PARTNER31

Doga aj mjeseca SADRŽAJ 4 STAV: NATO SNAŽNIJI NAKON LISABONSKOG SAMITA mr Boro Vu ini 6 ALPINISTI KA OBUKA U VRHU SARADNJE 7 CIO JADRAN NA RADARU P. Božovi 8 KOMENTAR: GDJE SE CRNA GORA BRANI Ilija Despotovi 10 CRNA GORA BRZO NAPREDUJE KA NATO major Velimir Obradovi 12 TEMA BROJA: NOVI STRATEŠKI KONCEPT I DOGOVOR SA RUSIJOM Gligor R. Boji 14 PRVI GODIŠNJI PROGRAM MAP-A I. Radoman 16 DVANAESTORICA DEMINERA svik Predrag Novovi 17 CRNA GORA DOSLJEDNO SPROVODI FIRENTINSKI SPORAZUM maj Vladimir Radmilovi 18 SOMALIJA: PRVI SUSRET SA PIRATIMA 19 DIREKCIJA ZA ZAŠTITU TAJNIH PODATAKA: KURIRI IZME U BRISELA I PODGORICE 20 AVGANISTAN: NI TAMO BEZ GUSALA 21 U VOJNOM ZANATU NATO STANDARDI NEZAMJENJIVI 22 ZA 100 STANOVA KONKURISALO 500 ZAPOSLENIH 23 LIBERIJA: KAKO PRE I AFRI KI MOST 24 BEZBJEDOSNI I PRIVREDNI SAVEZ I. Joveti 26 FELJTON: JANKO VUKOTI -OD SERDARA DO ENERALA I. Despotovi

IMPRESSUM Partner - mjese nik o evroatlantskim integracijama, odbrani i Vojsci BROJ: 31 - Novembar 2010. godine IZDAVA : Ministarstvo odbrane Crne Gore ZA IZDAVA A: mr Boro Vu ini URE IVA KI ODBOR: Draško Jovanovi , Olivera ukanovi , Vidak Latkovi , Ilija Despotovi , puk Zoran Lazarevi i Krsto Perovi REDAKCIJA: Irena Radoman, Petar Koprivica i Gligor R. Boji TEHNI KI UREDNIK: Miodrag Kankaraš FOTO: Ivan Petrovi i arhiva Ministarstva odbrane KONTAKT: Portparol TEL/FAX: +382 20 241 375 E-MAIL: pr@mod.co.me WEB: www.odbrana.gov.me ADRESA: Jovana Tomaševi a 29 ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000

Novi oglas za školovanje u SAD M

inistarstvo odbrane raspisalo je javni oglas za prijem kandidata za školovanje na Vojnoj akademiji West Point i Pomorskoj akademiji u Anapolisu u Sjedinjenim Američkim Državama, u studijskoj 2011/2012. godini.

Riječ je o najprestižnijim vojnim akademijama, ne samo u SAD, već i u svijetu. Ministarstvo obezbjeđuje besplatno četvorogodišnje obrazovanje, kao i mjesečna novčana primanja, a kandidat se obavezuje da nakon završetka akademije stupi u službu u Vojsci Crne Gore.

Predstavnici Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore su od 8. do 15. novembra organizovali prezentaciju u dvadeset sedam srednjih škola u petnaest gradova, u cilju što kvalitetnijeg informisanja učenika završnih razreda. Učenici su imali priliku da se upoznaju sa organizacijom i aktivnostima Vojske Crne Gore, američkim vojnim akademijama, studijskom programu, uslovima prijavljivanja, kao i pravima i obavezama kadeta. Takođe, u cilju bolje promocije organizovana su TV i radijska gostovanja, štampani plakati i brošure, objavljena saopštenja na sajtovima Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore, a otvorena je i facebook strana putem koje su svi zainteresovani mogli da dobiju detaljnije informacije kroz neposrednu komunikaciju sa administratorima.

Vojna Akademija kopnene vojske – West Point je federalna akademska institucija oružanih snaga Sjedinjenih Američkih Država. Jedna je od najboljih i svakako najprestižnija institucija te vrste u svijetu, u istoj kategoriji sa Jejlom, Prinstonom ili Harvardom. Kadetima su na raspolaganju najsavremenija sredstva za obuku, moderni kabineti i poligoni. Akademski program se sastoji od 26 kurseva koji omogućavaju kadetima da se dodatno profilišu na odabranim područjima. Osim toga, u obavezi su da se tokom svakog semestra aktivno uključe u neki od sportskih timova, po izboru. Vojni program počinje osnovnom vojnom obukom u prvoj godini, u drugoj se nastavlja sa obukom u poljskim uslovima, dok se u trećoj i četvrtoj godini sprovodi praksa u nekoj od jedinica US Army.

Pomorska akademija u Anapolisu osnovana je 1845. godine i poslije West Pointa najstarija je ustanova takve vrste u Sjedinjenim Američkim Državama. Namijenjena je za školovanje oficira za Ratnu mornaricu SAD (US Navy) i Korpus Marinaca (US Marine Corps) i budućim oficirima obezbjeđuje sva potrebna znanja za uspješno obavljanje dužnosti.

Obuka se realizuje u savremenim kabinetima i poligonima, uz praktično stažiranje na nekom od brodova Mornarice SAD. Studentima su na raspolaganji i brojni sportski poligoni, koji pružaju mogućnost za bavljenje raznim vidovima sportskih aktivnosti u vannastavnom vremenu I. Radoman

novembar 2010.

PARTNER

3

Stav Prilog javnoj debati o NATO

NATO snažniji nakon Lisabonskog samita Zašto je revitalizacija NATO-a, kroz novi Strateski koncept, i obnovljena privrženost svih njegovih lanica politici “otvorenih vrata” važna za naš region i Crnu Goru? Zašto je naš cilj ka punopravnom lanstvu u NATO još zna ajniji nakon Samita u Lisabonu?

S

amit NATO u Lisabonu predstavljao je izuzetno značajan događaj, ne samo za budućnost NATO-a, već i za perspektivu strateškog partnerstva sa zemljama čiji je spoljnopolitički cilj da postanu punopravne članice ove organizacije. Alijansa je nakon Lisabona joč ujedinjenjenija i snažnija što Crnoj Gori, kao najmlađoj među partnerskim zemljama, pruža dodatno samopouzdanje.

Nakon decenije konflikta na Balkanu devedesetih godina i mirno ostvarene obnove nezavisnosti 2006. godine, Crna Gora intenzivno gradi društveni sistem zasnovan na vrijednostima zapadne demokratije. Poštovanje manjina, individulanih sloboda i ljudskih prava, doprinos dobrosusjedskim odnosima i regionalnoj bezbjednosti, postale su prepoznatljive odrednice politike Vlade Crne Gore. Nije se dugo čekalo na nagradu - prošle godine Crna Gora je pozvana da se uključi u Akcioni plan za članstvo u NATO, poznat javnosti kao MAP, što je predvorje te međunarodno važne organizacije. Uz to, ne slučajno već zasluženo,

4

PARTNER

novembar 2010.

u zvaničnom kominikeu Lisabonskog samita, specifično su pomenuti rezultati nedavno predstavljenog prvog Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) u okviru MAP-a i značaj kontinuiteta našeg učešća pod okriljem ISAF misije u Avganistanu i drugim mirovnim misijama. Još snažnija i jedinstvenija NATO Alijansa, konsenzusom usvojenog Strateškog koncepta, na Lisabonskom samitu poslala je Crnoj Gori poruku kojom, kao najmlađa među partnerskim zemljama, naša država stiče dodatno samopouzdanje. To je nedvosmislemo potvrđeno u zvaničnoj Deklaraciji šefova država i vlada, učesnika visokog lisabonskog skupa, u kojoj se kaže: ,,Pozdravljamo značajan napredak koji je Crna Gora postigla na svom putu evroatlantskih integracija i njen doprinos bezbjednosti u regionu i šire, uključujući njeno učešće u ISAF misiji. Aktivno angažovanje u procesu Akcionog plana za članstvo (MAP) pokazuje čvrstu odlučnost Crne Gore da se priključi Alijansi. Unaprijed se radujemo uspješnom sprovođenju njenog prvog Godišnjeg nacionalnog

Stav programa (ANP) i nastavićemo, kroz MAP, da podržavamo stalne napore Crne Gore u procesu reformi.”

Potpuno sam ubijeđen da je najduži period mira u Evropi, nakon teških istorijskih događaja iz Prvog i Drugog svjetskog rata, kada je poginulo između 40 i 60 miliona ljudi, obezbijeđen upravo zahvaljujući djelovanju NATOa. Poznanica je da su, na kraju Hladnog rata, samo zemlje koje su bile van sistema kolektivne bezbjednosti prošle dugotrajne periode nestabilnosti i unutrašnjih lomova. Balkanski sukobi odnijeli su na desetine hiljada života i stotine hiljada raseljenih. Generacije mladih, ponovo su zauvjek, ostale uskraćene za prosperitet u kojem je uživao veći dio stanovnika Evrope pod okriljem NATO i EU. Zbog toga, zagovornik sam integrativnih procesa koji će Crnoj Gori, i svim zemljama Balkana, kroz kolektivni sistem bezbjednosti kakav je NATO, uz još snažnije veze između NATO i EU, biti izuzetno važan instrument građenja povjerenja među susjedima i garant prevencije budućih tenzija ili međusobnog konflikta u našem regionu.

Upravo to su poruke osnažene na posljednjem Samitu NATO-a u Lisabonu.

U susret izlgednom članstvu u NATO, naglašavam da će se Crna Gora približiti velikom tehnološkom i intelektualnom kapitalu najrazvijenih zemalja Evrope i svijeta ali i kulturnom bogatstvu svih 28 članica ovog moćnog saveza.

Ne manje važno je ponoviti i da će Crna Gora, bez obzira na veličinu, kao ravnopravna članica Alijanse, učestvovati u donošenju kolektivne i usaglašene odluke o očuvanju bezbjednosti, te mehanizmima njenog sprovođenja. Samit u Lisabonu još više je osnažio princip koordinacije, konsenzusa i dobrovoljnosti.

Buduće pozicioniranje Crne Gore na mapi NATO zemalja, znajući iskustva drugih, sigurno će značiti bolje uslove života i rada, poslovanja malog i srednjeg biznisa i konkurentniji ekonomski ambijent. To će, uz već uvriježenu ocjenu Crne Gore kao zemalje sa malim ili kontrolisanim ekonomskim i političkim rizikom za ulaganje, doprinijeti dinamičnijem razvoju, još većem prilivu dugoročnih investicija i olakšanim procedurama za uvoz novih tehnologija.

I tu se ne završava lista benefita. NATO je značajna podrška ukupnoj bezbjednosti i sigurnosti svojih članica. Direktna saradnja i komunikacija otvoriće Crnoj Gori

prostor za korišćenje resursa, transfer znanja i informacija važnih za nacionalnu bezbjednost i bezbjednost regiona u cjelini. I Alijansa očekuje benefite od našeg članstva.

Biće bliža novim tačkama podrške, među kojima je i Crna Gora, važnim za njegove kontinuirane prioritete – borbu protiv terorizma, sprečavanje konflikta i širenju demokratije, što su trajni interesi koji su dobili punu potvrdu i na ovogodišnjem Samitu.

Od nekada percipirane isključivo kao vojne, NATO je sada par-exsellance politička organizacija, koja se sve više prepoznaje kao međunarodni mehanizm šire bezbjednosti i upravljanja krizama u postkonfliktnim područjima. Značajno je i učešće Alijanse u vanrednim situacijam izazvanim prirodnim katastrofama. Kako bezbjednost kao društveno izuzetno važna kategorija nije samo stvar države ili vojske, NATO sa svojim kapacitetima i novom misijom postaje interes društva kao cjeline. NATO je prisutan svuda - u inovacijama, obrazovanju, zdravstvu, infrastrukturi, humanitarnim akcijama...

Kao odraz takve realnosti najznačajniji dio novog Strateskog koncepta, usvojenog na Samitu u Lisabonu, odnosi se na unapređenje bezbjednosti kroz sveobuhvatnu vojno-civilnu saradnju u svim zemljama članicama.

Odnosi NATO-a sa Rusijom, tokom Lisabonskog samita, dobili su novu dimenziju. Otvorena je nova faza i kreirana agenda zajedničkih aktivnosti, koja se tiče zajedničke procjene i koordinacije na konkretnim sistemima bezbjednosti u Evropi. Tradicionalno dobri odnosi Crne Gore i Rusije, na taj način i kroz institucije NATO-a, biće ne samo očuvani već i još intenzivniji, posebno na planu bezbjednosti i odbrane. Alijansa je osnažila odnose i drugim partnerskim zemljama - Australijom, Brazilom, Indijom, Novim Zelandom.

Sjevero-atlantski savez je most koji će nas, istovremeno, još čvršće povezivati sa Evropom i SAD. To je institucionalni forum koji nas povezuje sa Vašingtonom i Briselom, i sa najvažnijim donosiocima političkih i ekonomskih odluka u svijetu. Članstvom u NATO, postaćemo dio velike, povezane porodice koja brine za bezbjednost, sigurnost i mir svojih građana, a mir je uvijek osnovni uslov svakog prosperiteta.

MINISTAR ODBRANE mr Boro Vučinić novembar 2010.

PARTNER

5

Povod

Vojni odnosi Crne Gore i Austrije

Alpinisti ka obuka u vrhu saradnje P ored odličnih političkih, kulturnih i ekonomskih odnosa, Austrija i Crna Gora su i u vojnoj oblasti veoma blisko povezane. Na osnovu Memoranduma o razumijevanju, koji su potpisali i načelnici generalštabova u septembru 2007. godine, radi se zajednički dogovoreni plan saradnje koji obuhvata približno 25 aktivnosti u Austriji i Crnoj Gori.

Glavni akcenat saradnje je na polju alpinističke obuke i planinskih operacija, ali su pokriveni i ostali vojni aspekti.

On je opisao ovaj projekat na sljedeći način ,,Ovaj zajednički projekat omogućava kontinuiranu i kvalitetnu izgradnju kapaciteta planinskih operacija u okviru oružanih snaga Crne Gore. Na taj način i Centar za planinsko ratovanje i Škola za obuku združenih snaga doprinose svojim jedinstvenim sposobnostima, a u isto vrijeme vrše ocjenu i čak jačaju sopstveno znanje i iskustvo, kao i uspostavljanje izuzetno važnih kontakata. Nakon završetka ovog projekta, crnogorske oružane snage imaće veoma vješt i obučen alpinistički kadar i eksperte, koji neće davati doprinos samo u planinskim operacijama, već i u traganju i spašavanju u alpinističkim regionima“.

Lijepo je razgovarati, ali glavni napor je obuka. Mi već imamo nekoliko vojnika iz Oružanih snaga Crne Gore koji pohađaju kurseve iz visokog alpinizma u Austriji.

I jedna je stvar kristalno jasna: kursevi obuke nijesu odmor. Oni su iscrpljujući i predstavljaju izazov i stvarnu misiju u uslovima visoko alpinističkog terena.

U 2009-oj godini, austrijski vojnici su izgradili objekat za penjanje blizu Pljevalja, a uskoro će biti podignut još jedan, ali drugačijeg oblika. j Naglasak je do sada bio na N BILATERALNA ALPINISTI KA VJEŽBA 2011 obuci 12 alpinističkih vojnika o Sljede a prekretnica e biti bilateralna alpinisti ka vješba iz crnogorskih oružanih snai u Crnoj Gori koja e se održati u jesen 2011. Austrijski ga koji su pohađali specijalni g vojnici e biti uklju eni u pripreme, izvršenje i u nau enu kurs u Austriji u maju ove gok lekciju za ovu vježbu. dine.

Ovi vojnici pohađali su d Oružane snage Austrije Saradnja nije jednosmjerna ulica. Saradnja je dobitnodvonedjeljnu specijalnu obud imaju dugu tradiciju i iskudobitna situacija za sve strane koje u estvuju. Pored ku k u Austriji. Sljedeći koraci stvo u ratovanju u planinizgradnje planinskih kapaciteta, ostale oblasti saradnje bi b bili: kurs skijanja u Crnoj skom okruženju. Znanje iz obuhvataju pitanja bezbjednosne politike, posjete na viGori G krajem 2010. godine sa alpinizma je centralizovano sokom nivou, ekspertske razgovore, kao i obuke iz jezika austrijskim instruktorima a u Gebirgskampfzentrum-u i aktivnosti obuke u operacijama podrške miru. skijanja, kao i nastavak obus (Centar za planinsko ratovanje) u Saalfelden-u. Komandir Centru, pukovnik andir u Centru ke za 12 već pomenutih vojnika sljedeće godine tokom vo Michael Lasser, kao i njegovi oficiri, podoficiri i vojnici takozvanog zimskog kursa planinskog ratovanja. Za vribili su nekoliko puta u Crnoj Gori da daju podršku Vojsci jeme tog kursa, učesnici će poboljšati svoje vojne skijaške Crne Gore u razvijanju svojih kapaciteta u ovoj oblasti. sposobnosti (korišćenjem specijalne opreme za skijanje i Centar za planinsko ratovanje u Austriji je jedinica podrugih sredstava) i naučiće kako da prežive u ekstremnim dređena Školi za obuku združenih snaga. Komandant ove alpinističkim uslovima (provešće jednu noć u Biwak-u). Škole BG August Reiter, Tirolac, koji je ujedno i planinski vojni ataše Republike Austrije vodič, je projektni asistent u Austriji za alpinističku sabrigadni-general Rajnhard Šeberl radnju sa Crnom Gorom.

6

PARTNER

novembar 2010.

Povod

Sastanak na elnika generalštabova A-5 u Skoplju

Cio Jadran na radaru N

ačelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić učestvovao je na XIII sastanku načelnika generalštabova zemalja potpisnica Američko-Jadranske povelje (A-5), početkom novembra u Skoplju.

Sastanku su, pored načelnika generalštabova Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Makedonije i Crne Gore, koje su punopravne članice ove inicijative, prisustvovali i načelnici generalštabova Bugarske i Srbije i predstavnik Generalštaba Vojske Grčke, u svojstvu posmatrača. Takođe, sastanku su prisustvovali i komandant Združenih NATO snaga iz Napulja (JFC Naples) i zamjenik komandanta Američkih snaga u Evropi (EUCOM).

vremenim sistemima, pa je zajednički zaključeno da je regionalni pristup rješavanju ovog pitanja najcjelishodniji i ekonomski najodrživiji.

Na marginama sastanka, načelnik Generalštaba viceadmiral Samaržić je imao bilateralni sastanak sa zamjenikom komandanta EUCOM general-potpukovnikom Džonom Gardnerom. Admiral Samardžić je potvrdio benefite koje Vojska Crne Gore ima od članstva u ovoj

Učesnici sastanka razmatrali su temu „Nadzor mora i vazdušnog prostora i integracija u NATO C4I arhitekturu“. Svi učesnici sastanka imali su nacionalne prezentacije.

Viceadmiral Samardžić upoznao je prisutne da je Crna Gora nedavno u Briselu predstavila svoj prvi Godišnji nacionalni plan za MAP i da je u potpunosti posvećena njegovoj implementaciji. Istakao je da je jedan od prioriteta Crne Gore da na adekvatan način riješi pitanje kontrole i nadzora mora i vazdušnog prostora. „Regionalni pristup u rješavanju ovih problema ima našu punu podršku, jer je to najbolji način da se postigne interoperabilnost i razviju potrebne nacionalne sposobnosti u ovim oblastima. Prošle sedmice na „Sea Power Simposium“ u Veneciji pokrenuo sam inicijativu za uspostavljanje zajedničke radarske slike Jadranskog mora. Zajednička radarska slika vazdušnog i morskog prostora neophodna je i suguran sam, ona će se desiti prije ili kasnije. U cilju bezbjednosti naših država i naših građanja bolje da to uradimo što prije“, zaključio je admiral Samardžić.

Učesnici sastanka su se saglasili o neophodnosti kontrole vazdušnog i morskog prostora, a u cilju sprječavanja savremenih bezbjednosnih izazova. Problem sa kojim se uglavnom svi suočavaju jeste opremljenost sa-

inicijativi, kao i punu opredijeljenost na svom evroatlantskom putu.

General Gardner je zahvalio na kooperativnosti koju Vojska Crne Gore iskazuje prema aktivnostima EUCOMa, a posebno na doprinosu koji daje učešćem u misiji ISAF u Avganistanu. Istakao je potpunu spremnost svoje komande da i dalje podržava aktivnosti Vojske Crne Gore na putu integracija.

Admiral Samardžić je svoj boravak u Skoplju iskoristio da se susretne sa šest crnogorskih kadeta, koji se od septembra ove godine nalaze na školovanju na Vojnoj akademiji u Skoplju. Ovo je prva generacija crnogorskih kadeta koji se školuju na Vojnoj akademiji u Skoplju.

Sastanku su prisustvovale i pretpostavljene starješine i dekan Vojne akademije prof. dr Rose Smileski, koji su iznijeli da imaju samo pozitivna zapažanja, kao i očekivanja da će uspješno nastaviti započeto školovanje.

Pavle Božović novembar 2010.

PARTNER

7

Komentar

Gdje se Crna Gora brani K

ažite nam - ko će to napasti Crnu Goru, ko nam to prijeti, ko su naši neprijatelji - često možemo čuti “vapaj” u tom smislu iz dijela opozicije koja se uporno protivi opredjeljenju da Crna Gora postane punopravna članica NATO. Tačnije rečeno, taj dio opozicije, ali ne samo ona, zapravo, suprotstavlja se ubjedljivoj argumentaciji da NATO članstvo naše zemlje nije ničija puka uskointeresna politička potreba, već, takoreći, životni interes Crne Gore. Razloge za članstvo ne moramo tražiti u nekakvim političkim teorijama, u međunarodnim proklamacijama o potrebi saradnje raznih zemalja, u tumačenjima o univerzalizaciji svijeta. Gotovo svakodnevno, same medijske vijesti nas uvjeravaju da je savremeni svijet jedinstven, toliko “mali” da sve što se dogodi, osobito ono ružno, u bilo kom predjelu planete, na ovaj ili ona način, manje ili više direktno, utiče na nas same, na naš život. Epidemijske bolesti, klimatske promjene,ekonomska kriza, makar se začnu “na kraj svijeta”, eto ih, začas, i kod nas.

Slušamo “savjete” - Crna Gora treba da brani samo sebe, njena vojska ne treba nikud da ide. Treba, navodno, da stanemo na svoju državnu među i to će biti dovoljno za našu odbranu. A, eto, iz Somalije, iz voda Indijskog okeana, stigla nam je vijest - pirati zarobili brod “Polar”, na kome su i tri naša Crnogorca. Nije, doduše, otet naš brod, ali jesu ljudi. Nije li, na neki način, “napadnuta” i Crna Gora? Ugroženi su njeni državljani. A sjutra, zašto ne, može biti otet

8

PARTNER

novembar 2010.

i njen brod. Gdje su, dakle, granice odbrane Crne Gore, da li na državnoj međi, ili i mnogo dalje? I kakva koincidencija-upravo u okeanskim vodama pored obala Somalije, u misiji “Atalanta”, služe tri Crnogorca, dva na italijanskom, a jedan na grčkom brodu. Pomažu međunarodnim vojnim snagama Evropske unije, SAD, Rusije, drugih zemalja, baš u borbi sa morskim piratima. Od njih nam već stižu pisma u kojima opisuju svoje učešće u misiji.

Otmica grčkog broda, u čijoj su posadi i trojica crnogorskih mornara, da nije u pitanju to što jeste, da nije riječ o opasnosti po život pomoraca, “dobro je došla” kao uvjerljiv, životni, dokaz da je učešće u misijama svrsishodno. Nije Crna Gora od bilo kakvog hira odlučila da participira u međunarodnim mirovnim misijama - u Somaliji, Liberiji, Avganistanu, možda sjutra, u nekom drugom dijelu svijeta. Niko nam to nije naredio, nikoga Crna Gora nije “poslušala”, nikome se ne dodvorava. Kao nezavisna država, kao članica Ujedinjenih nacija, kao odgovoran partner drugih zemalja, razumjela je Crna Gora da, makar i simbolično, njeno učešće u misijama mira i odbrane od raznih terorističkih akata, ima snagu moralne podrške u opštim naporima da se svakom nasilju i zlu stane na put.

Tri crnogorska mornara u vodama Somalije, u misiji “Atalanta”, ili 31 pripadnik Vojske Crne Gore u Avganistanu, ili jedan vojni posmatrač u Liberiji, u brojčanom, fizičkom smislu, možda nijesu ni kap

Komentar u moru, ali su ogromna podrška zemljama i njihovim vojskama koje sa mnogo više ljudi učestvuju u tim misijama. Da nije tako, ne bi Crnogorci bili tako omiljeni ni u bazi “Panonija” u Poli e Komriju, ni na grčkom i italijanskom brodu u vodama Somalije.

Svi ih hvale i visoko ocjenjuju njihovo angažovanje.

Nema sumnje, snaga nacionalno raznovrsnih mirovnih misija nije samo u broju njihovih pripadnika, ili nije u samom broju, već upravo i u činjenici da u njima učestvuje veći broj zemalja, razne nacije, njihove vojske. Može, recimo, Amerikanaca biti na stotine hiljada u Avganistanu, u drugim kriznim područjima, mogu oni biti najmodernije naoružani, mogu dati sve od sebe da se savlada talibanski terorizam, ali ni oni, ni bilo koja druga zemlja sama, koliko god da je jaka, ne mogu u tome biti efikasni, bez pomoći i sadejstva drugih zemalja i nacija. Nema sumnje, za teroriste je više obeshrabrujuće jedinstvo većeg broja zemalja protiv njih, nego sama vojna sila jedne ili dvije zemlje.

Simbolično poklapanje dvije činjenice - da su se u vodama Somalije, u dvije različite situacije, jedni kao taoci, a drugi kao borci protiv pirata, našli Crnogorci, štaviše, u neku ruku, ima i svoj emotivni aspekt.

Trojica Crnogoraca, kao zarobljenici na grčkom brodu, vjerovatno, lakše su se osjećali kad znaju da su u njihovom komšiluku i trojica Crnogoraca u antipiratskoj misiji. S druge strane, druga trojica naših ljudi, nema sumnje, mogli su, i “direktno” da osjete motivacionu snagu za svoje učešće u misiji.

Ipak, imaju i “razlog više” da se i sami uvjere da u misiji nijesu samo neki puki broj, samo kao “pripadnik” multinacionalnih snaga. Crnogorci su, u ovom slučaju,obostrano imali svoje sunarodnike, a ljudski je da se to, ipak, doživljava kao bliže, bez obzira na anacionalno humanitarni karakter mirovnih misija.

Somalijska koincidencija će, vjerovatno, i sama

uticati na raspoloženje domaće javnosti prema članstvu Crne Gore u NATO. Podrška članstvu, mada i dalje vrlo sporo, ipak, raste. A, izgleda, mijenja se nešto i u nekim političkim partijama. Dvojica pripadnika jedne opozicione stranke su javno rekli da je članstvo Crne Gore u NATO-u prihvatljivo, jer je to garancija veće bezbjednosti države. Bez obzira na reakcije dvojice njihovih stranačkih kolega, zbog izjava dvojice “natovaca”, to upućuje na zaključak da omekšavaju tvrdokorna osporavanja evroatlantskih integracija Crne Gore. Istu tendenciju zapažamo i van Crne Gore. Ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov rekao je ministru vanjskih poslova Crne Gore Milanu Roćenu da opredjeljenje naše države da uđe u NATO nije antiruski stav. To, dakle, kaže šef diplomatije Rusije, a naši “rusofili”, nemajući adekvatne razloge protv NATO članstva, nerijetko navode upravo “ruski faktor”. Tobože, Crna Gora, ulaskom u NATO, okrenula bi se protiv Rusije, štaviše, postala bi njen neprijatelj. I u Srbiji se topi led otpora protiv NATOa. Iz susjedne zemlje stižu razumniji glasovi o saradnji sa Alijansom. U Srbiji, štaviše, bez obzira na svo iskustvo sa NATO-om, uz vremena bombardovanja, stiče se utisak, da i nema onog antinatovskog naboja kakav nekad osjetimo ovdje, kod nas. Ovdje i dalje, povremeno, čak, jave se neki naši “mirovnjaci” koji nastoje da građane zaplaše tobožnjom militarizacijom Crne Gore. Ima ih koji “militarizaciju” vide i u Danilovgradu, u tome što se tamo gradi moderna kasarna, za potrebe Vojske Crne Gore, što će se podići stanovi u tom gradu, za pripadnike naše Vojske.

Ne shvataju, ili zaobilaze da kažu da će taj “vojni faktor”, svojom logikom, povući i razvoj cijele opštine.

Ipak, takvo “dušebrižništvo” domaćih “antinatovaca” neće prevariti građane.

Ilija Despotović novembar 2010.

PARTNER

9

Povod

Ministar odbrane na konsultacijama u SAD

Crna Gora brzo napreduje ka NATO M

inistar odbrane Boro Vučinić boravio je u zvaničnoj posjeti Sjedinjenim Američkim Državama na trećim Bilateralnim odbrambenim konsultacijama u Portlandu, država Mejn. Glavna tema konsultacija bila je jačanje strateškog partnerstva Crne Gore sa SAD-om u oblasti odbrane.

Kroz saradnju sa Nacionalnom gardom države Mejn, Ministarstvo odbrane ima snažnu podršku i pomoć za nastavak reformi koje Crna Gora preduzima, sa ciljem ispunjavanja svih obaveza koje nas čekaju na evroatlantskom putu, naglasio je Vučinić. On je konsultacije ocijenio kao kvalitetne, sa veoma korisnim i sadržajnim razgovorima čiji je naglasak bio na vojnoj saradnji, sa željom da se ta saradnja proširi i na civilni dio. ,,Uvjerenja sam da će i u narednom periodu Crna Gora ići ka punopravnom članstvu u NATO i ispunjavanju obaveza koje predstoje, kao što su učešće naših jedinica u mirovnim misijama sa akcentom na ISAF misiju u Avganistanu”, kazao je Vučinić. ,,Saradnja u oblasti odbrane ključna je za jačanje odnosa SAD i Cne Gore i u svim drugim sferama”, ocijenila je zamjenik pomoćnika sekretara odbrane Seleste Valander, koja je predvodila Delegaciju Ministarstva odbrane SAD. Ona je ponovila spemnost njene zemlje za dalje jačanje saradnje sa Crnom Gorom. ,,Razgovarali smo o transformaciji i modernizaciji crnogorskog sistema odbrane. Bilo je riječi i o podršci Crne Gore NATO misiji u Avganistanu i velikom doprinosu vaše zemlje ISAF-u”, rekla je Valander.

10 PARTNER

novembar 2010.

Otvaranju konsultacija prisustvovao je i guverner Mejna Džon Baldači koji je izrazio uvjerenje da će se saradnja, pored vojne, proširiti i na druge oblasti poput obrazovanja, turizma i ekonomije. U svom izlaganju Baldači je podsjetio na značaj saradnje koju država Mejn ostvaruje sa Crnom Gorom.

Ministar Vučinić zahvalio je na ukupnoj podršci koju SAD pružaju našoj zemlji u uspostavljanju sistema odbrane, sa uvjerenjem da će se i u narednom periodu raditi na jačanju i do sada veoma obrih odnosa. ,,Dvije države upravo u ovoj oblasti imaju veoma dobre odnose od obnove crnogorske državnosti, što najbolje potvrđuje Državni partnerski program (SPP)”, istakao je Vučinić. SPP jedan je od ključnih programa koje Crna Gora sprovodi u refomi sistema odbrane. On je takođe prenio i punu spremnost crnogorskog državnog vrha da se kroz odličnu partnersku saradnju sa državom Mejn intenzivira saradnja u oblasti investicija, turizma i trgovine. Vučinić je guverneru Baldačiju prenio poziv predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića da posjeti našu zemlju.

Nakon uvodnog izlaganja, održani su ekspertski razgovori tokom kojih je bilo riječi o Strategijskom

Povod pregledu odbrane, Akcionom planu za članstvo (MAP), budućoj saradnji Crne Gore i SAD u oblasti odbrane, mogućnostima saradnje Crne Gore sa Univerzitetom za nacionalnu bezbjednost (NDU), kao i o iskustvima Vojske Crne Gore iz ISAF misije.

Tokom posjete SAD-u, ministar Vučinić boravio je i u Njujorku u kome se sastao i sa podsekretarom Ujedinjenih nacija za mirovne operacije Alanom Le Roem, visokim predstavnikom UN za razoružanje Serđom Duarteom i drugim visokim zvaničnicima sjedištu UN-a.

Na sastanku sa podsekretarom Le Roem, Vučinić je razmijenio mišljenja o bezbjednosnoj situaciji u regionu, neophodnim reformama koje Crna Gora preduzima na putu ka evroatlantskim integracijama i istakao posvećenost naše zemlje mirovnim misijama pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija. On je istakao zadovoljstvo što je sve ono što smo do sada uradili za kratak period otkad je Crna Gora nezavisna država podržano od naših

partnera i sagovornika ovdje. ,,Crna Gora, kao mlada članica UN-a, posvećena je razvoju demokratije, očuvanju mira kroz angažovanje pripadnika Vojske i policije u mirovnim misijama u Liberiji i Kipru”, istakao je La Roa. Tokom sastanka, takođe, bilo je riječi i o mogućnostima za proširenje međusobne saradnje a u tom cilju dogovorena je posjeta ekspertskog tima Ujedinjenih nacija Crnoj Gori u narednom periodu.

Misija Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku, u saradnji sa Vojnim atašeom Crne Gore u SAD, organizovala je koktel u ast ministra odbrane Bora Vu ini a.

Prijemu su prisustvovali ambasadori i zamjenici iz tridesetak zemalja, lanica NATO-a i programa Partnerstva za mir, kao i brojni predstavnici Ujedinjenih nacija.

Prijem je bio prilika da se dodatno a rmišu rezultati naše zemlje na planu reforme sistema odbrane i na putu evroatlantskih integracija.

Ministar Vučinić iskoristio je priliku i održao zajednički sastanak i sa sa stalnim predstavnicima pri UN Norveške, Mađarske, Slovenije, Italije, Turske, s Slovačke, Grčke, kao i sa zamjenicom stalnog predstavnika SAD-a Rozp mari m Di Karlo.

Na kraju radne posjete Sjedinjenim Američkim S državama, ministar Vučid nić n je konstatovao da Crna Gora može postati prva G naredna članica NATO, n za z šta objektivno postoje mnogi razlozi. ,,Veoma m smo posvećeni ispunjas

Prijemu su prisustvovali stalni predstavnik Crne Gore pri UN ambasador Milorad Š epanovi , vojni ataše Crne Gore u SAD potpukovnik Rajko Peši i savjetnica za odbranu u kancelariji vojnog atašea u SAD Zorica Mari or evi . vanju j naših ših partnerskih obaveza, pitanje je samo dinamike kada ćemo konačno postati članica NATO. Na nama je da to bude što prije i ja sam veliki optimista” kazao je Vučinić.

S.Žiga novembar 2010.

PARTNER 11

Tema

Samit NATO-a u Lisabonu

Novi Strateški koncept i dogovor sa Rusijom Državnu delegaciju Crne Gore na samitu predvodio Milo ukanovi

S

vi ciljevi radi kojih su se u Lisabonu sastali predsjednici država i vlada 28 zemalja članica su ostvareni. Na Samitu je usvojen Strateški koncept, novi osnovni dokument Saveza, dogovoreno postavljanje protivraketnog štita za cijelu teritoriju NATO-a, i to uz saradnju Rusije, a pokrenut je i proces postupnog prepuštanja nadzora nad bezbjednošću Avganistana njegovim snagama bezbjednosti do kraja 2014. godine. NATO je odlučio da redefiniše svoj strateški koncept, da bi mogao da se uhvati u koštac sa novim prijetnjama - pobunjeništvom, terorizmom i balističkim raketama.

12 PARTNER

novembar 2010.

Dvodnevni sastanak na kojem je učestvovala i delegacija Crne Gore, neki od učesnika ocijenili su najuspješnijim u istoriji Sjevernoatlantskog saveza. “Ovo je najuspješniji samit NATO-a ikad, najuspješniji u njegovoj istoriji”, izjavio je na konferenciji za novinare generalni sekretar NATO-a Anders Fog Rasmusen nakon završetka sastanka Savjeta NATO – Rusija, kojim je završen 22. samit Sjevernoatlantskog saveza. Na tom sastanku Rusija je pristala na saradnju oko uspostavljanja raketnog štita NATO-a, što znači da će “prvi put u istoriji stanovništvo koje živi na teritoriji NATO, ali i Rusije, imati punu zaštitu od mogućih balističkih napada”. O pojedinostima dogovora, odnosno, o tome kakvu vrstu saradnje će uspostaviti NATO i Rusija, Rasmusen nije želio govoriti. Prema sporazumu, ograničeni sistem američkih antiraketnih presretača i radara planiran za Evropu – uključujući presretače u Rumuniji i Poljskoj i moguće radare u Turskoj – biće povezan sa proširenom evropskom raketnom odbranom. To će stvoriti širok sistem koji štiti svaku članicu NATO od napada raketama srednjeg dometa. Članice NATO investiraće u novi sistem 200 miliona eura.

“Ukupno gledano, ovo je bio vrlo uspješan Samit i izuzetno plodna dva dana” ocijenio je i američki predsjednik Barak Obama. “U Lisabon smo došli s jasnim zadatkom da oživimo naš savez kako bi se mogao nositi s izazovima današnjice - i to smo i učinili. Preuzeli smo obaveze da prenesemo punu odgovornost za bezbjednost u Avganistanu

Tema na Avganistance, da proširimo partnerstva i osiguramo da najuspješniji savez u istoriji još dugo garantuje našu bezbjednost i napredak”, rekao je Obama na konferenciji za novinare. Američki predsjednik posebno se osvrnuo na završni događaj Samita - sastanak Savjeta NATO – Rusija, izrazivši zadovoljstvo činjenicom da se odnosi popravljaju. “NATO Rusiju ne smatra neprijateljem, već partnerom. Danas smo dogovorili produbljivanje saradnje u nekoliko ključnih područja” kazao je Obama, najavivši nastavak procesa započetih u Lisabonu na idućem samitu NATO-a u SAD-u 2012.

MEDVEDEV: NOVA EPOHA U GLOBALNIM ODNOSIMA Predsjednik Rusije Dimitrij Medvedev je poslije potpisivanja sporazuma o saradnji između Alijanse i Rusije rekao da je ovo nova etapa u globalnim odnosima. On je naglasio da NATO i Rusija nemaju suprotstavljenih interesa. Medvedev je potvrdio i da Rusija želi da sarađuje s NATO-om oko protivraketnog štita, ali nije želio da precizira na koji bi se

POVLA ENJE STRANIH VOJNIKA IZ AVGANISTANA DO KRAJA 2014.

NATO je spreman da sljedeće godine počne da prepušta avganistanskim snagama kontrolu nad bezbjednošću njihove zemlje, što predstavlja prvi korak u ostvarivanju plana o povlačenju 150.000 vojnika iz Avganistana do kraja 2014. godine. Saradnja Alijanse sa Avganistanom neće prestati 2014, već će se nastaviti kroz programe podrške snagama bezbjednosti te zemlje na jugu Azije. To podrazumijeva vazdušnu podršku, obuku, savjetovanje, obezbjeđivanje logistike, humanitarnu pomoć i pomoć za privredni razvoj, stoji u sporazumu o dugoročnoj saradnji NATO – Avganistan.

LISABON PARALISAN Mjere obezbjeđenja u Lisabonu zbog Samita bile su vanredne. Policija je bukvalno bila na svakom ćošku, a parkiranje nije nije bilo dozvoljeno u širokom krugu oko kompleksa gdje se održavao Samit. O bezbjednosti 5.000 članova delegacija i novinara brinulo je 7.000 policajaca. U Lisabonu su drugog dana samita održani i manji protesti - blokiran je put koji vodi ka vojnoj bazi u kojoj se održava sastanak na vrhu Alijanse. To su bili mirni protesti u obliku građanske neposlušnosti. Privedena su 42 demonstranta zbog identifikacije.

SAMIT VAŽAN ZA CRNU GORU Predsjednik Vlade Crne Gore Milo Đukanović predvodio je državnu delegaciju na sastanku Sjevernoatlantskog savjeta NATO-a. Đukanović je skupu prisustvovao na poziv generalnog sekretara NATO-a Andersa Foga Rasmusena. Crna Gora na tom skupu prisustvovala je kao učesnica u međunarodnoj mirovnoj misiji u Avganistanu. način saradnja ostvarila. Napomenuo je da Rusija još proučava sve mogućnosti i da će se više moći reći nakon što se obave zajedničke analize. Rusija je pristala i na saradnju u vezi sa Avganistanom, pa je tako NATO-u odobrila civilni tranzit svojom teritorijom u pravcu te zemlje.

Neprijateljima Avganistana je sa samita NATO u Lisabonu poručeno da se „grdno varaju“ ako očekuju da će se Alijansa povući. NATO ostaje do kraja, sve dok se ne uspostavi mir i stabilnost, stav je svih članica NATO i država kontributora ISAF misije. NATO je odobrio strategiju izlaska iz Avganistana do 2014. godine, koja predviđa postepeni prenos odgovornosti za bezbjednost na avganistanske snage.

Lideri Evrope i Amerike - Herman van Rompej, Žoze Manuel Barozo, Ketrin Ešton, Barak Obama i Hilari Klinton sastali su se na marginama Samita i razgovarali o globalnim izazovima u privredi, zapošljavanju i bezbjednosnim pitanjima. Sastanku na najvišem nivou prethodio je Savjet za energiju na kojem su dvije strane razmatrale načine na koje se može poboljšati energetska bezbjednost, prije svega kada je u pitanju snabdijevanje EU prirodnim gasom. Drugog dana Samita, održan je i sastanak članica NATO sa 19 država koje nijesu članice Saveza, ali su zajedno s njim angažovane u Avganistanu, kao i sa predstavnicima Ujedinjenih nacija, Evropske unije, Svjetske banke i Japana.

“Za Crnu Goru je važno da je novi strateški koncept Alijanse zadržao politiku otvorenih vrata i mogućnost da naša država i ostale zemlje kandidati u budućnosti ispunjavaju kriterijume i nalaze svoje mjesto u NATO-u”, kazao je premijer na sjednici šefova država i vlada 48 zemalja koje imaju vojnike u Avganistanu. “Ovo je bila izuzetna prilika za međunarodnu promociju Crne Gore i to su registrovali svi akteri na samitu”, istakao je Đukanović. Učesnici Samita su to i potvrdili. Pozdravljen je kvalitet reformi sproveden u Crnoj Gori i njen napredak na putu ka Alijansi, apostrofiran je značaj crnogorske kontribucije misiji u Avganistanu, kao i kvalitet prvog Godišnjeg nacionalnog programa za MAP. Predsjednik Vlade Crne Gore sastao se u Lisabonu, tokom samita NATO-a, sa više svjetskih državnika, a među njima i sa Barakom Obamom.

Ministar odbrane Boro Vučinić sastao se sa avganistanskim kolegom Mohamedom Rahimom Vardakom. Tom prilikom naš ministar izrazio je spremnost Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije da dalje rade na razvoju ideje o budućem angažmanu u Avganistanu kroz zajedničku jedinicu. Crnogorski ministar je najavio skoru posjetu pripadnicima crnogorske vojske u Avganistanu. U delegaciji Crne Gore bio je i ministar vanjskih poslova Milan Roćen.

Gligor R. Bojić

novembar 2010.

PARTNER 13

Tema

Prvi godišnji program MAP-a S

astanak Sjevernoatlantskog savjeta NATO (NAC) i Crne Gore tokom kojeg je predstavljen Godišnji nacionalni program Crne Gore (ANP) u okviru prvog ciklusa Akcionog plana za članstvo (MAP) održan je krajem oktobra u Briselu. Delegaciju, koju je predvodio ambasador Nebojša Kaluđerović ispred Ministarstva vanjskih poslova, činili su pomoćnik ministra odbrane Draško Jovanović, ambasador Crne Gore pri NATO Vesko Garčević, kapetan bojnog broda Branislav Keković iz Ministrstva odbrane i Dubravka Lalović iz Ministarstva vanjskih poslova.

ta dokumenta, ali i realne ocjene i sugestije koje će nam pomoći da prioritetima iz ANP pristupimo na odgovarajući način. ,,Akcenat u sprovođenju ANP biće, na sprovođenju političko-ekonomskih kriterijuma, koji uključuju vladavinu prava, jačanje demokatije i ljudskih prava i nastavak reforme u vojno-odbrambenoj oblasti“, istakao je Kaluđerović.

Godišnji nacionalni program (ANP) se odnosi na pet područja: politička i društvena pitanja, odbrambena i vojna pitanja, finansijska pitanja, be-

Nakon prezentacije, u diskusiji, istaknut je značaj dosadašnjih napora Crne Gore u integracionom procesu, značaj koji Crna Gora daje na planu regionalne stabilnosti, a posebno je naglašen doprinos naše zemlje međunarodnoj bezbjednosti, koji je ostvaren kroz upućivanje vojnika u međunarodnu misiju u Avganistan. Istaknuto je uvjerenje da će Crna Gora ozbiljno pristupiti realizaciji aktivnosti i prioriteta iz prvog Godišnjeg nacionalnog programa. Predstavljanjem ANP zvanično počinje implementacija prvog MAP ciklusa.

Tim povodom, razogovarali smo sa članom Interresorne komisije za izradu ANP, ambasadorom Nebojšom Kaluđerovićem. ,,Prvi Godišnji nacionalni program Crne Gore u okviru ciklusa MAP rezultat je zajedničkih napora i interresornog rada Vladinih tijela, zaduženih za sprovođenje obaveza iz programa Partnerstva za mir. Naša puna posvećenost sprovođenju dosadašnjih političkih i vojno-odbrambenih programa od prijema u PzM nam je omogućila da i proces izrade ANP, devet mjeseci nakon prijema u MAP, završimo uspješno“, kazao je ambasador Kaluđerović.

On je podsjetio da su se na prezentaciji ANP u Briselu 28. oktobra, čule pohvale na račun kvalite-

14 PARTNER

novembar 2010.

zbjednosna i pravna pitanja. Ovim dokumentom se prezentuje trenutno stanje u državi, kao i konkretne aktivnosti koje država namjerava da realizuje u narednoj godini. ,,Svih pet oblasti koje čine ANP su podjednako važne, prioriteti su ambiciozni, ali realni i ostvarljivi. Saveznici su nam tokom prezentacije posebno ukazali na oblast jačanja podrške javnog mnjenja za učlanjenje Crne Gore u NATO, što će u skladu sa našim opredjeljenjima biti takođe jedan od najbitnijih elemenata procesa integracija u ovom ciklusu MAP. Očekujemo da kroz ovaj proces prođemo uspješno, shodno dosadašnjim rezultatima, i čvrsto

Povod opredjeljenji za naš krajnji cilj skorog punopravnog članstva u NATO“, kazao je Kaluđerović.

ANP sadrži prioritete u ovom ciklusu MAP u okviru demokratskih, institucionalnih i odbrambenih reformi u Crnoj Gori, u oblastima koje su sastavni dio sveobuhvatnog reformskog procesa koji Crna Gora sprovodi u cilju dalje demokratizacije

AKCIONI PLAN ZA LANSTVO (MAP) Akcioni plan za lanstvo (MAP) je NATO program pomo i i prakti ne podrške koji je ura en na osnovu individualnih potreba zemalja koje se žele priklju iti Alijansi.

Države lanice MAP-a podnose individulane godišnje nacionalne programe koje se odnose na njihove pripreme za budu e lanstvo. To se odnosi na politi ke, kadrovske, ekonomske, odbrambene i pravne aspekte.

MAP obezbje uje otvoren i usmjeren mehanizam povratnih informacija državama aspirantima vezano za njihov napredak u vezi sa ovim programom. To uklju uje politi ke i tehni ke savjete, kao i godišnje sastanke lanica NATO i država kandidata na nivou Sjeveroatlantskog savjeta kako bi ocijenili dostignuti napredak.

Tokom godina, sastanci i radionice sa NATO civilnim i vojnim ekspertima iz razli tih oblasti daju mogu nost razmjene mišljenja o širokom spektru tema koje se odnose na lanstvo. Godišnji izvještaj o ostvarenom napretku vezanom za aktivnosti iz okvira MAP-a se prezentuje NATO ministrima odbrane i inostranih polova prilikom njihovih redovnih prolje nih sastanaka koji se održavaju svake godine.

MAP je pokrenut u aprilu 1999. godine na Samitu NATO u Vašingtonu sa ciljem pružanja pomo i državama u njihovim pripremama za lanstvo u NATO. Ovaj proces se u velikoj mjeri oslanja na iskustva eške, Ma arske i Poljske koje su se priklju ile Alijansi u prvom krugu proširenja nakon perioda hladnog rata, 1999. godine. društva i postizanja strateških prioriteta evropskih i evroatlantskih integracija. Član Interresorne komisije iz Ministarstva odbrane, koji je aktivno učestvovao u izradi I Godišnjeg

nacionalnog programa bio je šef Odsjeka za strategijsko planiranje i odbranu kapetan bojnog broda Branislav Keković. ,,Program je ambiciozan i potvrđuje opredijeljenost svih nadležnih organa u Crnoj Gori u sprovođenju započetih projekata u okviru evropskih i evroatlantskih integracija, ali treba istaći da se vodilo računa o jasnom i realnom postavljanju ostvarivih ciljeva“, kazao je Keković.

Kada je riječ o daljim aktivnostima, istakao je da će Komisija za interresorne aktivnosti Crne Gore u PzM, koja je izradila ANP, pratiti njegovu implementaciju, a planirane su i periodične analize u cilju pripreme za polugodišnju procjenu koja će biti dostavljena Vladi Crne Gore, na proljeće.

Na pitanje kakva je dalja dinamika implementacije I Godišnjeg nacionalnog programa u okviru MAP-a u procesu pripreme za članstvo, Keković je kazao da će ministri odbrane i vanjskih poslova na ljeto 2011. godine podnijeti izvještaj o progresu prvog ANP u NATO štabu u Briselu.

Crna Gora će kroz ovu novu fazu integracija u okviru MAP-a iskoristi stečeno iskustvo u sprovođenju dosadašnjih programa u okviru PzM, prije svega IPAP-a. Pozitivne ocjene o sprovođenju IPAPa, kao i preporuke za dalju fazu integracija, izrečene na sastanku NAC u formatu 28+1, bili su polazna osnova za sačinjavanje ovog dokumenta.

Model dosadašnjeg rada, podrazumjeva interresornu koordinaciju nadležnih državnih resora i redovan nadzor od strane Savjeta za partnerstvo za mir, tokom sprovođenja MAP-a. Tako će biti obezbijeđen kontinuitet praćenja reformi različitih vladinih i državnih organa, uz visok nivo posvećenosti svih aktera u ostvarivanju ovog strateškog prioriteta Crne Gore.

Crna Gora kroz ANP postavlja sopstvene ciljeve i programe rada koji se godišnje ažuriraju. Svaki ANP predstavlja zaseban ciklus napretka ka NATO članstvu. Koliko će takvih ciklusa biti, zavisi od kvaliteta postavljenih ciljeva, kao i načina realizacije istih.

Konačno, odluka o članstvu je prije svega politička odluka.

Irena Radoman novembar 2010.

PARTNER 15

Povod

Pripadnici VCG na obuci u BiH

Dvanaestorica deminera Me u njima i Snežana Kora

P

očetkom septembra 12 pripadnika Brigade kopnene vojske upućeno je na ,,Osnovni kurs za humanitarno deminiranje“ i na ,,Kurs izviđača eksplozivnih sredstava“ u Rajlovcu, Bosna i Hercegovina.

KURSEVI TRAJALI OSAM SEDMICA Posebnu pažnju prilikom predstavljanja skrenula je des.

Snežana Korać. Za instruktore je začuđujuće da se odlučila za poziv deminera i izviđača eksplozivnih sredstava. U trajanju od tri sedmice svakodnevno po šest nastavnih časova realizovana je nastava u kabinetu metodom usmenog izlaganja, proekcijom na video bimu, kao i testiranjem stečenog znanja. Četvrte sedmice realizovan je praktični dio obuke na poligonu u krugu kasarne Rajlovac i posjeta deminerskim radilištima Kupres i Gradačac, gdje smo se upoznali praktično sa svim metodama deminiranja (manuelno, pomoću prega(pas otkrivač mina i kerovođa) i mašinska metoda), gdje smo jasno na različitim vrstama terena i uslovima rada mogli vidjeti način pronalaženja, uklanjanja i uništavanja mina. Kurs je završilo uspješno svih 12 polaznika i dobilo zvanje ,,Deminer“.

Polaznici su nastavili obuku na drugom kursu ,,Kurs izviđača eksplozivnih sredstava“ koji je realizovan četiri sedmice, od čega tri sedmice u učionici, a četvrte sedmice realizovan je praktičan rad i pokazna vježba na poligonu Glamoč. Takođe, svi pripadnici su uspješno završili i ovaj kurs i dobilo zvanje ,,EOR izviđač“. Ovaj kurs je bio posebno interensantan za sve pripadnike VCG, s obzirom na to da se prvi put susreću sa ovakvom vrstom realizacije obuke i sa eksplozivnim sredstvima koja se koriste u naoružanju stranih armija. Prisustvovali smo uništenju viška MES koji se sprovodi svakodnevno na pomenutom poligonu, gdje

16 PARTNER

novembar 2010.

smo pratili kompletan tok rada od momenta izuzimanja, utovara, transporta, istovara, slaganja na fugasu i samog uništenja minsko-eksplozivnih sredstava.

Ispit je realizovan po principu Bolonjske deklaracije.

Svaki pojedinac je morao imati minimalno 85 % tačnih odgovora za prolaz. U toku izvođenja obuke, obuku su posjetili pripadnici EUFOR-a (Francuske i Kanade) koji su izrazili veliku zahvalnost za naše interesovanje za ovakvom vrstom obuke i poželjeli uspješan rad sa eksplozivnim sredstvima.

Podjela sertifikata u kasarni Rajlovac bila je čin svečanog završetka obuke. Instruktori su odali priznanje svim polaznicima kursa za zalaganje, rad i postignute rezultate na obuci. Na kursu smo uvidjeli da i najmanji djelić nepažnje i nesavjesnog rada može biti sa neželjenim posljedicama, da je ovaj poziv veoma rizičan, ali isto tako veoma human jer pronalaženjem, uklanjanjem i uništavanjem svih vrsta eksplozivnih sredstava spašavamo nečije živote i stvaramo mogućnost normalnih uslova za život i rad zavisno o kakvom se čišćenju terena radi.

Jedan vikend smo bili gosti 4. brigade OS BiH. Obišli smo Bugojno, mjesto gdje je smješten deminerski bataljon OS BiH, kao i Konjic, Mostar, Bileću i Trebinje. Prilikom boravka u Gradačcu mjestu gdje je vršeno deminiranje terena, bili smo dočekani od strane izvođača deminiranja.

Svi su pripadnici VCG bili zadovoljni načinom realizacije i uslovima smještaja, kao i radom instruktora OS BiH koji posjeduju veliko znanje i iskustvo koje su sticali u svojoj zemlji i inostranstvu, posebno učešćem u mirovnoj misiji u Iraku. prvi podoficir inžinjerijske čete

stariji vodnik Predrag Novović

Povod

Podregionalna kontrola naoružanja

Crna Gora dosljedno sprovodi Firentinski sporazum Strane-potpisnice su, pored Crne Gore, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Srbija

U

Kolašinu je početkom novembra održan 45. Sastanak Podregionalne konsultativne komisije za sprovođenje Sporazuma o podregionalnoj kontroli naoružanja (SPKN), poznatog kao Firentinski sporazum. Taj sporazum je nastao na osnovu Opšteg mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu, a potpisan je junu 1996. godine od strane Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Federacije BiH, Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije.

Poslije donošenja zakona o odbrani BiH u decembru 2005. godine uspostavljena je jedinstvena odbrambena struktura BiH. U skladu sa tim izmjenama Federacija BiH i Republika Srpska su prenijele svoja prava i obaveze i odgovornost na Bosnu i Hercegovinu. Obnovom nezavisnosti Crne Gore, Srbija i Crna Gora su postale samostalne strane u Sporazumu.

Sporazum ima glavni zadatak smanjenje naoružanja (borbeni tenkovi, artiljerija 75 mm i više, borbeni avioni, jurišni helikopteri i oklopna borbena vozila) ispod dogovorenih limita počev od novembra 1997. godine, ali takođe i saradnju između oružanih snaga i ministarstava odbrane.

Trenutno, sve Strane u Sporazumu su ispod limita. Po svojoj filozofiji i strukturi Sporazum je veoma blizak Sporazumu o konvencionalnim snagama u Evropi koji je potpisan u Parizu, novembra 1990. godine između članica NATO i bivšeg Varšavskog ugovora, ali sa određenim razlikama. Sporazum obezbjeđuje specifične metode kontrole naoružanja koje podliježu kontroli od svih strana u Sporazumu na svim teritorijama, metode smanjivanja naoružanja, razmjenu informacija kao i potvrđivanje odluka koje se donose konsenzusom na Podregionalnoj konsultativnoj komisiji (održava se dva puta godišnje).

Za sprovođenje SPKN odgovoran je Lični predstavnik predsjedavajućeg OEBS-a sa sjedištem u Beču. Trenutno tu funkciju obavlja italijanski brigadni general Konstanco Periotto, a sastancima Podregionalne konsultativne komisije pored strana potpisnica Ličnog predstavnika predsjedavajućeg OEBS-a, prisustvuju i članovi Kontakt grupe (SAD, Ruska Federacija, Francuska, SR Njemačka, Velika Britanija i Italija) u svojstvu svjedoka.

Crna Gora bila je ujedno i domaćin i predsjedavajući kolašinskog sastanka. Tom prilikom priređena je izložba fotografija povodom 300. misije sprovođenja Sporazuma.

Prisutnima se obratio i Lični predstavnik Predsjedavajućeg OEBS-a za SPKN, brigadni general Konstanco Periotto. Pohvalio je dosadašnji rad svih strana-potpisnica Sporazuma i

saopštio da su do danas realizovane 342 misije, 642 inspekcije prijavljenih lokacija i 129 inpekcija redukcije. Teško naoružanje je smanjeno za 9413 komada. U sprovođenje Sporazuma bilo je uključeno 1167 međunarodnih asistenata iz 29 država koje daju podršku sprovođenju Sporazuma. Takođe, general Periotto je naglasio da je Sporazum odličan alat za razvoj povjerenja između strana-potpisnica i njihovih vojnih predstavnika. General Periotto je pohvalio Crnu Goru na veoma uspješnoj organizaciji izložbe.

CRNA GORA KAO LANICA SPORAZUMA Crna Gora je od 2007. godine do danas sprovela 24 inspekcije (12 na svojoj teritoriji i 12 na teritorijama strana-potpisnica).

Smanjila je teško naoružanje za 61 borbeni tenk, 46 topova 130 mm, 24 haubice 122 mm, 100 minobacača 82mm, 50 minobacača 120 mm i 6 borbenih aviona G-4 N-62 (koje je predala Srbiji na osnovu bilateralnog ugovora između dva ministarstva), što ukupno iznosi redukciju preko 280 komada teškog naoružanja za četiri godine. Do sada je organizovala tri sastanka Podregionalne komisije i isto toliko puta bila Predsjedavajući u polugodišnjem mandatu. Sve aktivnosti koje su se realizovale u Crnoj Gori bile su transparentne i otvorene za inspektore iz regiona i predstavnike kancelarije Ličnog predstavnika Predsjedavajućeg OEBS-a. Crna Gora je podržala sve prijedloge koji su bili u cilju izgradnje povjerenja i bezbjednosti i ima za cilj nastavak razvijanja podregionalne i regionalne saradnje na izgradnji što bolje kolektivne bezbjednosti.

Odsjek za kontrolu naoružanja - Verifikacioni centar Ministarstva odbrane je nadležan za sprovođenje Sporazuma ispred Crne Gore. major Vladimir Radmilović

novembar 2010.

PARTNER 17

Somalija

Sa Indijskog okeana

Prvi susret sa piratima V

ođeni starom rimskom maksimom “Navigasaznajemo da je ribarica oteta i da nemaju kontakt sa re necese est”, nije nam trebalo previše motiposadom već nekoliko dana. vacije da apliciramo za učešće u mirovnoj misiji EU Pokušavamo stupiti u kontakt sa ribaricom. OperaNAVFOR “ATALANTA”. tivni oficir održava vezu sa kapetanom i objašnjava šta Nas trojica smo izabrani da u prvoj rotaciji predtreba da radi. Libeccio čeka dalja uputstva od komanstavljamo našu zemlju Crnu Goru, njenu Mornaricu de snaga. Stiže naređenje: „Pratiti ribaricu dok se ne i Vojsku, i na taj način damo doprinos naše zemlje i u steknu uslovi za bording i inspekciju ribarskog broda“, ovoj mirovnoj misiji. (stanje mora nije dozvoljavalo izvodjenje bordinga).

Nakon cijelog jednog dana praćenja konačno su se Mjesec dana nakon polaska poručnika korvete Rastekli uslovi za izvodjenje bordinga i inspekcije. dojičića na grčki brod, došao je red i na nas dvojicu.

Naređenje glasi: “Letite avionom do Sejšela, tamo se Dalja naređenja: „Izvršiti bording i inspekciju ribaukrcavate na ITS Libeccio”. Dvanaest sati leta od Crne rice. Pirate ukrcajte na Libeccio i sprovedite istragu.

Gore do Sejšela bilo je manje-viSve nađene dokaze snimite i sačuše ugodno. Slijećemo na Sejšele u vajte“. glavni grad P. Viktorija u 08:00.

U sprovođenju akcije jedan od Dočekuje nas 30˚C i nevjerovatna pirata je ranjen. Pružaju mu prvu vlažnost. pomoć na licu mjesta i prvog ga prebacuju na Libeccio. Nakon neNa aerodromu nas čeka italijankog vremena prekrcavaju se i ostaski oficir, ukrcavamo stvari u auto lih devet pirata. Izgledaju očajno, i krećemo ka luci. U luci ratni brod prljavo i izgladnjelo. Starosti su od na kojem se vije italijanska zasta11 do 20 godina. Na brodu dobijava… LIBECCIO, naš radni i životni ju sve neophodno: hranu, odjeću, prostor naredna tri mjeseca. medicinsku pomoć. Čini se kao da Libeccio je fregata, klase Mane žele da se ovo završi, jer ovakve estrale, dužine 123m, deplasmauslove nemaju kod svojih kuća, pa na 3.000t, sa snagom motora od im ovo hvatanje dobro dođe da se 36.765 kw (50.000 hp) i sa 230 člamalo uhrane. Italijanski mornari se nova posade. prema njima ophode izuzetno korektno. Sve dok sud ne donese preNakon prijema kod komandanta sudu pirati se tretiraju kao građani broda, smjestili smo se u naše kaSomalije. bine. Posada je od prvog dana izuzetno pažljiva i u svakom trenutku Pirati ili građani Somalije - pitaporučnik korvete Đurković nje koje ostavljamo da riješe nadspremna da pomogne. Svako jutro ležne institucije, a nama preostaje da čekamo odluku čujemo “Montenegro Tutto posto?”- “Si, tutto posto, i izvršavamo naredne zadatke. grazie”.

Od prvoga dana smo uključeni u život i rad sa ostalom posadom, naravno na mjestima na kojima je to moguće, jer nacionalni propisi ne dozvoljavaju pristup stranim licima na određenim mjestima na brodu.

Nakon nekoliko dana rada na moru, koji se uglavnom zasnivao u izviđanju obale i pružanju eskorta brodovima, dolazimo u prvi kontakt sa piratima. Javljaju da je primjećen ribarski brod kako tegli tri čamca i da postoji sumnja o piratskoj aktivnosti. Nakon traženja podataka o ribarici i razgovora sa njenim vlasnikom,

18 PARTNER

novembar 2010.

Ovo što se dogodilo pokazuje nam da LIBECCIO nije samo neki ratni brod koji se nalazi negdje u nekoj misiji... Libeccio je brod čiju posadu čine hrabri i plemeniti muškarci i žene, spremni da naprave zabavu prilikom prvog prelaska ekvatora, spremni da zaštite trgovačke brodove ili ribarice od piratskih napada, spremni da žale za svojim poginulim kolegama u nekoj drugoj mirovnoj misiji, negdje tamo u drugom dijelu svijeta... poručnik korvete Goran Đurković

Direkcija za zaštitu tajnih podataka

Kuriri izme u Brisela i Podgorice Uskoro seminar o zaštiti tajnih podataka

U

Direkciji za zaštitu tajnih podataka, polovinom novembra, održan je sastanak sa predstavnicima Ministarstva odbrane Kraljevine Norveške. Povod sastanka je bio Predlog teksta Sporazuma o razmjeni i zaštiti tajnih podataka koji je pomoćnik generalnog direktora MO Kraljevine Norveške, Per A Fewang, uručio predstavnicima Direkcije. Sporazumom su regulisane razmjena i rukovanje tajnim podacima, stepeni tajnosti, kao i inspekcije i postupanje između zemalja na istovjetan način kada je u pitanju zaštita tajnih podataka.

Fewarg je objasnio da Norveška koristi Sporazum sa NATO kao model sporazuma sa ostalim državama, a načelno je dogovoreno i da pregovori o usaglašavanju Sporazuma budu održani početkom sljedeće godine.

U cilju intenziviranja saradnje sa NATO, te u skladu sa aktivnostima predviđenim Godišnjim nacionalnim planom, delegacija Direkcije za zaštitu tajnih podataka, predvođena direktorom Direkcije, imala je niz sastanaka sa predstavnicima NATO-a kao i sa vojnim predstavnicima komande SHAPE iz Monsa. Na tim sastancima delegacije su usaglasile detalje vezane za kurirski sporazum i za tehničke aranžmane kojima se opisuju procedure kurirskog prenosa pošte. Navedenim dokumentima će se olakšati prenos tajnih podataka iz Brisela do Crne Gore, tj. Podgorice, na način što će Direkcija za te potrebe koristiti usluge kurirske službe SHAPE-a. Završetak unutrašnjih procedura po pitanju navedenih sporazuma se očekuje tokom 2011. godine.

U skladu sa sporazumom između Crne Gore i EU

o bezbjednosnim procedurama za razmjenu i zaštitu tajnih podataka, pojačane su bile aktivnosti oko izrade i usaglašavanja bezbjednosnih aranžmana kojima se uređuju detalji koji se odnose na razmjenu tajnih podataka i isti su usaglašeni sa Evropskom unijom tokom ove posjete.

U cilju implementacije navedenog sporazuma, eksperti Direkcije za fizičku bezbjednost su sa predstavnicima Misije Crne Gore pri EU i ekspertima EU posjetili novu zgradu Ministarstva vanjskih poslova gdje je izvršena identifikacija prostorija namjenjenih za registar. U toku je izrada planova i tehničke dokumentacije za opremanje registra čije se puštanje u rad očekuje početkom 2011. godine.

Početkom decembra, tačnije 10. decembra u prostorijama Uprave za kadrove (UZK), Direkcija će organizovati seminar na temu „Informatička zaštita tajnih podataka“.

Ovaj seminar je prvi u nizu seminara o elektronskoj razmjeni tajnih podataka koji će se organizovati u saradnji Direkcije i UZK. Tema seminara će biti objašnjenje Uredbe o bližim uslovima i načinu sprovođenja informatičkih mjera zaštite tajnih podataka, sa edukativnim osvrtom na opštu bezbjednosnu kulturu u crnogorskom društvu, kao i mjerama zaštite računara na mreži.

Cilj ovog seminara je upoznati polaznike sa trenutnim stanjem, kao i mjerama koje je potrebno primijeniti u bližoj budućnosti, kako bi svaki organ na pravilan način uspostavio elektronski sistem za razmjenu tajnih podataka, te se upoznao sa osnovnim načelima bezbjednosne kulture. novembar 2010.

PARTNER 19

Avganistan

Ni tamo bez gusala Pripadnici jedinice Vojske Crne Gore u mirovnom misiji u Avganistanu, poručnik Tadija Mišković i stariji vodnik Savo Savović javljaju nam se iz vojne baze u Poli Khomriju. Prvo Mišković: “Noć koju ću vječno pamtiti je ona kad smo došli u Poli Khomri. Na dočeku naši prethodnici, pripadnici prvog kontingenta - ne zna se ko se kome više obradovao, mi njima ili oni nama. Mi puni pitanja, a oni odgovora. Kao da znaju šta ćemo ih pitati, već na pola pitanja odgovaraju. Postajemo svjesni da smo dio misije, dio jedne velike NATO porodice i da se od nas očekuje mnogo. Kako kaže naš narod- čast, ali i obaveza”.

U kampu je sve organizovano i imamo sve što je potrebno. Zaista se ne može naći primjedba. Od prvog dana, zajedno sa ostalim komandirima odjeljenja smjene izvršavamo kao da nam nije prva misija. I to nije samo naše mišljenje. A znamo da će tako biti i ubuduće.

Iako se ponekad čini da je svaka smjena ista, nije tako. Svaka ima nešto novo. A najljepše se pamti i prepričava.Nakon smjene uz kafu u klubu počinje prepričavanje interesantnih dogadjaja. Naravno, u ovakvoj sredini uvijek ih bude dovoljno da budu „dežurna tema“. Oni ružni, iako rijetki, brzo se zaborave dok se oni lijepi prepričavaju i više puta. U slobodno vrijeme tu je teretana, internet, bilijar, stoni tenis, stoni fudbal i naravno neizbježni preferans.

Ponekad, kada smo svi slobodni, zapjeva se i uz gusle koje svoju pravu vrijednost pokazuju u rukama našeg guslara desetara Gorana Gardaševića Kao što rekoh, naša misija je vremenski na pola, a moral i želja da se što bolje izvrši zadatak su na izuzetno visokom nivou.

Naravno, poslije temeljnih i kvalitetnih priprema tako je i moralo biti. Ali ipak veliki dio zasluga za uspješnost svakog vojnika u misiji snose naše porodice koje nam daju podršku u svakom momentu. A i imaju čime i da se hvale jer je ponos imati nekoga bližnjega na jednom časnom vojničkom zadatku kao što je ovaj”.

A Savović piše: “Misija nije ništa drugo

20 PARTNER

nego produžetak obuke, duge dvije godine.

Mi znamo koliko smo se žrtvovali, sa koliko upornosti smo željeli da baš mi budemo ti koji će biti predstavnici Crne Gore, da se baš nama ukaže ta čast učestvovanja u misiji ISAF u Avganistanu. Mi znamo koliko je bila naporna obuka, koliko su bili zahtjevni zadaci protekle godine i zato i kažem da je misija samo nastavak toga. Od prvog dana kada su nas sačekali predstavnici prvog kontingenta riječima „Dobrodošla druga Prvo odjeljenje na okupu rotacijo“, preko nesebične pomoći Branka Drobnjaka i Šemsa Musića koji su nas detaljno uveli u posao, shvatili smo težinu i odgovornost zadatka koji se stavlja pred nas. Mi smo ti koji treba da obezbjede sigurnost za normalan rad i funkcionisanje svih ostalih pripadnika PRT-9.

A posebno kada smo ispratili naše prethodnike, i ostali sami, pogledali smo se i rekli jedni drugima - tu smo gdje jesmo, tu gdje smo željeli dvije godine da dođemo.

Idemo da nastavimo gdje je prvi kontingent stao, da završimo posao onako kako znamo – profesionalno i odgovorno. I tako i jeste i tako će se i nastaviti. Gospođa Jadranka Jodes Gardašević u društvu ispred „Lovćena“ vanović je rekla da od nas ošekuje ocjenu 5+. Očekivanje ćemo joj ispuniti.

U slobodno vrijeme se zaista opustimo.

Mogućnost izbora je velika. Ali momenti koji su malo specifičniji su u danima kada smo svi slobodni (jednom nedjeljno). Tada najčešće organizujemo nešto poput roštilja, sportske aktivnosti... a prošle nedjelje smo čak pravili i vojnički pasulj. U kotlu, na vatri... treba li napominjati da je bio izvrstan.

Uz majstora kulinarstva desetara Radovana Bakića koji je bio „glavni kuvar“ i nekoliko „pomoćnih“ nije ni mogao da bude loš. Tog dana niko nije išao na ručak a malo ko i na večeru.

Nemamo puno vremena kada možemo da budemo svi zajedno i zato kada ono dođe, maksimalno ga koristimo. Zaista je lako raditi u ovakvoj pozitivnoj atmosferi i ovakvom kolektivu. U zajedničkim trenucima vrijeme se provodi uz karte, šah, riziko, pikado, uz čitanje neke od knjiga iz naše biblioteke, na internetu. I tako dan za danom - polovina misije je iza nas. „Kuvarski tim“

novembar 2010.

Povod

U vojnom zanatu NATO standardi nezamjenjivi K

ada govorimo o standardima onda mislimo na najbolje modele ili tehnička rješenja koja omogućavaju efikasno funkcionisanje tržišta. Prihvaćena definicija kaže da je standard dokument, utvrđen konsenzusom i odobren od priznatog tijela, kojim se utvrđuju, za opštu i višekratnu upotrebu, pravila, smjernice ili karakteristike za aktivnosti ili njihove rezultate, radi postizanja optimalnog nivoa uređenosti u datom kontekstu. O standardima u Crnoj Gori brine Institut za standardizaciju.

Prvenstveni mu je zadatak da prihvata evropske i međunarodne standarde, koji tako postaju nacionalni standardi MEST. Ministarstvo odbrane učestvuje u radu Instituta, ali ima potrebu za internom standardizacijom u oblasti odbrane, jer je standardizacija prepoznata kao osnovna poluga jačanja unutrašnje vojne organizacije.

rade i po dvije godine. NATO koristi za vojsku pogodnu podjelu standardizacije na materijalnu, administrativnu i operativnu. Administrativna standardizacija se odnosi na usaglašavanje terminologije, a operativna utiče na tekuću vojnu praksu, procedure i formate. Najveći broj NATO standarda je iz te oblasti. Operativni NATO standardi su nam potrebni jer želimo da koristimo potpuno iste procedure kao naši partneri.

Ove godine Crna Gora je prvi put imala svog predstavnika na redovnom polugodišnjem sastanku NATO Komiteta za standardizaciju.

Bilo je interesantno uvjeriti se na licu mjesta ko sjedi za ogromnim ovalnim stolom - “centrom gravitacije” kako reče potpukovnik Petri, koordinator zemalja Partnerstva za mir u NATO Standardizacionoj Agenciji (NSA). Pored zemalja članica NATOa, a odmah sam uočio natpis Upravo zbog opredjeljenja Rusija.

Dalje, tu su bile jedna R ŠTA JE INTEROPERABILNOST? Crne Gore da svoje osnovŠvajcarska, naše komšije BiH, Š ne bezbjedonosne interese Da bismo djelovali u sinergiji sa saveznicima, mo- Makedonija, pa Srbija, pa M ostvaruje u okviru sistema ramo biti interoperabilni. To zna i da se razumijemo onda Finska, Australija... Sve o kolektivne odbrane, potreb- dok govorimo, da koristimo iste procedure i postupke ove o zemlje interesuju NATO ni su nam NATO standardi, dok vježbamo i izvodimo misije, da koristimo kom- standardi i da shodno svos ali ne samo zato. Ti standardi patibilna sredstva za komandovanje i kontrolu, kao jim ji potrebama učestvuju u su nešto što je ujednačeno i zamjenljive logisti ke servise. Na kraju – da kori- procesu izrade tih standarda. p kao prosječni zahtjev visoko stimo zajedni ku opremu i naoružanje. A to mora da Dva načelnika generalštaba D razvijenih zemalja članica se dogovori i usaglasi, odnosno da se standardizuje. Srbije, bivši i sadašnji, su izjaS NATO, a ne standardi jedne Zna i, cilj standardizacije je dostizanje interoperabil- vili v da je NATO standard nezemlje. NATO standardi se nosti. što š što je trenutno najbolje u prvenstveno odnose na “vojvojnom zanatu u svijetu. Auv ni zanat”, i to su visoko profesionalni stralija zajednici” poznata kao zel standardi. d d Mi M smo l je u “standardizacionoj “ d d trenutno ispod tih standarda i želimo da ih dostignemo mlja koja ima veoma dobre sopstvene standarde, koji su u mjeri koja zadovoljava naše potrebe, a one su definisau mnogim oblastima u svjetskom vrhu. Međutim, kada ne Partnerskim ciljevima i Akcionim planom za članstvo su vojni standardi u pitanju i te kako su zainteresovani za (MAP). Kao zemlji članici Partnerstva za mir, dostupan preuzimanje NATO standarda. nam je veliki dio tih standarda i to besplatno. To je veCrnoj Gori su, takođe, potrebni NATO standardi, bez oma važno, jer je poznato da se svaki standard plaća, pa obzira na to da li će biti članica NATO pakta ili ne. i nacionalni crnogorski standard MEST. Izrada originalmajor dr Marinko Aleksić dipl.inž. nih standarda je veoma skupa. Za to treba angažovati šef Odsjeka za standardizaciju i kodifikaciju vrhunske stručnjake koji u radnim grupama prosječno novembar 2010.

PARTNER 21

Povod

Za 100 stanova konkurisalo 500 zaposlenih Uskoro novi oglas

S

tambena komisija Ministarstva odbrane je u junu ove godine raspisala oglas za raspodjelu 100 stanova za sve kategorije lica koje imaju pravo na stambeno zbrinjavanje u ovom Ministarstvu.

Na raspisani oglas se prijavilo oko 500 lica. Tokom šest mjeseci rada Komisija je završila veoma naporan posao sa velikom dozom profesionalnosti i donijela konačnu rang listu 18. novembra.

nalazi u novoj zgradi u Tološima, rađenoj modelom privatno-javnog partnerstva, četiri stambene jedinice su dobijene u Ulcinju, nakon donošenja Zaključka Vlade o prekategorizaciji službenih stanova u stanove u zakup na neodredjeno vrijeme, a tri stambene jedinice postoje još u Podgorici u starim zgradama, i jedan u Pljevljima.

Za oglas koji će se objaviti zainteresovana lica moraju predati novu dokumentaciju koja će biti precizirana oglasom.

Ministarstvo odbrane radi i dalje na poboljšanju stambenih prilika zaposlenih u Ministarstvu i Vojsci Crne Gore. Idejni projekat za 68 stambenih jedinica na Rsojevici u Danilovgradu već je gotov i sljedeće godine će otpočeti gradnja. Radi se o vrlo lijepo koncipiranim konfornim stanovima, strukture: jednosobni 55 m2, dvosobni 75 m2 i trosobni 92 m2.

Raspodijeljeno je 78 novih stanova u zgradi na Starom aerodromu, čija je gradnja pri kraju, osam novih stanova u Nikšiću i još 14 stanova koje je Ministarstvo odbrane imalo na raspolaganju u Podgorici, Ulcinju i Tivtu.

U toku je izrada rješenja za lica koja su dobila stanove, a očekuje se da bi useljenje bilo negdje do kraja ove ili početkom sljedeće godine.

Stambena komisija već priprema novi oglas, koji će najvjerovatnije biti raspisan tokom decembra za raspodjelu još 54 stambene jedinice, od kojih se 46

22 PARTNER

novembar 2010.

Ministarstvo odbrane raspolaže i sa šest neuslovnih stanova, za koje se trenutno razmatra inicijativa kod Vlade Crne Gore, da se isti dodijele zainteresovanim licima u zakup na neodredjeno vrijeme, s tim da bi se lica koja dobiju takve stanove oslobodili plaćanja otkupne cijene, jer bi na račun te cijene sami renovirali stan i riješili svoju stambenu potrebu.

Nadamo se da ovdje neće biti kraj rješavanja stambenih potreba zaposlenih u Ministarstvu odbrane i Vojsci Crne Gore, već će se i dalje iznalaziti rješenja za pribavljanje novih stambenih jedinica. dr med.sci. Predrag Rakočević

Liberija

Kako pre i afri ki most O

d početka mog boravka u Liberiji traje kišna sezona za koju su karakteristični veoma jaki pljuskovi koji traju po nekoliko sati, nekoliko puta dnevno, uz povremenu veoma jaku grmljavinu. To prouzrokuje mnogo problema najviše u transportu i telekomunikacijama.

Dobio sam zadatak da sa svojim kolegom iz El Salvadora pođem u patrolu u gradić Mandikoma udaljen oko 80 km od UN kampa u Voindžami, gdje smo smješteni. Znali smo da su putevi veoma teško prohodni i da se moramo dobro pripremiti za put. Pripremu za patrolu smo započeli dan ranije.

U skladu sa procedurama UN, svako vozilo koje se koristi za patrolu (Nissan Patrol) mora da posjeduje kompletnu opremu: vitlo, rezervnu gumu, konop za šlepanje, alat za popravke, VHF radio, HF radio sa GPS-om, rezervni akumulator, ašov za kopanje, pun rezervoar dizel goriva (100 litara) i pun pomoćni rezervoar (50 litara).

Osim toga vojni posmatrači su obavezni da u patrolu ponesu i dodatna sredstva za komunikaciju: ručni VHF radio (Motorolu), Satelitski telefon, ručni GPS i karte rejona koji se obilazi. Takođe, u patrolu, svako nosi i mobilni telefon, ali se on može upotrebljavati samo u većim naseljima. Ono što se ne smije zaboraviti je: voda, hrana, lijekovi i sredstva za zaštitu od komaraca, za najmanje dva dana neprekidnog boravka u divljini.

Bila je veoma kišna noć. Živimo u kući koja je pokrivena limenim krovom, tako da se u toku pljuska stvara tolika buka da nije moguće razgovarati sa osobom koja se nalazi pored vas, niti je moguće koristiti telefon. Kao da se nalazite u diskoteci. Naravno, tada se ne može ni spavati.

Ustajemo ranije ujutro, odmah nakon svitanja, naravno vidno nenaspavani. Vršimo provjeru vozila i kompleta opreme, javljamo se radio vezom u operativni centar UN kampa u Voindžami. Dobro opremljeni i ne baš tako dobro odmorni, krećemo u patrolu.

Kada smo krenuli padala je slaba kiša. Uslovi na putu su veoma loši, pa brzina rijetko kada prelazi 40 km/h, a često nailazimo na teško prohodna mjesta ili mostove sumnjivog kvaliteta, ispred kojih obavezno moramo da stanemo, izađemo iz vozila i lično se uvjerimo da je moguće proći. Počinje veoma jak pljusak tako da moramo da zaustavimo vozilo. Nakon 15 minuta pljusak prestaje i krećemo dalje. Pošto je već prošlo dva sata vožnje, javljamo se operativnom centru i dajemo svoju lokaciju.

Nailazimo na jedan veoma teško prohodan dio puta. Po dubokom blatu se spuštamo nizbrdo i nailazimo na malu rijeku, dubine oko 50 cm koju uspješno prelazimo, a nakon toga počinje uspon.

Vozilo se veoma sporo kreće iako motor veoma brzo i glasno radi, jer proklizavamo po blatu. Pred sam kraj uspona osjetimo udarac u dno vozila i vozilo staje, a motor i dalje veoma brzo radi. Izlazimo iz vozila i primjećujemo da smo “se nasukali” na stijenu koja se nije vidjela od blata. Ovo nam se nije prvi puta desilo i znamo šta treba da se uradi.

Približava se vrijeme za redovno javljanje operativnom centru o našoj lokaciji. Ukoliko se ne javimo nakon tri sata UN operativni centar će pokušati sa nama da uspostavi vezu svakih 5-10 minuta, a ako se ne javimo i nakon četiri sata, proglasiće nas nestalim i za nama će krenuti potraga vazdušnim i kopnenim putem.

Već je prošlo više od tri sata od posljednjeg javljanja, odnosno manje od jednog sata kada će za nama početi potraga. Ostalo nam je još samo da pokušamo sa satelitskim telefonom. Nakon par minuta dobijamo slabiji signal. Pozivam operativni centar, ali nakon par sekundi razgovora veza se prekida. Kucam SMS poruku u kojoj navodim našu lokaciju i stanje vozila i iz petog pokušaja poruka odlazi. Prošetao sam nekoliko stotina metara naprijed putem i popeo se na jedno uzvišenje, gdje sam dobio neznatno bolji signal satelitskog telefona.

Ponovo pozivam operativni centar i veza traje desetak sekundi.

Nakon ovog veoma kratkog razgovora osjećao sam veliko olakšanje, jer je manje od 30 minuta ostalo od pokretanja potrage za nama. Kada smo uspostavili vezu, ostaje nam lakši dio, da izvučemo vozilo i nastavimo patrolu.

Dolazimo do vozila koje je duboko zaglavljeno u blatu, a ne može da se pomjera jer je ispod vozila velika stijena. Pokušavamo da pronađemo neko čvrsto rastinje na daljini od 25 metara ispred vozila, koliko je dugačka sajla vitla. Uobičajno je da na putu na kojem se nalazimo svakih sat vremena prođe najmanje jedno vozilo, ali zbog velikih kiša ovaj put se gotovo ne koristi, a u proteklih 2 sata ni jedno vozilo nije prošlo.

Nijesmo pronašli ništa za šta bismo mogli zakačiti sajlu. Razmišljamo šta da uradimo i prisjećamo se lekcije o upotrebi vitla koju smo imali na početku misije, koju smo tada smatrali nebitnom.

Tada je instruktor rekao: “Ukoliko nemate gdje da zakačite sajlu vitla, uzmite rezervnu gumu, iskopajte rupu u zemlji i u nju stavite gumu, i za gumu zakačite sajlu”. To smo brzo i uradili jer je u Liberiji sva zemlja veoma meka i liči na pijesak.

Nakon 10-tak minuta veoma glasnog rada motora, nekoliko “iskakanja” gume iz zemlje, velikog zatezanja sajle i dosta grebanja vozila odozdo o stijenu, uspijevamo da pređemo predugih dva metra i da izvučemo vozilo na prohodan put.

Nakon toga sve ide lako. Odlazimo do gradića Mandikoma, prikupljamo potrebne informacije i vraćamo se nazad. Sada veza sa HF radio uređajem funkcioniše bez problema i redovno se javljamo Operativnom Centru. Žurimo da se vratimo prije pada mraka, jer po UN procedurama nije dozvoljeno voziti po mraku u šumi, osim u izuzetnim situacijama.

Stigli smo u sumrak, veoma umorni. Predali smo izvještaj, pregledali vozilo, zapisali koja su nova oštećenja na vozilu i otišli na više nego zaslužen odmor. Znao sam da mi večeras ni najjača kiša neće smetati da zaspem. major Dejan Stanković

novembar 2010.

PARTNER 23

Stav

Ekonomska dimenzija NATO-a

Bezbjedosni i privredni savez U

gotovo svim analizama i eksplikacijama Ugovora iz Vašingtona centralno mjesto zauzima objašnjenje člana 5, odnosno mjera pomoći pojedinačnih država članica u slučaju napada na neku od njih. Uvažavajući činjenicu da su upravo taj član, ali i bezbjednosni aspekt integracije bili i ostali osnovni temelj čitavog procesa, treba podsjetiti da NATO od samog osnivanja ima i ekonomske ciljeve kao smjernice svog djelovanja. U istom ugovoru se u članu 2 navodi da će sve članice težiti uklanjanju sukoba u svojim međusobnim privrednim i ekonomskim politikama i nastojanjima unaprijeđenja ekonomske saradnje.

Imajući u vidu prirodu Organizacije, od osnivanja se vodilo računa o ekonomskim interesima, efektuiranim kako kroz čisto tržišnu (u smislu osiguravanja slobodnih transakcija), tako i kroz odbrambenu i bezbjednosnu razmjenu.

Uz jačanje ekonomskih interesa u sferi odbrane i bezbjednosti, o čemu je Organizacija posebno vodila računa, razvijani su i ostali ekonomski interesi država članica. Značaj ekonomske dimenzije NATOa dodatno je ojačan Strateškim konceptom iz 1999. godine, gdje se nedvosmisleno daje značaj ekonomskim, ekološkim, političkim i društvenim aspektima transatlantskih odnosa. Naravno, ovo je bilo u skladu sa samom transformacijom Organizacije.

Dodatno, na samitu u Rigi 2007. u ekonomsku saradnju se uključuje i pitanje energetske bezbjednosti kao važan segment omogućavanja ukupnog razvoja.

Ovo je posebno važno zbog sve veće važnosti energije za budućnost. Ista predstavlja tržišni proizvod i predmet je slobodne razmjene i kao takva ne treba i ne smije biti predmet intervencija bilo kog oblika.

Međutim, osiguranje okvira bezbjedne proizvodnje, distribucije, razmjene i potrošnje energije jeste kako

24 PARTNER

novembar 2010.

ekonomsko, tako i institucionalno, političko i bezbjednosno pitanje.

Samo postojanje Ekonomskog odbora NATO-a govori o pažnji koja se poklanja ovoj dimenziji transatlantskih relacija. Ovo se odnosi kako na saradnju između članica, tako i na spriječavanje finansiranja glavnog bezbjednosnog izazova – terorizma.

Institucionalno, posebna pažnja se posvećuje ovim pitanjima u okviru saradnje sa partnerima. Tako se u okviru Euroatlantskog partnerskog savjeta, Savjeta NATO-Rusija i Komisije NATO-Ukrajina naročito vodi računa o ekonomskoj dimenziji bezbjednosnih pitanja. Pored toga ta pitanja su sastavni dio odnosa NATO-a sa Inicijativom za Jugoistočnu Evropu, Mediteranskim dijalogom i zemljama Istanbulske inicijative o saradnji.

NATO JE POMOGAO PROSPERITET Ipak, osnovni ekonomski doprinos transatlantskih integracija ogleda se u nesmetanoj mogućnosti trgovine i razmjene. Bez osiguranja bezbjednih trgovačkih puteva (fizičkih i virtuelnih) i cjelokupnih teritorija Sjevernog Atlantika, vjerovatno ne bi bilo procesa rasta i razvoja tih država članica odnosno bez (početka) stvaranja bezbjednosnog okvira postojanje transatlantske ekonomije danas ne bi bilo moguće u ovom obimu i obliku. Ovo se filozofski nadovezuje na XVI vijek i Kanta i tezu da bez perioda mira nema i ne može biti prosperiteta. Od 1949. do terorističkih napada na SAD-e 2001. nije bilo vojnih ili terorističkih operacija na teritoriji Organizacije. Naravno, ne znači da je svijet bio pošteđen demonstracija sile potpisnica Vašingtonskog ugovora i Varšavskog pakta, ali je to ipak bio period mira i prosperiteta na teritoriji za čiju bezbjednost je bio i

Stav još uvijek jeste odgovoran NATO. Postojanje ovakve organizacije je, u velikoj mjeri, omogućilo postojanje svijeta kakvim ga znamo. Transatlantski svijet je zahvaljujući miru omogućio sebi da se značajno unapređuje i neprekidno mijenja, stvarajući zonu prosperiteta. U tom partnerstvu naročitu ulogu ima saradnja Evrope i Amerike, kako odbrambena, tako i ekonomska.

Namjerno ili slučajno, suština transatlantizma jeste upravo u ekonomskoj dimenziji i neraskidivoj povezanosti dvije najveće svjetske ekonomije – evropske i američke. Efekat ekonomske saradnje vidljiv je u skoro svim državama članicama, jer im bezbjednost garantuje slobodno poslovanje i razmjenu bilo fizičku bilo virtuelnu. Upravo zbog ove činjenice, gotovo da nema realnih izgleda za propast transatlantskog partnerstva. Činjenica je da su neke civilizacije propadale upravo na vrhuncu svoje moći, ali njih je odlikovao izraziti centralizam. Isti onaj koji u XXI vijeku virtuelnih mreža i razmjene nije moguć.

TRANSATLANTSKO TRŽIŠTE Na drugoj strani, nije nemoguće očekivati i neke efikasnije oblike zajedništva poput stvaranja jedinstvenog transatlantskog tržišta uklanjanjem poslovnih barijera i svih carinskih i necarinskih ograničenja imajući u vidu da su trenutne dnevne transakcije između Evrope i Amerike nešto ispod 2 milijarde EUR. Pitanje je da li postoji značajniji aspekt integracija od ovog, ekonomskog, koji predstavlja put mogućnosti i prosperiteta neimenovanih pojedinaca sa obje strane Atlantika.

Posmatrajući stepen ekonomskog uspjeha transatlantskog partnerstva, ne čude pokušaji traženja mehanizama unapređenja istog. U tom pravcu postojeće institucije EU i SAD-a su i uspostavile TLD (Transatlantic Legislator’s Dialogue), sa ciljem bolje koordinacije inicijativa, ali i regulatornih i legislativnih prijedloga od obostranog interesa, a uspostavljeni su i Transatlantic Business Dialogue i Transatlantic Economic Partnership. Obrazlažući značaj partnerstva za oba ekonomska sistema, EP

je predložio pretvaranje TLD-a u Transatlantsku skupštinu. Ipak, pitanje je koja je svrha te institucije – preduslov jačanju ekonomske razmjene ili širenje birokratskih tijela? Evidentno je da rast birokratskih tijela nije rješenje, jer ostvarivanje dobrovoljnih ekonomskih interesa treba prepustiti akterima istih,

uz jačanje okvira bezbjednosti. Mogući regulatorni problemi saradnje i razmjene transatlantskih partnera se mogu riješiti povećanjem efikasnosti postojećih institucija, u cilju kreiranja podsticajne biznis regulative. Pragmatično kao i uvijek, Senat SAD-a je u kasnijoj fazi predvidio stvaranje Transatlantskog tržišta i to potvrdio u svojoj rezoluciji iz decembra 2006. Planirano kompletiranje zajedničkog tržišta je 2015. i ova ideja je smislena i pozitivna ako i samo ako vodi eliminisanju biznis barijera i stvaranju jedinstvenog tržišta slobodne razmjene sa obje strane Atlantika, uz izbjegavanje komplikovanja regulatornih procedura i rasta diskrecionih moći.

Izvjesno je da će dodatno uklanjanje barijera podstaći dalji razvoj ekonomskih odnosa transatlantskih partnera, u cilju zadovoljavanja pojedinačnih interesa. Najvažnije je stvoriti tržišni prostor bez barijera koji će najveću ekonomsku saradnju na globalnoj sceni uvesti u novu razvojnu epohu. Ipak, dalji uspjeh ekonomske dimenzije transatlantskog partnerstva zavisi od razvojnih filozofija zvaničnih politika transatlantskih partnera. mr Ivan Jovetić Autor je saradnik u nastavi na UDG-Fakultetu za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis i analitičar Instituta za strateške studije i projekcije novembar 2010.

PARTNER 25

Feljton

Janko Vukoti od serdara do enerala V

ojvodu Iliju Plamenca, na funkciji prvog crnogorskog ministra vojnog, zamijenio je 6. decembra 1905. godine brigadir, serdar Janko Vukotić. Za ministra je imenovan u prvoj parlamentarnoj vladi Crne Gore. Vukotić je iz poznate familije sa Čeva, iz tazbine knjaza/kralja Nikole Petrovića. Rodio se 18. februara 1866. godine na Čevu. Sa 16 godina je upućen na vojnu akademiju u Italiju, koju je završio kao drugi u klasi. Povratkom u Crnu Goru, dobio je čin poručnika i položaj ađutanta brigade. Od tada počinje njegov uspon na vojno-političkoj hijerhiji, najvećim dijelom, u službi nezavisne Crne Gore, da bi, njenim nestankom, stupio u vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, u kojoj je obavljao visoke vojne dužnosti i stigao do čina armijskog đenerala i člana Vojnog savjeta.

Janko Vukotić je u samostalnoj Crnoj Gori, takođe, bio član Državnog savjeta, đeneral-ađutant, divizijski komandant, šef Vojne kuće, komandant Istočnog odreda u Prvom balkanskom ratu,komandant Crnogorske divizije u Drugom balkanskom ratu, u bici na Bregalnici.

Bio je komandant Hercegovačkog odreda i Sandžačke vojske u Prvom svjetskom ratu. U tom ratu bio je načelnik Štaba Vrhovne komande Crnogorske vojske.

Pored toga što je bio vojskovođa, Vukotić je obavljao i političke funkcije. Ministar vojni bio je u nekoliko mandata, pored prvog, i u periodima od 10. avgusta 1911. do 6. juna 1912. godine, kao i od 25. aprila 1913. do 12 . aprila 1914. godine. Godine 1906. imenovan je za zastupnika predsjednika Knjaževske vlade Crne Gore, a kasnije je bio i premijer.

Vukotić se dokazao i kao diplomatski pregovarač. Sa Esad Pašom vodio je pregovore o predaji Skadra, u aprilu 1913. godine. Na mirovnoj konferenciji u Bukureštu, 1913. godine, učestvovao je kao delegat Crne Gore.

Vukotić je bio i vojni reformator. Početkom 20. vijeka osnovao je Pješadijsku oficirsku školu na Cetinju i Artiljerijsku školu u Nikšiću. U toku 1904. godine reorganizovao je crnogorsku vojsku. Formirao je Narodnu vojsku sa 56 bataljona, razvrstanih u 11 brigada. Janko Vukotić se, ipak, kao oficir, kao vojskovođa, u široj javnosti, najčešće identi-

26 PARTNER

novembar 2010.

fikuje sa komandovanjem Sandžačkom vojskom u bici na Mojkovcu, tokom Prvog svjetskog rata. Ta bitka je bila sjajna pobjeda nad Austrougarima, mada ostaju kontroverze o svrsihodnosti te bitke. Navodno, štitila je odstupanje srpske vojske prema Albaniji, iako neki istoričari tvrde da su Srbi u vrijeme Mojkovačke bitke već bili stigli u Albaniju.

U profesionalnoj biografiji Janka Vukotića, reklo bi se, ima i elemenata tragike. On je, mada iskusni vojskovođa, i pobjednik u nizu bitaka, morao da prihvati kapitulaciju crnogorske vojske, u Prvom svjetskom ratu, i to, što je, takođe, kontroverzno, i same pobjednice nad Austrougarskom i Njemačkom. Štaviše, Vukotić je, nakon kapitulacije, dopao zarobljeništva. Odveden je u logor Boldogason. Kraj Prvog svjetskog rata dočekao je u Bjelovaru, gdje je, dvije posljednje godine rata, pod nadzorom, živio sa familijom.

Za Vukotića je bio dramatičan i rastanak sa kraljom Nikolom, u januaru 1916. godine. Bilo je to u Dvorcu Petrovića na Kruševcu kod Podgorice. Kad je od gospodara čuo da ide u Skadar, kako je kasnije svjedočio, Vukotiću se “sve zamutilo pred očima”. Kralj mu je, prema Vukotićevom objašnjenju, obećao da će se iz Skadra vratiti. A kada mu se gospodar telefonom javio iz Skadra i rekao da nastavlja put, preko Lješa i Medove, u Italiju, Vukotić mu je odbrusio: “Idi, nikad se ne viđeli”.

Ima, takođe, objektivno, tragike i u samoj činjenici da se Janko Vukotić, koji je, kako je sam rekao, 30 godina služio Gospodara, kralja Nikolu (i Crnoj Gori), došao u situaciju da prihvati službu u vojsci kojom je komandovao Aleksandar Karađorđević, onaj isti koji je sve učinio da nestane sama Crna Gora. Sin Janka Vukotića bio je ađutant Karađorđevića. Janko Vukotić je u karađorđevićevskoj Jugoslaviji bio komandant nekoliko divizijskih oblasti. Nekadašnji crnogorski serdar, brigadir, ministar vojni, predsjednik Kraljevske vlade Crne Gore, bio je, pored ostalog, i komandant Šumadijske divizijske oblasti. Kao član Vojnog savjeta karađorđevićevske Jugoslavije umro je 4. februara 1927. godine. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.

Ilija Despotović