crne Gore i Generalštaba Vojske Crne Gore na opremanju jedinica Vojske, kao i obnavljanju voznog parka, a sve u skladu sa definisanim misijama Vojske Crne Gore.

Oklopno terensko vojno vozilo ’’RCV Survivor I 4x4’’ je, kao i terenska vojna vozila ’’Men Cruiser 4x4 LC 300’’, razvijeno u pogonima firme ’’Franz Achleitner” Wörgl, u Austriji.

Samo vozilo je razvijeno na bazi Tojotinog terenca ’’Land Cruiser V8’’, od kojeg je zadržan dio opreme i sklopova, prije svega, pogonski agregat, mjenjač i razvodnik pogona, dok je ostatak vozila projektovan po tehničko- taktičkim zahtjevima koji su postavljeni pred proizvođača.

Vozilo ’’RCV Survivor I 4x4’’ je po svojim karakteristikama i konstrukciji namijenjeno za prevoženje vojničkih timova na različitim terenima i u različitim vremenskim uslovima, ali da pri tome obezbjeđuje zahtjevani nivo zaštite ljudstva u kabini vozila, kao i da omogući ljudstvu dejstvo sa ličnim naoružanjem iz same unutrašnjosti vozila.

Kao i prethodna Toyota, kojom su opremljene jedinice Vojske Crne Gore i ovaj model je opremljen električnom instalacijom 12/24 volta, ugrađeni su nosači ličnog naoružanja za suvozača i vozača, vozilo je opremljeno vitlom za samoizvlačenje, a takođe su ugrađena skrivena (ratna) svijetla.

Vitlo za samoizvlačenje marke ’’Horn”, vučne sile 6.804 kgs, opremljeno je čeličnom sajlom dimenzija ø11mm x 28m. Između ostalog ovo vozilo ima i nosače ličnog naoružanja i za ljudstvo smješteno u zadnjem dijelu vozila.

Ono što ovo vozilo razlikuje od drugih je njegov spoljni izgled koji je uslovljen stepenom zaštite koje ovo vozilo posjeduje. Nivo balističke zaštite na ovom vozilu je B6 prema EN1063 (kalibar 7,62x51mm, brzine 830 m/ sec sa udaljenosti 10 m). Ima i zaštitu od ručne bombe (njemačka DM-51 koja je korišćena u

testu). Sve to omogućava sigurnost od dejstva paljbe pješadijskog ručnog naoružanja, mina, eksplozivnih zamki, ručnih granata i artiljerijskih gelera. Kompletna konstrukcija vozila je projektovana kao monovolumen i u skladu sa zahtjevima koji su u vezi sa stepenom zaštite.

Na krovu vozila je smješten oružni toranj (obrtno postolje za naoružanje - turela), odnosno dio koji se po potrebi otvara i na koji se postavlja naoružanje sa kojim može da se dejstvuje u slučaju potrebe po izabranim ciljevima.

Unutrašnjost vozila je predviđena za smještaj osam vojnika kojima je omogućeno da dejstvuju sa ličnim naoružanjem iz vozila kroz, za to posebno predviđene otvore na bočnim staklima.

Vrata su sa mehanizmom za zadržavanje prilikom otvaranja, a zaključavaju se u tri tačke tako da prilikom eksplozije ne mogu da izlete.

Takođe, u cilju povećanja stepena zaštite, ovo vozilo koristi posebne točkove, sa pneumaticima dimenzija 305/70 R19,5 147M, sa tzv. “sistemom sigurnosnog pogona” (“RUN FLAT’’ sistem firme Hutchinson) koji obezbjeđuje upravljenje vozilom u slučaju oštećenja gume i potpunog gubitka vazduha, do 50 km i sa brzinom ne većom od 50 km/h.

Detalj koji ovom vozilu daje još jednu crtu ozbiljnosti, s obzirom na namjenu i tip vozila, je radio uređaj koji se nalazi u vozilu. To je model MP 300/MV 300, odnosno, digitalni radio sistem koji se koristi za komunikaciju i prenos podataka.

RCV Survivor I je potpuno prilagođen NATO standardima, moguće ga je transportovati avionima HERCULES C130 i TRANSALL C160, zbog čega na karoseriji ima posebne kuke.

U ovom momentu Vojska Crne Gore u svom sastavu posjeduje četiri vozila ovoga tipa koji će se u narednom period koristiti u sklopu obuke pripadnika jedinice za mirovne misije. major Velimir Obradović, dipl. inž

Tema

Vojska Crne Gore obilježila svoj dan

Nova snaga i pouzdan partner Predstavljene vojne zastave

D

an Vojske Crne Gore obilježen je i ove godine u kasarni ,,Milovan Šaranović” u Danilovgradu. Predsjednik Filip Vujanović čestitao je svim pripadnicima Vojske njihov Dan, 7. oktobar, ističući da su dali puni doprinos njenom razvoju i izgradnji, što je rezultiralo pozivom Crne Gore za članstvo u MAP. „U procesu pristupanja evropskim i evroatlantskim integracijama, kao strateškom cilju Crne Gore, prepoznat je vaš profesionalizam od strane naših partnera, što je dodatna garancija očuvanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta Crne Gore”, kazao je Vujanović. Predsjednik je poručio vojnicima da se država može ponositi njihovom predanošću i angažmanom u mirovnim misijama.

On je izrazio uvjerenje da će Vojska nastaviti putem kojim je naša zemlja krenula od svoje nezavisnosti

– putem integracija ka evroatlanskoj – NATO asocijaciji. „Hoću da iskažem posebno poštovanje pripadnicima Vojske Crne Gore, koji su već u jednoj rotaciji pokazali da su ozbiljan partner, da je naša zastava sa pravom među zastavama država koje su u Avganistanu, i da je visoko odgovoran odnos nešto što je naišlo na posebnu vrijednost i poštovanje svih onih koji se nalaze u Avganistanu” izjavio je Vujanović, izražavajući očekivanje da će države NATO-a to visoko vrednovati.

Premijer Milo Đukanović, u čestitki pripadnicima Vojske i načelniku Generalštaba viceadmiralu Draganu Samardžiću, ukazao je na izuzetne rezultate, napravljene na planu reforme sistema odbrane. „Ti rezultati predstavljaju izuzetan podsticaj daljoj

oktobar 2010.

PARTNER 11

Tema

REZULTATI DOKAZ ZRELOSTI Naša vojska danas se može pohvaliti svojom zreloš u. Brojnim aktivnostima u proteklom periodu VCG ostvarila je zna ajne rezultate na unutrašnjem i me unarodnom planu. » Uspješno je pripremljen i upu en prvi kontingent vojnika koji je bio dio mirovne misije ISAF u Avganistanu. U eš e u toj veoma rizi noj misiji VCG je nastavila upu ivanjem drugog crnogorskog kontigenta, u avgustu ove godine. » VCG aktivno u estvuje u misiji Ujedinjenih nacija UNMIL u Liberiji. » Uz podršku partnera u Gr koj i Italiji, o ciri VCG su angažovani u operaciji ATALANTA, vo ene od strane Evropske unije. » Tokom ove godine, VCG je imala veoma zapaženo u eš e u me unarodnim vježbama, od kojih se posebno izdvaja vojno-medicinska vježba MEDCEUR, iji je Crna Gora bila doma in. Bila je to prva ve a me unarodna vojna vježba održana u našoj zemlji. Za pripremu i organizaciju dobijeno je puno priznanje i pohvale za u eš e naših pripadnika. » Iako brojno manje, ali svakako ne manje važne, bile su i vježbe ADRION LIVEX i CAX, na kojoj je u estvovala Mornarica VCG, te COMBINED ENDEVOUR - vježba u kojoj su participirali o ciri i podo ciri roda veze i telekomunikacija. » VCG pružila je i pruža podršku organizaciji pojedinih sportskih i kulturnih manifestacija. Podsjetimo na doprinos VCG u organizaciji Svjetskog padobranskog prvenstva u Nikši u. To takmi enje, doprinijelo je a rmaciji naših sportista, ali i države.

12 PARTNER

oktobar 2010.

izgradnji moderne i efikasne Vojske Crne Gore” istakao je Đukanović.

Crna Gora se danas može pohvaliti stabilnim bezbjednosnim sistemom, poručio je ministar odbrane Boro Vučinić. “Danas je naš bezbjednosni sistem stabilan, iako je širi spoljnopolitički ambijent ispunjen bezbjednosnim prijetnjama. Vojska je danas nova snaga Crne Gore i uvaženi partner drugim vojskama NATO-a, spremna da učestvuje u mirovnim misijama i drugim međunarodnim aktivnostima”, rekao je ministar. Vučinić se na svečanosti još jednom osvrnuo na problem rješavanja viška naoružanja i istakao da će Ministarstvo odbrane nastaviti sa uništavanjem municije koja je prijetnja po sigurnost građana. “Ponavljam odlučnost da se taj zadatak mora obaviti” naglasio je Vučinić i dodao da „za tako nešto imamo punu podršku Vlade i Savjeta za odbranu i bezbjednost kao i svih nadležnih institucija ali i stručnih ljudi.”

Na svečanosti su načelniku Generalštaba VCG viceadmiralu Draganu Samardžiću uručene novoustanovljene zastave Vojske Crne Gore. „Sa osjećanjem izuzetnog ponosa i časti danas primamo Zastavu Vojske Crne Gore i zastave jedinica Vojske Crne Gore” izjavio je Samardžić. „Nove vojne zastave, kao i kroz našu slavnu istoriju predstavljaju simbol pripadnosti i vrijednosti ispod koje će crnogorski vojnici izvršavati svoju časnu dužnost” istakao je Samardžić. „I kao što je na zastavi zapisano, i u tradiciji našeg naroda duboko utemeljeno, čojstvo i junaštvo biće najvažniji princip, profesionalni i moralni kodeks svih pripadnika Vojske Crne Gore” za-

Tema ključio je viceadmiral Samardžić.

Povodom Dana vojske, Vlada Švajcarske donirala je Vojsci CG tri cistijerne koje će se koristiti za snabdijevanje gorivom u vazduhoplovnoj bazi. Na svečanosti je kapetan Enes Murić unaprijeđen u majora, a poručnik fregate Radoslav Nikolić u poručnika bojnog broda.

NOVE ZASTAVE Crnogorska Vojska je 7. oktobra, na svoj Dan, dobila nulte primjerke svoje i zastava njenih jedinica. Jedinice Vojske Crne Gore do sada nijesu imale svoje zastave, a prema predstavljenim rješenjima bi e ih ukupno 29. Zastava Vojske i zastave Brigade kopnene Vojske, Vazduhoplovne baze, Mornarice Vojske Crne Gore, Logisti ke baze, kao i Brodska zastava Mornarice su pravougaonog oblika. Zastave drugih jedinica su u obliku trougla (plamenci), a Pram ana zastava Mornarice u obliku kvadrata. Znak Vojske, kao i znakovi njenih jedinica predstavljaju stilizovani vizuelni indentitet i suštinu Vojske, komandi i njenih jedinica, koji doprinosi „ja anju kolektiva, osje aju pripadnosti odre enom sastavu i ja anju takmi arskog duha”.

Svi znakovi jedinica i Vojske ura eni u tehnici „vez”, u kolor i maskirnoj varijanti. Kolor varijanta služi za obilježavanje službenih, sve anih i radnih uniformi, a terenskih uniformi u posebnim prilikama, kao što su vježbe, misije ili ratno stanje. Znak Vojske ini štit sa državnim grbom u sredini, dok je njena zastava pravougaonog oblika i na njoj se nalaze znak Vojske, natpis i moto „ ojštvo i junaštvo”. Oko znaka Vojske, u središnjem dijelu, se nalazi hrastov vijenac.

Sastavni dijelovi zastave su koplje, lenta i pojas sa umetkom za držanje zastave.

Sedmi oktobar prvi put je obilježen kao Dan Vojske Crne Gore 2007. godine. Pobjedom nad vizantijskom vojskom 7. oktobra 1042. godine, knez Vojislav zbacio je vrhovnu vizantijsku vlast i postao samostalni gospodar Duklje, za koju se, od toga događaja upotrebljava ime Zeta. Zeta je prva od balkanskih zemalja kojoj je Vizantija priznala nezavisnost i suverenitet.

Gligor R. Bojić oktobar 2010.

PARTNER 13

Povod

Crna Gora bez kasetnih bombi Vlada Norveške je 2007. godine zapo ela “Proces iz Osla”, sa namjerom da postigne me unarodni sporazum kojim se zabranjuje upotreba kasetnih bombi. Ratifikacijom Konvencije o kasetnoj municiji 1. avgusta ove godine ona je postala pravosnažan dokument za zabranu kasetne municije na me unarodnom nivou.

Potpisnica Konvencije o zabrani kasetne municije je i Crna Gora. Pukovnik Predrag Rako evi , samostalni savjetnik u Ministarstvu odbrane, za “Partner” govori o zna aju ratifikacije ovog akta.

“Kasetne bombe spadaju u takozvano konvencionalno naoružanje i moram re i da veliki broj država u svijetu proizvodi i skladišti kasetnu municiju. Procjenjuje se da je u raznim konfliktima ona upotrijebljena u tridesetak zemalja. Pretpostavlja se i da se velike koli ine kasetnih bombi nalaze u svijetu. Te koli ine se mjere u milijardama subprojektila”, naveo je Rako evi .

700.000 INVALIDA Crna Gora je imala 353 komada antitenkovskih kasetnih bombi. Naslijeđene su od bivše SFRJ. U vezi sa ovom vrstom naoružanja posebno je negativno to što ako se ne uništi cilj ili ako ono samo ne bude uništeno predstavlja opasnost po civilno stanovništvo. Prema relevantnim podacima, u svijetu postoji preko 700.000 invalida žrtava kasetnih bombi. Dosta njih je često prisutno na konferencijama, kako bi bili živi prikaz zemljama koje odlučuju o uništavanju kasetne municije.

Upravo zbog velikog broja civilnih žrtava, Vlada Norveške je 2007. pokrenula ,,Oslo proces”. On je imao za cilj da zemlje učesnice postignu širi konsenzus i naprave univerzalni međunarodni akt humanitarnog prava, na osnovu kojeg bi se zemlje potpisnice obavezale na zabranu upotrebe kasetne municije.

Izrada nacrta konvencije počela je u februaru 2007. godine kada se 46 zemalja složilo da do 2008. godine zaključi međunarodno obavezujući sporazum o zabrani kasetne municije. Broj se kasnije povećavao, da bi, na konferenciji u Dablinu, aklamacijom oko 120 zemalja 3. decembra 2008. usaglasile Konvenci-

14 PARTNER

oktobar 2010.

ju o zabrani kasetne municije.

Odmah nakon što je bila otvorena za potpisivanje naš ministar inostranih poslova, Milan Roćen je potpisao, nakon čega je počeo proces ratifikacije u Skupštini Crne Gore.

Ministarstvo odbrane je bilo nosilac posla izrade Zakona o zabrani upotrebe kasetne municije. Konvencija je usvojena u Skupštini 2009. godine, nakon čega je objavljena u međunarodnim ugovorima. Nakon što je potpisalo 30 zemalja, Konvencija je stupila na snagu 1. avgusta 2010. godine.

Sve zemlje koje su potpisnice imaće u narednom periodu značajne aktivnosti koje treba da sprovedu u vezi sa pomenutom Konvencijom.

CRNA GORA ISTA OD BOMBI Ministar odbrane Boro Vučinić je na proslavi Dana Vojske Crne Gore, nedavno, izjavio da je Crna Gora zemlja bez kasetnih bombi. Od jula do petog oktobra ove godine uništeno je kontolisanim eksplozijama u fugasama svih 353 komada. ,,Sada se možemo pohvaliti da nemamo nijednu kasetnu

Povod bombu”, rekao je Vučinić. On je kazao da je Crna Gora među prvima obavila taj zadatak iz međunarodne konvencije.

Crna Gora srećom nema žrtava kasetne municije, rekao je Vučinić navodeći primjer Laosa, čija je polovina teritorije aficirana kasetnim bombama. Ova zemlja i danas prijavljuje od 200 do 500 žrtava kasetnih bombi godišnje.

POVELJA O KASETNOJ MUNICIJI Povelja o kasetnoj municiji, kojom se potpuno zabranjuje proizvodnja, skladištenje, upotreba i transfer svih kasetnih bombi i nalaže uklanjanje sve neeksplodirane kasetne municije, stupila je na snagu 1. avgusta 2010. godine. Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Ban Ki-Mun izjavio je tom prilikom da ,,ovaj novi instrument predstavlja veliki napredak za proces globalnog razoružanja koji e nam pomo i da se izborimo sa rasprostranjenom nesigurnoš u i patnjom koje uzrokuje ovo strašno oružje, naro ito kod civila i dece”. Stupanje na snagu me unarodne Konvencije o zabrani kasetne municije pozdravio je i Papa Benedikt XVI. ,,Primjenjivanjem ove konvencije - a pozivam sve zemlje da je usvoje - me unarodna zajednica pokazala je mudrost, oštroumnost i odlu nost da postigne zna ajan rezultat u domenu razoružanja i me unarodnog humanitarnog prava”, naveo je Benedikt Šesnaesti. Prema podacima humanitarne organizacije “Handicap International”, 98 odsto žrtava kasetnih bombi ine civili, a gotovo tre ina su djeca.

Metode uništavanja kasetnih bombi su različite.

Najčešće se zemlje opredjeljuju za uništavanje čistom eksplozijom, jer je to najbezbolniji proces i po ljude i po okolinu. Bez obzira koji način odaberu, sve zemlje potpisnice imaju obavezu da to urade u ograničenom vremenskom periodu.

Vučinić je objasnio da prilikom uništavanja projektila nema nikakvog štetnog djelovanja po zemlju i okolinu. Kontrolisane eksplozije kasetne municije prilikom uništavanja ne izazivaju nikakvu radijaciju, biološku opasnost ili bilo kakvo drugo oštećenje.

Kasetne bombe imaju eksplozivno punjenje koje je smjesa tri-nitro-toluena i heksogena čije uništavanje apsolutno nije štetno za zemlju ili okolinu. Najveća opasnost prijeti ukoliko zaostali projektili ostane neuništeni, jer rasuti predstavljaju potencijalnu opasnost po civilno stanovništvo.

Gligor R. Bojić

KASETNE BOMBE Kasetna bomba ili kasetna municija je kao sredstvo, klasi na konvencionalna municija koja se upotrebljava za uništenje vojnih objekata ili drugih ciljeva. Pod pojmom ,,kasetna bomba” (cluster bomb), koji se vrlo esto koristi u javnosti i medijima, u širem smislu podrazumijeva se, shodno vojno-stru noj terminologiji, kasetna bojna glava sa nevo enim subprojektilima, odnosno projektilima slobodnog rasijavanja. Kasetne bombe osloba aju mnogo manjih neeksplodiranih zrna nad širom okolinom, koje predstavljaju opasnost još mnogo mjeseci ili godina. Širenjem submunicije po terenu na ovaj na in ne pravi se razlika izme u vojnih meta i civila, tako da humanitarni uticaj može biti fatalan, posebno kada se oružje koristi u ili pored naseljenih mjesta. Takva neeksplodirana zrna je vrlo skupo prona i i ukloniti ih. Stoga kasetne bombe mogu da izazovu smrtne ili teške povrede lokalnom stanovništvu još dugo nakon kraja rata. Kasetne bojne glave sa nenavedenim projektilima razvijene su za potrebe vazduhoplovstva, kao i kopnene vojske. Postoje i bombe dizajnirane da uništavaju željezni ke pruge, dalekovode, osloba aju hemijsko ili biološko oružje ili da razbacuju mine. Tako e postoje i bombe koje mogu da razbacaju neubojiti sadržaj, kao što su leci.

Prva rješenja kasetnih bombi primijenile su SAD u Drugom svjetskom ratu. Kasniji ratovi u Kambodži, Vijetnamu, Laosu, Iraku odlikovali su se masovnom primjenom ovih ubojnih sredstava. Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina razvijen je širok dijapazon oružnih sistema te vrste, koji se, prije svega, razlikuju po koncepciji i primjeni. U svijetu se i danas mnogo radi na usavršavanju ovog oružja. oktobar 2010.

PARTNER 15

Tema

Njemci na obuci kod nas K

ao potvrda prepoznavanja Crne Gore kao destinacije sa najpovoljnijim geografskim i klimatskim uslovima za izvođenje letačke obuke u slijetanju na visoke i teško pristupačne terene (iznad 1500 metara nadmorske visine) danju, noću i u složenim meteo-uslovima, početkom godine ugovoren je dolazak i obuka pilota SR Njemačke. Početkom oktobra je u Vazduhoplovnoj bazi Vojske Crne Gore, na aerodromu Golubovci, izvršen prihvat kontingenta od 51-og pripadnika Vazduhoplovnih snaga SR Njemačke iz eskadrile „261 Fliegende Abteilung “.

Piloti njemačkog vazduhoplovstva će u narednom periodu, prema utvrđenom planu, sa crnogorskim kolegama vršiti obuku koja će se izvoditi sa helikopterima tipa BO-105 i UH-1D (SAR-Traganje i spašavanje).

Prvo je stigla komandna grupa od deset lica, na čelu sa komandantom 261 Letačke Eskadrile potpukovnikom Konradom Bauerom. Sačekao ih je tim za prihvat iz Vazduhoplovne baze Vojske Crne Gore.

Vikend su proveli u pripremama za doček ostatka eskadrile.

Kasnije stigla je druga grupa letačke Eskadrile OS SR Njemačke. Na aerodromu Golubovci dočekao ih je zamjenik komandanta pukovnik Živko Pejović sa

16 PARTNER

oktobar 2010.

saradnicima i komandant kontingenta potpukovnik Konrad Bauer i njegovi saradnici. Na ovaj način je pristigla glavnina njemačkog kontingenta.

Nakon usaglašavanja načina realizacije obuke, prvi dan letjenja je iskorišten da se izvrši oblet i upoznavanje rejona, sa akcentom na terene velikih nadmorskih visina, interesantne za njihovu obuku u Crnoj Gori. Doktor iz sastava njemačkog kontingenta je obišao Klinički centar Crne Gore, gdje je bio prijatno iznenađen prijemom i kapacitetima koje je sagledao i uvjerio se da postoji sve što treba za slučaj potrebe u vanrednoj situaciji. Posade helikoptera su nakon slijetanja bile zadovoljne terenima i onim što su vidjeli tokom letačkog dana u dvije smjene.

Pripadnici njemačkih vazduhoplovnih snaga u Crnoj Gori su boravili do kraja oktobra.

Pored pripadnika njemačkog vazduhoplovstva, u Vojsci Crne Gore obučavaju se i tri pilota Armije Republike Makedonije, na helikopteru Vojske Crne Gore (Gazelle SA 341/342).

Obuka je počela sredinom avgusta ove godine, kada su poslije završenog teoretskog dijela i uspješno položenih ispita, otpočeli sa letačkim dijelom obuke, a koja je planirana da traje do maja naredne godine. pukovnik Živko Pejović

Povod

Crnogorsko-makedonska vojna saradnja

Naši kadeti u Skoplju položili zakletvu D

elegacija Ministarstva odbrane Crne Gore, koju je predvodio pomoćnik ministra odbrane za ljudske resurse dr Rajko Novićević, boravila je krajem septembra i početkom oktobra u radnoj posjeti Makedoniji.

Povod boravka naše delegacije u Makedoniji bilo je polaganje zakletve šest kadeta Vojske Crne Gore, koji se od 1. septembra školuju na Vojnoj akademiji “General Mihailo Apostolski” u Skoplju.

Ovo školovanje realizuje se na osnovu Plana bilateralne saradnje, po kome se u Regionalnom centru za obuku pilota u Podgorici obučavaju piloti helikoptera Armije Makedonije, dok se naši kadeti školuju na Vojnoj akademiji u Skoplju.

Delegacija Ministarstva odbrane susrela se sa zamjenikom ministra odbrane Makedonije Emilom Dimitrievim, dekanom Vojne akademije pukovnikom prof dr Rose Smilevskim, kao i kolegama iz Sektora za ljudske resurse Ministarstva odbrane Makedonije.

osoblje Ambasade obezbijedili su sve uslove da kadeti Vojske Crne Gore u svečanom ambijentu, u prostorijama crnogorskog diplomatskog predstavništva, u prisustvu rodbine, polože zakletvu. Ovo je prvi put u istoriji da kadeti Crne Gore koji se školuju u inostranstvu zakletvu polože u svojoj kući, na svojoj teritoriji.

U svom obraćanju predstavnicima Ministarstva odbrane Makedonije i rukovodstvu Vojne akademije dr Rajko Novićević je, pored upućene zahvalnosti za domaćinski i srdačan prijem, kao i iskazanu brigu za naše kadete, istakao i da je školovanje crnogorskih kadeta u Makedoniji, kao i obuka makedonskih pilota u Crnoj Gori, veoma važan segment uspješne saradnje naših ministarstava, koja će se sigurno i dalje razvijati i unapređivati.

Crna Gora nema ambiciju

Prilikom tih susreta konstatovano je da dva ministarstva odbrane imaju saradnju koja može služiti za primjer svim zemljama u regionu, posebno kada su u pitanju pokrenuti i realizovani projekti saradnje.

Da Crnu Goru smatraju izuzetnim prijateljem Makedonije moglo se uočiti i pri realizaciji svih aktivnosti kojima je prisustvovala naša delegacija. Od dočeka i prijema na Vojnoj akademiji i tokom zvanične ceremonije polaganja zakletve pitomaca Armije Makedonije, gdje je ministar odbrane Zoran Konjanovski posebno istakao značaj saradnje sa Crnom Gorom, pa sve do ceremonije polaganja zakletve naših kadeta u Ambasadi Crne Gore, kojoj su pored dekana Vojne akademije, prisustvovali i predstavnici Ministarstva odbrane Republike Makedonije.

Ambasador Crne Gore u Makedoniji Dušan Mrdović i

da razvija vlastito vojno školstvo, već je opredijeljena da kadar za potrebe sistema odbrane obrazuje na prestižnim vojnim akademijama u svijetu. Danas Crna Gora školuje svoj oficirski kadar u pet zemalja svijeta, gdje u ovom trenutku imamo 35 kadeta. U Makedoniji šest, Grčkoj dvanaest, Njemačkoj šest, Sjedinjenim Američkim Državama dva i u Srbiji devet. potpukovnik Marinko M. Slomo oktobar 2010.

PARTNER 17

Somalija

Crnogorac u vodama Adenskog zaliva U

vodama Adenskog zaliva svaki dan se čini istim. Prate nas konstantno visoke temperature, uz visoku vlažnost vazuha, u svako doba dana i noći. U ovom području kiša ne pada, bar je nije bilo za ovih skoro dva mjeseca. Otud su predjeli Džibutija i Somalije, a sa druge strane Jemena i Omana, napola pustinjski.

Sa dvije patrole od po 10 dana “držali” smo IRTC (International Recommended Transit Corridor), da bismo onda dobili naređenje da se približimo obali Somalije, tj. gornjoj ivici “Roga Afrike”. Taj dio zadatka se obavlja pod nazivom “Frozen Beach”-Zaleđena obala, što ima simbolično značenje. Naime, vozimo blizu obale, a time i blizu mnogobrojnih piratskih kampova. Tako im sprečavamo izlazak čamcima na otvoreno more. Vršimo i psihološki pritisak na njih - znaju da smo negdje u blizini, na to ih svakodnevno opominje naš helikopter koji kruži iznad njihovih improvizovanih naselja.

Za ova dva mjeseca nijesmo imali prilike da se angažujemo oko sprečavanja napada pirata. Često uočavamo čamce slične onima koji su nam prikazivani u prezentacijama. Neki se ponadaju da su to pirati, valjda im fali akcije, neki priželjkuju da je to ribarska koča, da ne bismo morali da reagujemo, dok ostali ne razmišljaju o tome. Neka bude šta mora, ipak smo ovdje da izvršavamo zadatak. Eto, mi smo do sada provjeravali čamce koji se ne uklapaju u profil piratstva (desetak naoružanih muškaraca, nekoliko bačvi goriva, stube, jedan ili dva jaka vanbrodska motora). Jednog popodneva, primijetili smo čamac koji smo, kao i svaki drugi, odlučili da provjerimo. Približili smo se i zapazili u tom malom prostoru, 20 ljudi, što žena, što muškaraca, i starijih i mlađih. Oni su bili isprepadani, a mi zbunjeni. Nijesu ribari, nijesu pirati, u početku nam nije bilo jasno šta bi mogli da budu? Onda smo, uz pomoć oficira iz Džibutija, saznali da je to čamac sa ilegalnim emigrantima, koji tim malim plovilom, sa kojim se more igra kao sa papirom, pokušavaju da iz Somalije dođu do Jemena i tamo potraže budućnost koju ne vide u svojoj zemlji. Pošto naša ,,pravila angažovanja” (ROE-rules of engagement) ne poznaju ovu kategoriju prekršaja, dozvolili smo im da nastave put, a ostale učesnike u pomorskom saobraćaju obavijestili da nema potrebe da se brinu zbog uočenog plovila. Nas kao prepreku su prošli.

Na brodu, pored redovnih, svakodnevnih aktivnosti, oglašavaju se i vježbovne uzbune-supozicije raketnog napada i kontranapada, protivpodmornička borba, sudar helikoptera sa brodskim heliodromom, traganje i spasavanje, požar na brodu... Sve to u cilju obučavanja mlađih članova posade, i treninga iskusnijih, kako bi mogli adekvatnije da

18 PARTNER

oktobar 2010.

Poručnik korvete (brodski ljekar) i poručnik korvete Radojičić na krmi fregate “Adrias 459” reaguju u stvarnim situacijama. Prisustvovao sam vježbi ,,čovjek u moru”, gdje je lutka izbačena preko ograde i zvučnim signalom označen početak vježbe. Osmatrači sa mosta su pratili ,,žrtvu” dvogledima, obavještavali navigacijskog oficira, koji je mijenjao kurs, da bi što prije stigao do mjesta nesreće. U stvarnoj situaciji bacili bismo pojas za spasavanje i spustili pomoćni čamac, koji bi lakše stigao da čovjeka, i pomogao mu da se vrati na brod. Ovako smo samo napra-

Fregata “Adrias 459” vili krug, i prošli tik uz improvizovanog člana posade, što i nije tako jednostavno. Pitam se šta bi se dogodilo da neko u sred noći upadne u more? Da li bi osmatrači čuli njegovo zapomaganje od huka mora koji proizvodi brod pod velikom brzinom ili jake buke moćnih turbina? Velika je mogućnost da bi ostao sam u tom mračnom carstvu velikih dubina, koje se kreću i do 4 000 metara. Ipak na ovom brodu i na ovom zadatku ima pregršt drugih tema za razmišljanje... poručnik korvete Miroslav Radojičić

Direkcija za zaštitu tajnih podataka

Industrijska bezbjednost T

renutne aktivnosti Direkcije za zaštitu tajnih podataka usmjerene su na donošenje propisa kojim će se regulisati veoma bitna oblast zaštite tajnih podataka – industrijska bezbjednost. Regulisanje industrijske bezbjednosti predstavlja veliki izazov zbog složenosti materije koju treba obraditi i uskladiti sa standardima EU i NATO.

u okviru svojih ustanova učestvuju u povjerljivim ugovorima ili pod ugovorima u Crnoj Gori, bilo da se radi o izvršavanja takvih ugovora ili pred ugovornoj fazi, zadovoljavaju standard i posjeduju dozvolu za pristup tajnim podacima za pravna lica, odgovarajućeg stepena tajnosti.

U uporednoj praksi, kao i direktivaU najširem smislu, industrijska bema EU i NATO, koje regulišu oblast zbjednost predstavlja primjenu mjera industrijske bezbjednosti uobičajeno kojima će ugovarači ili podugovarači je da prije poziva za tender ili dodjeobezbijediti zaštitu tajnih podataka le povjerljivog ugovora ugovarački u pregovorima prije zaključivanja organ određuje stepen tajnosti svih ugovora i kroz povjerljive ugovoelementa ugovora, kao i stepen re. Osnovni cilj primjene mjera tajnosti samog ugovora. Stepen industijske zaštite jeste zaštita tajnosti povjerljivog ugovora ne tajnih podataka, sadržanih u može biti manji od najvećeg ugovorima o pružanju uslustepena tajnosti bilo kog ga, zatim zaštita od gubitka njegovog elementa i mora ili otkrivanja tajnih podatabiti povezan sa odgovarajuka stranih, pravnih i fizičkih ćim ć nivoom zaštite.

Zakonom o tajnosti podataka de nisana je lica, zaštita pri transportu sadržina zahtjeva za izdavanje dozvole za Takođe, uobičajeno je da tajnih podataka i uspostavljapristup tajnim podacima pravnom licu, kao i sastavni dio povjerljivog s nje posebnih procedura priliuslovi koji moraju biti ispunjeni za dobijanje ugovora ili podugovora čini u kom posjeta stranih pravnih dozvole. Tako e, Zakonom je predvi eno da Dokument o bezbjednosnim D I fizičkih lica organizacijama je Direkcija, prije izdavanja dozvole, dužna aspektima kojim se definišu a koje stvaraju, obrađuju ili čuda provjeri da li su u pravnom licu obezbijeposebni bezbjednosni zahtjep vaju tajne podatke. ene mjere za zaštitu tajnih podataka i da li vi v ugovora. Dokument sadrži zaposleni kojima je to potrebno za izvršenje Sa stanovišta Direkcije za odredbe kojima se zahtijeva o ugovorenog posla imaju izdatu dozvolu za zaštitu tajnih podataka, kao da d ugovarač i podugovarač pristup tajnim podacima.

Nacionalnog bezbjednosnog zadovolje minimum propisaz organa osnovne nadležnosti nih n bezbjednosnih standarda po pitanju industrijske bezbjednosti jesu d da, u sklakl kojih će se pridržavati u izvršenju ugovora, tako da du sa nacionalnim zakonima i propisima, osigurava nezadovoljavanje tog minimuma standarda može da su ugovarači i podugovarači koji su registrovani biti dovoljan razlog da se ugovor raskine. na teritoriji Crne Gore preduzeli sve potrebne beO kompleksnosti ove materije svjedoči i činjenica zbjednosne mjere u cilju zaštite tajnih podataka, u da je Hrvatska koja je u aprilu 2009. godine postala fazi pregovora prije zaključivanja ugovora i za vripunopravna članica NATO, sa izdavanjem dozvola jeme izvršavanja povjerljivog ugovora. S druge straza pristup tajnim podacima pravnim licima počela ne, Direkcija je u obavezi da osigura da ugovarači i godinu dana kasnije tj. u martu ove godine. podugovarači, registrovani u drugim zemljama, koji oktobar 2010.

PARTNER 19

Avganistan

Duškova i Davorova pri a Veoma mi je teško započeti temu o Avganistanu, zemlji koja je sama po sebi toliko različita od mnogih drugih. Koliko god smo učili o njoj, čitali, vidjeli na slikama, razlika između svega toga i onoga što nas je dočekalo je ogromna.

Dvije godine tokom obuke smo razmišljali o tome kako se ophoditi prema lokalnom stanovništvu i radnicima. Imali smo nepoznanicu- kakav će odnos imati prema nama i koliko će biti rezervisani? Koliko u stvari njima stvarno treba naša pomoć i podrška?

Prvi susret sa lokalnim radnicima koji rade u bazi bio je prijateljski, iako smo mi bili uzdržani i oprezni. Odmah su pokazali drugačije ponašanje od očekivanog, kao da se znamo već duže vrijeme. Od lokalaca se izdvojio Ronaldinjo koji nas je odmah obasuo pitanjima: ”kako si“, “šta radiš viski čarli”,... Ronaldinjo je lokalac koji radi kao avganistanski stražar. Njega svi znaju u bazi, jer ima sličnosti sa fudbalerom Ronaldinjom. Ostali lokalci su, takođe, srdačni prema nama, što je i zasluga vojnika našeg prvog kontingenta.

Dio slobodnog vremena provodimo u druženju, najčešće uz karte i pikado. Za Dan Vojske Crne Gore organizovali smo turnir u pikadu. Imali smo propozicije, sudije i nagrade. Pobjednik turnira u pikadu je stariji vodnik I klase Savović koji je neizvjesnom finalu pobijedio desetara Novovića. Takođe smo uzeli učešće u svim sportskim takmčenjima koja su organizovana u bazi. U svim takmičenjima naši takmičari su imali veoma zapažene rezultate . Već traje turnir u šahu i pokeru, a u pripremi je takmičenje u kondicionom maršu na 10 km koji organizuju pripadnici mađarskog kontingenta, javlja stariji vodnik I klase Duško Smolović.

A komandir četvrtog odjeljenja, stariji vodnik Davor Bakić, poznat je kao majstor roštilja. Titulu je stekao zahvaljujući izvrsnoj večeri koju je spremio za Dan Vojske Crne Gore. Prenosimo njegove utiske i zapažanja iz avganistanske misije: “Još smo bili pod utiskom i emocijama zbog rastanka od porodica i najbližih prijatelja, kada smo prvog dana na dužnosti u kampu Panonija shvatili da se stvari uglav-

20 PARTNER

oktobar 2010.

nom svode na one koje smo u toku obuke dobro uvježbali sa malim razlikama i promjenama koje ne utiču na kvalitet našeg rada. Čim smo počeli obavljati dužnosti, došli smo i do prvih kontakata sa lokalnim radnicima u bazi. I to je ono što je definitivno ostavilo najjači utisak na sve nas.

Kada poslije dvogodišnje obuke i slušanja predavanja o običajima i kulturi Avganistana, o ljudima koji su jako konzervativni, pred kojima moraš vagati riječi i misli, dođeš u susret sa lokalcem koji je stražar u bazi i koji sa iskrenim osmjehom na licu, i na čistom crnogorskom jeziku te upita “kako si, kako porodica, kako zdravlje”, ne možeš ostati nezatečen i ne biti prijatno iznenađen.

Poslije prvih nekoliko dana rada i dosta dešavanja i različitih situacija u kratkom vremenu, nastavljamo rad u bazi normalno i kvalitetno kao da smo tu već godinu dana. Naravno, za dobar rad uvijek stigne nagrada, a mi riječi pohvale od strane komandanta PRT-9 i komande RCN shvatamo kao najvrijedniju nagradu za naš trud. To nam još više učvrsti volju i želju da istrajemo i prilazimo dužnostima na jos kvalitetniji način. I to govori o jačini i homogenosti našeg kolektiva gdje smo upućeni jedni na druge, gdje smo jedni drugima i najbolji prijatelji i porodica, a sve u cilju ispunjenja cilja – izvršavanja zadataka na najbolji mogući način, čime ćemo časno i dostojanstveno predstaviti Crnu Goru i Vojsku Crne Gore u očima partnerskih zemalja.

Veoma naporna dužnost, kao i fizička aktivnost zahtjevaju kvalitetnu ishranu, a toga ovdje ne nedostaje. Moram da napomenem, izmedju ostalog, da sam najukusnije prženice u životu probao ovdje, napravljene vještim rukama majstora kulinarstva iz Nepala i sa Filipina.

Na večernjoj zabavi, organizovanoj povodom Dana Vojske Crne Gore, bilo je prisutno preko 150 pripadnika kampa, koji su se družili uz roštilj i piće.

Moramo napomenuti da su svi prisutni (a mnogo ih je bilo i u ranijim PRT-imovima), bili jednoglasni da ljepše organizovano druženje nijesu doživjeli. Kako kažu, to mogu samo Crnogorci”.

Crnogorski vojnici prije odlaska na smjenu

Popularni “Ronaldinjo” sa pripadnicima crnogorskog kontingenta

Stariji vodnik Bakić u “akciji”

Naši pripadnici sa radnicima u restoranu

Kontingent Vojske Crne Gore

Povod

Ministar odbrane Boro Vu ini na sastanaku ministara odbrane Jugoisti ne Evrope (SEDM)

Crna Gora važan faktor stabilnosti regiona N

a godišnjem sastanku Procesa saradnje ministara odbrane Jugoistočne Evrope (SEDM), koji je održan u Tirani, ministar odbrane Crne Gore Boro Vučinić istakao je značaj članstva u ovoj organizaciji kao još jedan korak na planu jačanja regionalne saradnje. Vučinić je zahvalio na prijemu, sa uvjerenjem da će Crna Gora kao novi član biti odgovorna u ispunjavanju svojih obaveza.

Informišući prisutne članove o dobijanju MAP statusa, izradi prvog Godišnjeg nacionalnog programa i značaju crnogorskog učešća u misijama ISAF, UNMIL i Atalanta, a sa ciljem daljeg razvijanja regionalne saradnje, ministar odbrane najavio je da će Crna Gora preuzeti predsjedavanje u Američko-jadranskoj povelji u drugoj polovini naredne godine. ,,Smatramo da je veoma sadržajna i intenzivna saradnja sa svim našim susjedima izuzetno važna za održavanje stabilnosti u regionu koji je ne tako davno bio u konfliktu, pa čak i ratu” kazao je Vučinić.

Tokom dvodnevnog boravka u Tirani, ministar Vučinić imao je više bilateralnih susreta, među kojima i sa pomoćnikom sekratara za odbranu Sjedinjenih Američkih Država Aleksanderom Veršbouom.

Tom prilikom, Veršbou je ocijenio da je Crna Gora na regionalnom planu veoma uspješna i može biti značajna kao inspiracija drugim državama na putu reformi i evroatlantskih integracija. ,,Sjedinjene Američke Države spremne su i dalje da podržavaju strateško opredjeljenje Crne Gore za učlanjenje u NATO’’, kazao je američki zvaničnik.

Takođe, Veršbou je pohvalio angažman crnogorskih jedinica na sjeveru Avganistana i podržao regionalnu inicijativu o zajedničkom učešću u ISAF misiji. On se posebno osvrnuo na ukupan reformski napredak Crne Gore, ističući da je Crna Gora, iako mala država, izuzetan primjer reformski i demokratski orijentisane Vlade i njenog Mini-

starstva odbrane.

Ministar Vučinić imao je i bilateralni susret sa albanskim ministrom odbrane Arbenom Imamijem sa kojim je razgovarao o dosadašnjoj i budućoj odbrambenoj saradnji dvije države. Kao posebno interesantnu saradnju istakao je zajedničku obuku planinskih jedinica u okviru Evropske bezbjednosne i odbrambene politike (CSDP), kao i razmjenu iskustava iz procesa uništavanja viškova naoružanja i municije.

Sa ministrima odbrane Grčke Evangelosom Venicelosom i ministrima odbrane Bosne i Hercegovine i Makedonije Selmom Cikotićem i Zoranom Konjanovskim, ministar Vučinić razgovarao je o unapređenju odbrambene saradnje, kao i o evroatlantskim integracijama zemalja regiona.

Državni sekretar Ministarstva odbrane Hrvatske Pjer Šimunović razgovarao je sa Vučinićem o mogućnostima obuke i učešća zajedničke jedinice u okviru ISAF misije u Avganistanu, koja bi bila sastavljena od pripadnika oružanih snaga više zemalja regiona. Takođe, razgovarali su i o saradnji dvije države u oblasti vojnog obrazovanja.

S. Žiga

oktobar 2010.

PARTNER 21

Povod

Na ceremoniji u Napulju

Novi komandant Savezni kih snaga N

a ceremoniji u Napulju, kojoj je prisustvovao veći broj ministara odbrane, načelnika generalštabova vojski i drugih vojnih i državnih zvaničnika, dosadašnji komandant Savezničkih združenih snaga (JFC) i američkih pomorskih snaga za Evropu i Afriku admiral Mark

Ficdžerald, predao je dužnost admiralu Semjuelu Lokliru. „Danas ga odlikujemo za ono što je uradio u izgradnji odnosa i partnerstva u Evropi i Africi, i za njegovih 37 godina lojalnosti svojoj naciji i Mornarici“, rekao je admiral Geri Roughed, šef pomorskih operacija na ceremoniji u Napulju.

Admiral Ficdžerald preuzeo je dužnost komandanta JFC-a u Napulju 30. novembra 2007. godine, a nakon ove dužnosti biće penzionisan, uz najveća američka vojna odlikovanja. Admiral Loklir, na dužnost u Napulju, stupa sa mjesta načelnika štaba Mornarice SAD. Komandant Savezničkih združenih snaga u Napulju je uvijek američki admiral koji ujedno obavlja i dužnost komandanta američkih pomorskih snaga za Evropu i Afriku. Kao komandant Savezničkih združenih snaga u Napulju, operativno je odgovoran za NATO misije na Balkanskom poluostrvu, u Iraku i na Sredozemlju. Kao komandant američkih pomorskih snaga za Evropu i Afriku odgovoran je za američke pomorske snage koje djeluju u Atlantskom i Indijskom okeanu, te u Sredozemnom i

22 PARTNER

oktobar 2010.

Crnom moru.

Delegaciju Ministarstva odbrane Crne Gore na svečanoj ceremoniji primopredaje dužnosti komandanta Savezničkih združenih snaga (JFC) i američkih pomorskih snaga za Evropu i Afriku predvodio je Načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić. Tom prilikom, viceadmiral Samardžić zahvalio je odlazećem komandantu JFC-a admiralu Ficdžeraldu na ličnom angažovanju i značajnoj podršci koju je pružio crnogorskim oružanim snagama. On je istakao da je JFC Napulj značajno doprinijela uspjehu reformi u sistemu odbrane u Crnoj Gori i izgradnji vojnih sposobnosti potrebnih za proces integracije u NATO. Takođe, admiral Samardžić susreo se i sa novoimenovanim komandantom admiralom Loklirom, kojem je čestitao i poželio uspjeh u budućem radu, ističući crnogorsku posvećenost za nastavak i jačanje buduće saradnje.

Admiral Ficdžerald je tokom svoje dužnosti, više puta posjećivao Crnu Goru i sastajao se sa najvišim državnim i vojnim zvaničnicima.

Z. Minevski

Liberija

Gladna djeca na do eku N

akon upoznavanja sa kolegama iz Tima-11 Voindžama, počeo sam da dobijam i prve konkretne zadatke koji se sastoje uglavnom od odlaska u patrolu u određeno naselje (i najmanja naselja od desetak ljudi u Liberiji se nazivaju Village - gradić), a nakon povratka iz patrole slijedi pisanje i slanje izvještaja predpostavljenoj komandi.

Jedan od interesantnih zadataka koji sam dobio prvih dana boravka u Voindžami je vazdušna patrola u rejonu koji je nedostupan kopnenim putem. Patrola se realizuje na taj način što se sa aerodroma u Voindžami kreće UN helikopterom MI-8 do određenog naselja, a slijetanje se vrši na najpogodnijoj lokaciji u blizini naselja, što je najčešće fudbalski teren ili druga ravna površina, bez visokog rastinja.

Pitanje koje me je zbunjivalo kada sam saznao da idem u ovu vrstu patrole je: “Kako žive ljudi u rejonu do kojeg se ne može doći vozilom?”.

Rano ujutro sam sa kolegom iz Malezije i odjeljenjem vojnika krenuo na improvizovani aerodrom u blizini Voindžame, gdje smo dočekali helikopter i nakon leta od oko sat vremena sletjeli smo u blizini gradića Vahun koji se nalazi zapadno od Voindžame, u blizini granice sa državom Sijera Leone.

Prije nego što je helikoper sletio, u blizini mjesta za slijetanje počeli su da se skupljaju stanovnici, najviše djeca.

Za njih je ovo velika atrakcija, jer se ovaj gradić u prosjeku obilazi svakih pola godine.

Izlazimo iz helikoptera i pozdravljamo se sa stanovnicima koji su nas dočekali. Većina od njih traži hranu, a nekoliko djece je tražilo i olovke za pisanje. To je jedna izuzetno neprijatna situacija, jer kada vidite mnogo gladne djece imate jako veliku želju da im pomognete i date svu hranu koju imate. U rancu sam imao nešto hrane, ali nam nije dozvoljeno da dajemo stanovništvu hranu, lijekove ili bilo šta drugo što imamo kod sebe. Naš zadatak kao vojnih posmatrača je da prikupimo podatke o stanju u gradu i da o tome

izvijestimo predpostavljenu komadu. U slučaju da u gradu vlada glad, na osnovu našeg izvještaja Komanda UNMIL-a će u taj rejon uputiti UN organizaciju WFP (World Food Programe - Svjetski program hrane), sa nekoliko kamiona hrane. Pošto moram da strogo poštujem procedure, teška srca govorim djeci da nemam hrane ni olovku. Još jedna opasnost koja postoji prilikom dijeljenja hrane je ta da ako date hranu jednoj osobi, oko vas će se ubrzo skupiti mnogo ljudi (nekoliko stotina) koji će htjeti da uzmu nešto od vas, i bukvalno vas “rastrgnuti”.

Nakon takvog “dočeka“ stižemo u centar grada gdje razgovaramo sa šefom grada (Town chief) koji nas upoznaje sa problemima u gradu.

Najveći problem u ovom gradu je, naravno, voda. Za piće koriste vodu iz pumpi za vodu, ali najčešće nemaju dovoljno pumpi, ili su neispravne, pa za piće koriste vodu iz rijeke koja je najčešće zagađena, posebno ako se zna da ne postoji kanalizacija. Vodu rijetko kada prokuvavaju, tako da se često javljaju bolesti. Zbog ovakog načina korišćenja vode, velika je smrtnost i životni vijek je veoma kratak, oko 42 godine, a ono što je najtužnije je da 20 odsto djece ne doživi pet godina.

Takođe, veliki je problem i zadravstvena zaštita jer u gradu postoji jedna ambulanta, sa jednim medicinskim tehičarem, a najčešće uopšte nema lijekova.

Ipak nije sve samo negativno. Pozitivno i optimistično u ovom udaljenom i teško pristupačnom gradu je to što gotovo većina djece ide u školu. Stariji ljudi su veoma svjesni da je djeci školovanje najpotrebnije, i da će obrazovana djeca moći sebi obezbjediti bolji život.

Nakon završenog obilaska grada i prikupljenog materijala za izvještaj, odlazimo prema helikoperu. Prije ukrcavanja u helikopter, ponovo teška srca govorim gomili djece kojom sam okružen da kod sebe nemam hranu, ni olovku. major Dejan Stanković oktobar 2010.

PARTNER 23

Povod

VCG na vježbi u Njema koj

Svi testovi realizovani sto odsto U

skladu sa odlukom Savjeta za odbranu i bezbjednost, osam pripadnika Vojske Crne Gore (VCG) je učestvovalo na šesnaestoj NATO/PzM vježbi “Combined Endeavor 2010”, koja je od 1. do 17. septembra održana u američkoj vojnoj bazi “Aachen”, Grafenwoehr, u Njemačkoj.

Vježba je realizovana u duhu NATO-a i Partnerstva za mir, a pod rukovodstvom komande američkih snaga za Evropu (USEUCOM), koja je glavni sponzor i finansijer vježbe. Vježba je prvi put organizovana 1995.godine u Njemačkoj, na kojoj je učestvovao mali broj zemalja i sa veoma skromnom tehnikom.

Na toj vježbi je vršeno testiranje govora preko HF radio uređaja na kratkim odstojanjima (LOS). Vježba se održava svake godine, a prethodi joj održavanje četiri planske konferencije. Od skromnih početaka, vježba se neprekidno razvijala i već duže vremena je najveća svjetska vojna vježba u oblasti telekomunikacija i informatike. Osim početne faze osnovnog testiranja, mogu se izdvojiti tri faze razvoja vježbe- faza mrežnog testiranja, razvoja strukturnih mreža i faza mrežne zaštite.

Rukovodstvo vježbe „Combined Endeavor“ definisalo je dva glavna cilja vježbe, provjera interoperabilnosti C4 sistema, koja se realizuje u praktičnom dijelu vježbe, testiranjem uređaja na kratkim odstojanjima (TESTNET) i u operativnom okruženju (OPNET), i poboljšanje ljudske interoperabilnosti, koja se dostiže zajedničkim radom i maksimalnom saradnjom svih učesnika vježbe u realizaciji testova i kroz razne kulturno-socijalne sadržaje.

Vojska Crne Gore, pored navedenih ciljeva, je odredila dodatne ciljeve za učešće na vježbi i drugim aktivnostima na „Combined Endeavor“, od kojih je znalajno navesti- obuka i uvježbavanje kadra u rukovanju sa savremenim C4 uređajima, koji druge zemlje testiraju na vježbi, poboljšanje nivoa znanja engleskog jezika, koji je službeni jezik na vježbi, i promocija VCG i turisticka prezentacija Crne Gore.

Vojska Crne Gore je treći put učestvovala na ovoj vježbi. Šef delegacije VCG je bio ppuk Božo Đurović. U tehničkom dijelu vježbe učestvovalo je pet pripadnika VCG, na čelu sa maj Darkom Marić. Na kursu za bezbjednost informacija „Cyber Endeavor“ učestvovao je stariji vodnik I klase Ranko Dabanović, dok je por Isak Mrkaić učestvovao u radu tehničke radne grupe za radio uređaje (SCR-Single Channel Radio), što je bilo prvi put da VCG ima predstavnika u tehničkom rukovodstvu vježbe.

Pripadnici VCG su se pripremali za učešće na vježbi kroz inidvidualnu i grupnu stručno-specijalističku obuku i učešćem na četiri planske konferencije, na kojima su planirani testovi i oprema za vježbu. Završna planska konferencija „FPC 2010“ odrzana je u Crnoj Gori, u Budvi, što je bilo drugi put zaredom da je Crna Gora domaćin te konferencije. Na konferenciji je učestvovalo oko 310 lica iz 43 NATO/PzM zemlje. Ta planska konferencija je ocijenjena kao jedna od najbolje organizovanih.

Svi testovi koje je tim VCG realizovao na vježbi bili su iz obla-

24 PARTNER

oktobar 2010.

sti informatike. Testirani su „E-mail i FTP server“ u „Windows server 2003“ okruženju. Realizovani su testovi „DTS Point to point Network“, „CS Exchange via FTP“ i „CS messaging, STMP Protocol“. Planirano je 17, a ukupno realizovano 19 testova.

Svi testovi su realizovani 100 odsto, čime je izvršena uspješna provjera interoperabilnosti testirane opreme i softvera. Takođe, pripadnici VCG su naučili i primjenili propisane tehničke procedure realizacije testova, čime je postignut napredak na polju ljudske interoperabilnosti.

Tokom posjeta drugih delegacija našem sajtu, poslije završetka službenih aktivnost, vršena je prezentacija VCG i turistička promocija Crne Gore.

U okviru aktivnosti „Visokih zvanica – DV aktivnosti“ VCG su predstavljali puk Zoran Bošković i ppuk Veseljko Mandić.

Tokom boravka u Grafenwoehru 15. i 16. septembra posjetili su sajt VCG, sajtove pojedinih zemalja učesnica i razgovarali sa rukovodstvom vježbe. Tradicionalna DV večera održana je 15. septembra u Grafenwoehru. Takođe, DV su prisustvovali ceremoniji svečanog zatvaranja vježbe 16. septembra 2010. godine.

Ekipa Vojske Crne Gore je u potpunosti opravdala učešće na vježbi „Combined Endeavor 2010“, ispunila sve planirane zadatke i zacrtane ciljeve. Naš maloborojni tim je pokazao da može sa uspjehom i ravnopravno rješavati zadatke sa stručnjacima iz oblasti TKiI najjačih vojnih zemalja svijeta. potpukovnik Božo Đurović

Stav

Evropska bezbjednost

NATO, ipak, odbrambeni kišobran elika Britanija, Francuska i zemlje Beneluksa su 1948. potpisale odbrambeni ugovor koji je obuhvatao ekonomsku, društvenu i kulturnu saradnju u okviru tek stvorene Zapadne unije. Sporazum je poznat kao Ugovor iz Brisela i nakon njega je stvorena Odbrambena organizacija Zapadne unije. Poslije neuspjeha Evropske odbrambene zajednice, Sporazumom iz Pariza iz 1954. je stvorena Zapadnoevropska unija (ZEU) koja je pored pet članica Zapadne unije obuhvatila i Zapadnu Njemačku i Italiju. Države potpisnice ovog Sporazuma su kao tri osnovna cilja ZEU identifikovale stvaranje čvrste osnove za ekonomski oporavak Zapadne Evrope, zatim, pružanje međusobne pomoći u otporu bilo kom vidu agresije, kao i promociju jedinstva i ohrabrenje progresivne integracije Evrope. Države aktivne u ZEU se mogu podijeliti na deset članica (Velika Britanija, Francuska, Belgija, Luksemburg, Holandija, Njemačka, Italija, Portugal, Španija i Grčka), šest pridruženih članova (Turska, Norveška, Island, Mađarska, Poljska i Češka), pet država posmatrača (Danska, Irska, Austrija, Švedska i Finska) i sedam pridruženih partnerskih država (Estonija, Letonija, Litvanija, Bugarska, Rumunija, Slovačka i Slovenija). Osnovne institucije ZEU su Savjet ZEU i Skupština ZEU. Savjet ZEU je Savjet ministara EU potpomognut sa COREPER I, a generalni sekretar Savjeta ministara se nalazi na čelu ZEU. Skupština ZEU je sastavljena od delegacija država članica koje čine Parlamentarnu skupštinu Savjeta Evrope. Ona ima konsultativnu ulogu u ZEU i nadgleda rad Savjeta ZEU. Parlamentarna skupština je na talasu promjena u okviru ZEU nakon Ugovora iz Amsterdama promijenila ime u Privremena bezbjednosna i odbrambena skupština.

Godine 1992. formulisani su tzv. Zadaci iz Petersberga kojima je definisano za šta se snage ZEU mogu upotrijebiti. Pored doprinosa zajedničkoj odbrani, shodno članu 5 Ugovora iz Vašingtona i članu V modifikovanog Ugovora iz Brisela, vojne snage država članica ZEU se pod mandatom ZEU mogu koristiti za humanitarne i spasilačke zadatke, zadatke očuvanja mira kao i zadatke borbenih snaga u okviru kriznog menadžmenta uključujući zadatke uspostavljanja mira.

V

Deklaracijom iz Mastrihta 1991. ZEU je za cilj postavila sopstveni razvoj kao sredstva za jačanje evropskog stuba u okviru NATO-a odnosno mehanizma jačanja uloge, obaveza i doprinosa ZEU u okviru istog.

Prema Ugovoru iz Amsterdama, ZEU je trebalo da ima ključnu ulogu u formiranju nezavisnih odbrambenih snaga u Evropi. Međutim, u Marseju je novembra 2000. odlučeno da se nadležnosti i sposobnosti ZEU prenesu na EU u okviru ZSBP i EDSP. Ugovor iz Nice iz 2000. je eliminisao nadležnosti date ZEU i nadležnost kolektivne odbrane prenio na NATO. Proces sjedinjavanja funkcija dvije unije je pod znakom pitanja nakon Nice, pa postoje dileme da li će ZEU nastaviti sa planiranom funkcijom. Čini se i kao da Lisabonski ugovor pruža osnov ovakvim razmišljanjima, pa se i kreiranje određenog aranžmana (u okviru spoljne politike EU) u cilju unaprijeđenja odnosa EU i ZEU čini neophodnim. Istovremeno, Ugovor iz Lisabona uvodi i obavezu reakcije država članica EU u slučaju eventualnog napada na neku od njih. Ipak, kada je riječ o kreiranju aranžmana treba imati u vidu da ZEU danas ne predstavlja funkcionalnu organizaciju, dok uvođenje obavezne reakcije članica EU može obesmisliti član V modifikovanog Ugovora iz Brisela. Moguće je da će ZEU biti osnova za permanentno strukturiranu saradnju, predviđenu Ugovorom iz Lisabona i začetak evropskih odbrambenih snaga. Ipak kao otvoreno pitanje ostaje odnos prema NATO-u, imajući u vidu da i Ugovor iz Lisabona definiše NATO kao ključnu instancu za pitanja odbrane svojih članica. Konačno, jednačina o budućnosti ZEU sadrži više od dvije nepoznate, pa je i neriješiva u ovom trenutku. Izvjesno je da NATO ostaje kišobran evropske bezbjednosti i da je teško očekivati promjenu takvog stanja. mr Ivan Jovetić Autor je saradnik u nastavi na UDG-Fakultetu za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis i analitičar Instituta za strateške studije i projekcije oktobar 2010.

PARTNER 25

Feljton

Vojvoda Plamenac prvi ministar vojni K

ao što je najavljeno, Partner od ovog broja počinje da objavljuje seriju portreta ministara vojnih u Crnoj Gori, od ustanovljenja prve, Knjaževske, vlade, 1879. godine. Tada je formirano i Ministarstvo vojno. Prvi ministar vojni bio je vojvoda, pop, Ilija Plamenac. Od svih ministara vojnih, on je najduže bio na toj funkciji, od 8. marta 1879. do 6. decembra 1905. godine. Rođen je u selu Boljevići, u Crmnici, 4. juna 1821. godine. Tu je stekao osnovnu pismenost, a zatim se školovao u Cetinjskom manastiru. Svještenički čin dobio je kada je imao 22 godine, a 1851. godine imenovan je za plemenskog kapetana.

Prvo je učestvovao u ratovima protiv Turske , 1853. i 1862. godine. Knjaz Nikola Petrović ga je 1862. godine imenovao za člana Senata, kada je Plamenac dobio vojvodsku titulu. U Senatu je bio zadužen za vojne poslove i na toj dužnosti je imao važnu ulogu u modernizaciji crnogorske vojske. Vojvoda Plamenac je bio zadužen i za vojne nabavke, radi čega je putovao u Beč. U crnogorskoosmanskom ratu od 1876. do 1878. godine, Plamenac je bio komandant odreda, na čijem je čelu učestvovao u bici na Fundini. Kasnije je njegov odred učestvovao u opsadi Nikšića i u osvajanju Ulcinja. Jedinice pod komandom vojvode Plamenca zauzele su Ulcinj 18. januara 1878. godine.

Kraj Veljeg rata Plamenac je dočekao kao komandant Primorja i Krajine. Poslije Berlinskog kongresa, čijim je odlukama Crna Gora proširena na Ulcinj, vojvoda Plamenac je na tom području radio na organizaciji crnogorske vlasti. Plamenac je bio i prvi upravitelj Podgorice, nakon što je oslobođena od Turaka. Ipak, ni dalje se nije bavio samo mirnodopskim poslovima. Kad je Podgorica ušla u sastav Crne Gore, vojvoda Plamenac je postavljen za komandanta crnogorskog odreda koji je imao zadatak da zaposjedne oblast Gruda u Hota, koje je, takođe, odlukama Berlinskog kongresa, pripala Crnoj Gori.

Vojvodi Plamencu nijesu bili strani ni pregovarački poslovi. Prvu misiju te vrste imao je 1871. godine, kada ga je knjaz Nikola poslao u Beograd, gdje je ispitivao mogućnosti

26 PARTNER

oktobar 2010.

crnogorsko-srpske vojne saradnje. Dok je bio u Podgorici, imao je ulogu i političkog komesara, pa je sa osmanlijskim vlastima u Skadru često pregovarao u ime crnogorske vlade.

Vojno-diplomatska misija vojvode Plamenca na tom području završena je krajem 1880. godine, regulisanjem spornih graničnih pitanja između Crne Gore i Turske na tom sektoru.

Za izuzetnu hrabrost i državničku mudrost, Vojvoda Plamenac je dobio više od 30 domaćih i stranih odlikovanja.

Od knjaza Nikole Petrovića dobio je porodično odlikovanje “Krst Svetog Petra”, čime je, praktično, postao član najuže porodice Petrović-Njegoš.

Među odlikovanjima Plamenca je i orden Velikog oficira počasne legije, koji je dobio od predsjednika Francuske 1893. godine.

Plamenac je istakao i na planu utemeljenja kulturnih institucija. Njegovom zaslugom, na Cetinju je otvorena Cetinjska čitaonica, a on je osnovao i vojni muzej, pod imenom Laboratorija. Muzejska riznica je imala oko 80 eksponata. Riznica je sačuvana tokom Prvog svjetskog rata, ali je prestonasljednik Danilo Petrović od nje osnovao svoju oružnicu koju je prenio u inostranstvo. Danilo je kasnije to oružje i druge dragocjenosti prodao Vojnom muzeju u Beogradu. Čeh Holeček je zapisao i jednu anegdotu o vojvodi Plamencu. Vojvoda je, naime, jednog dana konjem dojahao iz Podgorice na Cetinje. Mnogi su pomislili da je na pomolu novi rat sa Turcima. Kad ga je knjaz pitao -kojim dobrom dolazi, vojvoda reče da traži dozvolu da otpusti Jozefa Šulca, kapelnika u crnogorskoj vojsci. Plamenac je namjeravao da Šulca otprati preko granice.

“Ta Šulčeva muzika nije za nas. Sa tom muzikom, valjda bi samo ingleška kraljica igrala, ali naše srce je ne razumije”, rekao je, kako je zapisano, vojvoda Plamenac.

Nakon 26 godina ministrovanja, Vojvoda Plamenac je penzionisan 1905. godine, a kao pensioner živio je 11 godina. Umro je 6.marta 1916. godine.

I. Despotović