PARTNER 43

SADRŽAJ 4 ZNAÿAJAN NAPREDAK CRNE GORE 5 BRIFINZI SA STRANIM I DOMAýIM VOJNIM ATAŠEIMA 6 USPJEŠNIH PET GODINA 7 KOMENTAR: ÿEKAJUýI ÿIKAGO Ilija Despotoviþ 9 TEMA BROJA: VOJNICI POSJEýENI I NA STRAŽARSKIM MJESTIMA A.Pantoviþ 12 “SIGURAN KOMPAS” ZA “PARTNER” 13 SIMULACIJOM KATASTROFA DO VEýE SIGURNOSTI G.Bojiþ 15 PETI KONTIGENT ZA ÿISTU PETICU B.ăurĄiþ 16 PROFIL LIÿNOSTI VOJNIKA ZA UÿEŠýE U MIROVNOJ MISIJI: SVE JE NA PROVJERI 18 VOJNA TEHNIKA: SNAJPER - „PREDATOR IZ SJENKE“T.Goranoviþ 19 LIBERIJA: KAKO POZVATI TAKSI U MONROVIJI D.Stankoviþ 20 REGION: MAKEDONSKI PUT U NATO I. Gjoreski 21 RATNA ŠKOLA ZA ZAŠTITU MIRA R.Pešiþ 23 VIJESTI 24 STAV: PRIVATIZACIJA INFRASTRUKTURE I. Jovetiþ 26 FELJTON: VASO CRNOGORAC-GRÿKI JUNAK I. Despotoviþ

IMPRESSUM Partner - mjeseĀnik o evroatlantskim integracijama, odbrani i Vojsci BROJ: 43 - Decembar 2011. godine IZDAVAÿ: Ministarstvo odbrane Crne Gore ZA IZDAVAÿA: mr Boro VuĀiniþ UREăIVAÿKI ODBOR: puk Zoran Lazareviþ, Ilija Despotoviþ, Tamara Popoviþ i Olivera ăukanoviþ REDAKCIJA: Irena Radoman, Gligor R. Bojiþ TEHNIÿKI UREDNIK: Miodrag Kankaraš FOTO: Ivan Petroviþ i arhiva Ministarstva odbrane KONTAKT: Portparol TEL/FAX: +382 20 241 375 E-MAIL: pr@mod.gov.me WEB: www.odbrana.gov.me ADRESA: Jovana Tomaševiþa 29 ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000

CEDEM: Prvi plus za NATO Ālanstvo G

rađani Crne Gore su, izgleda, prelomili. Decembarsko istraživanje Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) pokazalo je da članstvo Crne Gore u NATO podržava 38 odsto građana, a 36 odsto se izjasnilo protiv. To je prvi put otkako ova agencija radi ankete javnog mnjenja, da je podrška članstvu prevagnula negativan odnos. Samo dva mjeseca ranije, u septembru embru 2011. godine, CEDEM-ovo o ispitivanje je pokazalo daa ulazak zemlje u NATO ATO ne podržava 40 odsto građana, a 311 odsto da odobrava brava članstvo. Tada, 29 odsto ispitapitanika nije imalo malo određen stavv prema tom pitanju.

Sada, u decembru, 26 odsto ispitanika pitanika nije moglo da se opredijeli. Dakle, rezerva za podršku odršku još je velika. I neka ranija istraživanja javnog mnjenja, j j ali li drugih d ih agencija, ij pokazala k l su prevagu podrške članstvu Crtne Gore u NATO, ali, ipak, uslovnu. Riječ je, prije svega, o agenciji IPSOS Strategic Marketing koja je ranije saopštila da je njena junska anketa iz 2011. godine pokazala da se 49 odsto ispitanika pozitivno izjašnava za ulazak u NATO. Tada je, međutim, objavljeno da bi 30 odsto građana sigurno glasalo ZA ulazak u NATO, a 19 odsto vjerovatno, dok 40 odsto nije podržalo članstvo u Alijansi. Protiv članstva bi, pema toj anketi, sigurno glasalo 32 odsto, a osam odsto bi se “vjerovatno” negativno izjasnilo.

CEDEM-ova anketa sada izričito pokazuje da je prevagnula većina u prilog članstvu. A CEDEM se do sada pokazao kao kredibilna agencija za ispitivanje javnog mnjenja. decembar 2011.

PARTNER

3

Povod

Ministarski sastanak A5 u DraĀu, Republika Albanija

ZnaĀajan napredak Crne Gore Ministri odbrane A5 podržali Balkanski regionalni pristup vazdušnoj odbrani za Crnu Goru, Republiku Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu

“P

ozdravljamo NATO politiku otvorenih vrata, koja je još jednom iskazana u Deklaraciji sa Lisabonskog samita, a odnosi se na sve evropske demokratije koje dijele vrijednosti Alijanse, i imaju volju i sposobnost da preuzmu odgovornosti i obaveze koje proizlaze iz članstva.

Pozdravljamo značajan napredak Crne Gore na putu evroatlantskih integracija. Ponavljamo podršku za punopravno članstvo Republike Makedonije u NATO u što skorijem roku. Takođe izražavamo uvjerenje da će Bosna i Hercegovina uskoro biti u poziciji da u potpunosti učestvuje u MAP-u”, navodi se, između ostalog, u zajedničkoj izjavi koju su na Ministarskom sastanku u okviru inicijative A5 (Američko-jadranska povelja) održanom 9. decembra u Draču (Albanija) potpisali ministar odbrane Crne Gore Boro Vučinić, ministar odbrane Republike Albanije Arben Imami, ministar odbrane Bosne i Hercegovine Selmo Cikotić, ministar odbrane Republike Hrvatske kojeg je predstavljao državni sekretar Pjer Šimunović, ministar odbrane Republike Makedonije Fatmir Besimi i sekretar odbrane Sjedinjenih Američkih Država Leon Panetta kojeg je predstavljao ambasador SAD u Albaniji Alexander Arvizu.

Ovaj sastanak predstavljao je nastavak razgovora sa prethodnog sastanka ministara odbrane A5, održanog u Budvi.

Novi pristupi regionalne saradnje u kontekstu finansijskih ograničenja bili su centralna tema razgovora. Razmijenjeni su pogledi i iskustva između NATO članica i aspiranata za članstvo. ,,Nastavićemo sa ovim procesom među zemljama A-5 i šire, kao odgovarajućim mehanizmom za davanje nove dimenzije našoj regionalnoj saradnji, unapređenju odbrambene saradnje, jačanju naših nacionalnih kapaciteta i daljem unapređenju integracija regiona u evroatlantske strukture”, stoji u Zajedničkoj izjavi.

“Regionalna saradnja treba da bude orjentisana i razvijana na konceptu pametne odbrane (smart defense), putem objedinjavanja i dijeljenja resursa (pooling and sharing) naših bezbjednosnih i odbrambenih materijalnih sredstava.

Pozdravljamo i podržavamo inicijativu Generalnog sekre-

4

PARTNER

decembar 2011.

tara koji je odredio Zamjenika generalnog sekretara generala Bisonjera i komandanta Savezničke komande za transformaciju (ACT) generala Abriala, da vode proces identifikovanja prilika za zajedničke projekte. Slažemo se da postavimo “pametnu odbranu” visoko u našoj agendi za regionalnu saradnju, kao proces koji podupire širok dijapazon mogućnosti za saradnju.

Mi, ministri odbrane A5, nakon ispitivanja potrebe za sveobuhvatnim integrisanim i interoperabilnim sistemom za spremnost u vazdušnoj oblasti odobravamo implementaciju Balkanskog regionalnog pristupa vazdušnoj odbrani i preporučujemo Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Republici Makedoniji da se saglase da NATO C3 agencija uradi zajedničku studiju, opredjeljujući neophodna sredstva za to.

Slažemo se da je reagovanje na vanredne situacije još jedna ključna oblast koja zahtijeva zajedničku i koordinisanu akciju naših zemalja. Ovaj proces uključuje sve više faktora i zahtijeva vojnu podršku. Podržavamo prijedlog Albanije da bude domaćin zajedničke vježbe “Joint Reaction” uz učešće civilnih agencija i vojski A-5 zemalja.

Nastavićemo da podržavamo i učestvujemo u ISAF misiji u Avganistanu u skladu sa NATO ciljevima i prioritetima u pogledu tranzicije u Avganistanu. Daćemo doprinos u okviru regionalnih inicijativa i snažno smo posvećeni izvršenju zajedničkih odgovornosti. Prepoznajemo zajedničko učešće u vojno policijskoj školi u Kabulu kao odličan primjer regionalnog doprinosa naporima saveznika da podrže osnaživanje avganistanske vlade da preuzme potpunu odgovornost za avganistansku bezbjednost”, navodi se u Zajedničkoj izjavi.

Republika Albanija je trenutno predsjedavajuća A5. U uvodnom dijelu sastanka pored domaćina, ministra Imamija, govorili su predsjednik Republike Albanije Bamir Topi i komandant Američkih snaga za Evropu admiral Džejms Stavridis.

Sastanku su prisustvovali ministarka odbrane Republike Slovenije Ljubica Jelušič, ministar odbrane Kosova Agim Čeku i direktor RACVIAC-a Nikola Todorčevski.

T.Popović

Povod

Brifinzi sa stranim i domaþim vojnim atašeima M

inistar odbrane Boro Vučinić sastao se sa vojnim atašeima, akreditovanim u Crnoj Gori. Susreti se održavaju polugodišnje i imaju karakter zajedničkog brifinga. Vučinić je zahvalio svima koji su se odazvali pozivu za zajedničku realizaciju ove važne aktivnosti. „Ovaj događaj ide u susret još jednom veoma važnom događaju, a to je NATO samit u Čikagu iduće godine, te bih iskoristio ovu priliku da vas kratko upoznam sa najvažnijim dostignućima Crne Gore na njenom putu ka punopravnom članstvu u NATO. Svakako, to je početak implementacije Drugog Godišnjeg nacionalnog plana, koji je ocijenjen od strane NATO kao ambiciozan, ali i realan“, kazao je u svom obraćanju ministar Vučinić.

Ministar je rekao da je najbolji pokazatelj ozbiljnosti Crne Gore u namjeri da postane dio Alijanse odluka Vlade da za narednu godinu za odbranu opredijeli skoro isti iznos finansijskih sredstava kao što je bio prethodne godine. Pored toga, dodatna finansijska sredstva od prodaje viška naoružanja i opreme, u iznosu od oko tri miliona eura, će biti usmjerena u budžet za odbranu. „Time Crna Gora staje u red rijetkih zemalja koje nijesu smanjile izdvajanja sredstava za odbranu. Štaviše, Crna Gora je povećala. Sredstva od prodaje viška naoružanja i opreme ćemo prvenstveno koristiti za implementaciju partnerskih ciljeva“, rekao je ministar.

Vučinić je kazao da Crna Gora ostaje čvrsto opredijeljena za nastavak učešća u ISAF misiji. Možda doprinos Crne Gore ISAF misiji od 39 ljudi, na globalnom planu ne predstavlja veliku brojku, međutim, treba imati u vidu da to čini preko dva odsto ljudstva Vojske Crne Gore. Takođe, ministar je potvrdio stav Crne Gore da i nakon 2014. godine nastavi angažovanje, upućivanjem instruktora specijalizovanih za određene oblasti obuke nacionalnih bezbjednosnih snaga Avganistana, u skladu sa potrebama.

Na nacionalnom planu, prioriteti Crne Gore su sljedeći: uspostavljanje integrisanog sistema kontrole i nadzora vazdušnog prostora, uspostavljanje integrisanog sistema kontrole, nadzora i zaštite mora i nastavak uništavanja viškova naoružanja, municije i opreme, precizirao je Vučinić. Ministar je kazao da će na planu boljeg informisanja javnosti Crna Gora nastaviti intenzivnu komunikaciju sa građanima radi jačanja podrške za ulazak u NATO. Da se Crna Gora nalazi na pravom putu i kada je riječ o evropskim integraci-

jama potvrđeno je nedavnom odlukom Evropskog savjeta da u junu iduće godine otpočne pregovore za ulazak u Evropsku uniju, dodao je ministar.

Crna Gora konstantno, rekao je Vučinić, ulaže velike napore u proces evroatlantskih integracija i nada se da će to zalaganje biti prepoznato na predstojećem NATO samitu u Čikagu, sa kojeg svakako očekuje dobre vijesti. Goru. Vučinić je rekao da sve što je Crna Gora uradila na putu ka

NATO i EU ne bi mogla da realizuje bez svesrdne i pune podrške zemalja parnera i NATO, ali i bez nesebičnog zalaganja samih vojnih atašea, koji su dokazali i pokazali da su iskreni prijatelji Crne Gore.

Takođe, u Ministarstvu odbrane održan je i godišnji brifing vojnih atašea Crne Gore u drugim zemljama. Ministru odbrane Boru Vučiniću izvještaje o radu tokom 2011. godine, prijedloge za poboljšanje rada kancelarija vojnih predstavnika i težišne zadatke u narednom periodu 2012. podnijeli su šef misije Crne Gore pri NATO-u general potpukovnik Ljubiša Jokić, potpukovnik Velibor Bakrač, vojni izaslanik u Vašingtonu, pukovnik Zoran Bošković, rezidentni vojni ataše u Berlinu, nerezidentni vojni ataše za Poljsku, Holandiju i Dansku, kapetan bojnog broda Branislav Keković, vojni ataše u Ljubljani, poručnik bojnog broda Vučić Bošković, vojni savjetnik pri misiji Crne Gore u OEBS i pukovnik Vladislav Vlahović, vojni savjetnik u misiji Crne Gore pri NATO. Ministar Vučinić ukazao je na značaj rada vojnih atašea i njihovih obaveza u ukupnom kontekstu napretka Crne Gore u evroatlantskim integracijama i dao smjernice za njihov dalji rad.

decembar 2011.

PARTNER

5

Povod

Uspješnih pet godina “O bilježili smo pet godina od formiranja Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore, u kojima smo strpljivo i predano gradili naš sistem odbrane. Prije pet godina bili smo na samom početku, duboko svjesni da će nam upravo predanost i posvećenost omogućiti uspjeh koji je danas jasno mjerljiv, vidljiv i prepoznat i od građana Crne Gore i od svih partnera u međunarodnoj zajednici čiju smo podršku imali. Brojni su rezultati i uspjesi na koje smo ponosni i po kojima smo prepoznati i uvaženi” kazao je ministar odbrane Boro Vučinić na godišnjoj press konferenciji za novinare. ,,Nažalost, u toku godine, imali smo i nenadoknadive gubitke. U udesu helikoptera koji se dogodio 2. septembra život su izgubila tri pripadnika Vojske Crne Gore: potpukovnik Belhadin Šahbaz, major Ivan Obradović i stariji vodnik I klase Vidoje Tomić. Uzrok udesa još istražuje komisija, koja se za pomoć obratila proizvođaču helikoptera firmi „Eurocopter“ sa ciljem laboratorijskih ispitivanja određenih sklopova helikoptera u cilju pronalaženja uzroka nesreće.

Takođe, veoma nas je pogodila i smrt starijeg vodnika I klase Mijajla Perišića, koji nas je napustio obavljajući jedan od najvažnih zadataka u Vojsci Crne Gore boraveći u misiji ISAF. Naši vojnici prihvataju takav rizik kao dio vojničkog poziva, i u sve većem broju iskazuju interesovanje za učešće u međunarodnim mirovnim misijama: ISAF u Avganistanu, EU ATALANTA u Somaliji i UNMIL u Liberiji. Za relativno kratko vrijeme skoro10 odsto pripadnika naše vojske učestvovalo je u međunarodnim misijama i operacijama. Posebno smo ponosni na njih jer daju svoj doprinos izgradnji i očuvanju mira u svijetu i ugledu svoje države Crne Gore.

Ministarstvo odbrane je u kontinuitetu posvećeno poboljšanju materijalnog položaja i uslova života svih zaposlenih.

Prepoznali smo značaj rješavanja najvažnijeg egzistencijalnog pitanja - stambenog. Imajući u vidu naslijeđene kompleksne probleme, uradili smo mnogo više od očekivanog.

Od našeg osnivanja raspodijeljeno je ili prekategorisano oko 530 stanova, po svim osnovama. Uskoro će biti raspodijeljeno još oko 50 stambenih jedinica, od čega 46 u novogradnji u Tološima, a nastojaćemo da i u narednom periodu nastavimo rješavanje stambenih pitanja. Brigu o zaposlenima u sistemu odbrane pokazujemo i kroz takođe kontinuirano školovanje, obuku i usavršavanje. U inostranim vojnim akademijama obrazuje se ukupno 37 kadeta. U cilju osposobljavanja pripadnika Vojske u zemlji i inostranstvu realizovano je više vježbi. Značajan broj vojnika po ugovoru u unaprijeđen je u prve podoficirske činove i tako primljen u aktivnu vojnu službu. Primljeno je 65 vojnika po ugovoru i tako podmlađen vojnički sastav. Time pokazujemo da nam je čovjek najvažniji. Pokazujemo da ulaganjem u ljudski potencijal svjesno i planski ulažemo u budućnost.

Više puta su isticani uspjesi koje su Ministarstvo odbrane i

6

PARTNER

decembar 2011.

Vojska Crne Gore postigli u smanjenju bezbjednosnih rizika u Crnoj Gori kroz uništavanje viška naoružanja i municije prepoznajući ovo pitanje kao najveći bezbjednosni izazov Crne Gore. Ukupno u 2011. godini uništeno je 245,85 tona ubojnih sredstava.

Bez obzira na česta nerazumijevanja i probleme na koje nailazimo odlučni smo da ovaj izuzetno veliki problem što prije riješimo, prije svega u cilju bezbjednosti svih građana Crne Gore. Rekonstruisali smo skladište Taraš, u saradnji sa UNDP. Planiramo rekonstrukciju skladišta „Brezovik” u Nikšiću, u kojima se predviđa skladištenje municije i minsko eksplozivnih sredstava. Sa Ministarstvom odbrane Republike Bugarske potpisan je Sporazum o besplatnom pravu korišćenja bugarskog softverskog proizvoda BULCOD. Kodifikovan je prvi originalni proizvod namjenske industrije Crne Gore, sa nacionalnim kodom Crne Gore, za pištolj TARA 9 mm, a kompanija TARA PERFECTION dobila je prvi crnogorski kompanijski kod u skladu s NATO standardima.

U toku 2011. imali smo veoma intezivnu međunarodnu saradnju. Aktivno smo učestvovali u radu svih regionalnih inicijativa. Crna Gora je predsjedavala Američko jadranskom poveljom, Procesom saradnje Jugoistočne Evrope. Za vrijeme našeg predsjedavanja dogovoreno je zajedničko učešće članica A5 i Republike Slovenije u misiji ISAF u Avganistanu, u obuci avganistanskih snaga bezbjednosti.

Realizovana je planirana bilateralna saradnja sa partnerskim zemljama kroz brojne aktivnosti na različitim nivoima, što je u značajnoj mjeri učvrstilo i dodatno unaprijedilo ukupnu saradnju Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore sa ministarstvima i Oružanim snagama partnerskih zemalja.

Posebno je važno dalje jačanje odnosa sa državama u regionu i Evropi i unapređenje bilateralne vojne saradnje sa strateškim partnerom SAD, a naročito sa državom Mejn kroz Državni partnerski program.

U 2011. godini Crna Gora je nastavila sa realizacijom Partnerskih ciljeva. Većina je uspješno realizovana te su se tako stekli uslovi za odabir novog paketa u narednoj godini.

U toku je implementacija drugog Godišnjeg nacionalnog programa Crne Gore.

Pred Ministarstvo odbrane i Vojsku Crne Gore u toku 2012. godine postavljaju se brojni zadaci od kojih većina predstavlja kontinuitet u radu i napredovanju projektovanim putem težnji približavanja, prvenstveno, NATO standardima kroz dalje reforme sistema odbrane.

U 2011. je urađeno mnogo na planu reformi i na putu evroatlantskih integracija. Naredne godine nastavićemo dinamične reforme i jačanje kapaciteta na strateškom putu ka našem punopravnom članstvu u NATO“ kazao je ministar Vućinić.

Komentar

ÿekajuþi ÿikago C

rna Gora ulazi u još jednu godinu dobrih vijesti za nju. U junu 2012. će, najvjerovatnije, početi pristupni pregovori o procesu uključenja zemlje u Evropsku uniju. Iz Brisela je već stigla poruka da treba odrediti pregovarački tim, naravno, i definisati cijelu pregoračku infrastrukturu. Premijer Igor Lukšić je u Skupštini rekao da je posljednja faza procesa evropskih integracija najteža do sada. I da neće trajati kratko. Takva upozorenja, svakako, nijesu puka politička retorika. Za Crnogorce, za naš mentalitet je, zaista, vrlo važno da se to shvati - da pregovori neće biti ni laki, ni brzi. Jer, mi nijesmo nacija od strpljenja. Sve bismo htjeli odmah.

Zadaci na evropskom putu su, međutim, mnogo teški. I, stoga, treba se naoružati strpljenjem. Prošla su vremena revolucija, jednokratnih bitaka, ustanaka.

Evropski put traži uporan rad, primicanje cilju korak po korak. Ako treba, i korekcije u onome šta se i kako radi. Treba biti spremna i na zastoje, možda i na opomene iz Evrope, pa i na to da se odmah ne polože svi “kolokvijumi” prije glavnog ispita.

Crna Gora je, ipak, ima jedno sasvim pozitivno iskustvo u komunikaciji sa međunarodnom zajednicom, odnosno, ona sa Crnom Gorom. To je proces priprema Crne Gore za članstvo u NATO. Iduća godina bi mogla s stim u vezi biti presudna za Crnu Goru. Ima mnogo nagovještaja da će na samitu Alijanse, koji će biti održan u maju, u Čikagu, Crna Gora dobiti pozitivni signal za dalji put ka

punopravnom članstvu u Sjevernoatlantskom savezu. Možda to bude i formalan poziv za pristupanje u članstvo NATO. Inostrani diplomati to sami ističu.

Slovenački ambasador u Crnoj Gori nedavno je, na prijemu za pripadnike ISAF misije iz Crne Gore, rekao da se nada da će Crna Gora brzo sjesiti za sto NATO-a. Naši zvaničnici ne pominju rokove. I s pravom, jer ne žele da prejudiciraju. Rokovi, uostalom, brže dođu ako se na njih ne misli. U radu, u aktiv-

nim pripremama, vrijeme brže prolazi. Crna Gora je za svega pet godina, uporedo sa konstituisanjem Vojske i sistema odbrane u cjelini, prešla i veoma zavidan put u evroatlantskoj integraciji. Štaviše, moglo bi se reći - da su Crnogorci u ovom slučaju pokazali neku vrstu atipičnosti u odnosu na sopstveni mentalitetet i karakter. Mnogo su više radili, nego pričali.

Manje priče, više djela - to nam svijet stalno poručuje, nama i svima koji hoće u integracije. I Crna Gora je upravo to pokazala. Reformama, odnosno, bolje rečeno, izgradnjom svog modernog sistema odbrane, obimom i kvalitetom edukativnih aktivnosti, saradnjom na odbrambenom planu sa zemljama decembar 2011.

PARTNER

7

Komentar

u regionu, primjenom NATO standarda, a posebno učešćem u međunarodnim vojnim misijama, a na-

ročito u Avganistanu. Već se priprema peti kontigent pripadnika VCG, koji će biti upućen u Avganistan.

Ili, na primjer drugi podatak - oko 1.300 pripadnika VCG obuhvaćeno je kursevima engleskog jezika, što u domaćim, što inostranim radionicama. Standardi se uspostavljaju u tehnici i opremi, u komandnim

8

PARTNER

decembar 2011.

procedurama, u informatičkom znaju. Crnogorska vojska je, može se reći, dobrim dijelom već operabilna sa NATO-om. To znači, da može da učestvuje u zajedničkim vježbama i drugim aktivnostima, jer je, u velikoj mjeri, harmonizovala opremu, postupke, “vojnički jezik” sa Alijansom. I naša vojna industrija je postigla važan uspjeh na tom planu. Pištolj “tara” mojkovačke fabrike je kodifikovan po standardima NATO-a. To je prvi proizvod crnogoske namjenske industrije koji je dobio kod Sjevernoatlantske alijanse. Praktično, to znači da može da ide i na tržište naoružanja i vojne opreme. Znanje i iskustvo naših “avganistanaca”, naravno, ne može se ničim mjeriti.

Uz to, u Vojsku Crne Gore već počinju da se vraćaju prvi školovani oficiri, sa prestižnih vojnih akademija u svijetu. Ima, dakle, sasvim konkretnih razloga da se s optimizmom čeka čikaški samit. Ali, šta god bude, Vojska Crne Gore će nastaviti sopstvenu izgradnju i modernizaciju. Jer, toliko puta je rečeno, reforme u sistemu odbrane, nijesu ničiji zadatak sa strane, ni “naredba”, već sopstvena bezbjednosna i odbrambena, državna potreba Crne Gore. Ni materijalne donacije Crne Gore avganistanskim školama i bolnicama nijesu nikakvo naše “dodvorivanje” bilo kome, što se ponekad aludira kao prigovor. Bez obzira na naše ekonomske mogućnosti, mi pokazujemo da pored vojnom komponentom, želimo i materijalno doprinijeti kakvom-takvom blagostanju u napaćenoj zemlji. Crnogorskih 500 kompleta školskog pribora, koji su poklonjeni jednoj školi u Avganistanu jesu simboličan poklon, ali sa veoma važnom porukom - da se naša zemlja želi uključiti, i uključuje, u svjetske tokove, da sa međunarodnom zajednicom dijeli i obaveze. Faktički - Crna Gora je već aktivni član evroatlantske alijanse. Formalno članstvo će doći samo po sebi, bez pregovora, uobičajenih za evropske integracije. Rezultati, postignuti na putu ka NATO članstvu, štaviše, mogu podstaći i napredak i u pristupnim pregovorima sa Evropskom unijom. I treba ponoviti - važno je biti strpljiv. Kao, recimo, Makedonija koja na članstvo u NATO čeka od 1993. godine.

Ilija Despotović

Avganistan

Načelnik GŠ VCG viceadmiral Dragan Samardžić četvrti put u Avganistanu

Visoke ocjene za naše vojnike Crna Gora poklonila 500 kompleta školskog pribora

P

etočlana delegacija Ministarstva odbrane, na čelu sa načelnikom Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiralom Draganom Samardžićem boravila je početkom decembra u posjeti IV crnogorskom kontingentu u

se radi u Crnoj Gori?”. Ono što se moglo čuti od njih jeste da su zadovoljni kolektivom, da su im Mađari, kao dobri domaćini, ustupili najbolje smještajne kapacitete u bazi i da su se potpuno privikli na uslove u kojima izvršavaju

ISAF misiji u Avganistanu. Admiralu Ssamardžiću ovo je četvrta posjeta Avganistanu. Delegaciju su na aerodromu u bazi “Marmal” u Mazar-e Šarifu dočekali oficiri i podoficiri iz Štaba Regionalne komande “Sjever” i Škole vojne policije u Kabulu. Delegacija je, zatim, helikopterima odletjela u bazu “Panonija” u Pol-e Khomriju.Vojnici u Pol-e Khomriju nestrpljivo očekuju dolazak delegacije, tokom dana su zvali nekoliko puta da bi saznali tačno vrijeme dolaska. Nakon svečanog dočeka, komandant baze “Panonia” mađarski pukovnik Rusin i komandant IV kontingenta poručnik Miloš Gačević upoznali su delegaciju sa trenutnom bezbjednosnom situacijom i dešavanjima u zoni odgovornosti.

svoje zadatke. Neki od njih kažu: “Nije uopšte strašno koliko nam se činilo dok smo se pripremali”. Ima i onih koji kažu: “Ja potpisujem da ostanem još godinu”. Porodica svima nedostaje, ali savremena tehnologija im omogućava da se svakodnevno čuju i “vide” sa svojim najmilijima u Crnoj Gori.

Prvo veče u Pol-e Khomriju proteklo je u razgovoru i druženju sa crnogorskim vojnicima, uz roštilj. Puno je tema o kojima se razgovaralo, najčešće pitanje koje se moglo čuti od strane pripadnika kontingenta bilo je: “Šta

Drugog dana delegacija VCG je posjetila osnovnu školu “Bigim Shad” u Pol-e Khomriju, u provinciji Baghlan. Školu pohađaju uglavnom ženska djeca. Kapacitet škole je 600 učenika, ali se u njoj istovremeno školuje oko 2500 djece. U nedostatku učionica veliki dio nastave se organizuje i na otvorenom. I pored svih nedaća, rukovodstvo škole i nastavnički kadar ostaju odlučni i posvećeni obrazovanju najmlađih naraštaja. Edukujući generacije koje dolaze, dajući im šansu da uz knjigu i nauku spoznaju pozitivne vrijednosti i kreiraju drugačije i bolje društvo, učitelji i nastavnici postavljaju snažne temelje Avganistadecembar 2011.

PARTNER

9

Avganistan na u budućnosti, bez sukoba i stradanja. Činjenica da se veliki broj ženske djece obrazuje u ovoj školi, što je do prije nekoliko godina bilo potpuno nezamislivo u Avganistanu, govori da se stvari mijenjaju nabolje. Zaključak koji se sam po sebi nameće jeste da su u stvari prosvjetni radnici u ovom regionu pravi borci za slobodu avganistanskog naroda.

Mijaila govore koliko je bio omiljen u kolektivu i kako je njegova iznenadna smrt uzdrmala njihov vojnički stroj.

Ipak, smogli su snage da prebrode taj, kako kažu, najteži trenutak u njihovim vojničkim karijerama, ali uspomena na Mijaila živjeće vječno.

Admiral Samardžić i pukovnik Kosovac uručili su Školi donaciju Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore, 500 kompleta školskog pribora. Veliki broj porodica u Avganistanu nema sredstava ni za osnovni školski pribor za djecu, pa su se mališani silno obradovali novim školskim torbama i olovkama. Bilo je lijepo, iako na kratko, vidjeti njihova ozarena lica. U srdačnom razgovoru uz tradi-

Viceadmiral Dragan Samardžić je obraćajući se svim pripadnicima u bazi “Panonija” rekao da je Mijailo, pored toga što je bio dokazani profesionalac u vojničkom pozivu i uspješan sportista, bio i čovjek velikog srca, omiljen i uvažen među svojim kolegama. “Obaveza svih nas u Vojsci Crne Gore, a posebno pripadnika IV kontingenta jeste da čuvamo uspomenu na našeg Mijaila i da se uvijek nađemo pri ruci njegovoj porodici”, rekao je admiral Samardžić. Ispred zgrade Komande Provincijskog rekonstruk-

cionalni avganistanski čaj, direktorica škole zahvalila je crnogorskoj delegaciji na posjeti i uručenoj donaciji. Posebno je istakla važnost ovakvih i sličnih projekata kojima se podstiče obrazovanje avganistanske djece. Naglasila je takođe problem nedostatka učionica i zamolila, da nakon povratka u Crnu Goru, delegacija razmotri mogućnost daljih donacija kako bi se unaprijedili uslovi školovanja mališana u ovoj školi.

cijskog tima (PRT) otkrivena je spomen ploča sa slikom i natpisom: “...vaš će primjer učiti pjevača kako treba s besmrtnošću zborit...”. Potom su vijence na spomen ploču položili načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić i pomoćnik ministra odbrane za materijalne resurse pukovnik Rifet Kosovac, komandant IV crnogorskog kontingenta poručnik Miloš Gačević i komandant mađarskog PRT pukovnik Romulus Rusin.

Nakon povratka u bazu “Panonija”, održan je komemorativni skup u znak sjećanja na starijeg vodnika Mijaila Perišića koji je 10. oktobra ove godine, kao pripadnik IV crnogorskog kontingenta u ISAF misiji, iznenada preminuo od posljedica srčanog udara. Svi su se okupili: Mađari, Crnogorci, Albanci, Hrvati, Amerikanci, Avganistanci...- da još jednom zajednički odaju počast Mijailu.

Veoma emotivan i bolan momenat za sve u stroju, prigušeni uzdasi čuju se sa svih strana. Riječi kojima komandant IV kontingenta, poručnik Miloš Gačević, opisuje

U večernjim časovima drugog dana posjete, vođa medicinskog tima potpukovnik dr Zoran Marković upoznao je članove delegacije sa zdravstvenim biltenom pripadnika kontingenta i sa kvalitetom zdravstvene zaštite u bazi.

Nakon toga, zajedno sa komandirom voda potporučnikom Labudom Novićevićem, delegacija je obišla crnogorske vojnike na dužnosti. Na dužnosti je bilo drugo odjeljenje na čelu sa, komandirom, starijim vodnikom I klase Stevanom Krgovićem. Na osmatračnicama su i ostali koji su to veče zaduženi za miran san njihovih kole-

10 PARTNER

decembar 2011.

Avganistan ga u bazi: stariji vodnik I klase Radota Živković, stariji vodnik I klase Vesko Ostojić, vodnik I klase Ivan Radanović, stariji vodnik Srdja Janković, mlađi vodnik Duško Ćalov i desetar Davor Ajduković. Svi ukratko govore o svakodnevnim zadacima, kao i dešavanjima u rejonima njihovih osmatračnica. Posvećeni zadatku, koncentrisani i spremni da reaguju u bilo kojoj situaciji ulivaju sigurnost i povjerenje svima zaposlenim u bazi.

Treći dan posjete vrlo je dinamičan. Prije podne predviđen je susret sa ministrom odbrane Mađarske Čabom Hende, koji se nalazi u posjeti mađarskom kontingentu u Avganistanu. Ministar Hende je zahvalio Crnoj Gori na kontinuiranoj podršci mađarskim snagama u Baghlan provinciji. Istakao je da pripadnici oružanih snaga dvaju zemalja sa dugom i bogatom vojničkom tradicijom, kakve su Crna Gora i Mađarska, danas rame uz rame izvršavaju najsloženije vojne zadatke u Avganistanu. Viceadmiral Samardžić je zahvalio Mađarskoj na podršci Crnoj Gori u pogledu angažovanja vojnika u ISAF misiji. Član delegacije bila je i Biljana Radović psiholog u VCG, koja je realizovala psihološke pripreme sa pripadnicima IV kontingenta. Bila je ovo odlična prilika da na licu mjesta sagleda uslove u kojima vojnici žive i rade, i ovdje na terenu vidi na šta sve moraju biti spremni. Zapažanja i zaključci do kojih je ona došla tokom ove posjete biće od neprocjenjive vrijednosti za pripremu narednih kontingenata Vojske Crne gore u ISAF misiji.

U Mazar-e Šarifu načelnik Generalštaba uručio je majoru Miodragu Vuksanoviću odluku Savjeta za bezbjednost i odbranu Crne Gore o unapređivanju u čin potpukovnika.

Kapetan Todor Goranović i stariji vodnik I klase Miodrag Jokanović prvi su crnogorski vojnici u Kabulu i instruktori u sklopu NATO misije za obuku avganistanskih snaga. Oni su iznijeli svoja iskustva iz rada u Misiji. Kažu da su donijeli ispravnu odluku kada su se prijavili za ovaj zadatak i da bi ponovo učinili isto. Kapetan Zoran Vasiljević i stariji vodnik Vladisav Kostić govore o njihovim svakodnevnim

zadacima u štabu Regionalne komande “Sjever”. Ističu da je rad u toj komandi odlična prilika da se steknu dodatna znanja, koja će koristiti u budućem radu. Na kraju, potpukovnik Vuksanović iznosi opšta zapažanja i predloge u vezi sa daljim angažovanjem crnogorskih vojnika u Avganistanu.

U večernjim satima upriličen je susret sa zamjenikom komandanta Regionalne komande “Sjever”, američkim pukovnikom Erikom Ventom. Pukovnik Vent je ukratko upoznao delegaciju sa trenutnom bezbjednosnom situacijom i dešavanjima u zoni odgovornosti Regionalne komande “Sjever”. I ovom prilikom istaknut je značaj učešća crnogorskih vojnika u misiji ISAF, time i kontinuirane podrške Crne Gore naporima koalicionih snaga u Avganistanu. Admiral Samardžić ponovio je odlučnost Vojske Crne Gore da nastavi sa slanjem svojih pripadnika u Avganistan i da svoj maksimalni doprinos uspostavljanju povoljne bezbjednosne situacije.

Na kraju ovog trećeg dana, veče protiče u razgovoru i druženju sa oficirima i podoficirima u Mazar-e Šarifu i polako se sabiraju utisci. Admiral Samardžić je narednog dana iznio i ocjenu o dosadašnjem radu IV kontingenta.

Sumirajući zapažanja, Samardžić je ocijenio da je u dosadašnjem dijelu angažovanja IV kontingent u potpunosti i kvalitetno realizovao sve predviđene zadatke.

Uzgred rečeno, u bazama “Panonia” i “Marmal” postoje i pijace na kojim rade lokalni trgovci. Čim su primijetili crnogorsku zastavu na uniformama obratili su se riječima: “Zdravo druže, kako si”. Ako se zainteresujete da nešto kupite, oni u stilu naših trgovaca kažu: “Druže, k’o za tebe pet eura”. Na pijaci u bazi Panonia većina lokalnih trgovaca srdačno je pozdravila vodnika Gluščevića, koji je tu proveo šest mjeseci, u sastavu prvog kontingenta, pitajući ga šta radi i koliko ostaje, naravno na čistom crnogorskom jeziku.

Dejana ovdje svi poznaju i javljaju mu se svi redom, taman kao na korzu u Nikšiću. major Aleksandar Pantović

decembar 2011.

PARTNER 11

Povod

Priznanje “Alfa centra” našem Āasopisu

“Siguran kompas” za “Partner” Službena publikacija u žurnalistiĀkom izdanju

M

jesečni časopis “Partner” dobio je plaketu “Siguran kompas”, priznanje koje već drugu godinu dodjeljuje nevladina organizacija “Alfa centar” u Nikšiću.

Od medija, naša publikacija je jedina kojoj je pripalo to priznanje, o čijoj suštini govori sam njegov naziv. Ime plakete sugeriše uvažavanje procesu evroaj doprinosa p p tlantskih integracija Crne ne Gore.

Priznanje se, prema uvjeravanju samog “Alfa centra”,, dodjeljuje na osnovu jasnih i mjerljivih rezultata. U kategoriji pojedinac dodjeljuju se dva priznanja,, u kategoriji organizacija/ a/ institucije takođe dva, a u oblasti NVO i mediji po jedno.

“Partner” se ove godine, odine, reklo bi se, našao u dobrom obrom društvu dobitnika “Sigurgurnog kompasa”. Među njima je i američka ambasada u Crnoj Gori, odnosno, ambasadorka Sju Kej Braun.

Dodjela priznanja upriličena je pred punom salom Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović”, što, takođe, samo po sebi govori o značaju same plakete, ali i o odnosu prema procesu evroatlantskih integracija.

Na svečanosti uručenja priznanja, predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Krivokapić je ocijenio da ne može biti evropskih integracija bez bezbjednosnog garanta, kao i da treba raskrstiti sa porukama može Evropska unija, ali ne NATO. Prema njegovim riječima, osnovna vrijednost za koju se Crna Gora zalaže je da više nikad ne bude rata na ovim prostorima. ,,Da više nikada ne zaratimo sa svojom braćom. Da više nikada rat ne bude sredstvo razumijevanja. To je osnovna vrijednost koju branimo u misijama u Avganistanu, Liberiji, Somaliji”, kazao je Krivokapić.

Direktor “Alfa centra” Aleksandar Dedović je naveo da ta NVO ima mrežu širom Crne Gore. Kazao je da je članstvo u evroatlanskim strukturama interes i potre-

12 PARTNER

decembar 2011.

ba Crna Gore i samih građana. Takođe, istakao je da je NATO političko-bezbjednosna organizacija koja okuplja zemlje i društva koje dijele iste demokratske vrijednosti i principe, obezbjeđuje sigurnost, stabilnost i trajan mir svojim članicama, a time stvara uslove za razvoj i unaprijeđenje zajednice u cijelini.

U obrazloženju za priznanje ,,Partneru” navedeno je d da časopis, iako je izdavač državni organ, odnosno, drž Ministarstvo odbrane, Min apsolutno nije stereoap tipno službeno glasilo. tip Mjesečnik je našao saMj svim dobru mjeru između službene publikacije i sl žurnalistički profesionalnog žurnal časopisa. časopisa “Partner”, naravno, prati akti aktivnosti u sistemu odbrane Crne Crn Gore, naročito proces njegove integracije u evroatlantsku strategiju bezbjednosti i odbrane, ali je uspješno izbjegao zamke službene propagande. Časopis, ni po formi, ni po sadržaju nema biltenski karakter. Čak i u tretmanu jedne od važnih temauloge i karaktera NATO-a, čijoj strukturi stremi Crna Gora, u “Partneru” nema propagandističkog pristupa. NATO se ne nameće, već se informacijama o njemu pomaže čitaocima, građanima, da izgrade stav o Alijansi i članstvu Crne Gore u njoj.

“Partner” je sadržajno raznovrstan časopis, a po ukupnoj žurnalističkoj opremi moderan i to ga preporučuje za čitanje u široj javnosti. Časopis ima i edukativnu dimenziju. Izborom tema popunjava, reklo bi se, i neke praznine u našim saznanjima iz istorije Crne Gore, ocjena je “Alfa centra”. Mediji su, međutim, u izvještajima sa svečanosti dodjele “Sigurnog kompasa”, jedva konstatovali priznanje “Partneru”, a neki to nijesu ni registrovali. Nemarnost, sujeta ili nešto treće? Ipak, možda i to govori o značaju i opravdanosti priznanja koje je dobio naš časopis.

Tema

NATO program “Nauka za mir i bezbjednost”

Simulacijom katastrofa do veþe sigurnosti E

lektrotehnički fakultet (ETF) Univerziteta Crne Gore i Ministarstvo odbrane, kroz NATO program “Nauka za mir i bezbjednost”, nastavljaju sa pripremama za puno funkcionisanje hardversko-softerskog sistema za simulaciju toka elementarnih katastrofa, pod nazivom GEPSUS, što, u slobodnom prevodu, znači obrada geografskih informacija u funkciji bezbjednosti od zagađenja životne sredine unutar urbanih područja. Simulacioni sistem omogućava obuku i adekvatnu pripremu za reagovanje na moguće vanredne situacije, prije nego se one stvarno dogode i prije izlaska na teren. U fokusu projekta su katastrofe koje mogu biti izazvane nekontrolisanom emisijom vazdušnih zagađivača, industrijskih objekata, saobraćaja, šumskih požara i eksplozija. Cilj GEPSUS-a je da se savremenom primjenom tehnologija adekvatno modelira i simula tok katastrofe i sistem adekvatnog reagovanja. Krajnja svrha je spasavanje života i umanjenje materijalnih šteta.

Sjedište regionalnog NATO Centra za simulaciju elementarnih katastrofa, sa akcentom na vazdušne zagađivače, koji će kasnije obuhvatiti i ostale vidove katastrofa, biće u Crnoj Gori. Ministar odbrane Boro Vučinić primio je tim povodom delegaciju NATO programa koja realizuje projekat i tom prilikom istakao da Ministarstvo od početka podržava inicijativu. “Biće obezbijeđene prostorije i infrastruktura za Centar i stručno osoblje za rad na implementaciji projekta koji ima veliki značaj ne samo za sistem odbrane, nego za društvo u cjelini”, kazao je on.

Centar će biti u okviru Ministarstva, a u njemu će biti trenirani polaznici iz drugih NATO članica, kao i polaznici i profesionalci iz Crne Gore i to na svim nivoima i iz svih institucija i privrednih subjekata. “U svijetu se vojna nauka obično najviše kotira.

Zašto? Jer u vojnoj nauci nema plagijata. Morate da

date rezultat i rezultat mora da bude vidljiv”, kazao je partner-direktor GEPSUS projekta, profesor ETF u Podgorici dr Radovan Stojanović. Softverski simulator i realni sistem biće razvijani u specijalnom Centru za modelovanje i simulaciju elementarnih katastrofa koji će biti organizovan i opremljen od strane Ministarstva odbrane i ETF, uz pomoć doniranih sredstava. Na taj način će se uporediti teorijski i praktični rezultati i ocijeniti upotrebljivost decembar 2011.

PARTNER 13

Tema simulatora. Softverski simulator, realni pilot sistem, rezultati testiranja i sam Centar četiri su glavna proizvoda ovog projekta. Ovi proizvodi biće integralni dio sistema sprječavanja i borbe sa elementarnim katastrofama.

ti. Naš doprinos bi se odnosio na korišćenje i dalju razmjenu geografskih podataka”, kazao je De Amicis.

“Ovdje je važno stvaranje jedne realne slike situacije i donošenje prave odluke u pravo vrijeme. Jako je bitno i pitanje odgovornosti. Kao što sam rekao u pitanju je process donošenja odluka. To je pitanje života i smrti i iz tog razloga, glavno i suštinsko pitanje je postavljanje dobre koordinacije i dobre saradnje. Crna Gora je zemlja u kojoj vlada mir, gdje se ne dešavaju često vanredne situacije. Ipak u tom domenu tre-

“Planiramo da stvorimo sredstvo koje će u budućnosti biti osnova za reagovanje u kriznim i vanrednim situacijama. Crna Gora se čvrsto obavezala i predala ovom projektu. To nas jako raduje, a radujemo se i jednoj jakoj i uspješnoj saradnji”, istakao je NATO direktor projekta prof. dr Raffaele De Amicis iz Italije.

Da bi se napravio pouzdan sistem za zaštitu od katastrofa potrebno je, što je moguće tačnije, predvidjeti obim i tok katastrofe. Računari pomoću specijalizovanih programa - simulatora matematički modeluju i simuliraju katastrofu, uzimajući u obzir veliki broj

PRIZNANJE rojekat “Modeli simulacije vazdušnih zagaÿivaþa u urbanim sredinama” kojim je ispred Univerziteta Crne Gore rukovodio Elektrotehniþki fakultet, nagraÿen je na 23. meÿunarodnoj konferenciji iz oblasti sistemskih istraživanja, informatike i kibernetike, u avgustu 2011.godine u BadenBadenu, Njemaþka. Rijeþ je o jednoj od najprestižnijih konferencija u toj oblast. Nauþni tim, predvoÿen prof. dr Radovanom Stojanoviüem sa Elektrotehniþkog fakulteta, dobio je nagradu za najbolji nauþni rad na konferenciji. Pored Stojanoviüa, autori rada su istraživaþi iz Slovenije, Italije i Izraela.

P

ulaznih podataka - tip i karakteristike zagađivaca, geografske odlike terena, urbanistička infrastruktura, naseljenost i struktura stanovništva, vremenski uslovi, tehnička opremljenost, struktura sistema zaštite, sve do podataka o svakom stanovniku na bilo kojoj koordinati. “Prikupljanje podataka osnova je za dalje predviđanje. Saradnja sa Agencijom za nekretnine, Eko-toksikološkim zavodom, Hidrometeorološkim i Seizmološkim zavodom je od suštinskog značaja i ono na čemu treba raditi i što treba unaprijeđiva-

14 PARTNER

decembar 2011.

ba imati određeno iskustvo kako bi se razvio segment svijesti i spremnosti”, istakao je izraelski ko-direktor projekta Doron Elhanani, podsjetivši na prošlogodišnje poplave.

Gligor. R. Bojić

VJEŽBA ZA USLOVE KATASTROFE rezentacija GEPSUS projekta delegaciji NATO obavljena je na poligonima kasarne „Milovan Šaranoviü“ u Danilovgradu. Njen domaüi bila je pomoünica ministra odbrane za razvoj i zaštitu informaciono komunikacionih sistema Mira Ceroviü. Nakon prezentacije, realizovana je vježba kroz koju se se mogle sagledati aktivnosti i uþešüe pripadnika Brigade kopnene vojske u pružanju pomoüi civilnim institucijama i opremom u sluþaju ekoloških, prirodnih i drugih katastriofa. Prezentovane su sposobnosti pripadnika Brigade kopnene vojske u gašenju požara, pomoüi povrijeÿenim, evakuaciji materijalnih dobara i ljudstva, kao i premošüavanje prepreka, ureÿenju prostora i zemljišta, sanaciji puteva i angažovanju u sluþaju akcidenata izazvanih hemijskim sredstvima.

P

Povod

Uoči odlaska nove jedinice VCG u Avganistan

Peti kontingent za čistu peticu P

eti kontigent Vojske Crne Gore, za učešće u međunarodnoj mirovnoj misiji u Avganistanu prošao je, kao i predhodne jedinice, obuku u Mađarskoj, što je najbolji test za obaveze koje ga čekaju u dalekoj zemlji. Obuka je trajala mjesec i nešto dana. Obuka je, sama po sebi, prilično slična uslovima u kojima će u Avganistanu izvršavati obaveze mirovne misije. Pod budnim okom svih komandira, ova grupa vojnika je stasala u pravu jedinicu i dobila visoke ocjene od komande mađarskog kontingenta. Ipak, najviša je ocjena koju su dobili kao kolektiv - formiran kao čvrst, zdrav i čist. Snaga ovog kolektiva se nije prepoznavala samo u toku radnog vremena kad su ćutke i disciplinovano izvrašavali svaki zadatak po hladnoći i na vjetrometini koja je često ledila i kosti, već i u toku slobodnih aktivnosti nakon obuke kada je kontingent samostalno, bez komandira dogovarao međusobna zaduženja da oraspoloži ostatak kolektiva. Medicinski tehničar Dosta Bijelić je jednog vikenda zasukala rukave i uz pomoć stv Jovice Lazarevića spremila pitu za preko 40 ljudi. Doktor Pupović je sa svoje strane kolektivu stalno podizao moral svojim doskočicama i šalama, ali i savjetima,

što se od njega, kao najstarijeg u jedinici uostalom i očekivalo.

Slično je bilo sa ostalim pripadnicima. Slobodno organizovane sportske aktivnosti, druženja uz roštilj na koji su pozivani i pripadnici drugih nacionalnih kontingenata, ali i pomaganje jedan drugom da se bolje shvate i nauče lekcije sa obuke, bez obzira na to što je obuka imala selektivni karakter i pojedinci su svjesno rizikovali da kolega kojem pokazuju bolje prođe na ispitu, je samo dio onoga zbog čega je ovaj sastav dobio čistu peticu iz onoga što se nekad zvalo “moral Vojske”. Zbog ove petice, komandiri mogu da imaju miran san u toku obavljanja zadatka, jer ova petica sama po sebi povlači ostale dobre ocjene. U Planu i programu obuke pripadnika VCG za učešće u mirovnoj misiji Ujedinjenih nacija ISAF u Avganistanu, precizirano je pet ciljeva obuke. Četiri se odnose na obrazovnu svrhu obuke, na osnovu kojih pripadnici na obuci treba da se usmjere da nauče i spoznaju taktike, tehnike i procedure potrebne za uspješno izvršenje zadatka, da se psihofizički pripreme i u potrebnoj mjeri upoznaju sa konkretnom misijom za koju se pripremaju, te osposobe za uspješno izvršavanje obaveza i zadataka koje ta misija nameće i na kraju razviju sposobnosti komunikacije na engleskom jeziku na nivou koji im obezbjeđuje uspješno izvršenje zadataka.

Posljednji cilj je vaspitni i zapravo je najbitniji: razvijanje osjećaja pripadnosti kolektivu i časnom odnosu prema zadacima koji su im povjereni. Najbitniji je iz prostog razloga što ispunjenje prethodna četiri cilja direktno zavise od ovog posljednjeg.

Svaki pripadnik zdravog kolektiva lakše podnosi stres, patnju i bilo koji problem sa kojim je suočen. U nezdravom kolektivu čak ni najobičniji zadaci ne uspjevaju da budu realizovani. “Častan” odnos prema zadacima koji su povjereni nezdravom kolektivu postoji samo na papiru. U nezdravom kolektivu pripadnici nemaju zajednički interes, već se svaki pripadnik bori samo za sebe, ne razvija osjećaj da treba da se žrtvuje za interes kolektiva. kapetan Branko Đurđić

decembar 2011.

PARTNER 15

Tema

Profil liĀnosti vojnika za uĀešþe u mirovnoj misiji

Sve je na provjeri Mirovna misija, ipak, najbolji test

U

češće pripadnika Vojske Crne Gore u mirovnim misijama jedan je od redovnih i prioritetnih zadataka VCG. Iako se ovaj zadatak još obavlja po principu dobrovoljnosti, neophodno je da svaki kandidat ispuni kriterijume koje propisuje Pravilnik o načinu i postupku izbora, pripreme, obuke i upućivanja pripadnika Vojske u mirovne misije. Pored toga, svi selektovani pripadnici su dužni i da

uspješno usvoje obuku koja je u skladu sa Planom i programom za osposobljavanje pripadnika Vojske Crne Gore za angažovanje u mirovnoj misiji ISAF u Avganistanu. Kvalitetna psihološka selekcija prijavljenih kandidata za učešće u mirovnoj misiji jedan je od bazičnih postupaka u procesu izbora i obuke u cjelini, nakon čega kandidati koji su postigli najbolja dostignuća mijenjaju status kandidata i postaju pripadnici Vojske koji će biti angažovani u mirovnoj misiji.

Psihološku selekciju kandidata za učešće u misiji predstavlja: definisanje optimalne liste radnih zadataka koje pripadnici VCG obavljaju u mirovnoj misiji; definisanje sposobnosti i osobina ličnosti koje zahtijevaju radni zadaci u mirovnoj misiji; formiranje kriterijuma koje treba da ispune kandidati za učešće u mirovnoj misiji; formiranje

16 PARTNER

decembar 2011.

baterije testova ili psiholoških instrumenata koji dobro detektuju zadate kriterijume sposobnosti i poželjne osobine ličnosti kandidata i na osnovu kojih se može izvršiti valjana predikcija u pogledu uspješne adaptacije na nove uslove života i rada i efikasnog obavljanja radnih zadataka u misiji; testiranje ili ispitivanje svih kandidata koji su se prijavili na konkurs za učešće u mirovnoj misiji; formiranje rang liste kandidata na osnovu dobijenih rezultata na zadatim testovima i definisanje individualnog psihološkog profila ličnosti svih selektovanih kandidata.

Za selekciju i definisanje profila ličnosti vojnika koristi se baterija testova ili psiholoških instrumenata koju čine: Upitnik za procjenu psihosocijalnog statusa svakog kandidata, koji služi za registrovanje podataka kao što su osnovni biografski podaci, obrazovni status, subjektivna procjena zdravstvenog i psihičkog statusa, eventulano konzumiranje alkohola i PAS-a, finansijski status, sklonost sucidu, način reagovanja u stresnim situacijama, motivi za učešće u misiji; D-48, Revidirani Beta -test koji služe za procjenu intelektualnih kapaciteta; PIE - Plučikov test emocija koji daje podatke o osnovnim crtama ličnosti i unutrašnjim konfliktima, otkriva problem- područja i omogućava uvid u prirodu teškoća; TNR- test nedovršenih rečenica kojim se identifikuju konfliktna područja u ličnosti; SLZ - Skala latentne zrelosti kojom se vrši subjektivnoindividualna procjena po određenim indikatorima zrelosti ( saradnja, povjerenje u ljude, tolerancija na frustracije, nesebičnost); PTT - Pjer-Tuluzov test za procjenu vizuelne pažnje i neposrednog pamćenja; TEM - Test električne mreže za procjenu vizuelne percepcije ispituje sposobnost usmjeravanja i održavanja specifične dinamike i kontinuiteta u odvijanju procesa opažanja; Test ego percepcije kojim se vrši samopažanje i samoprocjena; DS - test direktivnih stavova kojim se utvrđuju osobine potrebne za rukovođenje i u radu sa ljudima; Upitnik za procjenu motivacionog statusa na osnovu kojeg se dobijaju informacije vezane za: proces obuke, aktuelno fizičko i psihičko stanje, eventualne porodične probleme nastale u periodu obuke za učešće u misiji, stepen motivacije u periodu pred upućivanje u misiju i Psihodijagnostički intervju i procjena stepena podrške porodice.

Tema U procesu selekcije primjenjuju se individualni i grupni metod rada. Psihološka radionica je metod grupnog rada.

Primjenjuje se u manjim grupama ( u zavisnosti od datih uslova - na nivou dva tima ili cijelog kontingenta). Primjena ove metode rada omogućava uvid u: Psihosocijalni, emocionalni i motivacioni status pojedinca, individualnu pozicioniranost u kontingentu, kvalitet interpersonalnih relacija koje pojedinac ostvaruje i stepen prihvaćenosti od strane ostalih pripadnika kontingenta, nivo tolerancije na frustracije i stres, načine rješavanja eventualnih konfliktnih situacija i očekivanja vezana za misiju; stepen kohezije ili čvrstine interpersonalnih odnosa na nivou timova i kontigenta i emotivni i motivacioni status kontigenta.

Osnovne karakteristike psihološke radionice: strukturisana komunikacija - svaka radionica obrađuje određenu temu sa precizno definisanim sadržajem, aktivnostima i ciljevima i cirkularna razmjena - svi učesnici se izjašnjavaju i učestvuju u aktivnostima koje su planirane sadržajem, odnosno tematikom radionice.

U periodu pred upućivanje u mirovnu misiju realizuju se sljedeće edukativno - kreativne radionice: “Upoznavanje” - cilj: sticanje uvida u ostvaren nivo međusobnog poznavanja, ostvarenu individualnu poziciju u kolektivu, bolje upoznavanje, formiranje kolektiva i jačanje kohezivnih snaga u kontigentu; “Stres, samopomoć i uzajamna pomoć, talačka situacija i mehanizmi prevladavanja” - cilj: edukacija o stresu, metodama samopomoći i uzajamne pomoći, talačkoj situaciji i mehanizmima prevazilaženja; sticanje uvida u stil reagovanja, nivo tolerancije na frustracije različitog tipa i otpornosti na stres, skeniranje stresnih situacija iz dosadašnjeg životnog iskustva i mehanizama prevazilaženja; “Konflikti i nenasilno rješavanje konfliktnih situacija, nenasilna komunikacija” - cilj: edukacija o uzrocima, dinamici nastajanja i tipovima konflikata, isticanje razlike između nasilne i nenasilne komunikacije, isticanje karakteristika i prednosti nenasilne komunikacije, sticanje uvida u postojeće stilove razrješavanja konfliktnih situacija i usvajanje novih obrazaca nenasilnog razrješavanja konfliktnih situacija i “Očekivanja i poruke podrške”- cilj: edu-

kacija o jačanju rezilijentnosti ili psihoimuniteta, kontroli emocija i primjena “vođene fantazije” kao metode relaksacije primjerene misiji, definisanje poruka samopodrške i uzajamne podrške, kao i očekivanja vezanih za misiju.

Primjena svih navedenih psiholoških instrumenata i metoda rada tokom procesa psihološke procjene, doprinosi da nalaz i mišljenje psihologa sadrži što vjerniji psihološki profil svakog pripadnika koji se upućuje u misiju. Krajnji cilj psihološke selekcije je izbor onih kandidata čiji je psihološki profil ličnosti najpribližniji poželjnom profilu vojnika za učešće u mirovnoj misiji.

Poželjni psihološki profil vojnika za učešće u mirovnoj misiji karakterišu sljedeća psihološka svojstva: opšta intelektualna sposobnost najmanje na prosječnom nivou; visoki stepen motivacije za učešće u misiji i posvećenost ciljevima misije; visoka emocionalna inteligencija, emocionalna stabilnost i emocionalana zrelost; specifične sposobnosti (vizuelna pažnja i vizuelna percepcija) najmanje na prosječnom nivou; visoki kapacitet za adaptaciju na nepoznate uslove života i rada; odsustvo psihopatoloških indikatora i sklonosti rizičnim ponašanjima (bolesti zavisnosti); odsustvo suicidalnosti kako u manifestnom, tako i u latentnom obliku; visoka spremnost na saradnju, požrtvovanost, pružanje pomoći drugom i timski rad; visoka otpornost na stres i tolerancija na frustracije različitog tipa; visoka nacionalna tolerancija i spremnost na saradnju sa pripadnicima vojski drugih država, kao i pripadnicima lokalnog stanovništva na čijoj teritoriji se odvija misija.

Proces psihološke selekcije vojnika koji posjeduju poželjan profil ličnosti za učešće u misiji je kompleksan, složen i odgovoran posao. Bez obzira na sve dosadašnje procjene koje ukazuju da su crnogorski vojnici svojim radom i ponašanjem u misiji zavrijedili izuzetno poštovanje, proces selekcije je neophodno kontuinirano unaprjeđivati primjenjujući nove metode, ali i iskustvo stečeno u samim misijama. Ipak, učešće u mirovnoj misiji je najrealnija test-situacija.

Biljana Radović, psiholog

decembar 2011.

PARTNER 17

Iz istorije naoružanja

Snajper - „predator iz sjenke“ Prvi snajperisti lovci na barske ptice. Snajper nije samo strijelac U vojnoj, a i pravnoj terminologiji snajper (snajperska puška) predstavlja izuzetno preciznu vrstu naoružanja čija se glavna upotrebna vrijednost ogleda u neutralisanju meta (ljudi ili predmeta) na jako velikim udaljenostima. Tako se obezbjeđuje ono što se sa standardnim puškama kraćeg dometa ne može postići.

U našem jeziku se riječ snajper upotrebljava u kontekstu naoružanja koje koristi osoba koja se u svakodnevnom govoru naziva „snajperist“. Ipak, korijen i značenje ovog pojma treba tražiti

u engleskom jeziku i onda nas to dovodi do drugačije definicije koja mnogo bolje opisuje samu smisao i naoružanja, a i osobe koja ga koristi.

Prema tradiocionalnoj engleskoj definiciji, snajper je vojnik (pješadinac) posebno obučen u terenskim vještinama (kamuflaža, navigacija, savladavanje prepreka, efikasno osmatranje, izviđanje, preživljavanje itd.) i vještinama preciznog gađanja koji ima zadatak da uhodi i neutrališe neprijatelja (metu) sa jednim preciznim opaljenjem iz puške. Riječ potiče od engleske riječi snajp (eng. snipe), što je naziv za vrstu ptice kod nas poznate kao barska šljuka. Naime tokom 18. vijeka u Idiji (u vrijeme kada je zemlja bila britanska kolonija), britanski lovci koji su bili vješti da uspiju da se prikradu i ubiju ovu vrstu ptice dobijali su naziv snajper (eng. sniper), da bi se tokom 19. vijeka ovaj naziv zadržao i upotrebljavao za bilo kog preciznog strijelca.

Svaka zemlja u zavisnosti od svoje vojne doktrine ima različitu primjenu snajpera u vojnim jedinicama, ali i u samoj taktici.

Generalno posmatrano, primarna funkcija snajpera u borbenim dejstvima je obezbjeđenje detaljnih izviđačkih podataka sa prikrivene pozicije. Osim toga, u slučaju vojne potrebe, zadatak je i umanjivanje neprijateljskih borbenih sposobnosti neutralisanjem meta od visokog značaja (posebno oficiri, ali i sredstva komunikacije ili neko drugo osoblje), ali osim ovog jako je bi-

18 PARTNER

decembar 2011.

tan i psihološki efekat koji sama pojava snajpera ima na neprijatelja. Doktrina koju po pitanju snajpera upotrebljavaju SAD i Velika Britanija (kao vodeće zemlje NATO) predviđa upotrebu snajperskih timova sa po dva člana od kojih je jedan strijelac a drugi je osmatrač. U praksi je dokazano da se ovakvom postavkom snajperskog tima izbjegava zamor očiju koji nastaje zbog osmatranja pa se timovi od po dva člana rotiraju na svojim pozicijama, a sa druge strane ne rizikuju da budu otkriveni, što bi bio slučaj ako bi u timu bilo više članova. Naravno, od same konfiguracije terena, borbenih uslova, pravila angažovanja i generalno samog cilja misije zavisi sam način upotrebe snajperskih timova. Tako postoji primjer koji se desio u Faludži u Iraku da su po dva tima zajedno angažovana jer je grad gusto naseljen pa je bilo potrebno dodatno obezbjediti sigurnost vojnicima, ali i povećati samu efikasnost. Iz ovog razloga je jedan član tima imao pušku dugog dometa dok je drugi imao pušku kraćeg dometa radi eventulanog bliskog kontakta sa neprijateljem.

Tipična snajperska misija uključuje izviđanje i nadzor, označavanje ciljeva za potrebe vazdušnih napada, protiv-snajperska dejstva, neutralisanje neprijateljskih starješina, ali i uništenje vojne opreme.

Snajper je kao oružje imao jako veliku primjenu u I svjetskom ratu, zbog njegovog rovovskog karaktera. Njemačka je jedina od zemalja učesnica I svjetskog rata imala obučene timove snajperista koji su u stvari bili lovci na tim dužnostima. Carska Njemačka je imala višemilionsko članstvo u lovačkim društvima pa je te ljude i adekvatno koristila. Saksonski pukovi su bili najbolji u preciznoj vatri. Do 1914. su djelovali samostalno, a od 1916. snajperista je djelovao u paru, zajedno sa osmatračem.

To joj je davalo priličnu prednost od momenta kada je propala zamisao kralja Vilhelma II da brzim ratom savlada Francusku.

U početku se mislilo da su vojnici koji su ginuli od snajpera pogođeni čistom srećom pa se nije tome pridavao preveliki značaj jer su žrtve bile svakako ogromne. Broj žrtava je naveo saveznike da promijene taktiku. Uskoro je Velika Britanija počela sa snajperskom obukom pa je 1915. godine pukovnik Hesket Pričard dobio naređenje da oformi trening gađanja snajperom, da bi već 1916. godine u Francuskoj otvorio i prvu vojnu školu za snajpersku, izviđačku i osmatračku obuku. Nakon rata, 1920. godine major Hesket je napisao knjigu koja se i danas koristi kao literatura u domenu snajperskog ratovanja. Međutim, snajpersku školu su proslavili skaupti škotskog lorda Lovata. Oni su bili izuzetni strijelci i prvi su upotrebljavali tzv. „Džili“ kamuflažu, koja je danas zaštitni znak vojnog snajperiste. kapetan Todor Goranović

Liberija

Pismo iz Liberije

Kako pozvati taksi u Monroviji Zapis pripadnika Vojske Crne Gore

P

ripadnicima Ujedinjenih nacija u Liberiji je zabranjeno da koriste vozila koja nijesu označena sa UN. To znači da je strogo zabranjeno koristiti lokalni taksi u Monroviji. Otkako sam u tom gradu od oko 2 miliona stanovnika, svakodnevno posmatram ljude koji se prevoze raznim taksijima, od klasičnih žutih do starih teretnih kamiona prepunih ljudima. Takođe, saznao sam pomalo nevjerovatnu činjenicu da u Monroviji ima preko 150.000 taksi vozila. Razlog za toliki veliki broj taksi vozila je to što ne postoji javni prevoz, niti bilo kakav drugi adekvatan način za prevoženje. Osim velike gužve na ulicama i u taksijima, primijetio sam da ljudi pozivaju taksi rukama na različite načine. Raspitao sam se kod poznanika iz Liberije i saznao da u Monroviji postoji

za prevoz pet putnika. Međutim, u Monroviji postoji pravilo da u prednjem dijelu auta sjede tri osobe, a u zadnjem četiri (ponekad jedni drugima u krilu). Često možete vidjeti da 2-3 osobe sjede u gepeku auta tako da obično putničko vozilo postaje mini-bus za prevoz do 10 osoba. Uz svu ovu veliku gužvu unutar taksi vozila, u toku radnog vremena veoma je teško pozvati taksi, tako da građani Monrovije često

NEKOLIKO SIGNALA KOJE RUKAMA ŠALJE OSOBA KOJA POZIVA TAKSI: - broj prstiju kojim osoba pokazuje signal predstavlja broj lica koji žele da se prevezu taksijem, - prst usmjeren dolje i ruka se pomjera gore/dolje - osoba želi putovati kraüu relaciju, - prst usmjeren naprijed ispred tijela i ruka se pomjera naprijed/nazad - osoba želi putovati relaciju srednje dužine, - prst usmjeren gore i ruka se pomjera gore/dole - osoba želi putovati dužu relaciju, - palac usmjeren unazad i ruka se pomjera naprijed/nazad - osoba želi da taksi vozi u suprotnom smijeru, - palac i kažiprst formiraju polukrug i ruka se pomjera gore/ dolje - poziv za VIP taksi, putnik želi da putuje u praznom vozilu boljeg kvaliteta. d d način č sporazumijevanja rukak jedinstveni i veoma napredan ma između osobe koja poziva taksi i vozača taksija. To je jedinstven način pozivanja taksija u Africi.

Postoji još mnogo detalja u ovim signalima kojima putnik precizira kvalitet auta kojim želi da putuje, maksimalnu cijenu koju je spreman da plati, najveći broj putnika sa kojima želi da putuje u jednom vozilu.

Na sličan način i vozači šalju signal osobama koje žele taksi. Ako na primjer vozač taksija sa rukom ispruženom kroz prozor prema gore pokazuje četiri prsta i pomjera ruku naprijed/nazad - to znači da postoje četiri slobodna mjesta u taksiju koji vozi dužu relaciju. Tu postoji jedan zanimljiv detalj. Po postojećim dokumentima svaki taksi je registrovan,

govore da nema dovoljno taksi vozila (samo oko 150.000, a po nekim predpostavkama i preko 200.000).

Koliko košta vožnja taksijem? Za vožnju kroz Monroviju na relaciji dugoj oko 10 km, u vozilu u kojem se nalazi 7 osoba, potrebno je platiti 1 EUR. To možda ne izgleda mnogo, ali ako znamo da više od 60 odsto građana Liberije zarađuje manje od 1 EUR dnevno, ova vožnja taksijem ipak predstavlja luksuz.

Nakon što sam se detaljno upoznao sa taksi službom u Monroviji, poželio sam da i ja zaustavim jedan taksi, jer sada znam kako se to radi. Ipak ću to ostaviti za neku drugu priliku. potpukovnik Dejan Stanković

decembar 2011.

PARTNER 19

Makedonija

Makedonski put u NATO

Na Ālanstvo Āeka od 1993. godine P

ut Makedonije ka ostvarivanju dugoročnog strateškog cilja-punopravnog članstva u NATO počeo je 1993. godine, kada je Sobranje usvojilo odluku o pristupanju zemlje u Sjevernoatlansku alijansu. Makedonija je kasnije pristupila Partnerstvu za mir, a prošla je i druge procedure, uobičajene za proces priprema za NATO članstvo. Zemlja je, takođe, uključena i u razne inicijative u okviru NATO-a, naravno, i u međunarodne mirovne misije. Na putu ka punoj integraciji u NATO sprovedene su sve neophodne reforme i cjelokupni sektor bezbjednosti i odbrane preuređen je u skladu sa standardima Sjevernoatlanske alijanse. Ovu političku posvećenost danas podržavaju sve političke stranke i većina građana u Makedoniji. Nesumnjivo, najveća prekretnica u restrukturiranju sistema odbrane bila je izrada Strateškog pregleda odbrane 2004. godine. U proteklom periodu reforme su započete u svim sferama društva, a naročito duboke reforme u oblasti odbrane dale su željene rezultate.

Kao rezultat tih reformi, danas Makedonija ima profesionalne i visoko obučene snage u skladu sa standardima NATO. Makedonski vojnici prikupljaju dragocjena iskustva kroz mirovne operacije. Ocjenjivanje borbene gotovosti njenih snaga vrši se u skladu sa NATO konceptom.

Do sada Makedonija ima stalne misije pri NATO sa 12 ljudi na ambasadorskom nivou. U skladu sa sistematizacijom radnih mjesta, Makedonija može da angažuje do 30 ljudi. U Parnerskoj ćeliji za saradnju sa NATO pri Vrhovnoj savezničkoj komandi u Monsu (SHAPE), Makedonija trenutno ima raspoređena dva nacionalna pretstavnika.

S obzirom na činjenicu da Makedonija nije punopravan član NATO, to znači da ne može biti dio procesa donošenja odluka u NATO. Međutim to nije prepreka za Makedoniju da aktivno učestvuje u operacijama pod vođstvom NATO, ali i da se aktivno uključi i učestvuje u generisa-

20 PARTNER

decembar 2011.

nju NATO snaga za brzo reagovanje-NRF. Za ovu svrhu Makedonija dugoročno deklarisala je svoje kapacitete u jačini od jedne čete sa štabnim elemenatima za potrebe NRF snaga. Makedonija je u posljednjoj deceniji, saglasno preuzetim međunarodnim obavezama i posvećenosti integrativnim procesima za članstvo u NATO, kao i osnovnim interesima u globalnom ratu protiv internacionalnog terorizma, angažovala 2.532 vojnika, podoficira, oficira i drugih eksperata u nekoliko međunarodnih mi-

rovnih operacija. Ili ako ovo izrazimo kroz novac, to je oko 177 miliona dolara. Drugim riječima, toliko plaćaju makedonski poreski obveznici u te svrhe. Za ovaj novac do sada ništa nijesmo dobili od NATO. Kandidaturu Makedonije za punopravno članstvo u NATO-u blokirala je Grčka na samitu Alijanse u Bukureštu, 2008. godine.

Uprkos visokoj cijeni koju plaćaju naši građani, mi u kontinuitetu sprovodimo seobuhvatne nacionalne reforme, u saglasnosti sa zahtjevima Akcionog plana za članstvo u NATO. Makedonija u cjelosti priprema svoje institucije da bi u potpunosti preuzele sve obaveze koje proističu iz članstva u Alijansi. mr Igor Gjoreski, Ministarstvo odbrane Makedonije

Povod

AmeriĀko vojno obrazovanje

Ratna škola za zaštitu mira Sjedinjene AmeriĀke Države imaju vojne škole meāu najboljim na svijetu. Jedna od njih je i Ratna škola kopnenih snaga (Army War College), koju predstavljamo u ovom broju “Partnera”. U Školi je, meāu 67 studenata iz inostranstva, i potpukovnik Vojske Crne Gore Rajko Pešiþ. On je prvi crnogorski oficir na školovanju u toj elitnoj instituciji. Prenosimo njegov zapis o USAWC.

R

atna škola kopnenih snaga Sjedinjenih Američkih Država osnovana je 27. novembra 1901. godine, kao prva škola te vrste u SAD-u. Osnovao ju je tadašnji Sekretar rata (tokom Drugog svjetskog kog rata Sekreterijat rata je preimenovan u Miinistarstvo odbrane) Elihu Root u sadašnjojj bazi Fort McNair u Vašingtonu. Osnovana je pod motom “ne da promoviše rat već da zaštiti mir razumnim i adekvatnim pripremama za sprečavanje agresije, krozz proučavanje i upoređivanje glavnih problelema nacionalne odbrane, vojne nauke i pouzdauzdane komande”. Na sadašnju lokaciju, bazu u gradiću Karlajl, u Pensilvaniji, koja je jedna od najstarijih vojnih instalacija u SAD-u, premještena je 1951.godine.

Army War College predstavlja instituciju za školovanje oficira na strategijskom nivou - najviši nivo vojnog školstva u SAD-u. U rangu je sa ostalim ratnim školama National War College, Naval War College, Air Force War College i Marine Corps War College. Iako je pod jurisdikcijom Odjeljenja za kopnene snage, Škola je intervidovska, jer osim pripadnika kopnenih snaga (po zakonu ne može biti više od 60% predstavnika kopnenih snaga) školuju se i pripadnici ostalih vidova oružanih snaga SAD, kao i pripadnici civilnih institucija (Department of State, Pentagon, CIA i dr.). Misija Škole je da razvija, inspiriše i služi strategijskim liderima u cilju mudre i efikasne upotrebe instrumenata nacionalne moći u združenom, interagencijskom, interinstitucionalnom i međunarodnom okruženju, sa naglaskom na razvoju i upotrebi kopnenih snaga. U skladu sa misijom definisan je i koncipiran nastavni plan i program, a studenti su podijeljeni u manje grupe koje su proporcionalne strukturi polaznika, tako da svaka studentska grupa predstavlja neki vid interagencijske radne grupe, što omogućava studentima da razmijene mišljenja o nastavnim pitanjima iz različitih perspektiva.

Svojom infrastrukturom, ljudskom i materijalnom bazom, Škola pruža sve uslove za ispunjavanje visokih zahtjeva školovanja, kao i za sticanje znanja i izučavanje van problematike suočavanja sa savremenim bezbjednosnim izazovima. Tokom desetob mjesečnog akademskog ciklusa, nastavni plan i program omogućava izučavanje teorija ratovanja i strategija kroz istoriju i vještina liderstva i osnovnih strategijskih dokumenata na državnom nivou. Pored d toga, to sva stečena teorijska znanja se primjenjuju putem više različitih vježbi za implementaciju strategija najvišeg nivoa u procesu donošenja odluka na strategijskom nivou, uz korišćenje raspoloži-

vih instrumenata nacionalne moći (vojnih i ne-vojnih), a u cilju postizanja nacionalnih interesa. U skladu sa aktuelnim događajima i bezbjednosnim izazovima, nastavni program se ažurira na dnevnoj bazi, što predstvalja odličnu priliku za sagledavanje i analizu potencijalnih odgovora na savreme rizike. Takav način edukacije podstiče kritičko razmišljanje kod studenata i otvara nove horidecembar 2011.

PARTNER 21

Povod zonte i mogućnosti u načinu reagovanja na izazove. Sagledavajući okolnosti budućeg djelovanja u drugačijem okruženju, činjenicu da se svijet mijenja, a samim tim i priroda konflikata između država i ne-državnih aktera, uz malu vjerovatnoću no-

naveći broj do sada, sa planom da se taj broj naredne godine poveća na 80. Internacionalni oficiri se tokom šestonedjeljnog orijentacionog kursa koji prethodi akademskoj godini pripremaju za pohađanje nastave, izučavajući političke, vojne, kulturološke i socio-ekonomske prilike u SAD-u. Tokom same akademske

SAMARDŽIý POSJETIO USAWC

aþelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžiü je u oktobru ove godine posjetio Ratnu školu Kopnenih snaga SAD. Tokom posjete, viceadmiral Samardžiü se susreo sa Komandantom, general majorom Gregom Martinom i tom prilikom razgovarao o moguünostima saradnje sa Ratnom školom. Takoÿe, viceadmiral Samardžiü je imao priliku da obiÿe dio objekata i da se upozna sa uslovima i moguünostima koje škola pruža za struþno usavršavanje vojnog kadra.

N

godine internacionalni studenti i studenti iz SAD-a se školuju po identičnim uslovima, a pošto je škola akreditovana za dodjelu zvanja Master of Strategic Studies ta mogućnost je ponuđena i internacionalnim studentima. Osim toga, tokom brojnih vannastavnih aktivnosti studenti su u prilici da prošire znanja u skladu sa sferama njihovog interesovanja, kao i da upoznaju kulturu, tradiciju i običaje drugih zemalja. vog konvencionalnog sukoba u bliskoj budućnosti i pojavu novih prijetnji koje su transnacionalnog i transdržavnog karaktera, priroda odgovora na savremene izazove u budućnosti će zahtijevati široko koaliciono i međunarodno djelovanje i saradnju.

U skladu sa tim, Odjeljenje za kopnene snage SAD je prepoznalo značaj većeg uključivanja međunarodnih studenata, tako da se ove godine školuje 67 internacionalnih oficira iz 66 zemalja svijeta, što je

22 PARTNER

decembar 2011.

Ratna škola kopnenih snaga SAD zasluženo nosi epitet škole sa izuzetnom reputacijom u stvaranju budućih strategijskih lidera širokog obrazovanja i stručnosti, a mogućnost školovanja na ovoj prestižnoj obrazovnoj instituciji predstavlja privilegiju i čast za svakog oficira na svijetu. Mogućnost da Crna Gora školuje oficire na ovoj instituciji je višestruko korisna i predstavlja dodatni kvalitet u izgradnji savremenog bezbjednosnog sistema u procesu evroatlantskih integracija, kroz kadar školovan po najvišim svjetskim standardima. potpukovnik Rajko Pešić

Vijesti

PoĀela obuka prve generacije polaznika Osnovnog podoficirskog kursa

U

kasarni ,,Milovan Šaranović” u Danilovgradu, polovinom decembra, započela je realizacija Osnovnog podoficirskog kursa.

Tim povodom, na svečanosti u Centru za obuku, prisutnima su se obratili pukovnik načelnik Odjeljenja za operativne poslove i obuku Generalštaba Vojske Crne Gore Jovica Kaluđerović, glavni podoficir VCG stariji vodnik I klase Vladan Kojić i glavni podoficir Evropske komande Oružanih snaga Sjedinjenih Američkih Džava Roy M. Maddocks.

Osnovni podoficirski kurs namijenjen je početnom osposobljavanju

novih podoficira za samostalno vršenje prvih profesionalnih dužnosti.

Ovaj vid usavršavanja predstavlja nadogradnju ranije stečenih znanja za lica koja su u profesionalnoj vojnoj službi, kao vojnici po ugovoru, provela najmanje tri godine. Kurs traje šest mjeseci i podijeljen je u dvije faze. Prva tromjesečna faza će se realizovati u Centru za obuku, gdje će polaznici kursa usvajati opšta podoficirska znanja i vještine. Druga tromjesečna faza kursa biće fokusirana na stručno-specijalističku obuku i vršiće se u jedinicama, gdje će polaznici kursa obavljati svoje prve podoficirske dužnosti. Realizacija ovog kursa je od posebne važnosti za VCG, jer se na njemu osposobljava prva generacija novih podoficira koji su svoju profesionalnu karijeru započeli nakon sticanja državne nezavisnosti.

Takođe, vrijedno je spomena da ovaj kurs predstavlja nastavak tradicije obučavanja i školovanja podoficirskog kadra u Crnoj Gori. U prilog tome govori da je u Podgorici oktobra 1895. godine formirana ,,Pješadijska podoficirska škola” radi obrazovanja prve generacije crnogorskih školovanih podoficira. Tom prilikom, primljena je klasa od 60 kadeta koji su prošli obuku trajanju od šest mjeseci. Prva klasa diplomaca podoficirske škole je po završenom školovanju i promociji u početni podoficirski čin, upućena u novoformirani Prvi “udžbeni” bataljon stajaće-profesionalne vojske koji je bio lociran na Cetinju u tek izgrađenom Vojnom stanu. Pomenuti bataljon bio je jezgro profesionalizma i svojevrsni Centar za obuku stare crnogorske vojske. Profesionalni sastav “udžbenog” bataljona je kroz realizuju ciklusa četvoromjesečnih vježbi vršio obuku oficira i podoficira narodne vojske. Formiranje Prvog “udžbenog” bataljona stajaće vojske 2. avgusta 1896. godine na Cetinju može se posmatrati kao datum stvaranja crnogorske vojske po novom savremenom uzoru. Tekovine prvog “udžbenog” bataljona stajaće crnogorske vojske nastavlja danilovgradski Centar za obuku. glavni podoficir VCG svIk Vladan Kojić

Pištolj Tara - prvi proizvod kodifikovan po NATO standardima

M

inistar odbrane Boro Vučinić primio je direktora Nacionalnog kodifikacionog biroa Bugarske pukovnika ing Stojana Kunina, specijalistu za kodifikaciju Krasimiru Kirovu i administratora sistema BULCOD Petra Ivanova, koji su boravili u Crnoj Gori povodom petodnevne obuke za korišćenje kodifikacionog softvera BULCOD. Ministar Vučinić se zahvalio na ustupanju besplatnog prava na korišćenje bugarskog softvera za kodifikaciju i izrazio zadovoljstvo početkom obuke za pripadnike Ministarstva i Vojske Crne Gore, a naročito kodifikovanjem prvog originalnog proizvoda namjenske industrije Crne Gore, sa nacionalnim kodom Crne Gore (broj 77, NATO skladišni broj za pištolj TARA 9 mm je 1005-770000001), a kompanija TARA PERFECTION dobila prvi crnogorski kompanijski kod A001W u skladu sa NATO standardima. ,,Saradnja u oblasti odbrane između Crne Gore i Republike Bugarske je na visokom nivou, a Ministarstvo odbrane Republike Bugarske pruža značajnu podršku našem Ministarstvu i Vojsci u ispunjavanju strateškog cilja naše države da postane punopravna članica NATO. Ovo je važna aktivnost za Crnu Goru, dobra prilika za naše kompanije“, istakao je ministar Vučinić.

Pukovnik Kunin je ocijenio da je Crna Gora potpuno spremna za uključenje u NATO kodifikacioni sistem.

Ovim su počele da se realizuju dvogodišnje pripreme Ministarstva odbrane za stvaranje ambijenta i uslova za potpuni pristup najvećem odbrambenom tržištu na svijetu od 25 NATO i 28 drugih zemalja. Te zemlje su u NATO kodifikacionom sistemu do sada kodifikovale 16 miliona stavki, prijavile 1.4 miliona proizvođača i 22 miliona korisnika.

Nakon ovladavanja softverom, planovi Ministarstva odbrane su da aplicira za drugi potpuni nivo članstva u NATO kodifikacionom sistemu (nakon dodjeljivanja 100 brojeva).

Planirano je da se obuka nastavi i slijedeće godine, kako bi se pripadnici Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore u potpunosti obučili i stekli uslove da Crna Gora aplicira za tzv. Tier2 nivo kodifikacionog sistema. Taj nivo omogućava zemljama van NATO da u potpunosti i dvosmjerno izmjenjuju podatke sa NATO komitetom za kodifikaciju, NAMS-om i ostalim zemljama članicama tog sistema.

decembar 2011.

PARTNER 23

Stav

Privatizacija infrastrukture T

ranzicija post-socijalističkih država u tržišne ekonomije obuhvata i promjenu vlasnika svojine. Kolektivno vlasništvo i neodgovornost za rezultate ustupaju mjesto slobodnom privatnom vlasništvu i odgovornosti.

Privatizacija predstavlja proces kojim se navedeno ostvaruje. Istovremeno, ona predstavlja i mehanizam ograničavanja moći kolektiva nad pojedincima. A kako primjećuje Ejn Rend koncept individualnih prava je i stvorio slobodno društvo. Da li je to ključna veza privatizacije i sloboda i daljeg razvoja?

Osnovni motiv privatizacije odnosi se na smanjenje uloge države i politike u svakodnevnom životu i ekonomiji (u mjeri u kojoj ekonomija per se može biti nezavisna od politike). Dodatni motiv privatizacije je dokazana loša uloga države u vođenju biznisa. Državni menadžment je veoma često vodio subvencioniranju raznih grana. Upravo to je bio uvod u diskrecione odluke političara koje su omogućile prevagu izbornog rezultata nad rentabilnosti i profitabilnosti kompanija. Ipak, privatizacija je osjetljivo pitanje i uvijek je sudar ideja i pozicija moći (ili gubitka moći preciznije). Shodno tome, katkad je teško ostvarljiva.

Infrastruktura, uobičajeno, obuhvata kako transportne tako i telekomunikacione, vodovodne i energetske instalacije i sisteme. Međutim, početkom korišćenja termina, primat u njegovom definisanju imali su transportni sistemi: putevi, mostovi, luke aerodromi i željezničke pruge. Ekonomija je doživjela i doživljava svoju post-industrijsku tranziciju, ali razmišljanje slobodnog tržišta, infrastrukturu tretira kao resurs i robu odnosno uslugu.

Ključno je, samo, kome se plaća i ko investira?

Privatizacija infrastrukture je posljednja faza privatizacionog procesa. Razlog je postojanje mnogo atraktivnijih privatizacionih šansi nego što je to infrastruktura.

Atraktivnost drugih sektora i kompanija, česta umanjena vrijednost istih, kao i mogućnosti dobrog odnosa investiranog i povrata na investicije dovoljan su razlog njihove ključne uloge u prvoj fazi privatizacije. Drugi veoma važan razlog je političke prirode kako zbog osjetljivosti pitanja tako i zbog monopolske pozicije infrastrukture u ukupnoj privredi.

Uključivanje privatnog sektora u gradnju i održavanje saobraćajne infrastrukture utiče na povećanje efikasnosti, kao i na „oslobađanje“ države i budžeta nekih „nepotrebnih izdataka“. Komercijalizacijom saobraćajnih aktivnosti, uključujući kako ranije pomenute tako i feasibility studije, prikupljanje podataka, projektne zadatke i slično, uloga države bi se svela na nadzornu i regulatornu. Pored toga, broj zaposlenih u državnoj administraciji bi se sma-

24 PARTNER

decembar 2011.

njio i našao bi svoje mjesto u tržišnim subjektima. Ideja crnogorske ekonomske škole da u Crnoj Gori sve može biti predmet privatizacije uključujući i infrastrukturu, ne znači nestanak države ili njeno slabljenje već suprotno, jačanje države u malom broju neophodnih oblasti.

Iskustveno znamo, da postoje otpori ovakvim idejama.

Možda se lakše podnosi kada se nesvjesno plaća cijena (korišćenja) infrastrukturnog objekta. A da li to Sozina demantuje? Da li bi postojali negativni efekti da su je izgradili privatni investitori? Istovremeno, državi bi ostalo oko 78 miliona € novca poreskih obveznika koji su mogli biti iskorišćeni za razvoj nauke ili sporta. Da, kaže se da se investicija isplatila. Zar se u nauci ne bi isplatila još više?

Svjetska praksa je veoma različita i bogata relevantnim primjerima. Interesantno je da neki djelovi željeznice u Japanu nikada nisu bili u državnom vlasništvu. Japanska željeznica je željeznica sa najvećim prometom u svijetu i odlikuje je i izuzetna preciznost. Iako postoje subvencije za udaljene regione sa velikim troškovima, cjelokupna japanska željeznica je u privatnom vlasništvu od 1987. godine.

Velika Britanija je još jedan dobar primjer. Od svog osnivanja britanska željeznica je bila u privatnom vlasništvu i intervencija države je bila minimalna. Intervencija je obuhvatala samo sigurnosnu regulativu i tarifiranje treće klase. Rezultati su pod ovim uslovima bili odlični. Nedostatak novca i duh nacionalizacije, u godinama nakon Drugog svetskog rata doprinijeli su prelasku željeznice u državne ruke. I katastrofa je počela. Da intervencionizam i u privatizacionom procesu može donijeti štetu svjedoči Britanija i iskustvo iz 1996. Zabrana vlasnicima pružne infrastrukture da se bave prevozom, a prevoznicima da budu vlasnici infrastrukture je vodila lošim rezultatima.

Pored toga, bila je čudna jer je suština privatizacije oslobađanje industrije uticaja države.

Luke u državnom vlasništvu su se susrijetale sa brojnim problemima poput nedostatka izloženosti punom pritisku tržišta, smanjenim podsticajima za efikasnim poslovanjem i veoma čestim subjekim političkog uticaja. Uobičajeno je da luke u državnom vlasništvu bilježe gubitke koji se pokrivaju iz budžeta. Ovo je savršen pokretač manjka podsticaja kompetetivnosti. U posljednjoj deceniji XX vijeka trend postaje, kako u razvijenim, tako i u zemljama u razvoju, privatizacija luka odnosno transfer lučkih operacija i odgovornosti za imovinu ka privatnim vlasnicima. Ovaj trend mora biti nastavljen i u post-socijalističkim zemljama. Vjerovatno je jedan od uzročnika ovog trenda i sposobnost privatnih kompanija da se ozbiljno suoče sa problemom tržišne efikasnosti.

Stav Malezija je bila među prvim zemljama koje su otpočele proces lučke privatizacije. Oni su je započeli privatizacijom svoje glavne luke KPA (Kelang Port Authority).

Proces je otpočeo tokom 1985 kada je KPA inkorporirao KCT (Kelang Container Terminal). Druga faza je bila prodaja 51% KCT menadžment kompaniji KTK (Konnas Terminal Kelang) koja je bila u vlasništvu Kontenas National i P&O Australija. Krajem te godine akcije KTK-a su se kotirale na berzi u Kuala Lumpuru.

Jedna od najvećih svjetskih luka, Šangaj je 1992. prodata (50%) kompaniji Hutchinson Whampoa. Pored toga, došlo je i do lučke privatizacije i u državno orijentisanoj Švedskoj. Tokom 1986. luka Geteborg je privatizovana.

U Holandiji je, tokom 1989, prodata Ijmuiden Fishing Port Authority. I na Novom Zelandu je došlo do početka

ukupne investicije u luke u Britaniji su iznosile 205 miliona £ i to samo u par narednih godina nakon privatizacije.

Prema ovome, dobitnici u privatizacionom procesu su bile sve luke, zaposleni, menadžment kompanije, stanovništvo kao i država.

Privatizacija aerodroma je možda jedan od najmanje poznatih privatizacionih procesa za širu javnost. Ipak, ona je prije 1987. i Margaret Tačer bila potpuna nepoznanica. Vlada Margaret Tačer je prodala BAA aerodrome putem inicijalne ponude akcija za 1,9 milijardi $ i ujedno je to bio početak privatizacije aerodroma širom svijeta.

Nakon „Gvozdene Lejdi“ različiti privatizacioni talasi su se desili. Početkom 90-tih privatizovani su, u potpunosti ili djelimično, aerodromi u Beču i Kopenhagenu kao i britanski aerodromi. U godinama koje su slijedile prodati

procesa privatizacije kada je luka Tuaranga prodata za 18 miliona $.

Pored ovih privatizacija, svjetski favorit u lučkoj privatizaciji bila je Britanija. Privatizacija luka u Britaniji je počela 1983. Prije toga su samo Felikstouv, Liverpul i Mančester bile luke u privatnom vlasništvu. U februaru 1983.

Britanija je prodala 51,5% ABP-a (Asocijaciju britanskih luka), koja je obuhvatala 19 luka, za 80 miliona £. Glavni razlozi privatizacije ABP (Haarmeyer, Yorke, 1993.) su obuhvatali povećane troškove usluga, nemogućnost usvajanja novih tehnologija i shodno tome tržišna sporost, nemogućnost luka da se preorijentišu na mnogo profitabilnije komercijalne poslove kao i nemogućnost transfera njihove imovine ka ekonomski korisnijoj upotrebi. Nakon privatizacije zaposleni su postali vlasnici oko 2,5% ABP-a. Aprila, 1984. vlada je prodala preostali udio u ABP-u.

su većinski udjeli u aerodromima u Dizeldorfu, Rimu i Napulju. Ipak, Evropa nije bila jedina koja je otpočela sa ovim procesom. U Boliviji su tri glavna aerodroma data u dugogodišnju koncesiju dok je Australija dobila 2,5 milijardi $ za 50-togodišnju koncesiju nad aerodromima u Melburnu, Pertu i Brizbejnu. SAD su privatizaciju infrastrukture počele 10-togodišnjim menadžment ugovorom nad aerodromom u Indijanapolisu.

Primjeri su mnogobrojni ali je suština samo jedna. Povećanje efikasnosti, smanjenje troškova, tržišna ka klijentima orijentisana usluga, dobit za zaposlene, akcionare i državu kao isključenje države iz biznisa i fokusiranje administracije na sopstveni posao glavni su efekti dobro izvedene privatizacije infrastrukture. Uspješni primjeri mogu predstavljati svetionik za buduću privatizaciju infrastrukture u Crnoj Gori. Kako su kopije samo blijede slike, neophodno je razvijati izvorni privatizacioni model i privući istinske strateške partnere. I naravno, stvoriti jaku državu u malom broju oblasti umjesto slabe, sveprisutne ograničavajuće države.

Sljedeći talas privatizacije britanskih luka desio se 1989. i 1990. kada su luke Tees & Hartelpool i Bristol prodate.

Tokom 1992. su luke Tilbury, Medway i Clyde prodate kao grupa za 135 miliona $.

Nakon privatizacije, luke su bilježile rast cijene akcije, tržišne kapitalizacije, obima pretovara kao i ostvarenog profita. Došlo je i do rasta investicija nakon privatizacije;

mr Ivan Jovetić Institut za strateške studije i projekcije; UDG - Fakultet za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis decembar 2011.

PARTNER 25

Feljton

Vaso Crnogorac - grĀki junak Nastavljajuþi feljton o Crnogorcima u stranim vojskama, Partner u ovom broju donosi priĀu o Vasu Brajoviþu, uĀesniku i vojskovoāi oslobodilaĀkog ustanka GrĀke protiv Osmanskog carstva, u prvoj polovini 19. vijeka.

Z

bog hrabrosti koju je pokazao u bitkama sa Turcima, viteškog ponašanja u spasavanju blokiranih ustanika i porobljenih ljudi, zbog ukupnog doprinosa grčkom oslobodilačkom ustanku, pa, samim tim, zbog zasluga u stvaranju nacionalno nezavisne države Grčke, Vaso Brajović je proglašen grčkim narodnim herojem.

Bio je prijatelj prvog kralja nezavisne Grčke Otona Prvog koji je uz Brajovića bio u posljednjim časovima njegovog života. Nijesu sasvim pouzdani podaci o mjestu rođenja Brajovića, pa ni o njegovom prezimenu.

Najčešće se navodi, a to tvrde i grčki istoriografi, da je Vaso Brajović rođen u Bjelopavlićima. Ima, pak, i tvrdnji da je njegovo rodno selo Mojdež kod Herceg Novog. S tim u vezi, neki smatraju da je on Brajević.

Ni godina rođenja nije potpuno precizna. Rođen je između 1790. i 1797. godine, najvjerovatnije tri godine prije isteka 18. vijeka. Bilo kako, Brajović ili Brajević, poznat je u Grčkoj kao Vasos Mavrovunotis, u prevodu, kao “Vaso Crnogorac”. Nema sumnje, njegovo porijeklo je crnogorsko, što se u Grčkoj rado ističe. Grci su davno čuli za Crnu Goru, njen otpor Turcima, za slobodoljubivost i hrabrost Crnogoraca. Pošto su imali živ primjer odvažnog crnogorskog viteza, Vasosa Mavrovunotisa, Grci su, upravo i preko njega, veličali Crnogorce, upoređujući ih sa starogrčkim herojima, Heraklom, na primjer. Zato su Grci Vasa i sahranili na groblju velikana u Atini, a govor mu je tom prilikom održao najveći grčki pjesnik tog vremena Panajotis Sucos.

Brajović se u Grčkoj obreo kao mlad čovjek, jedva ako je imao 25 godina, oko 1820. godine. Već sljedeće godine, izbio je grčki oslobodilački ustanak, a u njemu je, sa grupom svojih sunarodnika, učestvovao i sam Brajović. Hrabrost je pokazao u bici za Atinu, 1822. godine i već tada je smatran za jednog od najboljih boraca svog vremena.

Ratničke vještine i viteštvo naročito je ispoljio u borbama

26 PARTNER

decembar 2011.

sa osmanskim trupama, predvođenim egipatskim Ibrahim pašom. Grčki oslobodilački ustanak bio je praćen i unutrašnjim političkim i drugim sukobima među oslobodiocima, pa je, u nekim periodima, imao i karakteristike građanskog rata. Brajović se najbolje predstavio i u tim kontroverznim situacijama, ostajući vojničkom viteštvu dosljedan sve do priznanja nezavisne grčke kraljevine, 1832. godine. Tada ga je prvi grčki kralj, inače, njemačkog porijekla, Oton Prvi, uzeo za svog pratioca ordonansa.Vaso Crnogorac se stalno nastanio u Atini, novoj grčkoj prestonici, ali nije dugo živio. Umro je 9. juna 1847. godine. Bio je oženjen Grkinjom i sa njom je imao dva sina. Oni su, takođe, bili oficiri grčke vojske. Jedan od njih, Tumeleon Vasos, dobio je čin grčkog generala.

Vasov sin je predvodio grčku vojnu akciju u aneksiji Krita, krajem 19. vijeka. Na Kritu su, pak, bile i jake turske snage. Intervencijom velikih sila, spriječen je jači oružani sukob između Grka i Turaka. Odlučeno je da se na Krit pošalje međunarodna vojna misija, a mirovna uloga je povjerena upravo zemljacima Vasosa Mavrovuniotisa, Crnogorcima, koji su dvije godine, veoma uspješno, na ponos svoje države, razdvajali krvno zavađene Grke i Turke.

Vaso Brajović je veoma poznat u Grčkoj, posebno, u istoriografiji te zemlje. O njemu je napisana posebna monografija, a ima i niz drugih istoriografskih zapisa. Šira javnost u Crnoj Gori za Vasa Brajovića je saznala prije nekoliko godina, kada mu je, u Podgorici, kod mosta Blaža Jovanovića, podignut spomenik. Bista sa glavom gorštaka, Crnogorca, Vasa Crnogorca, Crnogorca-Grka. Spomen obilježje jednom balkanskom ratniku, jednom vremenu kada su Crnogorci i Grci imali zajedničkog neprijatelja i borili se protiv njega. Vaso Crnogorac ili Vasos Mavrovuniotis, svjedno, heroj dva naroda, njihova slavna istorijska spona.

Ilija Despotović