PARTNER 36

Doga aj mjeseca SADRŽAJ 4 POSJETA CRNOGORSKOM KONTINGENTU U ISAF MISIJI U AVGANISTANU - PODRŠKA NAŠIM VOJNICIMA T. Popovi 6 BLOG MINISTRA ODBRANE BORA VU INI A PONOS CRNE GORE 8 INTERVJU: ŠEF ODJELJENJA ZA VOJNU SARADNJU SAVEZNI KE KOMANDE ZDRUŽENIH SNAGA U NAPULJU - JFC BRIGADNI GENERAL GERHARD ŠULC CRNA GORA NA DOBROM PUTU - Gligor Boji 10 KOMENTAR: APSURD: CRNA GORA BEZ VOJNOG MUZEJA Ilija Despotovi 12 MALI VOD ZA VELIKE ZADATKE M. Koprivica 13 RAZGOVORI O INTEGRACIJI UZ IGRU I PJESMU Gligor Boji 15 VJEŽBA “ZETA 2011“ - PROVJERA ZA VANREDNE SITUACIJE S. Brajkovi 16 PROMOTIVNI DOGA AJ “BUDI VOJNIK - BUDI KADET“ NOVA SNAGA - VOJSKA CRNE GORE 18 REGIONALNI CENTAR ZA OBUKU PILOTA HELIKOPTERA U E SE LETJENJU U SVIM USLOVIMA 19 KARAKTER FINANSIJSKE FUNKCIJE U SISTEMU ODBRANE V.Marti 21 SPORT U VOJSCI CRNE GORE APRILSKI ATLETSKI KROS U DANILOVGRADU 22 LIBERIJA: U GOSTIMA KOD PORODICE TANU 23 IZ ISTORIJE NAORUŽAVANJA: RUSKO-AMERI KI REVOLVERI U PRVOM SVJETSKOM RATU ppr T. Goranovi 24 STAV: PRVI RATOVI NA BLISKOM ISTOKU I. Joveti 26 FELJTON: MARKO UKANOVI - INŽENJER I MINISTAR I. Despotovi

IMPRESSUM Partner - mjese nik o evroatlantskim integracijama, odbrani i Vojsci BROJ: 36 - April 2011. godine IZDAVA : Ministarstvo odbrane Crne Gore ZA IZDAVA A: mr Boro Vu ini URE IVA KI ODBOR: Draško Jovanovi , Olivera ukanovi , Ilija Despotovi , ppuk Zvonimir Kosti i Tamara Popovi REDAKCIJA: Irena Radoman, Gligor R. Boji TEHNI KI UREDNIK: Miodrag Kankaraš FOTO: Ivan Petrovi i arhiva Ministarstva odbrane KONTAKT: Portparol TEL/FAX: +382 20 241 375 E-MAIL: pr@mod.co.me WEB: www.odbrana.gov.me ADRESA: Jovana Tomaševi a 29 ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000

Ministar odbrane posjetio Kipar M

inistar odbrane Crne Gore Boro Vučinić potpisao je u Nikoziji Sporazum o saradnji u oblasti odbrane sa kiparskim kolegom Kostas Papakostasom.

Ovo je prva zvanična posjeta ministra odbrane Crne Gore Republici Kipar, a uslijedila je nakon prošlogodišnje posjete ministra Papakostasa Crnoj Gori. Sporazum predstavlja osnovu za budući razvoj saradnje u oblasti odbrane koji će se konkretizovati godišnjim planovima bilateralne saradnje u cilju unaprjeđivanja ukupnih odnosa dviju država.

Ministar Papakostas informisao je ministra Vučinića o trenutnoj bezbjednosnoj i političkoj situaciji u zemlji i regionu, s naglaskom na pregovorima u vezi sa konačnim rješenjem kiparskog pitanja, koji su inicirani od strane predsjednika Kipra. Kiparski ministar, naglašavajući razvijenu saradnju u oblasti ekonomije između Kipra i Libije, izrazio je zabrinutost zbog dešavanja u toj zemlji, ističući da je ova kriza duboko pogodila sve građane Libije. Ministar Papakostas kazao je da će u drugoj polovini 2012. Kipar predsjedavati EU i snažno se zalagati da Crna Gora što skorije postane punopravna članica evropske porodice, jer ona tamo i pripada.

Ministar Vučinić je ponovio stav Crne Gore da je, kada je kiparski problem u pitanju, jedini ispravan pristup njegovom rješavanju diplomatski put, pregovori i traženje rješenja u okviru međunarodnog pravnog poretka i rezolucija UN. Crnogorski ministar informisao je svog kolegu o strateškim ciljevima Crne Gore da postane punopravna članica NATO i EU. Na tom putu, odgovorno se odnoseći prema obavezama i preporukama, Crna Gora usvaja sve standarde koji je preporučuju da se u što skorijem periodu nađe u kolektivnom sistemu bezbjednosti.

Nakon zvaničnih sastanaka, ministar Vučinić je položio vijenac na spomenik na vojnom groblju ,,Makedonitisas“ u Nikoziji, gdje su sahranjeni kiparski vojnici poginuli u turskoj invaziji 1974. godine. Ministar Vučinić sastao se i sa četiri službenika Uprave policije koji su angažovani u mirovnoj misiji Ujedinjenih nacija na Kipru (UNFICYP). Ministar je crnogorskim policajcima poželio uspješno obavljanje ove značajne misije za Crnu Goru, ističući da se nalaze na veoma važnom zadatku koji će doprinijeti afirmaciji države. april 2011.

PARTNER

3

Tema

Posjeta crnogorskom kontingentu u ISAF misiji u Avganistanu

Podrška našim vojnicima Predsjednik Crne Gore Filip Vujanovi , ministar odbrane Boro Vu ini i na elnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardži posjetili su 31. marta i 1. aprila III kontingent crnogorske vojske u misiji ISAF u Avganistanu.

C

rnogorsku delegaciju u Mazar e Sharifu primio je komandant Regionalne komande Sjever general major Markus Kneip. On je ocijenio veoma značajnim doprinos koji naša jedinica pruža, posebno sa zadatkom obezbjeđenja baze Panonia u Pol e Khomri, pokrajini koja je od krucijalnog značaja za razvoj prilika u sjevernom dijelu Avganistana. „Bezbjednosna situacija u RK Sjever je generalno stabilna. U pojedinim dijelovima, posebno u provinciji Baglan i Kunduz, u posljednje vrijeme je izvedeno nekoliko operacija u cilju stabilizacije bezbjednosne situacije. Predsjednik Karzai je 22. marta objavio sedam provincija i gradova u kojima će započeti prva tranša procesa tranzicije prvog jula ove godine. Tu spada i Mazar e Sharif, glavni grad sjevernog regiona Avganistana. Svakih pola godine imenovaće se jedan broj gradova i provincija u kojima će takođe zapoceti proces tranzicije. Očekuje se da će se proces tranzicije zavšiti po planu do kraja 2014“, ocijenio je Kneip.

Nakon obilaska baze i razgovora s našim stabnim oficirima, crnogorska delegacija uputila se u bazu Pannonia u Pol-e-Khomri gdje je smještena većina crnogorskih vojnika, njih 33. Poslije svečanog dočeka od strane III crnogorskog kontingenta na čelu sa komandantom Zoranom Vukadinovićem, crnogorsku delegaciju primio je komandant Provincijskog rekonstruktivnog tima Balaš Šlosjar.

Predsjednik Vujanović je uručio donaciju, sto kompleta školskog pribora školi Gawar chad Beigum. Direktorica škole zahvalila se na donaciji i pomoći koju je Crna Gora uputila. „Cijenimo svaku pomoć, posebno to što Crna Gora kao mala država ulaže maksimalne napore da pomogne avganistanskom narodu. Narod naše provincije prepoznaje sve veći broj aktivnosti zemalja učesnica PRT na opismenjavanju stanovništva i uspostavljanju školskog sistema“, istakla je direktorica. Škola ima 1840 đaka, od toga samo 60 muškaraca. Uručenje donacije pratio je veliki broj avganistanskih medija.

4

PARTNER

april 2011.

Predsjednik Vujanović, ministar Vučinić i viceadmiral Samardžić obišli su osmatrački toranj, koji je jedno od radnih mjesta naših vojnika, kao i druge kapacitete za medicinsko zbrinjavanje, tehničko opsluživanje, sport i rekreaciju.

Drugog dana posjete, u petak 1. aprila, predsjednik Islamske Republike Avganistan Hamid Karzai uz visoke državne počasti primio je u svojoj rezidenciji u Kabulu predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića.

Karzai je upoznao predsjednika Vujanovića i članove crnogorske delegacije, ministra odbrane Bora Vučinića i načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmirala Dragana Samardžića, sa situacijom u Avganistanu. Prema njegovim riječima, postignut je veliki ekonomski napredak, ali je ključno riješiti problem bezbjednosti. „Osnova mira u Avganistanu je jačanje dobrih odnosa sa susjedima, Pakistanom i Iranom. Avganistanska snaga je u snazi naroda“, ocijenio je Karzai. On je objasnio da će plan tranzicije početi 1. jula ove godine i izrazio nadu da će ona do 2014. biti okončana.

Predsjednik Vujanović upoznao je avganistanskog predsjednika s političkom i ekonomskom situacijom u Crnoj Gori, kao i doprinosom koji crnogorska vojska daje ISAF misiji. On je ukazao na mogućnost razvijanja saradnje u obrazovanju i kulturi.

Tema Crnogorsku delegaciju koju je predvodio predsjednik Vujanović u petak, 1. aprila, u komandi ISAF-a u Kabulu primio je komandant misije general David Petreus, koji je upoznao sagovornike sa trenutnom bezbjednosnom situacijom i planovima tranzicije. „NATO cijeni doprinos Crne Gore ISAF misiji“, istakao je Petreus i dodao da je doprinos malih država veoma značajan. On je čestitao Crnoj Gori na napretku koji je postigla u procesu evroatlantskih integracija.

Predsjednik Vujanović je izrazio nadu da će inicijativa zemalja članica A5 (Američko-jadranske povelje) o formiranju zajedničke jedinice instruktora uskoro biti realizovana. Petreus je ocijenio da je ta ideja veoma korisna i dodao da se nada da će uskoro zaživjeti, posebno imajući u vidu da predstoji veoma značajan period za Avganistan u procesu tranzicije.

Delegaciju Crne Gore primio je i zamjenik visokog civilnog predstavnika NATO u Avganistanu dr Mark Džejkobson. Prema njegovim riječima, 2009. i 2010. godine uspostavljena je formula za vojni dio angažovanja međunarodnih snaga u Avganistanu, dok 2011. i 2012. predstavljaju izazov u političkom smislu angažovanja međunarodnih snaga.

2 štabna oficira – Pol-e Khomri, 4 štabna oficira – Masar-e Sharif. Učešće u misiji je, prema njihovim riječima, neprocjenjivo iskustvo i odlična „škola” u smislu sticanja znanja prilikom rada u međunarodnom okruženju - dostizanje NATO standarda u radu, planiranju, odlučivanju, obuci.

Tamara Popović

„Najveći izazov je uspostavljanje bezbjednosti na teritoriji Avganistana, kao i uspostavljanje vladavine prava. S procesom tranzicije, ISAF se mora i transformisati. Prvi dio transformacije mora biti način rada i komunikacije sa Vladom Avganistana. Drugi dio je transformacija provincijskih rekonstruktivnih timova, koji se iz vojnih namjena i angažovanja u budućnosti moraju više bavitu podrškom i izgradnjom civilnih kapaciteta Avganistana“, kazao je Džejkobson. On je najavio smjenu visokog civilnog predstavnika NATO-a – Marka Sedvila koga će zamijeniti ambasador Sajmon Gas. Prilikom dvodnevne posjete crnogorskim vojnicima u misiji ISAF u Avganistanu, predsjednik Vujanović odlikovao je medaljom za zasluge kapetana Ivicu Simonovića, oficira za vezu i trenutne operacije u Mazar-e Sharifu.

Predvođen komandantom Zoranom Vukadinovićem, treći crnogorski kontingent u misiji ISAF čine: Pješadijski vod (28 pripadnika), Medicinski tim (3 pripadnika),

april 2011.

PARTNER

5

Povod

Blog ministra odbrane Bora Vu ini a

Ponos Crne Gore P

ut u Avganistan, treća posjeta našim vojnicima.

Ovoga puta, crnogorsku delegaciju predvodi predsjednik Filip Vujanović. Time je naša odgovornost u pripremama za odlazak u tu zemlju složenih bezbjednosnih prilika, mnogo veća.

Mirovna misija Ujedinjenih nacija ISAF u Avganistanu, pod komandom NATO-a, ključna je za očuvanje svjetskog mira. Tamo su snage četrdeset šest NATO i partnerskih zemalja koje broje preko 130.000 vojnika.

Nije bilo tako davno, prije samo nekoliko godina, kada smo u Vladi, na državnom nivou, govorili o tome kako da Crna Gora, težeći evroatlanskim integracijama, postane prepoznatljiv partner u očuvanju mira i razvoju demokratije diljem planete.

Nakon mnogobrojnih diplomatskih aktivnosti i intenzivne međunarodne odbrambene saradnje opredijelili smo se da naši vojnici budu razmješteni u Avganistanu, u Regionalnoj komandi Sjever. Brojnoj i posvećenoj ISAF porodici pridružili smo se u februaru 2010. godine, kada je prvi kontingent upućen na zadatak.

Od samog početka priča je prilično burno krenula.

Ipak, kako je vrijeme odmicalo, naša javnost je shvatala da Crna Gora postaje država koja želi da da doprinos globalnom miru. Shvaćeno je i da su pripadnici naše vojske tamo otišli dobrovoljno, dominantno motivisani profesionalnim izazovom i potrebom dokazivanja u visokoobučenom međunarodnom okruženju.

Kao i prethodne dvije, i ova treća posjeta fokusirana je na obilazak naših vojnika. Oni su naš prioritet, briga i ponos. Pokazali su da to zaslužuju. To želim prenijeti i njihovim porodicama, koje znaju da su njihovi najbliži u zemlji koja predstavlja najrizičnije mjesto na planeti. A pohvale na njihov račun stižu sa svih strana. Visoki vojni zvaničnici sa kojima razgovaramo, jednoglasni su u ocjenama njihovog angažmana. Svi pripadnici ISAF misije u Avganistanu daju i dali su nemjerljiv doprinos ugledu

6

PARTNER

april 2011.

Crne Gore u svijetu. Time sam izuzetno ponosan, što ne smanjuje moj osjećaj brige i odgovornosti.

Sve to treba čuti i vidjeti na licu mjesta, jer bez obzira na to što svakodnevno, kao prvu radnu obavezu, imam informisanje o situaciji u Poli-e-Komriju i Avganistanu uopšte, drugačiji je osjećaj kad se neposredno uvjerite da su dobro, zdravo i da odgovorno obavljaju svoje zadatke.

To je neka vrsta dodatnog uvjerenja da će se bezbjedno

vratiti svojim porodicama i redovnim aktivnostima u Crnoj Gori.

Treća posjeta Avganistanu... U Mazar-e-Šarifu, crnogorskoj delegaciji, predsjedniku Vujanoviću, načelniku Generalštaba i meni raportira oficir Ivica Simonović. To je njegov treći izvještaj, jer se oficir Simonović nalazi u komandi RK Sjever od samog početka, februara 2010.

Sada je izvjesno da će napraviti apsolutni rekord u dužini boravka. Dva su razloga za to - prvo, njegova želja da kao mlad i sposoban oficir bude dio komandnog sastava NATO-a, a drugo - njemačka glavna komanda prepoznala je njegov kvalitet i zatražila odobrenje za njegov produžetak boravka.

I dok slušamo izvještaj, sjećam se prvog obilaska, koji je bio jedinstven, kako zbog puta u nepoznato, potom realne spoznaje situacije koja je na dnevnoj osnovi opisivana kroz izvještaje, ali i zbog zadovoljstva izuzetno dobrih ocjena na račun naših vojnika. Druga rotacija - ista mje-

Povod sta, ali drugi mladi ljudi iz naše zemlje. Dobro obučeni, rame uz rame sa kolegama iz drugih zemalja, profesionalno i odgovorno, gotovo rutinski obavljaju svoje zadatke.

Zadovoljni su što su ih posjetili ministar i načelnik generalštaba Vojske Crne Gore.

Obilazimo bazu Panonija u Poli-e- Komriju. Kao i ljudi u njoj, svjesni smo da sa okolnih brda prijeti opasnost.

Raportira komandant našeg kontingenta Zoran Vukadinović. Govori o poslovima koje obavlja naša jedinica, ne pominje ali zna kakav je karakter misije- misija najvišeg rizika, koja sa sobom nosi mnoge nepredvidivosti. Tu više nije bezbjedno kao ranije. Prilike su znatno složenije.

Naši vojnici nas uvjeravaju da je rizik dio njihovog poziva i da su spremni na sve okolnosti i krizne situacije. Bez obzira na to i našu želju da se opasnosti eliminišu, ukazu-

jemo da ih, koliko je objektivno moguće, treba svesti na minimum.

Predsjednik Vujanović takođe ukazuje na rizike ali naglašava da su aktivnosti i zaduženja naših vojnika u dalekom Avganistanu ponos za državu. Oni su ambasadori Crne Gore na prvoj liniji fronta borbe za demokratizaciju te drevne zemlje. Ipak, oni su tu prije svega zbog svoje države. I trebate ih čuti pa se uvjeriti da ne stoje ocjene da su tamo zbog isključivo materijalnih razloga. Njihovi motivi su samo djelimično finansijski i to se najbolje osjeća kada se nađete među njima u bazi Panonija. Tek tada vam biva jasno da je njihov prvi motiv vojnička hrabrost, profesija i potreba da se kao pripadnici oružanih snaga iskažu tamo gdje je danas najteže.

Vojničke obaveze su jedno a briga o civilima takođe im je važna. Imaju veoma frekventnu komunikaciju sa lokalnim stanovništvom, koje je često u bazi. Dolaze po donacije, traže ljekarsku pomoć, hranu, vodu... Pamtim

posvećenost našeg medicinskog tima u liječenju djeteta kome je bila amputirana noga i koje je danima bilo u jako teškom zdravstvenom stanju. Posvećenost njegovom liječenju rezultiralo je očekivanim uzajamnim vezivanjem.

Naši ljudi u misiji pomažu i avganistanskim porodicama koje imaju kako zdravstvene, tako i socijalne probleme.

I to lokalno stanovništvo cijeni i zna. Najmiliji i najčešći gosti su djeca koja ne traže mnogo do pitku vodu, čiji je nedostatak poznat u Poli-e- Komriju. No, možda najveće iznenađenje bilo je izraz zahvalnosti za humani gest jednog lokalnog stanovnika izraženo na crnogorskom jeziku. Riječ je o mladom čovjeku koji je naš jezik počeo da uči još kad je stigao prvi kontingent vojnika.

Predsjednik države, uručujući donaciju, ohrabrio je mlade ljude iz tog avganistanskog gradića da se posvete učenju i donirao lokalnoj školi školski pribor. Na tom humanom gestu zahvalnost je bila naglašena. Tek tamo, svako se može uvjeriti da avganistanska djeca žive bez osnovnih životnih uslova - vode, hrane, grijanja, igračaka, škola, knjiga- žive u, nama nezamislivom siromaštvu, nehigijenskim uslovima, bijedi i stalnoj životnoj opasnosti. Kako oni žive, ne bih poželio nijednom djetetu. Igra na blatnjavom terenu, ograđenom žicom i ruiniranim kućama, bez vrata, prozora, struje... Mali Avganistanci, neizvjesne budućnosti dočekali su nedavno, po njihovom kalendaru, 1390. godinu. Svakodnevica ih pak tjera na goli opstanak, vrijeme ne znači ništa u njihovoj napaćenoj zemlji kojoj je potreban mir i pomoć. U jedno sam siguran- svaki pokušaj stabilizacije prilika, jačanja školskih i drugih institucija Avganistana, veliki je iskorak na tom putu. Doprinos naših ljudi na tamošnjem zadatku izuzetan je jer oni ne samo da čuvaju avganistansku , već i svoju i našu djecu, gradeći tako temelje njihove sigurnije budućnosti.

Na kraju posjete zakazan je sastanak sa predsjednikom Karzaijem. Bila je to prilika da se kaže da, iako nemamo veliku vojsku, veoma smo odlučni da pokažemo da možemo pomoći drugome kada se nađe u nevolji. To su kao poseban kvalitet ocijenili i prepoznali predsjednik Karzai, komandant ISAF-a Petreus, komandant RK Sjever general Kneip, zamjenik civilnog predstavnika Džejkobson...

Pripadnici Trećeg crnogorskog kontingenta ostaju da polažu težak ispit. To naravno prati briga za njihovu bezbjednost. Ali to je cijena odgovornosti koju smo prihvatili, u ime budućnosti, mira i sigurnosti. ministar Boro Vučinić april 2011.

PARTNER

7

Intervju

Šef Odjeljenja za vojnu saradnju Savezni ke Komande združenih snaga u Napulju - JFC brigadni general Gerhard Šulc

Crna Gora na dobrom putu K

akva je uloga Komande združenih snaga (JFC) u Napulju u realizaciji planiranih aktivnosti Ministarstva odbrane Crne Gore i daljoj izgradnji kapaciteta odbrane i reformi Vojske Crne Gore?

Sa posebnim zadovoljstvom ću odgovoriti na ovo pitanje. Najprije mi dozvolite da istaknem par stvari. Vi ste svjesni da su kompletno rukovođenje i kontrola radnih programa u nadležnosti NATO sjedišta u Briselu. U skladu sa zaključcima, usvojenim godišnjim planom, mi smo došli da pomognemo u izvršenju preuzetih aktivnosti i u tome se ogleda naša uloga i podrška VCG. Mi smo, dakle, osmislili proces pod nazivom “Mapa puta procesa”, koja u osnovi predstavlja veoma intenzivan dijalog. Važa zemlja priprema godišnji program rada. To je nacionalni nivo ambicija za narednu godinu.

Prije nego ti planovi budu finalno usvojeni i prezentovani NATO sjedištu, kao odobreni godišnji planovi, mi razgovaramo o onim elementima u kojima možemo pružiti pomoć sa strane NATO. Ovakav pristup ima brojne prednosti, zbog toga što obezbjeđuje strukturirane savjete partnerima, pomaže da se izbjegne rasipanje resursa i olakšava blisku interakciju sa našim partnerima na Balkanu i Crnoj Gori.

Na koje oblasti je posebno fokusirana podrška JFC crnogorskom Ministarstvu odbrane?

8

PARTNER

april 2011.

Jedna od značajnih aktivnosti je skoncentrisana oko takozvanog “Koncepta operativnih sposobnosti - program ocjenjivanja i povratnih informacija” (Operational Capability Concept Evaluation and Feedback). Ovo je sertifikacioni program za ocjenu spremnosti doprinosa vašeg naroda, kako bi se osiguralo da su snage u potpunosti interopreabilne i primjenjive po NATO standardima i procedurama.

U Crnoj Gori su podijeljena mišljenja oko podrške NATO. Koje elemente smatrate neophodnim da bi se napravio napredak?

Najprije da kažem da sam svjestan toga. Prvi put sam bio u posjeti ovdje u julu 2008. sa mojim pretpostavljenim. Tada smo imali sastanke sa državnim predstavnicima i novinarima koji su nas upoznali sa tim podacima. Kakav savjet mogu dati? Mislim da je vaša Vlada na jasnom putu prema NATO. U

Intervju potpunosti je posvećena tom procesu. Mislim da je jednostavno odgovornost na političarima da urade sve što mogu da podršku javnog mnjenja povećaju u korist NATO integracija.

Na osnovu vašeg iskustva, kakva su komparativna saznanja u vezi sa situacijom u susjednim zemljama? Kako su one ostvarile ovaj cilj?

Ja to ne znam. Moja druga partnerska zemlja je BJR Makedonija. Tamo je podrška NATO tradicionalno visoka, preko 90%. Ali ne znam šta su oni uradili kako bi postigli tako značajnu podršku.

Crna Gora je imala podršku velikih zemalja u procesima koje je sprovela. U kojoj mjeri je može očekivati i u budućnosti uzimajući u obzir pozitivne ocjene koje dobija sa svih strana?

Mislim da je to pokazatelj da ste na pravom putu.

Međunarodni investitori žele da ulažu samo tamo gdje vide stabilnost i sigurnost, jer ne žele da izgube svoje investicije. Imao sam diskusiju na fakultetu u Kotoru na ovu temu. Postavljeno mi je slično pitanje: Koja je korist? Korist članstva u NATO je prosto bilnosti, a to privlači invepitanje bezbjednosti i stabilnosti, stitore. I više, vidjećete iz toga pozitivnu spiralu jer znamo da mnogi narodi ovdje na pu neBalkanu imaju visoku stopu zaposlenosti. Ekonomija jee teško pogođena globalnom finansijnstvo u skom krizom, tako da članstvo aj naciNATO može dati podsticaj onalnoj ekonomiji.

Kakva je u ovom trenutku uloga JFC u Libiji?

Na ovo pitanje ću odgovoriti vrlo jednostavno. Komanda združenih snaga u Napulju je sada operativno sjedište kojem je data odgovornost da izvrši operacije za koje su političari dali odobrenje i saglasnost.

Na kraju ste uspješne karijere. Koliko ste zadovoljni učinjenim?

U principu sam zadužen za interakciju zemalja partnera već tri godine. Vidim ogroman napredak na Balkanu generalno i kod zemalja partnera za koje sam zadužen. To me profesionalno ispunjava jer sam bio u prilici da dam svoj mali doprinos ovoj uspješnoj priči što je veoma ohrabrujuće. Privatno sam ostvario dosta prijateljskih kontakata na Balkanu uopšte, ali posebno ovdje u Crnoj Gori. Tako da sam proveo divne vikende u Budvi, Kotoru, Perastu, Tivtu. Volim ovo mjesto, divno je i dobro je imati takve prijatelje u Crnoj Gori.

Uzimajući u obzir Vaše bogato iskustvo, kakvi su Vam planovi nakon odlaska u penziju?

Ne znam šta bih mogao da radim kada krajem sljedeće godine odem u penziju. Slu-

Mislite li da intenzivnaa proacije i mocija procesa integracije pozitivan pristup mogu uticati odrške na značajniji porast podrške NATO? dno je to Mislim da mogu. Neophodno uraditi jer kada smo ranije bili ovdje, a to je bilo nekoliko puta, bili smo iznenađeni obimom pogrešnih pretpostavki u vezi NATO organizacije. Čak i kod političara. Na primjer, standarno pitanje koje nam je postavljano bilo je ,,Koliko garnizona moramo obezbijediti NATO da bi postal njegov član?

Ili ,,Koliko jedinica moramo angažovati u međunarodnim operacijama da bi postal NATO član?” Ne postoje takva uslovljavanja. Ali to su pogrešne percepcije u narodu. One moraju da budu otklonjene.

žio sam vazduhoplovnim snagama Njemačke 42 godine i možda ću se jednostavno penzionisati. Ipak, postoji jedan posao koji bi mi mogao biti interesantan. Poznato Vam je da u Bavariji u Garmišu imamo Centar “George Marshal” u kom postoji pozicija zamjenika direktora za penzionisane njemačke generale. Ako bi neko došao na ideju da mi ponudi taj posao, vjerovatno bih ga prihvatio, jer raditi sa kolegama je fascinantan posao.

Gligor R. Bojić april 2011.

PARTNER

9

Komentar

Apsurd: Crna Gora bez vojnog muzeja O

bnova državnosti Crne Gore možda se najbolje vidi, najizraženija je, upravo u sistemu odbrane. Sama Vojska Crne Gore, sve što se tiče njenog identiteta, najveći je prilog suverenizaciji države.

U tom okviru treba posmatrati i najavu za osnivanje vojnog muzeja. Time će biti otklonjen jedan od crnogorskih apsurda. Država i narod čija je istorija, sva, od ratova, isključivo oslobodilačkih, odbrambenih, nema vojni muzej! Apsurd nad apsurdima. Opravdanje jedino može biti to što je rat, zapravo, u širem smislu, bio način života Crnogoraca.

Periodi mira bili su kratki, samo predasi između vojnih pohoda moćnih država na malu zemlju. Otuda je i oružje, i sve što je vezano za ratove, kao muzejski materijal, postalo dio jedinstvene narodne baštine, pa se nalazi u postavkama opštih muzeja. Gotovo, nije se smatralo da predmete vezane za rat, vojsku i vojevanje, treba izdvajati. Ali, došlo je vrijeme da se napravi selekcija arhivske i muzejske građe i oformi poseban, vojni, muzej.

Dosta naše arhive, materijala i predmeta koji se odnose na vojnu istoriju, nalazi se u drugim državama. Tamo je dospjelo na razne načine-pljačkom u ratovima, političko-asimilatorskim djelovanjem drugih država prema Crnogorcima i njihovoj istoriji, krađama, ali i nebrigom naših predaka za čuvanje memorije o sopstvenoj istoriji. Veliki dio crnogorskih ratnih trofeja, na primjer, nestao je u Prvom svjetskom ratu. Iz naših muzeja, iz kućnih i drugih depoa, u vrijeme austrougarske okupacije, nestalo je mnogo vrijednih predmeta, dokumenata. U Dru-

10 PARTNER

april 2011.

gom svjetskom ratu, takođe, u vrijeme okulpacije od strane Italije.

Ni sami Crnogorci dugo nijesu imali svijest o značaju starina, kulturu čuvanja istorijski, nacionalno, vrijednih predmeta. Valjda i zbog toga što su često ratovali, pa nijesu imali ni vremena da se užele stvari koje bi ih podsjećale na ratove, da izgrade osjećaj za njihovu muzejsku vrijednost. Otuda su, u nekim periodima, čak i u vlasti moćni pojedinci, “otuđivali” vrijedne muzejske eksponate, ili ih poklanjali gostima iz inostranstva. Tako je, kažu, bilo poslije Drugog svjetskog rata, kada je takav odnos bio “podstaknut” i ideološkim stavom da treba “raskidati” sa prošlošću, da ono što pripada prošlosti kao da nije ni vrijedno čuvanja. Štaviše, i na samom dvoru crnogorskom, čak, i članovi vladarske porodice radili su na rasturanju muzejske građe.

Ostalo je zabulježeno da je ministar vojni, vojvoda Ilija Plamenac, kaznio prestolonasljednika Danila Petrovića zbog toga što je, krajem 19. vijeka, prekršio norme o čuvanju muzejskih predmeta. Iz tadašnjeg vojnog muzeja, prijestolonasljednik Danilo je uzeo nekoliko predmeta, zbog čega ga je ministar vojni kaznio. Tražio je da se predmeti, uglavnom, oružje, koje je “digao” vrati i objesi o klinove gdje je stajalo. Ima tvrdnji da je jedan od potomaka kralja Nikole, nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, čak prodao vrijednu muzejsku zbirku naoružanja nekom muzeju u Beogradu.

Nije malo predmeta iz naših ratova, koji se odnose na crnogorske vojske i bitke, završilo u tuđim muzeji-

Komentar ma. Eto, i ratne zastave crnogorskih narodno-oslobodilačkih brigada iz Drugog svjetskog rata nijesu kod nas. Ostale su u Beogradu. Ministar odbrane Boro Vučinić je to pitanje pokretao u razgovorima sa zvaničnicima Srbije, ali je dobio obavještenje da povraćaj crnogorskih ratnih zastava ne omogućava zakon Srbije. Vjerovatno stoji i ta formalna prepreka, ali suština nije u tome, nego u pokušaju da se prisvoji naša istorija. Zahtjevi za povraćaj zastava, svakako, biće obnovljeni.

Takav prisvajački odnos, doduše, nije samo u ovoj oblasti. Crnoj Gori i Crnogorcima otimaju i pisce, slikare, manastire, čak i jezik. Što se tiče samih muzejskih eksponata, bilo u kojoj zemlji da se nalaze, Crna Gora treba da se intenzivnije diplomatski angažuje radi njihovog povraćaja u našu zemlju. Grci, Egipćani, odavno traže od drugih zemalja, zapadno-evropskih, da im se vrate antičke skulpture. I neke su vraćene. Nijemci su nedavno Srbiji vratili knjige koje su odnesene u ratu 1941. godine.

Zašto i Crna Gora ne bi tražila svoje muzejske vrijednosti? Vrijeme je da Crna Gora dobije i svoj vojni muzej. Da popuni jednu veliku prazninu u svojoj kulturnoj baštini. Jer, pravo je čudo da nemamo svoj vojni muzej. Crnogorci su, barem, sa bogatim ratnim i ratničkim, iskustvom. U tome su, možda, bili najuspješniji. Sa oružjem su živjeli, njime su se ponosili, njime im je posmrtni odar bio “kićen”. I nabavljali su

oružje, prvo iz radionica u Boki, a zatim, i iz drugih zemalja, u Austriji, Njemačkoj, Rusiji. Istorija crnogorske vojske zanimljiva je i bogata i u pogledu vojnih uniformi, odlikovanja, vojne opreme. O ratnim trofejima da se i ne govori. Sve bi to trebalo, jednog dana, da bude dio postavke novog Vojnog muzeja. Tada ćemo, na jednom mjestu, imati koncentrisanu vojnu istoriju zemlje. I onda će se moći potpunije sagledati cjelokupna prošlost crnogorskog naroda.

Ilija Despotović april 2011.

PARTNER 11

Predstavljamo

Vojska CG se priprema za nuklearnu zaštitu

Mali vod za velike zadatke H

emijski i nuklearni akcidenti su postali stvarnost našeg vremena. Bez obzira na to što se ne dešavaju često, njihove posljedice dugo traju, a po pravilu pogađaju široke geografske prostore. O tome svjedoči i nedavna nuklearna katastrofa u Japanu, u nuklearnoj centrali Fokušima. Posljedice havarije nuklearne centrale u Černobilju, u Ukrajini, iako se dogodila prije 25 godina, još nijesu sanirane. Vojska Crne Gore , u granicama svojih mogućnosti, i sama se osposobljava za pružanje pomoći stanovništvu u slučaju nuklearnih i hemijskih akcidenata. U sastavu Brigade kopnene vojske Crne Gore nalazi se Vod nuklearno-biološko- hemijske (NBH) odbrane, koji sa svojim snagama i sredstvima može uspješno da izvršava zadatke pružanja pomoći stanovništvu Crne Gore u slučaju pomenutih akcidenata. Vod NBH odbrane je mješovitog sastava i ima mogućnosti NBH izviđanja, RHB dekontaminacije i laboratorijskih analiza. Pored osnovnih zadataka, može se angažovati na zadacima II misije Vojske-snabdjevanju civilnog stanovništva vodom, ispumpavanju vode iz poplavljenih objekata, lokalizaciji i gašenju i asanaciji zemljišta i objekata ugroženih poplavama.

U cilju osposobljavanja kadra u izvršenju kompleksnih zadataka iz domena NBH obezbjeđenja u toku ove i protekle godine, pored obuke u Crnoj Gori izvršeno je i usavršavanje pripadnika voda u inostranstvu (u Srbiji, Njemačkoj i Sloveniji).Osposobljavanju kadra daje se poseban značaj, jer same tendencije u razvoju NBH službe to zahtijevaju, da bi se sa uspjehom moglo odgovoriti na različite vrste NBH opasnosti i rizika.

Na osnovu realizacije plana opremanja, modernizacije Vojske Crne Gore i realizacije partnerskog cilja CBRN-zaštita u proteklom periodu vod NBH je opremljen novijim NBH sredstvima: monitor hemijskih agenasa CAM-2, mobilni spektometar RAID-M100, elektronski lični dozimetar

ED-150, čitač dozimetra EDAG-02, ogrtač zaštitni laki M-4 i rukavice zaštitne. U planu je opremanje Vojske Crne Gore i ličnim dozimetrima sa direktnim očitavanjem indeksa ozračenosti, kao i sa biološkim detektorom. Sva sredstva su kompatibilna sa sredstvima NATO zemalja i ista prate trendove razvoja iz oblasti NBH detekcije i dozimetrije i NBH zaštite. Nabavkom ovih sredstava Vojska Crne Gore u odnosu na druge armije ne zaostaje u oblasti reagovanja u slučaju NBH opasnosti. Najodgovorniji za opremanje Vojske Crne Gore sredstvima NBH zaštite je pukovnik Radomir Galević iz Generalštaba, koji za vod NBH odbrane uvijek kaže, mali sastav za velike domete. Specifičnost voda NBH odbrane ogleda se u malom brojnom stanju sa vrlo kompleksnim i odgovornim brojnim zadacima koji se postavljaju svakom pripadniku voda, tako da je kod istih izuzetno izgrađen osjećaj pripadnosti kolektivu što omogućava uspješnu realizaciju postavljenih zadataka.

U toku realizacije internacionalne vojno-medicinske vježbe MEDCEUR 2010, pripadnici voda NBH su sa pripadnicima OS SAD izveli zajedničku obuku iz sadržaja NBH obezbjeđenja. Tokom obuke, kroz razmjenu iskustava uočeno je da pripadnici voda ne zaostaju u izvršavanju zadataka iz ove oblasti. U narednom periodu obuka pripadnika voda NBH biće usmjerena na integraciji stečenih znanja, vještina i navika u cilju uspješnog odgovora na razne vrste NHB opasnosti i rizika i pružanje adekvatne pomoći stanovništvu slučaju prirodnih nepogoda, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća i epidemija. potpukovnik Milorad Koprivica

Povod Ciklusom „NATO karavan“ nastavljena komunikacija s javnoš u o lanstvu Crne Gore u Alijansi

Razgovori o integraciji uz igru i pjesmu Komunikaciona strategija o evroatlantskim integracijama osvježena je u aprilu novim ciklusom upoznavanja građana sa ulogom NATO-a, u čemu je ostvaren neposredniji kontakt sa „publikom“, a sve je realizovano u ambijentu sportskih i zabavnih aktivnosti. Bio je to svojevrstan „NATO karavan“ koji je obišao pet gradova u Crnoj Gori-Cetinje, Podgoricu, Bar, Nikšić i Bijelo Polje. Program, organizovan pod sloganom „Pristajem NA TO“ počeo je multimedijalnim događajom na Cetinju, a završen je u Bijelom Polju. U njemu su učestvovali predstavnici Vladinog Koordinacionog tima za implementaciju Komunikacione strategije i lokalnih samouprava, diplomate u Crnoj Gori i predstavnici nevladinog sektora.

Na Certinju, na platou ispred Dvorca kralja Nikole, gradonačelnik Prijestonice Aleksandar Bogdanović je kazao je da je događaj organizovan sa ciljem da se mladi ljudi i drugi informišu o jednom ključnom spoljnopolitičkom prioritetu Crne Gore.

Obraćajući se građanima u Nikšiću, ministar odbrane Boro Vučinić je naglasio da članstvo u Sjeverno-atlantskoj alijansi znači, prije svega, stabilnu i bezbjednu zemlju, a samim tim i dobrodošlicu u Evropsku uniju. On je izrazio zadovoljstvo što se u saradnji sa akademskom zajednicom, lokalnom samoupravom i nevladinim organizacijama ostvaruje inicijativa da se u realnoj priči predstave obje strane članstva u NATO, te izrazio zadovoljstvo što ima priliku da se sretne i razgovara sa građanima Nikšića. „Bilo bi važno da Crna Gora zajedno sa 28 drugih članica Saveza odlučuje o onome što su globalna pitanja i trajni mir i stabilnost ovog regiona“, kazao je ministar odbrane, dodajući da je teško da bi Crna Gora mogla naći bolju stazu kojom bi mogla da krene od ove.

„Na ovaj način, želimo uputiti poruku da je jasna namjera Cetinja, ali i Crne Gore, ka visokim standardima demokratskih država na putu evroatlantskih integracija. Zaista vjerujem da će uspješna integracija Crne Gore u evroatlantske strukture donijeti građanima, ali i privredi jednu novu dimenziju i razvojnu šansu“, kazao je Bogdanović. Ambasador Slovačke u Crnoj Gori František Lipka kazao je da je Vlada Crne Gore postavila sebi dva strateška cilja, ulazak u EU koji ima podršku građana i ulazak u NATO koji, kako je rekao, za sada nema dovoljnu podršku, prije svega zbog nedostatka informacija o NATO-u.

Ambasador Hrvatske Petar Turčinović kazao je da postoji jednostavna formula – „ako želimo da naša djeca žive bolje nego što živimo mi, nužno je potrebno da se osigura bezbjednost, jer bez nje nema stabilnosti, a bez stabilnosti nema razvoja“. Šef verifikacionog centra u Ministarstvu odbrane Mehmed Tahirović, kazao je da na 62-godišnjicu nastanka NATO-a treba reći „da NATO“. Nekada kao tipično vojna organizacija i NATO danas kao bezbjednosno politička organizacija u međunarodnim uslovima, nijesu isto, sa čim veliki broj građana nažalost nije upućen, rekao je Tahirović.

„Tu smo upravo da bi sa građanima razgovarali o onome što je prije svega njihov i interes generacija koje će živjeti na ovom prostoru“, zaključio je Vučinić.

U glavnom gradu Crne Gore, osim što se moglo mnogo saznati o NATO-u, moglo se i pjevati, igrati, slikati i takmičiti. „Mislim da su ovakvi neformalni program izuzetno dobri.

Ljudi imaju mogućnost da se druže sa predstavnicima Koordinacionog tijela, Ministarstva odbrane i Vojske, da se u jednoj opuštenoj atmosferi informišu o svemu što ih zanima“, smatra crnogorski predstavnik u NATO misiji Krsto Perović.

I policija je odgovorno pristupila procesu evroatlanskih inte-

april 2011.

PARTNER 13

Povod gracija i uključena je u sve te aktivnosti. „Zadatak policije je jasan - da omogućimo svakom pojedincu, svakom građaninu, a kao službenici Uprave policije i svakom našem predstavniku - da bude dio integracija“, kazao je šef kabineta Uprave policije Petar Krstajić.

Barski srednjoškolci i studenti su imali priliku da se kroz neformalne razgovore sa predstavnicima ministarstava odbrane, unutrašnjih i vanjskih poslova, upoznaju sa procesom evroatlantskih integracija Crne Gore, ali i da se dobro zabave.

Predsjednik Opštine Bar Žarko Pavićević istakao je podršku lokalne uprave procesu evroatlantskih integracija Crne Gore. ,,NATO je prioritet Crne Gore i Opština Bar će dati pun doprinos za ispunjavanje svih traženih standarda. Bar kao turističko mjesto shvata prednosti ulaska u NATO zbog privlačenja stranih investitora, što omogućava dinamičan ekonomski napredak.

Vjerujem da su naši građani toga svjesni“, kazao je Pavićević.

Događajem u bjelopoljskoj Gimnaziji, na kome se okupio veliki broj mladih ljudi, uspješno je završen projekat „NATO karavan“.

Predsjednik Opštine Bijelo Polje Aleksandar Žarić, izrazio je zadovoljstvo činjenicom da je svakog dana sve manji broj građana koji imaju dilemu o tome da su evroatlantske i evropske integracije spoljnopolitički prioritet. Kako je kazao, ova dva procesa su kompatibilna i paralelna, a Crna Gora je ove ciljeve postavila poslije dobre analize i svjesna svih benefita koje ostvarenje tih ciljeva donosi sa sobom, vođena odgovornošću za sopstvenu bezbjednost i bezbjednost regiona, kao i drugim razvojnim ciljevima.

Dragan Pejanović, šef Koordinacionog tima za implementaciju Komunikacione strategije o evroatlantskim integracijama, izrazio je zadovoljstvo kvalitetno pripremljenim i uspješno realizovanim projektom koji je nosio naziv „NATO karavan“. „Mlađe generacije su po prirodi stvari nosioci progresivnih ideja i pozitivne energije koja je vrlo važna u ovim integracionim procesima i zato je njihovo uključivanje u ove procese izuzetno važno. Ne samo zbog otklanjanja even-

14 PARTNER

april 2011.

tualnih nejasnoća i stereotipa, već i zbog toga što oni treba da učestvuju u društvenim dešavanjima i da aktivno participiraju u procesima koji imaju veliki značaj za njihovu budućnost i za određivanje kvaliteta njihovog života. Vjerujem da smo kroz kvalitetan dijalog i javnu debatu dali odgovore na mnoga pitanja i zbog toga ćemo nastaviti sa ovakvim i sličnim aktivnostima i u narednom periodu“, zaključio je Pejanović.

U sklopu završnog događaja organizovano je takmičenje u fudbalu, stonom tenisu, slaganju puzli i karaoke. Najboljim učesnicima su dodijeljene nagrade, a muzičar Bojan Delić zabavljao je posjetioce pjesmom i muzikom. Članovi Koordinacionog tima, studenti Fakulteta za državne i evropske studije i predstavnici Vlade Crne Gore su sa mladima i drugim posjetiocima vodili razgovore „1 na 1“ o evroatlantskim integracijama.

Gligor R. Bojić

OD NATO-A NAJVIŠE KORISTI ZA MLADE Sonja Be anovi , predsjednica Studentskog parlamenta Fakulteta za državne i evropske studije, kazala je da vjeruje da su evroatlantske integracije Crne Gore od velikog zna aja, imaju i u vidu da je lanstvo u NATO jedno od strateških opredijeljenja naše zemlje, te da e mla a populacija osjetiti najviše bene ta. Mladi su prema istraživanjima, najmanje informisani u cijelom procesu integracija i najmanje upoznati sa djelovanjem Alijanse. To je glavni razlog što je doga aj posve en upravo toj populaciji. „Smatramo da je ovo dobar na in da se njima približi taj proces,da im se približi Alijansa, njeni osnovni pravci djelovanja, da se na jedan neposredan i neformalan na in informišu. Osim toga, mogu se i zabaviti na doga aju“, rekla je Be anovi .

Tema

Vježba “Zeta 2011”

Provjera za vanredne situacije P

rošlogodišnje poplave na području Zetske ravnice, u Nikšiću i još nekim krajevima Crne Gore pojačale su u našoj državi osjećaj odgovornosti za djelovanje u vanrednim situacijama. Vojska Crne Gore je, u tom pogledu, shvatila da prva treba da provjeri svoje kapacitete i sposobnosti za djelovanje u uslovima elementarnih nepogoda i u drugim vanrednim prilikama. Sa tim motivom,VCG je u aprilu izvela vježbu ,,Zeta 2011”.

Vježba je realizovana na širem prostoru Skadarskog jezera i pokazala je potpunu obučenost pripadnika Vojske za reagovanje u pomenutim okolnostima, konkretno u poplavama. Sve je na vježbi funkcionisalo besprekorno. Na posebnim radnim tačkama pripadnici Vojske su prikazali postupke rada - od evakuacije stanovništva iz poplavljenih domaćinstava, prihvata ugroženog ljudstva, obezbjeđenja hrane, pružanja osnovne medicinske pomoći, dostavljanje artikala ishrane helikopterom na nepristu-

rici i studenti Fakulteta političkih nauka i Univerziteta ,,Donja Gorica”.

Vojska će u narednom periodu obučavati i uvježbavati svoje snage i za druge vrste vanrednih situacija, među kojima će prioritet imati: požari, zemljotresi, hemijski udesi i postupci kod udesa vazduhoplova i plovnih objekata. potpukovnik Svetozar Brajković

MINISTAR ODAO PRIZNANJE U ESNICIJMA VJEŽBE Po završetku vježbe, ministar odbrane Boro Vu ini se obratio u esnicima i odao im priznanje za ono što su prikazali. Ministar je rekao da je vježba dobro izvedena i da pokazuje spremnost Vojske za misiju podrške civilnim institucijama u zemlji prilikom prirodnih i vješta ki izazvanih katastrofa i u drugim kriznim situacijama, uklju uju i krize izazvane teroristi kim aktivnostima. ,,Na vježbi se moglo vidjeti, da je Vojska spremna da zajedno sa drugim institucijama sistema uradi ono što je sa njenim kapacitetima i ljudskim i materijalnim mogu e. Vidjeli smo da je to izgledalo e kasno i vjerujem da je to pokazatelj sigurnosti, da u takvim situacijama, kakve smo nedavno imali i kakve mogu da nas uvijek o ekuju, imamo spremne kapacitete da kroz II misiju pružimo podršku institucijama ija je to osnovna nadležnost, da prisko e u pomo , da u ine što je do njih, a što e zna iti korist za stanovništvo ugroženo poplavama”, kazao je Vu ini .

pačno mjesto, saniranje posljedica poplave - dezinfekcija komunikacije na poplavljenom području, podizanje i uređenje nasipa rijeke u cilju spriječavanja poplava.

Posebnu pažnju posmatrača privukao je postupak evakuacija ljudstva gumenim čamcima i potraga za nastradalim u rijeci. Na vježbi je učestvovalo preko 300 učesnika. U završnom dijelu prikazana je oprema koju Vojska koristi u vanrednim situacijama. Vježbi su prisustvovali ministar odbrane, načelnik Generalštaba, komandanti i komandiri jedinica Vojske Crne Gore, predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova, vojni ataše Ambasade SAD, predsjednik gradske opštine Tuzi, predstavnik Kriznog štaba Golubovci, predstavnici Crvenog krsta Podgorica, kadeti oružanih snaga Kraljevine Norveške, učenici OŠ ,,Milan Vukotić” u Golubovcima, Gimnazije ,,Slobodan Škerović” i Ekonomske škole ,,Mirko Vešović” u Podgoapril 2011.

PARTNER 15

Povod

Promotivni događaj “Budi vojnik - Budi kadet“

Nova snaga Vojska Crne Gore M

inistarstvo odbrane, pod sloganom ,,Nova snaga - Vojska Crne Gore“, organizovalo je promotivni događaj ,,Budi vojnik - Budi kadet“, sa ciljem informisanja o vojnom pozivu, aktuelnom prijemu vojnika po ugovoru i predstojećem konkursu za školovanje kadeta na stranim vojnim akademijama.

Od obnove nezavisnosti u Crnoj Gori gradi se model Vojske u čijem su sastavu samo profesionalci - oficiri, podoficiri i vojnici po ugovoru. Zadaci VCG su: odbrana Crne Gore, podrška prilikom prirodnih i drugih katastrofa i kriznih situacija i doprinos izgradnji i očuvanju mira u regionu i svijetu. U „vojnom kampu“ u Delta City-ju, na info-punktovima o mirovnim misijama ISAF, Atalanta i Liberija, o tome kakvo je njihovo iskustvo i koji su im bili motivi za pridruživanje misiji sa posjetiocima su razgovarali kapetan Ivica Simonović,

16 PARTNER

april 2011.

poručnik fregate Miroslav Radojičić i major Saša Jovanović. O pomoći u vanrednim situacijama govorio je potpukovnik Svetozar Brajković. Posjetioci su imali priliku i da učestvuju u dijelu obuke profesionalnih vojnika, kao što su borilačke vještine, uspostavljanje radio veze, specijalne vještine planinarske jedinice, medicinska pomoć. Za najmlađe posjetioce bilo je organizovano takmičenje „Nacrtaj vojnika“.

U najprestižnijim stranim vojnim akademijama trenutno se školuje 35 kadeta od kojih je pet djevojaka - u Makedoniji, Grčkoj, Njemačkoj, Srbiji, SAD. Školovanje je besplatno, a nakon završetka akademije obezbijeđen je posao u Vojsci Crne Gore.

Raspisan je javni oglas za prijem vojnika po ugovoru u sedam crnogorskih gradova: Podgorici, Danilovgradu, Nikšiću, Baru, Tivtu, Pljevljima i Kolašinu. I ovaj konkurs je, kao i prethodni, otvoren i za devojke. Trenutno u VCG ima 43 žene vojnika po ugovoru. Kandidati potpisuju prvi profesionalni ugovor na godinu dana, sa mogućnošću produženja za one koji iskažu izuzetne liderske karakteristike i osobine. Uspješno završen osnovni

Povod kurs za vojnike, uspješan probni rad, i dobra ocjena rada predstavljaju uslov da se ugovor produži. Takvi se upućuju na napredne vojničke i podoficirske kurseve u Centar za obuku Vojske Crne Gore, ali i u centre za obuku vojnika u inostranstvu. Vojska Crne Gore, pored redovne plate i drugih finansijskih dobiti, benificiranog radnog staža, zdravstvenog i penzijskog osiguranja, pruža vojniku po ugovoru velike mogućnosti

napredovanja, uključujući i mogućnost zapošljavanja na neodređeno vrijeme.

april 2011.

PARTNER 17

Predstavljamo

Regionalni centar za obuku pilota helikoptera

U e se letjenju u svim uslovima V

ojska Crne Gore ima mogućnosti za razvoj sopstvenog vazduhoplovnog kadra i za obuku vazduhoplovaca zemalja u okruženju, a i šire. Realna osnova za takvu ocjenu je postojanje Regionalnog centra za obuku pilota, koji se već pokazao kao referentna vojna baza. Vazduhoplovstvo VCG ima zaokružen sistem letačke obuke po svim profilima, počevši od selektivnog letjenja, preko osnovne letačke obuke, do borbene obuke najvišeg stepena.

Jedinica raspolaže iskusnim pilotskim i nastavničkim kadrom, starješinama vazduhoplovno- tehničke službe, kao i vazduhoplovima sa resursima koji daju dovoljno prostora za paralelnu modernizaciju i preobuku na nove tipove vazduhoplova.

Regionalni centar organizuje i provodi teoretski i letački dio obuke i omogućava logističku podršku obuci pilota zainteresovanih partnerskih zemalja na vlastitim vazduhoplovima. Geografskoklimatske karakteristike rejona letjenja i položaj aerodroma Golubovci veoma su povoljni. Tokom kalendarske godine ima oko 250 povoljnih letačkih dana. Praktično, letačku obuku je moguće izvršavati u kontinuitetu tokom cijele godine, jer su ekstremni vremenski uslovi koji bi onemogućavali ili prekidali obuku na duži period, izuzetno rijetki i kratkotrajni. Visinska razlika reljefa (0 do 2500 metara) i blizina mora pružaju jedinstvene uslove za letjenje iznad otvorenog mora, iznad planinskog zemljišta i kroz kanjone, u prečniku od 80 km od aerodroma.

Ove karakteristike daju veliku prednost u odnosu na sve aerodrome u cijelom regionu. Intenzitet civilnog vazdušnog saobraćaja koji je veći tokom ljetnje turističke sezone ne ometa se vojnim letjenjem, što se postiže koordinacijom sa terminalnom kontrolom letjenja aerodroma Podgorica. Vazduhoplovstvo raspolaže dovoljnim brojem iskusnih pilota, instruktora letenja na svim tipovima vazduhoplova kojima raspolaže (Utva-75, Gazela, G-4). Pored vojnih letačkih zvanja (instruktora, probnih pilota...), većina pilota posjeduje i civilne sertifikate profesionalnih pilota i instruktora (PPL i CPL), što uključuje poznavanje engleskog jezika i vazduhoplovne frazeologije.

Postojeća vazduhoplovna jedinica ima tradiciju školovanja pilota na 29 tipova vazduhoplova. U proteklih 40 godina obučeno je preko 1300 kadeta na vojnom aerodromu Golubovci. Trenutno je u Vazduhoplovstvu u toku obuka tri pilota Armije Makedonije na helikopteru Gazela, kao i obuka

18 PARTNER

april 2011.

sopstvenog pilotskog kadra po višim stepenima obuke. U vazduhoplovnoj jedinici Vojske Crne Gore moguće je realizovati sljedeće vrste letačke obuke na lakim klipnim avionima, na dozvučnom školskom mlaznom avionu i na helikopteru, i to u više profila. Opremanje helikoptera modernom radio-navigacijskom opremom i remont istih je završen na

šest helikoptera, a predviđen je nastavak osavremenjivanja i na ostalim helikopterima. Sva potrebna infrastruktura, kao što su hangari za smještaj i opravku vazduhoplova u prvom i drugom stepenu održavanja, stajanke, objekti za rad, boravak i smještaj pilotskog, tehničkog osoblja i kadeta, objekti za izvođenje nastave, simulatori, letački restoran i drugi potrebni elementi logističke podrške postoje i u funkcionalnoj su upotrebi.

Pripadnici Armije Makedonije, po bilateralnom sporazumu vrše obuku na helikopteru Gazela kroz pet profila letačke obuke. Trenutno je u toku obuka u noćnom letjenju, a ukupan nalet koji će piloti izvršiti tokom školovanja je 94.20 časova po pilotu. Završetkom obuke piloti će steći osposobljenje za izvršavanje osnovnih namjenskih zadataka na helikopteru Gazela.

Pripadnici Vazduhoplovnih snaga Njemačke boravili su u Vazduhoplovnoj bazi i na aerodromu Golubovci u oktobru 2010. godine. Tom prilikom su izvodili obuku na sopstvenim helikopterima (pet helikoptera BO-105 i jedan helikopter UH-1D) u slijetanju na visoke terene danju i noću. Vazduhoplovna baza im je pružila svu potrebnu logističku podršku u periodu njihovog boravka na aerodromu Golubovci. potpukovnik Namik Arifović

Tema

Karakter nansijske funkcije u sistemu odbrane Z

a razliku od klasične predstave o preduzeću kao osnovnoj ekonomskoj ćeliji društva, savremeni sistemski pristup polazi od toga da su ključni elementi funkcionisanja svakog preduzeća, kao i svake druge organizacije: misija, ciljevi, strategije, organizaciona struktura i perfomanse. Uspostavljanje adekvatnih odnosa između navedenih elemenata i njihova uspješna realizacija pretpostavlja odgovarajuću informacionu podršku. Naime, informacije i analize koje priprema i izrađuje finansijska služba korisnika sredstava, predstavljaju nezamjenljiv instrument za predviđanje budućih tokova finansiranja sistema odbrane i finansijskog upravljanja.

Navedeni aspekti u ovom radu razmatraju se kroz prikaz organizacije finansijske funkcije i njenog značaja, a zatim i sagledavanje osnovnih determinanti finansijske funkcije u sistemu odbrane Crne Gore. Ovo dobija na značaju u posljednje vrijeme, pošto je sistem odbrane u fazi implementacije i usaglašavanja novih standarda i propisa finansijskog poslovanja, kako sa propisima Crne Gore tako i sa međunarodnim standardima.

ORGANIZACIJA FINANSIJSKE SLUŽBE Polazišta za obrazovanje i funkcionisanje finansijske službe, odnosno definisanje njenih nadležnosti i poslova u sistemu odbrane, nalaze se u Zakonu o budžetu Crne Gore. Nadalje, finansijska služba organizovana je Pravilnikom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu odbrane i jedinicama Vojske. Navedenom normativnom regulativom definisani su: organizacione jedinice finansijske službe, opisi poslova i broj izvršilaca. Nadležnost organa finansijske službe propisana je Uputstvom o nadležnostima i radu organa finansijske službe. Međutim, navedenim propisima nije izvršeno formalno stepenovanje nadležnosti, već strukturiranje po potrošačkim jedinicama. Centralni nivo - ministar odbrane uspostavlja Službu za finansije i

organizacione jedinice Ministarstva odbrane, naredni nivo - Generalštab Vojske uspostavlja i organizuje Odsjek za finansije koji je neposredno potčinjen načelniku Generalštaba kao naredbodavcu za ukupna budžetska sredstva raspoređena na izvršenje Vojsci.

Krajnji nivo čine referati za finansije, koji čine jedinice neposredno potčinjene Generalštabu.

POSLOVI I ZADACI FINANSIJSKE SLUŽBE U SISTEMU ODBRANE Na početku smo istakli da finansijska funkcija omogućava odvijanje drugih poslovnih funkcija, tako što obezbjeđuje neophodnu informacionu osnovu za potrebe donošenja odluka na svim nivoima odlučivanja. Posmatrano sa aspekta sistema odbrane, finansiranje je funkcija koja omogućava izvršavanje drugih funkcija sistema odbrane, tako što im za izvršavanje zadataka raspoređuje odobrena novčana sredstva, prati i analizira njihovo izvršenje i pomaže naredbodavcu da krajnje racionalno i svrsishodno upravlja novčanim sredstvima. U daljem tekstu fokusiraćemo se na izvršavanje zadataka koji se odnose na upravljanje sredstvima Ministarstva odbrane, gdje finansijsko upravljanje zauzima jedno od ključnih mjesta. Finansijska služba u okviru izvršavanja zadataka, koji se odnose na upravljanje sredstvima Ministarstva odbrane i Vojske rukuje novčanim sredstvima i hartijama od vrijednosti, obavlja kontrolu raspolaganja i upravljanja sredstvima, kontrolu računovodstvenih isprava i vodi poslovne knjige i evidencije. Pored toga, finansijska služba u saradnji sa stručnim službama i organima rukovođenja i komandovanja vrši nadzor nad upravljanjem i korišćenjem sredstava, sa primarnim zadatkom da na racionalan i ekonomičan način obezbijedi ostvarivanje ciljeva u skladu sa zakonskim propisima koji regulišu navedenu oblast. Treba naglasiti da je finansijska služba nosilac uspostavljanja i održavanja sistema finansijskog upravljanja i kontrole, analize materijalnog i finansijskog poslovanja. april 2011.

PARTNER 19

Tema Finansijsko upravljanje predstavlja nov podsistem u finansijskom poslovanju sistema odbrane, što se kao proces nameće u savremenim uslovima upravljanja sredstvima i sistemom odbrane kao cjelinom.

Finansijsko upravljanje jeste organizovanje poslovanja radi postizanja zacrtanih finansijskih ciljeva.

Dakle, finansijsko upravljanje izvršava osnovne ciljeve i zadatke finansijske funkcije. Efikasnost finansijskog upravljanja uslovljena je jasnošću i preciznošću ciljeva, jer postavljeni ciljevi u kasnijem procesu predstavljaju standarde za kontrolu. U dosadašnjim izučavanjima ove oblasti identifikovana su tri ključna elementa procesa finansijskog upravljanja:

FINANSIJSKO PLANIRANJE Upravljanje, kroz proces planiranja, treba da obezbijedi dovoljno finansijskih sredstava, raspolo-

živih u pravom trenutku radi zadovoljavanja potreba poslovanja sistema ili njegovih djelova. Posmatrano kratkoročno i dugoročno sredstva mogu biti potrebna za veoma značajna proširenja raspoloživih kapaciteta sistema odbrane.

FINANSIJSKA KONTROLA Je veoma bitna, može se reći kritična aktivnost radi obezbjeđenja realizacije poslovnih ciljeva. Finansijska kontrola daje odgovor na pitanja, kao što su: Da li se sredstva efikasno koriste? Da li su sredstva sistema obezbijeđena? Da li menadžment djelu-

20 PARTNER

april 2011.

je u najboljem interesu sistema i u skladu sa pravilima poslovanja sistema?

FINANSIJSKO ODLU IVANJE Ključni aspekti finansijskog odlučivanja odnose se na finansiranje u najširem smislu, kao i na investicije koje su najvažniji dio koji odražava uspjeh svih nabrojanih elemenata procesa finansijskog upravljanja. Kod investicija, ulaganja u novu opremu sistema moraju biti finansirana u kontinuitetu, s tim da uvijek postoje alternative finansiranja koje se mogu razmatrati.

Finansijsko upravljanje i kontrola je sveobuhvatan sistem internih kontrola, koji se sprovodi politikama, procedurama i aktivnostima koje uspostavlja naredbodavac korisnika sredstava, sa zadatkom da se ciljevi ostvare: poslovanjem u skladu s propisima; realnošću i integritetom finansijskih i poslovnih izvještaja; zaštitom sredstava i podataka. Stoga, sistem finansijskog upravljanja i kontrole obuhvata: kontrolno okruženje, upravljanje rizicima, kontrolu, informisanje, praćenje i procjenu sistema.

Da rezimiramo. U prethodnom periodu uloga finansijske službe sagledavala se kroz prikupljanje dokumentacije, knjigovodstvenu obradu i knjigovodstveno izvještavanje. Ipak savremeni trendovi i standardi sve više ističu značaj računovodstvenog informacionog sistema koji omogućava stvaranja adekvatne informacione osnove za potrebe donošenja odgovarajućih odluka. Uspostavljanje adekvatnog sistema finansijskog upravljanja i kontrole jeste obaveza svakog rukovodioca korisnika sredstava u sistemu odbrane. Ovo prevashodno dobija na značaju imajući u vidu da se svaka mjera u organizaciji sistema odbrane reflektuje na strukturu i visinu troškova, kao i da u uslovima limitiranih prihoda (godišnji budžet) jedini učinak i mjera uspješnog upravljanja predstavlja efikasno upravljanje troškovima. Zato ćemo se u sledećem radu baviti analizom i upravljanjem troškovima, kao jednim od veoma značajnih procesa finansijskog upravljanja. kapetan Vladan Martić

Povod

Sport u Vojsci Crne Gore

Aprilski atletski kros u Danilovgradu U

organizaciji Generalšataba Vojske Crne Gore, u prvoj sedmici aprila, održano je Drugo prvenstvo Vojske u atletskom krosu. Prvenstvo je održano u kasarni “Milovan Šaranović” u Danilovgradu, na izvanredno pripremljenoj kros stazi, dugoj 6.000 metara. Učestvovalo je 11 ekipa u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji.

Kros trčanje je atletska disciplina koja se izvodi u prirodi, na čistom vazduhu, na zemljanoj stazi, ispresijecanoj prirodnim preprekama - brežuljcima, potocima, kanalima, kamenjarom, blatom i slično.

takmiče, pojedini su u tome pobijedili, većina je gledala

i bodrila takmičare. Takmičarima čestitam na uspjehu, posebno čestitam pobjedniku i pobjednicima. Nama koji smo gledali i bodrili takmičare ostaje da iz njihovog truda i učešća shvatimo da upravo tako treba živjeti i raditi: zdravo, nadahnuto, takmičarski - sportski”, riječi su pukovnika Lazarevića.

Najbolje rezultate u pojedinačnoj konkurenciji su postigli: prvo mjesto desetar Milija Ćirović iz druge ekipe Brigade kopnene vojske, drugo mjesto zauzeo je desetar Goran Petrić iz treće ekipe Brigade kopnene vojske i tre-

Odgovoran za pripremu i organizaciju Prvenstva u atletskom krosu bio je Odbor na čelu sa predsjednikom pukovnikom Željkom Žegarcem koji je na otvaranju ponovio poznatu POBJEDNIK KROSA IROVI rečenicu “Naš cilj je - U zdravom tijelu zdrav duh”. “Bavljenjem i Ro en 11. 4. 1989. godine u Beranama. Završio je poštovanjem sporta, izgradićemo srednju mješovitu školu u Andrijevici. U Vojsci Crne zdravo tijelo i imati zdrav duh Gore od 18. 1. 2010. godine kao vojnik po ugovoru crnogorskog vojnika koji će moći u Pješadijskom bataljonu u Nikši u, na dužnosti striizvršiti svaki zadatak. Vojska Crne jelac. Do sada u estvovao na više vojnih i državnih Gore je dio svjetske vojne sportske takmi enja u atletici u disciplinama kros - tr anje, a porodice”, kazao je Žegarac, podu estvovao je i na jednom me unarodnom takmi esjetivši da je naša država članica nju. Od zapaženijih rezultata izdvajamo prvo mjesto Međunarodnog savjeta za vojne na 10.000 metara u trci povodom Dana Podgorice, sportove, osnovanog 1948. godine. kao i prvo mjesto u uli noj trci u Nikši u.

Prvenstvo je otvorio vršilac dužnosti načelnika Štaba Generalštadesetar Milošš Vl Vlahović iz treće ekipe Brigade ćće mjesto j t d t Mil h ba pukovnik Zoran Lazarević, koji je na zatvaranju potencikopnene vojske. rao uslovljenost zdravlja i zdraU ekipnoj konkurenciji, najbolji su bili pripadnici vog života upraČete specijalnih snaga sa 13 bodova, drugi, pripadnivo sportom. ci Planinskog bataljona sa 28 bodova i treći, pripadnici “U životu je malo toga sigurno, ali je sigurno da smo ovaj dan posvetili takmičenju ne toliko da bismo pokazali ko je bolji i ko više može koliko da bi ukazali na potrebu i obavezu da sport i bavljenje sportom mora predstavljati naviku svakog crnogorskog vojnika. Takmičenje su neki iskoristili da se

Pješadijskog bataljona sa 34 boda po negativnom bod sistemu, svi iz jedinica Brigade kopnene vojske. Od pojedinaca sa najboljim rezultatima formirana je ekipa Vojske Crne Gore, koja će se pripremati za međunarodnu planinsku trku “Dimitrovgrad OPEN 2011” u maju ove godine. Vojska Crne Gore će učestvovati i na 5. Svjetskim vojnim igrama u Riu de Žaneiru, jula ove godine.

Referent za fizičku kulturu u brKoV prof. Veljko Racković april 2011.

PARTNER 21

Liberija

U gostima kod porodice Tanu N

akon 10 mjeseci boravka u Liberiji upoznao sam nekoliko ljudi koji su rođeni i cio život žive u Liberiji. Prije nekoliko dana Koli Tanu me je pozvao da dođem u njegovu kuću, da mi pokaže kako on i njegova porodica žive. To sam vidio kao dobru priliku da čitaocima „Partnera” prikažem kako živi jedna prosječna liberijska porodica. U selo Betiba, koje ima 250 stanovnika i 30 kuća, napravljenih, uglavnom, od blata i pokrivenih slamom, a koje je udaljeno 35 km od UN kampa, dolazim zajedno sa mojim kolegom iz Egipta (pripadnicima UN-a je zabranjeno da se kreću sami). Prvog mještanina koga srećemo pitamo gdje se nalazi kuća Koli Tanu-a. Vrlo lako pronalazimo kuću, a ispred kuće zatičemo djecu koja se igraju i ženu koja ispred kuće priprema hranu na tradicionalan način. Ubrzo dolazi i Koli koji je u blizini kuće mačetom krčio rastinje. Domaćin nam je prvo pokazao unutrašnjost kuće koja se sastoji od dvije sobe, jedne za roditelje, a jedne za djecu. Ono što je zanimljivo jeste da u kući postoji samo jedan krevet i to za oca i majku, a djeca spavaju na zemlji. Nakon što smo pogledali kuću, svi zajedno smo sjeli na klupu ispred kuće, napravljenu od stabala bambusa. Dosta dugo sam razgovarao sa Kolijem i izdvajam nekoliko pitanja i odgovora.

Ko su članovi vaše porodice?

Moje ime je Kollie Tarnue (Koli Tanu), imam 30 godina, a moja supruga se zove Sandu Jallah (Sandu Jala) i ona ima 27 godina. Imamo petoro djece, i to tri sina (Kolako - 10, Blama - 5 i Hena - 3) i dvije ćerke (Jattu - 8 i Kadie - 1). Imali smo još jednog sina, Ballah koji je preminuo prije šest godina, kada je bio star jednu godinu. Moj otac više nije živ, a moja majka živi u blizini sa bratovom porodicom. Roditelji moje supruge žive u susjednom selu.

Kako izgledaju vaši uobičajni dani?

Svaki radni dan ujutro odlazim na farmu udaljenu oko četiri kilometra i ostajem na farmi do kasno popodne.

Moja žena za to vrijeme brine o djeci i priprema hranu.

22 PARTNER

april 2011.

Moj najstariji sin mi ponekad pomaže na farmi. Svakodnevno sa farme donosim namirnice za pripremu hrane i drva za loženje vatre. Subotom svi muškarci iz sela učestvuju u čišćenju sela, a nedjeljom idemo u crkvu i odmaramo se.

Kako zarađujete novac i za što ga trošite?

Novac zarađujem tako što prodajem proizvode sa farme (kasava, pasulj, paprika, slatki krompir, ananas i banane). Novac trošim na: lijekove, školovanje djece, odjeću, održavanje kuće (svake godine mijenjam slamnati krov kuće), dodatke za hranu i na petrolej za noćnu lampu. Čime se hranite i kako spremate hranu?

Moja supruga uglavnom sprema hranu od proizvoda sa farme i dodataka koje povremeno kupujemo. Nekoliko puta mjesečno uz povrće sa farme spremamo ribu ili meso od koze, ovce ili malog šumskog jelena. Svu hranu spremamo u velikoj posudi koju stavljamo na tri kamena između kojih naložimo vatru. Hranu jedemo iz metalnih tanjira. Ja ponekad jedem priborom za jelo, ali moja žena i djeca jedu samo rukama.

Imate li ikakve dokumente?

Ja i moja žena imamo nacionalnu ID karticu sa slikom.

Da li je osoba koja Vam je izdala Nacionalnu ID karticu mogla da provjeri da li su vaši podaci tačni?

Ne. Da li dobijate neku pomoć od države?

Ne dobijamo novac, ali na druge načine nam država pomaže. Osnovna škola za djecu je besplatna, medicinska zaštita je besplatna (ali često nema lijekova), glavni putevi se periodično održavaju, a ponekad dobijamo i sjeme za sijanje.

Da li plaćate nešto državi?

Svaka osoba starija od 18 godina, osim studenata, mora jednom godišnje da plati porez državi u iznosu od tri eura, bez obzira na to čime se bavi.

Da li ste završili školu?

Ne, nijesam išao u nikakvu školu. Ja i moja žena smo nepismeni.

Da li Vam deca idu u školu?

Moja ćerka Jatu koja je stara osam godina ide u školu, a moj sin Kolako star 10 godina pomaže meni na farmi i ne može ići u školu. Ostalo troje djece će krenuti u školu kada napune šest godina. major Dejan Stanković

Iz istorije naoružavanja

Iz istorije naoružavanja Crnogoraca

Rusko-ameri ki revolveri u Prvom svjetskom ratu N

akon viševjekovne uspješne borbe Crnogoraca protiv Osmanlijskog carstva, a ulaskom u dvadeseti vijek, činilo se da za malu državu spartanskog ustrojstva, napokon, stižu bolji dani. Međutim, toliko dugo očekivani mir nikako da stigne jer su političke prilike u Evropi sa početka dvadesetog vijeka bile u suprotnosti sa težnjom Kralja Nikole I da svoj, ratovima izcrpljeni narod makar malo okrijepi i pripremi za istorijske izazove koji su bili pred njime. Samo par mjeseci nakon završetka II Balkanskog rata Crna Gora ulazi u novi rat, rat koji je po stepenu razaranja, broju žrtava, tipovima naoružanja, broju učesnika, površini zahvaćene teritorije potpuni presedan. Ovaj rat se s pravom u zapadnoevropskoj i američkoj istoriji zove Veliki rat. Za zemlju sa jako malim brojem stanovnika (prema različitim izvorima broj se kretao između 220.000 i 318.000 stanovnika) ovo je bio itekako ogroman rizik, ali Crnogorci toga vremena su jednostavno bili navikli na ratne prilike, pa njihov udio na istorijskoj mapi svijeta nije ni smio da se dovede u pitanje.

Kao što je već rečeno, Veliki rat, odnosno Prvi svjetski rat je bio pun presedana. On je izazvao više smrti i razaranja nego bilo koji rat do tada. Ovdje su po prvi put upotrijebljena neka od modernih oružja čije će se savršenstvo pokazati u Drugom svjetskom ratu. Tu se, prije svega, misli na mitraljeze, podmornice, tenkove, avione, otrovne gasove i bacače plamena kroz koje su generali uvidjeli prednosti koje moderno naoružanje ima naspram brojnosti žive sile. Tako recimo Njutn Bejker, ministar rata u vladi SAD-a za vrijeme prvog svjetskog rata, rekao je da nema oružja koje je više izmjenilo “umjetnost ratovanja” od mitraljeza.

Crna Gora se u ovom ratu uglavnom oslanjala na pješadiju, pa je bilo i logično da se ovom rodu vojske davao najveći prioritet prilikom nabavke naoružanja i vojne opreme. Osim toga Crna Gora je imala i artiljeriju koju su sačinjavao 141 top. Međutim, svo oružje kojim su Crnogorci raspolagali bilo je zaostavština iz prethodnih ratova i bukvalno da nije bilo dovoljno vremena, a ni novčanih sredstava da se izvrši neka ozbiljnija nabavka kojom bi arsenal bio zanovljen. Od pješadijskog naoružanja Crna Gora je raspolagala sa pištoljima tipa M1870 Gaser i Smit i Veson M3, puške sistema Mosin-Nagant i Berdan kao i mitraljez modela Maksim. Kako je o Gaseru bilo riječi u ranijim brojevima, sada će fokus biti na pištolju tipa Smit i Veson M3. Ovaj pištolj je bio još poznat pod imenom Ruski Smit i Veson (jer je pravljen za potrebe Carske Rusije), kao i Skofild revolver (zbog modifikacija koje je na njemu napravio američki oficir major Džordž Skofild). Pištolj se proizvodio uglavnom u kalibru .44 (ili 10,8

mm po metričkom sistemu), ali je postojalo i modifikacija sa manjim kalibrima. Ipak Crna Gora je posjedovala samo kalibar .44 s obzirom na to da je taj model koristila i Carska Rusija. Naime, Rusija je kupila ovaj model pištolja od firme Smit i Veson, ali je izvršila nekoliko modifikacija, pri čemu je angažovala veliki broj inženjera koji su razvili kopiju originalnog Smit i Veson pistolja u svojim radionicama u Tuli.

Ovo je dovelo firmu Smit i Veson na ivicu bankrotstva, jer je Rusija svojim kopijama u potpunosti preuzela tržište u Evropi. Sa druge strane Skofild model revolvera koji je bio karakterističan za američko podneblje je modifikacija originalnog Smit i Veson revolvera. Revolver je zahvaljujući modifikaciji

Slika 1: Smith&Wesson-Ruski model mogao da radi sa kalibrom .45 Kolt koji je bio u zvaničnoj upotrebi od strane američke vojske. Iako su revolveri Smit i Veson stigli u Crnu Goru 1904. godine kao poklon ruskog cara knjazu Nikoli, oni nikada nijesu mogli da ugroze popularnost koju je imao pištolj marke Gaser koji je bio dio tradicije tadašnjeg Crnogorca i tako će ostati i decenijama kasnije. ppor Todor Goranović ...nastaviće se

Slika 2: Smith&Wesson-Skofild model april 2011.

PARTNER 23

Stav

Iz istorije ratovanja

Prvi ratovi na Bliskom Istoku Prve civilizacije nastale su na prostoru Bliskog Istoka. Pojava i razvoj prvih civilizacija vodili su brojnim promjenama. Me u tim promjenama bila je i pojava ratova u kojima je u estvovao zna ajan broj vojnika. Gotovo “prirodno” uslijedila je prva zabilježena bitka u istoriji kao i prve vojne inovacije.

O

ko 5000 godina prije nove ere (pne) nastaju prvi elementi civilizacija i kultura Egipta i Mesopotamije. Već negdje oko 4300. godine pne dolazi do udruživanja sela da bi “već” 3000. godine pne grad Uruk brojao oko 50 000 stanovnika. Ukoliko se trenutak udruživanja sela uzme kao početak organizacije civilizacije, uočava se da je prošlo “svega” 1800 godina “mira” do indicija prvih većih ratnih sukoba (2500. godina pne). Vjerovatno je ovo jedini period u istoriji civilizacija uopšte u kome nijesu zabilježena ratna dešavanja. Nakon samo hiljadu godina zabilježena je i prva upotreba lukova i konja, da bi 1469. godine pne bila zabilježena i prva bitka u istoriji civilizacija Megido.

Ključni akteri prvih ratova u civilizaciji bile su sile u usponu, a povodi istih plodna zemlja, radna snaga, teritorija i moć. Druga polovina drugog milenijuma prije nove ere bilježi sukobe Novog kraljevstva Egipta i Mitanija, a potom i Egipta i Hitita oko kontrole današnjih Sirije i Palestine. Pored toga, bilježi se i sukob Vavilona sa Asirijcima i Elamitima. Ove sile su najčešće bili gradovi-države koje su ponekad bili i ujedinjeni u kraljevstva pod vlašću pojedinih moćnih vladara.

Egipatske težnje za osvajanjem plodne zemlje između Sredozemlja i sirijske pustinje vodile su i ozbiljnim ratnim kampanjama egipatskih faraona. Među faraonima iz Osamnaeste dinastije izdvajaju se Tutmozis I

24 PARTNER

april 2011.

i Tutmozis III koji su, u svojim ratnim kampanjama, stizali do Eufrata. Za vrijeme Tutmozisa III se dogodio i Megido, prva poznata bitka u istoriji. Nakon ove bitke Egipat je proširen do krajnjih istorijskih granica.

Tada je zabilježeno i prvo primirje kojim su uspostavljene i prve granice između Egipta i Mitanija. Ovo su vjerovatno bile i prve granice u istoriji proistekle iz zvaničnog primirja zaraćenih strana.

Nakon ovog rivalstva uslijedilo je rivalstvo Egipta i Hitita. Naravno, Sirija je ponovo bila predmet sukoba. Hitiski kralj Supilulima se suprostavio faraonu Akhenatenu, da bi kulminacija rivalstva Egipćana i Hitita bila u bici kod Kadeša 1275. godine pne. U ovoj bici Ramzes III je porazio hititskog kralja Muvatalisa.

Uprkos tome, uslijedilo je primirje, a Hititi su zadržali kontrolu nad Sirijom.

Prvi ratni sukobi su bili praćeni i prvim inovacijama na bojnom polju. Uvođenje lukova i konja u ratovanje oko 1500. godine pne rezultiralo je povećanjem dometa oružanih kapaciteta, kao i povećanjem mobilnosti na borbenom polju. Nova inovacija je uslijedila oko 1200. godine pne kada su uvedene bojne kočije. One će ostati osnova oružanog sistema narednih hiljadu godina.

Novo vrijeme na Bliskom Istoku značilo je i nove odnose i nove osnove moći. Umjesto moćnih Egipta i Kraljevstva Hitita, na scenu je stupilo Kraljevstvo

Stav Asirije. U cilju osvajanja gotovo čitavog Bliskog Istoka, asirski kraljevi poput Šalmanasera III, Senaheriba i Asurbanipala su vodili nemilosrdne vojne kampanje. Šalmanaser III je osvajanje Bliskog Istoka počeo 853. godine pne, pobjedom u bici kod Karkara. Tada je pobijedio vojsku dvanaest kraljeva, predvođenih kraljem Hadadezerom od Damaska i kraljem Ahabom od Izraela. Do 700. godine pne Asirci su vladajući skoro cijelim Bliskim Istokom dostigli vrhunac sopstvene moći.

Naravno, ponovo se dogodila smjena na prijestolu moći Bliskog Istoka. Godina 612. pne i pad grada Ninive bili su ključni u smjeni moći. Ranije pokorene oblasti su spremno oduzele primat asirskom kraljevstvu.

Nove moguće sile bili su Vavilonci, Medejci, Egipćani i Lidijci. Moć Egipta je opadala značajno dok se Vavilon širio. Godine 627. pne Nabopolasar je dobio bitku protiv sinova bivšeg asirskog kralja Asurbanipala i postavio osnov za novovavilonsku dinastiju. Tada prvi put van okvira asirskog carstva izlazi Vavilon.

Najveći uspjesi su zabilježeni pod Nabukodonosorom II koji je počeo vladati 604. godine pne.

Pored nastavka vojnih kampanja Nabukodonosor II je i gradio grad koji će postati legendaran po svojoj ljepoti. Godine 572. Nabukodonosr II je vladao Mesopotamijom, Sirijom, Fenikijom, sjevernom Arabijom i djelovima male Azije.

Pored njih, postojali su i Lidijski i Medejci. Ipak, to nijesu bile sile sa velikim kapacitetima. Naprotiv. Lidijci će ostati poznati i po tome što su se kod njih pojavili i prvi novčići u civilizaciji (period 650-600 godine pne).

Moć novih vladara Bliskog Istoka nije dugo trajala. Počele su da se javljaju nove vođe željne moći i prevlasti.

Ahemenidska persijska dinastija počela se stvarati već negdje u devetom vijeku pne. Godine 559. pne Kir II ili Kir Veliki je naslijedio tron ove dinastije, uz obavezu priznavanja vlasti Medejaca. Već 553. pne Kir II kreće u ratne pohode protiv Medejaca, da bi 549. godine pne i zauzeo njihovo kraljevstvo. Nakon toga, uslijedio je pohod na Lidiju koji je završio njenim osvajanjem nakon bitke kod Timbre 547. godine pne. Kir II je 540. godine pne osvojio i Elam u bici kod Opisa.

Iste godine Kir II je osvojio i sam grad Vavilon, čime je okončano i Novo carstvo Vavilona. Nakon ovih osvajanja Kir II se proglasio kraljem Vavilonaca, Sumera, Akada i kraljem četiri kraja svijeta. Njegovo kraljevstvo je postalo najveće, do tada poznato, kraljevstvo.

Persijsko kraljevstvo je nastavilo sa osvajanjima, ali sa pogledom i ka samoj današnjoj Evropi. Na samom Bliskom Istoku upravo je ono bilo na vrhu piramide ukupne moći u odnosu na veći dio prva tri milenijuma prije nove ere.

Nakon 2550 godina više nema persijskog carstva, ali postoje Iran, Irak, Kuvajt, Izrael, Zapadna Obala, Pojas Gaze, Avganistan, Somalija, Sudan, Egipat, Tunis, Bahrein i Libija. Tutmozis I, Asurbanipal, Nabukodono-

sor, Kir II i Darije I ustupili su mjesto nekim drugim akterima. Rezultat je da i nakon dva i po milenijuma Bliski istok nije miran. Pored toga, je i siromašan u većini slučajeva. Najčešći razlog, ali i otpor eliminaciji siromaštva su autoritatni režimi i plemenski sistemi. Čini se, ipak, da se dio istorije ponavlja. Prije 2550 godina postojali su gradovi-države koji su se nekada silom povezivali ali i smjenjivali na prijestolu moći.

Danas, nacionalne države počinju da liče na gradovedržave, kako zbog stepena međuzavisnosti, tako i zbog pojave većeg broja nad-nacionalnih institucija. Globalizacija umrežuje probleme Bliskog Istoka sa drugima.

Možda u toj mreži bude i riješenje, makar nekog od problema. Možda i Bliski Istok zasluži i ostvari oporavak u ekonomskom, političkom i društvenom smislu.

Ivan Jovetić (UDG - Fakultet za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis; Institut za strateške studije i projekcije) april 2011.

PARTNER 25

Feljton

Marko Ðukanovi - inženjer i ministar P

oslije Iva Đurovića, školovanog oficira i brigadira, na funkciju ministra vojnog, ponovo je došla nevojnička ličnost - Marko Đukanović. Prije njega ministri vojni - nevojnici, bili su pop Ilija Plamenac i Andrija Radović. U istom statusu, kasnije, Ministarstvo vojno će zastupati i Dušan Vukotić i Risto Popović.

Prvi je, u jednom periodu, zamijenio Mitra Martinovića, a drugi Janka Vukotića.

I Marko Đukanović je bio zastupnik ministra vojnog svega dvadesetak dana - od 19. jula do 10. avgusta 1911. godine. Đukanović se rodio 1860. godine. Školovao se u Parizu, gdje je završio tehnički fakultet, nakon čega je dobio diplomu inženjera građevinarstva. Đukanović je karijeru započeo u državnoj upravi, u Ministarstvu unutrašnjih djela. Dugo je bio šef Odjeljenja za građevine.

Ali, pošto je u Crnoj Gori, osobito u to vrijeme, biti školovan, a ostati van politike, bilo gotovo nemoguće, tako se i Marko Đukanović uključio u politički život. Stigao je, čak do funkcije predsjednika Državnog savjeta, koju je obavljao od 1909. do 1915. godine. Prije toga, 1908. godine, bio je predsjednik Narodne skupštine, a 1910. godine ministar unutrašnjih djela. Đukanović će nastaviti da se bavi politikom i poslije prisajedinjenja Crne Gore Srbiji, odnosno, stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kada se uključio u djelovanje Crnogorske stranke. Ta partija je osnovana 1922. godine i bila je jedina autentična partija u Crnoj Gori, čije sjedište nije bilo u Beogradu. Crnogorska stranka je bila predmet policijskog nadzora, jer su u njoj djelovale politički afirmisane ličnosti iz vremena Kraljevine Crne Gore, među njima, svakako, i Marko Đukanović. Partija se

26 PARTNER

april 2011.

borila za ravnopravni status Crne Gore u novoj državi, protiv jugoslovenskog centralizma i unitarizma.

Marko Đukanović je od početka kampanje za prisajedinjenje Crne Gore Srbiji bio protiv toga. Bio je učesnik Božićnjeg ustanka, na kraju 1918. i očetkom 1919. godine, protiv prisajedinjenja Crne Gore. Pošto je mitropolit Mitrofan Ban tadašnjim državnim organima dostavio informaciju o planu ustanika, uslijedila su masovna hapšenja. Žandarmerija je uhapsila 125 uglednih prvaka kraljevske Crne Gore i ustanka, a među njima i Marka Đukanovića. Bili su zatočeni u zloglasnu Jusovaču u Podgorici. Đukanović je bio jedan od vođa Božićnjeg ustanka.

Kao i vojvode Đuro i Marko Petrović, i Marko Đukanović je uhapšen u svojoj kući, nakon što su Crnogorci počeli sa oružanim okršajima protiv srpske okupacione vlasti u okolini Nikšića. Đukanović je bio u grupi organizatora ustanka u nikšićkom kraju, zajedno sa vojvodama Đurom i Markom Petrovićem, brigadirom Đurom Jovovićem, zatim, Milisavom Nikolićem, Živkom Nikčevićem, Vaskom Marojevićem, Dragišom i Antonijem Bojovićem i drugima. Vojvoda Božo Petrović i Marko Đukanović su imali plan da Nikšić oslobode okupacione vlasti.

Poslije puštanja na slobodu, kao što je već navedeno, Đukanović se bavio politikom. Njegova Crnogorska stranka se 1923. godine pojavila i na izborima. Izdavala je i list “Crnogorac”.

Bivši crnogorski ministar vojni, predsjednik Državnog savjeta i Narodne skupštine Marko Đukanović umro je 1930. godine.

Ilija Despotović