Portfolio hranuelli venere veljaca2016

PETAR HRANUELLI

VENERE

Venera VI, 2010., mramor, 49 × 24 × 20 cm, izlagana 2011. Galerija Bruketa 2, Rijeka

Revni klesar i nevjerne Venere Kako prići figurinama Petra Hranuellija, kako što potpunije doživjeti te ženske aktove, konvencionalno nazvane Venerama?

Osim na uobičajeno kretanje oko objekta,kretanje koje stvara oblike u vizuelnom iskustvu,pozvani smo također da ih okrećemo na dlanu. Da pored promatrača budemo i mjeritelji obujma i njegovatelji površina. Osijetljivim jagodicama prstiju i toplim dlanom obgrljujemo tijela koja uzvraćaju svojom prilagodljivošću i podatnošću. Uzajamno se epiderme tkiva i kamena uvjetuju svojstvenom im taktilnošću. Tako su ti stari oblici-stari po iskonskom prisustvu u čovjekovu stvaralaštvu-uvijek novi ako ih neprestano obogaćuju novi pogledi i dodiri.

Doista,koliko aktova toliko raznovrsnih položaja. Bez ikakve shematičnosti i bez krute egzaktnosti, a samo s osjetilnom gipkošću skromnih plastika u kojima je pomirena suprotstavljenost elementarnog materijala i osmišljenost oblikovanja,Petar stvara tijela osobitih mjera i proporcija. Simetrija je tu izlišna, ali unatoč slobodnom rasporedu masa ili ponekoj snažnijoj torziji, ova torza ipak ne prkose prirodi. Njihova lakoća volumena rezultat je naročita spoja organskih i ujedno apstraktnih formi. U formalnom pogledu te ženske korpuse možemo shvatiti kao sjecišta tokova, kao njihovo nabreklo čvorište, odnosno kao ishodišnu točku daljnjeg razvijanja tih silnica.

Hranuellijeve Venere, te skulpture dlana( poneka i momačke podlaktice ili djevojačkog krila ) , vesele i pune snage, vedre poput jutarnjeg svjetla, životne su i bremenite-pružaju nam se privlačeći namjernika, otvaruju svoju intimu u snažnom plodonosnom ritmu. Ne preostaje nam nego popratiti, likovno pročitati,tu potpunu integraciju njihovih tijela u prostoru osvojenom rastom,stasom i dinamičkim okretom.

Oblik je svakako podčinjen materijalu ( tek ponegdje uočavamo suzdržano naneseni pigment ) do stupnja da govorimo o prirodnosti oblika-oblutka; kao da ih je oformila abrazivnost prirodnih sila. Nešto izražajnija prisutnost djelovanja ruke nalazi se na jednoliko i oporo ornamentiranim površinama.

Stilizacijom statue poprimaju karakter simbola,kao da zadobivaju ponešto od božanskih prerogativa. Njihove tipske značajke neizbježno ih povezuju s prethistorijskim Venerama, s magijskim figurama plodnosti “ Sva je u jednoj loptastoj okruglini “- reći će pisac za Willendorfsku Veneru koja je svojom veličinom ( 11cm) i kompaktnošću drevna sestra malih Hranuellijevih Venera; tek su ove potonje usvojile i nesputani plesni pokret juvenilne napetosti.

Nikola Albaneže Galerija Arho, Zagreb, 1.12.2005.

Dugonoga, 2015., liÄ?ki kamen, 30x17x11cm

Mali motorin, 2013., mramor, 29x18x14cm

The dilligent sculptur and the devoted Venus How should we approach the figures of Petar Hranuelli, how to perceive this female acts in their indivuallity, conventionally called Venuses?

Except the possibility to circle them by motion, a movement that results in a visual experience, we are also invited to turn them around on our palms and take their measure, nourishing a surface at the same time, besides being a plain observer. With sensitive fingertips and warm palms we hug bodies that respond by adapting, moreover by suppleness. Skin tissue and stone necessitate in their interaction a special tactile experience. In this manner archaic forms of human creativity remain unique only by offering them a new view or touch.And indeed, as many nudes - as many different positions. Without a scheme or rigid accuracy, only by a sensual flexibility of these humble plastics that render certain truce within a conflict between elementary material and meaningful formation, Petar builds scultures of incomparable measures and proportions. Symetry is excluded, but regardless the rather free configuration of the mass or a sporadic strong torsion, this torsos do not – this sculptures od the palm (sometimes a masculine underarm or a female lap) – merry and strong, clear as the morning light - are both perky and pregnant, they simply render by attracting and succeed in their own intimicy by a strong, fructuous rhythm. We on the other hand can only accompany, try to read art in the integration of their bodies in space concurred by stature, figure and dynamic turn.The form however remains liable to the material (only spasmotic we may notice a withhold, inflicted pigment) all to the point when we can speak of the naturallity of the pebble-shingl; as if beeing formed by abrasive natural forces. The more intensive existence of an influence of the arm can be find only on the even and roughly ornamented surfaces.

By stylizing, the statues gain a symbolic charachter, as if they are given somewhat of a divine prerogative. Their specific marks of type connect them inevitably with prehistoric Venuses, with this magic figures of fertility. „ She is compleatealy put into a ball-like speher“ – said a writer about the Willendorf Venus, in her size (11cm) and compactness a rather iconic sister of the Hranuelli Venuses. Only the later ones however managed to adopt the uninhibited dance of the juvenile expansion.

Nikola Albaneze Gallery Arho, Zagreb 1st Dec 2005

Venera, 2015., kamen , 47x17x15cm

Transformacija Venere u Anđela, 2016, mramor, 25,5x21,8x12,5cm

O djelima Petra Hranuellija

Poput oblutka s morskog žala Hranuellijeva statueta anđela polegla se u dlanove.

Bliješti bjelinom i žari senzualnošću iz svjetlosti i topline ukradenog Sunca u kamenu. U preplitanju dlanova i krila duh se gane i sjećanja navru na one koji su postali inženjeri neba.

Peče. Punašna, obla figura žene bujnih grudi i raskošnih bokova u zaustavljenom gibanju brižno nagnuta, podatna… Svojom obezglavljenom i bezručnom tjelesnošću sažima suštinu pučkog vjerovanja u anđele. Dovoljna je misao da su tu, da postoje. Od njih ne zahtijevamo djelovanje. Oni su potsjetnici, putokazi i sadržatelji sjećanja. Samim tim su čuvari naše ljudskosti. U Hranuellijevom anđelu to je moja raskošna teta velikih plavih očiju i miris toplog ispečenog slavonskog kruha iz njezinog dlana.

Tako malena djela u matematičkim dimenzijama, a tako snažna u svojoj poruci Hrauellijevi Anđeli su potresni.

Kad se duh oporavi, tada oko ulovi jednostavnost i ljepotu forme; neizmjerno poštovanje prema materijalu kojem se prilazi. Ono emanira osjećaj vrlo opreznog prilaženju kamenu u kojem se daje prostor za njegovo postojanje od jedne intervencije dlijeta do one druge i tako ga se pušta progovoriti u svoj snazi i moći mase. Apsolutnost mase, njezina zbijenost, netaknutost tek probijena u intervenciji oduzimanja i puštanja prostora u nju, nosi praiskonski osjećaj poštovanja prema snazi i sili prirode do granica strahopoštovanja kad se osjećaji prelijevaju u mistiku, ritual, svetost.

Već ciklusom „Venera“ Hranuelli, poput bijesnim udarcem čekića, komunicira nam nutarnju snagu sveg postojećeg koja se tek pomalja u vanjskoj opni predmetnog svijeta.

Kulminira u „Katedrali“ iz 2008. u granitu. Oduzeto je sve suvišno i ostavljen je brod i jedro. Svetost je doplovila u onu koju mi danas poznajemo uobličenu u kršćanski nauk Uređena je i razumljiva. Divlji udarci čekićem i dlijetom skriveni ispod glatke bijele površine anđela u katedrali su pretočeni u uređenu rebrastu teksturu njezinog tijela-broda i njezinih krila-zvonika. Nutrina broda zadržava svojstvo anđeoske površine, te tako katedrala postaje ekvivalent mise koja se ovija oko čina euharistije.

U crtežu Petar locira raspored budućih masa. Kratke, oštre strukturne crte nastale gotovo udarcem olovke po papiru režući ga, grade sjenu tamo gdje dlijetom se otkida kamen i ljudska ruka pušta prodiranje prostora. Grafičkom modelacijom u velikom kontrastu svjetla i sjene jer tamo gdje je svjetlo na papiru, gdje papir postoji sam sa sobom, a u skulpturi to je nedirnuti kamen, nameće se lik putene žene nadahnute pretpovijesnom Venerom.

Zanimljivo je pratiti kroz crteže gradaciju intenziteta poteza-udarca olovke u pritisku na površinu papira i u njihovoj gustoći. Negdje su toliko tamni i snažni da probijaju obrisnu crtu.

Bilo snažnim urezima grafita u papir, bilo frenetičnim, uzastopnim, jakim udarcima u kamen u vremenskom protjecanju, Petar Hranuelli kroz simbol forme, progovara o STVARANJU I POSTOJANJU, te silnoj ljudskoj želji za njegovim razumijevanjem od pretpovijesti do danas.

Snježana Kauzlarić U Slavonskom Brodu, 18. lipnja 2012.

Venera , 2016., mramor, 18x14x8cm

GimnastiÄ?arka, 2015., boksit-liÄ?ki kamen, 15x10x12cm

About the Art of Petar Hranuelli

Aa a pebble on the shore lies the Hranuelli Angel Statue in a palm. Struck by brightness, burning with the sensuality of light and warmth stolen from the sun in the stone. Interlaced palms and wings touch the spirit suddenly, in remembrance of those who became engineers of the sky. It burns. A buxom, round female figure, full - breasted and of bacchanal hips within a stopped motion, meticulously lop-sided, supple .... With her beheaded, armless substaniallity she contracts the quintessence of popular belives in the exsistence of angels.Their sheer presence satisfies, we do not expect them to act. They are reminders, signposts, keepers of memories – moreover guardians of our humanity. The „Hranuelli Angel“ comes within my gorgeous aunt, with her big blue eyes accompanied with the scent of freshly baked, warm bread in her hands. Hranuelli angels do agitate, however so minuscule works in mathematical dimensions, but nevertheless strong in their message.

When the spirit gets reconvalescent, then the eye seizes the simplicity in the form – a grand respect for the approached material. The stone is approached carefully, by giving it a freedom of space and articulation throughout its strength and power of volume, between the many interventions of the chisle. Absolute mass, compactness, integrity - burst through by a giving and taking of space - carries within a primordial respect towards the prevalence and the might of nature to its utmost borders, when feelings turn into mystic, a ritual, light.

With his „Venus Cycle“ Hranuelli communicates the inner strenght of exsistence, like a furios chistle stroke, only brushing against the outer membrane of the material word. This context culminates in the granite „Cathedrals“, 2008. Only the boat and its sail is left, all unnecessary removed, hollyness brought into order, becoming understandable. Wild hammer and chistle strokes put beneath the white, smooth surface of an angel in the cathedral are poured into a orderly texture of a body within a ship and a belfry within wings. Its inner being keeps its angel-like surface – the cathedral moreover states the euharistic sense of the holy mass.Into his drawings however Petar places future mass. Short, sharp structural lines - the pencil cuts the paper and produces a shadow where tools hit the stone and the human hand allows an outright breach through free space. On a graphic modulation by intense contrast of light and shadow the image of a voluptuous Venus-like female imposes – light on paper is light within itself, as is the sculpture in the untouched stone. This drawings show an interessting gradation of the intensity of a pen-stroke, pressing on paper-surface in its density, being occasionally so dark and strong, breaking the outline.

Whether by graphit piercing paper or frenetic, successive, strong strokes on stone within time, Petar Hranuelli debates about the making and about excistence through figuration as well as about the ultimate human wish „to understand“ from „The Beginning of Time“.

Snježana Kauzlarić Slavonski Brod - 18th June, 2012

Majka i dijete, 2015.,liÄ?ki kamen-boksit, 18x13x8cm

Igra, 2015., boksit-lički kamen, 10,5 x 13 x 8 cm

Čehinja, 2015., boksit-lički kamen, 10x20x11cm

Venere!

Da li nam sam naziv skulpture govori o prirodi radova koje ćemo vidjeti? Da li nam time umjetnik određuje viđeno ili nam samo daje određene asocijacije?

Zašto Venera, zašto ne ljubavnica ili naprosto žena?

Sama skulptura nastaje oblikovanjem volumena. Volumen skulpture doživljavamo ne samo vizualno već i taktilno. Njegovim oblikovanjem umjetnik oblikuje i prostor. Glavni i jedini materijal sa kojim Petar Hranuelli stvara svoje skulpture je kamen, materijal koji ga neraskidivo veže sa porijeklom. Kao kipar i umjetnik formirao se na otoku Braču, mjestu bogate kamenoklesarske tradicije i time za njega odnos prema kamenu ima posebno značenje i čini osobnu prapovijest kao smisao postojanja.

Tematski se okreće vječnom motivu žene/Venere. Podrijetlo je teme u tradiciji, ali način njegove realizacije čini izraz suvremenog. Njegove na prvi pogled statične kompozicije pažljivim promatranjem i uživljavanjem otkrivaju struju života i energiju koje traju i ponavljaju se. Same figure svojim izrazom tijela pokazuju svoja raspoloženja, jer govor tijela je ovdje primaran. Glave kao neodvojivi vid jedne ljudske, iako u ovom slučaju stilizirane forme, ovdje ne postoje, umjetniku nisu primarne. Skulpture su u potpunosti apersonalne, no samim time nisu nam daleke. Svojom mekoćom boje kao da nas „zovu“ da im se približimo, dotaknemo i saznamo što nam nude.

Zaokuplja nas i sama površina kamena sa kojom se umjetnik poigrava i istovremeno iskorištava njegova strukturalna svojstva kako bi negirao tvrdoću. Ne postoje pravila, samo umjetnik i djetlo. Odnos kipara prema kamenu zapravo je posebno poglavlje, on mu nije samo odabrani materijal nego ponajprije sinonim za spoznaju kiparstva. Njegove skulpture su istkane kako od tvarnih tako i od materijalno neopipljivih elemenata praznina i sjena, koje im daju naročitu izražajnost, dinamiku i metaforičnost. Umjetnik nije išao u megalomaniju, on ostaje u svom mjerilu, u kojem se u krajnjoj liniji i osjeća najugodnije.

Ono što je svojstveno Hranuellijevim radovima je čistoća i jasnost. On ne teži filozofijama i metafizičkom doživljaju svojih skulptura. On traži i teži onom primarnom i možda najprihvatljivijem doživljaju jednostavnosti. Ponekad je upravo to najteže postići. U tome se nalazi puna ljepota njegovih radova. Petar Hranuelli kao mladi umjetnik svoja nam razmišljanja uspijeva prenijeti na topao i profinjen način čime dokazuje da je uspio dočarati samu svoju prirodu.

Ni kolina Mahović GALERIJA PRICA, Samobor, 2008.

MatematiÄ?arka, 2015.,liÄ?ki kamen-boksit, 24x7x8cm

MatematiÄ?arka, 2015., aluminij 1/3, 24x8x7cm+postament

The Venus What is the meaning of a title when art sculptures are concerned - do they tell us something about their nature? Does the artist imposes his own perception or is this only playing with a certain assocciation? Therefore, why „Venus“, instead of „Mistress“ or simply „Woman“?

The sculpture itself is the result of formating volume. The volume of a sculpture we perceive not only visually but also in a tactile manner. The artist actually formates space. Petar Hranuelli creates in stone only, a material connected to his origin - an attachement unpossible to break. As a sculptur and artist his personality unfolded on the island of Brac, a place of rich stone-masonry tradition, moreover the reason for the intimate relationship towards stone as the sense of existence in relation to a privat history.

Thematically he turnes to the female figure, the Venus as such. Its origin can be found in tradition whereas its realisation is rather contemporal. His at first sight static compositions ,by carefull observance, reveal a stream of life and energy that continues and repeats itself.

The figures as such disclose moods by body expression, since in this example body talk plays a leading role. The heads, as an disposable part of a stylizes human form, do not exsist in the usual sense, since they are of no importance to the artist. The figures are compleately „unpersonalised“ but nevertheless close. Their softness of colour invites approachement, the need to touch in order to denude their offer.

The sheer stony surface, played by the artist by using its structural features in order to negotiate hardness, represents a challenge. There are no rules, only the artist and his chistle.

The relationship between the artist and the stone belongs to a separate chapter, not only the „chosen one“ but principally a synonym for the cognition of sculptore-art. His scupltures are made from as well as material as unmaterial elements of emptyness and shadows, that give them a special expressiveness, a certain dynamic and metaphorical meaning. This artist never fares so to speak towards exaggeration, moreover keeps to his measures, ensuring an comfortable feeling.

They are as a rule clean and clear artefacts – freed from philosophizing and mataphysical experience of the sculpture. The artist seeks and strives towards the prime and most acceptible cause of experiencing simplicity – a most difficult peak to reach – nevertheless representing the cause for the utmost beauty of this works of art. Peter Hranuelli, a still young artist, succeeds in revealing his own thoughts in a rather warm and profine manner, as prove of his own nature of personality.

Nikolina Mahović Prica Gallery Samobor - 2008.

Venera, 2016., mramor, 27x13x8cm

Bik i Venera, 2015., lički kamen, 20x17x10 cm

Kameni anđeli Petra Hranuellija

U vremenima kada anđele šaljemo nevidljivim strunama globalne mreže u nadi da će ih naši prijatelji i poznanici proslijediti drugima, ne zato što vjerujemo u anđele, nego zato što je lijepo misliti na anđele u ovom našem ludom svijetu, mali kameni anđeli Petra Hranuellija podsjećaju nas na neraskidivu povezanost i postojanost vjerovanja i umjetnosti. Anđeologija je posebna tema o kojoj se pripovijeda, piše i raspravlja. Neki je drže znanstvenom disciplinom filozofije i teologije koja pripada domeni duhovnog svijeta i izučava postojanje anđela u različitim religijama i vjerovanjima. Ona nagovještava i zadire u onostranost duhovnog svijeta u kojem tek rijetki pojedinci između mitova i stvarnosti nastoje i uspijevaju spoznati mogućnost njihovog postojanja. U postojanje anđela vjerujemo ili ne vjerujemo. Anđele molimo za prisutnost i pomoć, upućujemo im molitve i zazive, smatramo ih nevidljivim pomagačima i zaštitnicima, vjesnicima i poslanicima, duhovnim bićima bez tijela čija je snaga satkana od slobodne volje. Anđeli, arhanđeli, serafini i kerubini, anđeli čuvari, pali anđeli ili izgubljeni anđeli ne pripadaju prostoru i vremenu u kojem živimo. Anđeli ili meleki po nekima su nebeski glasnici i poslanici stvoreni od svjetla ili puka spoznaja čiste duhovnosti. Svi vidimo anđele samo na sebi svojstven način. Oni su odraz našeg unutrašnjeg bića i unutrašnjih stanja, našeg duha i naših snova. Neki ljudi vjeruju kako anđeli čuvaju anđele, upravo onoliko koliko oni u njih vjeruju. Petar Hranuelli svoje anđele oblikuje u kamenu, kleše ih i polira, oslobađa ih i pušta na slobodu iz tvrde jezgre kamena. On svoje izgubljene anđele pronalazi zatočene u kamenu.

Hranuellijevi anđeli su puteni i zaobljeni, naglašenih ženskih oblina, u svojoj nespretnosti hvataju ravnotežu, traže i vrlo često pronalaze tajnu zlatnog reza, savršeni matematički omjer broja Pi koji je upisan u svakome od nas. Zaustavljeni između dva pokreta odražavaju zdvojnost, nemir i energiju koju u sebi posjeduje i sam kipar.

Takvi su zato jer ih on tako osjeća, vidi i priziva u svojim mislima, emocijama i djelima. Oslobađajući ih iz kamena ne pokušava shvatiti razloge i načine, uzroke i posljedice, naprosto to čini svojim kiparskim alatom otvarajući im svojim umijećem i znanjem novu dimenziju fizičkog postojanja. Petar Hranuelli u kamenu traži zatočene anđeoske duše, vraća im život i intuicijom umjetnika slijedi ideju stvaranja iz vremena u kojem se u ništavilu oblikovala praznina i stvarao kamen. Svjesno ili nesvjesno Hranuelli oslobađa prvobitni duh i oblikuje život, ocrtava, kleše i polira čudesne oblike i plohe koje u svojoj napetoj, zakrivljenoj, mekoj i zaobljenoj jednostavnosti postaju mali kameni anđeli prizvani u svijet u kojem živimo. Jedinstvo stvaranja leži upravo u jednostavnosti misli i djela koju je Hranuelli našao u kamenu, u oslobađanju stvarnosti bez smislenih i glasno izgovorenih pitanja i odgovora. Petar Hranuelli pogledom na kamen može vidjeti anđela zarobljenog u tvrdoj jezgri stijene. Dodirom neobrađene površine Hranuelli uspješno očitava poruke davno zapisane u strukturi kamene materije.

Ako pažljivo promatramo male kamena anđele Petra Hranuellija otvaraju nam se različita polja gledanja, a ako nam kipar na trenutak dopusti, možemo gledati njegovim očima. Samo jedan jedini pogled na male krilate figurice zaustavljene u kretanju, propete, nagnute i razapete između dvije čiste misli, može otvoriti i ispuniti naše vidno polje i naše srce. I tek u tom trenutku možemo osjetiti bliskost sa okamenjenim malim bićima koja svoj život žive u nekim drugim svjetovima kojih uglavnom nismo svjesni. Promatrajući zaigrane kamene anđele, dodirujući prstima i dlanom hladnu i uglačanu površinu, postajemo svjesni njihove razine svijesti, uspijevamo razgovarati, usvajati i razumijevati njihovu okamenjenu realnost. Hranuellijeve anđeoske figurice su bijele, crvene, sive i crne, baš poput kamenih ulomaka što ih nalazi u prirodi i otima iz zaborava Lemurije s onu stranu linearnog vremena. Pritom je njegova interakcija s anđelima svaki put drugačija, uzbudljiva i nova. Mijenja se od trenutka do trenutka, od ulomka do ulomka kamena u kojima Hranuelli nalazi svoje anđele. U bijelom mramoru ili bračkom kamenu zemaljske bjeline što ga brački kamenoklesari beru poput dragocjenih plodova Zemlje Petar Hranuelli nalazi male bijele anđele, crvene nalazi u tamno crvenom karničkom boksitu Velebita, dok su tamni anđeli oslobođeni iz kamenih ulomaka crnog mramora ili tamnosive ličke breče.

Petar Hranuelli u zaobljenim organskim površinama i strukturama svojih kamenih anđela traga za savršenstvom, pronalazi i oslobađa savršeni matematički omjer Pi. Pitanje proporcija, tek povremenih namjernih ili nenamjernih odstupanja u dužini i širini anđeoskih krila, zaobljenim bokovima, mekim pregibima i iznenadnim krivuljama, u svakom pojedinom anđeoskom pokretu nesvjesno teži savršenom omjeru i ravnoteži. Pritom, baš kao što savršeni matematički omjer Pi postoji u ljudskom tijelu, svakom živom biću i svim znanim organskim strukturama iz prirode, Hranuellijevi anđeli svojom jasnoćom klesanog kamena prizivaju u naše sjećanje davno usvojene oblike što su lomljenjem, klesanjem, brušenjem i poliranjem oslobođeni iz žive stijene. Petar Hranuelli oslobađa svoje male kamene anđele tragajući za savršenom anđeoskom dušom zatočenom u kamenu i pritom oslobađa sliku prvog pokreta. Tako pronalazi način u kojem je prepuštanje temeljna bit složenog čina stvaranja, što je u Hranuellijevom slučaju iskreno i skladno kiparstvo u kamenu.

Draženka Jalšić Ernečić Koprivnica, 07.02.2015.

Ponosna LiÄ?anka , 2015.,liÄ?ki kamen, 21x10x8cm

Venera, 2015., terakota, 7x20x7cm

Odmor , 2016., mramor, 8x18x10cm

Angels of Stone by Petar Hranuelli

In times when Angels are send via invisible wires of global network, in hope our friends and aquaintances will foward them - not because we believe in them but rather for the sake of still believing in angels in a crazy world - the little stone angels of Petar Hranuelli remind us of an unbreakable connection, of the persistence of believing and of art as such. Angelology though is a separate topic, generally talked and discussed about. By some held for a scientific philosophical and theological discipline, that actually belongs to the domene of the spiritual world and studies the exsistence of angels in different religions and believes. It bodes and enters into the other side of life, where only few manage to recognise the possibilities of exsistence between myths and reality. We either belive in angels or not. We pray for their presence and help, we call for them, consider them invisible helpers and protectors, news bringers or epistles, spiritual bodyless creature, their strenght woven by the freedom of will.

Angels, archangels, seraphines and cherubins, angels of protection, fallen or lost angels do not belong to the space or time in which we live. Angels or meleki are according to some heavenly emissaries and legats made out of light and considered being the recognition of pure 16 spirituality. We all recognize angels in a separte way.

They are reflections of our inner being and well-being, of our spirit and our dreams. Some believe that only angels are guarded by angels, as much as they believe in each other. Petar Hranuelli however creates his angels out of stone, chistles and polishes them, frees them from the hard core of stone, since it is there, where he finds his incarcerated angels.

The Hranuelli angels are sensible and round, femininity stressed, cathing balance in their clumsiness, searching and even finding the secret of the golden cut, the perfect mathematical equlibrium of the Pi constant, that marks us all. Stopped between two separate movements they state difference, disturbance and energy - all a personal characteristic of the sculptor. They are a result of the artist`s feeling, recollecting them in his senses, thoughts, emotions and work. By freeing them from a rock he never seeks to understand causes or consequences - by the simple use of tools he unfolds to them a new dimension of physical exsistence. Petar Hranuelli seeks within stone for incarcinated angelic souls, gives them life and by intuition follows the idea of creation from past times, when stone was initially created from nothing. Aware or unaware, Petar Hranuelli frees the primal spirit, forms life, draws, chistls and polishes extraordinary forms and surfaces, that in their bend, soft, round simplicity become stone angels, called to descend to our world. The unity of creation is based on the simplicity of thought and creation that Hranuelli found in stone, that is in freeing reality without posing any kind of questions. Petar Hranuelli is only by seeing able to recognise the withheld angel within the core of a rock. Touching the freckless surface he manages to decipher ancient messages written in stone matter.

By observing the small Hranuelli angels studiously, different fields of perception are offered to us, and only by the author`s approvement we are allowed to share his own viewpoint. Only a single glance at the small figures adorned by wings - stopped in motion, stretched, bended, crucified between two clear thoughts - can open and fulfill our visuality and heart completely. Only then, we are able to feel a certain closeness towards this little, stony things that live a life of some completely other dimensions, we are not able to imagine. Moreover by closer observance of this playful creatures of stone, touching the cold and burnished surface with our fingers and palms, we become aware of their level of consciousness, we manage to talk about, realize and understand their stony reality. The Hranuelli angels are white, red, grey and black just as the stone fragments that can be found in nature and Lemuria ravens from oblivion at the other side of linear time. At the same time the artist´s interaction with the angels differs, it 17 is even more exciting and new by every glance. It changes from one moment to the other, from one stone fragment to the other, where Hranuelli in the end finds his angels. Either in White or Brac stone of earthly blankness that Brac island masons gather as precious fruits of nature, Petar Hranuelli figures out his white ones, whereas the red ones in the carnian bauxite of the Velebit mountain. The dark ones on the other hand are freed from black marble stone chunks and dark-grey Breca from the Lika region.

Petar Hrauelli searches in the stony, angelic, round, organic surfaces and structures for perfection – moreover finds and frees the ideal mathematical Pi constant. The question of proportion – sporadic, deliberate or iliberate deviations in the length or width of angelic wingsor hips by soft creases and sudden curves, in every singel angelic movement - unconsciously stiving for the perfect proportion and balance. However at the same time, just as the perfect mathematical Pi equilibrium exists in every human body, living thing and known organic structures in nature, the Hranuelli angels with a clearness of chistled stone invoke memories about imbibed forms from the past, freed from a loose rock by breaking, sculping, edging or polishing. Petar Hranuelli though frees his little, rocky angels in order to find the absolute angelic soul captured in stone, instantaneously releasing the image of the first movement. This is how he finds a way in which abandoment is actually the main essence of the perfect act of creation – in Hranuelli´s case an honest and harmonic stone sculpturing.

Draženka Jalšić Ernečić Koprivnica, 7th of February 2015

Anđeo širokih krila, 2014., mramor, 26,5x13,5x16,5cm

Majka i dijete, 2016., liÄ?ki kamen-boksit, 22,5x18,5x10,5cm

Venera anima mundi

Neprikosnovena upućenost prema iskonu oblika i značenja pogađa nas snažnom otvorenošću kroz radove kamenih Venera kipara Petra Hranuellija (1975). Dojam je pogođen ne samo formom i strukturom već i patinom kamena koja time neposredno upućuje na želju da se istraže poveznice između aktualnosti i nasljeđa kojeg ove statue duhovno baštine iz riznice dalekog primordijalnog svijeta. One ne samo da predstavljaju nesvakidašnju senzibilnost jedne rudimentarne i pred klasične forme koja nije slučajna, već ujedno pretpostavljaju podrijetlo svih drugih antropomorfnih predstava koje su kasnije nastale upravo temeljem takvih primjera odnosno njima sličnih prapovijesnih uzora. U tom pogledu ove Venere pretpostavka su ne tek senzibiliteta već i hrabrosti povratka izvornome, samosvojnom i neukalupljenom modelu kiparskog izraza sada prikazanog u suvremenoj izvedbi načinjenoj modernim umjetničkim alatima.

Ponajprije nas ovdje zatiče ona tako rijetka uvjerljiva izražajnost kada se radi o mitopoetičkom naglasku u modernom umjetničkom djelu koje time biva transponirano kroz vrijeme i prostor. Drevni simbol kao uzor i nadahnuće sada se pokazuje kao snažan autorski motiv što čini bližim uhu tajanstveno šaputanje jedne gotovo predmitske paradigme, istodobno donoseći i estetsko osvježenje ali i intrigantnu asocijativnost usmjerenu ka shvaćanju konteksta autore i dijela. Sasvim nedvojbeno Venere Petra Hranuellija odbljesak su jednog pradavnog fenomena koji kasnije kroz razne vidove svog izražavanja bitno određuje razvoj duhovnosti i umjetnost u kojem one, Božice, postaju veličanstvenom svjetskom dušom odnosno maternicom svijeta prisutnom još od pravijeka pa do kasnije neoplatnoske duhovnosti i drugih misterijskih primjera. Taj kontekst upućenosti prema misteriji, tajni ili onom skrivenom ili ezoterijskom ali oduvijek aktualnom čini Petra Hranuellija prisutnim i vrijednim u značajnom generacijskom okruženju zainteresiranom u tom području (Josip Zanki), ali također i u široj panorami hrvatskih umjetnika upućenih istim ili sličnim interesima (Željko Kipke, Vladimir Dodig Trokut). No za razliku od spomenutih, medij i način kojim barata Petar Hranuelli izrazom je izvorne i gotovo rodne fascinacije kako podnebljem kamena tako i uzorima gotovo primarnim i različitim od često popularnih ezoterijskih slikovnica zato jer njegova umjetnička praksa svoje ishodište i uzor vidi u artefaktima nastalim daleko prije nego što je, moguće, iskopan prvi grob.

Venere se ovdje svojom ljepotom, dražima i čilošću zbivaju usred kamena slaveći život kao onu univerzalnu odrednicu gdje umjetničke asocijacije odišući prozračnošću jednog nevinijeg doba. Kao da nas sada dotiče vrijeme u kojem još nije bio sazidan globalni labirint od kamenja, neba i ljudskih duša, pa se zato tada po prirodi stvari obradom kamena mogao udahnuti život svim stvarima. Naravno, i samom kamenu za kojeg se vjerovalo da raste iz utrobe zemlje. Zemlje koja je podjednako rodna i plodna kao Božica, odnsono Velika Majka koju Maria Gimbutas u svojim arheološkim raspravama prepoznaje kao dušu što svemu i svakome udahnjuje život. Tako nas na svoj način i ove skulpture kamenih Venera odvode u no područje doživljaja u kojem se svijet prepoznaje kao ono što postoji prije bilo kakvog grijeha okolnosti, a jedini orijentir u svemu tome jeste famozna majka snova, anima mundi (svjetska duša) koja oduvijek provocira neiskazivu izvornost otajstva srca. Moguće prkosno, možda i izvan poželjnog toka suvremenih umjetničkih nastojanja, kipar nam poručuje da ne postoji neka kažnjiva misao kada je u pitanju izvornost, pa ove Venere kao da kliču: Non serviam! (Ne želim služiti!).

Snage izraza kod izloženih skulptura ni danas se ne odriče ničega. Tu se ne sluti nikakav bijeg, ne želi se biti drugdje. Dapače, one potenciraju sve veze i odnose koji se stječu rođenjem i uvode nas u vječnu zagonetku našeg vlastitog položaja u svijetu. U tome i jest vrijednost predstavljenog nesputanog srca života kojim nas umjetnik podsjeća na mladost svijeta, na radost koju izmiče tome da ono zauvijek bude ugušeno smrtnim krikom, zazivajući produženje značenja koje je odmaklo od toga da se zasniva na neodređenošću figure.

Karakter izraza tu odbacuje svaku konfuziju težeći jednostavnosti i prikazujući ženu u nijansama onog mentalnog pejzaža koji je dalek od nespokojstva i neurozama modernih psihologiziranih prizora. Ujedno, naglašeni dojam slavljenja začudno stoji okrunjen misterijem rođenja ali analogijom zemlje i neba, utjelovljen u ovim kamenim gospodaricama života i zavjetnim simbolima naravnih vjerovanja kao svojevrsne predodžbe psihičke obnove svih ljudskih energija.

Venere Petra Hranuellija pružaju se pogledu koji dotiče onu nezaobilaznu dijakroničnu narav potke svjedočenja o naslućivanju pretpostavljenog zadatka neumrlosti duhovne inspiracije što u sebi simbolički objedinjuje misterij život i svijeta samim motivom božice kao njegove možebitne prve autentične izvornosti.

Dakle, kao onog što je uvijek i zauvijek izvorno.

Marijan Grakalić MUZEJ GRADA SKRADINA, Skradin, 2011

Venera , 2016. LiÄ?ki kamen, visina 86 cm

Umorna , 2013., lički kamen, 34 x 23 x 26 cm, izlagano 2014., Dom kulture, Lovinac, izlagano 2014.

Likovni salon“V.Becić“,Slavonski Brod

Venera anima mundi

a sancrosanct privity towards primival forms and meanings strikes us with a vehement strenght while observing Petar Hranuelli´s (1975) Venuses of stone . The sensation is not only reached by the form or structure but also by the stone patina that indirectly aims towards the wish to research furher into the connections between the current and heredity within these statues. inherited from the treasury of the far primordial world.

They not only represent a seldom sensibility of a rudimentary and pre-classical form that certainly isn´t incidental, but is the actual origin of all the other antromorphic presentations that came into exsistance much later, moreover based on such examples of similar prehistoric models. In this sense these Venuses are an hypothesis not only of sensibility but of a return towards the authentic, distinct and original model of sculpturing, presented as a contemporary act made by modern artistic tools.First of all – here we are overtook by that seldomly convincing expression when we speak about the mythic and poetical accent in the modern artistic work that as such is transponded through time and space. The archaic symbol as role model and inspiration shows as as strong motiv of an author that secretly whispers a pre-mythic paradigm and at the same time evolves an esthetic recreation, however an intriguing association directed towards the understanding of the author and the work in their context.

Indisputebly Petar Hranuelli´s Venuses reflect an ancient phenomenon that later on, through different kinds of expression, distinctly influence the development of spiritiuality and art as such - where the Godesses becomes a wordly spirit moreover the uterus of the world, present from ancient times, viá neo-platonic spirituality towards other mythical examples.The context of privity in the sense of the mystical, secretive or hidden, that is esoterical but always current makes Petar Hranuelli an active and valubale member of a generation-millieu with interests in this field (Josip Zanki), but also in the broader panorama of Croatian artists with similar preocupations (Zeljko Kipke, Vladimir Dodig Trokut). But unlikely those mentioned, the media which handles Petar Hranuelli is primarilly the expression and fascination of and with origin, both in the sense of the stone as well the role model.

This make his art differ from the ususal popular esoteric picture-books, his artistic practice finds its source and model in artefacts made far before even the 1st grave was digged out.

This Venuses with all their provocative beauty and alacrity exist within the stone, celebrating life an the universal guideline where artistic association respires the transparency of more innocent times. As if we are influenced by a time when the global labyrinth of stone, skys and human spirit was not jet build, when by working stone one could still breathe life into almost everything. Naturally also into stone that at the time was believed of that it literally grows out of the earth. The Earth fruitful and fertile as a Godess that is Great Mother, Maria Gimbutas in her archeological discours recognises as the spirit that actually inspires life to each and everything. In this sense and way, the stone Venuses mentioned, take us to a place of sensation where the world is recognized as a place before sin, with one single landmark, the fantastic mother of dreams, anima mundi (wordly spirit), as always provoking the eneffable authenticity of the sacrament of the heart.

The sculpturor sends the message, maybe somewhat defiantly or uncompliant with the contemporary artistic stereotypes, that there is no punishable thought regarding originality, so this Venuses may also shout out loud: : Non serviam! (I do not want to serve!). The strenght of expression of this particular sculptures does not abnagate anything. There is no sense of elopement, one doesn´t want to be elsewhere. On the contrary, they potentiate all possible connections and relations gained by birth and lead us towards the never-ending riddle of our own position in the universe. There lies the value of uninhibited life, the artist reminds us of - the youth of the world, the happiness that tries to avoid the scream of death - calling for a prolongation of meaning that avoids characterization by undefinable figures. The character of expression declines any kind of confusion in order to reach simplicity in the presentation of the female according to the nuances of a mental landscape, far away from the agitation and neurosis of modern psychologized scenes.

However at the same time the sense of celebrating prodigiously stands crowned by the mystery of birth, but otherwise by the analogy of earth and sky, embodies within this stone- mistresses and symbols of sacrament of pagan beliefs, a certain notion of psychological renovation of all human energies. Petar Hranuelli´s Venuses by sight reach that unavoidable diachronic nature of the weft of attestation about the symbolic motif of the Goddess as the symbol for the mystery of life and its first authentic eventual origin. That is the one that always and forever remains underived.

Marijan Grakalić SKRADIN TOWN Museum - Skradin, 2011

Venera, 2016., mramor, visina 37 cm

Venera ljubavi, 2016., boksit-liÄ?ki kamen, 24x13x9cm

Susret, 2015., terakota, vis-16,5 cm + 18,5 cm

ŽIVOT VENERE Petar Hranuelli godinama u svojim skulpturama razrađuje temu Venera koje su s vremenom postale i njegov zaštitini znak. Klešući ih u mramoru, ili svom omiljenom materijalu bračkom kamenu, razrađivao ih je u najrazličitijim varijacijama, uvijek naglašavajući njihove zaobljene, senzualne oblike. Više ili manje apstrahirajući formu, Hranuelli je u ciklusom Venera dao hommage svojoj nepresušnoj inspiraciji - Willendorfkoj Veneri, ali i nekim umjetnicima poput Constantina Brancusija čije je djelo čvrsta točka uporišta svih njegovih skulptura bilo da se radi o Venerama, Anđelima, Katedralama...

Kao i čuvena prethistorijska Venera tako i ona koju kleše Hranuelli ima u sebi nešto iskonsko što ju čini privlačnom. Savršena na neki način u svom svojem nesavršenstvu, Hranuellijeva Venera je u jednom trenutku počela živjeti nekim svojim životom - od statične, zatvorene mase, postupno se oslobođala i iskoračila svojim volumenom i pokretom u prostor. A kad se činilo da je temu Venera do kraja iscrpio, Hranuelli je zaokrenuo smjer pristupivši joj s dozom humora, poigravajući se s njom i ironizirajući svaku mogućnost da sebe i ono što radi predstavi na pretenciozan način. Venera u Hranuellijevoj novoj interpretaciji postaje lik u vlastitom univerzumu. Ona se vozi na romobilu i motoru te postaje dio priče koja se tek treba ispričati.

Romina Peritz Galerija Buljat, Zagreb, 2013.

THE LIFE OF A VENUS Petar Hranuell`s Venus sculpture, over the years past , grew into something more than a plain signature of the author himself. Placing her into marble or in his favourit Brac stone, he translated this figure in many different themes and variations but always stressing its round, sensual figuration. By abstracting the recognisable form of his Venus cycle, the author actually renders homage to his own neverending inspiration – the Willendorf Venus – but also to some renown artists as Constantin Brâncuşi – here an important stronghold – regardless whether we speak of the Venus, the Angel or the Cathedral as a structural Hranuelli motif.

Just as the famous prehistoric Venus , also the Hranuelli Venus, shows something iconic and attractive at the same time. Perfect in its imperfection, the Hranuelli Venus started at some point in time living its own existance – from a rather static, closed mass she certainly freed herself by consciously stepping with both her volume and movement into open spaces. And when it already seemed that the Venus theme was compleatly exhausted, the sculptor changed his direction by approaching his Venus with a dose of humour, permanently playing and expelling every possibility to present himself or his work as pretentious. The Hranuelli Venus in its new interpretation becomes a figure living its own universe. Now she drives a so called Trottinett or even a motocycle, telling in this sense a story that hasn´t been told jet.

Romina Peritz Buljat Gallery – Zagreb, 2013

Ma nemoj..., 2015., liÄ?ki kamen, 26x13x9cm

Poljubi me, 2015., boksit-liÄ?ki kamen, 29x10x9cm

Do jaja, 2015., boksit-liÄ?ki kamen, 19,5x19x8cm

Tajnica, 2015., boksit-liÄ?ki kamen, 23x9x8cm

BIOGRAFIJA - BIOGRAPHY

PETAR HRANUELLI

rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 41 samostalnih i 80 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić , Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Kristina Tamara Franić,... Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama ( Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,... ) Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu i Rasoji.

SAMOSTALNO IZLAGAO U : Dubrovnik, Karlovac, Lopud, Lovinac, Oroslavje, Palmižana, Postira, Pula, Rijeka, Split, Supetar, Samobor, Skradin, Zagreb, Zaprešić .

SKUPNO IZLAGAO U : Antalya ( Turska ), Bale, Banjole, Brežice (Slovenija), Dubrovnik, Gospić, Kaštel Lukšić, Karlovac, Hvar, Osijek, Omišalj, Postira, Požega, Rijeka, Rovinj, Slavonski Brod, Split, Sv.Martin pod Okićem, Sisak, Samobor, Szmbathely ( Mađarska), Ston, Trogir, Vinkovci, Velika Gorica, Zadar, Zagreb, Zaprešić.

JAVNI RADOVI : Gospić - Park ( Venera, 2008.), Lovinac – Sekulići ( spomen obilježje 2009 )., Sirnitz- Schloß Albeck, Austrija (Park skulptura, Venera 2015.)

LIKOVNE KOLONIJE : Antalya ( Turska ), Alilovci, Karlovac, Knin, Gospić, Lovinac, Novska, Omišalj, Rab, Split, Ston, Sv.Martin pod Okićem, Sirnitz- Schloß Albeck (Austrija), Zaprešić, Zagreb.

NAGRADE - POHVALE : Mali Lošinj (1992), Pučišća (1994), Zagreb (2007), Antalya ( Turska 2010.)

PETAR HRANUELLI born in Supetar, island of Brač, Croatia (27th Dec 1975), Petar Hranuelli remains on his island of birth (Postire, Brač, Croatia) until 1994. Since that year the author organises and takes part at 41 individual exhibitions and 80 collective ones, regional as well as international. For his artistic work he was already awarded several awards and gained many acknowledgements.

Renown art-critics wrote about his artistic work and opus as Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić , Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Kristina Tamara Franić, and others. His compleate works can be find in public institutions and spaces, as well as in private collections (Croatia, Slovenia, Germany, the Nedtherlands, Italy, Austria, Serbia, Turkey, Great Britain, Spain, the U.S., Chili, and many more).

Petar Hranuelli is an active member of the Croatian Association of Artists (HDLU, Zagreb - http://www.hdlu.hr/eng/) since 2006. He lives and works in Zagreb and Rasoja, Croatia.

Individual exhibitions : Dubrovnik, Karlovac, Lopud, Lovinac, Oroslavje, Palmižana, Postira, Pula, Rijeka, Split, Supetar, Samobor, Skradin, Zagreb, Zaprešić .

Collective exhibitions : Antalya (Turkey), Bale, Banjole, Brežice (Slovenia), Dubrovnik, Gospić, Kaštel Lukšić, Karlovac, Hvar, Osijek, Omišalj, Postira, Požega, Rijeka, Rovinj, Slavonski Brod, Split, Sv.Martin pod Okićem, Sisak, Samobor, Szmbathely (Hungary), Ston, Trogir, Vinkovci, Velika Gorica, Zadar, Zagreb, Zaprešić.

Public works : Gospić - Park ( Venera, 2008./ Venus, 2008), Lovinac – Sekulići ( spomen obilježje 2009./ public remembrance monument, 2009), Sirnitz- Schloß Albeck - Austria (Sculpture parks ,Venus, 2015.)

Artist colonies : Antalya (Turkey), Alilovci, Karlovac, Knin, Gospić, Lovinac, Novska, Omišalj, Rab - island of Rab, Split, Ston, Sv.Martin pod Okićem, Sirnitz- Schloß Albeck (Austria), Zaprešić, Zagreb.

Awards - acknowledgements : Mali Lošinj- island of Mali Lošinj (1992), Pučišća – island of Brač (1994), Zagreb (2007), Antalya (Turkey, 2010)

SAMOSTALNE IZLOŽBE - Individual Exhibitions

1994. Postira- O.Š. V.Nazor 1995. Zagreb- ART CENTAR 1998. Zagreb- Gradska knjižnica Voltino Zagreb- Caffe bar B7 1999. Zagreb- Restoran Galerije SANK Zagreb- GALERIJA IDEALNI GRAD 2000. Postira- GALERIJA BRAČ 2001. Zagreb- ART- BAR CLUB 2003. Zaprešić- GALERIJA RAZVID (Bunić, Dolić, Hranuelli) Zagreb- Knjižnica Vladimir Nazor 2004. Zagreb- GALERIJA HUMANUS Zagreb- GALERIJA ARHO Dubrovnik- Caffe bar GALERIJA 2005. Zagreb- GALERIJA DOMA SV.JOSIP Zagreb- GALERIJA ARHO – skulpture 2006. Zagreb- bistro ESTRADA 2007. Zagreb – VOLKSBANK – skulpture Zagreb- GALERIJA CEKAO Split – Prokurative – 1001 DELICIJA Zagreb – Hotel Dubrovnik – VENERE U MEDU 2008. Zagreb – GALERIJA CITROEN Supetar – GALERIJA–KLUB IZVOR – skulpture Postira - Hotel PASTURA – skulpture Samobor - GALERIJA PRICA - skulpture On-line izložba – Galerija Remek-djela Zagreb – GALERIJA IDEALNI GRAD 2009. Lopud – Hotel VILLA VILINA – skulpture Palmižana – galerija Škorpion – skulpture i crteži 2010. Zagreb – galerija Zvonimir – skulpture i crteži Oroslavje – dvorac Milana Prpića - EasyART - skulpture 2011. Skradin – MUZEJ GRADA SKRADINA – skulpture i crteži Rijeka – GALERIJA Bruketa 2 – skulpture i crteži 2012. Palmižana – Posjed Meneghello - skulpture i platna 2013. Zagreb – Centar Cvjetni, skulpture u prostoru Zagreb – „ Život Venere“, GALERIJA BULJAT 2014. Karlovac – „ Skulpture“ GALERIJA ZILIK Zagreb - Galerija ETK (Ericsson) , M. Stoponja & P. Hranuelli Lovinac – „Prilike iz Like“, Dom kulture, P. Dolić & P. Hranuelli Pula - „Dva Petra“, Galerija SKUC, P.Dolić & P.Hranuelli 2015. Zagreb – Centar Cvjetni, skulpture u prostoru „Cvjetni Cvjetni“ Palmižana – Posjed Meneghello – skulpture „Zlatna kiša“

SKUPNE IZLOŽBE - Collective exhibitions 1993. Postira – O.Š. V.NAZOR 1997. Zagreb – ERICSSON 2002. Sv.Martin pod Okićem – JESEN 01 Zagreb – KLOVIĆEVI DVORI – 3.hrvatski trijenale crteža 2003. Sv.Martin pod Okićem – JESEN 02 Zagreb- GALERIJA KRISTOFOR STANKOVIĆ 2004. Karlovac- GALERIJA VJEKOSLAV KARAS – 3.hrvatski trijenale akvarela Slavonski Brod- GALERIJA UMJETNINA- 3.hrvatski trijenale akvarela Zagreb – GALERIJA ZVONIMIR- 3.hrvatski trijenale akvarela 2005. Zagreb- Narodni Savez Njemaca Split- Maestral Zagreb- GALERIJA KRISTOFOR STANKOVIĆ Dubrovnik- GALERIJA DUBROVAČKA KUĆA –kravate Zagreb- GALERIJA MALA – kravate Vinkovci- MUZEJ GRADA – kravate Gospić – MUZEJ LIKE GOSPIĆ – XL. Licko anale Zagreb- XV. GIMNAZIJA – gledam aids Rijeka – GALERIJA CAMERA OBSCURA – živjeti s aids-om

2006. Zadar – GALERIJA GRADSKA LOŽA – kravate Slavonski Brod – LIKOVNI SALON BECIĆ – gledam aids Zagreb – GALERIJA HDLU – Recentna izložba članova HDLU-a Sisak – Dom kulture Kristalna kocka –gledam aids Velika Gorica- GALERIJA KORDIĆ- gledam aids Zagreb- GALERIJA MATICE HRVATSKE- homofobija Zagreb- Europski dom- Narodni Savez Njemaca Hrvatske Osijek – GALERIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI – gledam aids 2007. Zagreb – GALERIJA HDLU – Recentna izlozba članova HDLU-a Zaprešić – VRŠILNICA – 10. izložba MINIJATURA Zaprešić – GALERIJA RAZVID – zaprešićki biennale akvarela Samobor – SAMOBORSKI MUZEJ – akvareli na skeli Zaprešić –MUZEJ MATIJA SKURIJENI – 10. Godišnja izložba ULSZ – a 2008. Zagreb – GALERIJA VLADIMIR FILAKOVAC – USKRS 2008.

Zaprešić – VRŠILNICA – 11. izložba MINIJATURA Gospić – MUZEJ LIKE GOSPIĆ – likovna kolonija VELEBIT 2008 Brežice ( Slovenija) – POSAVSKI MUZEJ BREŽICE– Zaprešićki biennale akvarela 2007 Trogir- MUZEJ GRADA TROGIRA – Zaprešićki biennale akvarela 2007 Bale - GALERIJA „ULIKA“ - CASTRUM VALLIS 44.

Zagreb - GALERIJA HDLU – Recentna izlozba članova HDLU-a Kaštel Lukšić –MUZEJ GRADA KAŠTELA, - Zaprešićki biennale akvarela 2007 Rovinj – Grisia 2008.

Szombathely ( Mađarska) – KULTURNI I OMLADINSKI CENTAR - Zaprešićki biennale akvarela 2007 Zaprešić –MUZEJ MATIJA SKURIJENI – 11. Godišnja izložba ULSZ – a 2009. Zagreb - Galerija PRAVI PUT – Drugo lice Ilice Dugopolje – „Vitalnost humanosti“ Visoka poslovna škola MINERVA Zaprešić – VRŠILNICA – 12. izložba MINIJATURA Ston – Galerija Ston – XIV. međunarodna likovna kolonija STON Zagreb - GALERIJA HDLU – Recentna izlozba članova HDLU-a Zaprešić –MUZEJ MATIJA SKURIJENI – 12. Godišnja izložba ULSZ – a Samobor – SAMOBORSKI MUZEJ - akvareli na skeli Zaprešić – MUZEJ MATIJA SKURIJENI - akvareli na skeli 2010. Zaprešić – VRŠILNICA – 13. izložba MINIJATURA Antalya ( Turska ) – ARHEOLOŠKI MUZEJ – međunarodna Ston – Galerija Ston – XV. međunarodna likovna kolonija STON Zagreb - GALERIJA HDLU – Recentna izlozba članova HDLU-a Zaprešić –MUZEJ MATIJA SKURIJENI – 13. Godišnja izložba ULSZ – a 2011. Zaprešić –MUZEJ MATIJA SKURIJENI – 14. Godišnja izložba ULSZ – a Zaprešić - 14.izložba MINIJATURA, VRŠILNICA Zagreb - Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna "Izidor Kršnjavi"– pomoc djeci Japana Zagreb - GALERIJA HDLU – Recentna izlozba članova HDLU-a Zagreb - GLIPTOTEKA , "Skulptura u kamenu od 1991-2011."

Omišalj - 12. saziv likovne kolonije "Fulfinum", Galerija "Vjećnica" Hvar - Čudesni krajolik, Villa Meneghello 2012. Zaprešić- 15.izložba MINIJATURA, VRŠILNICA Požega – PožArt 3.

Zagreb - GALERIJA HDLU – Recentna izlozba članova HDLU-a Hvar – Dodir anđela, Villa Meneghello Zaprešić – Akvarel na skeli, Muzej Matija Skurjeni 2013. Zaprešić - 16. međunarodna izložba MINIJATURA, VRŠILNICA Rijeka - "Pogled unazad", galerija BRUKETA 2 Zagreb - Recentna izložba članova HDLU-a, Galerija HDLU Osijek - "Nova aktualizacija", galerija VERNISSAGE Antalya (Turska) - Međunarodna , ARHEOLOŠKI MUZEJ 2014. Zagreb - SUVREMENA SKULPTURA ( Vojin Bakić, Dušan Džamonja, Milena Lah, Marina Stoponja, Petar Dolić, Ivan Fijolić, Petar Hranuelli, Joško Eterović, Duje Jurić), GALERIJA REMEK-D JELA Slavonski Brod – SKULPTURE ( Petar Dolić, Marina Stoponja, Vedran Staničić, Petar Hranuelli) Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Likovni salon „Vladimir Becić“ Zagreb – SLOBODA PTICE – Galerija „trenutak 39“ Banjole - Božićna izložba, Zavičajna galerija Crnobori 2015. Zaprešić – VRŠILNICA – 18. izložba MINIJATURA Zagreb - Galerija HDLU , Recentna izložba članova HDLU-a Lovinac – Dom kulture , 2.Likovna kolonija Velebit Zagreb -Centar Cvjetni, SUVREMENA UMJETNOST ( B. Demur, P. Dolić, M. Dujmović Kondres, N. Ivezić, S. Junaković, P. Hranuelli, A. Kajfež, T. Kljaković Braić, E. Feller, M. Lah, J. Knifer, M. Stoponja , J. Stošić, N. Vudrag, J. Vukelić, J. Zanki.)

JAVNI RADOVI NAGRADE I POHVALE

Public works, awards and ackoledgements 1992. Mali Lošinj 1994. Pučisća 2003. Zaprešić 2005. Zagreb 2007. Zagreb 2008.

2009.

2010.

2013.

2014.

2015.

2015.

2015.

– KLESARSKO STVARALAŠTVO – POHVALA Klesarske škole - fundus galerije RAZVID - fundus DOMA SV.JOSIP – OTKUPNA NAGRADA „Venere u medu“ Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo Grad Zagreb Gospić – Venera - Park Kolakovac Samobor - fundus galerije Prica Lovinac – Spomen obilježje – Sekulići Ston -Galerija Matice hrvatske u Stonu Zagreb - fundus galerije ZVONIMIR Antalya ( Turska ) - NAGRADA ZA SUDJELOVANJE NA IV MEĐUNARODNOM SIMPOZIJU UMJETNIKA (zlatna plaketa) Supetar - fundus galerije Ivan Rendić Lovinac - Općina Lovinac Karlovac – fundus DOMA za djecu ZILIK Slavonski Brod – fundus Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda Sirnitz (Austija) – Schloß Albeck, Park skulptura “Venera “ Sirnitz (Austija) – Schloß Albeck , Muzej anđela Sv. Rok - Hostel Sv.Rok (slika)

Petar Hranuelli, Rasoja, Veljača, 2016. Đ

BIBLIOGRAFIJA - Bibliography Španja Mario : Prva samostalna izložba, predgovor VII. 1994. Postira Uglješić Nikolina : Predgovor iz kataloga, samostalna izložba, Zagreb, V. 1998.

Nejašmić Sandra : Predgovor iz kataloga, samostalna izložba, Brač VII. 2000.

Bunić Luka : Predgovor iz kataloga, samostalna izložba, Zagreb XII. 2001.

Nikola Albaneže : “I vještina i izraz” 3. hrvatsko trijenale crteža, katalog, Klovićevi dvori, Zagreb VI. - VII. 2002.

Odak Anđelko : Predgovor iz kataloga, Zaprešić III. 2003.

A.R. : Dolić, Bunić, Hranuelli, Večernji list 22. III. 2003. Špoljarić Stanko : Predgovor iz kataloga, samostalna izložba, Zagreb II. 2004.

M.So. : Izložba slikara Petra Hranuellija, Večernji list 26. II. 2004.

J.L. : Putni pejzaži u Tkalčićevoj, Jutarnji list 27. II. 2004.

M.So. : Putni pejzaži kipara Petra Hranuellija , Večernji list , 28.II.2004.

Hauswitscha Anton: Rublika život, Vjesnik 9. studenog 2004.

Vlašić I. : Dubrovački ekran, Dubrovački vjesnik 13. studenog 2004.

Giljača Marko : Hranuellijevi voluminozni aktovi, Dubrovački vjesnik , 29. XII. 2004.

Giljača Marko : Kad likovni snovi postaju stvarnost, Slobodna Dalmacija. 8.I. 2005.

I.P.S. : Izložba u domu sv. Josip; Večernji list 11. II. 2005.

MONOGRAFIJA “PAUNOVAC” , 25 godina likovne kolonije Paunovac u Zagrebu , Lipanj, 2005.

Rade Ivanka : Edukativna izložba o AIDS-u , ZGB NEWS 30. XI. 2005.

Nikola Albaneže : Predgovor iz kataloga,“Revni klesar i nevjerne venere” izložba skulptura, Zagreb, XII. 2005.

P.Peko : Petar Hranuelli u galeriji Arho, Slobodna dalmacija , 1.XII.2005.

N. E. : Živjeti sa AIDS-om , Novi list 3. XII. 2005.

P. Peko : Venere Petra Hranuellija u Zagrebu, Slobodna dalmcija , 7.XII.2005.

L. P. : Venere u kamenu, Globus 9. XII. 2005.

Sever Zdravko: Kiparska kolonija u Novskoj, ( Zagrebački Bračanin Petar Hranuelli od Bračkog kamena radi anđela ), Vjesnik, 11. listopada 2006.

Nikola Albaneže : Predgovor iz kataloga, „ Uzdrhtale tišine“ galerija Cekao , Zagreb, 20.III.2007.

Nikola Albaneže : Predgovor iz kataloga, (Venere u medu), hotel Dubrovnik), „Iza međa nedohvativih naslada“ , Zagreb, 30. XI. 2007.

Mladen Kukina : Velebit nadahnuo UMJETNIKE, Novi list, 15.VI.2008.

DRM. : Petar Hranuelli izlaže u Postirima, Večernji list, 16.VII. 2008.

Mahović Nikolina : Predgovor iz kataloga „Venere“ , galerija Prica, Samobor, 9.X.2008.

K.S. : „Malene, kamene žene“ , Glasnik Samobora i Sv.Nedelje, 12.X.2008.

Rašeljka Bilić-Boras: Predgovor iz kataloga „PETAR HRANUELLI –BILJEŠKA O SLICI“ , galerija Idealni grad, Zagreb, 13.11.2008.

Ljubica Ivćev-Balen: „ Ljepota jednostavnosti „ Vjesnik, 29. i 30. 11.2008.

M.G. : Hranuellijeve Venere u Villi Vilini , Dubrovački list , 18.VI.2009.

Dario : Venere pod vedrim nebom , Dubrovački vjesnik , 20. VI.2009.

D.L. : Venere i Bikini u Villi Vilini, Dubrovački list, 20.VI.2009.

Marko Giljača : Venere na Lopudu, Dubrovački list, 24.6.2009. ( str.66 br.550. ) Mirko Škoc : Predgovor iz kataloga „KATEDRALE“ GALERIJA Zvonimir, Zagreb, 10.3.2010. Žarko Bašić : Mramorne katedrale Petra Hranuellija, Večernji list, 11. III. 2010.

Romina Peritz : Gotička crkva kao futuristička arhitektura, Vjesnik , 27. III. 2010.

Marina Stoponja : Muzej u stanu, Jet-set , kolovoz - rujan 2010 ( broj 110.)

Marijan Grakalić : Predgovor iz kataloga, Venera anima mundi ( uz skulpture Petra Hranuellija ) , Muzej grada Skradina, 1. 7. 2011.

Davorin Vujičić : Skulptura u kamenu u Hrvatskoj 1991.-2011., predgovor iz kataloga, Gliptoteka, srpanj-rujan 2011.

Jelena Mandić-Mušćet: Izmenađujuća vitalna skulptorska scena, Vjesnik, 21. 07. 2011.

S.H. : Skulpture i crteži Petra Hranuellija, Novi list, 7.10.2011.

Miroslav Pelikan : Venere i anđeli Petra Hranuellija , intervju, Hrvatski fokus, 11. 10. 2011.

Miroslav Pelikan : Kamen i ja se razumijemo, Hrvatsko Slovo, 4. 11. 2011.

PORTFOLIO, Objektiv br 47., str.42./43.; 12. 02. 2012.

ENCIKLOPEDIJA Who is Who u Hrvatskoj; lipanj, 2012.

Snježana Kauzlarić : O djelima Petra Hranuellija, Slavonski Brod, 19.06.2012.

Igor Brešan : Dodir anđela i ostalih krilatih stvorenja, Slobodna Dalmacija, 30.09.2012.

CAPITOL Festival : 4 stranice, Petar Hranuelli, katalog, studeni 2012.

Iva Korbler : Bijeg među anđele, Kontura, broj 118/119 prosinac 2012. str.104/105.

WHATTA FASHION : interview by Đurđica :"U gostima : Petar Hranuelli", prosinac 2012.

Ive Šimat Banov : Hrvatsko kiparstvo od 1950 do danas, Naklada Ljevak, 7- 2013.

Dobro jutro Hrvatska : "Upoznajemo vas s kiparom", novinar: Zrinka Krešo, snimatelj: Mile Tapavički, montaža: Alen Okanović, HTV 1, 3.9.2013.

Dobro jutro Hrvatska: Petar Hranuelli, novinar: Nevena Redeli, snimatelj i montaža: Goran Fižul, HTV 1, 22.10.2013.

Romina Peritz: Predgovor iz kataloga, „Život Venere“, Galerija Buljat, Zagreb, 2.11.2013.

Miroslav Pelikan: „Kamen je divan i dobro sluša“, Hrvatsko Slovo, br.971, 29. 11. 2013.

Zg Županijska panorama HTV4, novinar: Marina Gavranović, HTV 4, 24. 12. 2013.

VLM. : Karlovački Zilik, Večernji list, 21. 1. 2014.

Nikola Albaneže : Predgovor iz kataloga,“Svevremenska vitalnost” izložba skulptura, Karlovac, 30.4 .2014.

Martina Lesić : „Skulptura“ Petra Hranuellija u Galeriji „Zilik“, Trend-portal, 1.5.2014.

Draženka Jalšić Ernečić : „Skulpture raširenog dlana“, Koprivnica, 3.5.2014.

Marko Čuljat: „Naša dušu ličkog kamena“, Ličke novine, 3.8.2014.

Romana Tekić: Predgovor iz kataloga, „Skulpture“, Slavonski Brod, 7.10.2014 Kristina Tamara Franić: Predgovor iz kataloga, „Dva Petra“, Pula, 19.10.2014.

Z.Angeleski: „Elegancija i vedrina dvojice rafiniranih kipara“, Glas Istre, 29.10.2014.

Draženka Jalšić Ernečić : „Kameni anđeli petra Hranuellija“, Koprivnica, 07.02.2015.

Denis Derk: Zlatna kiša Petra Hranuellija cijelo ljeto na Palmižani, Večenji list, 27.6.2015.

Vesna Bunčić, Stanko Špoljarić: UMJETNOST LIKE (monografija) str.272,273., Udruga Ličana "Vila Velebita", Zagreb, 2015 Denis Derk :Jedanaest umjetnika u Domu kulture u Lovincu, Večerni list, 27.7.2015.

PetarPe Petar Hranuelli, Sirnitz- Schloß Albeck - Austria 2015.

www.petarhranuelli.com likovni.umjetnik@gmail.com +395 95 8623 324