Tvojim tragovima by Prijatelj vaseg uspjeha

Mario Žuvela MARIO ŽUVELA TVOJIM TRAGOVIMA

TVOJIM TRAGOVIMA

MARIO ŽUVELA

TVOJIM TRAGOVIMA

KAŠTELA, 2010.

Predgovor

Ljude danas više ne zanima pouka, njih zanima samo priča. Oni su upoznati sa svim teorijama i raspravama. Naime, koliko god nešto vješto drugome dokazivali opet ne možete mnogo postići. Ljudi traže jasne odgovore, a njih ne možete drugačiji dati osim kroz životne priče. Jeste li ikada osjetili da neku teoriju morate podijeliti s drugima? Za priču znam da ćete potvrdno odgovoriti jer smo svaki dan svjedoci dijeljenja različitih priča. Sve što se u životu događa možda neće ući u knjige ali će uči u priče koje će se prenositi od usta do usta. Možda je baš tu prisutna najveća spoznaja, u priči koju vam netko usmeno prenese. Svatko od nas ima svoju priču, svoju sudbinu. Bila ta priča o ljubavi, o dobroti, o sreći, ili o nečemu potpuno suprotnome ona ostaje kao trag kojim je netko prošao. Definicije ne ostavljaju trag, one ostavljaju samo mrlje na papiru. Mi drugima možemo pričati sve što znamo, sve što smo naučili, ali oni žele vidjeti tko mi jesmo. To se ne može sakriti. Ono što mi jesmo nalazi se u našoj priči. 5

Tvojim tragovima

Priča je naš život i onda kada ne izlazimo iz kuće i onda kada smo prošli pola svijeta. Ona je sakriveni svijet u nama koji želi jednu priliku u stvarnom svijetu. Priča je mudrost koja živi na dohvat ruke. Ako samo u jednoj priči pronađeš dio odgovora na svoje pitanje njena je misija ispunjena. Iako su pojedine priče ovdje izmišljene, životno iskustvo koje stoji iza njih mnogostruko je stvarno. Takvi smo mi ljudi. Ljudi priča.

Tvojim tragovima

U životu nećete nikada biti spremni na put pred vama ako već niste spremni na put u sebi.

Tvojim tragovima

Koji je moj put

ednom davno mudrom čovjeku došao neki mladić i zapita ga: - Mudri čovječe, kaži mi koji je moj pravi put u životu? - Otiđi u onu zemlju preko mora, zaposli se kao mornar na velikom brodu i bit ćeš sretan! Mladić otiđe ali nakon par mjeseci ubrzo se vrati, te tužnim glasom reče mudracu: - Mudri čovječe, učinio sam kako si mi rekao, ali sreću tamo nisam našao. Nato mu starac odvrati: - Ostani ovdje sinko, skući se, nađi dobru i plemenitu ženu i bit ćeš onda sretan! Mladić opet tako učini. Međutim, nakon nekoliko godina vrati se istim riječima mudrom čovjeku. Nato ga mudrac opet nekamo pošalje, ali se on nedugo zatim jednako vrati k njemu. I tako prođe par godina u traženjima i lutanjima. Jednom tako iznenada, nakon više godina mladić sav nasmijan dođe mudracu i upita ga: - Mudri čovječe, kako si znao da je ovaj posljednji put bio moj pravi put? Starac odgovori: - Ništa nisam znao, ali ni ti ne bi znao da je ovo tvoj pravi put da nisi prošao onih stotine drugih puteva! Tvojim tragovima

Najbolji svijet

dlučio Bog dati ljudima zadatak da sami osmisle kako stvoriti najbolji svijet, budući da ovim postojećim više nikako nisu bili zadovoljni, te kaže: - Tko mi dođe s idejom o stvaranju najboljeg svijeta, njegovu ću zamisao prihvatiti, i od nje napraviti stvarni svijet! Dođe prvi s nacrtom kako napraviti da svi ljudi budu bogati, da imaju sve što požele, i da uvijek svih blaga bude u izobilju. Bog je šutio. Dođe i drugi s prijedlogom kako da sve ljude stvori snažne, tako da mogu izdržati svakojake fizičke, emocionalne i duhovne lomove, sve nepogode, ratove i katastrofe, te da iza njih izlaze još snažniji. Bog je opet šutio. Došao je i treći s lijekom protiv svih bolesti, lijekom kojim je uspio produžiti ljudski život do te mjere da je odgonetnuo čak i tajnu besmrtnosti. Bog je i dalje šutio. Došao je četvrti i rekao Bogu: - Neka jednostavno svatko stvara svijet po svojoj mjeri. U tom trenutku Bog progovori i kaza: - Takav svijet neka bude!

Tvojim tragovima

Krijesnica i noćni leptirić

edne mirne jesenje noći ispod uličnih lampa letjeli su zajedno noćni leptirić i mala krijesnica. Iznenada noćnom leptiriću dosadi gledati krijesnicu onako lijepu i rasvijetljenu cijelu večer dok je on svijetlio samo onda kada su prolazili ispod uličnih lampi. Odluči zato stati između lampe i nje praveći sjenu maloj krijesnici. U taj čas krijesnica ga pogleda, nasmije se i kaže: - Možeš mi praviti sjenu, ali svjetlo je u meni!

Tvojim tragovima

Trenutak smrti

očeše ljudi pričati da na kraju svijeta živi neki čovjek koji poznaje trenutak smrti svakog čovjeka. Dogovoriše se, te odlučiše poći k njemu saznati koje je to vrijeme za svakoga od njih. Dođoše i priupitaše ga: - Reci nam, dobri čovječe, kada će doći trenutak naše smrti? On im odgovori: - Sada! Nato se svi prisutni prepadoše, te uznemireno počeše među sobom nešto mrmljati. Međutim, nakon nekog vremena pribraše se, te videći da se ništa bitno nije desilo, priupitaju toga čovjeka ponovno: - Reci nam, dobri čovječe, zbilja, kada nam je umrijeti? Nakon što im on odgovori isto, uznemiriše se ali ga sada počeše drugačije gledati, te ubrzo odreda i napadati da je lažac, izvikujući mu kojekakve pogrdne nazive. Nato će im on odrješito: - Ako hoćete vjerovati, vjerujte mi, a ako nećete, ne morate mi vjerovati, ali morate znati da ako sada niste spremni umrijeti onda to nećete biti nikada!

Tvojim tragovima

Ostvareni snovi

ačuli ljudi da u dalekoj zemlji postoji čovjek koji je ostvario sve svoje snove. U želji da im otkrije tajnu kako je to uspio, otiđoše k njemu. Došavši, priupitaju ga: - Čuli smo, prijatelju, da si ostvario sve svoje snove. Kako si samo u tome uspio? - Tko, ja? - začudi se čovjek. - Da, priča se da si do jedan svoj san ostvario – ponovno mu kazaše. Čovjek malo zasta, pogleda ih, te im odgovori: - Vjerujte, ja nikada nisam ni pokušavao ostvariti svoje snove! - Ne razumijemo, no ipak svi kažu da su se ostvarili svi tvoji snovi? - Doista i jesu! No znajte, ja sam samo ostvarivao snove svojih bližnjih, a moji su se snovi automatski ostvarili u njima!

Tvojim tragovima

Najbliži put

astali se najmudriji ljudi svijeta u potrazi za odgovorom na pitanje koji je najbliži put koji vodi do Boga. Jedni su bili uvjereni: - To je to askeza! - To je žrtvovanje za velike ciljeve - govorili su drugi. Treći su držali da je taj put samoća, dok četvrti opet tvrdiše da su taj put naši bližnji. Slušao sve to jedan starac te im kaže: - Ja sam prošao sve te putove, i doživio da mi Bog nikada nije bio bliži kao onda kada je iz usta mojih neprijatelja razgovarao sa mnom. Samo ga tu nisam očekivao tako blizu.

Tvojim tragovima

Molitva

rimjetili učenici da je njihov učitelj u zadnje vrijeme počeo redovito kasniti na njihovu zajedničku molitvu. Rekoše neki: - Možda se to sasvim slučajno dogodilo. No kad je njegovo kašnjenje idućih dana postalo sve redovitije, shvatiše da tu nešto nije u redu. Sastaše se tako jednom, te ga zajedno priupitaše: - Učitelji, koji su razlozi vašeg čestog kašnjenja? Učitelj zastane, nasmije se, te im odriješito odgovori: - Znate, nekada u svojoj sobi moram prekinuti razgovarati s Bogom samo da bih u zakazano vrijeme stigao ovdje na izgovor riječi namijenjenih za njega. Eto, zašto kasnim.

Tvojim tragovima

Mladi znanstvenik

dlučio neki mladi čovjek doznati sve teorije po kojima svemir funkcionira. Potom je cijelo svoje nasljedstvo prodao da bi se mogao posvetiti znanosti. Zatvorio se i udaljio od svijeta. Napustio sve svoje prijatelje jer je želio čovječanstvu donjeti nešto novo. Radio je, radio i radio. Ništa mu drugo nije bilo na pameti. Ali velikih otkrića nije bilo, te je s vremenom postajao sve nesretniji. Jednoga dana dok je šetao plažom gledajući more susreo je nekog dječaka koji je sjedio na žalu i igrao se u pjesku. Priupitao ga je: - Što radiš, dječače? Dječak mu odgovori: - Isto što i ti, promatram more! No, mladi čovjek mu se tada predstavi i kaže da je znanstvenik, te da traži novu teoriju valova kojom će znanost pomaknuti naprijed i pomoći čovječanstvu. Dječak ga je neko vrijeme slušao, te ga pozove da sjedne i da gledaju val. Nakon nekog vremena dječak prozbori: - Teorije znanstvenika su kao ovi valovi, svaki val donosi nešto novo na obalu, ali se na žalu ništa bitno ne pomiče naprijed.

Tvojim tragovima

Rupa

rolazio učitelj obalom mora sa svojim učenicima. Najednom nekom od njegovih učenika izleti kroz usta ružna riječ, ali učitelj kao da nije primijetio. No nakon nekog vremena poče taj isti učenik prostačiti vidjevši da učitelj ništa ne primjećuje. Govorio je i vrijeđao druge učenike samo da se pokaže važnim. Učitelj je cijelo vrijeme šutio. Nakon pola sata kada su se razdvojili i sjeli na žal dođe učitelju jedan učenik: - Učitelju, čuli ste ga kako govori. Zašto ga niste ukorili? - Zar misliš da bi moja riječ promijenila njegovo ponašanje? - O, da – odgovori. - Varaš se! Pogledaj ono dvoje djece na žalu kako napuhuju neku loptu, a lopta nikako da se napuni. Znaš li zašto? - Valjda zato što je negdje probušena? - Dobro si primijetio. Kada bih ga ja ukorio to bi bilo isto kao da pušem zrak u probušenu loptu. Što misliš da je potrebno prije toga? - Začepiti rupu! - Da, on prvo sam treba shvatiti što radi, odnosno zatvoriti tu rupu da bi išta u nju mogao staviti.

Tvojim tragovima

Prijatelj i neprijatelj

io neki čovjek koji je mnogo puta u životu ostao povrijeđen, ne toliko od svojih neprijatelja, koliko od svojih prijatelja. Primjetio je da se to najčešće događalo onda kada ne bi odbacivao neprijatelje svojih prijatelja, već se s njima lijepo družio. To bi njegove prijatelje razbjesnilo i oni bi se na koncu razišli. I tako poče tražiti za prijatelja čovjeka koji je sa svima bio dobar, i nije imao ni jednog neprijatelja. Nakon par godina u tome je i uspio. Kada je našao takvoga sav sretan pomisli: - Sada me ovaj ne može napustiti zbog svojih neprijatelja jer zapravo nema ni jednoga! Ali ubrzo je vidio da novi prijatelj na njega i ne obraća mnogo više pažnje nego na druge prijatelje. Svaki put kad mu je htio nešto povjeriti, ovaj bi mu dao samo par trenutaka da to kaže i otišao. Ubrzo je postao nesretan, te je otišao učitelja pitati za savjet kakav ga prijatelj nikada neće razočarati. Učitelj kaže: - Ne znam kakav te prijatelj nikada neće razočarati ali jedno znam: Bježi od čovjeka koji ima mnogo neprijatelja, ali još više od čovjeka koji nema ni jednog neprijatelja.

Tvojim tragovima

Novac

aželjela jedna vrlo bogata, ali ne baš prelijepa žena pronaći muža koji će je voljeti zbog nje same, a ne zbog njenog novca. I tako ona krene u potragu. Ali svaki na kojeg je naišla, samo se na različite načine raspitivao za njen novac, a nju odbacivao. Pomalo razočarana htješe odustati kad jednog dana susretne ona čovjeka kojega niti malo nije zanimao novac, te se odlučiše uzeti. Ali kad on sazna da je ona veoma bogata, reče joj: - Taj novac moramo darovati siromašnima, pa da i mi živimo kao i oni. Primjetivši to, žena već idućeg dana pobježe od njega i dođe učitelju s pitanjem: - Učitelju, zašto ne mogu pronaći niti jednoga muškarca koji ima normalan odnos prema novcu? On joj odgovori: - Ne znam! Mogu ti samo reći da ćeš lako naći čovjeka koji trči za novcem, odnosno onoga koji od njega bježi; ali pronaći onoga koji mirno i neopterećeno može ići s njime, tog nećeš tako lako naći.

Tvojim tragovima

II.

Nikada za zlo u svijetu nemojte tražiti više odgovora; tražite samo više vlastite angažiranosti.

Tvojim tragovima

Dug život

kupilo se u jednom selu par dugovječnih ljudi koji su htjeli utvrditi tko je od njih najduže živio. I tako pozvaše stare ljude iz cijele zemlje da dođu i donesu potvrdu da su najstariji u toj zemlji. Mnogi su bili nestrpljivi jer su mislili da su upravo oni ti koji su najduže živjeli na ovoj zemlji. I tako su mnogi dolazili i rušili rekorde onih koji su već bili, a ovi razočarani odlazili kući. Nakon mnogo mjeseci dođe jedan starčić koji se dosta dobro držao. Neki mu dobacivaše: - Starče, bolje da se vratiš kući, bilo je i starijih od tebe! Starac dođe do komisije i kad im preda papir na kojem je pisala godina njegovog rođenja oni ostadoše zbunjeni. Povukoše se u tišinu da provjere sve podatke i nakon par trenutaka sazvaše sve prisutne. Tada jedan od njih ustane i reče: - Ovaj ovdje starac pred nama je najduže živio. Tada njemu dadoše riječ očekujući da on kaže nešto iz svoga najdugogodišnjega iskustva. Starac prozbori i reče im: - Nemam što mudro reći, no iz svoga iskustva mogu vam kazati samo jedno, a to je da ne zovete životom svoje vrijeme, jer kamen na kojemu stojite prošao je daleko više. Rekavši to, odmah ode. Tvojim tragovima

Zajedništvo

io neki mladi čovjek koji nije bio zadovoljan svojim životom. Imao je sve; obitelj, dom, prijatelje a opet je osjećao da mu nešto nedostaje. I tako jednog dana odluči se zaputiti kod poznatog mudraca koji je živio na vrhu brda s namjerom da mu kaže zbog čega je usprkos dobrom životu opet nesretan. Mudrac mu odgovori: - Nedostaje ti mudrost! Mladić ga priupita: - Iz kojih bi je knjiga mogao savladati? Nato mu mudrac dade samo jednu stranicu. Mladić sretan otiđe, pomislivši da je to sve, dođe kući, na brzinu pročita, i vidi da se ništa bitno nije promjenilo u njegovu životu. Pomalo tužan sutradan se vrati mudracu, na što mu ovaj dade drugu stranicu, nakon koje se ponovi to isto. I tako se sve to isto događalo mjesecima, godinama. Nakon mnogo godina mladić s vremenom u svom srcu doista osjeti ono pravo zadovoljstvo i reče mudracu: - Pa zašto mi odmah nisi dao sve stranice jer bih ih svladao znatno prije i tako došao do mudrosti. Nato mu mudrac odgovori: - Dragi prijatelju, mudrost koju si stekao nije samo ona naučena formula znanja, već svi naši naši povodi da se zbližimo. 21

Tvojim tragovima

Sebičnost

io je jedan čovjek koji je zbog nekoliko povreda koje je u životu doživio u svakome čovjeku gledao neprijatelja. Prvo se otuđio sa ljudima s kojima je do tada radio. Zatim više nije izlazio iz kuće, nije se ni s kim više družio. Svakoga tko bi mu pokušao pomoći odbijao bi uz riječi: - Hvala, ne treba mi ništa od tebe! S vremenom je čak i na svoju obitelj gledao kao na neprijatelje. Na koncu se zatvorio sam u sebe. Jednoga dana uz prozor njegove sobe prošao je neki čovjek koji ga je sa žaljenjem pogledao, nešto mu rekao i otišao. Sljedećeg jutra čovjek je sa smiješkom na licu izišao iz sobe i zagrlio sve članove svoje obitelji. Idućih dana na poslu je počeo sa svima razgovarati, te svima pomagati. U tjedan dana stekao je dvostruko više prijatelja nego što ih je imao, a idući mjesec postao je najomiljenija osoba u gradu. Nitko nije znao kako se to čudo dogodilo. Samo je on znao i zato se svaku večer prisjećao neznanca i njegovih riječi: - Postoji samo jedan neprijateljski svijet – svijet u kojem postojimo samo mi.

Tvojim tragovima

Sadašnjost

dlučio jedan čovjek saznati kad su se u prošlosti zbila ona zlatna vremena o kojima svi pričaju. Tako se zaputio starcu koji je dugo živio i prošao mnoga životna razdoblja u obilju i sreći. - Dragi starče, kada su u prošlosti bila najljepša vremena? - zapita čovjek. Starac zbunjen upitom kimne glavom i odgovori da se ne sjeća. Tada čovjek upozna nekog povjesničara kojem postavivši isto pitanje dobi isti odgovor. Nakon nekog vremena sam odluči to istražiti i zaputi se u najpozntije svjetske biblioteke te godinama proučavaše taj problem, ali nikako da pronađe zadovoljavajući odgovor. Nakon svega toga pođe dalje na iskopine najstarijih gradova i istraživaše ostatke drevnih civilizacija. I dok je on tako istraživao susretne neko dijete koje se tu igralo. Dijete ga pozove da se igra s njime našto mu on prijekorno odgovori: - Nemam ja sad vremena za te gluposti jer istražujem velike i važne stvari. - Što tražiš? - znatiželjno će dijete. - Tražim najljepše vrijeme ljudske povijesti. Nato mu dijete odgovori, te se nastavi igrati: - Samo ga ti traži, ja sam već pronašao ta najljepša vremena i otkrio da su to samo ovih par sekundi koje slijede ovaj trenutak moje igre. 23

Tvojim tragovima

Bijeg od sebe

aželio jedan čovjek postati savršen, osloboditi se svih svojih slabosti, te pokazati drugima kako on može biti nepogrešiv. Međutim nije mu išlo tako lako kao što je zamislio. Odluči stoga poći duhovniku po savjet što mora činiti. Duhovnik ga uputi: - Moraš se približiti svojim vrlinama. I čovjek odluči uništiti sve svoje mane suprotnim vrlinama. Dijelio je sve da bi pobjedio svoju škrtost, govorio je istine o sebi da bi pobjedio svoju lažljivost, odrekao se ženskog društva da bi pobjedio svoju požudu, mučio je svoje tijelo glađu i žeđu da bi pobjedio neumjerenost, pomagao je svima da bi pobjedio svoju zavist, po cijele je dane mukotrpno radio kako bi pobjedio svoju ljenost. Ali nakon nekog vremena osjeti umor od svega toga i počne se vraćati na staro. Mane opet zamjeniše vrline. Dođe on opet duhovniku i kaže mu: - Tvoj mi savjet nije pomogao. Uništavao sam sve svoje mane da bi se približio vrlinama kako si mi rekao, ali s vremenom se sve opet vratilo na staro. Nato ga duhovnik pogleda te mu odgovori: - Bijegom od mana, nećeš se približiti vrlinama, samo bijegom od sebe možeš se približiti vrlinama. Ti si trebao prvo pobjediti sebe i sve ostalo bi došlo na svoje mjesto. Tvojim tragovima

Trag

akon stvaranja svijeta odlučio se jedan od Adamovih potomaka približiti Bogu, te mu

kaže: - Oslobodi me, Bože, od svih prepreka na putu prema k tebi, i kad tamo dođem, dovodit ću i ostale ljude do tebe. I tako taj čovjek bi oslobođen prepreka i krene na put prema Bogu. No s vremenom na putu prema vrhu uvidje tako lijepa mjesta gdje bi se mogao odmarati i stane. I kad vidje koliko mu je tu lijepo odluči ostati i zaboravi na svoju odluku i vrh pred sobom. I tako jednom usred te prirodne ljepote nebo se naoblači i počne jako nevrijeme praćeno olujom. Odjednom se čovjek prepadne začuvši glas Božji: - Dijete, oslobodio sam te svih prepreka, a sada si ostao na pola puta. Odsada će te do konačnog cilja voditi samo par tragova koji će te k njemu približiti i stotine neprijatelja koji će te od njega pokušati zaustaviti.

Tvojim tragovima

Strah

io neki čovjek koji je u životu uvijek ispadao kukavica. Taj čovjek je kada bi se bilo gdje pojavio koji problem pobjegao od straha. Želio je postati hrabar, ali nije znao na koji način. Da bi stekao hrabrost krenuo je na najopasnija mjesta na svijetu, ali čim bi ga sustigla opasnost on bi odmah pobjegao. Jednoga dana došao je k učitelju i zamolio ga da mu dade savjet kako pobjediti svoj strah. Tada mu učitelj kaže: - Dok se god boriš sam nećeš pobijediti. On otiđe i pronađe nekog hrabrog ratnika kojega povede sa sobom u opasnu situaciju, ali ga njegov strah opet otjera u bijeg. Zatim pronađe desetoricu ratnika ali se dogodi isto. Na koncu se pridružio cijeloj vojsci ali njegov strah nije slabio. Vrati se kući te sav razočaran počne plakati. Tada mu priđe njegov sinčić koji je plakao i zamoli ga da mu iz rupe pune gmizavaca izvadi igračku koja mu je ispala. Ne razmišljajući to učini. I tek kada je to uspio ostade iznenađen. Pođe učitelju i ispriča cijelu situaciju. Učitelj mu odgovori: - Kada sam ti rekao da se ne smiješ boriti sam nisi me razumio. Mislio sam na ljubav. Na primjeru si shvatio da hrabrost nije odsutnost straha, koliko je prisustvo ljubavi. Od toga se trenutka više nije ničega bojao. Tvojim tragovima

Mudrost i srce

aželio neki mladić postati mudar i uputio se jednom starcu na vrhu planine za kojeg se govorilo da je imao svu mudrost svijeta. Čim je mladić došao ostade iznenađen kad je vidio da u starčevoj sobi nema ni jedna knjiga. Pomislio je da je mudrac sve to znanje svladao i da je udaljio knjige da ga više ne smetaju. Živeći tako s njime neko vrijeme mladić primjeti da starac još nije započeo niti jednu važniju raspravu o životu. Mladić pomisli da je to samo vrijeme prilagodbe. Ali s vremenom primjeti da razgovor o mudrosti nikako ne dolazi. Još više ga je prenerazilo kada je vidio kako starac ne traži samoću za razmišljanje već kako uvijek pronalazi neko veselo društvo za pjesmu i pokoju kapljicu. S vremenom mladić uoči da se starac ne ponaša drukčije od ostalih ljudi u tom mjestu i da nimalo vremena ne posvećuje mudrosti. Mladić ga jedva uspije uhvatiti za jedno pitanje: - Mudri čovječe, kako ti meni misliš prenjeti svoju mudrost? Meni su rekli da ti to jedini možeš. Mudrac mu odgovori: - Mladiću, mudrost nije poznavanje ovoga ili onoga razloga, mudrost je poznavanje razloga zbog kojih se od pameti bježi, a ide prema srcu. I mladić bi prosvijećen. 27

Tvojim tragovima

Prijatelj

io je jadan dječak koji je uvijek tražio nove prijatelje. Budući je bio svadljive naravi, nikada nije imao prijatelja na duže vrijeme. Pokušao je svladati tu svoju narav, ali to je bilo jače od njega, i zato bi se ubrzo posvađao sa svakim koga je upoznao. Jedne večeri osjetivši se samim počeo je plakati. Majka mu priđe i priupita ga: - Sine, zašto plačeš? - Plačem jer nemam prijatelja, nitko na duže vrijeme ne ostaje na mojoj strani. - Sine, ali prijatelji nisu ljudi koji su uvijek na našoj strani. - Kako to majko? Onda moraju biti na strani naših neprijatelja. - Ne! Dijete, jednoga dana shvatit ćeš da prijatelj nije čovjek koji je ili nije na našoj strani, već je to čovjek koji je na strani života. Od tada je postao popustljiviji i manje svadljiviji. I što je najvažnije počeo je stjecati nove prijatelje.

Tvojim tragovima

Prema nebu

dlučio neki mladi čovjek prekinuti sa svojim dosadašnjim životnim lutanjima i promjeniti se, usmjeriti svoj život prema smislu. Pođe on tako u jednu crkvu i tamo ga svećenik savjetova da od sada mora svaki dan tu dolaziti i da će tek tako uspjeti napustiti svoj dotadašnji život i pronaći mir. Učini mladić kako mu je onaj svećenik rekao ali od željenog mira ni traga. Odustane od toga i zaputi se u jedan samostan. Tu se danonoćno molio ne bi li se tako promijenio, ali ni to nije bilo uspješno. Nakon nekog vremena napusti i takav način života, i uputi se u pustinju, i tu pokušaše potpuno dokrajčiti svoju tijelesnost ne bi li se približio smislu života. Ali ni tu nije pronašao mir. Nakon nekog vremena odustane on od svega. Sav tužan, izgubljen lutajući pustinjom jedne večeri začuje glas: - Prema nebu vode staze samo koje se rade vlastitim rukama. Otada se vrati u svoj stari svijet i ondje tek osjeti svoj mir.

Tvojim tragovima

Ljubav i život

dlučio neki mladić poći u potragu za djevojkom svoga života. Prijatelji mu savjetovaše da ode što dalje iz svoga mjesta jer će mu tada biti daleko lakše. Poslušao ih je, ali mladić se nakon nekog vremena tužan vratio rekavši kako nije imao sreće. Ponovno su ga savjetovali da mora napustiti zemlju jer su mu šanse tim veće, što je on i učinio, ali se malo zatim opet vratio. Vidio je da mu prijatelji stvarno žele pomoći pa ih je opet poslušao i otišao još dalje na kraj svijeta ali se opet vratio kući. I dok je on tako godinama odlazio i vraćao se s vremenom ipak pronađe u sebi neki mir. Priupitaše ga prijatelji: - Ta gdje si našao osobu svog života pa si tako sada miran i zadovoljan? Nato im on odgovori: - Shvatio sam da se život ne sastoji toliko ni u traženju prave ljubavi, koliko u ljubljenju pravoga života.

Tvojim tragovima

III.

Ako vam neka spoznaja smeta životnoj radosti, mimoiđite je, malo je onih što su sa spoznajom otkrili radost, ali su zato svi sa radošću došli do nekih spoznaja. 31

Tvojim tragovima

Križ

nogi su se ljudi pitali kakav je to Božji plan s ljudima kada moraju nositi svoje križeve, podnositi s mirom svoje poteškoće. Dođoše stoga k jednom svetom čovjeku i priupitaju ga: - Zar taj problem Bog nije mogao drugačije riješiti? On im odgovori: - Bog je sam nosio svoj križ! Doista drugog puta nema. Nato jedan domišljati čovjek izabere svoj komad križa, oblikuje ga po mjeri koja mu je odgovarala, i kaže svima kako je on svoj uspio prihvatiti. Ljudi ostadoše zbunjeni načinom kako je on uspio, a njima ne ide, te odlučiše priupitati toga čovjeka: - Otkrij nam u čemu je tvoja tajna? Ali čovjek je šutio. I što su oni više dodijavali, on je više i više šutio. Nato oni priupitaju svetog čovjeka: - Zašto nam onaj čovjek ne daje odgovor na toliko traženo pitanje? Svetac im odgovori: - Kad netko kaže da je potpuno zadovoljan sa svojim križem ili nešto nije u redu sa njime ili nešto nije u redu sa njegovim križem.

Tvojim tragovima

Lanci

jednom selu odlučili mještani osloboditi nekog čovjeka koji je već dugo ležao u zatvoru, a nitko nije poznavao razlog njegova zatvaranja. Dođoše stoga pred upravitelja zatvora s molbom: - Pusti ga, ta čemu da ovaj čovjek više trune u zatvoru! Upravitelj im odvrati: - Ja nemam ništa s tim, već ako ga želite osloboditi, otiđite do suca! Kada su došli do suca, i sudac ih uputi dalje, jer reče da ni on nema ništa s njim. Ljudi su tako izbezumljeno lutali od jednog do drugog, ali nitko nije znao pravi razlog njegova zatvaranja. Dođoše oni stoga do toga čovjeka i priupitaju ga: - Zašto se ti sam ne boriš za sebe da iziđeš? Ta svi ljudi žele slobodu. Nato se čovjek vrati na svoj ležaj te im priupita: - Mislite li da sam ja doista sužanj? - Naravno da jesi! - Vidite, niste u pravu, jer nije toliki sužanj ni onaj koji je u lancima, koliki je sužanj onaj koji mora paziti toga u lancima.

Tvojim tragovima

Stabla

vađalo se u šumi nekoliko stabala. Prvo kaže: -Vidiš kako sam ja lijep, visok i čvrst, i moje se grane uspinju prema nebu. Drugo stablo prekine ga, pa kaže: - Nisi ti ništa. U mojoj niskoj, ali gustoj krošnji ljudi se odmaraju i uživaju, a za ljetnih sparina svi dolaze u moju sjenu. Treće opet nadoda: - Vidite kako sam ja čvrsto drvo, mene ljudi koriste za namještaj, ja se nalazim posvuda u njihovim domovima. Međutim, sve su oni to govorili samo da se narugaju onom jednom stablu zbog toga što je iza stare kuće raslo posve ukrivo. Slušalo to stablo njihova prepucavanja i na njihovo veliko iznenađenje na koncu im odvrati: - Znate prijatelji, stablo nikada ne raste ukrivo ako raste prema suncu.

Tvojim tragovima

Gore i dolje

va su prijatelja prolazila strmim i brdovitim krajem. Dugo se nisu vidjeli, te su pričali o svemu i svačemu. Jedan je bio hvalisavac te je samo sebe hvalio, a drugoga s podsmjehom podcjenivao. Govorio je kako je u životu sve sam uspio, te da mu nitko više ne treba. Drugi je sve to ponizno slušao i sjećao se vremena kad je njegov prijatelj bio potpuno drugačiji, jednostavan i skroman, te se pitao što ga je to u životu promijenilo. S vremenom su njih dvojica došla do ruba jedne provalije. Nato će hvalisavac onom drugom: - Hajde ti prvi prijeđi preko mosta da vidim jeli ovaj most dovoljno stabilan? Prvi je hrabro prešao a kada je došao red na onoga hvalisavca, nešto se odlomilo, te je ostao visiti na jednoj niti, i počeo zapomagati: - Propadam prijatelju, pomozi, ponor je poda mnom. Prijatelj je požurio i u zadnji ga trenutak spasio. Nato ga hvalisavac priupita: - Kako se ti nisi bojao ponora? On ga pogleda, te mu jednostavno odgovori: - Vidiš, prijatelju, ponor ne počinje tamo gdje čovjek počinje gubiti tlo pod nogama, već tamo kad prestaje gledati prema gore. 35

Tvojim tragovima

Ruža

rolazila su dva prijatelja kroz jedan lijepi i prekrasni vrt, prolazila i pričala o sebi, o svome životu, o svemu što im je bilo na pameti. Počeo se jedan drugome žaliti: - Lako je tebi, imaš prekrasnu obitelj, prijatelje, imaš i predivan posao, i uvijek si nasmijan. A pogledaj mene, ja sam u životu izabrao tanji kraj, živim sam, a i prijatelji mi nisu baš najbolji, te kako da onda budem vedar i nasmijan. Prekine ga drugi: - Uberi onu ružu! - A što će ti sad ona - priupita ga onaj. - Samo je uberi, i ja ću jednu. I dok je ovaj brao ružu onaj prvi jaukne: - Joj, uboa sam se na njen trn. Nato mu ovaj kaže: - Vidiš prijatelju, život je kao ruža: netko ga je uhvatio za trnje, a netko za cvijet, ali svi imaju isto u ruci.

Tvojim tragovima

Konop

ašla se jednom na obali mora dva čovjeka, jedan mlad, a drugi već u pozamašnim godinama. Počeo stari prigovarati onom mladom: - Kakvi ste vi mladi? Odlučite se danas za jedno, a sutradan već odustanete od toga? A čim počnete u nešto vjerovati brzo to sutra zaboravite. Mladić ga priupita: - Pa zar vi nikada niste posumnjali u ono što vjerujete? - Ne mladiću, ja cijeli život živim svoju vjeru, i pedeset godina je nisam zatajio. Ali moram ti nešto priznati, da se na momente pitam zašto takvi kao ti nekada bolje prolaze kroz život nego ja? Mladić ga pogleda, te mu odgovori: - Pogledajte onaj brod! Što ga drži sigurnim u luci? - Konop! - odgovori starac. - Da, konop. Eto odgovor na tvoje sumnje. Život je kao brod, a vjera kao konop na brodu. Nikada ne zaboravite da brod ne drži duljina konopa nego njegova debljina.

Tvojim tragovima

Ista patnja

dlučio neki mladić, koji je već ušao u zrelu dob, pronaći osobu s kojom bi mogao podijeliti svoj život. Tražio je svuda, prošao mnoga mjesta, i upoznao mnoge osobe, ali niti jedna nije bila ona koju je njegovo srce tražilo. Izgubivši svaku nadu odlučio je napustiti svijet, i poći u brdo živjeti sam. Ali jednog dana dok je lutao planinama susreo je neku djevojku koja je tražila isto što i on. Brzo su se upoznali i nakon nekog vemena uvidjeli da su stvoreni jedno za drugo, te se odlučiše uzeti. Prvih godina nakon vjenčanja sve je lijepo teklo u njihovoj vezi. Ali kad se činilo da je sve u savršenom redu, nešto je između njih puklo. Razdvojili su se. - Gdje je sad ljubav koja nas je nekoć spajala? pitali su se oboje. S vremenom su zapali u krizu i depresiju, ali u toj patnji opet osjetiše onu staru potrebu. Vratiše se nanovo u ona brda, i tako jedne večeri lutajući ponovno se susretoše na onom istom mjestu. Potrčaše jednom drugom u susret i zagrliše se. - Pa što nam je bilo - upita ga ona. - Sada znam - odgovori on - da u životu ljudi pronalaze zajedničke putove ne toliko zato što se vole, nego zato što im je ista patnja.

Tvojim tragovima

Oklop

va su se prijatelja nekon dugo vremena ponovno našla. Šetali oni tako i razgovarali o svojim životima, planovima, idejama za budućnost. Ali kad bi se spomenula prošlost obojica počeše s malo zadrške pričati o njoj. U šetnji im pristupi stari poznanik, te nastavi dalje s njima. Međutim, kada bi ovaj poznanik počeo pričao o prošlosti obojica bi uzmicala s odgovorima, sve do trenutka dok ih onaj poznanik nije upitao: - Zašto se vas dvojica bojite o prošlosti otvoreno govoriti? Obojica tada promjeniše ton glasa i počeše jedan drugoga optuživati s greškama koje su počinili. Razgovor je prerastao u svađu, te počeše vrjeđanje optužujući jedan drugoga da laže. U tom trenutku poznanik zaviče: - Dosta! Oni ostaše zbunjeni. Tada poznanik nastavi: - Sramite se obojica, jedan drugoga optužujete da laže! No znate li vi što je doista istina? Pogledaše ga zbunjeno. - Istina kao oklop namješten s unutrašnje strane; ne braniš se od onoga drugoga već se braniš od sebe. Nakon toga promjenište ton te se jedan s drugim ponovno izmiriše. 39

Tvojim tragovima

Sloboda

eki mladić dođe jedno jutro svojim roditeljima, te im reče: - Ne ponašajte se više prema meni kao prema malom djetetu. Roditelji ga zbunjeno pogledaše, a on nastavi: - Moji prijatelji mogu izlaziti i vraćati se kada zažele, roditelji su im dali širom otvorene ruke, i opet ne čine one gluposti što vi mislite da bi mogli činiti. Zar vi smatrate da ja još nisam dovoljno odgovoran da živim svoju slobodu? - Ma, nije istina sine - odgovore roditelji. - Onda me pustite da radim što hoću - navaljivao je mladić. Neko vrijeme nastala je tišina u kući, a onda će otac: - Sine, hajde probaj ono zvono na ulazu u kuću zaljuljati, ali da se ljulja samo na jednu stranu. - Oče, ali to je nemoguće. - Kako nemoguće? - Jer jedna strana automatsku tjera na drugu stranu. - Vidiš sine - kažu roditelji - sloboda ti je kao to zvono; nemoguće ju je zaljuljati samo na jednu stranu, a da ne dođeš u iskušenje da isprobaš i ono s druge strane.

Tvojim tragovima

Pravda

io jedan čovjek koji je u životu svakome volio reći istinu u lice. Svaki put kada bi neki njegov poznanik pogriješio on se ne bi ustručavao da mu to direktno kaže. Ali s vremenom je primjetio da ga sve više ljudi izbjegava, primjetio je da ni stari prijatelji ne žele više s njim izlaziti i razgovarati. Tako je jednom došao kod svoga najboljeg prijatelja, te je i njega odmah prekorio za neku manje važnu stvar. Prijatelj se nije naljutio jer ga je dobro poznavao. Tada se on njemu požali: - Nikada u životu nisam lagao ali vidim da me malo ljudi zbog toga poštuje. - Pa ja te poštujem, i još te držim za prijatelja. - Ali nije mi jasno - ponovno će on - uvijek sam govorio istinu i želio pravdu, i nikada prema nikome nisam želio biti neistinit i nepravedan. Pitam se zašto mi se sada ovo događa ako sam uvijek bio na strani istine i pravde? Nato mu ovaj odgovori: - Vidiš prijatelju, istina i pravda su kao planina; što se više na njih uspinjemo to smo dalji od ljudi i svijeta.

Tvojim tragovima

Mudrost

aželio jedan mladić postati mudar, te ga uputiše ljudi u dom velikog mudraca. Čim je došao u mudračev dom, posjedoše, te se zajedno daše na proučavanje svetih spisa. U predvečer kada su završile poduke dogovoriše se sutradan naći i nastaviti gdje su stali. Mladić je bio sretan. Ali sutra kada je došao u dogovoreno vrijeme mudrac je spavao. Mladić ga je budio ali mudrac mu u polusnu reče: - Ostavi me na miru. Mladić pomalo zbunjen otiđe doma. Sutradan se ponovno vratio i zajedno s mudracem uputio u planinu na razgovor. Ali mudrac mu o onom događaju jučer ne kaže ništa. Dogovore se tada oni ponovno sutradan naći i nastaviti učiti ali kad je mladić došao u dogovoren sat mudrac je ležao vani na ležaljci i poslao mladića kući. Mladić ovaj put pomalo ljut na njega kaže: - Pa kakav si ti to mudrac, danas mi govoriš jedno, a sutradan se ponašaš potpuno suprotno. I kakvu mudrost ja mogu od tebe naučiti? Nato mu mudrac odgovori: - Vidiš prijatelju, mudrost je kao lijek. - Ne razumijem! - Treba poštovati vrijeme i količinu. U drugačijim okolnostima ne djeluje. Tvojim tragovima

IV.

Plamen savjesti neÄ&#x2021;e nikada dogorjeti dokle god na njega stavljamo drva svoje iskrenosti. 43

Tvojim tragovima

Budućnost

astali se na jednom mjestu različiti učenjaci i mudraci da razmijene mišljenja o tome kakva budućnost očekuje svijet. Veoma brzo počeše prognozirati i prepostavljati što će se dogoditi sa zemljom i ljudima za deset, dvadeset, pedeset godina, ali svatko od njih davao je posve različite dijagnoze. Nikako se nisu mogli složiti već su se natjecali tko će predočiti upečatljiviju viziju, te su jedan za drugim iznosili svoje teorije i dokaze. Dođe jedan mladić posred njih i kaže: - Ja znam kakva će biti budućnost! Svi su počeli negodovati i čuditi se bahatosti toga mladića. Ali on je sigurno i dalje ponavljao svoje mišljenje. Na koncu vidjevši da ga ne slušaju mladić ustane, prekine ih, i kaže: - Budućnost je vrijeme čije činjenice poznajemo jednako kao i one iz prošlosti, ali ne zato što smo proroci, već zato što poznajemo sebe.

Tvojim tragovima

Pijesak

io jedan čovjek koji je u životu imao sve, a opet je bio jako nesretan. Imao je lijepu ženu, kuću, prijatelje, posao, zdravlje, sve što bi jedan čovjek samo poželjeti mogao. Usprkos svemu uvijek je gunđao i prigovarao da je drugim ljudima bolje nego njemu. Od svega čega se takao brzo je odustajao. Svugdje je vidio samo zlo. Ljudi su pokušali da ga oraspolože, ali on je uvijek sve gledao samo crno. Jednog dana šetao je s prijateljem po morskoj obali. Dugo su šetali i razgovarali. Kaže mu prijatelj: - Pa imaš više toga od mene. Zašto si nesretan? Odgovori mu: - Sve je to ništa. - Ne razumijem! A što bi ti htio imati da bi bio sretan? I tada je on počeo nabrajati. Ali prijatelj ga prekine, te mu kaže: - Pa to već imaš. - Imam, ali je sve to još malo. Nato prijatelj uzme šaku pijeska, te mu odvrati: - Prijatelju moj, sreća je kao pijesak na ovoj obali; mnogi ljudi ne vide njegovu količinu jer samo gledaju na njegovu sitnoću.

Tvojim tragovima

Svjetiljke

nogi su bili nezadovoljni kada su vidjeli da učitelju dolaze ljudi problematičnih moralnih stavova, a on ih sve jednako lijepo prima. Ali s vremenom su i to prihvatili budući su znali da je bio jako tolerantna osoba. Međutim, još su se iznenadili više kad su vidjeli da učitelju dolaze razbojnici, lopovi, prostitutke, pa čak i neki zločinci, a on se s njima jako lijepo slaže i razgovara. To ih prenerazi, te odlučiše mu se suprotstaviti. Dođoše i priupitaju ga: - Učitelju, pa znate li vi kakve osobe k vama dolaze, pa to su najgori ljudi koje ovo društvo poznaje? Učitelj ih priupita: - Koliko sam vas razumio vi dakle tvrdite da ste vi ispravni, a da su oni grešni? Odgovore mu: - I sam znaš da sve ono što oni rade nije u redu. Nato ih učitelj blago pogleda, te im odgovori: - Niti ste vi ispravni a oni pogrešni, niti su oni ispravni a vi pogrešni, jer svi vaši životi nisu ništa drugo nego svjetiljke u različitim bojama. - Ne razumijemo! - Naime od svake svjetiljke u boji vidiš različit odsjaj, ali svjetlost koja ih sve obasjava uvijek ostaje ista. Tvojim tragovima

Školjka

va su prijatelja od djetinjstva bila nerazdvojna, rasli su i živjeli zajedno. No kada su već obojica odrasla, nađoše i jedan i drugi svoju bolju polovicu, te otiđoše na dvije različite strane. Jedan je postao poznati psiholog, a drugi ribar. Onaj prvi imao je želju protumačiti kako funkcionira ljubav, zašto netko voli, a netko ne, kako netko voli, i do kada traje ljubav. No drugi se bavio svojim uobičajnim poslom, ribarenjem. Prolazila su vremena i nakon dugo godina obojica se susretoše na jednoj obali mora. - Prijatelju, čuo sam da si dugo vremena proučavao što je to ljubav, pa bi volio da mi kažeš do kojih si rezultata došao. Nato će mu ovaj: - Uzmi moje knjige i pročitaj ih, napisao sam više od tisuću stranica. - A reci mi ukratko koje je tvoje naveće otkriće? - Ima ih puno prijatelju, mnogo sam o tome pisao. Uto se ovaj slegne i podigne školjku koju je zamalo ugazio i priupita prijatelja: - Jeli ova školjka lijepa? - Naravno, da je lijepa - odgovori. - Vidiš prijatelju, ja mislim da je ljubav kao ova školjka. Tajna ostaje ista ležala ona na dnu oceana ili na dlanu nečije ruke. U taj čas drugi je zamukao. Od tada se više nikada nije hvalio svojim saznanjima o ljubavi. 47

Tvojim tragovima

Mijenjati

ženio se neki mladi čovjek. Mislio je da će sada biti sretan kad nakon nekog vremena dođe on svome učitelju i reče: - Ne prepoznajem više ženu koju sam oženio. To je sada potpuno druga osoba. Učitelj mu odgovori: - Možda si se ti promjenio! Pokušaj mjenjati! Mladić je razumio da treba mijenjati ženu, te je sve više inzistirao na tome. I tako što je on više i više upirao da promijeni njeno ponašanje, život mu je postajao teži. Došao je opet učitelju ali mu on odgovori opet isto. - Pokušaj mjenjati! Mladić tada još žešće počne forsirati njenu promjenu, i vidi da sve biva gore i gore. Dođe on tako jedne večeri učitelju i priupita ga: - Zašto si mi dao krivi savjet? - Ne razumijem, kako krivi? - Cijelo vrijeme pokušavam promijeniti ženu ali ne ide. Učitelj se nasmije, pogleda ga, te mu odgovori: - Savjet koji sam ti dao odnosio se na tebe, a ne na nju. Ali što se tiče ljubavi moraš znati da je ona kao kamen za klesanje; što ga više tešeš ljepši je, ali nekad je i prirodni oblik pravo savršenstvo.

Tvojim tragovima

Školjka i dragulj

io je jedan čovjek koji bi od najmanje sitnice koja bi ga zaboljela pravio urnebesnu viku. Svi su znali da on preuveličava stvari i zato ga nisu previše ozbiljno shvaćali. Ali čovjek je bio toliko uvjerljiv da su se svi zbilja pitali kako je zaista njemu. Jednom je prilikom otišao u bolnicu iako mu ništa nije bilo. No kad je tamo susreo neke bolesnike s ozbiljnim bolestima brzo je pobjegao. Nakon nekog vremena primjetiše ljudi da se on više ne žali. Pomisliše tada da je to sasvim slučajno i trenutno ali to je novo stanje potrajalo neko duže vrijeme. Dođu i priupitaju ga: - Kako se više ne žališ, zar te više ništa ne boli? Čovjek im odgovori: - U bolnici sam nešto shvatio. - Što to? - Shvatio sam da patnja je kao školjka; njena ljuštura te zna ogrebati, ali je zato u njoj dragulj neprocjenjive vrijednosti.

Tvojim tragovima

Štap

ođoše dva prijatelja na put kroz planine. Prvi je u svoj rusak spremio malo hrane, a drugi je uz hranu uzeo i štap. Tada se ovaj prvi počne rugati drugom: - Kakav si ti starac! Nismo ni krenuli a već uzimaš štap sa sobom. Drugi se samo nasmijao i rekao: - Neka je on uvijek uz mene. Zajedno su dalje prolazili kroz različite klance i strmine. No drugi je polako preuzeo vodstvo dok je onaj koji je krenuo prvi već pomalo uzdisao govoreći kako ne može više. - Još malo, još malo - hrabrio ga je prijatelj sa štapom. I tako je onaj bez štapa sve više i više usporavao, dok na koncu nije potpuno stao i pao. Tada se onaj prijatelj vrati do njega i kaže mu: - Vidiš, kad smo krenuli ti si se meni rugao. - Nisam se rugao tebi, nego tvom štapu - odgovori ovaj. - Prijatelju moraš znati da nije stvar u štapu! Mene nije držao štap nego nada. - Kako to - upita ga prvi. Prijatelj podigne štap te mu odgovori: - Nada je kao ovaj štap; iako izgleda kao nepotreban predmet, ipak je neophodan za duži put. Tvojim tragovima

Moj cilj

brađivao neki seljak polje koje se nalazilo pokraj jednog raskršča. Prolazio tu nepoznati čovjek, zaustavi se, i priupita seljaka: - Dobri čovječe, možeš li mi kazati kamo vodi onaj put? Seljak ostavi motiku te mu nato odgovori: - Onamo gdje ti treba da pođeš? Zamisli se malo čovjek pa ga opet priupita: - Pa otkuda ti znaš kamo ja trebam da pođem? - Vidiš - odgovori mu seljak - kako ne bih znao, jer ako znaš kamo želiš stići, onda ti svaki put može pomoći da stigneš barem do polovine svoga odredišta.

Tvojim tragovima

Putnik

edan seljak koji je šetao selom susretne nekog lutalicu. Upoznaše se, te zajedno nastaviše istim putem. Seljak nije znao da je onaj čovjek beskućnik, ali ni beskućnik mu u svom govoru to nije dao naslutiti. Nakon nekog vremena dođoše oni do kuće ovoga seljaka i seljak će mu: - Bilo mi je zbilja lijepo putovati s tobom, baš smo bili dobri suputnici. No beskućnik će: - Varate se, ja nisam bio vaš suputnik, štoviše nisam bio ni putnik. - Kako to - priupita ga seljak - Pa zajedno smo išli? Odgovori mu: - Vidiš prijatelju, mi ne postajemo putnici po tome što imamo negdje krenuti već po tome što se imamo kamo vratiti. A ja svoga doma nemam.

Tvojim tragovima

Stablo i lišće

edne jeseni šetala dva stara prijatelja pod drvoredom kestenova. Šetali su i razgovarali o svom životu. - Nisam se nikada mogao pomiriti s činjenicom da je naše vrijeme tako brzo prošlo. Sve što smo bili i činili sada je prošlost. - Pa nemoj tako prijatelju - odgovori mu ovaj mi samo pratimo prirodni tok. Ima i to svoje ljepote. - Ma o kakvoj ljepoti govoriš? - Pa vidiš da se nas dvojica nalazimo na jednom zalazu. Sve u prirodi ima svoga razloga - odgovori mu opet ovaj. I dok su oni tako išli na ovoga prvoga pao je jedan žuti list, a on će: - Vidiš jesen u meni budi dvostruke osjećaje: tugu zbog gašenja života, ali i radosti zbog nade ponovnog buđenja. Nato će mu ovaj: - Eto, vidiš da je i sa našim životima jednako tako kao i sa lišćem. - Kako to misliš? - Jednostavno, ako stablo ne dopusti svome lišću da poispadne, neće se u proljeće moći ponovno zazeleniti.

Tvojim tragovima

Trag uz provaliju

utovala dva prijatelja strmim i brdovitim krajem. Zastanu oni pred jednom provalijom. Mlađi starijega tada priupita: - Pa gdje me ovo vodiš, zar nismo mogli nekim drugim putem proći, a ne ovdje da oboje riskiramo da upadnemo u ovu provaliju? Nato će mu ovaj: - Zar misliš da ne možemo proći ovdje sa strane? I tako mu pokaza jedan skriveni i neupadljivi put uz sam rub provalije. No, kad su prošli mlađi ga priupita: - Pa zašto smo išli ovim putem? - Da skratimo - odgovori mu. - Da skratimo, a što da smo upali u provaliju? Nato ga ovaj pogleda, te mu odgovori: - Prijatelju, i trag koji vodi uz provaliju dobar je trag ako se čovjek zna zaustaviti na vrijeme.

Tvojim tragovima

Velika pobjeda nije ona u kojoj se pobjeđuju veliki ljudi, već ona u kojoj se pobjeđuju male navike.

Tvojim tragovima

Neambiciozni učitelj

vi bi se uvijek čudili, kada bi vidjeli kako učitelj, koji je svima davao mudre savjete za život, odbija bilo kakvo odgovorno mjesto u nekoj od institucija u kojoj bi pomagao u upravljanju svojim mjestom. Mnogi su zato odmah zlobno tvrdili: - On je nesposoban, nije hrabar, bježi od odgovornosti! Međutim, kad god bi mu ti ljudi došli za savjet, on bi se zanimao za njih i pomagao bi im. Ali kada bi opet nakon nekog vremena došlo do podjele nekih odgovornih funkcija, učitelja tu ne bi bilo. Otiđoše stoga k njemu s namjerom da im objasni zašto to čini. Nato će on njima: - Vidite prijatelji, život je kao priča u kojoj se mali ljudi bore za velike uloge, a veliki ljudi bore za male ljude.

Tvojim tragovima

Igra

va su prijatelja od djetinjstva bila nerazdvojna. Uvijek su se zajedno igrali. Međutim, povremeni ishod njihove igre nekada je znala biti i svađa, koja je kadikad prerasla u tučnjavu. Sve su to znali ljudi, te dođu jednome od njih i priupitaju ga: - Pa kakvi ste vi to prijatelji, od djetinjsva nerazdvojni, a svaka druga igra završi svađom, a poneka i tučnjavom? On odgovori: - Da, dođe do toga, ali se na koncu opet pomirimo. - Pa zar ne bi bilo bolje da se onda uopće i ne igrate kad gotovo svaki put tako završi? Ovaj ih pogleda, te im odgovori: - Ne bi bilo bolje. Zato jer nekada za dobru igru nije toliko potreban ni suigrač, koliko ti je potreban dobar protivnik.

Tvojim tragovima

Životni prkos

io jedan mladi čovjek koji nikada nije pridavao veliku ozbiljnost svome životu. Nakon nekog vremena kad je zapao u krize, vidio je da tako dalje ne ide, te je odlučio sam sebi oduzeti život. Prijatelji ga počeše odgovarati od toga, ali to mu nije bio dovoljan razlog. Tada mu jedan prijatelj priđe i kaže: - Pokušaj prije svega istražiti razloge i za jednu i za drugu stranu. To ga je malo zamislio te se dao na proučavanje knjiga mudrosti da uvidi kakvu vrijednost ima život. Nakon nekog vremena opet shvati da ne može naći toliko jake razloge koji bi ga održali na životu. Ljut na sebe i na svijet, jednog dana povuće se u planinu. Nitko nije znao što se s njime gore događalo, te su svi mislili da se otišao ubiti. Ali nakon nekog vremena vrati se među njih potpuno preobražen, te odmah primjetiše da je nadvladao sve one probleme. Priupitaju ga: - Što se dogodilo? Koji te to tako jaki razlog održao na životu? On im odgovori: - Mnogo sam razmišljao i shvatio da je za život mnogo važnije imati dovoljno dobar prkos, nego dovoljno dobre razloge.

Tvojim tragovima

Vrhunac

vi ljudi koji su živjeli u podnožju najveće planine na svijetu pričali su o njoj s najvećim strahopoštovanjem, budući da tamo od njih još nitko nije kročio. Svi koji su se pokušali uspeti brzo su se vraćali zbog raznoraznih prepreka. Odmah su prepričavali sve velike zapreke i glumili hrabrost, te je sve više rastao mit o onome koji će prvi osvojiti taj nedostižni vrh. Međutim, neki mladić koji se tu doselio jednom se zaputi gore. Nakon par mjeseci vrati se s one planine pričajući o svom podhvatu kao o nekom sasvim običnom događaju. Među ljudima kojima je mladić pripovijedao svoje zgode bilo je onih koji su mu vjerovali, kao i onih koji nisu. Međutim, mladić se uopće nije zabrinjavao što mu nisu vjerovali. To ih je još više iznenađivalo te ga jednom priupitaju: - Kako si zapravo to uspio - pitali su očekujući da će u njegovu govoru naći neku nelogičnost da ga razotkriju. Nato im on odvrati samo jednu rečenicu: - Prijatelji moji, svaki dosegnuti vrhunac nije ništa drugo nego sati neodustajanja na jednu sekundu penjanja. Nakon toga više nitko nije sumnjao u njegov uspjeh. 59

Tvojim tragovima

Zavist

va su se prijatelja od djetinstva uvijek držala zajedno, sve dok se među njima nije pojavila zavist. Tako nekoga dana jedan od njih počne ovog drugoga gledati kao protivnika. Otada je sve činio samo da ga sustigne, da bude bolji od njega, te je sve tome podredio. Tako je sve više postajao nesretan i osjetio kako ga sve što čini jako brzo umara. Međutim, nije imao snage da ikome prizna što se s njime događa. Jedne večeri tako sav umoran, zadihan, pao je na pod i zaplakao. Prolazio tu neki vojnik te ga upita: - Što se dogodilo? Onako ranjiv nije imao snage da više išta skriva te sve prizna tom vojniku. Tada mu vojnik dade svoju pušku i kaže: - Hajde okreni ovu pušku prema sebi i pucaj! - Što ti je? Jesi li poludio? - odgovori mu. - Upravo to činiš sa svojom zavišću! - Ne razumijem, što hoćeš reći! - Vidiš prijatelju, zavist nije ništa drugo nego puška kojom čovjek cilja drugoga, a zapravo je naopako namjestio i pogađa sebe. Od toga je dana u onom drugom ponovno prepoznao prijatelja.

Tvojim tragovima

Prebaciti kamen

stao jedan mladić razočaran životom. Što je god započinjao ništa mu nije krenulo. Posao nije našao, obitelj nije stvorio, prijatelja nije imao. Vidio je da njegovi dani nemaju smisla te je jedne jesenje večeri odlučio otići na rijeku da se utopi. Susreo on tu dječaka kako kamenim oblucima gađa neki plastični pluto. - Što to radiš? - priupita dječaka. - Pokušavam približiti ono pluto. - Ali gađaš ga - odgovori mu. - Ne, gađam iza njega - ponovno će. Zatim dječak priupita mladića: - A što ti ovdje radiš? Nato mu mladić sve iskreno ispripovijedi. Nakon par trenutaka mladić se pripremi skočiti u rijeku ali odjednom se povuče natrag i odustane. Dječak, iznenađen tom odlukom, priupita ga: - Odakle sada ta iznenadna promjena? Mladić ga pogleda, te mu odgovori: - Sad shvaćam. Život je kao onaj oblutak; dosada sam uvijek bacao ispred njega da ga približim, ali sad shvaćam da treba dobaciti iza njega ako ga želim zadržati. Moram pronaći razloge koji se nalaze iza njega.

Tvojim tragovima

Pobijeći

čenici su se čudili kako je ponašenje njihovog učitelja povremeno u potpunoj suprotnosti od onoga što im nekad sam govori da trebaju činiti. Pomisliše tada da su to trenuci u kojem su ga nadvladale kušnje, te ga jedne večeri odlučiše slijediti da vide što će učiniti. No iznenadiše se kada ga na koncu pronađoše kako se cijele noći molio u hramu. - Valjda je ono bio samo jedan trenutak krize pomisliše. No sutradan uvečer opet ga uhvatiše kako svijesno i slobodno srlja u grijeh. Sačekaše ga da se vrati, te ga na ulazu u njegovu kuću zaustaviše, te mu rekoše: - Kako nam ti možeš govoriti kako treba slijediti Božji trag, kada ga sam povremeno odbacuješ? Učitelj je šutio. No, oni još jače navališe na njega s istim pitanjem. Nakon par trenutaka on im odgovori: - Vidite djeco, mnogo sam toga prošao ali sam na koncu došao do zaključka da nekad treba od Boga otići, ne zato što ga ne voliš, nego zato da bi mu se nakon toga još žarče vratio u zagrljaj.

Tvojim tragovima

Snovi

ošao jednog jutra učenik poznatom učitelju i započeo mu prepričavati svoje snove. I tako dok je učenik govorio ovaj ga je u početku slušao, ali je kasnije sve manje obraćao pažnju na njega. Učenik primjetivši to očito uznemiren priupita: - Zašto, učitelju, ne slušate moje snove? - To nisu tvoji snovi - odrješito odgovori učitelj. - Kako nisu, pa ja sam ih sanjao - odvrati mu učenik. Nato ga učitelj pogleda, uhvati za rame, i nježno mu kaže: - Prijatelju, samo ono što su tvoje ruke napravile, samo su to tvoji snovi. Samo to.

Tvojim tragovima

Mudrost

olazeći svome učitelju začudi se učenik kako njegov učitelj svakim danom ima sve manje i manje knjiga. Nakon nekog vremena primjeti da učitelj sve rijeđe zakazuje njihove zajedničke susrete. I tako kako su dani prolazili primjeti učenik kako i onda kada je dolazio k svome učitelju, ovaj mu je sve manje govorio o iskustvu, životu i mudrosti. Tada ga upita: - Učitelju, zašto mi sve rijeđe daješ prilike da upoznam mudrost? - Postoji mnogo načina da se mudrost susretne ali još više načina da se pobjegne od nje. - Ne razumijem! Što to znači? - Htio sam te naučiti da u životu postoji mnogo više prilika da od nje pobjegneš nego da joj se približiš. Stoga je prava mudrost da ih spoznaš na vrijeme.

Tvojim tragovima

Skromnost

čenici su mnogo puta čuli učitelja kako priča o skromnosti, i nije bilo čovjeka koji se nije divio tom njegovom govoru. Ali nekada, na opće iznenađenje, znali su vidjeti kako učitelju nisu bila mrska prva mjesta, štoviše nekada je to njegovo guranje na prva mjesta bilo tako upadljivo. Jednom tako dok je sjedio na nekoj gozbi u prvom redu jedan od prisutnih pristupi mu, pa ga upita: - Uvijek nam govoriš o skromnosti, kako je sada ne možemo vidjeti u tvome životu? Učitelj se nakašlje, pa odgovori: - Skromnost nije ono kakvim nas drugi vide, nego ono kakvim sebe vidimo.

Tvojim tragovima

Dvostruki put

vojica prijatelja prolazila su strmim i brdovitim krajem. Jedan od njih je samo gledao ravno i išao naprijed. Drugi je povremeno zastajkivao, gledao bića, stvari i pojave sa strane puta, s njima razgovarao, a onda ubrzavao hod da stigne onoga prvoga. Išli su oni tako naprijed, no drugi se stalno u mislima vraćao na već prijeđene stvari. Nakon nekog vremena onaj drugi se poče žaliti da je umoran, i da mu sve teže ide. Prvi ni riječi nije govorio već je samo išao naprijed. Drugi je zapomagao, preklinjao prvoga da stane, ali ovaj nije usporavao. Kad je drugi bio već na izmaku snaga poviče on glasno: - Stani! Kako ti možeš više izdržati, prolazimo isti put a ja sam potpuno shrvan i umoran? - Ne prolazimo isti put - odgovori prvi. - Kako to govoriš, pa ja samo slijedim tvoje stope. - Varaš se, - kaže mu prvi - ti prolaziš dvostruki put; onaj koji je pred tobom i onaj koji je iza tebe u tvome sjećanju na sve one stvari, bića i pojave koje si susretao.

Tvojim tragovima

VI.

Svakoga se može baciti na pod, ali svatko sam odlučuje hoće li na njemu ostati.

Tvojim tragovima

On nosi mene

j jednom brdskom selu bio je posve neobičan običaj. Mnogi su se ljudi na Veliki Petak s križem na ramenima penjali na vrh brda želeći pokazati kako oni mogu donjeti križ na njegov vrh. No, čim su krenuli počeše se žaliti kako je njihov križ težak, kako drugi ne bi mogli nositi ovo što oni nose. No jedan čovjek noseći svoj križ cijelo se vrijeme smijao. Dok su oni idući prema vrhu bili sve grčevitija izraza lica, njemu je smješak na licu rastao. Kad se vratio, priupitaše ga: - Zar tvoj teret nije toliko težak kada se uspinješ na brdo pa se možeš još i smijati? - Nije težak! - odgovori im. - Lažeš! - napadoše ga. - Vidite, ja ga nosim samo do pola, a od polovine puta on mene sam vuče prema gore.

Tvojim tragovima

Utrka

vojica prijatelja željela su odmjeriti snage te se okladila u jednu utrku. Polog je bio silni novac. Nađoše se na dogovorenom mjestu i na dati znak započeše utku. Usred utrke jednom od njih pozli, te padne na pod. Drugi se zaustavi, te se spusti do njega pružajući mu svoju ruku: - Zašto si stao? – priupita ga onaj što je ležao na podu. - Vidio sam da si pao? - Mogao si produžiti dalje i pobjediti? - Pobjediti? Prijatelju, nema pobjede u kojoj se drugoga ostavlja iza sebe! - odgovori mu.

Tvojim tragovima

Crno

vi su smatrali Darija najpesimističnijim čovjekom u selu. Što god se oko njega događalo, on je na to gledao negativno. Zbog toga nije ništa uspjevao i završavao jer što je god pokušao, uvjeravao je sebe da od toga neće ništa biti. Jednoga dana, kada je došao učitelju, svi su ostali iznenađeni kada su vidjeli kako učitelj s njim lijepo razgovara. No, iznenadiše se još više kada shvatiše da su njih dvojica postala veliki prijatelji. Začuđeni tom učiteljevom gestom upitaše ga: - Učitelju, kako ti možeš biti dobar prijatelj s čovjekom koji misli samo negativno? Nato im učitelj odgovori: - Ljudi koji misle negativno, puno bolje misle od ljudi koji misle jedno, a govore drugo.

Tvojim tragovima

Život

čitelj je često govorio o životu nakon smrti. Mnogi su ga voljeli doći slušati jer su shvaćali koliku im nadu vraća u bolji život. No idućih tjedana ljudi su sve više vremena provodili na tim njegovim predavanjima. Neki su čak bježali sa svoga posla, neki bi napustili svoju obitelj da mogu sve vrijeme biti s njim i slušati ga. Vidio učitelj gdje sve to vodi, te promjenio taktiku. Počeo on zatim kasniti na dogovorene susrete. Jedan put je došao s bocom u ruci. Drugi put dođe u zagrljaju neke nepoznate djevojke. Treći put uopće nije došao. I takvo ponašanje se ponovilo više puta. Ljudi se razočaraše i odlučiše ga sačekati pred kućom da vide što se to s njim događa. Čekali su ga, a onda on iznenada bane: - Učitelju, vi ne živite onako kako propovijedate, govorite jedno a činite drugo. - Ne razumijem što nije u redu? - Govorite nam o životu nakon smrti, a živite kao da ga nema? - Varate se, ne živim ja kao da ga nema nego vam želim pokazati da postoji još jedan život? - Ovo sad izmišljate, zar postoji još jedan treći život? - Prijatelji, ipak ste zaboravili na ovaj život ovdje! Znate neki život počinju računati od rođenja, neki od smrti; ali i jedni i drugi su u pravu. 71

Tvojim tragovima

Prema cilju

renula dva prijatelja prema svetištu na vrhu brda. Čuli su da su mnogi koji su tražili pravi mir nalazili upravo u njemu vlastito ispunjenje. No, jedan od dvojice stalno je gledao sa strane puta, zanimajući se za sve što se uokolo događalo. Drugi nije skidao pogled sa cilja na vrhu brda. Nakon pola sata hoda dogodilo se da je onaj što se stalno okretao i zaustavljao sa strane puta prije stigao do svetišta. Kad je došao i onaj drugi priupita ga: - Kako si ti koji si se stalno okretao stigao prije mene? Nato mu ovaj odgovori: - Znaš prijatelju, tvom pogledu prema cilju i dolasku na njega ne smetaju toliko tvoja okretanja sa strane, koliko samo smeta tvoje buljenje prema njemu.

Tvojim tragovima

Odučiti

selo došao novi učitelj vjere. Mnogi su bili presretni jer već godinama nije bilo nikoga u tom mjestu da ih poduči istinama vjere i života. Zato su mnogi roditelji odmah poslali svoju djecu da ih pouči njenim osnovama. No, umjesto da on djecu odvede u hram, vodio ih je svuda po mjestu. Obilazili su livade, rijeke, jezera, planinske vrhove i sve što je bilo vrijedno pogleda. Roditelji to načuli te zaustaviše tog novog učitelja. - Što to radite, umjesto da djecu učite u školi, vi se samo šetate po ovom kraju? Učitelj ih pogleda i odgovori: - Prijatelji, vjera nije samo nešto što se mora naučiti, vjera traži da se od nečega prije moramo odučiti.

Tvojim tragovima

Strah

ad su učenici tražili da im učitelj kaže od čega ima strah, on je stao nabrajati. Sa svakim novim pojmom njihovo iznenađenje je raslo. No, kada je to njegovo nabrajanje prošlo sve mjere, njihovo se slušanje počelo pretvarati u nevjericu. Na koncu su ga samo polovično slušali ali ništa od toga nisu vjerovali. Tada ga zapitaše: - Učitelju, da li to bježite od straha ili se stvarno svega toga bojite? On se nasmije i kaže: - Ne bježim, niti se više svega toga bojim. - No zašto onda sve to nabrajate? - Prijatelji znajte da nikada nećete zavoljeti neke stvari u životu kojih se prije toga niste bojali.

Tvojim tragovima

Znak

va su prijatelja prolazivši cestom došla do semafora. Vidjevši na njemu crveno svjetlo jedan se zaustavio, a drugi produžio dalje vidjevši da nema prometa. - Što stojiš? – kaže ovaj što je prošao preko crvenoga onome koji je ostao. - Pa zar ne vidiš semafor, znak? – odgovori mu. - Pusti znak, vidiš da nema prometa. - Pa zakoni i pravila su da se poštuju - odgovori ne mičući se s mjesta. - Da, ali zakoni su u tebi, a ne u stvarima oko tebe - reče, te nastavi put sam.

Tvojim tragovima

Početak smrti

idjeli ljudi da se jedan mladi čovjek u selu nije nimalo rastužio u trenutku očeve smrti. Pomisliše možda da on prema svom ocu nije gajio nikakvu ljubav, te takvo ponašanje opravdaše time. No kada je smrt zadesila i njegova starijeg brata ponovila se potpuno ista situacija. Ljudi pomisliše da ni prema bratu nije gajio preveliku ljubav. No kada je tom čovjeku umrla i majka svi su sada očekivali da će vidjeti njegovo uplakano lice. No, to se ni tada nije dogodilo. Dođoše nakon nekoliko dana k njemu i kazaše mu: - Ti osjećaji ravnodušnosti kod tebe nas pomalo plaše, te se bojimo da s tobom nešto nije u redu. Čovjek ih blago pogleda, te im nato odgovori: - Samo je nešto gore od kraja života – početak smrti ili žaljenje za onima koji odlaze. - Što nam time hoćeš reći? - Želim da znate da početak smrti počinje onda kada prestanemo vjerovati da su oni koji su otišli, samo prešli u drugi život.

Tvojim tragovima

Šutnja

nogo se puta ljudi usred velikih muka odoše požaliti svome učitelju. No, u posljednje vrijeme, na te njihove probleme on je počeo samo šutjeti. Mislili su da on razmišlja kako bi im dao najbolji savjet i rješenje, ali kada su shvatili da je on nastavio s tom šutnjom, oni se pobuniše. Dođoše stoga k njemu i rekoše mu: - Nama ne treba takav učitelj, učitelj koji će samo šutjeti na naše probleme. U drugim sredinama učitelji svojim učenicima pomažu olakšati njihove patnje. Daju im viziju lijepe budućnosti, sreće i mira. - Pa pomogao sam vam – odovori im. - Kako si nam pomogao. - Lijepo! - Nemoj zbijati šale s nama, već nam reci u čemu je stvar? - Jesu li se u drugim mjestima oni ljudi vratili svom učitelju nakon njegovih savjeta? - Jesu, kada su došle druge patnje. - A jeli se meni ljudi vraćaju? - Ne! Zašto bi se i vraćali kad im vi ništa ne pomažete? - Naravno, zašto bi se i vraćali kada su sami naučili podnositi svoje patnje i tražiti rješenja. Drugog odgovora nema. 77

Tvojim tragovima

Prizemljiti

io jedan čovjek koji je živio pomalo neurednim životom. Opijao se, kockao, krao, a onda lagao druge da to nije činio. Na koncu je počeo lagati i sebe kako on nije takav, te kako se može promijeniti kada god zaželi. Ali taj krug poroka samo se širio paralelno sa njegovim lažima. I što je vrijeme više prolazio upadao je u više neprilika i sve se teže vadio novim lažima. Jednoga dana ipak odluči poči učitelju da mu dade savjet kako da se svega toga oslobodi. Učitelj ga zamoli da mu nabroji sve loše stvari koje je učinio. Čovjek tada stade zamuckivati te nabrajati. Ali što je više govorio, sve je manje nabrajao loše stvari a sve se više počeo pravdati. Tada mu učitelj kaže: - Skoči u zrak! On skoči ali se za trenutak opet nađe na tlu. Učitelj mu da glavom znak da to ponovi. I čovjek ponovi. Zatim mu ponovno dade znak da učini to isto, te on opet to učini. I tako se to ponavljalo sve dok čovjek nakon mnogo skokova ne stane sav zadihan i priupita učitelja: - Zašto želiš da skačem, kakve veze ima to s ovim? Učitelj ga tada iskreno pogleda, i reče mu: - Prijatelju, pravdaš se lažima, no istina je kao zemlja; možeš se neko vrijeme skokom odmaknuti od nje, ali prije ili kasnije ćeš se morati prizemljiti. Tvojim tragovima

VII.

Da mi netko pokaže pravi put ne treba mi ništa reći, dovoljno je da vidim kamo on ide.

Tvojim tragovima

Zvijezda

io je jedan astronom koji je svake večeri stajao na horizontu i promatrao zvijezde. Gledao bi u njih te bi zatim u bilježnicu pokraj sebe nešto zapisivao. Jedne večeri pored njega prošao je neki dječak, zastao, te ga priupitao što radi. Čovjek mu odgovori: - Izračunavam udaljenost između zvijezda. Dječak ga pogleda, pa priupita. - Pa što se tu ima izračunavati, sve izgledaju isto. - E, varaš se dječače, nisu sve zvijezde iste. I tada mu dade da pogleda kroz teleskop i stade mu tumačiti veličinu pojedinih zvijezda koje je gledao. Kad je čovjek završio predavanje dječak osta zbunjen svim podacima koje je čuo, te nakon nekog vremena odgovori: - Sad ste me zbilja uvjerili da nisu sve zvijezde onakve kako izgledaju. - Kako to misliš? - pogleda ga. - Jer veličina neke zvijezde nije u svjetlosti koju ona odašilje, nego u očima koje gledaju prema njoj.

Tvojim tragovima

Dijete

rolazila poljem dva čovjeka i nadmudrivala se tko će od njih izreći bolju misao o nebu i vječnom životu. Jedan su drugome dokazivali svoja razmišljanja i osporavali stajališta onoga drugoga. Došavši do vrha jednog malenog brijega ugledaše dječaka koji je sjedio na zemlji i gledao u nebo. Stanu pa ga priupitaju: - Što gledaš dječače? - Nebo gledam – odgovori im. - Nebo ne možeš vidjeti, možeš vidjeti samo beskrajan prazni prostor – odgovori mu jedan. - Varate se, dobri ljudi, jer ja odavde s mnogo manje udaljenosti mogu vidjeti nebo nego zemlju. Obojica se zamisliše, a onda prstaše sa svojim nadmudrivanjem.

Tvojim tragovima

Iste ruke

vojica prijatelja prolazila su preko horizonta u predvečerje i razgovarala. Jedan je bio vjernik, drugi nevjernik. - Nije li sve ovo Bog prekrasno načinio? - Kako to možeš reći? Poznato je da je sve to nastalo samo od sebe? - Ali Bog i priroda imaju iste ruke. - Gluposti pričaš – odgovori mu. Pokušao je zatim vjernik na razne načine nevjerniku to dokazati, ali što je više dokazivao ovaj je više negirao Božje postojanje. Ubrzo su obojica uvidjela da je bolje da prestanu o tome razgovarati, jer je ta tema uvijek narušavala njihov skladan prijateljski odnos. Nakon nekog vremena dođoše do jednog drvenog mosta koji je bio prilično nestabilan. Čim se uspeše na njega most se počne ljuljati. Zatim se iznenada drugi kraj otkači, te onaj što nije vjerovao počne padati. U jednom trenutku on ostaše visjeti na tananoj niti konopa za kojeg se uhvatio u zadnji čas. - Pomozi prijatelju – dovikivao je onom koji je bio malo poviše njega ali čvršće uhvaćen. Ovaj mu tada ispruži ruku pokušavajući ga dohvatiti. - Ne mogu, ruka ti je predaleko, spusti je još niže. Tvojim tragovima

Zatim se i jedan i drugi maksimalno rastegnuše te ga ovaj uspješe dohvatiti te podići na sigurno. Čim su se našli na čvrstom tlu, prijatelj mu zahvali. - Hvala ti što si mi spasio život. - Pa nisam ja, to je učinila moja ruka. - O čemu govoriš, pa ti i tvoja ruka ste jedno te isto. - Vidiš li, sada si sam potvrdio? - Što to? - Da Bog i priroda mogu imati iste ruke.

Tvojim tragovima

Okrenuti leđa

dlučio jedan mladić posvetiti svoj život Bogu te otiđe u samostan. Došavši tamo sav sretan povjeri se učitelju kako želi napredovati u duhovnom životu te saslušati njegove savjete. Učitelj mu reče samo jednu rečenicu: - Moraš se odvojiti od svijeta. No sutradan se učenik iznenadi kada učitelja ne nađe u samostanu. Pomisli kako mu se možda nešto loše dogodilo, kad ono predvečer susretne učitelja kako se vraća u samostan. Nato će on u sebi: - Možda je radi neke važne stvari izašao. No kada opet sutra vidi da ga nema, i da tek navečer dolazi iz gradske vreve mladić ga zaustavi, i upita: - Nisi li mi rekao da se moram odvojiti od svijeta ako se želim susresti s Bogom? Učitelj ga priupita: - Moraš li okrenuti leđa čovjeku od kojeg odlaziš? - Ne moram – odgovori. - Isto tako je i sa svijetom, umijeće je od njega otići, ali da mu opet ne okreneš leđa.

Tvojim tragovima

Zmaj

jednom malom parku igralo se dijete zmajem. Zmaj se nikako nije mogao vinuti visoko budući su mu smetale grane stabala. Gledao to neki čovjek te priđe djetetu, i kaže: - Dječače, zašto ne iziđeš na širinu, gdje nema ni grana, ni stabala? - Zašto bih izašao kada se i ovdje mogu lijepo igrati? - Ali ovdje ne možeš vinuti zmaja u visine. - Isto bi mi bilo kada bih izašao na čistinu i kada bih ovdje ostao. - Ne dječače, ne bi ti bilo isto. Ja to najbolje znam jer bi ti zmaj tada letio mnogo više. - Ja još bolje znam duljinu svoga konopa. Nato čovjek zašuti i ode.

Tvojim tragovima

Orao i lastavica

vake večeri veliki je orao prelijetao preko horizonta. Već je stotina puta tu prošao i sve mu je to pomalo dosadilo. I s vremenom se taj njegov osjećaj dosade pretvorio u osjećaj tuge, iako je znao da ga ostale ptice gledaju sa zavišću. Jedne večeri primjeti on neku lastavica koja je pomagala drugoj lastavici da leti podmečući svoja krila pod nju. Orao je zapazio da se taj njihov zajednički let ponavlja svaku večer. Ali iznenadio se kada je opet nakon mnogo večeri vidio da su obje lastavice jednako sretne. Jedne večeri onako tužan i zamišljen priupita ih: - Kako to da si ti sretna, a svaku večer se mučiš pomažući toj bolesnoj lastavici? - Ne mučim se već pomažem svojoj prijateljici. - Ali tvoja su krila stvorena za tebe. Lastavica ga pogleda, te sa smješkom odgovori: - Varaš se! Tajna životne sreće nije u tome da shvatimo da su naša krila stvorena samo da nas nose, već i da shvatimo da su ona stvorena kako bismo s njima i druge pridržavali. U tome je tajna naše sreće.

Tvojim tragovima

Pet zlatnika

adila na njivi dva seljaka. Prođe jedan stranac pored njih, neko ih vrijeme promotri, a onda priđe. Prišavši, dade prvom seljaku dva zlatnika a onom drugom tri zlatnika. Onaj što je primio dva zlatnika ubrzo je saznao da je njegov prijatelj primio tri budući su se istog trenutka jedan drugom pohvalili. No onaj što je dobio dva zlatnika cijele noći nije mogao zaspati. Razmišljao je kako je njegov kolega primio više, te ga je to cijele noći mučilo. Grizao se u sebi, te je tek pred jutro usnuo od umora. Sutradan dok su obojica opet radila na njivi prođe isti stranac. Ovaj put dade im obrnuto. Ovome što je dao dva sada dade tri zlatnika, a onome što je dao tri dade dva. Odmah zatim jedan drugome to rekoše. No tada je ovaj drugi počeo razmišljati i brinuti se zašto je on ovaj put dobio manje zlatnika od svoga kolege. No, začudo te večeri je i prvi još u glavi prebirao muke prve večeri kada je dobio zlatnik manje. Od toga dana obojica se još jednako muče iako su isto primili.

Tvojim tragovima

Školjke

kupljao jedan dječak školjke na obali. Gledao to neki čovjek, te mu priđe i priupita ga što to radi. Dječak prihvati još jednu te odgovori neznancu: - Zar ne vidite, skupljam školjke. Nato mu čovjek lijepo pristupi slegnuvši se na koljena: - Dragi dječače, tu ima mnogo školjki ali na onoj sljedećoj plaži ima ih još i više. Dječak mu tada odgovori: - Hvala vam, dobri čovječe, ali mene ne veseli broj školjki, nego njihovo sakupljanje.

Tvojim tragovima

Tri ptice

renule tri ptice u jesen u tople krajeve. Znale su da se trebaju držati zajedno ako žele preživjeti. No, to su u početku i činile. Ali s vremenom svaka je svoj pogled počela okretati na svoju stranu. Jedna je gledala samo unatrag i tako gledajući nakon nekog vremena zaostala i izgubila se iz vidokruga ove dvije. Druga je promatrala samo svijet pod sobom, te vidjevši neku lijepu oazu spustila se u nju. Treća je gledala samo prema naprijed. Ali bilo je kasno kada je primjetila da više nema one dvije. Sama nije uspjela stići do cilja.

Tvojim tragovima

Leptiri i kos

va su se leptirića igrala na livadi. Oblijetali su od cvijeta do cvijeta i radosno prelijetali jedan preko drugoga. Vidio to neki kos i odlučio im prekinuti igru budući da su ga jako živcirali. Stao on između njih, zaprijećio im let i kaže: - Dosta je! Ne mogu vas više gledati kako se radosno igrate, a ja ovdje stojim tužan. Reče mu jedan od leptira: - Ti možeš prekinuti našu igru, ali ne i našu radost. Čuvši to, pusti ih.

Tvojim tragovima

VIII.

Nikada ne tra탑i raj izvan zemlje na kojoj 탑ive tvoji bli탑nji.

Tvojim tragovima

Najveće blago

ošao neki stranac u grad čuvši da se u tom gradu nalazi najveće blago. Nije znao gdje da se informira te vidjevši jednu gostionicu uđe u nju. Ušavši s vrata zapita o blagu za koje je čuo. Jedni tada umukoše, drugi se stadoše smijati, a treći mu odgovore da se prvo mora popeti na brdo. Zahvalivši se tim ljudima brzo ode. Došavši na brdo neko je vrijeme tražio kad u jednom trenutku shvati da tu nema ničega osim običnog zemljanog praha. Susretne on tu nekoga seljaka koji je prolazio, te ga priupita: - Dobri čovječe, čuo sam da se na ovom brdu nalazi najveće blago, gdje je? - Svuda oko tebe? - Kako to svuda oko mene? – pogleda oko sebe. - Pa jednostavno, ako shvatiš da svako materijalno blago na koncu ostaje samo prah spoznao si tajnu najvećeg blaga.

Tvojim tragovima

Dva izvora

ila na vrha brda dva izvora. Jedan je uvijek izbacivao vodu, a drugi je već godinama bio suh i prazan. Jednoga dana počeo se jadati taj suhi izvor kako je njegov život besmislen, kako iz njega nikada neće ništa izići, kako o izvoru s kojeg izlazi voda svi uvijek pričaju, a o njemu nitko ništa ne govori. Bio je žalostan kada je vidio da se na potocima onog prvog izvora djeca radosno igraju, a na njegove pritoke nikada nitko ne dolazi. Čulo to jedno stablo, pa mu kaže: - Nemoj izgubiti nadu, doći će vrijeme kada će i iz tebe nešto poteći, i kada će o tebi drugi pričati. Izvor tada reče: - Ali godine prolaze i ne događa se ništa. - Imaj vjere, kada iz tebe nešto poteće bit će to čudesno. I tako još iste večeri začuje se ogromno tutnjanje. Svi ljudi ustadoše i pogledaše prema napuštenoj planini budući je taj gromoglasni zvuk dolazio s nje. Najednom se onaj izvor na vrhu brda otvori i iz njega poteče lava. Lava se rasula niz cijelu planinu. Ljudi su u čudu gledali i divili se tom prizoru. Nakon nekog vremena na cijelom tom mjestu gdje se izlila lava počeo je rasti prekrasan vrt.

Tvojim tragovima

Čovjek i laž

io je čovjek za kojega su mnogi ljudi uvijek govorili da je sve što god kaže - laž. No u druženju s njim primjetiše da on nimalo nije naličio na nekog opakog čovjek, štoviše bio je čak i pomalo simpatičan. Jednom dok su se nalazili na koncertu nekog opernog pjevača on započe priču o vlastitoj pjevačkoj karijeri. Jedan od prisutnih mu odgovori: - Ne trudi se. Znamo da je laž sve što kažeš. - Ali ne lažem – počne se lagano opravdavati. - Što ima tu da se objašnjava, ti si lažov. Ti si pokvarenjak - nadoda isti čovjek. - Ali dopustite..., ne govorim ja laž. Laž zapravo sama izlazi iz mene – izreče zbunjeno. - Laž izlazi iz tebe, kakva je to glupost. Pa tko je drugi govori nego ti? – priupitaše se prisutni. - Da. Jeste li čuli ste onog pjevača maloprije? - Jesmo, što on ima veze s time? - Ima! Dali su on i pjesma koja izlazi iz njegovog grla jedno te isto? - Naravno da nisu. Pjesma je nešto potpuno drugo od njega. - Eto, i ja sam mnogo više od mojih laži, i kao takvoga me prihvatite Tada shvatiše da takvog čovjeka ne treba suditi ali njegov postupak dakako da to zaslužuje. Tvojim tragovima

Mladić i monah

io mladić koji je desetak godina svoga života uludo potratio. Nije želio ništa raditi već se želio samo zabavljati. Nakon tragične pogibije njegovog najboljeg prijatelja shvati da je put na kojem se nalazi potpuno pogrešan. Mladić tada odluči poći kod nekog monaha da mu kaže što bi trebao raditi. Ljudi u selu uputiše ga kod monaha za kojeg se govorilo da je svetac. No, čim je mladić došao, osta iznenađen. Očekivao je da će ga monah uputiti u svete knjige koje sadržavaju istinu života, ali on te knjige nije ni posjedovao, štoviše svaku je večer samo stajao na horizontu i promatrao svijet koji se pred njim prostirao. Pomisli mladić: - Možda sam ga zatekao u nekom opuštenom trenutku! Odluči zato doći sutra, te kada dođe primjeti još veće iznenađenje. Zaprepastio se kada je vidio kako monah ne živi kao i drugi monasi već odbacuje dobronamjerne savjete odlučujući se za nešto što je potpuno iracionalno. Mladić se bez riječi ponovno vrati kući, te naumi opet sutradan vratiti. No kad je idućeg dana došao monaha nije našao. Čekao ga je cijeli dan i do duboko u noć, ali ovaj kao da je negdje nestao. Tek rano ujutro primjeti kako se monah vraća u samostan. Zaustavi ga i upita: 95

Tvojim tragovima

- Ja vas ovdje već danima tražim da mi date neki mudri savjet za život, a vi se ponašate potpuno isto kao što sam se i ja nekoć ponašao. - U čemu je problem? - priupita ga. - Čini mi se u vama! Zar ne poznajete Božja pravila? Kako to živite? Monah ga tada dobro pogleda, i progovori: - Mladiću, Bog ti neće poručiti niti jedno pravilo koje već prije toga nije upisao u tvoje srce. Ako slijediš srce, slijediš Boga.

Tvojim tragovima

Pesimista i optimista

ednoga dana odluči neki čovjek poći u potragu za najvećim pesimistom na svijetu. Išao je svijetom mjesecima, prošao mnoga tužna i opustošena mjesta, ali još ga nije našao. Tako jednom kada je već htio odustati pronađe na ulici nekog odrpanca koji je vikao: - Sve je beznadno! Nemam se oko čega truditi! On priđe k njemu i povede razgovor s njim, te se nakon nekog vremena uvjeri da je to zbilja najpesimističniji čovjek na svijetu. Došavši kući, ispriča svima gdje je bio i kako je našao toga čovjeka. No njegovi prijatelji će: - Lako je naći pesimistu kada je svijet pun zala. Zašto ne pronađeš čovjeka koji je iznad svega optimističan? Takvog čovjeka je puno teže naći. I opet on pođe na isti put, ovaj put je tragao za najvećim optimistom. No, opet se činilo da je njegov trud uzaludan, kada nakon mnogo tjedana najednom na ulici susretne nekog sličnog prosjaka koji je vikao: - Sve je dobro! Ne trebam se oko ničega truditi. Zaustavi se pokraj njega, te započeše razgovor o životu. U razgovoru shvati veličinu optimizma toga čovjeka, te ga priupita: - Kako si došao do te snage optimizma? Čovjek ga pogleda, te mu uzvrati pitanjem: - Nismo li se mi ovdje isto susreli prije par mjeseci? 97

Tvojim tragovima

- Kada? – iznenadi se. - Kada si tražio pesimistu? - Ne razumijem - zbunjeno će. - Pogledaj me dobro. Zar me ne prepoznaješ? Pa ja sam bio onaj pesimista kojeg si tražio. - Pa, kako? Što se dogodilo? – priupita ga sav u čudu. - Jednostavno prijatelju, kada dođeš do krajnjeg pesimizma postoji još samo jedan korak koji te vodi do krajnjeg optimizma. Vjeruj mi, između tih dviju krajnosti mnogo je manji put nego između mene i tebe.

Tvojim tragovima

Pravi put

abrinuo se mudrac što već neko vrijeme nitko od ljudi nije dolazio kod njega po savjete. Povukao se u sebe i prestao izlaziti u mjesto. Nije se više ni Bogu u molitvi toliko često obraćao, štoviše svakoga se dana sve više ljutio na njega. Tako jedne večeri iz očaja podigne ruke ka nebu, i zaviče: - Bože, zašto si udaljio ljude od mene, zašto k meni više nitko ne dolazi? Prolazili su dani, a on je bio sve očajniji. Odlazio je od kuće, vraćao se, tražio odgovore, a onda jednog dana počeo malo drugačije razmišljati. - Bože, a možda problem i nije u tebi, možda je negdje drugdje? Mudrac u namjeri da sazna odgovore povuče se neko vrijeme u planinu na razmišljanje i nakon nekoliko tjedana opet se priupita: - Bože, a možda je problem baš u meni? Nazrijevši gdje bi mogao biti njegov problem odlučio se vratiti kući i započeti posve novi život. I dok je čekao na jednom mjestu autobus susretne nekog putnika kojega priupita: - Što je s ovim autobusom što vozi za grad? Kada će više doći i odvesti me dolje? Zašto su tako neodgovorni i uvijek kasne? - Prijatelju, možeš ti ovdje čekati godinama i ljutiti se, ali nećeš dočekati ništa. 99

Tvojim tragovima

- Ne razumijem? - Može li se putnik ljutiti na autobus koji uopće ne staje na stajalištu na kojem se on nalazi? - Naravno da ne može, to bi bilo besmisleno – odgovori mudrac. - Stoga nemaš se pravo ni ti ljutiti što autobus ovdje ne dolazi. Radije otkrij na kojem je putu njegovo pravo stajalište. Možda ti tamo i dođe. Mudrac tada shvati zašto mu više nitko nije dolazio, te uvidjevši problem u sebi potpuno se promijeni.

Tvojim tragovima

100

Sadržaj Predgovor .......................................................5 Koji je moj put ................................................8 Najbolji svijet ..................................................9 Krijesnica i noćni leptirić ..............................10 Trenutak smrti ...............................................11 Ostvareni snovi .............................................12 Najbliži put ...................................................13 Molitva .........................................................14 Mladi znanstvenik ........................................15 Rupa ............................................................. 16 Prijatelj i neprijatelj.......................................17 Novac............................................................18 Dug život ......................................................20 Zajedništvo ...................................................21 Sebičnost .....................................................22 Sadašnjost....................................................23 Bijeg od sebe ................................................24 Trag .............................................................25 Strah ...........................................................26 Mudrost i srce .............................................27 Prijatelj ........................................................28 Prema nebu .................................................29 Ljubav i život ...............................................30 Križ ..............................................................32 Lanci ............................................................33 Stabla ...........................................................34 Gore i dolje ...................................................35 Ruža ............................................................36 Konop ..........................................................37 Ista patnja ....................................................38 101

Tvojim tragovima

Oklop............................................................39 Sloboda ........................................................40 Pravda ..........................................................41 Mudrost .......................................................42 Budućnost ...................................................44 Pijesak .........................................................45 Svjetiljke ......................................................46 Školjka .........................................................47 Mijenjati .......................................................48 Školjka i dragulj ...........................................49 Štap .............................................................50 Moj cilj .........................................................51 Putnik .........................................................52 Stablo i lišće ................................................53 Trag u provaliju ...........................................54 Neambiciozni učitelj .....................................56 Igra ..............................................................57 Životni prkos ................................................58 Vrhunac .......................................................59 Zavist ...........................................................60 Prebaciti kamen............................................61 Pobijeći ........................................................62 Snovi ............................................................63 Mudrost........................................................64 Skromnost ....................................................65 Dvostruki put ...............................................66 On nosi mene ...............................................68 Utrka ............................................................69 Crno .............................................................70 Život ............................................................71 Prema cilju ...................................................72 Odučiti .........................................................73 Strah ............................................................74 Tvojim tragovima

102

Znak ............................................................75 Početak smrti ...............................................76 Šutnja ..........................................................77 Prizemljiti.....................................................78 Zvijezda ........................................................80 Dijete ...........................................................81 Iste ruke .......................................................82 Okrenuti leđa ...............................................84 Zmaj .............................................................85 Orao i lastavica .............................................86 Pet zlatnika ..................................................87 Školjke .........................................................88 Tri ptice ....................................................... 89 Leptiri i kos ................................................. 90 Najveće blago ...............................................92 Dva izvora ....................................................93 Laž je kriva ne čovjek ...................................94 Mladić i monah ............................................95 Pesimista i optimista......................................97 Pravi put........................................................99 Sadržaj ......................................................101

103

Tvojim tragovima

TVOJIM TRAGOVIMA Male priče; 1 Mario Žuvela

Nakladnik: Put radosti Fotografije: Zvonimir Barišin Grafička priprema: Ivana Žuvela Tiskara: Dalmacija papir - Split Kaštela, 2010. ISBN 978-953-56311-0-1

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 821.163.42-32 ŽUVELA, Mario Tvojim tragovima / Mario Žuvela ; <fotografije Zvonimir Barišin>. - Kaštela : Put radosti, 2010. - (Male priče ; 1) ISBN 978-953-56311-0-1 130802038 104

105

Jedino što može ostaviti trag jest ljubav, sve ostalo samo malo zamrči put.

106