PARTNER 37

Doga aj mjeseca

SADRŽAJ 4 INTERVJU: MINISTAR ODBRANE TURSKE MEHMED VECDI GONUL TURSKA I CRNA GORA SU PRIJATELJI Gligor Boji 7 KOMENTAR: BLOKADA ZA NOVE INFORMACIJE Ilija Despotovi 9 TEMA: BUDVANSKA KONFERENCIJA MINISTARA ODBRANE ZEMALJA LANICA AMERI KO-JADRANSKE POVELJE (A5): NATO GARANT REGIONALNE STABILNOSTI I BEZBJEDNOSTI Gligor Boji 11 VIJESTI 12 VOJSKA SE UKLJU ILA U DOBROVOLJNO DAVANJE KRVI

Obnovljen obelisk na Tu emilima P

ovodom Dana nezavisnosti, državna delegacija koju je predvodio ministar odbrane Boro Vučinić, a u kojoj su bili i gradonačelnik Bara Žarko Pavićević i načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić, položila je vijenac na obnovljeni obelisk na Tuđemilima.

13 NAGRADA ZA POBJEDNIKE TAKMI ENJA “PRISTAJEM NA TO“: STUDIJSKA POSJETA VOJSCI CRNE GORE 15 SPORT U VOJSCI CRNE GORE: DRUGO PRVENSTVO U AST DANA NEZAVISNOSTI 17 REKONSTRUISANO SKLADIŠTE MUNICIJE “TARAŠ” U DANILOVGRADU: NAREDNI CILJ - BREZOVIK 18 IZ ISTORIJE NAORUŽAVANJA: RUSKO-BELGIJSKI MOSIN-NAGANT ppr T. Goranovi 19 IZ HERALDI KE ISTORIJE CRNE GORE: NJEGOŠEVA MEDALJA ZA HRABROST - PRVO ODLIKOVANJE 20 UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA U SISTEMU ODBRANE: NOVA POSLOVNA DISCIPLINA V. Marti 22 AVGANISTAN: KAKO JE DONACIJA CG URU ENA ŠKOLI I. Joveti 23 VIJESTI 24 STAV: MODEL EVROPSKE UNIJE KAO RJEŠENJE I. Joveti 26 FELJTON: MAŠAN BOŽOVI - BRIGADIR I KOMANDANT NA KRITU I. Despotovi

IMPRESSUM Partner - mjese nik o evroatlantskim integracijama, odbrani i Vojsci BROJ: 37 - Maj 2011. godine IZDAVA : Ministarstvo odbrane Crne Gore ZA IZDAVA A: mr Boro Vu ini URE IVA KI ODBOR: Draško Jovanovi , Olivera ukanovi , Ilija Despotovi , i Tamara Popovi REDAKCIJA: Irena Radoman, Gligor R. Boji i ppuk Zvonimir Kosti TEHNI KI UREDNIK: Miodrag Kankaraš FOTO: Ivan Petrovi i arhiva Ministarstva odbrane KONTAKT: Portparol TEL/FAX: +382 20 241 375 E-MAIL: pr@mod.co.me WEB: www.odbrana.gov.me ADRESA: Jovana Tomaševi a 29 ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000

„Želimo da očuvamo sve vrijednosti crnogorske istorije, a posebno njen sami početak i vrlo je bitno da i ubuduće tako postupamo. Kao demokratsko društvo, može se razgovarati o svemu, ali oko jednog pitanja nema dileme - to je obnova nezavisnosti države, to je istorija koja nas stalno obavezuje da čuvamo njene vrijednosti koje simbolizuje sklad svih vjera i nacija koji kroz istoriju žive na ovom prostoru”, kazao je ministar Vučinić.

Nepoznati počinioci u noći između 22. i 23. februara oskrnavili su obelisk na Tuđemilima, podignut u znak sjećanja na 7. oktobar, dan kada je 1042. vojska dukljanskog kralja Vojislava nanijela težak poraz vizantijskim trupama. Taj datum se obilježava kao Dan Vojske Crne Gore.

Na deset metara visokom i dvadeset tona teškom obelisku ispisana je posveta: “Pobjednicima sa Tuđemila 1042. Spomenik je vašeg junaštva Crna Gora i njena sloboda”, a u potpisu je Vlada Crne Gore.

Obelisk je rad akademskog vajara Pavla Pejovića koji je radio i rekonstrukciju.

Riječ je o spomeniku koji obilježava jedan od najveličanstvenijih datuma crnogorske istorije i simbolizuje Vojsku Crne Gore kao temelj crnogorske državnosti. maj 2011.

PARTNER

3

Intervju

Intervju: Ministar odbrane Turske Mehmed Vecdi Gonul

Turska i Crna Gora su prijatelji Mogu a saradnja u vojnoj industriji Na nedavno završenom sastanku u Budvi, ministri odbrane zemalja jugoistočne Evrope potvrdili su evroatlantsku budućnost regije i naglasili značaj stabilnosti i jačanja demokratskih institucija, kao i saradnje sa međunarodnim partnerima i institucijama. Turska,

normalizaciju i poboljšanje odnosa između zemalja.

Regionalna saradnja je najbolji, možda i jedini način da se unaprijedi bezbjednosno okruženje regiona. Turska je zemlja u ekspanziji i nezaobilazni faktor stabilnosti na Balkanu.

Kako ocjenjujete saradnju u oblasti odbrane između Turske i Crne Gore? Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je na nedavno završenom sastanku ministara odbrane naglasio potrebu veće regionalne saradnje u vojnoj industriji. Da li postoji prostor za unapređenje odnosa između dvije zemlje na tom polju?

kao država koja se jednom nogom nalazi u Evropi, a drugom na Bliskom istoku, ima značajnu ulogu u definisanju bezbjednosne politike u regionu. Za “Partner” govori ministar odbrane te zemlje, gospodin Mehmet Vecdi Gonul.

Svjedoci smo da se globalno stalno pojavljuju nove prijetnje i bezbjednosni rizici prema kojima treba djelovati. Koliko je regionalna saradnja važan instrument unapređenja bezbjednosti u regionu?

Regionalna saradnja je ključni instrument na putu ka NATO i EU integracijama. Takođe, važna je za ublažavanje optužbi iz prošlosti i stvaranje plodnog tla za

4

PARTNER

maj 2011.

Sagledavajući sadašnje političko i ekonomsko okruženje, saradnja u oblasti odbrane je postala važna u ukupnoj saradnji između zemalja.

Ova inicijativa će bez sumnje poslužiti kao osnova. Ona ne samo da čini međunarodnu saradnju u oblasti odbrane neizbježnom za Evropu, nego dodatno jača ukupne regionalne bezbjednosne napore. U ovom trenutku, Crna Gora je članica NATO programa Partnerstvo za mir i zvanični kandidat za punopravno članstvo u Alijansu. Turska, kao članica NATO saveza i kandidat za EU, je pristalica saradnje u oblasti naoružanja, kako u okviru NATO/EVROPA, tako i u bilateralnoj saradnji. Turska preduzima stalne napore da poboljša sposobnost lokalne industrije, pojačana sa provjerenim dizajnom i pod-sistemskim rješenjima. Turska je dostigla određen nivo kompetencija, podržana sa potrebnim akumuliranim know-how, i sada je spremna da podijeli to iskustvo sa savezničkim zemljama i partnerima od slučaja do slučaja. U tom pravcu, Podsekretarijat za odbrambenu industriju turskog Ministarstva

Intervju odbrane teži da razvije domaće projektovanje i izgradnju sistema odbrane, konstruisanog tako da zadovolji specifične potrebe turskih oružanih snaga. I dok to radi, planira da uključi treće strane u okvir saradnje.

Dakle, saradnja predviđa širok spektar mogućnosti. U tom smislu, Turska želi da proširi saradnju u oblasti odbrambene industrije sa savezničkim zemljama. Kao rezultat našeg kontinuiranog napora da poboljša sposobnosti lokalne industrije, Turska trenutnoizvozi odbrambene sisteme i rješenja u više zemalja. Vjerujem da postoje oblasti u kojima Turska može dati smjernice i pomoć koje mogu biti urgađene u ovo potencijalno partnerstvo. To je razlog potrebe da sarađujemo, dijelimo naša znanja i učinimo da se najbolje iskoristi potencijal koji imamo u stvaranju vin-vin situacija.

Turksa ima istorijske veze sa Crnom Gorom i smatra je za prijateljsku i susjednu zemlju, iako ove dvije zemlje nemaju zajedničkih fizičkih granica. Doživljavamo da prisustvo crnogorskih građana, koji imaju rođake u Turskoj predstavlja kulturni most među zemljama. Svakako da su za razvoj naših bilateralnih političkih odnosa značajne uzvratne posjete na viso-

U ovom trenutku ne postoji saradnja u oblasti vojne industrije između Turske i Crne Gore. Međutim, mišljenja sam da postoji obostrana želja da se započne saradnja u ovoj oblasti između dvije zemlje. U okviru napora učinjenih za modernizaciju turskih oružanih snaga, značajan progress je ostvaren u oblasti vojne industrije. Turska je spremna da ispuni zahtjeve Crne Gore za vojnom opremom, u okviru mogućnosti njene vojne industrije. Štaviše, Turska je spremna da sarađuje na pitanjima kao što su zajednička proizvodnja i transfer tehnologije u oblasti odbrambene industrije, uz učešće zemalja regiona. Potpisivanje “Sporazuma o saradnji u oblasti vojne industrije” stvorilo bi pravni osnov za saradnju između dvije zemlje.

Kao zemlja sa razvijenom odbrambenom industrijom sa velikim iskustvom u međunarodnim projektima vrijednim milijardama dolara, potrebno je ispitati mogućnost regionalne saradnje u oblasti odbrane.

Ovo će bez sumnje dati neprocjenjiv doprinos saradnji u odbrabenoj industriji sa zemljama kao što je Crna Gora. Rekao bih da smo spremni da sarađujemo sa partnerima u okviru obostrano korisnih aranžmana.

Razmjena znanja i sposobnosti će biti ključni instrumenti u izgradnji partnerstava potrebnih za uspješno ispunjavanje zahtjeva naših prijatelja i saveznika. Naše vodeće ideje u tom pogledu treba da su regionalna saradnja i otvorenost. Moramo nastaviti da pratimo razvoj događaja u regionu.

Tradicionalno dobri odnosi potvrđeni su i otvaranjem Ambasade Turske. Turska je spremnost da pomogne Crnoj Gori pokazala i ranijim slanjem pomoći za crnogorske porodice pogođene poplavama.

Koliko je, iz tog aspekta, značajno pravovremeno i kooperativno djelovanje?

kom nivou, česti kontakti i sprovođenje konsultacija između relevantnih ministarstava. Uzajamne simpatije i povjerenje koje ljudi nose u srcima je važnije od svega. Turska i njen narod gaje velike simpatije prema crnogorskom narodu.

Pored dobre političke, odnose dvije zemlje karakteriše i dobra ekonomska saradnja. U kojim oblastima vidite prostor da ta saradnja još više proširi i učvrsti?

Pozdravljamo razvoj bilateralnih ekonomskih odnosa između naših žemalja, posebno u oblasti trgovine maj 2011.

PARTNER

5

Intervju i investicija. Prvi sastanak “Zajedničke ekonomske komisije” održan je prošlog decembra. Ovaj mehanizam će nam obezbjediti neophodna sredstva za poboljšanje odnosa u raznim oblastima. Mi ohrabrujemo naše privrednike da više ulažu u Crnu Goru. Naš predsjednik je bio praćen velikom delegacijom privrednika tokom zvanične posjete Crnoj Gori u decembru 2009. Drago nam je da je “Turkish Airlines” počeo sa direktnim letovima između Istanbula i Podgorice u julu prošle godine. Postoji veliki potencijal u pogledu saradnje u oblasti turizma. Turske firme su zaista voljne i spremne da posluju u vašoj zemlji.

Pomoć i podrška koju Turska pruža našoj zemlji, sa ciljem da ona uskoro postane članica NATO i doprinose sistemu kolektivne bezbjednosti je veoma važna. Kako vidite dosadašnji put Crne Gore ka NATO i EU integracijama?

Turska svesrdno podržava evropske i evroatlantske integracije čitavog balkanskog regiona, kojem bez sumnje pripada i Crna Gora. Članstvo svih balkanskih zemalja u ovim važnim institucijama će pomoći da se obezbijedi stabilnost, blagostanje i demokratija u cijelom regionu. Turska je aktivno podržala Crnu Goru na putu ka NATO/MAP u decembru 2009. Želim da čestitam Crnoj Gori na podnošenju prvog Godišnjeg nacionalnog plana. Takođe, želim da pohvalim Crnu Goru zbog nedavnog dobijanja statusa kandidata za EU. Prilično sam siguran da ćemo u doglednoj budućnosti vidjeti Crnu Goru kao punopravnu članicu NATO i EU. Vaša zemlje je izuzetno važna za odnose i bezbjednost Evrope i Bliskog istoka. Koliko Turska, koristeći svoje snažne resurse i respektnu poziciju, može obezbijediti da se granice evropskog mira prošire i učvrste na Bliskom istoku? Mogu li bezbjednosni poremećaji na sjeveru Afrike uticati na stabilnost drugih krajeva svijeta?

Turska je vjerni saveznik NATO, kao i vodeći saveznik u mirovnim operacijama širom svijeta. Bosna i Hercegovina, Kosovo i Avganistan su glavni slučajevi.

Turska vodi principijelnu politiku prema masovnim pokretima na Bliskom Istoku i Sjevernoj Africi od samog početka. Stalno naglašavamo da vlade imaju odgovornost da zadovolje legitimne težnje svog naroda, bez odlaganja. Ovo je zaista jedini način da se postigne održiva bezbjednost i stabilnost. Nemamo skrivenih agendi. Mnogo puta smo ponovili da Turska

6

PARTNER

maj 2011.

osuđuje upotrebu nasilja bilo koje strane. Pored toga, kao što smo vidjeli u događajima na Bliskom Istoku iz perspektive univerzalnih ljudskih vrijednosti, mi se protivimo sukobima i podjelama koje su u suprotnosti sa duhom zajedništva. U tom smislu, dajemo značaj očuvanju jedinstva i teritorijalnog integriteta i sprječavanju etičkih, vjerskih i konfesionalnih podjela. Da rezimiram, promjene su neophodne i neizbježne, a dijalog je ključni činilac koji će obezbijediti da one budu mirne, demokratske i brze.

Turska je duboko posvećena vrijednostima na kojima se temelje mir i stabilnost regiona. Očekujete li da će EU pronaći način da vašu zemlju trajno veže za sebe?

U današnjem svijetu koji se brzo mijenja, postoji rastuća potreba za jačom Evropom. Uvjeren sam da Turska ima potencijal i sposobnost da pomogne EU da zauzme svoju ulogu i željenu poziciju u globalnim odnosima i osnaži unutrašnje i međunarodne interese.

Pristupanje EU jeste i biće naš strateški cilj. Naši pregovori o pristupanju se nastavljaju sa ciljem dobijanja članstva na osnovu jednoglasne odluke članica EU. Međutim, dinamika pregovora o pristupanju ne korespondira stepenu naših višedimenzionalnih i višeslojnih odnosa sa EU, zbog političkih prepreka od nekih država članica. Ipak, mi smo snažno posvećeni našem procesu pridruživanja i reformi koje prate nepovratan kurs. Turski proces pregovora trebao bi da bude nastavljen u vizionarskom i konstruktivnom ambijentu.

Spoljna politika Turske ide u pravcu stvaranja mira, stabilnosti i prosperiteta u geografskom području koje dopunjuje EU. U tom smislu, članstvo Turske će stvoriti priliku i omogućiti EU da postane uticajnija u ovom kraju i šire.

Gligor R. Bojić

Komentar

Blokada za nove informacije P

odrška javnosti u Crnoj Gori za punopravno članstvo države u NATO-u još nije dostigla optimalni nivo. Upravo se očekuju rezultati najnovijeg istraživanja javnog mnjenja, ili će biti već objavljeni nakon što ovaj broj Partnera bude zaključen. Posebno je važno da se vidi da li su, i kako, neka najnovija kretanja u međunarodnim odnosima uticala na odnos građana prema Alijansi. Svakako, najzanimljiviji kontekst u tom smislu su događaji u Libiji, odnosno, angažovanje NATO-a u toj zemlji. U uslovima savremenih komunikacija, Libija je, naravno, sasvim blizu Evropi. Stoga je za Evropu vrlo važno šta se dešava u toj zemlji i kakav će ishod imati tamošnji, može se reći, građanski rat.

Talas emigranata iz Libije, razumljivo je, usmjerio se upravo prema Evropi, a prva “na udaru” je Italija, nama susjedna zemlja. Ako bi izbjeglištvo iz sjevernoafričkih zemalja, ali ne samo njih, u nekim složenijim okolnostima, poprimilo razmjere i snagu emigrantskog cunamija, nema sumnje, ni istočne jadranske obale ne bi mogle ostati po strani. Realno je da bi i Crna Gora mogla biti “dotaknuta” takvim pohodom izbjeglica. Na kraju krajeva, već imamo zahtjeve grupe Kurda i drugih sa Bliskog Istoka da dobiju azil u Crnoj Gori. Kad se sve to ima u vidu, ni mi ovdje ne možemo reći - šta se nas tiču Libija, Egipat, Tunis, Maroko. Htjeli - ne htjeli, u nekom smislu, sve su to nama “susjedne” zemlje. Zato i treba imati razumijevanja za “intervenciju“ Evrope, odnosno, NATO-a, u Libiji. U strateškom smislu, prije svega. Jer, dugotrajna nestabilnost na sredozemnoj obali Afrike ne može ostati bez uticaja na situaciju na čitavom Mediteranu. Pogotovu, što krajnji ishod “arapskih revolucija” još nije ni približno jasan.

Poslije izvjesnog smirivanja, opet su izbili nemiri u Tunisu i Egiptu. Konflikti u zemlji faraona, štaviše, počinju piprimati karakter međukonfesionalnog sukoba. Muslimani napadaju crkve Kopta-hrišćana.

Nepoznanica je, ipak, i kako će Arapi, muslimanske zemlje uopšte, doživjeti i samo ubistvo vođe Al Kaide Osame Bin Ladena. Koliko god niko ne može da poriče da je on bio “lider” terorizma u svijetu, nije baš sigurno da se Bin Laden u muslimanskom svijetu ne poima i drugačije - kao neka vrsta ikone islama u savremenom strateškom pozicioniranju moćnih zemalja i vjerskih konglomerata na globalnom planu.

Dakle, Evropa ima razloga da ne bude nimalo pasivna u odnosu na ono što se dešava pred njenim južnim kapijama. Naravno, to ne znači da način angažovanja, recimo, u Libiji, neki postupci evroatlantskih snaga u toj zemlji, čiji smo svjedoci bili, ne izazivaju i određene nedoumice. Podozrenja kod nas, u tom smislu, pojačana su zbog činjenice da je NATO 1999. godine izvršio vojnu intervenciju i na prostoru bivše Savezne Republike Jugoslavije. I na ovom primjeru je došao do izražaja političko-ideološki stereotip, posebno, u odnosu prema poziciji libijskog predsjednika Moamera Gadafija. Otuda su se na fesjbuku pojavile poruke - Gadafi, brate, izdrži. Ipak, u neku ruku, apsurdno je da se Gadafiju, makar i malo, daje podrška, a zanemaruje se silina njegove intervencije protiv pobunjenika, “nekontrilisana upotreba sile”. Ljudi i na “našim” prostorima

Komentar osjetljivi su na dugotrajnu vlast istih snaga i garnitura, a Gadafiju kao da opraštaju činjenicu da neograničenom vlašću Libijom upravlja već više od četiri decenije.

Stavljanje paralele između bivše Jugoslavije i Libije, kad je riječ o intervenciji NATO-a, samo je prividno opravdano. Kontekst u Jugoslaviji bio je sasvim drugačiji. Prije svega, intervencija na SRJ je došla kad se dugom i upornom diplomatskom bitkom ništa nije moglo postići da se razriješi konfliktna situacija, u prvom redu, u vezi sa Kosovom. Objektivno, htjeli - ne htjeli, u Jugoslaviji, odnosno, u Srbiji, u međusobnom konfliktu, mada u istoj zemlji, našla su se dva naroda, Srbi i Albanci, odnosno, vlast Srbije (Jugoslavije) sa čitavim jednim narodom - Albancima.

Samim tim, čak i u okolnostima da se to dogodilo u istoj držđavi, taj konflikt je imao izvjesne elemente međunarodnog sukoba, i bez intervencije NATO-a.

U Libiji, ipak, na djelu je građanski rat, unutrašnji sukob u istoj naciji, mada sa plemenskim konglomeratima. Stoga, možda bi taj konflikt i prije bio završen da je Libijcima “prepušteno” da ga sami riješe.

Libija je, dakle, važna za našu relaciju Crna GoraNATO, utoliko što bi mogla da ohrabri one koji Alijansu vide isključivo kao vojnu silu, koji NATO poistovjećuju sa puškom, tenkovima, bombarderima, tomahavkama. Crnogorska javnost, svakako, senzibilnija je prema ulozi NATO-a u vrijeme kad je ovdje u punom jeku priča o evroatlanstkoj integraciji zemlje. I, svakako, dobro je ako građani sa većom budnošću posmatraju NATO, u tom slučaju i njihovo opredjeljivanje za ili protiv članstva biće zrelije.

Ipak, NATO treba više posmatrati sa stanovišta važnosti za svoju zemlju.U Crnoj Gori, čini se, kad je to u pitanju, i dalje se robuje okamenjenim predstavama o međunarodnim odnosima, o državnim interesima, o savezništvu. Ovdje se i bezbjednost zemlje i njeni interesi, i njena savezništva, dobrim dijelom, vide kroz prizmu tradicionalističkih stereotipa i prevaziđenih političko-ideoloških shvatanja.Vjerovatno je u tome objašnjenje da je u Crnoj Gori, izuzev Srbije, niža podrška NATO članstvu nego u drugim zemljama regiona. Čak i u Bosni i Hercegovini, sa tri nacionalna entiteta, u prosjeku, podrška NATO članstvu je relativno visoka, uključujući i Republiku Srpsku. Često čujemo i od domaćih zvaničnika i od stranaca da građanima nedostaju informacije o NATO-u.

Oni koji koordiniraju i “operativno” rade na primjeni Komunikacione strategije o evroatlantskim in-

8

PARTNER

maj 2011.

tegracijama Crne Gore, do sada su dosta učinili da se građani, oni koji su zainteresovani, informišu o karakteru i ulozi NATO-a. U posljednje vrijeme, posebno takozvanim NATO karavanima, napravljen je značajn inovativni napredak. Posebno je značajno što ima sve više neposrednih razgovora o NATO članstvu, čak pojedinac sa pojedincem. I, valjda, to bi trebalo da da rezultat - da se osnaži razumijevanje uloge Alijanse i podrška članstvu.

Najveća teškoća u tom pogledu, međutim, nije u nedostatku informaciju, već u blokadi dobrog dijela, inače u Crnoj Gori veoma politizovane javnosti, prema bilo kakvim informacijama koje se ne uklapaju u očvrslu predstavu grupa i pojedinaca o ovom ili onom političkom i društvenom putanju.

Nije malo onih, zapravo, koji i ne žele da, recimo, o NATO-u čuju bilo šta što ne korespondira sa njihovim stavom - da je to “zapadni vojni savez, usmjeren protiv Rusije (i Srbije)”, da je to “osvajačka koalicija” ili nešto tome slično. Taj dio javnosti je zatvoren za nove informacije, za objašnjenja, on ima “dovoljno” informacija, njih se kruto drži i tako održava i sopstvenu predstavu o Alijansi, a u tom okviru i o članstvu Crne Gore. Napore pomenute Komunikacione strategije bi, stoga, trebalo usmjeriti u tom pravcu - da se izvrši deblokada takvog ponašanja i stava.

Ali, ipak, možda je glavni problem u nedovoljnoj senzibilnosti ovdašnje javnosti za savremene odnose u svijetu, za “pravila ponašanja”, konkretno, za poziciju Crne Gore u tom kontekstu. Javno mnjenje u Crnoj Gori, može se sasvim lako reći,bilo je dugi niz, čak, decenija, zapušteno u odnosu prema bitnim pitanjima države, pa i u pogledu njenih bezbjednosnih interesa. To nije stvar samo ideološkopolitičkog konteksta iz socijalističko-komunističkih vremena. Takvo stanje traje mnogu duže i ima dublje krijene. Crnogorci se još nijesu sasvim oslobodili starih predstava, iz 19. vijeka, o državi, njenim interesima, njenoj bezbjednosti, njenim savezništvima sa drugim državama. Tu je, vjerovatno, jedan od bitnih problema koji uslovljava sporo šire prihvatanje realnih potreba da naša zemlja danas postane članica NATO-a, da je, u tom smislu, najvažniji njen strateški bezbjednosni interes. U redu je – i benefiti za investicije, i za turizam i sve drugo. Ali bezbjednost je glavni razlog evroatlanstke integracije Crne Gore. Kada se to shvati na širem planu, neće izostati ni podrška ulasku zemlje u NATO. Ne treba imati iluziju - to nije nimalo lako postići. Tu je ključ još nedovoljne podrške NATO članstvu.

Ilija Despotović

Tema

Budvanska konferencija ministara odbrane zemalja lanica Ameri ko-jadranske povelje (A5)

NATO garant regionalne stabilnosti i bezbjednosti Skupom predsjedavao ministar Boro Vu ini Države članice Američko-jadranske povelje (A5) spremne su na punu saradnju sa svim NATO članicama u izgradnji političko-vojnih kapaciteta u oblasti odbrambenih agendi, saopšteno je nakon sastanka ministara odbrana država članica A5 u Budvi. Saradnja je neophodna kako bi se efi-

kasno odgovorilo na nove izazove i prijetnje sa kojima se suočava svijet 21. vijeka, stoji u zajedničkoj izjavi ministara odbrane Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, predstavnika ministarstava odbrane Hrvatske i Makedonije i pomoćnika sekretara odbrane za međunarodne poslove bezbjednosti SAD Džozef Mekmilana, koji su se u Budvi okupili krajem maja. „Crna Gora je svjesna izazova na integracionom putu i nastaviće sa reformama društva, kako na učvršćivanju fiskalne stabilnosti i ekonomskog rasta, tako i u izgradnji sistema odbrane u skladu sa standardima Alijanse“, kazao je, otvarajući ministarski sastanak Američko-jadranske povelje, predsjednik Vlade Igor Lukšić. Lukšić je u pozdravnom govoru rekao da A5 dobija na značaju danas kada se javljaju novi bezbednosni izazovi. „Ovo ne iz ra-

zloga što je članstvo danas trend ili pitanje prestiža, već zato što čvrsto vjerujemo u ideje i vrijednosti zajedništva koje predstavljaju evropske i evroatlantske strukture, a koje će doprinijeti dobrobiti svih građana Crne Gore.

Uvjeren sam da možemo doprinijeti izgradnji i jačanju demokratije, u zemljama kojima je takva pomoć potrebna i odlučni smo u namjeri da damo novi doprinos ISAF misiji, kroz učešće u zajedničkoj jedinici instruktora u okviru Američko-jadranske povelje u cilju stvaranja uslova za tranziciju bezbjednosne odgovornosti na avganistansku vojsku i policiju”, rekao je Lukšić. Predsjednik Vlade je poručio da će Crna Gora nastaviti u pravcu punopravnog članstva u Sjeverno-atlantskoj alijansi, kao garantu regionalne stabilnosti i bezbjednosti, i u EU, kao osnovi razvoja evropskih naroda, ujedinjenih u različitostima. Crnogorski premijer je kazao da je regionalna saradnja moguća jedino ukoliko svaka zemljapruži svoj iskreni doprinos i podsjetio da su prioriteti naše zemlje razvoj dobrosusjedskih odnosa, unapređenje bilateralne i regionalne saradnje i članstvo u NATO i Evropskoj uniji.

Skupom u Budvi predsjedavao je ministar odbrane Boro Vučinić. On je, na konferenciji za novinare, podsjetio da je Američko-jadranska povelja okvir u kome sarađuju zemlje regiona uz pomoć i podršku Sjedinjenih Američkih Država u procesu pristupanja NATO-u. ,,Inicijativa osnovana kao A3 vremenom je proširena na A5. Rezultati A5 su očigledni: dvije države (Hrvatska i Albanija) su postale punopravne članice NATO, dok se ostale zemlje nalaze vrlo visoko u procesu pristupanja NATO” , istakao je Vučinić. Ministar odbrane je ocijenio da je zajedničkom izjavom iskazana ohrabrenost novim strateškim konceptom koji promiviše jačanje odnosa između NATO i partnerskih zemalja. „Zajedinički je pozdravljena NATO politika otvorenih vrata iskazana u Lisabonskoj deklaraciji. Podržana je ideja razvoja novih regionalnih kapaciteta koji će dodatno doprinijeti smanmaj 2011.

PARTNER

9

Tema jenu troškova odbrane izbjegavanju dupliranja kapacieta njihovom regionalnom korišćenju i širenju regionalne saradnje”, kazao je Vučinić.

Izjavu su potpisali ministri odbrane Albanije Arben

Imami, Bosne i Hercegovine Selmo Cikatić, Crne Gore Boro Vučinić, predstavnici ministarstava odbrane Hrvatske Pjer Šimunović i Makedonije Petar Esmerov i pomoćnik sekretara odbrane za međunarodne poslovebezbjednosti SAD Džozef Mekmilan. Oni su poručili da će nastaviti da podržavaju ISAF misiju u Avganistanu kako bi iskazali podršku Deklaraciji o trajnom partnerstvu između NATO i Avganistana.

„Izražavamo našu namjeru da aktivno učestvujemo u sistemu kolektivne bezbjednosti i pomognemo proces stabilizacije u Avganistanu. U tom cilju, učestvovaćemo u Zajedničkom timu instruktora za obuku avganistanskih vojno-policijskih snaga bezbjednosti, koji predvode Hrvatske oružane snage”, ističe se u izjavi. Ocijenjeno je da rezultati koje su postigle Albanija i Hrvatska kao NATO članice, kao i rezultati članica A5 - NATO aspiranata, predstavljaju direktan doprinos regionalnoj stabilnosti i stimulans su za dalji rad Američko-jadranske

10 PARTNER

maj 2011.

povelje. „Svjesni smo da su pojedinačna iskustava zemalja na planu evroatlantskih integracija od neprocjenjive važnosti za sve države aspirante za ulazak u NATO. Stoga, trudićemo se da nastavimo da promovišemo

razmjenu iskustava među članicama A5 i šire”, kaže se u izjavi. Ministri su pozdravili NATO politiku otvorenih vrata. Oni su, kako navode, ohrabreni novim Strateškim konceptom koji promoviše jačanje odnosa između NATO i partnerskih zemalja. „Saradnja sa partnerima može da doprinese jačanju međunarodne bezbjednosti, kao i promovisanju vrijednosti na kojima se zasniva Alijansa“, navodi se u izjavi ministara.

Ministri su čestitali Crnoj Gori na pristupanju Akcionom planu za članstvo (MAP), kao važnom koraku na putu do punopravnog članstva u NATO. Uvjereni su da će i Bosna i Hercegovina ubrzo biti u situaciji da u punoj mjeri učestvuje u MAP-u. „Radujemo se da će Makedonija dobiti poziv za članstvo u NATO čim ispuni preostale zahtjeve za članstvo”. „Podržavamo ideju sa prethodnog Sastanka Ministara odbrane A5, u Sarajevu, o uspostavljanju tri regionalna centra koja su od zajedničkog interesa i koristi svim zemljama u regionu”, kaže se u zajedničkloj izjavi. Ocjenjuje se da će uspostavljanje Centra za obuku i podršku mirovnim operacijama u Sarajevu, Centra za medijsku obuku u Skoplju i Centra za nuklearnu, biološku i hemijsku odbranu u Kruševcu, doprinijeti jačanju regionalne saradnje.

Američko-jadranska povelja predstavlja jedan od modela saradnje zemalja u regionu, s ciljem da se pomogne u procesu ispunjenja njihovih uslova za punopravno članstvo u NATO-u, ali i kao podrška međunarodnoj mirovnoj misiji u Avganistanu. Konferencija u Budvi održana je u okviru crnogorskog predsjedavanja Američko-jadranskom poveljom.

Gligor R. Bojić

Vijesti

Susret Vu ini - Valander

M

inistar odbrane Boro Vučinić sastao se sa zamjenicom pomoćnika sekretara odbrane Sjedinjenih Američkih Država Seleste Valander. Ministar Vučinić je kazao da su ukupni odnosi sa SAD kao strateškim partnerom izuzetno dobri. “Snažno smo posvećeni obavezama na ispunjavanju strateških ciljeva evroatlantskih integracija, kroz Akcioni plan za članstvo u NATO i Godišnji nacionalni program, te partnerskim obavezama u mirovnim mi-

sijama. Crna Gora je trenutno predsjedavajuća A5 (Američko-jadranske povelje) i intenzivno radimo na formiranju zajedničke jedinice instruktora koja bi, nadamo se već od jeseni, obučavala avganistanske snage bezbjednosti u Kabulu u okviru procesa tranzicije u Avganistanu”, kazao je ministar Vučinić.

On je naglasio važnost nastavka saradnje u projektu uništavanja oružja u okviru Tehničkog sporazuma sa Vladom SAD. Ministar Vučinić je, takođe, istakao značaj kvalitetnih predloga za izgradnju sistema nadzora mora, koji je dala američka kompanija Rejtion.

Valander pohvalila je napredak koji Crna Gora ostvaruje u procesu evroatlantskih integracija. Ona je ocijenila veoma sadržajnim partnerstvo sa Crnom Gorom i istakla da SAD podržavaju regionalni pristup u okviru A5 inicijative. Izrazila je zahvalnost SAD zbog učešća Crnogoraca u mirovnoj misiji u Avganistanu.

Viceadmiral Samardži na sastanku Vojnog komiteta NATO

U

štabu NATO-a u Briselu održan je sastanak Vojnog komiteta, kome su prisustvovale i države partneri koje učestvuju u ISAF Misiji u Avganistanu.

Crnu Goru je predstavljao načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić.

Predsjedavajući Vojnog komiteta admiral Di Paola, u uvodnoj riječi je naglasio da je glavna tema sastanka implementacija Novog strateškog koncepta, usvojenog u Lisabonu, s posebnim osvrtom na odnose sa partnerskim državama i NATO operacije.

U tom kontekstu, podvukao je posebnu važnost i zahtjevnost ISAF Misije u Avganistanu i izrazio zadovoljstvo napretkom u procesu tranzicije. Skupu su se između ostalih obratili i komandant Savezničke strateške komande za operacije admiral Stavridis i komandant ISAF snaga general Petreus.

Petreus se u svom izlaganju zahvalio Crnoj Gori na njenom doprinosu međunarodnim snagama u Avganistanu. Admiral Samardžić informisao je sagovornike o prijedlogu odluke Savjeta za odbranu i bezbjednost Crne Gore da se naša država uključi u zajednički projekat Američko-jadranske povelje (A5) i Slovenije, kroz angažovanje instruktora u školi za obuku vojne policije u Kabulu. Iznio je očekivanja da će Skupština Crne Gore uskoro donijeti odluku o ovom predlogu, te da je realno da se naši instruktori u obuku uključe od septembra. maj 2011.

PARTNER 11

Povod

Vojska se uklju ila u dobrovoljno davanje krvi P

ovodom 11. maja - Dana dobrovoljnog davanja krvi u Crnoj Gori, Zavod za transfuziju i Crveni krst Crne Gore, organizovali su akciju dobrovoljnog davanja krvi, pod sloganom “Dajte krv - spasite život”. Akcija je organizovana u Podgorici, Baru, Pljevljima i Nikšiću. Kao i mnogo puta do sada, akciji se odazvala i Vojska Crne Gore. Krv je dalo 140 pripadnika Vojske. Akcija je trajala dva dana. Od onih koji su dali krv ima ih koji su to uradili po desetak puta i više.

Izdvajaju se major Bojan Blagojević iz Vazduhoplovstva 15 puta, major Novak Komatina iz Brigade KoV 14 puta, vojnik po ugovoru Radosav Vidić iz Brigade KoV 11 puta, major Ivan Obradović iz Vazduhoplovstva - 10 puta.

je moja krv nekoga spasila i možda nekom djetetu vratila roditelje. Ja sam na spisku Zavoda za davanje krvi po pozivu za hitne slučajeve”.

Akcija davanja krvi u Pljevljima postala je tradicionalna.

Jedan broj pripadnika je više puta učestvovao u dobrovoljnom davanju krvi, kako kroz organizovane akcije, tako i u slučajevima kada je to bilo potrebno nekom od sugrađana.

Pripadnik Planinskog bataljona koji je najviše puta učestvovao u ovakvim akcijama je svIk Đorđe Pljevaljčić i do sada je 26 puta dobrovoljno davao krv. Kao razlog za to navodi: „Davanje krvi je nešto što o čemu svaki čovjek mora da razmišlja i da je to jedan humani gest dati dio sebe drugima u većini slučajeva nepoznatim osobama”.

Stariji vodnik Miodrag Andrijašević iz Pješadijskog bataljona iz Nikšića, krv je davao šest puta do sada i ovo mu je bilo sedmo REKORDER BRANKO OROVI dobrovoljno davanje. On je kazao da krv daje zbog osjećaja humanoRekorder po broju davanja krvi u vojnim okvirima je zastavnik Branko orovi iz sti i potrebe da pomogne drugom.

Generalštaba sa 35 dobrovoljnih davanja.

Vojnik po ugovoru Neđeljko Jokić Me u pripadnicima Vojske ima i žena koje iz Brigade KoV je prvi put dao krv, su dobrovoljni davaoci krvi, od koji se poseba na pitanje šta ga je podstaklo da no isti e Jelena I evi iz Vazduhoplovstva. se odazove akciji, rekao je: “Rado se odazivam na dobrovoljne akcije.

Ovo je, prvi put, ali ću se i dalje odazivati kada to bude potrebno i nadam se da ću na ovaj način spasiti nečiji život”.

Takođe, prvi put krv je dao i razvodnik Stanko Daković iz pješadijskog bataljona u Nikšiću, koji je tom prilikom kazao: “Od kada sam stupio u VCG uočio sam da dosta mojih kolega daje krv, pa sam i ja odlučio da postupim kao i oni, iz razloga što ću tim činom pomoći drugome”. Kao i mnogo puta do sada, pripadnici Mornarice Vojske Crne Gore su, takođe, pokazali humanost na djelu, uključivši se u akciji dobrovoljnog davanja krvi. Svi dobrovoljni davaoci krvi su i članovi Društva dobrovoljnih davalaca krvi Luke Bar i tokom cijele godine se permanentno odazivaju na pozive udruženja. Pored ostalih pripadnika Mornarice VCG, u akciji dobrovoljnog davanja krvi su učestvovali poručnik bojnog broda Radosav Nikolić, zastavnik Miladin Mijić i stariji vodnik prve klase Vesko Pavlović koji su do danas preko 20 puta dali krv.

Izdvajaju se i stariji vodnik I klase Miodrag Bujišić iz čete Vojne policije sa 15 davanja, major Zoran Kandić i potpukovnik Sava Maslovarić sa 21, odnosno 17 davanja. Drugi po rangu u Vojsci stariji vodnik Milan Obradović iz Centra za obuku sa 29 davanja, rekao je: “Srećan sam saznanjem da

12 PARTNER

maj 2011.

U razgovoru sa referentom u Zav vodu za transfuziju Ivankom Nikolić, s saznali smo da u svjetskim okvirima s samo 5 odsto ljudi danas dobrovoljn daje krv, a potreba za krvlju je no s veća kako se medicina sve više sve r razvija, a samim tim i medicinski

zahvati. U Crnoj Gori u odnosu na broj stanovnika indeks dobrovoljnih davalaca je oko 3,6 odsto, čime smo u regionu u samom vrhu. U 2010. godini Zavod za transfuziju je organizovao 116 akcija u Crnoj Gori, od čega 52 u Podgorici.

Na kraju akcije, direktorica Zavoda za transfuziju gospođa Gordana Rašović, ovim putem uputila je pozdrav svim dobrovoljnim davaocima krvi u Crnoj Gori. dr Ivana Hajduković i potpukovnik Zvonimir Kostić

Nagrada za pobjednike takmi enja „Pristajem NA TO“

Povod

Studijska posjeta Vojsci Crne Gore

Pismo studentkinje Fakulteta za evropske i državne studije

K

ao pobjednici takmičenja, organizovanih u okviru projekta ,,Pristajem NA TO“, koji je realizovan od strane Koordinacionog tima za implementaciju Komunikacione strategije o evroatlantskim integracijama Crne Gore i Fakulteta za državne i evropske studije, mi, studenti i srednjoškolci iz sva tri regiona Crne Gore, nagrađeni smo dvodnevnom studijskom posjetom Vazduhoplovnoj bazi Vojske Crne Gore, kasarni “Milovan Šaranović“ u Danilovgradu i školskom brodu Mornarice Crne Gore “Jadran“.

Nagradna posjeta, koju je za nas organizovalo Ministarstvo odbrane i Fakultet za državne i evropske studije, počela je dolaskom u Vazduhoplovnu bazu. Tu smo, najprije, imali priliku da se, kroz obraćanje komandanta baze, pukovnika Živka Pejovića, detaljnije informišemo o samoj bazi, kao i o načinu rada Regionalnog centra za obuku pilota. Način života i rada pilota približen nam je i kroz obilazak prostorija za njihovu obuku i smještaj, kroz zajednički ručak sa pilotima u bazi, kao i kroz vožnju vojnim helikopterom “Gazela’’, koja je, po mnogima, bila najuzbudljiviji dio posjete.

Po povratku iz baze, na Fakultetu za državne i evrop-

ske studije upriličen je susret sa ministrom odbrane Borom Vučinićem. Omogućeno nam je da se, kroz razgovor sa ministrom, na najbolji mogući način informišemo o načinu rada Ministarstva odbrane i aktivnostima koje se

trenutno sprovode. Ministar Vučinić bio je spreman da odgovori na sva naša pitanja, od onih vezanih za organizaciju Vojske i Mornarice Crne Gore, do pitanja o evroatlantskim integracijama naše države i učešću crnogorskih maj 2011.

PARTNER 13

Povod vojnika u ISAF misiji u Avganistanu.

Nakon toga, sa Fakulteta za državne i evropske studije krenuli smo u Danilovgrad, prema kasarni “Milovan Šaranović”. Prijatno iznenađeni gostoprimstvom i komunikativnošću vojnika, kao i opremljenošću sportskih terena u sklopu kasarne, podijelili smo se u ekipe za različite sportske aktivnosti. Odmjeravale su se snage u košarci, fudbalu, tenisu i odbojci, sve do sumraka, kada je došlo vrijeme za postrojavanje, a zatim i marširanje do šatora, pod kojima nas je čekala večera, u pravim terenskim uslovima. Poslije večere je upriličeno druženje sa vojnicima u prostorijama kasarne, pa smo još ponešto naučili o voj-

ničkom načinu života, o hijerarhiji i odnosu između činova u vojsci. Još jedno prijatno iznenađenje smo doživjeli vidjevši udobne, prostrane spavaone, koje smo sasvim drugačije zamišljali.

Drugog dana posjete, već donekle naviknuti na postrojavanje, stali smo u vrstu sa vojnicima i odmarširali na doručak. Zatim, ponovo slijedi postrojavanje, na otvaranju Otvorenog prvenstva u streljaštvu Vojske Crne Gore.

Takođe, pružena nam je prilika da vidimo kojim vrstama oružja i borbenih vozila raspolaže naša vojska.

Iz kasarne u Danilovgradu uputili smo se u sljedeću stanicu na našem putu, Tivat. Nakon ukrcavanja na školski brod “Jadran” počelo je krstarenje Bokokotorskim zalivom. Na samom početku, obratio nam se KBB Rajko Bulatović, sa osnovnim informacijama o Mornarici Crne Gore. Takođe, imali smo priliku i da od komandanta školskog broda “Jadran”, Predraga Supića, čujemo istorijat broda. Nakon ovih izlaganja, mogli smo da uživamo u lijepom vremenu, kao i lijepom pogledu na ostrva i mjesta duž obale zaliva, a i ljubazna posada broda je bila na raspolaganju za sva naša pitanja. Posjeta je završena uz izraze zahvalnosti dekana Fakulteta za državne i evropske studije prof. dr Đorđija Blažića, organizatorima posjete, odnosno, Ministarstvu odbrane, kao i Vladinom Koordi-

14 PARTNER

maj 2011.

nacionom timu, uz nadu da će se dobra saradnja nastaviti i u narednom periodu.

Ova posjeta mi je bila korisna i zanimljiva na više načina. Prije svega, tu je druženje sa ostalim nagrađenim studentima i srednjoškolcima. Takođe, drago mi je i osjećam se počastvovanom što sam imala priliku da vidim na koji način žive i rade ljudi koji štite našu državu, odnosno, pripadnici Vojske Crne Gore. Mislim da će se i ostali nagrađeni učesnici složiti sa mnom ako kažem da se, nakon ove posjete, svi osjećamo sigurnije i bezbjednije.

Bojana Vukčević

Povod

Sport u Vojsci Crne Gore

Drugo prvenstvo u ast Dana nezavisnosti K

asarna “Milovan Šaranović” u Danilovgradu je 9. i 10. maja bila domaćin “Sportskog prvenstva Vojske Crne Gore”. Sportsko prvenstvo je organizovano pod pokroviteljstvom Generalštaba VCG, a bilo je posvećeno “Danu nezavisnosti Crne Gore”. Pripadanici VCG su se takmničili u streljaštvu, malom fudbalu i šahu.O besprekornoj organizaciji Sportskog prvenstva na kojem je pored 200 članova sportskih ekipa bilo angažovano i oko 50 osoba u podršci prvenstvu brinuo je Organizacioni odbor, na čelu sa pukovnikom Željkom Žegarcem. Takmičarsku komisiju je predvodio major Igor Knežević, a sudijsku komisiju potpukovnik Perica Bojičić.

POBJEDNIKE PRIMIO MINISTAR Ministar odbrane Boro Vu ini primio je pobjednike drugog Sportskog prvenstva Vojske Crne Gore i estitao im na postignutim rezultatima.

“Važno je za državu Crnu Goru i sistem odbrane da u njemu postoje ljudi koji se uspješno bave sportom. Vojska i sport su neodvojivi, i od po etka je prisutna moja želja da se za to stvore uslovi. I u narednom periodu ima ete snažnu podršku Vlade i Ministarstva odbrane za u eš e na takmi enjima na doma em i me unarodnom planu, da najbolji pokažu svoj kvalitet i van granica Crne Gore. Želja nam je da Sportsko prvenstvo VCG postane otvoreno regionalno, uz u eš e naših susjeda i država partnera”, kazao je ministar Vu ini . Prijemu su prisustvovali na elnik Generalštaba VCG viceadmiral Dragan Samardži i na elnik Štaba VCG puk. Zoran Lazarevi .

Pored pripadnika Vojske i Ministarstva odbrane u realizaciji prvenstva nesebični doprinos su dali i Zoran Peruničić, koordinator domaćih takmičenja u šahu, kao šahovski sudija prvenstva, Dragan Perović i Zoran Vukčević, međunarodne sudije, kao sudije u streljaštvu, kao i Dane Žegarac, Vladimir Kalezić, Vukašin Miljević i Marko Roganović, sudije centralne regije, kao sudije u malom fudbalu. Članovi Ansambla narodnih igara i pjesama “Đurđevdansko kolo” iz Podgorice, čiji su igrači odjeveni u tradicionalne crnogorske nošnje nosili table sa imenima sportskih ekipa i dodatno uljepšali svečani defile ekipa kojim je počela ceremonija otvaranja.

Prvenstvo je pozdravnim govorom i pozivom na “ferplay” i sportsku borbu otvorio vršilac dužnosti načelnika

štaba Generalštaba VCG, pukovnik Zoran Lazarević. Prvenstvo je proteklo skladu sa utvrđenom satnicom. Za potpunu obavještenost mnogobrojne publike o rezultatima na sva tri borilišta brinuo se tim informatičke podrške p.por. Dejan Đeković, svIk.Amir Ibišević i svIk. Dragoljub Jokanović. Oni su posredstvom informativnog video zida u realnom vremenu prikazivali trenutne rezultate sportista.

Nakon dva dana sportske i fer borbe došlo je vrijeme da se iz mnoštva jednakih izdvoje najbolji i da se njihovi individualni sportski rezultati nagrade diplomama i medaljama, a ekipni i peharima. Svečanosti proglašenja pobjednika i zatvaranja prvenstva su pored takmičara i pripadnika jedinica iz kojih su bile sportske ekipe prisustvovali i svi komandanti i komandiri jedinica, brojni gosti, kao i načelnik Generalštaba VCG viceadmiral Dragan Samardžić, koji je zatvorio II sportsko prvenstvo Vojske Crne Gore.

REZULTATI U STRELJAŠTVU: U disciplini puška pojedinačni plasman: 1. mjesto maj. Tahiri Musa, Centar za obuku 2. mjesto des.Vuković Marko, Brigada KoV 3. mjesto zast. Sekulić Savo, Centar za obuku U disciplini puška ekipni plasman: 1. mjesto Centar za obuku 2. mjesto Brigada KoV 3. mjesto Logistička baza U disciplini pištolj pojedinačni plasman: 1. mjesto cl. Popović Siniša, Centar za obuku 2. mjesto zIk.Muratović Mihad, Centar za obuku 3. mjesto p.puk.Vitorović Radoljub, MO i VCG U disciplini pištolj ekipni plasman: 1. mjesto Centar za obuku 2. mjesto Brigade KoV 3. mjesto Mornarice Vojske Streljaštvo, ukupni plasman: 1. mjesto Centar za obuku 2. mjesto Brigada KoV 3. mjesto Mornarica Vojske REZULTATI U MALOM FUDBALU: 1. mjesto ekipa Brigade KoV 2. mjesto ekipa Počasne garde 3. mjesto ekipa Vazduhoplovne baze maj 2011.

PARTNER 15

Povod Osim rangiranja ekipa, u malom fudbalu su odlukom stručne komisije proglašeni i najbolji igrač, najbolji strijelac i najbolji golman. Za najboljeg strijelca i ujedno najboljeg igrača turnira je proglašen stv. Đoković Zdravko, dok je za najboljeg golmana proglašen des. Drobnjak Željko. Đoković je postigao 14 golova u toku 6 utakmica, a Drobnjak primio samo 1 gol u isto toliko utakmica.

VOJSKA NAJBOLJA U BIZNIS LIGI U MALOM FUDBALU

REZULTATI U ŠAHU - ekipno: 1. mjesto ekipa Mornarice Vojske 2. mjesto ekipa Ministarstva odbrane i Generalštaba VCG 3. mjesto ekipa Logističke baze Rezultati u šahu pojedinačno: 1. mjesto potpukovnik Kovačević Zoran iz ekipe Mornarice Vojske 2. mjesto kapetan Savić Vladimir iz ekipe Ministarstva odbrane i Generalštaba VCG 3. mjesto st.vod. I klase Jovanović Nenad iz ekipe Logističke baze

Sveukupni plasman nije iznenadio dobre poznavaoce sportskih prilika u VCG. 1. mjesto ekipa Brigade KoV 2. mjesto ekipa Mornarice Vojske 3. mjesto ekipa Vazduhoplovne baze Ostale ekipe su rangirane sljedećim redosledom: Logistička baza, Centar za obuku, Četa Vojne policije, Počasna garda, Ministarstvo odbrane i Generaalštab VCG, Četa Elektronskog izviđanja, Centar za komunikacije i KIS. Pobjednicima predstoji slavlje, a ostalima da nakon analize započnu pripreme za naredno sportsko prvenstvo.

Sportu u Vojsci Crne Gore se posvećuje velika pažnja.

Vojska Crne Gore sa tri takmičara učestvovala je na međunarodnom brdskom atletskom krosu u Dimitrovgradu od 13. do 16. maja, a najavljeno je i učešće delegacije VCG na Svjetskom prvenstvu CISM u Brazilu. major Igor Knežević

16 PARTNER

maj 2011.

Ekipa Vojske Crne Gore u malom fudbalu plasirala se u nale Biznis lige, utakmicom sa ekipom Rokšpeda. Prošle godine VCG je prvi put u;estvovala na toj vrsti takmi enja. Pored ekipe VCG u estvovale su i ekipe Ambasade SAD, Direkcije prihoda, Montenegro banke, Crnogorske komercijalne banke, Hipotekarne banke, preduze a “Goranovi ”, Albone, Beri-proma, Volija, DMD Delta, Stadiona. Ekipu VCG sa injavali su: Predrag Maraš, Milan Mitrovi , Željko Aleksijevi , Vojin Ramovi , Zdravko okovi , Goran Matanovi , Radislav Da evi , Dejan Jankovi , Igor Pejovi , Velimir Zogovi , Man Mila i i Željko Drobnjak, koji je proglašen za najboljeg golmana lige u sezoni 2009/2010 godina.

Pored u eš a u Biznis Ligi, ekipa VCG je u predhodnoj sezoni u estvovala na još dva taki enja. U konkurenciji sedam ekipa na takmi enju u Brend Ligi, osvojeno je prvo mjesto. Na Turniru u malom fudbalu koji je organizovao Klub evropskih integracija, tako e, osvojen je pobjedni ki pehar i zauzeto prvo mjesto. Vrijedno pomena je i u eš e ekipe na regionalnom takmi enju bivših jugoslovenskih republika - Futsal Fifa kupu 2010. u Vinkovcima, u Hrvatskoj, gdje je nakon velikog zalaganja i dobre igre, naša ekipa u izuzetno jakoj konkurenciji osvojila tre e mjesto.

U ovogodišnjoj sezoni, naša ekipa je ponovo u estvovala u Brend ligi i u veoma jakoj konkurenciji preduze a sa teritorije Crne Gore, zauzela je drugo mjesto.

Finalni me VCG - Rokšped igran je 4. maja, u sportskoj sali “REX” u Kokotima. Ekipa Vojske Crne Gore osvojila je prvo mjesto u Biznis ligi u malom fudbalu. Za Vojsku su igrali pukovnik Predrag Maraš, poru nik Milan Mitrovi , kapetan Željko Aleksijevi , kapetan Zoran Vasiljevi , stariji vodnik Zdravko okovi , stariji vodnik Radislav Da evi , desetar po ugovoru Goran Matanovi , civilno lice Goran okovi I desetar po ugovoru Željko Drobnjak.

Za najboljeg igra a Biznis lige proglašen je Zdravko okovi iz ekipe VCG. Titula najboljeg strijelca pripala je Milošu Tomovi u iz ekipe DMD Delta, a najbolji golman je aslav Vuk evi , uvar mreže iz ekipe Rokšped Distributivni centar. poru nik Milan Mitrovi

Povod

Rekonstruisano skladište municije “Taraš” u Danilovgradu

Naredni cilj - Brezovik Rekonstrukcija skladišta “Taraš” ozna ava važan korak u nastojanju Crne Gore da bude bezbjednije mjesto za sve njene gra ane. Naredni cilj, u okviru MONDEM-a, potpuna rekonstrukcija skladišta Brezovik u Nikši u Ministar odbrane Boro Vučinić, šef Misije OEBS u Crnoj Gori ambasador Šarunas Adomavičius i stalni koordinator UN i stalni predstavnik UNDP u Crnoj Gori Aleksandar Avanesov otvorili su 20. maja rekonstruisano skladište municije “Taraš” u Danilovgradu.

U svom obraćanju, ministar Vučinić se posebno zahvalio partnerima u MONDEM programu – UNDP i OEBS-u, uz čiju je pomoć Ministarstvo odbrane uspjelo da završi ovaj izuzetno važan projekat.

“Odmah po formiranju Ministarstva odbrane, prepoznali smo značaj opasnosti ogromnih količina municije zatečene u skladištima na teritoriji Crne Gore. U tom trenutku, 2006. godine, u njima se nalazilo 12.136 tona municije velike razorne moći. U Vladi Crne Gore procijenili smo da je to najveći unutrašnji bezbjednosni rizik, i uz svesrdnu pomoć naših partnera veoma snažno i odgovorno pristupili rješavanju ovog problema”, kazao je ministar Vučinić i podsjetio da su kroz MONDEM program i Tehnički sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama uništene značajne količine. “Danas se u skladištima nalazi 4.498 tona viškova municije. Ali, imajući u vidu njenu starost, rizik se nažalost nije mnogo smanjio. Svjesni te opasnosti, nastavićemo veoma odgovorno i posvećeno da u što kraćem roku uništavamo preostale količine stare municije, i na najmanju moguću mjeru smanjimo opasnost neželjenih posljedica i povećamo bezbjednost naših građana.

Siguran sam da ćemo, kao i do sada, u tome imati svesrdnu pomoć naših partnera - UNDP, OEBS-a, SAD i brojnih donatora”, istakao je ministar Vučinić i dodao da se, pored uništavanja starog naoružanja, preduzimaju i druge mjere poboljšanja bezbjednosti skladišta. “Kroz MONDEM program planirali smo rekonstrukciju i uređenje po standardima Ujedinjenih nacija i NATO-a, naših skladišta Taraš i Brezovik. Kapitalni projekat, rekonstrukciju skladišta Taraš, ukupne vrijednosti 1,23 mil € su finansirali Vlada Holandije (700.000€), Vlada Crne Gore (200.000€), Evropska unija (200.000€) i OEBS (130.000€). Radovi su završeni za manje od godinu. Dobili smo skladište kapaciteta 1.250 tona, za smještaj municije po najsavremenijim standardima. Realizacijom ovog projekta dobili smo značajan objekat za Vojsku Crne Gore, ali svakako ono što je najvažnije je da je značajno pojačana bezbjednost skladišta i okolnog stanovništva. Siguran sam da ćemo uz nesebičnu pomoć naših partnera i donatora obezbijediti potrebna sredstva i za započetu rekonstrukciju našeg najvećeg skladišta Brezovik u Nikšiću”,

rekao je ministar Vučinić i istakao da ga posebno raduje mišljenje partnera da su se Vlada Crne Gore i Ministarstvo odbrane veoma odgovorno odnijeli prema ovom problemu, te da Crna Gora po ovom pitanju predstavlja svijetao primjer u regionu.

“Ceremonija završetka obnove spomenika u Tuđemilima i završetak rekonstrukcije skladišta municije Taraš, imaju snažnu simboliku, jer se upravo dešavaju u susret danu kada Crna Gora slavi pet godina obnove svoje nezavisnosti. U prvom slučaju – jasno pokazujemo odlučnost da branimo i štitimo našu de-

mokratski stečenu nezavisnost i temelje državnosti Crne Gore.

I drugo – da usvajanjem najboljih standarda razvijenih zemalja euroatlantskih integracija brinemo o bezbjednosti i budućnosti naših građana“, poručio je ministar Vučinić. Šef Misije OEBS u Crnoj Gori Šarunas Adomavičius smatra da rekonstrukcija Taraša predstavlja značajno dostignuće u implementaciji crnogorskog programa demilitarizacije. “Rekonstrukcija Taraša označava važan korak u nastojanju Crne Gore da bude bezbjednije mjesto za sve njene građane”, kazao je Adomavičius i dodao da naredni cilj, u okviru MONDEM-a, treba da bude potpuna rekonstrukcija skladišta Brezovik. “Neadekvatni bezbjednosno uslovi koji tamo postoje zahtijevaju hitnu zajedničku akciju”, istakao je Adomavičius.

Stalni predstavnik UNDP u Crnoj Gori Aleksandar Avanesov ukazao je na važnost dalje realizacije MONDEM programa, čiji je cilj smanjenje potencijalnih rizika od viškova naoružanja.

“Taj program obezbjeđuje i da vojno naoružanje nikako ne dopre do ruku kriminalaca i terorista, odnosno promoviše Crnu Goru kao bezbjednu turističku destinaciju”, ocijenio je Avanesov i dodao da se MONDEM pokazao i kao dobar model saradnje Vlade Crne Gore i međunarodne zajednice. “Taj model će se koristiti ne samo da bi se riješilo pitanje rekonstrukcije skladišta municije Brezovik i uništavanja preostale stare munucije, već bi trebalo da posluži i kao plan za buduća partnerstva u ovom dijelu svijeta”, kazao je Avanesov.

Tamara Popović

maj 2011.

PARTNER 17

Vojna tehnika

Iz istorije naoružavanja Crnogoraca

Rusko-belgijski Mosin-Nagant C

rnogorska vojska je do Prvog svjetskog rata koristila rusko-belgijsku pušku Mosin-Nagant, prvu malokalibarsku pušku, čije je zrno postizalo veliku početnu brzinu.

Malokalibarska iz razloga što su do njene pojave Rusi koristili jednometnu pušku modela Berdan koja je bila kalibra 10+mm (.42 po imperijalnom sistemu mjerenja). Prvi modeli pojavili su se 1891. godine, samo godinu dana nakon testiranja, u kojima su Rusi pokušali da ostvare kombinaciju najboljih karakteristika više modela koje su konstruisali Belgijanci Emil i Leon Nagant i ruski kapetan Mosin iz carske artiljerije. Oružje koje je nastalo iz ovih kombinacija

je osiguravala i ostale donje metke u magacinu sprečavajući njihovo potiskivanje na podnožje zatvarača prilikom ponovnog punjenja. Kad je metak jednom bio napunjen, reza se otpuštala i omogućaval da sljedeći metak bude potisnut nagore i pokupljen prilikom narednog hoda koji je vršio ponovno punjenje. Na osnovnom modelu puške koja je bila u opštoj upotrebi u ruskoj vojsci, kundak je prekrivao cijev sve do usta cijevi, gdje se mogao priključiti bajonet. U mnogim armijama bajonet je smatran zastarjelim, ali kod Rusa je ovaj model uživao povjerenje pa je bio trajno pričvršćen. Čak je zbog toga vršeno i novo označavanje nišana zbog uticaja bajoneta na vibraciju cijevi. Postojao je lisnati nišan, Mosin Nagant označen do 2.700 aršina (zastarjela mjera za dužinu; Model 1891 jedan aršin je iznosio oko 711mm). Poslije 1907. godine nišani su ponovo označeni da bi se prilagodili Mosin Nagant upotrebi nove i lakše municije, a posle 1917. godine Model 1891 “Dragoon” oni su prilagođeni novim mjernim jedinicama.

Mosin Nagant Model 1907 Karabin

Osim osnovnog modela bitno je pomenuti i gardijsku i kozačku trilinejku, kao i trilinejski karabin M1910. Gardijska trilinejka M1891 je bila prvobitno Mosin Nagant proizvedena za potrebe carskih “zmajeva” (konjička Model 1891/30 elitna jedinica) i bila je identična osnovnom modelu Mosin Nagant Model puške ali je imala kraću cijev. Model je služio umje1891/30 with 3.5x PU scope sto kratkog karabina, pošto se tada vjerovalo da nova, bezdimna municija, neće razviti potrebnu snagu u Mosin Nagant oružju kratke cijevi. Osim ove postojala je i kozačka Model 1938 Karabin puška, ali za razliku od gardijske nije imala bajonet.

Mosin Nagant Model 1944 Karabin Mosin Nagant Model 1959 Karabin i varijacija postalo je poznato pod nazivom “puška trilinejka modela 1891”. Ruska riječ linejka je označavala kalibar 2,54mm, što pomnoženo sa tri daje 7,62mm, a to je bio kalibar novonastale puške. Nakon Oktobarske revolucije Sovjeti su preuzeli evropski mjerni sistem, pa je oznaka ove puške izmijenjena u 7,62mm Model 1891.

Puška Mosin-Nagant ličila je na konvencionalnu pušku s obrtnim zatvaračem i magacinom koji se punio otvaranjem i stavljanjem šaržera sa 5 metaka. Postojala je zamjerka da tijelo zatvarača ove puške podsjeća na francuski model koji je bio nepotrebno komplikovan, ali uprkos tome puška je bila zadovoljavajuća. Magacin je imao kontrolnu rezu koja

18 PARTNER

maj 2011.

Što se tiče trilinejskog karabina M1910, on je nastao kao potreba proistekla iz nedostataka koje su imali gardijski i kozački modeli. Naime, raniji modeli su bili puške umanjene veličine i neprilagođene konjici, pa se sa uočavanjem balističkih problema pojavila potreba za kreiranjem novog, adekvatnijeg karabina.

Tako se došlo do ove verzije koja je imala mehanizam isti kao i osnovni model puške, ali je cijev bila nešto kraća sa potpuno osavremenjenim nišanskim sistemom.

Sve u svemu, ovi modeli pušaka su obilježili kraj 19. i početak 20. vijeka, a u prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da je ova puška bila dio naoružanja crnogorske vojske kroz balkanske i Prvi svjetski rat. Kako je Crna Gora upravo poslije balkanskih ratova imala najveću teritorijalnu ekspanziju i obuhvatala približno 14,5 hiljada km kvadratnih, to umnogome može da oslika značaj ovog, u to vrijeme savremenog, naoružanja za crnogorsku vojsku. ppor Todor Goranović

Tema

Iz heraldi ke istorije Crne Gore

Njegoševa medalja za hrabrost - prvo odlikovanje I

storija medalja i odlikovanja u državi Crnoj Gori ne seže daleko. Naime, prvu medalju za crnogorske potrebe iskovao je Petar II Petrović Njegoš 1841. godine. To je bila medalja za hrabrost, a do tog perioda na ceremonijama dodjeljivanja korišćene su medalje drugih država. Od tada u Crnoj Gori, u zavisnosti od vladara se prave različite medalje. Pored odlikovanja u Crnoj Gori su postojala posebna heraldička obilježja koja su nošena na kapama vojnika i starješina. U osnovi ovih obilježja koristio se glavni Grb knjaza Danila heraldički amblem Crne Gore (dvoglavi orao), pa se od samog početka ustalio naziv za ove oznake „grbovi”. Ovaj termin se održao do kraja postojanja samostalne crnogorske države. Pojava ovih oznaka vezuje se za knjaza Danila. U arhivskoj građi ovi grbovi se prvi put pominju u prepisci knjaza Danila sa austrijskim vlastima.

Postoje i izvjesne nedorečenosti sa grbovima koji su nošeni u doba knjaza Danila, jer ih je jako malo sačuvano, naročito kada se radi o kabadahijskom i perjaničkom grbu. U sklopu reformi knjaz Danilo je uveo originalan i vrlo uočljiv sistem označavanja svojih političkih i vojnih funkcionera. Od 1854. godine senatori, plemenski kapetani i perjanici, a nešto kasnije i kaBarjaktarski grb badahije nosili su na kapama metalne oznake koje su pokazivale njihov rang i pripadnost određenoj političkoj ili vojnoj instituciji.

Komandirski grb

U teritorijalnom smislu Crna Gora je bila izdijeljena na kapetanije. Kapetanija je bila administrativno - teritorijalna jedinica koja se uglavnom uklapala u okvire plemenskih granica. Na čelu kapetanija su bili plemenski kapetani koji

su bili nosioci upravne sudske i vojne vlasti. Svi ovi nosioci vlasti unutar kapetanija imali su svoje grbove. Knjaz Danilo je 1855. godine uveo novi organ na čijem čelu su bile kabadahije. Smatralo se da su kabadahije bile knjaževi tjelohranitelji ili samo kao oblik perjaničke službe. Takođe, u sklopu vojnih reformi Knjaz Danilo je donio odluku da svi za oružje sposobni muškarci moraju na kapama nositi vojnički znak, mali metalni krst.

Nakon ovoga ustalile su se oznake za sve vojne činove: Stotinaški grb je bio krst sa inicijalima „D I“ postavljen iznad dvije ukrštene sablje. Barjaktarski grb - krst iznad sablje u čiji balčak je usađeno koplje sa zastavom. Desečarski grb - zvijezda sa malim krstom iznad.

Svi grbovi su bili urađeni od srebrne legure. GARDA je imala poseban sistem označavanja. Za razliku od ostalih vojnika i obični pripadnici garde su nosili na kapama grbove. To je bio dvoglavi orao jako raširenih krila sa vladarskim inicijalima na grudima i ispod lav. Ovi grbovi su bili pozlaćeni.

Iz ovog osnovnog gardijskog obilježja izvedeni su svi starješinski grbovi u gardi: Desečar je imao ispod orlovih krila dvije šestokrake zvijezde, Stotinaš je imao dvije ukrštene sablje, Barjaktar je imao sablju sa zastavom usađenom u njen balčak.

Za vrijeme vladavine knjaza Danila, ali i vladavine knjaza Nikole postojalo je nekoliko razlicitih rangiranih barjaktarskih grbova: stotinaški barjaktar, barjaktar garde, alaj barjaktar, brigadni barjaktar, četni barjaktar, bataljonski barjaktar, barjaktar muhamedanac. Ovi grbovi su izvedeni iz osnovnog znaka vojne strukture. Primijetne razlike su se ogledale u tome da li se radi o običnoj vojsci ili gardistima, od vremena u kome su nastajali i u zavisnosti o kojem se vladaru radi. To su bile oznake „D I” i „N I”.

U osnovi barjaktari su imali krst ili dvoglavog orla sa jako raširenim krilima, bili su zlatne ili srebrne boje, ili pak kombinacija jedne i druge boje. Takođe, izvjesne male izmjene koje su ovi grbovi pretrpjeli nastale su uglavnom kao posljedica vojnih reformi koje su uvodili i Knjaz Danilo i Knjaz Nikola sve do postojanja crnogorske države. Na ovaj način je uspostavljena politička i vojna hijerarhija za samo nekoliko godina, a grbovima je postala i formalno istaknuta.

Starješinske oznake iz doba knjaza Danila su vrlo rijetke.

Od ukupno trinaest rangiranih oznaka sačuvano ih je samo nekoliko. Razlog ovome je i to što su prilikom smjene vlasti svi prethodni grbovi povučeni i podijeljeni novi sa inicijalima aktuelnog vladara. stariji vodnik I klase Miodrag Jokanović

maj 2011.

PARTNER 19

Povod

Upravljanje troškovima u sistemu odbrane

Nova poslovna disciplina Mjese nik „Partner” je u prošlom broju otvorio temu o finansijskoj funkciji u sistemu odbrane. Objavljujemo drugi prilog o tome.

D

anas se termin troškovi, više nego bilo koji drugi računovodstveni termin, upotrebljava u svakodnevnom životu ljudi, u poslovanju i upravljanju, kako profitnim, tako i neprofitnim organizacijama i nacionalnim ekonomijama. Njihov značaj za uspješno poslovanje toliko je implicitan da se on gotovo uopšte više i ne naglašava. Štaviše, značaj upravljanja troškovima posebno je evidentan u organima državne uprave, imajući u vidu da u uslovima limitiranih prihoda (sredstva odobrena godišnjim budžetom) jedini učinak i mjeru uspješnog upravljanja predstavlja efikasno upravljanje troškovima. Kontrola troškova podrazumjeva mogućnost uticaja na trošenje sredstava, prvenstveno kroz sistematske radnje i postupke, s ciljem da se kretanje troškova postavi u zadate planirane okvire, kako bi se spriječio njihov neželjeni porast, a permanentno stimulisalo njihovo sniženje.

Upravljanje troškovima predstavlja ozbiljan, konstantan i dugotrajan process jednog pozitivnog odnosa prema troškovima, kao i stalnog procjenjivanja odnosa troškova prema korisnicima tih troškova, odnosno korisnicima sredstava. Optimalno upravljanje troškovima pretpostavlja permanentno nadograđivanje postojećih, odnosno razvijanje novih znanja iz te oblasti, a rezultati tog procesa sami će po sebi biti vidljivi u značajnoj mjeri.

Detaljna analiza strukture i dinamike troškova je neminovan proces, čiji rezultati treba da omoguće menadžmentu lakše i efikasnije upravljanje troškovima i odlučivanje o angažovanju raspoloživih sredstava.

Proces upravljanja troškovima, kao dio kompleksne finansijske funkcije sistema odbrane, treba da obe-

20 PARTNER

maj 2011.

zbjedi uspješno i efikasno ostvarenje nadzora nad troškovima sistema odbrane. Nadalje, neophodno je da troškovi budu podložni konsenzusu među svim nosiocima izvršenja plana, odnosno, koordinatorima programa i potprograma u okviru sistema planiranja, programiranja i budžetiranja. Upravljanje troškovima je kontinuiran proces koji je ujedno fokusiran na troškove i performanse za ostvarivanje efikasnosti i poboljšanja operacija kroz informisanje nadležnih za odlučivanje. Dakle, pored lične pronicljivosti, iskustva i intuicije, neophodne su i relevantne informacije o troškovima. U tom smislu jasno je da je menadžment u obavljanju svojih aktivnosti informaciono zavisan od računovodstvenog informacionog sistema (u daljem tekstu: RIS). Sa druge pak strane, RIS treba da na adekvatan način odgovori informaciono upravljačkim zahtjevima menadžmenta.

Povezanost RIS-a sa menadžmentom je specifična, značajno različita u odnosu na ostale funkcije upravljanja. Upravo menadžment daje inicijalni impuls za produkovanjem računovodstvenih izvještaja sa odgovarajućim informacionim sadržajima: njihovim korišćenjem menadžment, otklanjajući slabosti ponovnim zahtjevima, vrši povratni uticaj na svrsishodnija oblikovanja novih izvještaja sa novim ili poboljšanim informacionim sadržajima. Svakako, ne treba zaboraviti da obračun troškova čini kvantitativnu osnovu i najvažniji dio RIS-a.

Međutim, osim unapređenja informacionih sadržaja RIS-a i regulative i procedura koje sprovode organi finansijske funkcije, osnovne pretpostavke efikasnog upravljanja troškovima jesu kontinuirano osposobljavanje zaposlenih, shvatanje značaja na-

Povod stanka troškova, kao i ohrabrivanje kontrole i redukovanja troškova kroz nagrađivanje i stimulisanje.

Integracija upravljanja troškovima sa navedenim pretpostavkama doprinosi povećanju nivoa odlučivanja uopšte. Time se nastoje izdejstvovati tzv. kvalitativne promjene unutar samog RIS-a. Valjano upravljanje troškovima sistema odbrane, kao doktrina nastoji da pomogne u razumjevanju “istinitosti” troškova, poboljšanja operacija i povezivanja radi izvršenja strategije sistema odbrane.

Upravljanje troškovima jeste proces potpune podrške i neprekidnog poboljšanja radi postizanja u najvećem djelu uspješne organizacije. Sprovođenje procesa upravljanja troškovima, kontrole troškova i poboljšanja efikasnosti kroz fokusiranje na rezultate

omogućava sistemu odbrane da što spremnije dočeka buduće zahtjeve za obezbeđenje resursa. Uspješna implementacija upravljanja troškovima, kombinovana sa snažnom podrškom komandne strukture, ostvaruje se kroz proces angažovanja i ispitivanja, osposobljavanja zaposlenih, kao i motivacione mehanizme sistema odbrane, uz snažnu podršku stručnih službi. Proces upravljanja troškovima sprovodi se kroz definisanje i planiranje ciljeva - rezultata i podsticanje svijesti kod pojedinaca sa ciljem poboljšanja performansi sistema. Upravljanje troškovima mora biti podržano procedurama i alatima za mjerenje vjerovatnih troškova (na primjer, obračun za-

snovan na aktivnostima) koji su fokusirani na planskim troškovima i zadovoljenju unutrašnjih potreba komandne strukture i nosilaca odlučivanja.

Proces angažovanja i ispitivanja ključan je za rukovodioce u uspješnoj primjeni upravljanja troškovima. Komandanti moraju da obezbjede podršku najvišeg rukovodstva i potrebne informacije za upravljanje troškovima. Proces predviđanja troškova stvara jednu pozitivnu atmosferu svjesti o troškovima na svim nivoima komandovanja. Proces predviđanja troškova, i nakon toga postupak verifikovanja, obezbjeđuju učestalost povratne veze i karike odgovornosti, gdje ti napori i neprekidne kontrolne aktivnosti obezbjeđuju permanentno poboljšanje i omogućavaju, najvećem djelu sistema, uspješno korišćenje resursa. Upravljanje troškovima, kao nova poslovna disciplina, jeste obaveza u nastojanjima da se neprekidno poboljšava upravljanje cjelokupnim sistemom.

Komandna struktura realizuje svoje upravljačke aktivnosti, u zavisnosti od ovlašćenja i odgovornosti, na različitim nivoima - strateškom, taktičkom i operativnom - prvenstveno uz adekvatnu informacionu podršku prije svega upravljačkog računovodstva.

Strategijska komponenta upravljanja troškovima treba da bude fokusirana prvenstveno na planiranje i korigovanje ciljeva. Kroz dobijanje očekivanog nivoa troškova za postizanje željenih izlaznih rezultata, sistem postiže rezultate - ciljeve pomoću procesa upravljanja troškovima. Komandanti jedinica pri tom treba da budu fokusirani na taktičku komponentu upravljanja troškovima, što se postiže kroz upravljanje troškovima i pomoću procesa angažovanja i ispitivanja, a radi postizanja neprekidnog poboljšanja svih performansi sistema.

Efikasnost komandne garniture ostvarljiva je kroz upravljanje aktivnostima, procesima i troškovima.

Boljim razumevanjem troškova i performansi nastoji da se ostvari bolja organizacija, radi ostvarivanja strategijskih ciljeva rukovodstva sistema odbrane. kapetan mr Vladan Martić maj 2011.

PARTNER 21

Avganistan

Naši u Avganistanu

Kako je donacija CG uru ena školi Crnogorci prvi put u patroli van baze

S

unčano jutro. Osjećanja su izmiješana. Prvo učešće pripadnika VCG u patroli u ISAF misiji. Povod je donacija predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića i naroda države Crne Gore narodu i državi Avganistanu. Ustajanje ranije. Spremanje za patrolu je sat vremena prije polaska. U stroju sa Mađarima. Čita se zapovjest za marš. Govori se o cilju i zadacima patrole, opasnostima na putu. Jedan od zadataka patrole je i naša donacija.

Naš predsjednik je Avganistanu uručio donaciju, školski pribor osnovnoj školi u Poli Komriju. U kolonu od tri vozila pripadnici trećeg crnogorskog kontingenta major Zoran Vukadinović, komandant kontingenta i poručnik Vladimir Mitrić, štabni oficir u komandi PRT 10 su krenuli u zajedničku patrolu, u cilju realizacije zadatka.

moći. Izabrano je 90 najsiromašnije dijece u školi da primi školske torbe. Ostaloj dijeci će biti podijeljeni školski pribor.

Uz osmijehe i riječi hvale malene diječice na avganistanskom jeziku, počelo se sa podjelom poklona. Neizmjerna je sreća bila izražena na licima mališana. Naša srca su bila puna, vidjevši njihove iskrene osmijehe. Jedno dijete od godinu dana me je posebno zaintresovalo. Priča nešto, vidi se da je tek počelo da hoda. Posebno ga je zaintresovala fudbalska lopta koju sam darivao. Od težine mu je pala iz ruku, ali je ipak potrčalo za njom. Podsjetilo me na mog sina.

Donacija je opšte prihvaćena od strane djece. Prilaze nam da se slikaju, da dobiju mozda još nešto iz naših ruku. Osmijesi, izmamljeni ovom vrstom pomoći ulivaju nadu u naša srca da možda ipak ima pomoći narodu i dijeci Avganistana. Školsko zvono signalizira dijeci da je nastava završena i da je vrijeme da se ide kući.

Uz osmijehe, podignute ručice, mašući u znak zahvalnosti i riječima na avganistanskom jeziku rijeka dijece polako ide prema kapiji.

Prvi dodir sa stvarnim životom van baze. Osjećaj koji je do sada nepoznat. Pri izlasku dobijamo istrukcije da svoju pažnju skoncentrišemo na desnu stranu od vozilanaš rejon osmatranja. Već u samom startu pogledi na naš Dobili smo poziv od strazadatak, na našu misiju se ne direktorice škole da u znak mijenjaju. Ipak je život druzahvalnosti popijemo tradicigaciji van baze. U vozilu je Foto: Arhiva Ministarstva odbrane onalni avganistanski čaj i popriča smanjena na minimum. častimo se njihovim poslasticama. Još jednom su riječi hvale Samo poneki put predstavnik CIMIC-a prekine tišinu, upoizrečene od strane direktorice škole, kao i riječi zahvalnosti znavanjem sa pojedinim dijelovima grada. Prolazimo pored od strane crnogorske delegacije na ukazanom gostoprimzgrade zvaničnih agencija u gradu, zgrade provincijskog gustvu. Uz riječi zahvalnosti i iskrenim osmijehom na licima vernera. Prvi utisak je da je sredina veoma siromašna. Na predstavnika škole, nastavili smo svoj put prema bazi, svrasvakom koraku se može osjetiti da je neophodna pomoć. ćajući na još dva mijesta planirana planom patrole.

Polako, provlačeći se kroz uzane ulice Poli Khomrija, izlazimo na glavni magistralni put koji vodi od Kabula do Mazare Sharifa i Kunduza. Sa strana ulica se primjećuju brojne radnje, prodavnice. Poslije par kilometara skrećemo na naše odredište - osnovnu školu Ghavvar Shad Beigium u Poli Khomriju. Škola u koju idemo ima 1.820 učenika, od kojih je samo 80 muške djece. Sa osmjesima na licima i mahanjem rukama naša patrola je pozdravljana od strane dijece do glavne kapije škole. Dočekuje nas novi direktor škole g-đica Shakiba. Uz tradicionalni pozdrav Avganistana zahvalili smo na toploj dobrodošlici. U tom trenutku dolazi i kamiončić sa školskim priborom.

Pogledi dijece su usmjereni prema nama. O čemu se radi, ko je taj što je došao - kao da djeca pitaju samim pogledom.

Uz dogovor sa predstavnicima škole pristupilo se podjeli po-

22 PARTNER

maj 2011.

Čekajuci da mađarski vojnici završe svoj sastanak sa predstavnicima gradskih vlasti, stojimo i gledamo oko sebe. Ljudi šetaju, dječak na ulici prodaje sladoled, jedan starac gladeći bradu gleda put nas. Pogledi lica stanovnika se susreću sa našima. Poneko dijete mahne, podigne palac u znak pozdrava pozdrav naučen od stranaca, osmijehujući se vojnicima. Opet utisak o surovom životu na ovim prostorima. Jedan prosjak prolazi pored nas, pozdravljajući nas i moleći za pomoć. Na licu mu se vide bore, a nema ni preko 20 godina. Dosta teška slika, ali slika koja ujedno hrabri i uvjerava da ipak ima pomoći. Naš osjećaj zadovoljstva zbog donacije utoliko je jači. Velika je pomoć barem dati gutljaj čiste vode žednome ili zalogaj zdrave hrane gladnome. Ipak, smo mi svi Božija djeca. major Zoran Vukadinović

Vijesti

Regionalni sastanak direktora za vojne nabavke

U

Budvi je od 17. do 19. aprila, u organizaciji Ministarstva odbrane Crne Gore, NATO-a, RACVIAC-a i RCC-a, održan je prvi regionalni sastanak direktora za vojne nabavke.

Učesnici sastanka bili su, pored predstavnika Ministarstva odbrane Crne Gore i direktori za nabavke u ministartsvima odbrane Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Makedonije.

Na sastanku su učestvovali i direktor za planiranje snaga u Odjeljenju za odbrambenu politiku i planiranje NATO-a Frank Boland, zatim, šef Odjeljenja za bezbjednosnu saradnju u Regionalnom savjetu za saradnju (RCC) Efrem Radev i predstavnici Centra za bezbjedniosnu saradnju RACVIAC, na čelu sa ambasadorom Nikolom Todorčpeveskim.

Predstavljena su iskustva u nabavkama za odbranu, zemalja učesnica, a razmotrene su i mogućnosti regionalnog pristupa u nabavkama za odbranu.

Svi učesnici su izrazili spremnost za regionalnu saradnju u oblasti kratkoročnih, srednjeročnih i dugoročnih planova nabavki, kao i u vezi sa regionalnim pristupom u rješavanju viška naoružanja i održavanju sredstava i vojne tehnike.

Naredni sastanak direktora za nabavke će biti održan u Puli, početkom juna ove godine, kada će eksperti iz država članica RACVIAC-a predložiti konkretne modele i načine saradnje u ovoj oblasti.

D. Grgur

‘’Rejtion’’ predstavio mogu nosti nadzora mora i neba

A

merička kompanija „Rejtion”, koju predvodi viceadmiral Timothy Josiah, održala je u Ministarstvu odbrane prezentaciju zaključaka dvodnevne radionice za modelovanje i simulaciju nadzora akvatorije i vazdušnog prostora i predložila moguća rješenja ministrima odbrane i unutrašnjih poslova Boru Vučiniću i Ivanu Brajoviću.

Sastanku su prisustvovali i savjetnik za bezbjednost predsjednika Crne Gore Vladimir Vučinić i savjetnik predsjednika Vlade Crne Gore za bezbjednosne integracije Ivan Mašulović, predstavnici Vojske Crne Gore, načelnik štaba Generalštaba puk Zoran Lazarević, komandant Mornarice VCG kbb Rajko Bulatović i koordinator kk Igor Vujačić, predstavnici Uprave policije - pomoćnik Vesko Vukadinović, Zoran Begović iz Sektora za vanredne situacije, direktorica Uprave pomorske sigurnosti Jasmina Isić, direktor Lučke uprave Crne Gore Mladen Lučić, koordinator za pomorski saobraćaj u Ministarstvu saobraćaja Snežana Đurković, savjetnik u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Andrej Lakić, savjetnik u Upravi Carina Milan Pajić i komandant plovne jedinice Uprave policije Crne Gore Zoran Lasica.

Predstavnici “Rejtiona” prezentovali su trenutnu situaciju nadzora i kontrole mora, kao i procjene prijetnji i rizika na nacionalnom nivou u svjetlu regionalnih, evropskih i evroatlantskih integracija, sa fokusom na potencijalno sprečavanje i moguće posljedice novih prijetnji. Posebno je bilo riječi o optimalnoj radarskoj pokrivenosti u skladu sa modelovanim prijetnjama, kao i pitanjima komandno-informacionog sistema koji bi omogućio razmjenu podataka na nacionalnom i regionalnom nivou sa EU i NATO sa ciljem efikasnog upravljanja resursima i prijetnjama, sa osvrtom na potencijalne modele finansiranja projekta.

Ministar Vučinić se u ime prisutnih zahvalio predstavnicima kompanije Rejtion i izrazio uvjerenje da zajedničkim naporima sa strateškim partnerima Crna Gora može doći do najdjelotvornijeg sistema nadzora. Radionica je organizovana u skladu sa Memorandumom o saradnji između SAD i Crne Gore, kao i na osnovu zaključaka posjete kompanije “Rejtion” iz januara ove godine. maj 2011.

PARTNER 23

Stav

Evropa i Bliski Istok - me usobna osvajanja

Model Evropske unije kao rješenje P

ersijsko carstvo koje se počelo stvarati u VI vijeku prije nove ere (pne) predstavljalo je vrh piramide moći Bliskog istoka u prva tri milenijuma pne.

Nakon veličanstvenog carstva Kira II, na red je došao sedmi vladar ahemenidske dinastije Darije I ili Darije Veliki. Istina, on nije bio u nasljednom redu dinastije, ali je ipak ovladao persijskim carstvom 522. godine pne. Dolazak na vlast bio je posljedica određene vrste prevrata. Ipak, rezultat je bio vrhunac moći ovog carstva. Ahemenidsko carstvo je bilo heterogeno i obuhvatalo je nekada moćna plemena i saveze. O njegovoj veličini u periodu V vijeka pne govori i podatak da je u njemu živjelo gotovo 50 miliona ljudi ili 44% ukupne svjetske populacije (podatak američkog Zavoda za statistiku: Istorijske procjene svjetske populacije). Upravo to čini Ahemenidsko carstvo najvećim carstvom u istoriji civilizacija.

Shodno tome, brojne pobune poput onih Vavilona, Elama i Asirije su bile očekivane, naročito u periodima smjene vlasti.

Pored njih, Darije Veliki se morao baviti i upadima skitskih plemena, što je bilo posljedica nemira u njegovom carstvu.

Darije Veliki je u svom carstvu realizovao i koncept jedinstvenog monetarnog sistema (zlatne i srebrne kovanice). Prema podacima, ovo je bio značajan podsticaj trgovini u okvirima velikog carstva. Pored toga, uspostavio je i poreski sistem koji je bio dizajniran prema svakoj pojedinačnoj administrativnoj jedinici i njenog mogućoj produktivnosti. Bio je i patron uvođenja jedinstvenog zakonodavnog okvira i kodifikacije podataka.

Darije Veliki je bio i značajan graditelj. Za vrijeme njegove vladavine započeta je gradnja Persepolisa 518 godine pne. Grad je bio zamišljen kao sjedište uprave i ključno mjesto za svetkovine. Građevinske poduhvate Darije nastavlja i sa drugim gradovima, ističući moć

24 PARTNER

maj 2011.

svoje imperije. Pored toga, Darije je razvijao i infrastrukturu.

Prvu carsku mornaricu (iako ne prvu mornaricu) u istoriji stvorio je upravo Darije Veliki. To je bila posljedica širenja imperije i dostizanja njenih granica i interesa do Grčke. Upravo je Darije Veliki bio vladar koji je svoje interese usmjeravao ka današnjoj Evropi.

Osvajanja dijelova evropskog kontinenta biće ključno obilježje njegove vladavine. Oko 510 godine pne Darije

Darije III je vladao i Skitijom, Trakijom, gradovima Sjevernog Egeja, Anadolijom, Makedonijom, maloazijskim djelovima Grčke i grčkim ostrvima.

Negdje oko 500 godine pne jonski grčki gradovidržave su se pobunili protiv vladavine Darija Velikog.

Pobuna je poznatija kao Jonski revolt. Pobunjeni gradovi su relativno neznačajnu pomoć dobili od Atine i Eretreje. Darije je pobunjenike porazio u bici kod Lade 494. godine pne. Rezultat ove pobune bila je i Darijeva odluke da krene u kazneni pohod na Atinu i Eretre-

Stav

Napad persijskih bornih kola sa srpovima ju i nastavi evropska osvajanja. Tako je otpočeta prva persijska invazija Grčke. Nakon pada Eretreje, Atinjani su krenuli u susret Persijancima koji su se usidrili na obalama Maratona. Zauzimanjem uske doline Vrana, Atinjani su stekli prednost pred bitku. Upravo se porazom Persijanaca u bici kod Maratona 490. godine pne, od strane manje atinske vojske, završila druga kampanja prve invazije na Grčku. rčku. Prva invazija je ostvarila sve geostrateške ške ciljeve izuzev kažnjavanja Atine.

Darijev sin Kserks I će u drugoj invaziji pokušaušati i da taj persijski ciljlj ostvari. Interno stanje Ahemenidskog carstva uslovilo je da Kserks I tek 480. godine pne krene u drugu invaziju Grčke. Većina do tada neosvojenih grčkih država se gotovo bez borbe predala, a ključna bitka je bila kod Terrmopila protiv značajno ajno brojčano manje spartanske tanske vojske. Nakon pobjedee nad Leonidinom vojskom, slabo abo branjena Atina je bila lak zadatakk za Kserskovu K k vojsku.

U istoj godini pobjede kod Termopila i pobjede na moru kod Artemizija, Persijanci su izgubili morsku bitku kod Salamine. Bitka kod Salamine označila je

Termopilska bitka gubitak persijske premoći na moru. Iako je većina pomorskih snaga povučena sa ovog prostora, Persijanci su, ipak, ostavili flotu od oko 25.000 ljudi kod Plateje.

Avgusta 479. godine pne u okolini Plateje savez grčkih gradova-država (Sparta, Atina, Korint i Megara) je porazio persijsku vojsku. Istog mjeseca, neposredno nakon bitke kod Plateje, uslijedila je bitka kod Mikale u kojoj su Persijanci Persijan ponovo poraženi.

Upravo ove dvije bitke su označid le kraj druge dru persijske invazije na Grč Grčku i uticale na prestanak stan persijske prijetnje na Evropu. Ključna razlika između perr sijske i grčke vojske bila je u konceptu uređenja vojske.

Grci su bili efikasniji kao pješadija dok su Persijanci imali nadmoć na otvorenim prostorima, gdje je dominirala konjica. U m tome je možda i objaštom njenje persijskog poraza Maratonu dok je brojčano na Mara stanje ključ pobjede kod Termopila. Takođe, i grčke popila Takođe to objašnjava ob bjede kod Plateje i Mikale.

Ivan Jovetić (UDG - Fakultet za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis; Institut za strateške studije i projekcije) maj 2011.

PARTNER 25

Feljton

Mašan Božovi - brigadir i komandant na Kritu P

oslije Marka Đukanovića, funkciju ministra vojnog ponovo su obavljali Janko Vukotić, Mitar Martinović, pa opet Janko Vukotić, a 3. jula 1915. godine ga je “naslijedio” Mašan Božović. Ostao je ministar relativno kratko-svega nekoliko mjeseci, do 20. decembra iste godine.

Božović se rodio u Piperima 4. marta 1858. godine. Sin je Baša Božovića. Osnovnu školu je završio u Ćeliji Piperskoj. Sa nepunih 18 godina učestvovao je u Veljem ratu, 1876. godine. I ne samo to, nego je u tom ratu odlikovan medaljom za hrabrost. Sa 23 godine završio je oficirski kurs u Podgorici.

I opet je bio odlikovan. Godine 1882. poslat je u Italiju, na školovanje. Pošto se vratio, proizveden je u čin poručnika.

Božović je 1894. godine bio komandant druge pješadijske škole u Podgorici. Najvažniji Božovićev anganžman bio je na Kritu. Tamo je Božović bio komandant Crnogorskog odreda, od 1897. do 1899. godine, koji je čuvao primirje između Grka i Turaka. Pod komandom kapetana Mašana Božovića, u Sredozemlje je 12. januara 1897. godine sa Cetinja krenulo 70 vojnika i osam podoficira. Knjaz Nikola ih je ispratio riječima: “Junaci, počašćen sam od velikih evropskih sila da pošaljem četu Crnogoraca u međunarodnu vojsku, jer su uvjereni u vaše poštenje i hrabrost”.

Na ispraćaju na Obilića poljani, knjaz se posebno obratio Mašanu Božoviću. “A tebi, gospodine kapetane Mašane Božoviću, dajem bjanko kartu da sve što učiniš u moje ime.

Neću ti tražiti objašnjenja. Hoću da ostane ime Crnogoraca na onoj visini na kojoj je vazda bilo, pa vas sve koštalo života” , rekao je knjaz Nikola.

Kapetan Božović je izvještavao o misiji na Kritu. U pismu Janku Vukotiću, 8. februara 1897. godine, na početku misije, Božović piše: “Crnogorci su se svakom dopali, tako da ni komisije, ni konzuli, ni paša nikad ne zaborave da ih pohvale, a osobito su strani oficiri oduševljeni našim vojnicima”.

26 PARTNER

maj 2011.

Prema Božovićevom izvještaju, stranci se ne prihvataju mirovnih zadataka na Kritu, “no misle da đe je Crnogorac, osim Boga, ne može im ništa niko učiniti”. Crnogorci su se Krita vratili 1. marta 1899. godine. Dočekao ih je knjaz Nikola. Bio je više nego zadovoljan učešćem Crnogoraca u mirovnoj misiji na Kritu.

Po povratku sa Krita, Mašan Božović je dobio čin komandira, a postao je i upravitelj Cetinja. Kao “gradonačelnik” prijestonice, Božović je bio na čelu crnogorske delegacije koja je učestvovala na proslavi 200. godišnjice osnivanja Petrograda.

Božović je ostavku na funkciju predsjednika Cetinja podnio 1904. godine. Otišao je, zatim, u Rusiju, a potom u rusko poslanstvo u Carigradu. Ipak, vratio se 1907. godine u Crnu Goru i nastavio je oficirsku karijeru 1910. godine.

U Prvom balkanskom ratu Božović je komandovao Tarskim odredom, a u Prvom svjetskom ratu Drugom divizijom. Pošto je napustio ministarsku funkciju, u decembru 1915. godine, Božović je imenovan za komandanta Starosrbijanskog odreda u Skadru.

Tada je postao serdar Crne Gore, a titulu mu je dodijelio kralj Nikola.

Uloga Mašana Božovića u aktivnostima koje se tiču političke kampanje za prisajedinjenje Crne Gore Srbiji, nije poznata. Ipak, samim tim što je 1918. godine, nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, preveden u čin pukovnika vojske nove države, može se pretpostaviti da se nije usprotivio “ujedinjenju” Crne Gore i Srbije. Sa činom pukovnika postavljen je za komandanta podgoričkog vojnog okruga. Božović, kao ni drugi Crnogorci koji su se stavili u službu novoj državi, nije dugo ostao na oficirskoj dužnosti.

Mašan Božović je umro 25. septembra 1920. godine u Podgorici. Sahranjen je na groblju kod Crkve Svetog Đorđa, pod Goricom.

Ilija Despotović