PARTNER 40

SADRŽAJ 4 SJEýANJE NA PILOTE BELHADINA ŠAHBAZA, IVANA OBRADOVIýA I VIDOJA TOMIýA: TUGA I PONOS 8 KOMENTAR: TERORIZAM I FAŠIZAM Ilija Despotoviþ 10 VIJESTI 11 INTERVJU SA BRIGADNIM GENERALOM DŽORDŽOM BRANDIDŽOM: VJEŽBA “ZDRUŽENI NAPOR” ZA NEKOLIKO GODINA I KOD NAS I. Radoman 13 TEMA: VRATILA SE TREýA JEDINICA NAŠIH “AVGANISTANACA”: SVI ZDRAVI I ZADOVOLJNI, A DRŽAVA PONOSNA G. Bojiþ 15 VJEŽBA NA PIRLITORU - PROVJERA SVIH SPOSOBNOSTI Ž. RakoĀeviþ 16 SVE VEýE INTERESOVANJE ZA VOJNU SLUŽBU: U VCG PRIMLJENO 65 NOVIH VOJNIKA V. Kojiþ 18 PREDSTAVNICI ÿLANICA OEBS-A U POSJETI VCG: CRNA GORA PRVI PUT DOMAýIN D. Božoviþ 19 STUDIJSKA POSJETA NAGRAăENIH STUDENATA BRISELU VIDJELI NATO NA LICU MJESTA Marija Martinoviþ 20 PRIPADNICI VCG NA VJEŽBI “COMBINED ENDEAVOR 2011”: TESTIRALI INFORMATIÿKO ZNANJE B. ăuroviþ 21 LIBERIJA: GLASAÿKI LISTIýI ZA NEPISMENED. Stankoviþ 22 CRNOGORSKO-FRANCUSKA VOJNA SARADNJA: FRANCUZ U VOJSCI CRNE GORE 24 STAV: LISABON I BEZBJEDNOST I. Jovetiþ 26 FELJTON: NIKOLA HAJDUKOVIý - KRALJEV MINISTAR, PA IZDAJNIK I. Despotoviþ

IMPRESSUM Partner - mjeseĀnik o evroatlantskim integracijama, odbrani i Vojsci BROJ: 40 - Septembar 2011. godine IZDAVAÿ: Ministarstvo odbrane Crne Gore ZA IZDAVAÿA: mr Boro VuĀiniþ UREăIVAÿKI ODBOR: Draško Jovanoviþ, Olivera ăukanoviþ, Ilija Despotoviþ, i Tamara Popoviþ REDAKCIJA: Irena Radoman, Gligor R. Bojiþ i ppuk Zvonimir Kostiþ TEHNIÿKI UREDNIK: Miodrag Kankaraš FOTO: Ivan Petroviþ i arhiva Ministarstva odbrane KONTAKT: Portparol TEL/FAX: +382 20 241 375 E-MAIL: pr@mod.gov.me WEB: www.odbrana.gov.me ADRESA: Jovana Tomaševiþa 29 ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000 septembar 2011.

PARTNER

3

In Memoriam

Sjeþanje na pilote Belhadina Šahbaza, Ivana Obradoviþa i Vidoja Tomiþa

Tuga i ponos U jednom trenu, baš kako i prestaju letovi, desio se nenadoknadiv gubitak i velika tragedija. Tri bliska Āovjeka, izuzetnih ljudskih i moralnih kvaliteta, koje su krasile vrline dobrih ljudi, poštenje, iskrenost, odanost i profesionalizam, zauvijek smo izgubili...

U

teškoj helikopterskoj nesreći koja se dogodila 2. septembra u rejonu Luštice poginuli su pripadnici Vojske Crne Gore potpukovnik Belhadin Šahbaz, major Ivan Obradović i stariji vodnik I klase Vidoje Tomić.

Posada helikoptera tip „Gazela“, SA 341, bila je na redovnom zadatku.

Uprave policije Veselin Veljović, predstavnici Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore, kao i veliki broj pripadnika Vojske Crne Gore, službenika Ministarstva odbrane i brojni građani.

Komemorativnu sjednicu otvorio je komandant Vazduhoplovne baze pukovnik Živko Pejović, nakon čega se

Ubrzo nakon vijesti o stradanju pripadnika Vojske Crne Gore ministar odbrane Boro Vučinić i načelnik Generalštaba VCG viceadmiral Dragan Samardžić organizovali su vanrednu pres konferenciju na kojoj su upoznali javnost sa detaljima nesreće, nakon čega su se uputili u rejon Luštice, na mjesto na kojem se srušio helikopter.

prisutnima obratio načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić.

Komemorativna sjednica povodom tragične smrti tri pripadnika Vojske Crne Gore održana je 3. septembra u Podgorici. Komemoraciji su, uz članove porodice stradalih, prisustvovali predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić, potpredsjednik Vlade Crne Gore Vujica Lazović, ministar odbrane Boro Vučinić, ministar unutrašnjih poslova Ivan Brajović, ministar kulture Branislav Mićunović, direktor

4

PARTNER

septembar 2011.

„Poštovani i ožalošćeni članovi porodice Šahbaz, Obradović i Tomić, tužni skupe.

Vojska Crne Gore, Ministarstvo odbrane, Crna Gora - danas su u velikoj žalosti i bolu. U helikopterskoj nesreći koja se dogodila u rejonu Luštice kod Herceg Novog, na redovnom zadatku, poginula su tri pripadnika naše Vojske - potpukovnik Šahbaz Omera Belhadin, major Obradović Borivoja Ivan i stariji vodnik prve klase Tomić Milinka Vidoje.

Belhadin i Ivan su bili piloti, a Vidoje tehničar u Četi za vazduhoplovno održavanje. Sva trojica su bili u najboljim godinama života i profesionalne karijere. Belhadin

In Memoriam je nedavno napunio 44 godine, Ivan je imao 36, a Vidoje bi upravo toliko godina imao 30. decembra ove godine.

Svi su bili oženjeni i očevi. Iza Belhadina je ostalo jedno dijete, a Ivan i Vidoje imaju po dvoje djece.

Zbog svega toga, tragedija je ogromna. Najveća je za njihove porodice. Meni je pripala, svakako, u mojoj vojničkoj karijeri najteža dužnost - da se, u ime Ministarstva odbrane, Vojske Crne Gore, u svoje lično ime, oprostim od naših Belhadina, Ivana i Vidoja. To ne činim samo po službenoj obavezi, nego, prije svega, kao čovjek, s dubokim osjećanjem tuge zbog tragične smrti Belhadina, Ivana i Vidoja.

Iako smo mi profesionalni vojnici svjesni da smo izborom časnog vojničkog poziva izabrali rizik kao sastavni dio našeg i života naših porodica, emotivno niko ne može biti spreman za ovakvu tragediju.

Iako sve vojske, kao i Vojska Crne Gore, a naročito vazduhoplovstvo kao tehnički superioran vid, funkcionišu po strogim standardima i pravilima vojne profesije, nesreća se ipak dogodila.

Nema nikakve sumnje, biće utvrđene sve okolnosti kako je do toga došlo, kako su poginuli Belhadin, Ivan i Vidoje. Za ministra odbrane i načelnika Generalštaba trenutno nema prečeg zadatka nego da učinimo sve da se u potpunosti realizuje istraga o tragediji koja nas je zadesila.

plovno tehničko održavanje. U službi Vojske je od 1995. godine.

Belhadin, Ivan i Vidoje su rođeni u tri različita mjesta, Belhadin u Doboju, u Bosni i Hercegovini, Ivan u Podgorici, a Vidoje u Pljevljima. Sva trojica su u Vojsci Crne Gore našli ne samo zaposlenje, nego su u njoj vidjeli i svoju profesionalnu karijeru, mogućnost lične afirmacije i napredovanja. Vojska Crne Gore za njih je bila i njihov drugi dom.

Postoje ličnosti koje i nakon fizičkog odlaska ne prestaju da postoje, ne prestaju da zrače u mislima i sjećanjima svih onih koji su imali tu sreću da ih upoznaju, da provode živote s njima, da sarađuju, da sa njima prijateljuju.

Takvi su upravo bili oni, profesionalni vojnici, ali prije svega brižni roditelji i supružnici, požrtvovani drugovi i iskreni prijatelji. Bili su ljudi puni razumijevanja i pažnje.

Veselilo ih je sve što je dobro, a zlo nijesu pamtili. Izabrali su živote sa malo riječi, malo mira i mnogo prijatelja.

Tugovaće za njima more, padine i vrhovi Crne Gore, široko beskrajno i bistro plavetno crnogorsko nebo, a najviše vi, njihove porodice i mi njihove kolege i prijatelji.

Ovo je velika tragedija za Vojsku Crne Gore, koju neposredno svi osjećaju - od ministra odbrane pa do svakog vojnika. Jer, naša Vojska nije brojno velika. Mi smo, i brojem i ukupnim međuljudskim odnosima, zapravo jedan veliki kolektiv, da ne kažem - porodica. I zato nas svaki gubitak lično pogađa i teško nam pada. Svi smo mi poznavali te ljude. S njima smo radili. Mnogi od nas sa njima su često letjeli, igrali fudbal, družili se. Zato njihov tragičan gubitak za Vojsku Crne Gore nije događaj kakvi se dešavaju u drugim, brojno većim, vojskama.

Belhadin, Ivan i Vidoje su bili veoma stručno obučeni pripadnici Vojske Crne Gore. Belhadin je završio Vazduhoplovnu vojnu akademiju. Bio je na dužnosti pomoćnika komandanta Helikopterske eskadrile u Vazduhoplovnoj bazi. U karijeri je ostvario 1500 sati naleta, a u službi Vojske je od 1990. godine.

Ivan je, takođe, završio Vojnu akademiju, smjer avijacija i Komandno-štabni koledž u Sjedinjenim Američkim Državama. Bio je na dužnosti komandira Prvog helikopterskog odjeljenja u Helikopterskoj eskadrili. Imao je 550 ostvarenih sati naleta. U Vojsci je od 1998. godine.

Vidoje je završio srednju vojnu školu. Bio je na dužnosti tehničara za helikopter i motor u Četi za vazduho-

Ožalošćene porodice, vama je danas najteže. Utjehe, takoreći, nema.

Ali i ima - Belhadin, Ivan i Vidoje imaju svoju djecu.

Ona su, ako mogu da kažem, razlog da lakše podnesete žalost i bol. Neka vam, svakako, za utjehu bude i to što Belhadina, Ivana i Vidoja danas žale svi pripadnici Vojske Crne Gore, svi zaposleni u Ministarstvu odbrane Crne Gore, svi ovdje prisutni i građani Crne Gore.

Drage porodice naših - Belhadina, Ivana i Vidoja, svi smo sa vama. Sa vama ćemo i ostati. Država Crna Gora, Ministarstvo odbrane, Vojska Crne Gore, biće uvijek uz vas, uz djecu Belhadinovu, Ivanovu i Vidojevu, uz Lanu, Ivanu, Aleksandru, Aleksu i Kristinu. septembar 2011.

PARTNER

5

In Memoriam Neka je hvala za sve učinjeno, vječni pomen među čestitim ljudima i vječna slava starješinama Vojske Crne Gore, kolegama i prijateljima, Šahbaz Belhadinu, Obradović Ivanu i Tomić Vidoju.“ Telegrame saučešća porodicama Šahbaz, Obradović i Tomić uputili su predsjednik Vlade Crne Gore Igor Lukšić i ministar odbrane Boro Vučinić: “Sa izuzetnom tugom sam primio vijest o smrti vaših najbližih u nesreći koja se dogodila. Želim da iskoristim ovu priliku da vam u svoje i u ime Vlade Crne Gore uputim izraze najdubljeg saučešća i podrške u boli koju u ovom teškom trenutku sa vama dijelimo ja, Vlada, ali i svi građani Crne Gore. Vaše porodice danas su izgubile svoje najbliže, a Vojska Crne Gore izuzetne pilote i teh-

ničara čija će hrabrost, posvećenost i vrhunski profesionalizam u izvršavanju zadataka usmjerenih na očuvanje temeljnih vrijednosti našeg društva i države Crne Gore ostati upamćene zauvijek. Nenadoknadivi gubitak ljudskih života i neizmjerna tuga koju je prouzrokovala ova nesreća nas obavezuju na vječito sjećanje i bezrezervnu podršku na koju mogu računati vaše porodice”, kazao je premijer Lukšić. „U ime Ministarstva odbrane i svoje lično upućujem vam izraze najdubljeg saučešća povodom nesreće koja vas je zadesila. Vaš gubitak, gubitak je Vojske Crne Gore i Ministarstva odbrane, a i svih građana Crne Gore. Tragičnom događaju u kojem su smrtno stradali vaši najmiliji, potpukovnik Šahbaz Belhadin, major Obradović Ivan i stariji vodnik I klase tehničar Tomić Vidoje, zatečeni su svi pripadnici Vojske Crne Gore. Nevjerica i tuga preovladava u našim srcima, a dostojanstvo nalaže da stojički moramo podnositi bol. Ostaje nam da njegujemo us-

6

PARTNER

septembar 2011.

pomenu na naše hrabre „galebove” i da umjesto njih, od danas, budemo uz vaše porodice”, kazao je ministar Vučinić.

Ministar odbrane Boro Vučinić primio je 9. septembra porodice stradalih pripadnika Vojske Crne Gore potpukovnika Belhadina Šahbaza, majora Ivana Obradovića i starijeg vodnika prve klase Vidoja Tomića. Još jednom izrazivši duboko žaljenje zbog teškog porodičnog gubitka, ministar Vučinić je naglasio i da je pogibija tri pripadnika Vojske Crne Gore gubitak i za VCG, Ministarstvo odbrane, državu Crnu Goru i sve njene građane. On je porodicama Šahbaz, Obradović i Tomić prenio riječi brige i podrške članova Savjeta za odbranu i bezbjednost predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića, predsjednika

Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića i predsjednika Vlade Crne Gore Igora Lukšića. Ministar odbrane ponovio je spremnost države da nastavi brigu o njima. Ministar Vučinić saopštio je da je Ministarstvo odbrane opredijelilo tri stana za porodice Belhadina, Ivana i Vidoja, te da će i na druge načine nastaviti sa pružanjem podrške njihovim porodicama. „Država je ponosna na Belhadina, Ivana i Vidoja. Oni su bili oficiri i podoficiri koji su sluţili za ponos, i profesionalno i ljudski. Svi moramo biti ponosni na njih, na ono što su predstavljali i kako su radili“, kazao je ministar. Ministar Vučinić saopštio je i da Ministarstvo odbrane predano radi na istrazi o uzrocima teške helikopterske nesreće koja se dogodila 2. septembra u rejonu Luštice. Osim ministra sa saradnicima, prijemu porodica su prisustvovali i načelnik Generalštaba VCG viceadmiral Dragan Samardžić i komandant Vazduhoplovne baze pukovnik Živko Pejović.

In Memoriam

Potpukovnik

Major

Stariji vodnik I klase

ŠAHBAZ OMERA BELHADIN

OBRADOVIý BORIVOJA IVAN

TOMIý MILINKA VIDOJE

1.7.1967. – 2.9.2011.

26.3.1975. – 2.9.2011.

30.12.1975 – 2.9.2011.

Potpukovnik Šahbaz Omera Belhadin, pomoćnik komandanta Helikopterske eskadrile za gađanje i raketiranje, traganje i spašavanje i transport, ujedno i nastavnik letjenja u Helikopterskoj eskadrili, Vazduhoplovna baza, Vojske Crne Gore, rođen je 1. jula 1967. godine u Doboju, Bosna i Hercegovina. Završio je Vazduhoplovnu vojnu gimnaziju u Mostaru i Vazduhoplovnu vojnu akademiju.

Major Obradović Borivoja Ivan, komandir 1. helikopterskog odjeljenja – za podršku u Helikopterskoj eskadrili, Vazduhoplovna baza, Vojske Crne Gore, rođen je 26. marta 1975. godine u Podgorici. Osnovno i srednje obrazovanje završio je na Žabljaku, posle čega je upisao i uspješno završio Vazduhoplovnu vojnu akademiju.

Stariji vodnik I klase Tomić Milinka Vidoje, tehničar za helikopter i motor (ujedno letač - strijelac) u 3. odjeljenju za VTO helikoptera i motora - 1. stepen, 1. vod, čete za vazduhoplovno tehničko održavanje, Vazduhoplovna baza, Vojske Crne Gore, rođen je 30. decembra 1975. godine u Pljevljima.

Profesionalnu vojnu službu je počeo u Podgorici 1998. godine, gdje je prošao sve dužnosti od pilota u odjeljenju do Komandira odjeljenja u Helikopterskoj eskadrili, završio kurs nastavnika letjenja i ujedno obavljao dužnost nastavnika letjenja.

Završio je srednju tehničku školu, potom jednogodišnje specijalističko školovanje za dužnost podoficira – smjer Vazduhoplovno – tehnička služba.

U profesionalnoj vojnoj službi prošao je dužnosti od pilota u odjeljenju, komandira Transportnog helikopterskog odjeljenja, referenta za bezbjednost letjenja, Službu traganja i spašavanja (STS) i SOK u Helikopterskoj eskadrili, do pomoćnika komandanta za gađanje i raketiranje (GiR), STS i transport u Helikopterskoj eskadrili.

Imao je završen kurs nastavnika letjenja i kurs probnih pilota. U svojoj bogatoj letačkoj karijeri ostvario je preko 1.500 sati naleta, na vazduhoplovima V-53 (Utva 75), H-42 (gazela) i Ht-40 (Mi-8) na kojem je bio Vođa vazduhoplova.

Odlikovan je Ordenom za zasluge u oblastima odbrane i bezbjednosti, trećeg stepena, 16. juna 2005. godine. Iz braka sa suprugom Ljiljanom, rođenom Bukilić, ima kćerku Lanu.

U toku svoje letačke karijere letio je na V-53 (Utva 75), N-60 (G-2), N-62 (G-4, super galeb) i H-42 (gazela) i ostvario oko 550 sati naleta.

U periodu od juna 2009. godine do juna 2010. godine pohađao je Komandno – štabno usavršavanje u Montgomeriju - Alabama, SAD, i postao prvi oficir – vazduhoplovac koji je završio tu prestižnu vojnu školu.

U profesionalnu vojnu službu stupio je 1995. godine, na dužnost tehničar za avion i motor, u toku koje je završio kurs za letača – tehničara i tu dužnost obavljao na vazduhoplovima Ht-40 (Mi-8) i H-42 (gazela). Ostvario je ukupno oko 170 sati naleta.

Stariji vodnik I klase Tomić Vidoje ostavio je iza sebe suprugu Veru, kćerku Kristinu i sina Aleksu.

Major Ivan Obradović ostavio je iza sebe suprugu Dobrinku i kćerke Ivanu i Aleksandru.

septembar 2011.

PARTNER

7

Komentar

Terorizam i fašizam C

rna Gora je ove godine obilježila 70. godišnjicu Trinaestojulskog ustanka 1941. godine. Nijedna druga zemlja u Evropi nema razlog za takva podsjećanja na prvu godinu Drugog svjetskog rata. Te godine, kao što se zna, u Crnoj Gori je dignut najmasovniji, najenergičniji, najorganizovaniji ustanak protiv fašističkog okupatora. Bio je to pravi rat, u vrijeme kada je porobljena Evropa patila i ćutala. Oko 30.000 ustanika 13. jula 1941. godine nasrnulo je na okupacijske policijske postaje, na bunkere i vojna utvrđenja. I da više ne ređamo podatke. Dobro su poznati. Takođe, već smo navikli i na poznate ocjene o tome da je crnogorski Trinaesti jul bio ne samo najveći oslobodilački poduhvat naci-fašistićkom okupatoru, nego i najbolji odgovor na veliko zlo koje je tada zacarilo Evropom na fašizam. S pravom se Trinaesti jul uzima kao identifikaciioni kod antifašizma u Crnoj Gori. Tada se, zaista, Crna Gora dokazala kao antifašistička zemlja.

Prošle su mnoge godine. Od 30-tih godina prošlog vijeka, kada je uspostavljen kao režim političke kontrole, kao sistem vladanja, fašizam je doživio velike transforamacije. Ipak, u našoj svijesti, još je više prisutan onaj “klasični” fašizam, kakav su Evropljani

8

PARTNER

septembar 2011.

doživjeli prije 70-80 godina. Fašizam, međutim, dobija nove forme ispoljavanja i praktikuje nove metode zavođenja nasilja, vladanja, zastrašivanja, gušenja demokratije i sloboda čovjeka. Kako god se ispoljavao, njegova suština ostaje ista - da je to antidemokratski, anticivilizacijski politički koncept. Onako kako se fašizam ideološki i politički prerušava, tako se stvara potreba da, u skladu sa time, jača i antifašizam.

Danas, poslije tolikog protoka vemena, dakle, treba biti sposoban prepoznati i fašizam u novim oblandama, ali, isto tako, i mogućnosti za antifašističko djelovanje.

Pođemo li od suštine fašizma, možemo li, u nekom smislu, njegove manifestacije vidjeti, prepoznati, i danas? Nije li fašizam i ono što rade talibani u Avganistanu? Talibani, kao sinonim terorista uopšte, a oni nijesu jedini. Nije li terorizam, bilo gdje da se dešava, i bilo “čiji”, zapravo, “savremeni” fašizam? Onaj “stari”, “klasični” fašizam, takođe, začeo se samo u nekim zemljama, a kad se u njima učvrstio, krenuo je u agresivna osvajanja drugih, cijele Evrope, sa ambicijiom da porobi cio svijet. Avganistanski talibani, čečenski , irački, svi drugi, teroristi, danas, takođe, žele da prvo “pospreme” kod svoje kuće, da zavedu režim političke kontrole

Komentar i vladanja u skladu sa svojom ultradesničarskom, ultraradikalističkom “ideološkom filozofijiom”. Kad bi im to pošlo za rukom, vjerovatno bi krenuli i dalje. A i kreću van granica svojih domicilnih zemalja. Već su toliko puta svoju mržnju, agresivnost, svirepi antihumanizam, pokazali na raznim mjestima širom svijeta - u Njujorku, na indonežanskom Baliju, u Moskvi, Madridu, Londonu, gdje sve ne. Nijesu li teroristi, zapravo, “moderni” fašisti? Terorizam postaje, u neku ruku, globalni fašizam. Koliko god da se mogu naći neki objektivni razlozi ne za bilo kakvo pravdanje terorizma, nego za bolje razumijevanje socijalne osnove i političkog konteksta iz koga se regrutuje, kao i međunarodnih odnosa koji ga hrane, ne može se poreći da je savremeni terorizam opšta prijetnja miru, demokratiji i progresu u svijetu. Baš kao što je bio i onaj od prije sedam ili osam decenija. I s pravom, razlogom, tada se protiv fašizma ujedinila Evropa, njoj je prišla i Amerika.

U ratu protiv fašizma našle su su se dvije najmoćnije sile, iz dva ideološka tabora - komunistički Sovjetski Savez i kapitalističke Sjedinjene Američke Države. Ostale su u antifašističkoj koaliciji sve do pobjede.Članica te koalicije, u sastavu Jugoslavije, odnosno, Narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije, svakako, bila je i Crna Gora. Ona se u borbi nije šteđela ni u prvoj godini rata, onda kada su drugi oklijevali, čekali “povoljniji trenutak”.

Crna Gora je i danas u jednoj koaliciji protiv ugrožavanja mira, demokratije i prosperiteta. Onda u antifašističkoj, danas u antiterorističkoj koaliciji. Prije sedam-osam decenija, doduše, anonimno, danas sa svojim imenom, pod svojom zastavom, sa svojom Vojskom. U Avganistan je upućena četvrta jedinica, od 39 ljudi, u nastavku učešća Crne Gore u ISAF misiji u toj zemlji. Crna Gora je i 1941. godine bila mala zemlja.

Pa, možda, i nije bilo njeno da prva, i onako masovno, ustane protiv okupatora. Ima i danas mnogo više većih, jačih, pa i pozvanijih, zemalja i naroda da pomognu borbi sa teroristima, ali, ipak, fizičke veličine, nijesu važne za suštinski odnos. Može nekome izgledati da je učešće Crne Gore simbolično, sa 30 do 40 pripadnika njene Vojske. Neka je i tako, Crna Gora jasno pokazuje svoje dobre namjere, svoju spremnist da sa međunarodnom zajednicom dijeli i dobro i zlo, svoje uvjere nje da njeno članstvo u Ujedinjenim Nacijama, nije formalno. I na primjeru učešća u miriovnim

msijama, Crna Gora danas pokazuje svoj antifašizam.

Objektivno, i na taj način održava suštinsku vezu sa Trinaestim julom 1941. godine. I drugi danas cijene doprinos Crne Gore u novoj, antiterorističkoj, koaliciji.

Pohvalu je, ne prvi put, dobila i od SAD, zemlje koja je najbolnije osjetila teroristički pir - 11. septembra 2001. godine. Američka ambasadorka u Podgorici Sju Kej Braun je, povodom 10. godišnjice terorističkog napada na Njujork, rekla da terorizam nema budućnosti i da će SAD, zajedno sa svojim partnerima pobijediti teroriste. Ambasadorka je među američke partnere svrstala i Crnu Goru. Nikad Crna Gora, kao danas,

nije dobijala takve ocjene od drugih, moćnih, zemalja.

Vojska Crne Gore koja pored redovnih “domaćih” zadataka, dokazuje svoju ulogu i kredibilitet i van zemlje, prije svega, u ISAF misiji u Avganistanu, upravo je napunila pet godina svog postojanja. Uskoro, 7. oktobra, slaviće i svoj dan. U relativno kratkom periodu, uspjela je da se formira, formacijski organizuje, da se kadrovski podmladi i obnovi, oružano i opremom da se modernizuje, edukativno, stručno i profesonalno da se približi standardima NATO-a, kao najvišim standardima savremene vojne struke. A povrh svega toga - da se osposobi i za učešće u mirovnim misijama, zajedno sa armijama mnogo većih, jačih i bogatijih zemalja. Pored afirmacije na opštem spoljno-političkom planu, uspjesi u domenu sistema odbrane, u Vojsci, najveći su napredak u suštinskoj suverenizaciji Crne Gore u prvih pet godina nakon referenduma o nezavisnosti.

Ilija Despotović septembar 2011.

PARTNER

9

Vijesti MINISTAR VUÿINIý U POSJETI REPUBLICI SLOVENIJI

M

inistar odbrane Boro Vučinić sastao se sa ministarkom odbrane Republike Slovenije Ljubicom Jelušič. Tokom susreta, razgovarano je o bilateralnoj saradnji u oblasti odbrane, uključivanju Crne Gore u evroatlantske integracije, saradnji dvije zemlje u međunarodnim operacijama i misijama, kao i bezbjednosnoj situaciji.

Ministri su se složili da je bilateralna saradnja dvije zemlje u svim područjima intenzivna, naročito u oblasti odbrane. Ministar Vučinić istakao je da Crna Gora cijeni pomoć Slovenije, koja je kontakt zemlja u procesu integracija u NATO. Govoreći o značaju regionalne saradnje, ministri su istakli činjenicu da su Crna Gora i Slovenija u potpunosti i prije roka ispunile Međunarodne konvencije o uništenju svih zaliha kasetne municije čime je međunarodnoj zajednici poslata poruka da je za obje države uništavanje viška oružja i municije jedan od prioriteta. Kao dobar primjer regionalne saradnje zemalja Zapadnog Balkana navedeno je upućivanje pripadnika oružanih snaga država članica Američko- jadranske povelje (A-5), koji će učestvovati kao mentorsko osoblje u okviru Škole Vojne policije Avganistanske nacionalne armije u Kabulu. Ministar Vučinić razgovarao je i sa predsjednikom Odbora za odbranu Jožefom Jerovšekom. Prilikom dvodnevne radne posjete Republici Sloveniji, ministar Vučinić prisustvovao je svečanosti otvaranja podmornice u Parku vojne istorije u Opštini Pivka.

MINISTAR VUÿINIý NA SASTANKU MINISTARA ODBRANE U POLJSKOJ

M

inistar odbrane Boro Vučinić učestvovao je na radnom sastanku ministara odbrane zemalja članica EU, zemalja kandidata i zemalja članica NATO koje nijesu članice EU. Sastanak su organizovali ministar odbrane Republike Poljske Tomaš Sjemonjak i visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i bezbjednost Ketrin Ešton. Sastanak je dio agende Republike Poljske tokom njenog šestomjesečnog predsjedavanja Evropskom unijom.

Tema sastanka bila je saradnja zemalja EU u oblasti odbrane i bezbjednosti. Takođe, bilo je riječi i o projektu “pooling and sharing” (udruživanje i raspodjela), odnosno, o mogućnostima zajedničkog djelovanja na bezbjednosne izazove i kriznim situacijama, a u cilju uštede nacionalnih vojnih kapaciteta.

“S obzirom na to da je proces učlanjivanja u EU strateški prioritet Crne Gore, harmonizacija sa Zajedničkom spoljnom i bezbjednosnom politikom Evropske unije, kao i Zajedničkom

10 PARTNER

septembar 2011.

POTPISAN SPORAZUM O SARADNJI U OBLASTI ODBRANE SA REPUBLIKOM ITALIJOM

M

inistar odbrane Boro Vučinić potpisao je sa italijanskim ministrom odbrane Ignjacijom La Rusom Sporazum između Vlade Crne Gore i Vlade Republike Italije o saradnji u oblasti odbrane.

Sporazumom se stvara pravni okvir za intenziviranje saradnje u oblasti odbrane, nakon čega će uslijediti izrada planova bilateralne saradnje sa konkretnim aktivnostima na godišnjem nivou. Tokom sastanka, ministar La Rusa ponovio je punu podršku Italije na evropskom i evroatlantskom putu Crne Gore.

Sagovornici su izdvojili tri polja za razvijanje buduće saradnje u oblasti odbrane: nastavak školovanja, mogućnost zajedničkog učešća u mirovnim misijama i operacijama i saradnja u oblasti vojne industrije.

Ministri su se složili da je saradnja u oblasti odbrane zemalja u regionu od izuzetne važnosti i da će u tom cilju nastaviti sa jačanjem aktivne saradnje.

Ministar Vučinić susreo se i sa načelnikom GŠ Mornarice Republike Italije admiralom Brunom Branciforteom i načelnikom GŠ Odbrane Republike Italije generalom Bijađom Abrateom. bezbjednosnom i odbrambenom politikom, kao njenim integralnim dijelom, čini osnovu našeg odnosa prema regionalnim, evropskim i svjetskim pitanjima. Integracija Crne Gore u NATO usko je povezana sa našom integracijom u EU, jer se radi o dva paralelna i kompatibilna procesa“, kazao je ministar Vučinić.

Takođe, istakao je da je Crna Gora duboko posvećena regionalnoj saradnji i očuvanju bezbjednosti na tom području, ali i globalnog mira kroz učešće u NATO, ali i u UN i EU misijama i operacijama. “U prilog tome govori sporazum između Crne Gore i Evropske unije o učešću crnogorskih vojnika u mirovnoj operaciji ATALANTA u Somaliji, koji je potpisan 24. marta 2010. godine, kao i učešće naših pomorskih oficira na italijanskim i grčkim brodovima u operaciji“, rekao je Vučinić.

Intervju sa brigadnim generalom Džordžom Brandidžom

Vježba “Združeni napor” za nekoliko godina i kod nas Vježba “Združeni napor“ (“Combined Endeavor 2011”), na kojoj su uĀestvovali i pripadnici Vojske Crne Gore, održana je od 6. do 22. septembra u Grafenviru u NjemaĀkoj. RijeĀ je o najveþoj svjetskoj vježbi u oblasti telekomunikacija i informatike.

Tim povodom, razgovarali smo sa naĀelnikom J6 US EUCOM brigadnim generalom Džordžom Brandidžom.

Z

avršna planska konferencija za vježbu “Combined Endeavor 2011” održana je u Budvi. Možete li nam reći nešto više o ovoj vježbi?

Vježba ,,Combined Endeavor”, na kojoj godišnje učestvuje više od 40 država, organizuje se već 17 godina, a njen primarni cilj je da pomogne državama da razviju nove vještine i metode, jačajući sposobnosti umrežavanja sistema i komunikacionih tehnika između zemalja partnera. Svaka zemlja koristi drugačije sisteme tokom vojnih operacija i, s obzirom na to da se standardi razlikuju, u zavisnosti od zemlje i regiona, od ključne je važnosti što imamo mogućnost da tokom nedjelju dana, koliko traje vježba, testiramo i razmjenjuemo znanja i iskustva. Svrha vježbe “Combined Endeavor” je da doprinese razvoju interoperabilnosti, poboljša razmjenu informacija, kao i da kreira nova i unaprijedi postojeća partnerstva između država širom svijeta. Najveći uspjeh vježbe je jačanje odnosa kroz saradnju sa kolegama iz drugih država, što je potvrđeno tokom 17 godina napornog rada i uspješne organizacije vježbe.

Kako ocjenjujete značaj učešća naše zemlje, kao i dosadašnjeg angažovanja Vojske Crne Gore?

U današnjem bezbjednosnom okruženju ni jedna država ne može sama da funkcioniše. Važno je da možemo da ostvarujemo saradnju i prije nego što kriza nastane i to je ono što “Combined Endeavor” omogućava partnerskim zemljama, stvarajući takvo okruženje u kojem države koje se pridruže odmah imaju mogućnost razmjene informacija, a ,takođe, imaju mogućnost zajedničkog djelovanja i testiranja čime se komunikacija među njima intenzivira.

Crna Gora od 2008. godine u kontinuitetu daje doprinos vježbi “Combined Endeavor”. Na početku testiranja za Crnu Goru, korištenje e-maila i razvoj sličnih kapaciteta je bilo veoma važno. Danas međutim, zbog učešća i testiranja u “Combined Endeavor”, Vojska Crne Gore može razmjenjivati e-mail sa različitim zemljama, što je ranije bilo nemoguće. Mogućnost izgradnje partnerstva i sposobnost vršenja tehničkih testiranja koja doprinose razmjeni informacija je jako važno za vas i to predstavlja veliki korak septembar 2011.

PARTNER 11

Intervju sa brigadnim generalom Džordžom Brandidžom za Crnu Goru.

Pored toga, smatram da su međuljudski odnosi i timski rad različitih vojski od velikog značaja. Podjednako je važno da se razumiju ljudi koji upravljaju operativnim sistemima vojski, kao i da se razumiju tehnološki aspekti sistema. Mislim da je za kratko vrijeme Crna Gora stekla veliko iskustvo svojim učešćem u vježbi “Combined Endeavor”. Iz razgovora koji sam imao sa pripadnicima Vojske Crne Gore, bilo je jasno da su jako zadovoljni intenziviranjem njihovog učešća na ovoj vježbi. Kako budu dalje razvijali svoje kapacitete i mogućnosti, dostizaće veći stepen interoperabilnosti sa drugim članicama i drugim zemljama Evrope i Sjeverne Amerike.

Za organizaciju navedenih konferencija Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore dobili su najvišu ocjenu od rukovodstva vježbe i svih učesnika. Da li se organizacijom konferencije provjeravaju i organizacioni kapaciteti Ministarstva i Vojske?

Na početku bih istakao da su organizacioni kapaciteti kojima raspolaže Crna Gora izvanredni. Riječ je o zemlji sa navjerovatnim prirodnim ljepotama, ali što je još važnije, Ministarstvo odbrane, crnogorska Vojska i tim za podršku odradili su odličan posao kada je riječ o organizaciji konferencije. To je bila moja prva posjeta Crnoj Gori, kao i prvi put da prisustvujem Završnoj planskoj konferenciji. Na osnovu mog iskustva, zaslužili ste najviše ocjene, počev od uzbudljive vožnje do hotela, preko cjelokupne organizacije, svaki aspekt protekao je u najboljem redu. Uputio bih sve pohvale crnogorskoj delegaciji za gostoprimstvo, logističku podršku, odabir jako lijepe lokacije, kao i izuzetan doprisnos koji su dali kako bi Konferencija bila uspješno realizovana.

Vježba “Combined Endeavor 2011” održana je u američkoj vojnoj bazi Grafenvir u Njemačkoj. Da li u narednom periodu možemo očekivati da će US EUCOM organizovati cijelu ili makar dio vježbe u našoj zemlji?

Odlično pitanje. Ove godine vježba je ponovo održana u američkoj bazi Grafenvir u Njemačkoj, kako bi se zemlji domaćinu pružila pomoć u podjeli odgovornosti i resursa koji su potrebni za njeno održavanje. Svake godine, zemljama je ponuđena mogućnost da budu domaćini planske konferencije ili vježbe, pri čemu im mi pružamo pomoć u procjeni sposobnosti, kapaciteta i sredstava neophodnih za realizaciju. Često imamo zemlju u kojoj se nalazi izdvojena baza, na manjoj lokaciji, koja je poveza-

12 PARTNER

septembar 2011.

na sa većom, glavnom bazom, nakon čega se vrši procjena što je sve neophodno obezbijediti kako bi u narednom periodu ta zemlja postala domaćin cijele vježbe.

Kada je u pitanju Crna Gora, razmatramo kakve su mogućnosti da ovdje bude izdvojeno mjesto vježbe, ali u ovom trenutku, još uvjek ništa nije odlučeno za 2012.

Naš prvi korak bio bi uspostavljanje izdvojene baze, vodeći računa da su na raspolaganju svi potrebni kapaciteti i resursi. Smatramo da bi u narednih nekoliko godina Crna Gora mogla biti glavna operativna baza za “Combined Endeavor”, ali u ovom trenutku još uvijek ne postoje svi potrebni preduslovi za to. Dobra vijest je da je planiranje početak toga puta i kada se ispune svi zahtjevi, dvije vlade mogu početi sa pregovorima. Postoji značajna papirologija i resursi koji su neophodni za ovaj proces, tako da zahtijevaju određeno vrijeme. Ukoliko najviše smisla bude imalo da domaćin budete vi, sa zadovoljstvom ćemo prihvatiti tu mogućnost. Crna Gora je centralna lokacija na Balkanu i omogućava lak pristup svim učesnicima, ujedno dajući partnerima prostor za uspostavljanje i jačanje odnosa na Balkanu.

Najprije treba sagledati mogućnosti da Crna Gora bude domaćin izdvojenog mjesta vježbe u narednih 3-5 godina, a nakon toga, sa pravim razvojem kapaciteta i mogućnosti, velika je vjerovatnoća da u narednom periodu budete i domaćin “Combined Endeavor”. Bilo bi zadovoljstvo ugostiti tako veliku vježbu, sa više od 40 zemalja učesnica, kao i preko 1200 učenika koji bi boravili u vašoj zemlji dvije sedmice. Ja bih volio da ponovo dođem i budem dio tog uspjeha Crne Gore.

Na kraju želim da zahvalim na vremenu koje ste izdvojili za ovaj intervju. Radujemo se nastavku unapređenja odnosa sa Crnom Gorom, gdje možemo biti partneri u oblasti C4 sistema (sistemi za komandovanje, kontrolu, komunikacije i kompjutere). Moj posao u US EUCOM omogućava mi da budem svjedok ovako velikih dostignuća i želim da iskoristite sve ponuđene prilike i nastavite sa razvojem sistemskih kapaciteta. Nastavite da pokazujute svoju revnost i pronađete nove načine za stvaranje odnosa i izgradnju sistema. Još jednom, sve čestitke crnogorskoj delegaciji, malom, ali efikasnom partneru punom entuzijazma, za prikazanu posvećenost i želju za ućešćem u ovom važnom projektu. Cijenimo vaš naporan rad i radujemo se budućoj saradnji.

Irena Radoman

Povod

Vratila se treþa jedinica naših “avganistanaca”

Svi zdravi i zadovoljni, a država ponosna Pripadnici treþeg kontingenta Vojske Crne Gore u ISAF misiji u Avganistanu, na borbenim zadacima proveli nešto više od šest mjeseci, pod komandom majora Zorana Vukadinoviþa.

N

a podgoričkom aerodromu Golubovci 1. septembra ponovljena je slika dočeka crnogorskih vojnika i oficira iz Avganistana, koju viđamo svakih šest mjeseci. Atmosfera uzbuđenja i radosti, svakako, prijatnija od one koja prati ispraćaj naših momaka u tu daleku zemlju. Povratak, sa srećnim krajem šestomjesečne misije, razlog je gotovo za slavlje.

Osobito za porodice „avganistanaca“, ali i za Vojsku Crne Gore i Ministarstvo odbrane. Avion sa 35 vojnika i oficira na j j j se,, čelu sa Vukadinovićem sletio jje na aerodrom. Pojavljuju u maskirnim uniformama, vojnici i oficiri. Ozarena i njihova i lica onih koji su došli na doček. Pozdravljanje, zagrljaji, riječi dobrodošlice. Zatim, svečani doček u sportskoj sali vojnog aerodroma. Naravno, tu su, kao i uvijek, i kad odlaze, i kad se vraćaju, ministar odbrane Boro Vučinić, načelnik generalštaba viceadmiral Dragan Samardžić i njihovi naji-

stakunutiji saradnici. Čestitajući vojnicima na uspješno obavljenom zadatku ministar odbrane Boro Vučinić je istakao da su pripadnici Trećeg kontingenta u potpunosti opravdali ukazano povjerenje.

“Mislim da je na ovaj način Crna Gora pokazala da svoju budućnost i temelje postavlja doprinoseći globalnom miru na najodgovorniji način. Glavni promoter naše odgovornosti ste vi, radeći ono što znači doprinos globalnoj bezbjednosti tamo gdje je najteže”, istakao je Vučinić. On se zahvalio vojnicima i poručio im da su Crnu Goru tto o predstavili na najbolji način. “Radili ste ono što se očekuje od crnogorskog vojnika, predstavili ste našu zemlju na

septembar 2011.

PARTNER 13

Povod najbolji mogući način i zato vam prenosim izraze zahvalnosti najvišeg crnogorskog rukovodstva, a to ste uradili na ponos crnogorskog naroda.“ “Odajem vam priznanje na uspješnoj realizaciji zadataka i onome što ste pokazali. Na dostojan način predstavili ste Vojsku i državu koja vas je poslala u misiju”, poručio je načelnik Generealštaba Dragan Samardžić. ,,Svojim profesionalnim odnosom i izvršenjem svih zadataka koje smo pred vas postavili u učešću u ovoj veoma složenoj misiji pokazali ste da crnogorska vojska, iako najmlađa među 50 kontributera u ISAF misiji, može odgovorno izvršavati najsloženije zadatake.” Samardžić se zahvalio i njihovim porodicama, napominjući da su pomogle i Ministarstvu odbrane i Vojsci, a najviše vojnicima, da im dani provedeni u misiji budu što lakši.

Umorni od puta, ali srećni jer se nakon šest mjeseci vraćaju porodicama koje su im u proteklom periodu bile najveća podrška, vojnici su saglasni da su zadatke obavljali na kvalitetan način, te da je najbitnije da su se kući vratili zdravi i živi. ,,Moram da kažem da se osjećam veoma ponosno što sam kao vojnik Crne Gore dao svoj skromni doprinos ISAF misiji. Međutim prije svih morao bih da zahvalim svojoj porodici bez čije podrške i beskrajnog razumijevanja ova mi-

Vukadinović kazao je da su oni obaveze i zadatke realizovali odgovorno, savjesno, kvalitetno i uspješno, a da će im stečena iskustva pomoći u daljem radu. “Stekli smo iskustva, znanja i prijateljstva, a sarađujući sa vojnicima Avganistana mogli smo da se upoznamo sa njihovim načinom organizacije, realizacijom zadataka, naoružanjem i tehnikama”, ista-

ÿETVRTI KONTINGENT VEý NA ZADACIMA Prije desetak dana u vojnu misiju ISAF ispraüen je i þetvrti kontingent koji broji 39 crnogorskih vojnika. U Avganistanu üe boraviti šest mjeseci. Oni su veü angažovani na obezbjeÿenju baze u Mazar-e-Šarifu. Crnogorski parlament usvojio je poþetkom jula novu Odluku o uþešüu pripadnika VCG u misiji ISAF, kojom je crnogorski kontingent poveüan za pet vojnika, þime üe ukupan broj pripadnika VCG u Avganistanu biti 45.

Prema ranijoj odluci Skupštine Crne Gore, u misiji ISAF u Avganistanu moglo je uþestvovati najviše 40 pripadnika VCG.

BRANKA SE SREýNA VRATILA DJECI Branka Boškoviü, jedina žena u kontingentu, bila je dio medicinskog tima. Istiþuüi da su joj najviše nedostajala djeca, ona je novinarima kazala da je najbitnije da tokom obavljanja zadatka nijesu imali nikakvih problema. “Nijesmo imali problema što se zdravlja tiþe.To su sve zdravi i mladi momci. lmali smo lakših sportskih povreda, poneka prehlada. Mi smo stvarno imali sreüu, što želim i kontingentu koji je nedavno otišao”, poruþila je ona. ij ne bi bila bil to što š jeste“, j “ kazao k j vojnik j ik Dragan D D b j k sija je Drobnjak.

On je zahvalio kolegama na drugarstvu i podršci, a Vojsci i Ministarstvu na podršci koju su im sve vrijeme pružali i brinuli o članovima njihovih porodica.

Ponosan na svoje vojnike, komandant kontingenta Zoran

14 PARTNER

septembar 2011.

k jje on. Napominjući N i j ći d d lj želi ž li da d bude b d dio di mirovnih i ih kao da i dalje misija, Vukadinović je istakao da vojnici nijesu doživjeli nikave neprijatnosti, iako u Avganistanu svakog dana može da se desi neka kritična situacija.“Ponosan sam što sam imao privilegiju da budem treći komandant kontingenta i što sam predvodio 35 vojnika i oficira u Avganistanu”, sumirao je Vukadinović proteklih šest mjeseci ISAF misije u Avganistanu.

Naši vojnici su od 14. februara ove godine, zajedno sa vojnicima većine članica NATO saveza i aspiranata za članstvo u Alijansi, imali zadatak da pomognu avganistanskim vlastima da sačuvaju mir u zemlji opterećenoj višedecenijskim ratovima i unutrašnjim sukobima sa talibanima.

Pripadnici Vojske Crne Gore, koje su zamijenili članovi četvrtog kontingenta, obezbjeđivali su bazu “Panonija” i obavljali štabne poslove u njemačkom i mađarskom kontingentu.

Gligor R. Bojić

Tema

Obuka Brigade kopnene vojske u ljetnjim uslovima

Vježba na Pirlitoru - provjera svih sposobnosti N

a logorskim prostorijama “Nova Lokacija” i “Pirlitor” u opštinama Pljevlja i Žabljak, u drugoj polovini avgusta, realizovani su specifični sadržaji obučavanja u ljetnjim uslovima pripadnika Brigade kopnene vojske i deklarisanih jedinica kroz partnerske ciljeve na putu integracije u NATO. Adekvatnu logističku podršku u izvođenju obuke pružile su helikopterske jedinice Vazduhoplovne baze i jedinice Logističke baze.

Na logorskoj prostoriji “Nova Lokacija” obuku je izvela 1. pješadijska četa koja je deklarisana po konceptu operativnih sposobnosti od 2009. godine. Ova jedinica je krajem prošle godine ocjenjivana od strane nacionalnog ocjenjivačkog tima. Dvonedjeljno logorovanje ove jedinice predstavlja provjeru osposobljenosti jedinice za realizaciju vježbe “ODLUČAN KORAK-02”.Takođe, vježba treba da posluži za ocjenjivanje od strane NATO ocjenjivačkog tima koji će kod nas boraviti krajem septembra. Istovremeno na surovim predjelima Pirlitora u opštini Žabljak, pripadnici Planinskog bataljona realizovali su sadržaje obučavanja izplaninskog ratovanja. Ovaj predio pruža povoljne uslove za realizaciju specifičnih sadržaja obučavanja planinskih jedinica u ljetnjim i zimskim uslovima. U toku obuke posebno dolazi do izražaja primjena i usavršavanje stečenih iskustava sa obuke naših pripadnika u partnerskim zamljama, posebno u Au-

po kome je nakon potpisanog mirovnog sporazuma Savjet bezbjednosti UN NATO-u dodjelio mandat za upućivanja multinacionalnih snaga u krizno područje. Pripadnici VCG su u više odvojenih situacija pokazivali kako reaguju na zasjedu, obezbjeđenje pogođenog vozila, napad i neutralisanje protivnika, izvlačenje ranjenika na sigurno uz pomoć helikoptera, napad na zaposjednuti objekat i privođenje zarobljenih, uklanjanje eksplozivne naprave sa puta, formiranje mobilnog kontrolnog punkta, pretres i privođenje naoružanih osoba. Nakon ovih aktivnosti i smotre, vježba je nastavljena na Žabljaku, na Pirlitoru, na poligonu za alpinistiku koju je realizovao planinski bataljon. Cilj vježbe je bio da se prikaže postignuti nivo sposobnosti deklarisanih jedinica i komande bataljona za izvođenje svih vrsta operacija uz primjenu i poštovanje NATO standarda i procedura u multinacionalnom okruženju u sklopu mirovnih operacija. Vježbu su pratili između ostalih ministar odbrane mr Boro Vučinić, načelnik Generalštaba VCG viceadmiral Dragan Samardžić, predsjednik opštine Pljevlja Filip Vuković, načelnik područne jedinice MUP Pljevlja Darko Ćorac, komandant Brigade KoV pukovnik Jovica Kaluđerović i zamjenik komandanta Brigade KoV potpukovnik Dragutin Dakić.

Po završetku vježbe ministar odbrane Boro Vučinić izrazio je zadovoljstvo što je prisustvovao dobro osmišljenoj i izvedenoj vježbi pripadnika Vojske Crne Gore. Ocijenio je da su pripadnici Brigade KoV spremni i sposobni da budu dio ukupnog sistema evroatlantskih i bezbjedonosnih struktura i da su spremni i sposobni da zajedno sa drugim vojskama učestvuju u mirovnim operacijama i drugim međunarodnim zadacima. Navedena vježba predstavlja još jedan korak u ostvarenju glavnog cilja Vojske Crne Gore, a to je ulazak u NATO. potpukovnik Živko Rakočević

striji, sa kojima Crna Gora ima veoma razvijenu i uspješnu bilateralnu saradnju. Razmjena iskustava i vještina sa partnerskim zemljama je od izuzetnog značaja za dalji proces obuke naših jedinica.

Kruna navedene obuke predstavlja vojna vježba “Ljeto 2011”, izvedena na lokaciji vojnog poligona Dajevića Han 29. avgusta, u kojoj je učestvovalo je 160 vojnika pješadijskog bataljona, 15 vozila, od kojih veći dio oklopnih i jedan helikopter. Vježba je izvedena po zamišljenom scenariju

septembar 2011.

PARTNER 15

Povod

Sve veþe interesovanje za vojnu službu

U VCG primljeno 65 novih vojnika Meāu njima i šest žena

U

Vojsku Crne Gore (VCG) tokom ljeta primljeno je 65 novih vojnika po ugovoru, od kojih šest žena. Oni su odabrani od 212 kandidata, koliko se prijavilo na konkurs Ministarstva odbrane, iz aprila ove godine.

Selekecija je izvršena na osnovu provjere zdravstvenih, fizičkih i psiho sposobnosti, kao i znanja engleskog jezika.

I ovaj konkurs je potvrdio sve veće interesovanje mladih ljudi za vojnu službu i karijeru. Motivi za pristupanje vojnoj službi su različiti. Tako, na primjer, Simon Đurković, kao razlog, navodi porodičnu tradiciju, Jovana Filipović mogućnost izgradnje profesionalne karijere, Marko Vukčević sigurnost posla, disciplinu i napredovanje u službi, a Branko Ostojić sportski način života i dugogodišnju želju da bude pripadnik oružanih snaga.

Nakon prijema, vojnici potpisuju prvi profesionalni jednogodišnji ugovor. Tokom prve godine vojnici se u

16 PARTNER

septembar 2011.

prve formacijske dužnosti,a to vrijeme je, takođe, posvećeno socijalizaciji sa radnom sredinom i organizacijom, sticanju potrebnih znanja vještina i iskustava, te upoznavanju sopstvenih mogućnosti. Da bi se aktivno uključili u rad jedinica u koje su primljeni u službu, vojnici se u prvoj fazi osposobljavanja upućuju na Kurs opšte osnovne obuke vojnika po ugovoru, gdje se osposobljavaju i uvježbavaju u uspješnoj primjeni osnovnih vojničkih znanja i vještina u miru i ratu, pravilnom rukovanju i upotrebi ličnog naoružanja, sticanju navike za vojnički odnos prema pretpostavljenima i razvijanju osjećaja pripadnosti vojničkom kolektivu i časnom odnosu prema zadacima koji su mu povjereni. Kurs opšte osnovne obuke izvodi se u Centru za obuku u Danilovgradu i traje devet nedjelja, nakon čega će se izvodii završna terenska vježba u trajanju od 72 sata. U drugoj fazi obuke koja podrazumijeva sprovođenje stručno-specijalističke obuke, vojnici

Povod će u svojim jedinicama do isteka prvog jednogodišnjeg ugovora sticati specifična znanja koja su im potrebna za uspješno vršenje formacijskih dužnosti. Po završetku sticanja početnih znanja i vještina, vojnici će kroz nastavak profesionalne karijere, potpisivanjem novog ugovora, dobiti priliku za dalji profesionalni razvoj koji prevashodno zavisi od ličnih želja i sposobnosti svakog pojedinca.

Obrazovanje i profesionalno usavršavanje vojničkog kadra usmjereno je ka namjenskim potrebama i predstavlja temelj u izgradnji i razvoju personala u Ministarstvu obrane i Vojsci Crne Gore. Isto omogućava stvaranje visoko profesionalnog kadra, osposobljenog za sprovođenje misija i zadataka Vojske, kao i dostizanje pune interoperabilnosti sa oružanim snagama drugih zemalja, u skladu sa modernim međunarodnim standardima u oblasti bezbjednosti. Proces profesionalizacije Vojske Crne Gore, započet je 2006. godine.To je zahtijevalo niz promjena u organizaciji vojske. U prvom redu, morao se promijeniti sistem obuke, što je praćeno uspostavljanjem standardizovanog i djelotvornog sistema upravljanja ljudskim resursima, kao i opremanjem vojske savremenim sredstvima. Ukidanje opšte vojne obaveze, osim olakšanja za mladu populaciju, učinilo je da Vojska Crne Gore dobije organizaciju po modelu evropskih armija.

Prednosti ovakvog modela su između ostalog i u tome da plaćeni vojnik ima neuporedivo veću motivaciju u odnosu na vojnika na redovnom služenju vojnog roka, kome je to zakonska obaveza. Profesionalni vojnik prima platu za službu, spremniji je i u neprekidnom je trenažnom procesu, dok svaka generacija vojnika, regrutovana po starom

modelu, zahtijeva ponavljanje obuke.

Iskustva iz stranih armija pokazuju da su izdvajanja za profesionalnu vojsku veća samo na prvi pogled, jer oblačenje, smještaj i ishrana vojnika koštaju podjednako, a ulaganje u profesionalce vraća se kroz bolju osposobljenost za izvršenje namjenskih zadataka. U savremenom svijetu, na značaju dobijaju upravo manje, profesionalne, dobro opremljene i uvježbane vojne organizacije, koje su fleksibilne i sposobne da uvode inovacije i da na najefikasniji i najefektivniji način izvršavaju zadatke koji se pred njih postavljaju. Profesionalizacija oružanih snaga kao proces uključuje i novu definiciju uloge vojske, promjenu strukture vojnih snaga i redefinisanje uloge uz prihvaćanje profesionalnih standarda. Vrijednost i snaga vojne organizacije više se ne izražavaju veličinom, već kvalitetom i intelektualnom snagom vojne strukture. Da bi vojna organizacija bila uspješna, mora privući i uposliti kvalitetan i sposoban kadar koji ima sposobnosti, vještine i osobine potrebne za uspješno obavljanje poslova i postizanje ciljeva. Takođe, od velike važnosti za vojnu organizaciju je i održavanje prosječne starosti profesionalnog kadra na unaprijed određenom nivou. Balansiranjem između prijema mladih i zadržavanjem u službi starijih iskusnijih kadrova, vojna organizacija kroz proces obrazovanja kadra i prenošenja stečenih iskustava (prenose se sa starijih na mlađe), zadržava fleksibilnost i stvara pretpostavke za dalji opstanak i razvoj. glavni podoficir VCG stariji vodnik I klase Vladan Kojić

septembar 2011.

PARTNER 17

Tema

Predstavnici Ālanica OEBS-a u posjeti VCG

Crna Gora prvi put domaþin P

redstavnici 23 zemlje, članice OEBS-a i same te organizacije posjetili su, od 26. do 29. septembra, Vazduzhoplovnu bazu i Brigadu kopnene vosjke Vojske Crne Gore. Posjeta je organizovana u skladu sa obavezama članica OEBS-a, koje proističu iz Bečkog dokumenta, prema kome je svaka država, članica OEBS-a, obavezna da jednom u pet godina organizuje ovakve posjete. Ovo je prvi put da je Crna Gora, kao članica

vojske u Danilovgradu, gdje su, nakon prezentacije komandanta brigade ppuk Dragutina Dakića o organizaciji i aktivnostima Brigade, učesnici imali priliku da obiđu objekte gdje je ova jedinica razmještena i upoznaju se sa naoružanjem i opremom kojima Brigada raspolaže, kao i da komuniciraju sa ljudstvom tokom redovnih aktivnosti. Tokom boravka u Brigadi kopnene vojske, učesnici su imali priliku da u Nikšiću prisustvuju po-

OEBS-a, domaćin takve vrste posjete. Njenu realizaciju finansijski je pomoglo Ministarstvo odbrane Kraljevine Danske.

četku vježbe “Odlučan korak 2’’ namijenjene za ocjenjivanje deklarisanih snaga po Konceptu operativnih sposobnosti od strane NATO ocjenjivača. Drugog dana, tokom posjete Vazduhoplovnoj bazi (VB), učesnici su nakon upoznavanja mogli da prate redovne aktivnosti pripadnika Vazduhoplovne baze koji su im prezentovali vazduhoplovna i druga sredstva koja koriste pripadnici baze. Tokom posjete učesnici su imali priliku da vide i uspješne primjere transformacije vojnih kapaciteta u privredne svrhe, kao što su vinski podrum “Šipčanik” koji je napravljen na mjestu nekadašnjeg podzemnog skloništa za avione, i luka “Porto montenegro’’ na mjestu nekadašnjeg Mornaričkog remontnog zavoda “Arsenal’’ u Tivtu. Pored toga, učesnici su ugošćeni na školskom brodu “Jadran”, gdje su upoznati i sa pomorskom tradicijom Crne Gore, iako to ne spada u obavezni dio, jer mornarica nije obuhvaćena Bečkim dokumentom 1999, ali je od učesnika ocijenjeno veoma pozitivno kao izraz gostoprimstva i transparentnosti u cilju razvijanja povjerenja. U skladu sa procedurama Bečkog dokumenta 1999. godine, na osnovu kojeg se i sprovodi, ova posjeta u određenim elementima imala je i ocjenjivački karakter. Jednoglasna je ocjena posjetilaca da su Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore pokazali visok nivo transparentnosti, kao i organizacije. Takođe, potvrdili su veliki doprinos koji svojim transparentnim odnosom prema kontroli naoružanja Crna Gora daje na polju razvijanja povjerenja i uopšte bezbjednosti u regionu i šire.

Pomenute posjete imaju cilj da jačaju međusobno povjerenje članica OEBS-a, da se poveća efikasnost kontrole naoružanja i sprečavanja nelegalne trgovine oružjem. A glavna svrha tih

posjeta je da se ojača ukupna bezbjednost u Evropi. Posjeta je zvanično započela 26. septembra, uvodnom konferencijom koja je održana u hotelu “Mediteran” u Bečićima, gdje su se učesnicima obratili ministar odbrane Boro Vučinić, načelnik Direktorata za NATO i EU u Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija Dubravka Lalović i šef Verifikacionog centra u Ministarstvu odbrane ppuk mr Dražen Božović, koji su učesnicima poželjeli dobrodošlicu i uspješan rad. Ispred Vojske Crne Gore, učesnike je pozdravio i detaljno ih upoznao sa organizacijom Vojske Crne Gore načelnik Štaba Generalštaba Vojske Crne Gore pukovnik Zoran Lazarević.

Prvog dana posjete učesnici su posjetili Brigadu kopnene

18 PARTNER

septembar 2011.

šef Verifikacionog centra ppuk mr Dražen Božović

Povod

Studijska posjeta nagraāenih studenata Briselu

Vidjeli NATO na licu mjesta Uvjerili se u prednosti Ālanstva Crne Gore

G

rupa od 12 studenata koji su nagrađeni za najbolje eseje na temu priprema Crne Gore za članstvo u NATO, boravila je u Briselu polovinom septembra, gdje su posjetili političko i vojno sjedište Sjevernoatlantskog pakta. Oni su pobjednici konkursa u organizaciji Koordinacionog tima za implementaciju Komunikacione strategije o evroatlanskim integracijama Crne Gore. Dobitnici nagrada su Marija Martinović, Damir Nikočević, Ana Mijanović, Andrej Milović, Ljubica Nikolić i Želimir Đurišić i Vukašin Pejović. U konkurenciji za

tako važnom institucijom bio je zaista veliko oduševljenje svih nas. I tek nakon obilaska, susreta sa zvaničnicima, profesorima, predavačima, zaposlenim u NATO shvatili smo koliko je ova posjeta zaista važna za nas i našu budućnost.

Na predavanjima se diskutovalo o samitima u Čikagu i Lisabonu, čuli smo i mlade ljude koji rade u sjedištu Alijanse, a zatim smo dobili veliki dio informacija o samom radu i misijama NATO. Pažnja je bila posvećena i misijama u Avganistanu i Libiji. Kao što se moglo očekivati, imali smo mnogo pitanja na koja smo dobili iscrpne odgovore.

Ono što je nama bilo jako zanimljivo jeste i posjeta i upoznavanje sa misijom Crne Gore pri NATO. Susreli smo se i sa ambasadorom Crne Gore pri NATO, gospodinom Veskom Garčevićem. Garčević je izrazio radost pri saznanju da u Crnoj Gori postoje mladi ljudi koji se interesuju za ovako vazne političke teme.

Nakon obavljenog zadatka i predavanja, otišli smo u šetnju Briselom.

Grad koji u sebi sakriva velike i mnogobrojne znamentitosti okupirao je našu pažnju do kasnih večernjih sati. Šetati ‘Velikim trgom’ ( Gran Place), slušati večernje note koje dopiru iz katedrale zaista nema cijenu. Palata pravde, Kraljevska Palata, Evropski kvart - centar EU, Atomium samo su neke od značajnih atrakcija ovog grada.

Drugi dan smo posjetili obliznji grad Mons, u kome je smještena Vrhovna komanda savezničkih snaga za Evropu (SHAPE).

Nakon srdačnog prijema i upoznavanja sa strukturama Vrhovne komande slušali smo par predavanja i saznali više stvari o odnosima EU - NATO. Nakon predavanja uslijedila je i diskusija u kojoj smo svi učestvovali.

U popodnevnim i večernjim časovima smo ponovo imali priliku da bolje upoznamo Brisel.

najbolji plakat nagrade su dobili Ana Grujičić, Darko Mijušković, Milena Damjanović i Dario Čupić.

Po dolasku na Briselski aerodrom dočekala nas je gospođa Ljudmila Černjenko koja nam je bila izuzetno dobar vodič.

Prvi dan je prošao u radnoj atmosferi. Iz hotela smo otišli u sjedište NATO u samom Briselu. Emocije koje smo tada osjećali vrlo je teško dočarati riječima. Naći se u sjedištu najvažnije svjetske političko-vojne organizacije, boraviti u salama u kojima se “kuva” svjetska politika je impozantan osjećaj. Ono što je do sada moglo biti vidjeno samo na televiziji, slikama, internetu - u tom trenutku bilo nam je neposredno dostupno. Prvi susret sa

Posjeta Briselu bila je veoma impresivna za sve nas. Zaista, dobili smo pravu nagradu. Naravno, vratili smo se ne samo sa izvanrednim utiscima, nego i sa mnogo novih informacija o NATO-u, sa manje nedoumica, sa nizom razjašnjenih pitanja o ulozi te organizacije.

Svakako, ta posjeta je za nas važna i kao jedan od koraka u građenju sopstvene profesionalne karijere. Vratili smo se i sa čvrstim uvjerenjem o prednostima članstva Crne Gore u NATO-u. To uvjrenje ćemo, svakako,nastojati da podjelimo i sa našim kolegama koji nijesu imali priliku, naravno, i privilegiju da posjete Brisel i NATO. Marija Martinović, student FPN

septembar 2011.

PARTNER 19

Povod

Pripadnici VCG na vježbi “Combined Endeavor 2011”

Testirali informatiĀko znanje Vježba izvedena u skladu sa NATO standardima

P

ripadnici Vojske Crne Gore učestvovali su od 6. do 22. septembra na vježbi “Combined Endeavor 2011”(,,Združeni napor“), koja je održana u američkoj vojnoj bazi Grafenvir u Njemačkoj. To je najveća je vojna vježba u oblasti telekomunikacija i informatike, a održava se svake godine od 1995. godine.

Organizator je Komanda američkih snaga za Evropu (USEUCOM), a ove godine učestvovalo je 1.500 predstavnika iz oko 40 zemalja članica NATO i Partnerstva za mir , kao i predstavnici Multinacionalne brigade, sastavljene od pripadnika armija Njemačke, Poljske i Danske.

Vježba je imala za cilj ispitivanje rada uređaja i sistema telekomunikacija i informatike za vojne potrebe između oružanih snaga zemalja- učesnica vježbe, kako bi se obezbijedio potreban nivo interoperabilnosti, neophodan za obezbijeđenje sistema komandovanja međunarodnim snagama u vojnim operacijama, koji je i ostvaren. Na vježbi ove vrste provjeravaju se, utvrđuju i uspostavljaju NATO standardi u oblasti telekomunikacija i informatike.

Vježbi “Combined Endeavor” predhodi održavanje četiri planske konferencije. Završna planska konferencija za ovogodišnju vježbu održana je ljetos u Crnoj Gori. Učešće, sa osam pripadnika, na vježbi “Combined Endeavor 2011” je četvrto uzastopno učešće VCG na takvim vježbama.

VCG je na vježbi “Combined Endeavor 2011” učestvovala u sljedećim oblastima (segmentima) vježbe: - operativni scenario vježbe, gdje se vršilo testiranje podrške komunikacionih uređaja sistemu komandovanja i kontrole (C2) u realnom operativnom okruženju i realnom vremenu; - testiranje interoperabilnosti uređaja te-

20 PARTNER

septembar 2011.

lekomunikacija i informatike sa uređajima ostalih zemalja učesnica, gdje je VCG u oblasti informatike nastavila testove u FTP i DNS serverima, testirala novonabavljenu “CISCO” opremu, a prvi put je učestvovala u oblasti taktičkih radio uređaja (taktički radio “Kongsberg”); - vježba “Cyber Endeavor”; - vježba “Phoenyx Endeavor” - vježba za upravljanje frekvencijskim spektrom; - učešće na vježbi - kursu za “Harris” radio uređaje, gdje su testirani uređaji i C2PC sistema, na kome su naši pripadnici stekli znanja u korišćenju i održavanju najsavremenijih taktičkih HF, VHF i Multiband radio uređaja, sa kojima će se uskoro opremiti i jedinice Vojske Crne Gore.

Predstavnik Vojske CG na vježbi za upravljanje frekvencijama “Phoenyx Endeavor“ bio je u ulozi instruktora, što je veliko priznanje.

Benefiti učešća pripadnika Vojske na vježbi “Combined Endeavor” su testiranje interoperabilnosti uređaja telekomunikacija i informatike sa uređajima ostalih zemalja učesnica, čime se provjerava tehnička interoperabilnost, zajednički rad naših stručnjaka u oblasti telekomunikacija i informatike sa stručnjacima iz drugih zemalja, čime se poboljšava ljudska interoperabilnost, obuka i edukacija kadra i prezentacija Vojske na aktivnosti na kojoj učestvuju predstavnici više od 40 NATO/PzM zemalja.

Na vježbi je bilo govora o mogućnosti školovanja i obuke pripadnika VCG u oblasti zaštite i bezbjednosti informacija, a nije isključena ni mogućnost organizovanja kurseva i obuke na regionalnom niovu (balkanske zemlje). Svi navedeni benefiti direktno su povezani sa realizacijom partnerskih ciljeva Crne Gore i sa izvršavanjem zadataka u međunarodnim misijama.

Zapis iz Afrike

GlasaĀki listiþi za nepismene Pripadnik VCG, major Dejan Stankoviþ na referendumu u Liberiji

N

a cijeloj teriotoriji Liberije je 23. avgusta održan referendum za promjenu Ustava zemlje. Na referendumu su svi građani Liberije stariji od 18 godina mogli da se izjasne za četiri predložene promjene Ustava, od kojih je najaktuelnija promjena datuma održavanja redovnih petogodišnjih pred-

Zovem se David Kollie i predstavnik sam izborne komisije za grad Kolahun. Prije dva dana je održan referendum, a trenutno pristiže glasački materijal iz udaljenih glasačkih mjesta. Ovdje u Kolahunu se skupljaju svi glasački listići iz ovog regiona i odlažu se u posebno pripremljeno skladište, a kada svi listići budu sakupljeni počećemo sa prebrojavanjem glasova. Nakon prebrojavanja rezultate šaljemo internetom u državnu izbornu komisiju u Monroviji koja objedinjuje rezultate iz cijele Liberije. Očekujemo da će za sedam dana svi glasački listići stići u Kolahun, a za prebrojavanje rezultata će nam biti potrebno oko pet dana.

Možete li mi reći vaše ime i koje je vaše mišljenje o organizaciji referenduma?

Zovem se John Tamba i danas sam glasao na referendumu.

Mislim da je referendum jako dobro pripremljen. U februaru je bila registracija glasača i ja sam dobio glasačku karticu sa kojom sa glasao sada na referendumu i sa kojom ću moći glasati kasnije na izborima. Takođe, bio sam dobro obaviješten o čemu mogu da glasam na referendumu, gdje i kada mogu da glasam.

sjedničkih izbora. U Ustavu je trenutno navedeno da se izbori održavaju u oktobru svake pete godine. Novi prijedlog je novembar, zbog toga što tada prestaje kišna sezona i veći broj ljudi će moći da glasa jer su putevi u to doba prohodniji. Zadatak vojnih posmatrača za vrijeme održavanja referenduma je bio da posmatraju proces glasanja na glasačkim mjestima i izvijeste o eventualnim problemima. Tokom referenduma vojni posmatrači moraju ostati potpuno neutralni i ne smiju ni na koji način uticati na glasače.

Nakon završetka glasanja u 18 časova, sve glasačke kutije su zapečaćene i glasački listići su bili spremni za transport do skladišta izborne komisije koji se nalaze na više mjesta u Liberiji. Najviše problema u toku referenduma predstavljala je jaka kiša, jer se referendum održavao usred kišne sezone, pa dio glasača nije uspio da dođe do glasačkih mjesta. Takođe, nakon završeka glasanja, teško prohodni putevi otežavaju transport glasačkih listića do sjedišta izborne komisije.

Tokom patrola razgovarao sam sa predstavnikom izborne komisije u gradu Kolahun i sa jednim glasačem na glasačkom mjestu broj 5 u gradu Foya.

Možete li da nam se predstavite i da nam ukratko opišete aktivnosti izborne komisije u Kolahunu?

GLASAÿKI LISTIý Pošto je nepismen veći dio stanovnika Liberije koji ima pravo glasa, glasački listići su urađeni tako da mogu biti razumljivi i za nepismene glasače. Na primjeru predloga promjene tri može se vidjeti da se na lijevoj strani nalazi glasačka kutija u koju glasač ubacuje listić, a pored nje sunce - što simbolizira sušnu sezonu, odnosno mjesec novembar za održavanje izbora. Na desnoj strani je na sličan način prikazan oblak i kiša što simbolizira kišnu sezonu ili mjesec oktobar. major Dejan Stanković septembar 2011.

PARTNER 21

Tema

Crnogorsko-francuska vojna saradnja

Francuz u Vojsci Crne Gore Razgovor sa Erikom Colinom, pripadnikom francuskih oružanih snaga koji trenutno boravi u našoj zemlji, na osnovu sporazuma o saradnji

Š

ta Vas je opredijelilo da dođete u Crnu Goru i provedete izvjesno vrijeme u našoj Vojsci?

U okviru vojnog školovanja odlučio sam prije tri godine da naučim vaš jezik u Parizu, na fakultetu. Poslije ove tri godine potrebno mi je bilo da provedem određeno vrijeme na Balkanu, tako da što je moguće više naučim hrvatsko-srpski-bosanski i vaš jezik. Takođe i da upoznam druge zemlje, vojske, drugi način života, a to mi je posebno važno, jer ispunjava moju znatižej Pored toga, g , odlučio sam da naučim vaš jjezik da lju. bih služio, negdje na Balkanu, kao vojni ataše, što bi za mene lično predstavljalo, pored svega ostalog, unapređenje vojničke karijere. Moj boravak ovdje je rezultat bilateralne saradnje između naše dvije zemlje.

Ovdje ste veoma kratko, postavljeni ste u Odsjeku za obuku Generalštaba. Da li možete da napravite paralelu obuke u oružanim snagama Francuske i Vojsci Crne Gore?

Teško mi je da napravim, u ovom trenutku, paralelu obuke između ove dvije vojske jer sam proveo tek dvije sedmice u vašoj Vojsci. Teškoću mi pravi i brojčana razli-

22 PARTNER

septembar 2011.

ka ove dvije vojske. Francuska kopnena vojska, vazduhoplovstvo i mornarica, otprilike, imaju 230.000 vojnika i drugog osoblja. Operativni poslovi i obuka, što se tiče francuske vojske, potpuno su usmjerene ka angažovanju, bilo u okviru međunarodnih misija ili u okviru zaštite suvereniteta Francuske, svuda u svijetu.

Na primjer, više od 4.000 vojnika se bore svaki dan u Avganistanu, pored vojnika Vojske Crne Gore, pa predpostavljam da se obuka za mirovne misije realizuje na sličnim osnovama.

Kako ste zadovoljni saradnjom sa oficirima i vojnicima naše Vojske, počev od ličnih pa do profesionalnih odnosa?

Oficiri sa u Generalprimili i odno osjećao. se snalazim upotreba kad nap r av i m g re š ku.

kojima radim ovdje štabu odlično su me mah sam se ugodPomogli su mi da kada je u pitanju vašeg jezika i

Tema Što se tiče ličnih odnosa osjećam se kao da sam odavno u sastavu ovog odjeljenja. Puno vremena provodimo zajedno, razgovaramo u kancelariji, kantini ili poslije posla kad nam se pruži prilika da probamo nikšićko pivo. Što se tiče profesionalnih odnosa vaše starješine su zainteresovane za procedure u francuskoj vojsci i

odbrambena politika), što bi bio jedan od vidova naše saradnje.

Na kraju, na kakav ste prijem ovdje naišli, da li ste se privikli na klimu i uopšte kako Vam se dopada Crne Gora?

Naišao sam na odličan prijem i jako mi se dopada

načinu organizacije radnog vremena uopšte.

Kako vidite vojnu saradnju između Crne Gore i Francuske i u kojim oblastima?

Bez obzira na to što je bilateralna saradnja počela 2011. godine, imamo puno povjerenja jedni u druge da će se saradnja naše dvije zemlje značajno unaprijediti i ubrzo će biti potpisan dvogodišnji plan bilateralne saradnje. Neke aktivnosti su već počele ili će se realizovati u budućnosti. Počeli su kursevi francuskog jezika za pripadnike Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore. Francuski jezik je sa engeskim jezikom najvažniji jezik u međunarodnim institucijama (EU, NATO) i zbog toga je potrebno njime vladati da bi se čuo vaš glas u tim institucijama. Dva oficira u 2012. i 2013. godini bi se školovali na Francuskoj Ratnoj školi i Komandnoštabnoj školi. Ove godine je komandant Mornarice Vojske Crne Gore posjetio našu pomorsku bazu u Tulonu, a ovog ljeta, 17. juna, brod Mornarice Francuske Republike (minolovac LYRE) je bio u Baru i mornari naše dvije vojske su zajedno vježbali i ronili.

Zadovoljni smo da smo u Avganistanu jedni pored drugih i nadamo se da ćete uskoro biti sa nama u NATO, a, takođe, spremni smo da vam pomognemo za program EU CSDP (zajednička bezbjednosna i

ovdje. Kao turista sam već boravio i putovao kroz vašu zemlju prije nekoliko godina i ove godine, tako da sam obišao Boku Kotorsku, Žabljak, Nikšić, Pljevlja i nadam se da će moj boravak ovdje biti dobra prilika da bolje upoznam vašu zemlju. Život u Parizu je vrlo stresan i ljudi su stalno u žurbi. Više volim život u manjim gradovima, kao što je Podgorica i lakše je za ljudske odnose. Ljudi su ovdje vrlo susretljivi i rado pružaju pomoć ako zatražite. Na kraju, napominjem, da sam bio u Crnoj Gori kada se desila helikopterska nesreća i kao vojnik hoću da vam izrazim moje saučešće. potpukovnik Zvonimir Kostić septembar 2011.

PARTNER 23

Stav

Lisabon i bezbjednost Z

ajednička spoljna i bezbjednosna politika EU (ZSBP EU) ima istorijske korijene u Evropskoj političkoj saradnji (EPC) stvorenoj 1970. U početku je to bio neformalni proces konsultacija država članica u vezi sa pitanjima spoljne politike. Stidljivo promovisan cilj se odnosio na kreiranje jedinstvenog pristupa spoljnoj politici.

ZSBP je uspostavljena Ugovorom o Evropskoj uniji (1993) Prema ovom Ugovoru njeni ciljevi se odnose na čuvanje zajedničkih vrijednosti, interesa i nezavisnosti, jačanje njene bezbjednosti, očuvanje mira i međunarodne bezbjednosti, saradnju i razvoj demokratije, poštovanje ljudskih prava kao i na vladavinu prava.

Nakon toga, Ugovorom iz Amsterdama (1999) uvedena je funkcija visokog predstavnika za ZSBP EU, kao i Jedinica za planiranje politika i rano upozerenje sa ulogom monitoringa i analize kriznih područja.

Konačno, Ugovor iz Lisabona (2009) uvodi funkciju visokog predstavnika za inostrane poslove i politiku bezbjednosti i eliminiše podjelu EU na tzv. stubove. Prema njemu, ZSBP utvrđuju i vode Evropski savjet (ES) i Savjet Ministara (SM) i odluke se donose jednoglasno. Visoki predstavnik, pored toga što daje predloge u domenu ZSBP, osigurava i primjenu odluka koje su donijeli ES i SM a pomoć mu u radu visokom predstavniku pruža i evropska služba za inostrane poslove.

Glavni element ZSBP-a je evropska bezbjednosna i odbrambena politika (ESDP) sa u čijem su domenu odbrambena i vojna pitanja. ESDP je naslijedila Evropski bezbjednosni i odbrambeni identitet (ESDI) koji je kao evropski stub unutar NATO-a postojao od 1996. Razlozi stvaranja evropskog stuba u okviru NATO-a bili su omogućavanje evropskim državama da vojno djeluju tamo gdje NATO nema interesa i ne želi, ali i rasterećenje SADa od finansijskog doprinosa za održavanje vojnih baza u Evropi. ESDP se nakon Ugovora iz Lisabona naziva Politika zajedničke bezbjednosti i odbrane. Ona prema Ugovoru iz Lisabona uključuje i postepeno utvrđivanje politike zajedničke odbrane EU. U okviru politike zajedničke bezbjednosti i odbrane se

24 PARTNER

septembar 2011.

ostavlja manevarski prostor članicama da ne moraju sve učestvovati u formiranju zajedničkih multinacionalnih snaga, ali da one koje to učine mogu iste staviti na raspolaganje Uniji. Ipak, to ne znači da će doći do preklapanja funkcija sa NATO-om posebno imajući u vidu da i ZSBP i Ugovor iz Lisabona (član 28 A) identifikuju NATO kao instituciju odgovornu za teritorijalnu odbranu Evrope i održavanje mira. Više je riječ o pokušaju preuzimanja dijela odgovornosti za bezbjednost uz nedvosmislenu saradnju sa NATO-om. Podjelu čini i nemogućom činjenica da su 21 od 27 država članica EU istovremeno i članice NATO-a kao i da evropske članice NATO-a obuhvataju 94% stanovništva EU. EU sada već i insitucionalno ima mogućnost da povjeri realizaciju određenih misija u cilju očuvanja vrijednosti Unije i u skladu sa njenim interesima. Ove misije obuhvataju zajedničke mjere razoružanja, humanitarne i spasilačke misije, vojne misije konsultativnog karaktera i pružanja podrške, zadatke na spriječavanju konflikata i održavanja mira, borbene misije u kriznim situacijama uključujući i nametanje mira radi stabilizacije nakon konflikata. Njihov cilj je borba protiv terorizma kako je ukazano i članom 28 B Ugovora iz Lisabona. Nedvosmisleno, ovo znači da će učešće u misijama po osnovu članstva u EU biti smatrano kako poželjnim tako često i obaveznim doprinosom države članice. Moguće je da će oblici doprinosa biti različiti.

Pored toga, politikom zajedničke bezbjednosti i odbrane na osnovu odredbi Ugovora iz Lisabona u pravni sistem EU uvode se i reakcije na evenutalne oružane napade na neku od država članica. Preciznije, član 28 A tačka 7 stav 1 Ugovora iz Lisabona obavezuje preostale države članice na pružanje raspoložive pomoći i podršku svim raspoloživim sredstvima u skladu sa članom 51. Povelje UN. Važno je znati da raspoloživa sredstva podrazumijevaju i upotrebu oružane sile. Ipak, istom tačkom istog člana ali u stavu 2 potvrđuje se da su sve aktivnosti u ovom domenu u skladu sa saradnjom u okviru NATO-a koji za njegove države članice ostaje osnova kolektivne odbrane i instanca za njihovo sprovođenje. I ovdje se nedvosmi-

Stav sleno može zaključiti da će stvaranje paralelnog sistema odbrane izostati.

(primjeri učešća PzM država članica u ISAF misiji UN-a pod vođstvom NATO).

Dodatno, uvodi se i novi član 188 R u Ugovoru iz Lisabona odnosno uvodi se načelo solidarnosti. Shodno tome, Unija i države članice djeluju „u duhu solidarnosti u slučaju da je neka država članica predmet terorističkog napada, prirodne katastrofe ili katastrofe prouzrokovane ljudskim faktorom“. Unija će u navedenim slučajevima mobilisati sva sredstva kojima raspolaže, a pod svim sredstvima se podrazumijevaju i vojna sredstva koje države članice stavljaju na raspolaganje konkretnoj državi članici kojoj je pomoć potrebna. U istom članu (tačka 2) se kaže da se pomoć pruža na osnovu zahtjeva političkih organa konkretne države članice dok se države članice dogovaraju o pomoći u okviru SM-a.

Potrebno je istaći i povećanje troškova po osnovu članstva u EU koje će nastati učešćem u misijama same Unije.

Istina, i članstvo u NATO-u pored troškova članarine podrazumijeva troškove misija. Međutim, ovo više nije i ne može biti argument oponentima članstvu jer slični troškovi će biti i posljedica članstva u EU. ISSP (Institut za strateške studije i projekcije) je finansijsku poziciju (razlika ukupnih prihoda i rashoda po osnovu članstva) u odnosima sa EU procijenio kao negativnu i to na nivou od preko 2% bruto domaćeg proizvoda (BDP). Preciznije, to znači da će u periodu od tri-četiri godine nakon članstva Crna Gora imati trošak (po osnovu članstva u Uniji) od oko 70 miliona eura.

Tada nisu projektovani troškovi EU misija što znači da će u prvim godinama članstva ukupni troškovi biti veći.

Nakon istorijske dimenzije ZSBP i promjena iste kroz razvoj prava EU, pitanje koje traži odgovor jeste kakve posljedice to ima ili može imati na Crnu Goru.

Crna Gora u procesu prilagođavanja EU je u obavezi da poštuje pravo Unije bez izuzetka. Imajući u vidu da su i misije i obaveza reakcije u slučaju napada evropskog pravnog sistema, Crna Gora će kao članica EU biti u obavezi da se pridržava istog.

Dio crnogorske javnosti koji oponira članstvu u NATO-u djelimično daje prednost članstvu u EU u odnosu na članstvo u NATO-u i zbog obaveze učešća u NATO misijama. Međutim, vidi se i da po osnovu članstva u EU postoje obaveze učešća u misijama koje između ostalog mogu biti i borbene što znači rizične i finansijski zahtjevne. Naravno, to ne znači da od evropskog i transatlantskog puta treba odustati već to podrazumijeva identifikovanje svih strana procesa.

Frekventno potencijranje samodovoljnost članstva u EU i Partnerstvu za Mir (PzM) sadrži i dva problematična elementa. Prvi, uprkos pokušajima EU da kreira sopstveni sistem odbrane isti ostaje upitan kako zbog uloge i funkcionalnosti NATO-a tako i zbog činjenice da i Evropski parlament i pravo EU zvanično identifikuju NATO kao stub evropske bezbjednosne arhitekture. Drugi, PzM je samo program NATO-a koji ne pruža bezbjednosne garancije i ne eliminiše učešće u misijama

Predstavljanje prednosti i troškova članstva u EU i NATO je važan dio procesa integracija.

Konketan segment govori samo o promjenama po osnovu razvoja ZSBP i njihovom uticaju na obaveze i finansijske doprinose Crne Gore. Važnost ovog dijela procesa prilagođavanja se ogleda i u tome što se često zanemaruje. Ipak, prilagođavanje EU jeste investicioni projekat. Imajući u vidu i važnost bezbjednosti i povrat na tu vrstu investicije, čini se, da stvari postaju jasnije. Ukupan investicioni projekat nazvan pridruživanje (prilagođavanje je, ipak, adekvatniji termin) EU obuhvata investiranje u najveće jedinstveno tržište na svijetu, u pravila igra i u sistem vrijednosti. Upravo navedeno, čini dobiti po osnovu integracije većim u odnosu na, nezanemarljive, troškove. Međutim, navedeno važi pod pretpostavkom da se, iz korpusa evropskog prava, primjenjuju najliberalnija moguća riješenja. Pristup daljeg razvoja konkurentnog institucionalnog dizajna u okviru sistema EU jeste mehanizam ukupnog razvoja i povećanja kvaliteta života kao esencije procesa integracija. mr Ivan Jovetić UDG - Fakultet za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis; Institut za strateške studije i projekcije septembar 2011.

PARTNER 25

Feljton

Nikola Hajdukoviþ - kraljev ministar, pa izdajnik M

inistarstvo vojno od brigadira Mila Matanovića, 29. maja 1917. godine, preuzeo je Nikola Niko Hajduković, kao zastupnik ministra. U tom statusu Ministarstvom je upravljao od 17. februara 1919. godine. Ministarsku funkcju je obavljao u izbjegličkoj vladi Evgenija Popovića, pošto je kralj Nikola već bio napustio Crnu Goru. U egzilu, takođe, na istoj funkcji su ministrovali Milo Matanović i Milutin Vučinić. Hajduković je rođen 28. februara 1882. godine u selu Podgor u Crmnici. Školovao se na američkom Robert koledžu, a trgovačku školu završio je na Liceju u Carigradu. Otac mu je u Carigradu imao preduzeće za pretovar i skladištenje robe. U Carigradu Hajduković se i sam bavio trgovinom. Bio je zet kuće Vukotića, kao i kralj Nikola. Oženio se ćerkom Marka Vukotića, brata kraljice Milene. Vojnička karijera Hajdukovića počela je učešćem u balkanskim ratovima, a 1915. godine, imenovan je za vojno-civilnog delegata crnogorske vlade u Solunu. Zadatak mu je bio da organizuje snabdjevanje Crne Gore namirnicama koje su dolazile iz Rusije.

Ostao je u Solunu gotovo do kraja Prvog svjetskog rata.

Hajduković je u Solunu radio na organizovanju crnogorskih dobrovoljaca koji nijesu htjeli da stupe pod komandu srpske vojske. Od Crnogoraca je formiran jedan bataljon koji je ušao u sastav francuske vojske. Crnogorski dobrovoljci su imali pravo da nose svoje nacionalne kape. Taj bataljon je i nosio naziv Prvi crnogorski bataljon, a kasnije je srpska vojna komanda tražila da se imenuje kao Bosanski dobrovoljački bataljon, iako je u njemu, po podacima istoričara, bilo svega sedam dobrovoljaca iz Bosne. Crnogorci su to odbili i bataljon je bio razoružan i poslat u logor Zejtinlik kod Soluna. Kasnije je prebačen na Korziku, a neki pripadnici tog bataljina dospjeli su i zatvor. Srpska vojska je, takođe, uspjela da Francuze nagovori da Crnogorce, prije razoružanja, “sklone” sa pravaca ratnih dejstava, koji su vodili prema Crnoj Gori. Crnogorski bataljon je poslat na front prema Bugarskoj, što dalje od Solunskog fronta. Sve je to, naravno, urađeno sa ciljem krajnjeg marginalizovanja uloge Crnogoraca u završnim ratnim operacijama saveznika, ali i zbog straha srpske vlade da crnogorski “solunci” vrate kralja Nikolu na prijesto.

26 PARTNER

septembar 2011.

U tom kontesktu, Hajduković je u Solunu doživio i spletke, pa je bio protjeran. Obreo se u Francuskoj, gdje ga je crnogorska vlada u egzilu postavila za šefa Odsjeka za ishranu crnogorskih interniraca u Austro-ugarskoj. Hajdukoviću je, upravo u Parizu, ukazana posebna čast, jer je predstavljao crnogorsku vladu na posebno priređenoj svečanosti u čast Četvrtog jula, Dana američke nazavisnosti, a, zapravo, povodom stupanja vojske SAD na tlo Francuske. To je bila velika svetkovina, kojoj je prisustvovao i predsjednik Francuske, kao i cio diplomatski kor u Parizu. Na svečani doček Amerikanaca bila je pozvana i crnogorska vlada u izbjeglištvu.

Tokom Prvog svjetskog rata, Hajduković je boravio i u Londonu, gdje je radio na obezbjeđenju materijalne i finansijske pomoći Crnoj Gori. Tada je ponovo pokušao da formira crnogorsku vojsku u izbjeglištvu i postao je jedan od najvećih zagovornika politike kralja Nikole. Iako je osudio veleizdajničku djelatnost takozvanog Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje, na čelu sa Andrijom Radovićem, Hajduković je i sam postao veleizdajnik. Tokom mirovnih pregovora u Parizu, pred kraj Prvog svjetskog rata, stavio se na uslugu delegaciji Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, na mirovnoj konferenciji. Kraljevinu u kojoj je nestala njegova kraljevina, Crna Gora, Hajduković je i sam prihvatio, dolaskom u Beograd 1925. godine. Prije toga, boravio je u Carigradu, gdje je, čak, organizovao Jugoslovenski klub, a postao je i njegov predsjednik. Nastanjivanjem u Beogradu, Nikola Hajduković dobija ministarsku penziju. U Beogradu je živio sve do 1954. godine, kada je umro.

Drugi svjetski rat je proveo u Crnoj Gori. Memoari Nikole Hajdukovića su objavljeni 2000. godine. U njima je svjedočio o raznim događajima u kojima je i sam učestvovao, a posebno o crnogorskoj vladi u izbjeglištvu. Između ostalog, zapisao je da odluke takozvane podgoričke skupštine, kojima je likvidirana nezavisna Crna Gora, kada su mu pročitane, nijesu kod kralja Nikole izazvale nikakvo uzbuđenje.

Kralj je stalno bio pod utiskom uvjerenja da će savezničke vlade ispuniti datu riječ i obavezu, zapisao je Hajduković o reakciji kralja Nikole, na vijest da je on detronizovan, a Crna Gora prisajedinjena Srbiji.

Ilija Despotović