PARTNER 46

SADRŽAJ 4 POSVEĆENOST KAO PREPORUKA T.Popović 7 KOMENTAR: NATO ČLANSTVO, RUSIJA I RAT Ilija Despotović 9 ADMIRAL STAVRIDIS U CRNOJ GORI: VELIKI NAPREDAK KA ČLANSTVU U NATO T.Popović 12 NAKON POLA GODINE U AVGANISTANU: POVRATAK IV KONTINGENTA G.B. 13 CRNOGORSKI VOJNICI NA VEOMA BEZBJEDNOJ LOKACIJI G.Bojić 16 ZA PLANINSKI BATALJON NIŠTA NEMOGUĆE N.Đukanović 17 VOJNA TEHNIKA: LAKI PROTIVAVIONSKI SITEM FIM STRINGER-92 T.Goranović 18 ZAVRŠNA VJEŽBA NA BJELASICI M.Čogurić 20 DNEVNIK: VRLO BRZO PREUZELI ZADATKE MISIJE S.Pupović 22 TIM VCG U SAD STEKAO NOVA ISKUSTVA U SANIRANJU POSLJEDICA OMU R.Galević 23 VOJNI POLIGON KRIVOLAK U MAKEDONIJI: USLOVI KAO U AVGANISTANU I AFRICI I.Gjoreski 24 VIJESTI 26 FELJTON: ALEKSANDAR LEKSO SAIČIĆ POBJEDNIK NAD JAPANSKIM SAMURAJEM I. Despotović

IMPRESSUM Partner - mjesečnik o evroatlantskim integracijama, odbrani i Vojsci BROJ: 46 - Mart 2012. godine IZDAVAČ: Ministarstvo odbrane Crne Gore ZA IZDAVAČA: prof. dr Milica Pejanović-Đurišić UREĐIVAČKI ODBOR: Ivan Mašulović, puk Zoran Lazarević, Ilija Despotović, Tamara Popović i Olivera Đukanović REDAKCIJA: Irena Radoman, Gligor R. Bojić TEHNIČKI UREDNIK: Miodrag Kankaraš FOTO: Ivan Petrović i arhiva Ministarstva odbrane KONTAKT: Portparol TEL/FAX: +382 20 241 375 E-MAIL: pr@mod.gov.me WEB: www.odbrana.gov.me ADRESA: Jovana Tomaševića 29 ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000 mart 2012.

PARTNER

3

Tema

Prvi ministar odbrane u nezavisnoj Crnoj Gori Boro Vučinić imenovan za direktora ANB

Posvećenost kao preporuka Milica Pejanović Đurišić izabrana je 13. marta, na sjednici crnogorskog parlamenta na Cetinju, za novog ministra odbrane. Nju je na tu funkciju predložio premijer Igor Lukšić, nakon što je 1. marta Vlada imenovala Bora Vučinića za direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost.

P

remijer Lukšić je kazao da Pejanović-Đurišić za funkciju ministra odbrane preporučuje lični autoritet, političko i iskustvo u vanjsko-političkim poslovima.

Pejanović Đurišić je član Glavnog odbora Demokratske partije socijalista, a bila je predsjednik i potpredsjednik te partije. Bila je član Predsjedništva Crne Gore, poslanik u crnogorskom parlamentu, ambasador državne zajednice Srbije i Crne Gore u Belgiji i Luksemburgu i ambasador Crne Gore u Francuskoj. Redovni je profesor na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta Crne Gore.

Imenovanje Bora Vučinića za direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost premijer Lukšić je obrazložio ocjenom da ANB mora nastaviti proces reformi, a Vučinić se svojim radom dokazao kao najbolje rješenje.

“Vučinić je sve poslove koje su mu bili povjereni obavljao profesionalno, odgovorno i uspješno, u skladu sa Ustavom i zakonom. Kroz dosadašnji rad na poslovima ministra odbrane, posebno punim angažovanjem u realizaciji strateških nacionalnih i međunarodnih projekata u oblasti odbrane, dao je značajan doprinos uspješnom sprovođenju reformi u ovoj oblasti”, navodi Lukšić u obrazloženju. Prema njegovoj ocjeni, sve to uvjerava da će Vučinić i poslove direktora ANB obavljati uspješno, u skladu sa Ustavom i zakonima.

PRVI MINISTAR ODBRANE Nakon obnove crnogorske nezavisnosti, u novembru 2006. formirano je Ministarstvo odbrane. Ministar Vučinić je sa svojim saradnicima strpljivo i posvećeno gradio naš sistem odbrane, u čemu je postigao uspjeh koji je danas jasno mjerljiv,

4

PARTNER

mart 2012.

vidljiv i prepoznat i od građana Crne Gore i od svih partnera u međunarodnoj zajednici.

O tome možda najjasnije govori ocjena zamjenice pomoćnika Sekretara za odbranu SAD Seleste Valander: “Imajući u vidu da je Crna Gora nezavisnost stekla 2006. godine, njena dostignuća na polju odbrane su impresivna. Crna Gora je pozitivan primjer za region, stabilna, multietnička država koja doprinosi susjedima, i SAD su ponosne što su vaš partner”.

U sladu sa Deklaracijom o nezavisnosti od 3. juna 2006. u kojoj se izražava čvrsto opredjeljenje Crne Gore da pristupi evropskim i evroatlantskim bezbjednosnim strukturama, na NATO Samitu u Rigi, 29. novembra 2006. dobili smo poziv da pristupimo programu „Partnerstvo za mir“. Ubrzo nakon toga, 14. decembra 2006, Crna Gora postala je članica Partnerstva za mir i započeti su mehanizmi saradnje sa NATO. Ministar Vučinić imao je jasnu viziju reformi u oblasti odbrane: “U odnosima sa partnerima treba biti pošten, a to znači da ne treba obećavati ništa što država nije u stanju da ispuni i postavljati sebi samo one ciljeve koji su mogući i ostvarivi”.

Međunarodna saradnja išla je od početka uzlaznom putanjom. To je bio neodvojivi proces od reformi na unutrašnjem planu, uz otežavajuću okolnost brojnih naslijeđenih problema iz perioda bivše državne zajednice.

Vojska je zatečena sa zastarjelom opremom, uniformama i ogromnim viškovima naoružanja i vojne opreme. Najvećem dijelu istekao je vijek upotrebe, sredstva za pokret i transport jedinica su bila u lošem stanju, prije svega zbog starosti i lošeg održavanja. Ministar Vučinić je pristupio osavremenjivanju i

Tema standardizaciji naoružanja i vojne opreme u skladu sa NATO standardima.

UNIŠTAVANJE VIŠKOVA NAORUŽANJA Kada je formirano Ministarstvo odbrane, Crna Gora je bila bukvalno na buretu baruta - u skladištima se nalazilo više od 12.000 tona municije velike razorne moći. Ovolika količina municije bila je posljedica ratnih dešavanja na prostoru SFRJ krajem devedesetih godina prošlog vijeka, koja je proizvedena uglavnom u fabrikama bivše SFRJ ili je sovjetskog porijekla, a nabavljana za potrebe JNA. Suočen sa, u tom trenutku, najvećim bezbjednosnim rizikom za Crnu Goru - da spriječi eksplozije u skladištima i ekološke i druge katastrofe velikih razmjera, ministar Vučinić borio se i sa potpuno neprimjerenim otporom javnosti.

zemalja, koje ukupno broje preko 130.000 vojnika. Crna Gora je u februaru 2010. priznata kao 44. ne-NATO zemlja kontributor u ISAF misiji u Avganistanu od strane Sjevernoatlantskog savjeta NATO. U martu 2010. upućen je prvi kontingent.

Vojska Crne Gore na osnovu Odluke Skupštine angažuje do 40 svojih pripadnika u zoni odgovornosti Regionalne komande “Sjever“.

I tada je trebalo izdržati pritisak javnosti, jer je i ta odluka izazvala burne reakcije. Ipak, kako je vrijeme odmicalo, naša javnost je shvatala da Crna Gora postaje država koja želi da da doprinos globalnom miru, da pripadnici naše Vojske tamo idu dobrovoljno, prije svega motivisani profesionalnim izazovom i potrebom dokazivanja u visokoobučenom međunarodnom okruženju.

“Ukoliko ove probleme Crna Gora ne riješi najdalje u naredne dvije godine, oni će postati mnogo veći i ne znam kome ćemo tada ispostaviti račune za cijenu koju ćemo morati platiti. Nadam se da je nećemo platiti ljudskim životima”, izjavljivao je ministar. Nije odustajao, i zajedno sa svojim saradnicima i državama partnerima kroz program MONDEM i Tehnički sporazum sa SAD uspio da količinu municije u našim skladištima smanji za 53,70% od ukupnih viškova. Rekonstruisano je skladište Taraš, u saradnji sa UNDP, a u toku je rekonstrukcija skladišta „Brezovik” u Nikšiću.

O velikom uspjehu koji je ostvaren na ovom planu najbolje govori podatak da je u centrali UNDP u Njujorku nedavno predstavljen zbornik 16 uspješnih priča o unapređenju razvoja u Evropi i Centralnoj Aziji. Zbornik predstavljaju svjedočanstva o razvojnim aktivnostima tokom perioda od 5 do 10 godina. Jedna od najuspješnijih je priča iz Crne Gore – “Reformom odbrane do veće bezbjednosti” - osvrt na postignuća MONDEM programa koji je doprinio izgradnji bezbjednije Crne Gore.

Koliko se daleko odmaklo na planu reformi govori i podatak da je nedavno kodifikovan prvi originalni proizvod namjenske industrije Crne Gore, sa nacionalnim kodom Crne Gore, za pištolj TARA 9 mm, a kompanija TARA PERFECTION dobila je prvi crnogorski kompanijski kod u skladu s NATO standardima.

MIROVNE MISIJE Na sastanku Sjevernoatlantskog savjeta 9. marta 2009. zaključeno je da je NATO zadovoljan načinom i brzinom razvoja odnosa Alijanse i Crne Gore, čime je uspješno okončan Intenzivirani dijalog, kao prvi zajednički dokument Crne Gore i NATO. Crna Gora je 4. decembra 2009. pozvana u Akcioni plan za članstvo (MAP), što je završna faza ispunjavanja obaveza prije punopravnog članstva u NATO. Ministar Vučinić intenzivno je razmišljao kako da Crna Gora, težeći evroatlanskim integracijama, postane prepoznatljiv partner u očuvanju mira i razvoju demokratije u svijetu.

Nakon mnogobrojnih diplomatskih aktivnosti i intenzivne međunarodne odbrambene saradnje, crnogorska Skupština opredijelila se da naši vojnici učestvuju u mirovnoj misiji Ujedinjenih nacija ISAF u Avganistanu, pod komandom NATO, koja je ključna za očuvanje svjetskog mira.

Misiju ISAF čine snage četrdeset šest NATO i partnerskih

Ministar Vučinić tri puta je posjećivao naše vojnike u Avganistanu. Oni su mu uvijek predstavljali prioritet, a pokazali su i da to zaslužuju. Visoki vojni zvaničnici jednoglasni su u odličnim ocjenama i pohvalama njihovog angažmana.

U Avganistanu je trenutno peti kontingent, a najbolji pokazatelj uspjeha ovog procesa je da se na oglas za VI kontingent javilo 194 pripadnika Vojske Crne Gore, od kojih su brojni i oni koji su već bili u toj rizičnoj misiji.

Osim u ISAF misiji, pripadnici Vojske Crne Gore učestvuju i u misiji EU ATALANTA u Somaliji i UNMIL u Liberiji.

Za relativno kratko vrijeme skoro 10% pripadnika naše vojske učestvovalo je u međunarodnim misijama i operacijama, i na taj način daju doprinos izgradnji i očuvanju mira u svijetu i ugledu svoje države Crne Gore. “Posebno cijenim učešće Crne Gore u misiji ISAF u Avganistanu, kao i EU NAVFOR ATALANTA i smatram veoma značajnim saradnju koju Crna Gora ostvaruje sa zemljama regiona kroz inicijativu udruživanja i dijeljenja vojnih kapaciteta”, ocijenio je predsjedavajući Vojnog komiteta Evropske unije general Hakan Siren.

Visoku ocjenu je dao i Komandant Komande združenih snaga NATO u Napulju i admiral Američke mornarice Samjuel Loklir: „Reforma Vojske Crne Gore je za respekt, a uvjerio sam se i u punu posvećenost vaše zemlje dostizanju NATO standarda”.

mart 2012.

PARTNER

5

Tema SOCIJALNA BRIGA Ministar Vučinić posvećeno je radio i na poboljšanju materijalnog položaja i uslova života svih zaposlenih.

Vojno - dohodovna ustanova MTRZ Sava Kovačević u Tivtu privatizovana je i riješen je status zaposlenih. U 2008. rasformirana je Vojna ustanova Boka koja je poslovala sa gubitkom, a zaposlenima je bio obezbijeđen socijalni program - prestanak radnog odnosa uz otpremninu. U 2009. privatizovana je Vojna bolnica Meljine, a novi vlasnik je prema kolektivnom ugovoru preuzeo sve zaposlene.

Prepoznao je značaj rješavanja najvažnijeg egzistencijalnog pitanja - stambenog. Imajući u vidu naslijeđene kompleksne probleme, uradio je mnogo više od očekivanog. Raspodijeljeno je ili prekategorisano oko 530 stanova, po svim osnovama. Uskoro će biti raspodijeljeno još oko 50 stambenih jedinica, od čega 46 u novogradnji u Tološima, a stvorio je uslove da i u narednom periodu bude nastavljeno rješavanje stambenih pitanja.

Reforma ubrzano teče – pripadnici Vojske imaju kontinirane obuke za angažovanje u mirovnim misijama i operacijama, usvajanje NATO štabnih procedura, unapređenje znanja stranih jezika, učestvuju na brojnim vojnim vježbama u zemlji i inostranstvu. Kadeti, oficiri, podoficiri i vojnici se upućuju na razne oblike školovanja i stručnog usavršavanja. U inostranim vojnim akademijama obrazuje se ukupno 37 kadeta. Značajan broj vojnika po ugovoru u unaprijeđen je u prve podoficirske činove i tako primljen u aktivnu vojnu službu. Primljeno je 65 vojnika po ugovoru i tako podmlađen vojnički sastav. Time je ministar Vučinić pokazao na djelu da ulaganjem u ljudski potencijal svjesno i planski ulažemo u budućnost.

DALJI NAPREDAK Potvrda daljeg napretka bio je Lisabonski samit NATO, u novembru 2010, gdje je Crna Gora pohvaljena za nastavak odbrambenih reformi. Pomenuti su rezultati prvog Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) u okviru MAP-a i značaj kontinuiteta našeg učešća u Avganistanu i drugim mirovnim misijama. Nastavljeno je dalje razvijanje međunarodnih veza, posebno sa članicama NATO u cilju jačanja kapaciteta Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore i što skorijeg ulaska u NATO. Generalni sekretar NATO Anders fog Rasmusen izjavio je:

6

PARTNER

mart 2012.

“U Savjetu NATO smo nedavno razgovarali o prvom crnogorskom nacionalnom programu i saveznici su veoma pozitivno prihvatili taj program. On pokazuje jasan napredak u reformama odbrane, ali i širim reformama u zemlji. Vaše trupe u Avganistanu rade odličan posao, a vaše učešće u inicijativi kakva je Američko-jadranska povelja pokazuje da Crna Gora promoviše i doprinosi regionalnoj saradnji i stabilnosti”.

Značajan pokazatelj uspjeha predstavljala je i činjenica da je ministar Vučinić sve češće dobijao pozive iz NATO štaba u Briselu na najveće sastanke na ministarskom nivou na kojima se procjenjuje napredak tranzicije u Avganistanu i rezultati reforme NATO nakon Lisabonskog samita.

Tokom procesa reforme urađeni su ključni dokumenti: Zakoni o odbrani, Vojsci, učešću u mirovnim misijama, zaštiti tajnih podataka, Strategija nacionalne bezbjednosti, Strategija odbrane Crne Gore, Plan odbrane Crne Gore, Strategijski pregled odbrane Crne Gore. Potpisan je 21 Sporazum o saradnji u oblasti odbrane.

Crna Gora aktivno učestvuje u radu svih regionalnih inicijativa; bila je predsjedavajuća Američko-jadranskom poveljom, Procesom saradnje Jugoistočne Evrope.

Za vrijeme našeg predsjedavanja dogovoreno je zajedničko učešće članica A5 i Republike Slovenije u misiji ISAF u Avganistanu, u obuci avganistanskih snaga bezbjednosti.

Realizovana je planirana bilateralna saradnja sa partnerskim zemljama kroz brojne aktivnosti na različitim nivoima. Posebno je važno dalje jačanje odnosa sa državama u regionu i Evropi i unapređenje bilateralne vojne saradnje sa strateškim partnerom SAD, a naročito sa državom Mejn kroz Državni partnerski program.

Nastavljena je realizacija Partnerskih ciljeva. U toku je implementacija drugog Godišnjeg nacionalnog programa Crne Gore.

“Crna Gora je država vodilja ovog regiona. Već ispunjavate NATO standarde i na pravom ste putu. Ostajete primjer regionalne saradnje i stabilnosti. Sve pobjede na putu ka Alijansi su vam poen više na evropskom putu”, ocijenio je predsjednik Parlamentarne skupštine NATO Karl Lamers.

Tamara Popović

Komentar

NATO Ālanstvo, Rusija i rat I

z Moskve je opet stigla jedna “pronatovska” izjava. dobronamjernim izjavama i gestovima. Generalni sekreMinistar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov je tar NATO Anders Fog Rasmusen je u junu prošle godine ovih dana poručio da NATO, kao vojni akter ISAF miMoskvi poslao sasvim jasnu poruku, do tada nepoznasije, treba da ostane u Avganistanu sve dok se u toj zetu-NATO nikad neće napasti Rusiju. Rasmusen je kamlji ne osigura bezbjednost. Drugim riječima, dok Avzao da će 21. vijek biti doba saradnje NATO i Rusije. Na ganistanska nacionalna armija ne bude osposobljena samitu NATO u Lisabonu, krajem 2010. godine, bio je da sama, bez prisustva inostranih vojnih trupa, održava prisutan i predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev. Ovakve bezbjednost u zemlji i da bude garancija njene političke “izjave ljubavi” između nekad dva međusobno žestoko stabilnosti. Naravno, Rusija, strateški, ne prihvata NATO, suprotstavljena ideološko-politički-vojna bloka, nikada odnosno, kritikuje njegove planove, kako se u Moskvi ranije se nijesu čule. Ruski predsjednik na najvišem skunavodi, širenja na Istok, stok, prema obrazloženju, na p NATO - to je, ne tako davno, pu dav bilo nešto što se e. Ipak, Rusija, štetu interesa Rusije. nije moglo ni zami zamisliti. Možda je njepo svemu onome što o govore njeni govo prisustvo bilo protokolarno zvaničnici, ali i po nekim sopsimbolično, ali je značaj toga da je stvenim konkretnim m potezima, rrazbijen ra zbijen jedan tabu-da su “Istok” i ne doživljava NATO O kao apsonepomirljivi. Od Rusije, “Zapad” nepo lutno neprijateljsku u alijansu. zemlje, kao jednog od kao velike ze Moskva je, štaviše, globalno strateških i ranije pokazala aktera na svjetskoj da prihvata saradsceni, naravno, ne nju sa Sjevernoamože se očekivati tlantskim savezom da “pristupi” ili da upravo u vezi sa situacijom uacijom u Prije svega, “prilazi” NATO. N Avganistanom. Već po svom možda zza Moskvu još nije geo-strateškom položaju, dovoljno uvjerljiva tranzbog blizine Avganistana, anistana, ssformacija sf ormacij NATO iz tipičali i zbog terorističkih čkih rizino vojne u vojno-političku ka, i ne samo rizika, a, nego (političko-vojnu) alijansu, da (političko i akcija, na jugu zemlje, mlje u moglo govoriti o nekom bi se mogl Grb Stalne misije Rusije u NATO-u regionu Kavkaza, Rusija ne može osjetnijem formalizovanju njihove biti da nije zainteresovana da se Avganistan pacifikuje, saradnje i “savezništva”. Od NATO-a se, vjerovatno, očepolitički stabilizuje i okrene u pravcu demokratizacije. kuje transparentnija manifestacija “denatoizacije”. Osjećaj Terorizam u toj zemlji, ne samo zbog blizine, ali i zbog takve potrebe, međutim, nije prisutan samo u Rusiji, već toga, najdirektnije ohrabruje terorizam u Čečeniji, protiv i u drugim zemljama, čak i u onima koje pristupaju NAčega je Rusija više puta preduzela radikalne vojne akcije.

TO-u. Posebno, ako se “denatoizacija” shvata kao “dezaZato Moskvi treba vjerovati kad saopštava da joj je stamerikanizacija” te Alijanse. lo da NATO uspije u Avganistanu, kao vojni akter ISAF Moguće je da su i u samoj Crnoj Gori neka političmisije pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija. Još prije ka opterećenja, nerazumijevanja, u odnosu na NATO, i više od deset godina Rusija se priklonila akciji “Zapada” članstvo zemllje u njemu, zasnovana upravo na poimanju u Avganistanu, nagovještajem da bi preko svoje teritorije Alijanse kao “zapadnog” vojnog saveza, u kome, kako se dozvolila tranzit za potrebe NATO. A prije dvije godine, shvata, SAD imaju vodeću riječ. Vjerovatno u tome treba preko Rusije, ka Avganistanu, prešli su prvi kontejneri tražiti političko ishodište stavova nekih političkih partija pomoći NATO. I Brisel je, više puta, uzvratio Moskvi da Crna Gora ne treba da ulazi u NATO, uprkos uvjeramart 2012.

PARTNER

7

Komentar vanju i domaćih zvaničnika, i funkcionera NATO-a, pa i Evropske unije, da su članstvo u Alijansi i u Uniji međusobno kompatibilni. Ovih dana, na nekim bilbordima podgoričkih ulica, komercijalne reklame su zamijenjene velikim plakatima na kojima piše “Ne u NATO”, “Ne u rat - ne u NATO”. U propagandni rat protiv NATO-a “uključen” je i sam Njegoš - na bilbodrima je i njegov stih “Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom”. Iza ovih poruka, kako se navodi, stoji jedna nevladina organizacija. To što se rat veže za NATO, najvjerovatnije, proizilazi iz činjenice da se Alijansa,

Sastanak Savjeta NATO-Rusija, Bukurešt, Rumunija, vojnim akcijama, uključuje u razrješavanje situacije u nekim zemljama, možda ne uvijek sa uvjerljivom “političkom podlogom”. Ali, u tom kontekstu, se marginalizuje stvarna opasnost od terorizma, čiji rizici nijesu ograničeni samo na zemlje u kojima se on rađa, niti na njihovo neposredno susjedstvo. Definitivno, terorizam je globalni bezbjednosni rizik i može se ograničiti, ili mu se stati na put, samo globalno usklađenom akcijom. I ne samo akcijom, što podrazumijeva neke jednokratne napore, već jače koordiniranom saradnjom na svjetskom planu, osobito moćnih zemalja. Riječ je o onome što stratezi nazivaju globalna kooperativna bezbjednost. Nepravilno je, netačno je, stoga, govoriti o kolektivnoj bezbjednosti.

Ispravno je samo govoriti o kooperativnoj saradnji, ali je NATO sistem kolektivne odbrane.

Crna Gora je, nema sumnje, shvatila tu suštinu i zato ovdje, sporo, ali uz stalni napredak, raste podrška član-

8

PARTNER

mart 2012.

stvu u NATO-u. Posljenje istraživanje raspoloženja javnosti je, podsjetimo, pokazalo da je, konačno, prevagnula podrška članstvu u odnosu na protivljenje. Komandant vojnih snaga u Evropi admiral Stavridis je, bez diplomatske uzdržanosti, i ovog marta, prilikom posjete Podgorici, poručio da će Crna Gora “ubrzo” postati punopravna članica NATO-a. Predstojeći majski samit NATO-a u Čikagu, kako se vjeruje, može donijeti dobre vijesti za Crnu Goru. Izbor nove ministarke odbrane, sa diplomatskim iskustvom u zemljama, članicama NATO-a, svakako, ide na ruku završnici procesa priprema Crne Gore za ulazak u NATO, za šta su do sada, nema sumnje, postavljeni čvrsti reformski temelji u sistemu odbrane. Ocjene o uspjehu Podgorice ne propuštaju da vrlo često ponavljaju zvaničnici i u Briselu, u Vašingtonu, u prestonicama drugih NATO zemalja. Dio crnogorske javnosti to dovodi u vezu isključivo sa učešćem Crne Gore u ISAF misiji u Avganistanu, što se ne može uvažiti kao puna istina. Crna Gora je članstvo u NATO-u zaslužila i drugim uspjesima, i ne samo u sistemu odbrane. Doprinos Crne Gore misiji u Avganistanu, naravno, značajan je, prije svega, kao poruka savremenom svijetu da je “važno učestvovati”. To i jeste koperativna bezbjednost - da sve zemlje, bez obzira na svoju veličinu, treba i mogu dopri4 april 2008. god. nijeti miru u svijetu i suprotstavljanju bezbjednosnim izazovima, što sve, u krajnjem, ima, ništa manje važan, politički rezultat - stvaranje ambijenta za demokratizaciju raznih nacionalnih društava. Pomenuta izjava Sergeja Lavrova je, svakako, djelotvorna u tom smislu. A za crnogorske prilike ima i sasvim konkretan politički značaj - kao poruka koja osporava neke ovdašnje tvrdnje da NATO i dalje prijeti Rusiji i da se Crna Gora, štaviše, namjerom da postane članica Sjeveroatlantskog saveza, i sama svrstava kao njen protivnik. Ruski zvaničnici, u prvom redu, to nikada nijesu rekli, a Crna Gora je, za ovih šest godina obnovljene nezavisnosti, već dokazala da svojim članstvom, u bilo kojoj organizaciji, nije protiv bilo koga. Sve i da hoće, Crna Gora, ni svojom veličinom i snagom, ni istorijom, ne može biti “protiv” bilo koga. Ali može, i jeste, biti za sebe, za svoj državni interes. To je ono jedino što je usmjerava i na članstvo u NATO. Ilija Despotović

Intervju

Vrhovni komandant NATO za Evropu admiral Stavridis u posjeti Crnoj Gori

Veliki napredak ka Ālanstvu u NATO Admiral Stavridis pohvalio je napore Crne Gore na planu evroatlantskih integracija i zahvalio se na doprinosu crnogorskih vojnika misiji ISAF u Avganistanu

V

rhovni saveznički komandant za Evropu (SACEUR) i Komandant Komande američkih snaga u Evropi (US EUCOM) admiral Džejms Stavridis boravio je 14. marta u Crnoj Gori. Admiral Stavridis susreo se u Podgorici s najvišim crnogorskim zvaničnicima:

operacije najbolji put da se izgradi povjerenje u regionu.

Sagovornike je informisao o vojnom budžetu koji obezbjeđuje učešće u misijama, modernizaciju Vojske kao i edukaciju zaposlenih. Na sastanku je bilo riječi i o uspostavljanju bezbjednosne službe u Ministastvu odbra-

predsjednikom Filipom Vujanovićem, predsjednikom Skupštine Rankom Krivokapićem, premijerom Igorom Lukšićem i novoimenovanim ministrom odbrane Milicom Pejanović-Đurišić. Sastanku s ministrom odbrane su prisustvovali načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić i pomoćnici ministra za politiku odbrane i materijalne resurse, dr Ivan Mašulović i pukovnik Rifet Kosovac.

ne, kao i o uspostavljanju integrisanog sistema kontrole i nadzora vazdušnog prostora i mora, za koje Crna Gora ima značajnu podršku od NATO-a i Sjedinjenih Američkih Država. Na kraju sastanka, admiral Stavridis je pozvao ministra odbrane u uzvratnu posjetu u narednom periodu.

Admiral Stavridis pohvalio je napore Crne Gore na planu evroatlantskih integracija i zahvalio se na doprinosu crnogorskih vojnika misiji ISAF u Avganistanu.

Ministar odbrane Pejanović-Đurišić naglasila je izuzetno dobru saradnju Crne Gore i NATO, što je i pokazano kroz pomoć NATO Euro-atlantskog koordinacionog centra za odgovor u kriznim situacijama – EADRCC, prilikom poplava 2010. i snježnih padavina ove godine.

Admiral Samardžić zahvalio se admiralu Stavridisu na pruženoj pomoći prilikom nevremena, istakavši i solidarnost država u regionu, i ocijenio da su humanitarne

Admiral Stavridis tokom boravka u Crnoj Gori dao je intervju RTCG. Prenosimo dio razgovora admirala Stavridisa i novinara i urednika emisije “U centar” Andrije Nikolića: Kako procjenjujete trenutnu situaciju u regionu, i šta nam možete reći o napretku, kada je riječ o pristupanju Crne Gore NATO? Smatram da se dosta toga u regionu promijenilo i mislim da su to pozitivne promjene. Ovdje, u Crnoj Gori, vidimo stvarni napredak ka članstvu. Vidimo profesionalnu vojsku, budžet za vojsku koji raste i to je dobro.

Vidimo novog ministra odbrane koji je kompetentan i kvalifikovan. Vidimo vrlo iskusnog šefa odbrane viceadmart 2012.

PARTNER

9

Intervju mirala Samardžića koji je tri godine na toj dužnosti. Dakle, vidimo veliki napredak. Takođe bih dodao da smo u ove tri godine, vidjeli crnogorske vojnike u Avganistanu gdje su odradili izuzetno dobar posao radeći u mirovnim misijama sa NATO i zemljama koje nijesu u NATO. Smatram da je došlo do velikog napretka i da je Crna Gora danas bliže članstvu. Nadam se da će uskoro doći dan kada će Crna Gora postati ravnopravna članica NATO. Šta mislite o proširenju Alijanse? Da li možemo da očekujemo da će se o tom pitanju razgovarati na predstojećem Samitu u Čikagu?

Smatram da Samit u Čikagu neće biti “Samit o proširenju”, što je naziv koji NATO koristi kada namjeravamo da pozovemo nove članice. Smatram da je demokratija duh otvorenog članstva u NATO, kao što su i odredbe sporazuma koje bilo kojoj državi omogućavaju da ispuni standarde NATO. Mislim da je važno da sve zemlje to prihvate. O tome će se raspravljati i mislim da će se glas Crne Gore čuti u tom procesu. Šta Crna Gora očekuje od Samita u Čikagu? Nešto konkretno ili samo smjernice za budućnost?

To je politička odluka, koju donosi Generalni sekretar.

To je u sferi politike. Ono što mogu da kažem, iz vojne perspektive, jeste da Vojska Crne Gore radi odličan posao i da se veoma spretno kreće ka članstvu.

Da li je NATO i dalje u potpunosti posvećen podršci Crnoj Gori na njenom putu ka evroatlantskoj porodici, ili postoje određena neslaganja u politici NATO, što se tiče ovog pitanja?

Smatram da ne postoje neslaganja. Smatram da postoji čvrst progres Crne Gore, a njen angažman u evroatlantskoj zajednici za ovaj narod je veoma važan. Vjerujem da ćete nastaviti vremenom da se još razvijate.

To su spekulacije koje smo čuli od jednog crnogorskog opozicionara koji je crnogorsku javnost informisao o promjeni politike NATO prema Crnoj Gori. Imate li komentar na ovo?

Ne poznajem člana parlamenta kojeg ste pomenuli. Ono što ja znam u domenu Vojske jeste da ja i dalje vidim napredak ka članstvu.

Kako vidite ulogu crnogorskih vojnika u Avganistanu?

Vidim ih kao vrlo sposobne vojnike, u operacijama na sjeveru, blizu Mazari el-Šerifa. Takođe vrlo su efikasni u obuci i učešću na području Kabula. Naime, obuka je najvažnija stvar koju obavljamo u Avganistanu, jer tako ćemo obaviti tranziciju i predati sigurnost Avganistana Avganistancima. To će se desiti do kraja 2014. Crnogorci rade odličan posao pomažući u obuci avganistanskih bezbjednosnih snaga u Kabulu.

10 PARTNER

mart 2012.

Koje su prednosti i mane sistema kolektivne bezbjednosti za malu zemlju i malo društvo poput našeg?

Smatram da su prednosti veoma jasne. Dobijate zlatni standard bezbjednosti. Kada ste članica NATO, ukoliko vas ikada neko napadne, to je kao napad na sve zemlje. To je član 5 NATO sporazuma, koji kaže – napad na jednog biće doživljen kao napad na sve. Mislim da su tu i ekonomski benefiti od pridruživanja NATO Alijansi. To se ogleda kroz različite vrste ulaganja. Treće, mislim da je i od pomoći kada je u pitanju ulazak u Evropsku uniju, što opet ima svoje ekonomske beneficije; i četvrto, to vašoj Vojsci omogućava da bude uključena u sve visoke i visoko –tehnološke aktivnosti – počev od raketne odbrane do ranog upozoravanja na vazdušne napade. To je nešto što manja nacija ne može sebi priuštiti, ali bi mogla da se udruži i podijeli to sa grupom. To bi bile prednosti. Iskreno, ne mogu da se sjetim nijedne negativne stvari pridruživanja NATO. Želite da kažete da mislite da NATO danas nije striktno vojna organizacija?

NATO je organizacija koja je fokusirana na bezbjednost.

Sada je bezbjednost veoma širok pojam u ovom našem XXI vijeku. Dakle, NATO je uključen u humanitarne akcije, poslali smo pomoć u Pakistan, tokom poplava i zemljotresa, NATO nacije su došle i pomogle ovdje u Crnoj Gori i to nedavno tokom velikih prirodnih katastrofa u djelovima pogođenim sniježnim padavinama. Znači, NATO je bio uključen u humanitarne akcije, u sveobuhvatan pristup čiji je cilj bio stvaranje bezbjednosnih zona, kao što smo uradili na Kosovu, bili smo uključeni u antipiratske operacije, mi nastojimo da naši članovi imaju demokratske vrijednosti i žive po standardima ugovora. Dakle, to nije samo vojna organizacija, već i bezbjednosna u najširem smislu te riječi.

Naš narod je poprilično podijeljen po pitanju NATO integracija. Koji su to konkretni benefiti članstva u NATO i zašto mislite da bi to moglo da bude korisno za našu zemlju?

Mislim da članstvom u Alijansi vi štitite vašu naciju, jer vam omogućava pristup visokoj tehnologiji, informaciji, obavještenosti, obuci, logistici, postajete dio jedne organizacije koja ima zlatne standarde u bezbijednosti. I to članstvo takođe povećava mogućnosti Crne Gore da se pridruži Evropskoj uniji, da bude dio ekonomskih benefita, a ja bih mogao takođe da utičem i na ohrabrivanje inostranih investitora da dođu ovdje jer da je okruženje u Crnoj Gori bezbjedno. Mislim da su to veoma konkretni benefiti.

Koja je danas osnovna razlika između NATO i EU? Mislim da je najveća i najočiglednija ta što je EU samo ovdje u Evropi, dok NATO ima transatlantske konekcije, znači vi širite raspon zaštitnih sposobnosti Sjedinjenih Američkih Država i Kanade – sjevernoameričkih partnera i

Intervju dodajete ih veoma moćnim sposobnostima evropskih partnera. Dakle, ja bih rekao da NATO, iz jedne bezbjednosne dimenzije gledano, pruža najveće mogućnosti. Naravno, i Evropska unija ima šta da pruži, pogotovo u ekonomskom smislu – tu mislim na zonu slobodne trgovine, na slobodno kretanje radne snage. Dvije različite organizacije, ja bih uticao da se evropska nacija pridruži objema. I naravno, mnoge i jesu, jer 26 članica NATO su takođe članice EU. Koja je uloga Balkana kao prirodne veze između Istoka i Zapada i koje je mjesto Crne Gore u ovom regionu?

Kao prvo, ono što sam uvijek mislio o Crnoj Gori odnosi se na dvije stvari: jedna je da ona ima dugu istoriju kada

je nezavisnost u pitanju, i druga da ova zemlja uspijeva da ima dobre odnose sa svim svojim susjedima. To je veoma kvalitetna stvar kada je jedna nacija u pitanju. Takođe, Crna Gora, koja je jedno multietničko društvo, veoma je dobar primjer ovdje na Balkanu o tome kako ljudi mogu zajedno u jednom društvu iako, pripadaju različitim vjerama i nacijama. To je uloga Crne Gore. Sada, u terminima Balkana – mislim da je on dio Evrope, da posjeduje veliki ljudski kapital. Jasno, oni isplivavaju iz jednog desetogodišnjeg perioda nesrećnih devedesetih. Ali, kada pogledam na sav progres ovdje na Balkanu, u poslednjih 10 godina, nevjerovatno je impresivan, i ja gledam na Balkan kao na zonu visokih potencijala za turizam, proizvodnju, ljudski kapital, obrazovanje, odlična vina...

U tom smislu šta mislite da su naši glavni potencijali – kada govorimo o NATO i evropskim integracijama?

Mislim da Crna Gora donosi prije svega ljudski kapital. Male populacije mogu da doprinesu na jedan veliki način. I to vidimo danas u Avganistanu, na primjer. Stoga vi imate veoma važno mjesto na Jadranu. Ovo je važna obala. Obala koja se nalazi između dvije NATO članice i bilo

bi veoma dobro povezati obalu. I treće, stabilnost u Crnoj Gori pomaže kreiranju stabilnosti na Balkanu. Stabilnost na Balkanu je dobra stvar za Evropu, stabilnost u Evropi je dobra za svijet i transatlantsku zajednicu. Ja mislim Crna Gora jeste mala nacija, ali je to nacija sa velikim srcem i velikom željom da u ovoj organizaciji doprinese po pitanju bezbjednosti.

Ako se Crna Gora pridruži NATO, da li bi to značilo i otvaranje NATO vojnih i mornaričkih baza u našoj zemlji?

Nijesu planiranje nikakve dodatne baze. Zapravo, NATO je u procesu zatvranja baza, ne otvaranja novih. Ove godi-

ne NATO će zatvoriti, od naših 11 njih šest. Smanjujemo i našu komandnu strukturu sa13.000 ljudi na 8.800. Ne očekujem da vidim niti jednu bazu u Crnoj Gori.

Da li bi Crna Gora kao članica NATO mogla postati meta terorističkih napada ili prijetnji?

Ne postoji, u istoriji, zemlja koja se pridružila NATO i nakon toga postala meta terorizma. Mislim da je to nemoguće.

Da li ste zadovoljni saradnjom sa našom zemljom?

Ja sam veoma zadovoljan vojnim aktivnostima koje sam vidio ovdje a moj posao je da sa vojne tačke posmatram vojnu saradnju. A ona je izvanredna između Crne Gore i NATO. Takođe ću, kao viši oficir SAD, reči da je bilateralna saradnja između naše dvije zemlje na vojnom polju takođe odlična. Mislim da je ovo veliki progres ka članstvu, mislim da su veze veoma jake. Jasno, na kraju je to politička odluka, ali sam siguran gledajući iz vojne perspektive, da Crna Gora radi odličan posao, predlažući se za članstvo u NATO. Kada bi Crna Gora mogla postati član NATO? Mislim da mogu samo reći uskoro. Veoma brzo.

mart 2012.

PARTNER 11

Povod

Nakon pola godine u Avganistanu

Povratak IV kontingenta

I ovaj kontingent potvrdio visoku profesionalnost crnogorskih pripadnika u multinacionalnim misijama

N

edugo nakon što je V crnogorski kontingent ispraćen u misiju u Afganistan, na aerodromu Golubovci upriličen je svečani doček njihovih prethodnika.

Pripadnici kontingenta, koji su bili dio međunarodnih bezbjednosnih snaga u misiji ISAF, pod komandom NATO, ponovo su nakon šestomjesečne razdvojenosti, sa svojim najbližima. U Vazduhoplovnoj bazi u Golubovcima, 36 pripadnika četvrtog kontingenta svečano su dočekali predstavnici Ministarstva odbrane, na čelu sa načelnikom Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiralom Draganom Samardžićem. Uz riječi dobrodošlice, Smardžić je u ime članova Savjeta za odbranu i bezbjednost i Ministarstva odbrane odao priznanje za uspješno obavljene zadatke.

joj zemlji. Jedino što sam se uželjela porodice”, kazala je član medicinskog tima Mileva Vuković.

Uloga svih modernih vojski traži odricanje i možemo biti ponosni što su vojnici pokazali da mogu pratiti te trendove, te da su dorasli ulozi članice multinacionalne misije.

“Veoma je bitno što ste uspješno realizovali primopredaju dužnosti V kontingentu, jer odmah po vašem odlasku iz baze Panonija desile su se demonstracije koje su zahvatile čitav Avganistan. Ono što je najvažnije je da su pripadnici našeg petog kontingenta u takvoj situaciji pokazali prisebnost i veoma dobro reagovali”, kazao je Samardžić.

I ovaj kontingent potvrdio visoku profesionalnost crnogorskih pripadnika u multinacionalnim misijama. Kao i njihovi prethodnici, pokazali su svoje sposobnosti, a njihov rad i ljudski potencijal prepoznale su partnerske zemlje i zapovjednici u komandi.

“Čast mi je bila da radim sa ovim vojnicima. Svaki od njih dao je sve od sebe kako bi pominjanje crnogorskog vojnika imalo odjek i u dalekoj zemlji na istoku”, poručio je komandant IV kontingenta poručnik Miloš Gačević i istakao je da je nevjerovatan osjećaj biti ponovo u Crnoj “Poslije dešavanja u proteklom mjesecu, svi mi koji raGori. Za petoricu pripaddimo u Ministarstvu odbrane nika Vojske Crne Gore, iz i u Generalštabu možemo POVRATAK BEZ MIJAJLA PERIŠIĆA sastava IV kontigenta misije biti ponosni na našu Vojsku, Četvrti kontingent pripadnika Vojske Crne Gore jer smo pokazali da u istom ISAF, koji su se nalazili se na vratio se, nažalost, bez jednog svog druga, Mijajla trenutku možemo imati dva dužnostima u Mazar e ShaPerišića. On je ranije, na početku njihove smjene, kontingenta u misiji. Mislim rif-u i Kabulu naknadno je umro od posljedica srčanog udara. To je, u nekom da ste u proteklim danima organizovan transport i oni smislu, opteretilo njihov čitav šestomjesečni boravak opravdali povjerenje narosu polovinom marta stigli u da i pokazali da on može u u Avganistanu. Otac Mijajla Perišića, prema našim Crnu Goru. Takođe, dvojisvakom trenutku računati na saznanjima, spremao se da dođe na doček drugoca pripadnika Vojske Crne svoju Vojsku” istakao je Sava njegovog sina Mijajla. Ali, sudbina je htjela da je Gore iz sastava V kontinmardžić. umro uoči samog povratka petog kontingenta iz Avgenta, koji će obavljati dužNije lako biti odvojen od ganistana. nosti instruktora u Vojnobližnjih, ali kao sastavni dio policijskoj školi u Kabulu, posla i profesije, vojnici su svjesni esni da i na to moraju biti otputovali su za Zagreb odakle su u organizaciji OS Hrvatspremni. “Opet bih išla u misiju. Uglavnom smo se bavili ske transportovani do baze u Avganistanu. onim aktivnostima kojima bismo se bavili i da smo u svoG. Bojić

12 PARTNER

mart 2012.

Intervju

Pohvaljen oficir Vojske Crne Gore u ISAF misiji

Crnogorski vojnici na veoma bezbjednoj lokaciji Razgovor sa potpukovnikom Miodragom Vuksanoviþem

O

ficir Vojske Crne Gore, potpukovnik Miodrag Vuksanović, u skladu sa NATO procedurama za predlaganje (“Letter of Commendation”) i dodjelu pohvala (“Certificate of Commendattion”) pripadnicima oružanih snaga zemalja koje učestvuju u misiji ISAF, u Avganistanu a nijesu članice NATO, dobio je pohvalu za izuzetno kvalitetnu realizaciju radnih zadataka, tokom čitavog trajanja misije. Pohvalu je dodijelio komandant Regionalne Komande Sjever general-major Markus Knajp. Vuksanović je bio angažovan na dužnosti štabnog oficira u Štabu Regionalne Komande Sjever, od avgusta 2011. godine. Nakon Vuksanovićevog povratka u Crnu Goru, zamolili smo ga da iznese svoje utiske i prenese iskustvo iz ISAF misije U Avganistanu.

Kakvi su Vaši utisci nakon kontakta sa Regionalnom komandom Sjever?

Ja bih to nazvao jednim velikim skupom novih utisaka. Moj prvi susret sa Avganistanom je bio iz vazduha, jer smo doputovali avionom tokom dana. Ono što me je fasciniralo su geografske karakteristike te zemlje u kojoj je trebalo da ostanem šest mjeseci. Sve što se pročita, nauči ili čuje od nekog drugog ne može se upo-

rediti sa ličnim doživljajem. Veličina baze u kojoj smo boravili pola godine je za neke naše standarde neshvatljiva, jer tu dnevno cirkuliše oko 9.000 ljudi. To je jedan mali vojni grad u kojem sve funkcioniše na besprekoran način. Ako se uzme u obzir okruženje u kojem se sama baza nalazi i mjere bezbjednosti koje takvo okruženje nameće, način na koji se život u bazi odvija izgleda još više fascinantan.

Pomenuli ste da su mjere takve da predviđaju određenu dozu opreza. Da li ste bili u prilici da ostvarite kontakte sa lokalnim stanovništvom i kako cijela ta relacija funkcioniše?

Ne u mjeri u kojoj imaju pripadnici oružanih snaga sa dozvolom za izlazak van baze, ali svakako da, s obzirom na činjenicu da je veći broj lokalnih stanovnika upošljen u Bazi na pomoćnim poslovima i poslovima održavanja.

Po samoj definiciji posla bili smo u kontaktu sa određenim brojem ljudi iz sastava avganistanskih nacionalnih bezbjednosnih struktura sa kojima smo svakodnevno sarađivali. Imao sam priliku da komuniciram sa njima i da donekle stvorim sliku o mentalnom sklopu jednog tradicionalnog Avganistanca.

Koliko je misija rizična za učesnike, odnosno ljude koji borave tamo?

Nelogično bi bilo da smo tamo gdje jesmo, a da

Intervju ne postoji rizik. Ako se sagleda trenutna bezbjednosna situacija tamo gdje se crnogorski vojnici nalaze i gdje izvršavaju svoje zadatake, mislim da su trenutno veoma bezbjedni. Nema indikatora koji bi ukazali na njihovo direktno ugrožavanje, ali uvijek postoji rizik. Prijetnja od infiltracije pripadnika talibanskog pokreta ili nekih drugih pobunjeničkih grupacija u avganistanske snage bezbjednosti je konstantna, čime se povećava i rizik za ugrožavanje pripadnika multinacionalnih snaga i u samim bazama i kampovima. Međutim, ja sam ubijeđen da će mjere koje multinacionalne snage preduzimaju na neutrilisanju ove prijetnje i dalje biti veoma efikasne i da se ništa tako neće desiti, naročito ne tamo gdje su razmješteni pripadnici Vojske Crne Gore.

Koja je generalno misija baze u kojoj ste bili smješteni?

U bazi „Marmal“ lociraju Komanda i Štab Regionalne Komande Sjever, kao i veliki broj potčinjenih komandi i jedinica. Ako se koristimo kompjuterskim terminima u bazi se nalazi procesor koji kontroliše sve operacije multinacionalnih snaga u zoni odgovornosti Regionalne Komande Sjever. Za

sve što se radi u tom području otuda se daju instrukcije.

Bili ste angažovani na zadacima štabnog oficira. Možete li pojasniti koje poslove ta pozicija podrazumijeva?

Za svako konkretno formacijsko mjesto u Štabu Regionalne Komande Sjever su propisane i unutrašnjom organizacijom rada definisane konkretne dužnosti, obaveze i zadaci. Međutim, pored toga se dešava mnogo paralelnih aktivnosti koje zahtijevaju interakciju između svih elemenata štaba. Ukoliko ne postoji jaka interakcija između pojedinačnih segmenata štaba on ne moze da funkcioniše, ne samo taj u Avganistanu nego ni bilo koji drugi.

Ja sam bio na dužnosti analitičara u obavještajnoj sekciji.

Posao jednog analitičara je svuda u svijetu veoma sličan.

Prikupljene informacije se analiziraju i upoređuju sa postojećim bazama podataka, stvara se globalna slika, donose se zaključci i procjene u vezi razvoja bezbjednosne situacije. Takođe, na osnovu činjeničnog stanja i određenih pokazatelja utvrđuju se novi trendovi u aktivnostima pobunjenika i daju se kratkoročna, srednjoročna ili dugoročna predviđanja vezana za njihove dalje aktivnosti.

Utvrđuje se da li postoje indikatori koji mogu ukazati na narušavanje bezbjednosti pripadnika koalicionih snaga i i utvrđuju se

Intervju trendovi vezani za razvoj buduće situacije.

Vaš zadatak u štabu je bio prilično odgovoran i na neki način uticao na određene aktivnosti i izvan njega.

Svakako, i ne samo moj. Bio sam jedan mali dio sekcije u kojoj postoji veliki broj različitih segmenata. Svako se bavi svojim specifičnim poslom i ima konkretne odgovornosti, ali jedno bez drugog ne funkcioniše, jedno drugo dopunjava i mislim da smo odradili posao na kvalitetan način.

Za izuzetno kvalitetnu realizaciju radnih zadataka, tokom čitavog trajanja misije dobili se pohvalu od komandanta Regionalne komande sjever general-majora Markusa Knajpa.

Imao sam čast i privilegiju da 2010. završim prestižni Komadno-štabni koledž u SAD, odnosno, bio sam prvi oficir Vojske Crne Gore koji je u misiju otišao sa završenom Komandno-štabnom školom. To mi je donekle predstavljalo i teret, jer mi je nametalo veću dozu odgovornosti. Želio sam da provjerim stečeno znanje, dokažem sebe a time i da opravdam povjerenje koje mi je ukazano time što sam upućen na školovanje. Iz toga razloga moje znanje je bilo malo šire nego što se očekivalo za to radno mjesto, ali mi je u istom momentu omogućilo širu interakciju sa oficirima iz drugih sekcija Štaba.

Pokušavao sam da dam svoj doprinos svuda gdje je bilo potrebno i to je prepoznato od strane pretpostavljenih.

Dodijeljena pohvala je najveće priznanje koje komandant Regionalne komande Sjever može sam da dodijeli. Ja sam ponosan na činjenicu da sam je dobio i meni lično ona predstavlja jednu moralnu satisfakciju za sav trud uložen tokom misije.

Koliko će znanje koje ste stekli koristiti ne samo Vama, nego generalno i Ministarstvu odbrane na poslovima koje ovdje treba da vodite?

Angažovanje na mjestu štabnog oficira u Štabu regionalne Komande Sjever za mene predstavlja jedno ogromno iskustvo iz kojeg sam naučio mnogo. Smatram da je stečeno znanje izuzetno primjenjivo, prvenstveno sa aspekta same interakcije u multinacionalnom okruženju. S obzirom na to da je Crna Gora na putu evroatlanskih integracija, to je ono što nas sve više očekuje u budućnosti. Osposobljavanje što većeg broja ljudi za funkcionisanje u takvoj sredini je svakako jedan veliki plus. Angažovanje u misiji otvorilo mi je neke šire vidike. Ne kažem da nijesam vidio i loših stvari, ali ako se sve stavi na vagu benefiti su ogromni. Pripadnici komandi i jedinica Vojske Crne Gore se kroz jedan planski

proces svakodnevno obučavaju i uvježbavaju za realizaciju svojih namjenskih misija i zadataka. Međutim, misija u Avganistanu je jedinstvena prilika da se sagleda kako štabni proces izgleda u jednoj stvarnoj situaciji, gdje je prijetnja realna.

Koji su Vama bili najveći izazovi tokom boravka u Avganistanu?

Glavni izazovi su vjerovatno bili isti za sve pripadnike kontingenta. Na prvom mjestu je svakako odvojenost od porodice, posebno kada imate malu djecu. Ljudima se ovdje čini da je šest mjeseci kratak period i da brzo prodje, dok je za one koji su u misiji, kao i za njihove porodice to poprilično dug period. Klimatska razlika mi je takođe predstavljala određeni problem, a naročito nagle varijacije u temperaturama. Bilo je slučajeva da je jednog dana temperatura bila -16 stepeni, dok bi već za dva dana ona dostizala i +18 stepeni. Te varijacije se osjete u organizmu. Velika vrućina u ljetnjem periodu, pješčane oluje, situacija kad se ne vidi ni par metara od sebe jer je sve puno prašine. Iako je obavezno radno vrijeme od 8 ujutro do 20 sati, većina formacijskih mjesta nameće potrebu za dnevnim angažovanjem dužim od 12 radnih sati, pa nema mnogo vremena za odmor. Jedino je petkom i nedjeljom ujutro moguće malo duže odspavati. Čovjek se poslije izvjesnog vremena psihički zamori, naročito ako je nivo aktivnosti u zoni odgovornosti takav da nameće pojačano angažovanje u dužem vremenskom periodu. Međutim, donekle smo bili u boljem položaju nego nego naši pripadnici u PRT „Pul-e Khumri“. Kamp „Marmal“ je ogromna baza koja pruža mnogo bolje uslove za rekreaciju tokom slobodnog vremena. Uslovi za bavljenje sportom su odlični a ima i par lokala u kojima može da se popije kafa, sok ili jedno do dva piva naveče od 20.00 do 22.00 časa.

Da li biste ponovo pošli u Avganistan?

Definitivno da. Ipak, trenutak odlaska bi zavisio od brojnih drugih faktora, posebno od porodične situacije. Podrška porodice je bila osnovni preduslov da tamo realizujemo naše zadatke kako valja. Koliko god odlazak bio za nas naporan, mislim da je našim porodicama bilo podjednako teško. Ukoliko bi situacija bila takva da ne bi postojale neke realne smetnje, ponovo bih otišao. Dok sam bio u Školi u SAD postizao sam odlične rezultate, ali ono gdje sam osjećao svoj lični hendikep bio je nedostatak iskustva iz misije. Ovim sam to prevazišao, ali uvijek postoji potreba za daljom nadogradnjom. Misija u Avganistanu je za mene bila jedno veliko iskustvo lično i profesionalno.

Gligor R. Bojić mart 2012.

PARTNER 15

Povod

Jedna priĀa o spasavanju ljudi

Za Planinski bataljon ništa nemoguþe Požrtvovanje pripadnika Vojske Crne Gore u vrijeme sniježnog nevremena i vanrednog stanja, u februaru, naravno, ne može se uokviriti u šture službene izvještaje o aktivnosti vojnika i oficira u toj prilici. Ima u tome posebno zanimljivih priĀa. Jednu smo zabilježili u Pljevljima.

Č

etvrtak, 16. februar. Snijeg uporno pada.

Već je dostigao preko metar visine. Vanredno je stanje. U kasarni “Vladimir Knežević Volođa” u Pljevljima stanje je, ipak, redovno. Pao je mrak. Tim za evakuacije osoba iz odsječenih sela, spreman je da reaguje. Poziv i Tim je već krenuo.

Akcija nazvana ‘’Snježana’’ počela je u 19 sati i 35 minuta. Pripadnici Planinskog bataljona, stariji vodnici Zoran Knežević i Milovan Milićević, vodnik Aleksandar Petrović, zatim desetar Bojan Gazdić i vozač desetar Milan Šljivić uputili su se u selo Kosanica, da bi porodilju Marijanu Kriještorac evakuisali do bolnice. Ekipa stiže do mjesta gdje se sa glavnog puta, silazi na sporedni. Dalje vozilo više ne može, pripadnici Planinskog bataljona ipak mogu. Do kuće Kriještoraca ima dva i po kilometra, snijeg je prekrio stazu, duva jaka mećava.

Tim ne odustaje. Probijaju se do porodiljine kuće, a tamo ih čeka i njena 14-omjesečna kćerka, Zilha. Ekipa priprema porodilju, dok stariji vodnik Milovan Milićević Zilhu stavlja u borbeni ranac, kako bi je zaštitio od mećave. Put do sanitetskog vozila, ponovo dva i po kilometra. Evakuacija do vozila uspješno je sprovedena. No, tu se ne završava akcija. Na putu ka bolnici, u selu Vilići, počeo je porođaj. Babici Indiri Lajko pomaže stariji vodnik Zoran Knežević. Po dolasku u bolnicu Tim odnosi porodilju u operativnu salu. Direktor Opšte bolnice, dr Dakić, uskoro izvještava da su pripadnici Planinskog bataljona još jednom pomogli u rađanju novoga života, djevojčice teške 3,5 kg, a da se njena majka uspješno oporavlja. Akcija je završena u 22 i 30 časova. Tako je izgledao, za pripadnike Planinskog bataljona običan dan, koji su tokom vanrednog stanja u Crnoj Gori pružili nesebičan doprinos, svakodnevno rizikujući svoje živote, kako bi spasili tuđe. Planinski bataljon formiran je 2006. godine i smješten je, prevashodno, u pomenutoj pljevaljskoj kasarni. Druga planinska četa je smještena u kasarni ‘’Breza’’ u Kolašinu, pa je na taj način omogućeno da se brzo i efikasno djeluje i pruži pomoć na skoro kompletnoj teritoriji sjevera Crne Gore.

Bataljon raspolaže motornim sankama, terenskim vozilima i kamionima, pa su akcije dostave lijekova, hrane, ćebadi i ostalih potreba stanovništvu realizovane izuzetno efikasno i ekspeditivno.

Prema riječima komandanta Planinskog bataljona majora Milutina Đurovića, pripadnici su osposobljeni da odgovore svakom postavljenom zadatku,

16 PARTNER

mart 2012.

a mnogi od njih završili su specijalističke kurseve u inostranstvu. Najveći broj kurseva koje su uspješno pohadjali pripadnici Bataljona realizovani su u Austriji i Sloveniji. Između ostalog, treba pomenuti realizaciju osnovnih kurseva skijanja, kurseva za instruktora skijanja, kurseva planinskog ratovanja i treninge vojnih planinara u Austriji i Sloveniji, a realizovan je i osnovni kurs skijanja kod nas, sa instruktorima iz Austrije. Te aktivnosti, dodaje major Đurović, doprinijele su da se značajno osposobe naši vojnici za djelovanje u planinskim predjelima i ekstremnim uslovima.

Tako su pripadnici Vojske Crne Gore bili dobro pripremljeni za sve aktivnosti koje su realizovali u prvim mjesecima 2012. godine, tokom trajanja vanrednog stanja. Pored učešća u procesu obuke, u saradnji sa OS Austrije, izrađena su i tri alpinistička poligona koja pružaju izuzetne uslove za sve vidove obuke i to: alpinistički poligon Gotovuša, oko 7 km udaljen od kasarne “V.K.Volođa”, koji pruža veoma povoljne uslove za realizaciju osnovnog i srednjeg nivoa alpinističke obuke; alpinistički poligon Ćehotina, oko 6 km udaljen od kasarne “V.K.Volođa”, pruža kvalitetne uslove za realizaciju sadržaja obuke ljetnje i zimske alpinistike, taktičke obuke, topografije i gađanja i alpinistički poligon Pirlitor (Žabljak), oko 50 km udaljen od kasarne “V.K.Volođa”, pruža kvalitetne uslove za realizaciju sadržaja obuke ljetnje i zimske alpinistike, taktičke obuke, topografije, obuke na brzim vodama, gađanja i kombinacije tih vidova obuke. Od posebnog značaja biće realizovanje zajedničke vježbe sa OS Austrije u septembru, u Crnoj Gori. Komandant bataljona major Đurović ističe da je 26 pripadnika Planinskog bataljona boravilo u međunarodnoj misiji ISAF u Avganistanu i na taj način dalo doprinos miru u svijetu i napretku naše zemlje u procesu NATO integracija. Deset pripadnika trenutno je u sastavu V kontigenta Vojske Crne Gore u ISAF misiji. Akcija ‘’Snježana’’ i niz drugih, svakodnevnih akcija, pokazale su da su pripadnici Planinskog bataljona adekvatno osposobljeni da pruže asistenciju stanovništvu u svim mogućim i nemogućim uslovima. Jednu stvar nikako ne smijemo da smetnemo s uma. Vanredno stanje u zemlji je ukinuto ali misija pripadnika Planinskog bataljona i cjelokupnog sastava Vojske Crne Gore još traje.

Nemanja Đukanović

Vojna tehnika

Iz istorije naoružanja i vojne opreme

Laki protivavionski sistem FIM Stinger-9 F

IM- Stinger je prenosivi, laki protivavionski odbrambeni sistem koji je u upotrebu prvi put uvela Vojska SAD, ali je nakon toga prhvaćen i uključen u arsenal naoružanja mnogih drugih armija širom svijeta. Značaj u istoriji naoružanja je stekao zbog svoje veoma jednostavne primjene na više različitih platformi (zemlja, more i vazduh), ali i protiv različitih vazdušno-desantnih prijetnji. Zbog njegove jako uspješne upotrebe u više oružanih sukoba tokom 80-tih i 90-tih godina XX vijeka, za licencu u proizvodnji Stingera zainteresovalo se dosta firmi, koje su u saradnji sa SAD proizveli oko 70.000 primjeraka u upotrebi.

POZADINA RAZVOJA STINGERA FIM-92 Stinger razvijen je kao zamjena za slično oružje oznake FIM-43 (eng. “Redeye”). Potreba za razvojem naoružanja koje bi moglo efikasno da uništava neprijateljske letilice, a da istovremeno njim može da rukuje jedan vojnik, javila se još 1948. godine. Pošto je bilo više nego očigledno da su sistemi za odbranu od neprijateljskih letilica bili nemoćni protiv sve savremenijih aviona, koji su letjeli na većim visinama i naravno velikim brzinama, javila se potreba za razvojem oružja koje bi uspješno odgovorilo ovom zadatku. Tako je 1968. godine uključen u upotrebu FIM-43 koji je radio na principu targetiranja meta infracrvenim navođenjem. U periodu od 1969 do 1982. godine proizvedeno je nekih 85,000 jedinica. Kada je nakon pokušaja razvoja poboljšanog sistema FIM-43 razvijen sasvim novi koncept oznake FIM-92 Stinger, došlo je do postepenog povlačenja iz upotrebe sistema FIM-43, da bi nakon 1995. godine bio u potpunosti isključen iz upotrebe.

RAZVOJ FIM-92 Inicijalni razvoj raketnog lansera je počela kompanija General Dynamics 1967. godine sa oznakom Redeye II. Tokom 1971. godine je na zahtjev američke vojske razvijen FIM-92, koji 1972. godine dobija naziv Stinger. Zbog tehničkih poteškoća koji su pratili testiranja, prvo lansiranje se obavilo tek 1975. godine. Proizvodnja FIM-92 je počela 1978. godine čime je počela postepena zamjena FIM-43 Redeye. Unaprijeđeni Stinger sa novim sistemom za praćenje meta FIM-92B je proizveden 1983. godine. Iako je FIM-92 sistem baziran na infracrvenom sistemu za navođenje raketa kao i FIM-43, FIM-92 je sa druge strane imao poboljšan mehanizam praćenja i pogađanja meta pa nije davao previše prostora protivniku za kontra mjere u cilju osujećenja efikasnog pogotka.

Rakete ispaljene Stingerom lete brzinom zvuka, ali osim toga sam sistem je osmišljen da za jako kratko vrijeme dejstvuje protiv vazdušnih ciljeva čak i kada je upravljač sistemom frontalno suočen sa neprijateljskom letilicom. Stinger raketa ima domet targetiranja od oko 4800m visine sa efikasnim pogađanjem neprijateljskih niskoletnih prijetnji do 3800m visine. Ovo Stinger raketu čini smrtonosnim sredstvom za neutralisanje niskoletnih aviona kao što je Suhoj Su-25, ali i protiv helikoptera svakog tipa bez obzira na njihovu namje-

nu. Raketa se pokazala jednako uspješnom u operacijama po danu kao i po noći, ali i u uslovima različitih atmosferskih i vremenskih prilika.

UPOTREBA U ORUŽANIM SUKOBIMA Stinger je prvi put upotrijebljen u operativnom smislu tokom Foklandskog rata, između Velike Britanije i Argentine, i koristili su ga “SAS”, britanske specijalne jedinice. Međutim, ipak prava “premijera” upotrebe Stingera je bila tokom sovjetske okupacije Avganistana od 1979 do 1989. godine.

Kako se gerilski oblik ratovanja, koji su mudžahedini koristili protiv Sovjeta, pokazao veoma uspješan u početnom periodu sovjetske ofanzive, Sovjeti su upotrebom borbenih aviona i helikoptera skoro u potpunosti slomili otpor mudžahedina. Iako su mudžahedini finansijski bili potpomognuti od strane SAD, Saudijske Arabije i Pakistana, to je bilo nedovoljno da bi zaustavili sovjetski teror iz vazduha. Ali to će se promijeniti onog momenta kada su SAD uz pomoć CIA naoružali i obučili u rukovanju Stingerom mudžahedine.

Stinger se pokazao toliko moćan u borbi protiv sovjetskih letilica, da je vrlo brzo bilo jasno da su mudžahedini konačno našli leveridž koji im je bio potreban u borbi protiv tehnički superiornijeg Sovjetskog Saveza. Upravo se Stingeru i pripisuje dio zasluga za povlačenje Sovjeta 1989. godine, mada je sasvim jasno da je na to uticalo puno drugih razloga, koji su više političke nego vojne prirode.

Ipak, osim u Avganistanu, Stinger je našao upotrebu i u drugim oružanim sukobima koji su obilježili posljednje godine “hladnog rata”, ali i burne devedesete. Prema nekim procjenama, Stinger je zaslužan za uništenje oko 270 aviona.

Međutim, ipak uzevši u obzir nivo tehničke razvijenosti današnjih aviona, sasvim je jasno da oružje poput Stingera ne predstavlja maltene nikakvu opasnost, osim ako se govori o helikopterima svih vrsta i namjena. kapetan Todor Goranović

mart 2012.

PARTNER 17

Povod

Uspješna obuka za uslove planine i zime

Završna vježba na Bjelasici P

ripadnici Vojske Crne Gore uspješno nastavljaju realizaciju obuke u zimskim uslovima, a Planinski bataljon, već nekoliko godina zaredom, postao je prepoznatljiv po dobroj organizaciji te vrste obuke.

Pravovremeno su izvršene sve pripreme, što je preduslov za kvalitetnu realizaciju obuke u zimskim uslovima.

Obuka je započeta, kao i prethodne godine, zajedničkim aktivnostima sa pripadnicima Vojske Makedonije, kao nastavak bilateralne vojne saradnje, a zatim i BALKAN CHOD grupom. Pripadnici VCG su se potrudili da u cilju inteziviranja saradnje upotpune obuku u zimskim uslovima kroz izradu objekata u zimskim uslovima, upravljanje motornim sankama, i naravno da, kroz obuku u skijanju, na prelijepim padinama Bjelasice i ski centra “Jezerine”, pruže mogućnost gostima da usavrše tehnike skijanja, ali i da se upoznaju i uživaju u prelijepim zimskim pejzažima tog prostora. Značaj saradnje je višestruk. Sa jedne strane, kroz razvoj partnerske saradnje vojski iz okruženja, razvijaju se i međudržavni odnosi, a s druge strane, kroz razmjenu iskustava i sticanje novih znanja i vještina, unapređuje se sistem obuke u zimskim uslovima u našim jedinicama.

Posebno je važno istaći činjenicu da je realizacija obuke u zimskim uslovima bitna, ne samo za potrebe sistema odbrane, već i za pružanje pomoći civilnim strukturama, u okviru II misije VCG, što se najbolje pokazalo prilikom angažovanja Vojske tokom februara. Započetu obuku u zimskim uslovima morali smo prekinuti u februaru, ali smo kroz angažovanje na pružanju pomoći ugroženom stanovništvu na najbolji način prikazali dosadašnju obučenost, kao i potrebu, da i u narednom periodu, stalno radimo na usavršavanju prilikom obuke u zimskim uslovima, što će se posebno tražiti od pripadnika Planinskog bataljona.

Nakon završetka angažovanja jedinice na zadacima iz II misije, nastavili smo sa obukom, gdje je glavna obuka u skijanju, a pored toga osposobljavamo naše pripadnike za život i rad u planini u zimskim uslovima (organizacija marševa u planini, zimi; izrada i boravak u objektima u zimskim uslovima; pronalaženje unesrećenih i spasavanje u planini, zimi). Takođe, sa dijelom pripadnika Planinskog bataljona, ali i sa dijelom pripadnika Pješadijskog bataljona i Čete specijalnih snaga, veoma uspješno smo organizovali i realizovali kurs upravljanja motornim san-

18 PARTNER

mart 2012.

kama. Realizacija obuke u zimskim uslovima zahtijeva izuzetne psihofizičke napore, tako da smo svjesni obaveza koje u narednom period stoje pred našom jedinicom i cilj nam je da svakog pojedinca iz sastava Planinskog bataljona osposobimo za život i rad u planini, tokom zime, a kao preduslov tom cilju javlja se potreba za osposobljavanjem ljudstva u skijanju na neuređenim stazama. Dio pripadnika za obuku na neuređenim stazama i dubokom snijegu smo već osposobili, kako kroz kurseve kod nas, tako i kroz aktivnosti realizovane u inostranstvu. To je proces koji zahtijeva, pored izuzetne spremnosti i određeno vrijeme i adekvatnu opremu.

Trenutno realizujemo obuku u zimskim uslovima na ski centru “Jezerine”, gdje će, pored pripadnika Planinskog bataljona, učestvovati pripadnici Čete specijalnih snaga i Pomorskog odreda.

Obuku realizuju naši instruktori, a grupe dijelimo u zavisnosti od stepena obučenosti i nastojimo da grupe budu što manje, kako bi bio lakši rad instruktorima i kako bi se mogli posvetiti svakom pojedincu u tehnikama ovladavanja skijanja. I ove godine jedan broj naših pripadnika bio je na kursevima u inostranstvu, u Austriji i Sloveniji, i znanja i vještine koje smo tamo stekli su nam od izuzetnog značaja i iste ugrađujemo u naš sistem obučavanja.

Završnica obuke je vježba na Bjelasici, koja će, svakako, pokazati sve kvalitete obuke za izvršavanje mogućih zimskih zadataka u planini. major Miladin Čogurić

Somalija

Pismo sa broda iz voda Somalije

U plavetnilu mora i neba Reportažni zapis Zorana Samardžiþa iz misije Atalanta

O

vu priču započinjem gdje sam stao prošli put, i dalje motrimo i pazimo na svaki trgovački brod misleći na mornare koji moraju sigurno doći kući. Kao i luka, za mornare puno znači kuća, iako je uvriježeno mišljenje za mornare sa trgovačkih brodova da su se vjenčali sa morem i da im je brod kuća, a posada porodica. Tako se javi sjeta za kućom i porodicom, ali neko je davno rekao: “Ploviti se mora”. Da, ploviti se mora, a moraju se izvršavati i zadaci. Sad već “iskusan” i sa upotpunjenim znanjem, pratim svaki dan dešavanja na brodu i oko njega, željan novih znanja koje sjutra moram da prenesem kolegama. Iz “monotonije” IRTC (preporučeni međunarodni tranzitni koridor), Adenski zaliv, premještamo se južnije u Indijski okean ka somalijskim istočnim i južnim lukama. Tek tada je moguće uvidjeti veličinu ovog okeana, jer u IRTC koji je veoma prometan nailazili bi na poneki brod. Sada je oko nas samo nepregledno plavetnilo, tamno plavo sa donje strane horizonta, a svijetlo plavo na gornjoj - nebo. Na nebo nijesam obraćao pažnju duži period, sva čula su bila usmjerena na more, pirati srećom još nemaju letilice pa nijesam pomišljao da gledam gore. A gore kristalno čisto bez oblačka i ničega na njemu, jednostavno plavo.

A onda me jednog jutra pozvaše i rekoše da idem u helikopter na let da se izvidi okolina. Na brzinu se pripremih za let, donose mi opremu, objašnjavaju procedure i postupke, a meni se u glavi vrti pomisao: “Ako su isti kao naši piloti, provjeriće prag moje osjetljivosti na pozitivnu i negativnu G silu”! Pokazuju mi moju poziciju, pored snajperiste OYK tima koji nonšalantno cijelo vrijeme pije kafu i kasnije tokom leta objašnjavaju šta se traži od mene tokom leta. Signal za polijetanje i iščekivanje RnR-a. Iskusni pilot se poigrava sa moćnom mašinom, a ona poslušno igra pod njegovom rukom, pa brzo dostižemo krstareću visinu i brzinu. Operater uključuje FLIR mod i potraga počinje. Uočavamo prvi trgovački brod koji bi skeniran moćnim okom. Na brodu nema nekarakterističnog kretanja, stavova i oružja - brod čist.

Poslije nekoliko minuta leta moguća meta - brod koji liči na PAG (brod matica pirata) sa dva SKIFF (brzi čamci) koje vuče. Oprezan pristup, snajperista na svom mjestu spreman (ovaj put bez kafe), a operater sa svojim čulima za ekranom FLIR. Ista procedura, skeniranje uzduž i poprijeko, na brodu oko 15 ljudi, ali bez merdevina, kuka, bez naoružanja i sumnjivih pokazatelja. Svud okolo mreže - ribari. Oni svojim

putem mi svojim. Povratak na fregatu. Naređuju mi zamjenu pozicija i dobijam zadatak da se “HOIST” stilom spustim na dek. Provjeravaju li me još jednom? Vrata se otvaraju, fregata ispod mene i znak za iskrcavanje. Prihvat na deku i sigurno jedan neobičan dan.

Iz patroliranja pored somalijske obale, trže nas poseban zadatak; 400 NM južno moramo pročešljati zonu u kojoj je uočen mogući PAG. I dok mi krećemo na novu rutu pitam se koje su to udaljenosti i upoređujem ih sa poznatim distancama. Jedno jutro helikopter se diže u vazduh da obiđe “dvorište” oko broda ne bi li pomogao da se pronađu pirati, međutim posle leta pilot daje informaciju da je samo more oko nas i da smo bliže Indiji nego Africi.

Zaokrećemo kurs ka Keniji, tačnije luci Mombasa, neprimjetan osmijeh na licima svih nas. Luka Mombasa, na istoimenom ostrvu, veliki grad, moja druga afrička luka.

Bolji izbor od prve Džibuti, ali daleko od uslova Evrope, pa sam srećan i što sam u luci i što dolazim iz neuporedivo ljepše države. Mombasa će mi ostati u sjećanju po velikim zelenim i cvijetnim oazama sa puno egzotičnog voća i povća što nije svojstveno Africi i dugim bijelim pješčanim plažama sa svijetloplavim, izrazito toplim, morem.

Kratko trajući, novi zadatak na vidiku. Zaštita trgovačkog broda WFP (svjetskog programa hrane) iz Kenije ka Somaliji. Pripreme, užurbanost, isplovljenje i zadatak. Makar ćemo nešto imati na vidiku, M/V sa naše prednje desne strane, koga obezbjeđujemo. Toliko smo ga pratili iz dana u dan, da nam je dojadio pogled na njega pa razonodu nalazimo u nečemu drugom. Treniram, vježbam i uvježbavam se najviše sa kolegama iz OYK, razmjenjujući iskustva. Već pomalo “smekšani” imamo laganu komunikaciju i normalnu priču o poslu; razmjenu znanja sa njihove strane koristim da upotpunim praznine moje obuke. Ali, koliko god radio, dan nikako proći, šta god činio-nedovoljno za 24 časa. Ponekad u misli svrati sjeta za porodicom, kućom, ali mornar nema prava na taj luksuz.

Razmišljam šta rade kolege iz POMORSKOG ODREDA, stižu li da završe sve poslove, te završavaju li i moje obaveze dok sam ja na drugom kraju Zemlje. A trgovački brod je još na desnoj strani ispred naše fregate. Ploviti se mora! poručnik bojnog broda Zoran Samardžić EU NAVFOR Atalanta

mart 2012.

PARTNER 19

Avganistan

Ko su talibani?

Lažni studenti islama i teroristi Oficir VCG, instruktor u Kabulu, donosi nam zanimljivu priĀu koju þe “Partner“ objaviti u dva dijela

R

anija odluka vladajućeg režima talibana u Avganistanu da uništi svu kulturnu baštinu koja ,,nije u skladu sa islamom”, uključujući i dvije džinovske statue Bude, stare dvije hiljade godina, zgrozila je svijet. I pored intervencije Savjeta bezbjednosti UN, mula Mohamad Omar nije odustao od svoje monstruozne namjere da sa lica zemlje jednostavno izbriše neprocjenjivo istorijsko nasljeđe. U centralnoj avganistanskoj provinciji Bamijan, ovaj kulturološki genocid, izvršen 2001. godine, od strane talibanskog režima, smatran je za „čast za islam i narod“.

Ko su zaista autori ovog čina i jesu li talibani, kako tvrde za same sebe, jedini pravi junaci autentičnog islama?

Istorijat talibana i njihovo prisustvo na današnjoj svjetskoj sceni protkano je brojnim kontroverzama i kontradikcijama.

Riječ ,,Talib” na paštu jeziku znači student, sa množinom ,,Taliban”- studenti. Misteriozno su se pojavili na avganistanskoj političkoj sceni, takoreći, niotkuda 1994. godine, u provinciji Kandahar, koja je u to vrijeme utonula u haos i anarhiju. Članovi talibana se deklarišu kao studenti islama koji u Avganistanu žele da naprave pravu islamsku državu.

Sadašnji lider ovog fundamentalističko-sunitsko-islamskog i etničko-paštunskog pokreta, mula Mohamad Omar pričao je kako mu je u san došao prorok Muhamed i zatražio od njega da u Avganistan donese mir i iskorijeni korupciju među narodom. O fanatičnosti ovog samozvanog spasitelja islama govori podatak da je tokom jedne borbe sa sovjetskim trupama na strani mudžahedina i pored toga što je bio pogođen šrapnelom i izgubio desno oko i dalje nastavio borbu, ne prekidajući je. Mohamad Omar rođen je 1962. godine u provinciji Uruzgan i studirao je na nekoliko pakistanskih škola i univerziteta, prije nego što se pridružio ,,džihadu”. Njegovi protivnici, pak, tvrde da on u stvari i nema titulu mule i da je potpuno nepismen. Hapšenje ili likvidacija mula Omara je od strane SAD procijenjeno na 10 miliona dolara, a ime mu se nalazi i na crnoj listi svjetski najtraženijih terorista.

Talibansko prisustvo u Avganistanu navodilo je na brojne zaključke sa visokih adresa da se konačno pojavila snaga koja će biti u stanju da okonča višegodišnji građanski rat koji se rasplamsao nakon okončanja sovjetske invazije 1989. godine. Tadašnji izabrani predsjednik Avganistana Baranuddin Rabani priznao je talibane kao legitiman pokret, sa ciljem iskorijenjavanja korupcije i nereda. Međutim, talibani će uskoro otkriti svoju pravu prirodu i lice krajnje brutalne i militantne milicije koja se služi mješavinom kalašnjikova, lažnog morala, stranog novca i trgovinom opijumom kako bi vladala zemljom. Pred najezdom vojnički izuzetno dobro obučenih, ratnim iskustvom potkovanih, organizovanih i disciplinovanih talibana, padaju grad za gradom, provincija za provincijom. Kud god bi prolazili, talibani bi za sobom

20 PARTNER

mart 2012.

ostavljali tragove ognja i mača, spaljena sela, razrušene istorijske gradove, poput Herata, zavodili nemilosrdan teror i represiju. Na hiljade avganistanskih muslimana - šiita je masakrirano, dječaci i mladići su korišteni kao ,,ljudski štitovi”.

Vlada Baranudina Rabanija nije bila u stanju da se odlučnije i efikasnije suprotstavi talibanskom režimu. Čak je i jedan Ahmed Shah Masud ,,lav od Pendžara”, vođa plemena Tadžika, druge po veličini etničke grupe, i legendarni gerilski komandant koji je nanio teške poraze sovjetskim trupama, morao da ustukne pred njihovim naletima. Početkom septembra 2001. godine talibani su uz pomoć samoubica savezničke Al-Qaide vješto organizovali njegovo ubistvo, na način sto je u kameri bila sakrivena eksplozivna naprava, nakon prihvatanja intervjua za jednu od tv stanica. Natjerali su na povlačenje u nepristupačne vrleti na sjeveru zemlje i generala, vođu trećeg po brojnosti plemena Uzbeka - Abdul Rasima Dostuma.

Septembra 1996. godine talibani su pobjedonosno umarširali u Kabul i uspostavili Islamske Emirate Avganistana. Do 1998. godine, kontrolisali su 90 % teritorije zemlje. Talibanski lider mula Mohamad Omar proglašava se liderom svih muslimana i zavodi nezapamćen teror. Uvedene su obavezne molitve pet puta dnevno, zabranjeni su radio i televizija, sve druge vrste zabave, društvene igre, kao i ostale civilizacijske pogodnosti. Talibanski teror se posebno negativno odrazio na žensku populaciju. Naređeno im je da ostaju kod kuće i ne idu na posao, a sve ženske škole u Avganistanu su zatvorene. Po njihovom vjerovanju, žene i dalje nemaju nikakva prava u društvu i moraju biti pokrivene burkom od glave do pete, sa otvorom koji ostavlja samo mali prostor za oči. Poznavaoci istorije Avganistana tvrde da upravo ta burka nikada nije bila dio narodne nošnje žena na ovim prostorima. Žene koje su bile uhvaćene u kršenju zakona, često su bile osuđivane na smrt, a kazna se po pravilu izvršavala javno, na stadionima. (kraj prvog dijela) stariji vodnik I klase Miodrag Jokanović podoficir – savjetnik, Škola vojne policije ANA Kabul

Dnevnik

Peti kontingent crnogorskih vojnika u Avganistanu

Vrlo brzo preuzeli zadatke misije P

eti kontingent Vojske Crne Gore već se uhodava u obavljanju zadataka mirovne misije u bazi Poli e Komri, ravnopravno sa ostalim partnerima u Avganistanu.

Crnogorski vojnici savjesno i profesionalno obavljaju svoj zadatak u saradnji sa mađarskim timom za rekonstrukciju / PRT/, gdje u velikoj mjeri doprinose stabilnosti prilika i očuvanju bezbjednosti u dalekoj zemlji.

Pripadnici V kontingenta VCG, nakon preuzimanja dužnosti od IV kontingenta i upoznavanja sa zadacima i obavezama, vrlo brzo su se uklopili u novi režim rada i života u bazi Panonija u Poli Komriju. Prethodnici su ih detaljno upoznali sa svim okolnostima i predstojećim radom u novim uslovima. Nakon detaljnog upoznavanja baze i prezentacija u okviru predavanja izvršena je zvanična primopredaja. Odmah se mogao primijetiti optimizam i zadovoljstvo na licu svakog od naših vojnika, a sve u cilju da se pomogne svojoj Crnoj Gori na što bržem putu evroatlantskih integracija. Isto tako, pripadnici već osjećaju da im se pruža prilika da unaprijede znanje za rad u internacionalnom okruženju, gdje se dolazi u kontakt sa različitim ljudima i različitim kulturama.

Takođe, kvalitet saradnje sa partnerima je na zavidnom nivou, prije svega, sa mađarskim PRT-om. Tu je od značaja odnos povjerenja i saradnje, sa osjećanjem sloge i zajedništva kod svih članova vojničkog kolektiva. Naši vojnici imaju dobre odnose sa lokalnim stanovništvom. Avganistanci su već naučili poneku riječ na crnogorskom jeziku. Takođe, u bazi Panonija postoje pijace koje nude obilje suvenira karakterističnih za Avganistan i trgovci su već navikli da smanjuju cijene i da na crnogorskom jeziku kažu: ‘’samo za tebe zemo jeftinije’’.

Medicinski tim sa svoje strane neprekidno je dostupan našim vojnicima u slučaju bilo kakve potrebe. Isto tako nalaze se na usluzi Avganistancima, zaposlenim u bazi, kao i svima ostalima koji se obrate za medicinsku pomoć.

U slobodnim trenucima odmora pruža se mogućnost bavljenja raznim aktivnostima. Baza je tako uređena da pruža uslove za razne sadržaje u pogledu fizičkih aktivnosti. Za ljubitelje sporta postoji teretana sa odgovarajućim spravama za fizičko vježbanje. Tu su sportski tereni za igranje malog fudbala, košarke, stonog tenisa. Takođe, postoji staza koja se proteže unutrašnjim obodom bedema baze u dužini od više od 600 metara koja služi i za trčanje i održavanje fizičke kondicije. Naši vojnici imaju na raspolaganju i mogućnost bavljenja društvenim igrama, postoji sala za bilijar, za pi-

kado i ostale društvene igre, u zavisnosti od interesovanja.

Od značaja je naglasiti da naši vojnici imaju na raspolaganju internet salu i u mogućnosti su da se informišu o dešavanjima u Crnoj Gori, kao i da se čuju sa svojima porodicama.

Posebno je zanimljiv vojnički klub, prostorija koja je tako uređena da nas najviše podsjeća na našu Crnu Goru. Tu se popiju kafa, čaj, sok, ali se i nađe vremena za razgovor i razmjenu iskustava sa radnih zadataka. Uvijek se čuje ponešto interesantno. Sve u svemu, u klubu vlada jako prijatna atmosfera, kako i priliči kutku za odmor i razonodu. Na zidu kluba dominiraju gusle koje je ministar odbrane Boro Vučinić poklonio V kontingentu i uručio pri polasku komandantu majoru Igoru Kneževiću. I zaista gusle kao nacionalni instrument Crne Gore pored “Gorskog vijenca” u kožnom povezu predstavljaju i ovdje jedinstveno obilježje Crne Gore čime se možemo pohvaliti prilikom posjete našem klubu stranih gostiju.

Takođe, na zidu je uočljiv grb Crne Gore, poklon predsjednika Filipa Vujanovića, kao i zastava Crne Gore sa zastavama zemalja čiji se pripadnici nalaze u bazi “Panonija”, uključujući i zastavu Avganistana. Vidljivi su pokloni postavljeni na zidu koji su našim prethodnicima darivani od strane ministra odbrane i premijera. Tu su i zajedničke fotografije prethodna četiri kontingenta naših vojnika, prilikom posjeta visokih delegacija iz Crne Gore.

U našem vojničkom klubu upriličeno je par malih svečanosti. Naime, desetar Ostoja Bošković je proslavio rođendan, kada su svi vojnici u njegovu čast dobili po parče torte i zajedno se proveselili. Takođe, rođendan su proslavili i vodnik Saša Marsenić i desetar Nenad Mutić. Nađe se vremena i za pjesmu i svirku, jer pjesma je lijek za dušu. Za 8. mart su naši vojnici uručili prigodan poklon jedinoj dami u sastavu kontingenta CL Dosti Bjelić, članu medicinskog tima, i tako joj na najljepši način čestitali praznik i poželjeli joj sve najbolje u životu i radu. Takođe, ona je i od strane Mađarskog PRT-a pozvana na centralnu svečanost upriličenu povodom Međunarodnig dana žena, kada je od predstavnika Komande baze dobila prigodan poklon, kao i sve pripadnice ljepšeg pola koje rade u bazi.

Naravno, uslovi u bazi su dobri i što se tiče smještaja, hrane i svega ostalog što utiče na motivaciju vojnika i spremnost za izvršavanje postavljenih zadataka. ppuk Prim.mr sci Dr Senadin Pupović

mart 2012.

PARTNER 21

Povod

Tim VCG u SAD stekao nova iskustva u saniranju posljedica OMU Pokazan i detektor za brzo otkrivanje bioloških agenasa

N

a osnovu bilateralne vojne saradnje SAD (Države Mejn) i Crne Gore, delegacija Vojske Crne Gore je učestvovala u radu Tima za civilnu podršku u američkoj bazi, blizu grada Votervil. Tema razmjene iskustava bila je “Zaštita od primjene oružja i sredstava za masovno uništavanje”(OMU).

Tim za civilnu podršku, koji je predstavnicima VCG bio domaćin, u sastavu imastalne i povremene pripadnike. U SAD, jednoj od najodlučnjih zemalja u borbi sa terorizmom, nakon više godina, uočeno je da više prva linija odbrane nije u inostranstvu, već pred domaćim vratima.

Oružje za masovno uništavanje koje su koristili teroristi u američkim gradovima, zahtijevalo je koordinisan i precizan odgovor civilnih i vojnih snaga na lokalnom, multipravnom i na nacionalnom nivou. Lokalne, državne, federalne i vladine agencije pokrenule su agresivan program za obuku, organizovanje, nabavku opreme i sprovođenje vježbi za odgovor terorizmu i primjeni OMU, u čijem je sklopu formiranje ovakvih timova. Namjena Tima je da pomaže civilima i vlastima u saniranju posljedica od hemijskog /biološkog/radiološkog/nuklearnog materijala i eksplozivnih sredstava (CBRNE), u incidentnim situacijama, tako što identifikuju CBRNE, procjenjuju trenutne i planirane posljedice, savjetuju o mjerama odgovora i dr.

Poseban predmet našeg interesovanja bio je Tim za nadzor – monitoring koji vodi nuklearna, hemijska, biološka i radiološka ispitivanja, na lokacijama OMU incidenata, prema komandantovim direktivama. Vrlo ljubazni domaćini prikazali su nam najsavremenija sredstva za zaštitu, identifikaciju i dekontaminaciju sredstava za masovno uništavanje. Bili smo impresionirani prikazom sredstava za biološku identifikaciju.Radi se o savremenim detektorima koji, za kratko vrijeme, mogu otkriti biološke agense.

Prikazana su nam sredstva za hemijsku identifikaciju, detektori za otkrivanje bojnih otrova i posebno za otkrivanje industrijskih toksičnih materija koje se mogu upotrijebiti u terorističke svrhe. U “Analitičkoj laboratoriji”, smještenoj na motornom vozilu, specijalno napravljenim za tu namjenu, angažovana su tri pripadnika pomenutog Tima. Radi se o vrlo savremenoj laboratoriji, sa svim ne-

22 PARTNER

mart 2012.

ophodnim aparatima za kompjutersku obradu navedenih uzoraka i sredstvima vrlo savremene komunikacije.

U toku boravka, bili smo u prilici da se upoznamo sa radnjama i postupcima pri NBH zaštiti, pojedinaca i jedinica, postupcima pri NBH izviđanju i RHB dekontaminaciji. Opšti je utisak da se postupci vrlo malo razlikuju od onih koje smo mi do sada primenjivali u obuci.

U cilju obuke svi naši pripadnici lično su bili angažovani u radnjama i postupcima pri NHB izviđanju i RHB dekontaminaciji. Dokazalo se (kao i mnogo puta ranije), da lica iz iste struke, vrlo brzo nađu zajednički jezik i razumijevanje. Prikazano nam je dejstvo Tima za deminiranje, “Bombaškog tima” iz sastava civilne policije koji vrlo tijesno sarađuje sa Timom za nadzor-monitoring, jer uz sredstva za masovno uništavanje pored radiološkog, hemijskog i bioloških su i eksplozivna sredstva. Radi se o specijalcima za tu vrstu zadataka, opremljenim specijalnim sredstvima, a radnje izvode uz upotrebu robota.

Bilo je zadovoljstvo vidjeti uz koliku opreznost izvode uništavanje tih sredstava, a posebno uništavanje eksplozivnih naprava u “specijalnom buretu” koje je smješteno na prikolici motornog vozila. Prikazano nam je i Vatrogasno društvo u gradu Votervil, koje radi za potrebe Centra za civilnu podršku i ima vrlo značajno mjesto i ulogu u obavještavanju i preduzimanju mjera prilikom saniranja posljedica upotrebe oružja za masovno uništavanje. Koordinacija zadataka svih timova u okviru centra je do savršenstva razrađena, kako u okviru vojske tako i van vojske, što je ostalo kao vrlo pozitivno iskustvo, kao i sposobnosti lica koja su usko osposobljena za određene zadatke.

Iskazali smo interesovanje za određena sredstva kojima planiramo opremiti naše jedinice, pa nam je ljubazni domaćin učinio dostupnim sve potrebne podatke i omogućio da naša saznanja iz te problematike proširimo i učinimo interoperabilnim. Pripadnici Tima za civilnu podršku vrlo prijatno su iznenađeni našim saznanjima iz te oblasti, posebno u radnjama i postupcima pri NHB izviđanju i RHB dekontaminaciji. pukovnik Radomir Galević

Makedonija

Vojni poligon Krivolak u Makedoniji

Uslovi kao u Avganistanu i Africi V

ojni poligon Krivolak, u centralnom dijelu Makedonije, bio je dobro poznat oficirima i vojnicima u vrijeme bivše SFRJ. Danas je to Regionalni trening centar, koji obuhvata oblast od oko 22 hiljade hektara, po klimi slična Avganistanu - koja se odlikuje suvim i žarkim ljetima i sibirski hladnim zimama. Područje nema pitku vodu, a vegetacija je slaba. Teren je shodno tome pogodan za vojne vježbe.

Na području Krivolaka ima nekoliko lokacija koje obezbjeđuju smještaj za oko 750 vojnika u prikladnim objektima. Najveći kamp je STRELA, lociran u jugo-istočnom dijelu, u neposrednoj blizini Vardara. To je veliki kamp sa kontejnerima i može da prihvati oko 150 vojnika. U fazi izgradnje je i drugi kompleks, istog kapaicteta kao kamp STRELA, sa kantinom i sanitarnim čvorom koji je finansiran danskom donacijom. U završnoj fazi, takođe, je i renoviranje smještajnih kapaciteta, kampa Pepelište, čiju izgradnju sponzorišu Sjedinjene Američke Države. Krivolak pruža mogućnost za obuku pješadijskih, oklopnih, artiljerijskih, vazduhoplovnih, ABHO jedinica i jedinica za specijalne namjene. Pored već pomenutog sadržaja, poligon raspolaže i sa desetak lokacija gdje se mogu izvoditi i složenije obuke, kao i savremena strelišta.

Na jugo-zapadnom dijelu poligona nalazi se nenaseljeno mjesto Mušanci sa starim napuštenim kućama, koje je sad prilagođeno za obuku jedinica u urbanoj sredini.

Za uređivanje okoline korišćeni su prirodni materijali, s ciljem da ambijent bude bliže realnim avganistanskim uslovima. Ovo “avganistansko selo” ima oko dvadeset kuća koje pružaju odlične uslove za obuku jedinica na tom području. Takođe, u Mušanci lociran je poligon za obuku inžinjeriskih jedinica u miniranju i deminiranju, kao i postupaka uništavanju stare i opasne municije i drugih eksplozivnih naprava.

Na istočnom dijelu poligona, na padinama brda Jokuš lociran je poligon koji pruža odlične uslove za obuku vojnika u planinskim urbanim uslovima. Za ovu namjenu sagrađeno je novo selo sa sedam kuća.

Sagrađeno je i “afričko selo”, sa sedam kuća od drveta i zemlje u oblasti Kozarnik, čija je namjena za obuku jedinica u ruralnim uslovima, sličnim onima u Africi.

Poligona raspolaže sa manja dva poligona namijenjena za obuku za praćenje konvoja. Prvi poligon prilagođen

je za obuku u ravničarskim i otvorenim uslovima, a počinje od mjesta Mušanci i prostire se do Ešenova. Drugi poligon namijenjen je za praćenje konvoja u planinskim uslovima i lociran je duboko u planini.

Neposredno do rijeke Vardar, u centralnom dijelu poligona, u oblasti Đimidirci, nalazi se poligon za ABHO. Poligon omogućava uvježbavanje jedinica za proceduru dekontaminacija nivoa bataljona. Opremljen je sa gasnom komorom i zasebnim mjestom za dekontaminacija ljudi, oružja i vozila. U ovoj oblasti nalazi se i strelište za

vazduhoplove sa fiksnim i rotirajućim krilima. Poligon je namijenjen za obuku pilota za uništavanje fiksnih i pokretnih ciljeva. U neposrednoj blizini nalazi se zona za obuku padobranskih jedinica.

U Brestu lociran je poligon namijenjen za uvježbavanje timova specijalnih jedinica za bližu borbu sa pravom municijom. U ovoj oblasti nalazi se i mali streljački poligon koji sadrži tri povezana strelišta za gađanje pištoljem, automatskim i teškim pješadijskim naoružanjem. Sastavni dio poligona je i snajperski zid, namijenjen za uvježbavanje snajperista. U Slatini je lociran i poligon za obuku gađanja ručnim granatama.

Planirano je da Krivolak postane regionalani centar za obuku specijalnih jedinica. Takođe, planirano je i uvećavanje smještajnih kapaciteta kampa Strela do nivoa bataljona, kao i modernizacija i infrastrukturno povezivanje poligona za izvođenje komandnih (CAX - Command Excersises) i živih (LIVEX - Live Excersises) vježbi. mr Igor Gjoreski Ministarstvo odbrane Makedonije mart 2012.

PARTNER 23

Vijesti

Informaciono-komunikacioni sistemi Kako prepoznati zlonamjerni kod

S

eminar “Cyber Endeavor”, sa temom ,,Analiza malvera i ekspertska analiza zlonamjernog softvera”, u orgazaciji Komande američkih

posebno pružaju podršku naporima J-6 USEUCOM na razvoju i poboljšanju interoperabilnosti informaciono-komunikacionih sistema.

Seminaru je prisustvovalo 25 učesnika iz 15 NATO/PzM zemalja. Crna Gora kao domaćin i suorganizator seminara imala je osam učesnika, među kojima su predstavnici MO i VCG. Crnogorski predstavnici su, zajedno sa ostalim učesnicima, imali priliku da se edukuju, unaprijede postojeća znanja iz “Cyber Defence” oblasti i razmijene mišljenja sa stručnjacima iz drugih zemalja. Seminaru je prisustvovao i vojni ataše SAD u Crnoj Gori potpukovnk Brus Marfi.

snaga za Evropu (USEUCOM), MiniPredstavnik Oružanih snaga Hrvatstarstva odbrane(MO) i Vojske Crne ske, podoficir Darko Peroš, izrazio je Gore(VCG) održan je u Podgorici. zadovoljstvo organizacijom seminara, Seminar je otvorila pomoćnik miniprofesionalnim i ozbiljnim pristupom stra odbrane za razvoj i zaštitu informadomaćina. Takođe, izrazio je i zadociono-komunikacionih sistema Mira Cerović. Pomoćnik Cerović istakla je voljstvo što su predstavnici MO i VCG da Cyber Space postaje oblast od prio- prepoznali važnost ovakvog seminara. ritetnog značaja u svim sferama života, Predstavnik MO, infosec tehničar, zakako pojedinca, tako i cijelog društva, stavnik Mithat Hodžić istakao je da su pa organizacija ovakvog kursa ima ve- predavači bili vrlo stručni, kao i da niko liki značaj za Crnu Goru. Izrazila je za- od polaznika ne može očekivati da ovim hvalnost za podršku koju SAD pružaju trodnevnim seminarom postane stručMO u oblasti reforme sistema odbrane, njak u prepoznavanju zlonamjernog posebno u dijelu razvoja i zaštite infor- (malware) koda, ali da su mogli steći macionih i komunikacionih sistema. dobar uvid u način rada reverse engiČinjenica da je USEUCOM povjerio nering-a, odnosno, traženja malware u MO organizaciju prvog “Cyber Ende- fajlovima i memoriji računara, čime se avor” seminara, dokaz je međusobnog postavlja dobar temelj za dalje istražipovjerenja i partnerskog odnosa. Mi- vanje takve tematike. Infosec inženjer nistarstvo odbrane i VCG, prihvatajući u MO kapetan Igor Burić smatra da je organizaciju ovog događaja, kao i orga- saradnja ključni element u borbi protiv nizaciju finalne planske konferencije za malware i ostalog zlonamjernog koda, vježbu “Combined Endeavor”, koja će ističući da su kontakti stečeni tokom se već četvrti put održati u Crnoj Gori, seminara od neprocjenjive vrijednosti.

24 PARTNER

mart 2012.

Usaglašen treþi paket Partnerskih ciljeva

U

NATO Štabu u Briselu održan je sastanak Komiteta za partnerstvo i politiku na kojem je usaglašen treći paket

Partnerskih ciljeva za Crnu Goru sa preporukom Sjeveroatlantskom savjetu da ga usvoji.

Paket obuhvata 49 ciljeva koji će se realizovati u periodu od dvije godine. Tokom sastanka, predstavnici NATO članica su vrlo pozitivno ocijenili napredak Crne Gore u implementaciji Partnerskih ciljeva i ukupnim reformama ostvarenim u sektoru odbrane i bezbjednosti.

Takođe izražena je spremnost saveznika da i dalje pružaju podršku Crnoj Gori na njenom putu ka punopravnom članstvu u NATO. U crnogorskoj delegaciji bili su šef Odsjeka za NATO i EU kapetan bojnog broda Dragoslav Pumpalović, šef Odsjeka za planiranje odbrane potpukovnik Ljubo Bojović i članovi Misije Crne Gore pri NATO Krsto Perović i Alma Redžepagić.

Vijesti

Realizovan kurs za podvodno Kurs za orijentaciju razminiranje održan u U Danilovgradu

okviru bilateralne saradnje sa Sjedinjenim Američkim Državama u Mornarici Vojske Crne Gore, održan je seminar o podvodnom razminiranju od 12. do 16. marta. Seminar su realizovali trojica američkih mornaričkih podoficira koji su članovi jednog od US NAVY EOD tima, baziranog u Španiji.

Podoficiri Brian L. Farris, Justin E. Ruzic i Mark D. Balliet su, nakon njihovog prijema kod zamjenika komandanta Mornarice Vojske Crne Gore kapetana fregate Darka Vukovića, upoznati sa misijama, zadacima i strukturom MVCG, kao i sa Pomorskim odredom i sposobnostima te jedinice u izvršavanju ronilačkih zadataka i zadataka podvodnog razminiranja.

“C

OIN Orientation course’’ održan je u kasarni “Narodni heroj Milovan Šaranović” u Danilovgradu, od 12. do 16. marta.

Organizator kursa bio je Mobilni trening tim (MTT) PSOTC Bosne i Hercegovine.

Cilj obuke bio je upoznavanje pripadnika Vojske Crne Gore sa konceptom, doktrinama i principi-

Brian L. Farris upoznao je polaznike seminara sa istorijatom njihove škole za obuku ronilaca za podvodno razminiranje, kao i sa organizacijom njihovog aktuelnog Centra za obuku EOD ronilaca, sa težištem na svim neophodnim kursevima kroz koje kandidati moraju proći.

Justin E. Ruzic i Mark D. Balliet su naglasili značaj fizičke spremnosti svih kandidata na kursevima, obezbjeđenja apsolutno ispravne ronilačke opreme i maksimalno bezbjednog okruženja u kojem se obuka izvodi. Njihove prezentacije bile su bogate fotografijama sa obuke, video zapisima, detaljnim i slikovitim objašnjenjima načina funkcionisanja njihovih ronilačkih aparata i sl. Seminar je bio interaktivnog tipa, tako da su razmijenjena iskustva između pripadnika US NAVY EOD tima i MVCG. Aktivnosti su završene konkretnim predlozima koji se odnose na opremanje ronilačkih jedinica Pomorskog odreda, zajedničku obuku i nastavak saradnje, kako bi Mornarica VCG na najbolji mogući način implementirala adekvatan program podvodnog razminiranja.

Seminaru je prisustvovalo petnaest pripadnika MVCG, od kojih je deset iz Pomorskog odreda. pbb Radosav Nikolić

ma funkcionisanja COIN. Direktor kursa major Robert Beljan zahvalio je pripadnicima Vojske Crne Gore na ukazanom gostoprimstvu, ocjenjujući da je kurs u potpunosti uspio. Načelnik Odjeljenja za operativne poslove i obuku pukovnik Jovica Kaluđerović istakao je značaj regionalne saradnje, konstatujući pritom, da jedino na taj način možemo biti u koraku sa NATO standardima i zahtjevima moderne vojske kakva težimo da budemo.

Kompletan kurs je realizovan na engleskom jeziku, a uspješno ga je završilo 25 pripadnika Vojske Crne Gore. mart 2012.

PARTNER 25

Feljton

Aleksandar Lekso SaiĀiþ - pobjednik nad japanskim samurajem K

o bi rekao da su se ljudi iz Crne Gore, kad je ona, i tehnološki i saobraćajno, i gotovo u svemu, bila na rubu evropske civilizacije, mogli obresti na kraju svijeta.

Na zapad, u Ameriku, počeli su ići još krajem 19. vijeka, sa ekonomskim motivima. Ali, avanturistička priroda pojedince je odnijela čak na Daleki istok, u njegove najudaljenije dijelove. Tamo, na rusko-kineskom Dalekom istoku, našao se 1905. godine Crnogorac, Vasojević, Aleksandar Lekso Saičić. On - iz sela Vinicka kod Berana, stigao je u Mandžuriju, na obale Pacifika. I tamo, u ruskoj vojsci, stekao slavu. A počasti od dvije vojske - Rusije i Japana.

Dvije zemlje su zaratile 1905. godine.

Njihove silne vojske, obje sa ogromnim samopouzdanjem, srele su se u blizini današnjeg Vladivostoka, na krajnjem Dalekom istoku Rusije. Militaristički zadojeni Japanci, vitezi vojevanja i rata, do fanatizma odani zemlji i caru, tražili su od Rusa da im pošalju vojnika, na megdan sa njihovim samurajem. Ako se izazov ne prihvati, značilo je da se priznaje poraz. Ruski komandant je svojoj vojsci prenio poruku. Računalo se, naravno, na dobrovoljce. I među prvima javlja se poručnik Lekso Saičić. Prema zapisu Radoja Zečevića, Lekso svojim izgledom, jer je bio mršav, nije ruskom komandantu ulivao vjeru da će pobijediti Japanca. Lekso, međutim, ne odustaje. Zna on sebe, svoje fizičke kvalitete, poznaje vještine u rukovanju sabljom, naučio je i “teoriju” u vojnim školama, a ima hrabro srce i ponos Crnogorca. Dovoljno da izađe na megdan japanskom oficiru. Lekso pojaše konja, sablja mu u ruci, a u grudima vatrena želja za pobjedom. Sretnu se dva viteza, “oštro su se gledali”, a onda su počeli zamahivati sabljama. “Odbijali su i dočekivali udarce, mahali su i odbijali udarce sabljama, po nekoliko puta”, piše u legendi o Leksu Saičiću. U jednom momentu na njegovom čelu krv, okrznula ga je sablja Japanca. A tada u Leksovom tijelu uzavri krv - mahnu sabljom i samuraj, posječen, pade na zemlju. Megdan je dobijen, čast ruske vojske je spasena.

Lekso, kao pravi vitez, odao je počast svom protivniku. Kad se vratio u rusku vojsku, čeka ga komanda “mirno”- carske trupe odaju počast junaku, Crnogorcu Aleksandru Leksu Saičiću. Admirali obje flote, ruske, Rožestvenko, i japanske Togo, čestitaju Saičiću na pobjedi. Saičića Rusi proglašavaju “Murovcevom novog vijeka”, po svom legendarnom junaku.

Saičiću, naravno, poslije toga, dodjeljuju najviša odlikovanja carske Rusije.

A šta je bilo prije rusko-japanskog rata i Leksove ratničke slave na Pacifiku? Aleksandar Lekso Saičić rodio se 5. avgu-

26 PARTNER

mart 2012.

sta 1873. godine, kao sin čuvenog vasojevićkog komandanta Vasa Saičića. Osnovnu školu i gimnaziju učio je na Cetinju, kao pitomac knjaza Nikole. Gimnaziju je nastavio u Dubrovniku, a odatle ide u Beograd, u Pješadijsku podoficirsku školu. Nakon školovanja, vraća se u Vasojeviće, gdje je postavljen za ađutanta Vasojevićke brigade. Sa željom unapređenja oficirske karijere,ali, vjerovatno i sa duhom avanturiste, Lekso Saičić iz Crne Gore odlazi u Tursku, u njenu vojsku, gdje ostaje tri godine. Saičić je početkom 20. vijeka osjetio “miris” rata na Dalekom istoku, u Rusiji i tako odlazi u rusku vojsku, pravo na front. Poslije rusko-japanskog rata vraća se na Cetinje, ženi se i ostaje da živi u prijestonici Crne Gore, u službi kralja Nikole. Ali život završava u svojoj 38. godini, na način koji nije priličio slavnom junaku. Umro je 7. aprila 1911. godine, u cetinjskoj bolnici “Danilo Prvi”, od posljedica pada sa zgrade Dvora kralja Nikole. Na Dvoru je, naime, kako je zabilježeno, krajem 1910. godine izbio požar. Hrabri i požrtvovani Lekso Saičić se kroz vatru popeo na gornji sprat Dvora, da bi spasao razne dragocjenosti. Vatra je toliko bila zahvatila Dvor, da se Lekso nije mogao vratiti stepenicama. Skočio je na zemlju, ali je od pada zadobio povrede unutrašnjih organa. Nije mogao biti izliječen. Sahrana Aleksandra Leksa Saičića, prema zapisima, bila je veliki događaj za Cetinje.

Sahranjen je uz najviše vojničke i državne počasti. List “Glas Crnogorca” je objavio “Javnu blagodarnost”- svima koji su brinuli o Leksu, tokom bolesti, od kralja Nikole do drugih visokih zvaničnika, onima koji su izjavili saučešće, stranim diplomatama koji su učestvovali na pogrebu, oficirima Cetinjskog garnizona, najposlije, građanstvu Cetinja. Tada je “Glas Crnogorca” objavio da je Lekso preveo i jedan ruski zapis o predaji (u rusko-japanskom ratu) Port Artura.

Aleksandar Lekso Saičić imao je samo sina Vladimira.

Odrastao u drugačijim okolnostima, Vladimir Leksov Saičić se okrenuo peru. Pisao je pjesme, putopisne reportaže i druge tekstove. Posebno je bio darovit u reporterskim opisima događaja. Kao takvog, list “Zeta” 1941. godine upućuje Vladimira Saičića u Abisiniju, današnju Etiopiju, gdje su Etiopljani, na čelu sa carem Hailom Selasijem, vodili rat protiv Italije. Novinar Saičić, međutim, u putu se razboli i nije otišao u Etiopiju. Umro je iste godine, u aprilu, u Peći. Tako je okončana jedna slavna porodična saga - o Leksu Saičiću i njegovom potomku.

Ilija Despotović