Znak tvoje blizine by Prijatelj vaseg uspjeha

MarioŽUVELA Žuvela MARIO ZNAK TVOJE BLIZINE

ZNAK TVOJE BLIZINE

MARIO ŽUVELA

ZNAK TVOJE BLIZINE

KAŠTELA, 2010.

Predgovor

Živimo u svijetu koji teži za izvrsnošću. Od svakog se čovjeka traže najbolji rezultati koji bi trebali doprinjeti boljitku cijelokupne zajednice. No, kada bismo trebali izdvojiti jedan segment života koji utječe i obogaćuje sve one ostale segmente bile bi to priče, odnosno ono što nas u biti čini ljudima, ono što nas razlikuje od svih drugih živih bića. Priča je naša donja i gornja granica. Kada govorimo o pričama ne možemo da zaobiđemo pitanje o tome što one jesu, odnosno koje su njihove mogućnosti. Iz beskrajnog spektra mogućnosti izdvojili bismo samo jednu. Priče nas u prvom redu tjeraju da nađemo vremena za druge ljude. One su motiv da se susretnemo. One nas čine djecom, jer kada jedni drugima pričamo priče ponašamo se poput djece koja razmjenjuju sličice: međusobno se obogaćujmo bez da smo toga svjesni, ne tražimo zahvalu za svoj dar, već nam je dovoljno to što uživamo u njihovoj razmjeni. Priče naš odnos s kolegama čine dubljim, naše prijatelje intezivnije vežu uz nas, te čine da i neznancu postanemo bliski. Slušanje i pričanje priča može nas dovesti do promjena bez ikakvog napora, jer je priča ono sjeme istinske preobrazbe. Tek kada smo posijali, dali ili primili priču možemo početi razmišljati o nekoj drugačijoj i boljoj budućnosti. 5

Znak tvoje blizine

Uvijek kada čitamo priče otkrivamo neku istinu, bila ona ugodna ili bolna. Priča postaje bolna obično onda kada se tiče neke naše mane ili nesavršenosti. Tada je obično podsvjesno stavljamo u neko drugo lice i gledamo u njoj drugog čovjeka. Slikovito rečeno kada bi se pacijent ljutio na doktora koji mu otkriva dijagnozu i preporučuje lijek za njegovu bolest nazvali bismo toga pacijenta ludim pacijentom. No, što je s ljudima kojima je priča dana kao lijek da im otvori oči ili srce za neku priliku, izazov ili slabost a oni je neprestano ignoriraju? Očito je da od priča živimo kao i od zraka. Moramo toga biti svijesni ako želimo i dalje duboko i istinski živjeti, a ne samo životariti i prolaziti svoje dane bez svrhe i smisla.

Znak tvoje blizine

Ne postoji razlika između puta od tisuću kilometara i puta od jednoga metra, jer stvar nije u onom „gdje“ već u onom „zašto“. 7

Znak tvoje blizine

Mir u dubini

čenici su se čudili kako njihov učitelj uvijek uspijeva održati mir i staloženost u najtežim životnim situacijama. Tako su često bili svjedoci trenutka kada bi netko učitelju priopćio jako tužnu vijest da bi on samo smireno gledao u daljinu prema moru. Tako jedne olujne večeri dođe mu kolega s vijestima: - Izgubio si svoga najboljega prijatelja, umro je sinoć. Učitelj je samo nastavio gledati u pravcu olujnog mora. Kolega vidno uznemiren ga upita: - Nije mi jasno, kako tebe ništa ne uznemirava. Da ja čujem i manje težu vijest pjenio bih se kao ovi valovi. - Jednostavno je. Treba zadržati mir u dubini. - Ne razumijem. - Hajde pokušaj zaroniti u dubinu! - Sada? Zašto? - Zaroni, pa ćeš vidjeti! - Ali oluja i valovi su preveliki? - Samo zaroni! Otkrit ćeš tajnu! I prijatelj nevoljko uđe u more, odmakne se od obale, te zaroni. Kada se nakon par minuta vratio i obrisao, učitelj ga upita: - I što si vidio? - Čudo! Iako su na površini bjesnuli veliki valovi u dubini je bilo potpuno mirno. - Eto, takav moraš biti i ti! Znak tvoje blizine

Umjetničko djelo

ateljeu jednog poznatog slikara svratio jednom neki njegov prijatelj iz djetinjstva. Poznati umjetnik pokazivao je svome prijatelju razne slike i pričao mu pojedinosti vezane uz njihov nastanak. Dok je on tako zaneseno pričao, nije ni primijetio kako mu je u sobu ušao njegov mali sinčić, koje je na trenutak uzelo kist i zamazalo jednu očevu sliku. Umjetnik se tada nasmije, a prijatelj ga s čuđenjem upita: - Zar ga nećeš kazniti? - Kazniti? Čemu? - Pa uništio je tvoje umjetničko djelo? - Prijatelju, kako ga mogu kazniti kada je ipak on moje najveće umjetničko djelo.

Znak tvoje blizine

Neprijatelj

očuli ljudi da na planini živi čovjek koji ih može izmiriti sa svim neprijateljima. Mnogi željni mirnije svakodnevice pođoše se uvjeriti u njegove metode. No čim su došli očekivali su da će im domaćin uputiti koju riječ dobrodošlice, no on je samo šutio. Neki su se već pomalo razočarali i željeli otići kad li su iznad vrata pročitali jedinu njegovu rečenicu: - Gledajte drugima u oči bez da išta govorite. Neki su se počeli smijati, drugi rugati, a neki su čak izgovarali podrugljive riječi tome čovjeku. Jedan neznanac iz skupine ružno mu odbrusi: - Kako te nije sram ovako se poigravati s odraslim ljudima koji dolaze izdaleka ovdje! Misliš da smo mi balavci! Srami se! No, domaćin ga samo povuče za ruku, namjesti ga na jednu stolicu, te sjedne nasuprot njemu. Tijekom sljedećih pola sata izbila je mukla tišina. Ni jedan ni drugi nisu izrekli ni riječi. Nakon podužeg vremena oboje ustanu sa stolice i kažu jedan drugome: - Oprosti! Idućih dana sva kamenja u toj planini bila su zauzeta jer su na njima sjedili ljudi i gledali se u oči.

Znak tvoje blizine

Pustinja

kupina ljudi prolazila je pustinjom. Bila je to neka obitelj koja se selila iz jednog mjesta u drugo. Odlučili su malo sjesti i odmoriti se prije nego što nastave put kroz pustinju. Sjedoše tako na neku stijenu i počeše raspravljati o putu koji je prethodio. No u međuvremenu nisu ni primijetili kako im se dijete izgubilo. Čim primijetiše izbi panika ali se dijete za trenutak stvori pred njima s jednom malom bocom vode. - Voda – uskliknuše gotovo svi u glas. - Daj je meni – kaže starac – ja sam ovdje najstariji. - Meni je najpotrebnija - odgovori majka. Vođa puta tada progovori: - Ako je ne date meni – svi ćete stradati. Stariji brat umiješa se i doda: - Ja sam ovdje ipak najžedniji. Sestra je opet našla svoje argumente. - Ja vas sve hranim – odgovori otac. I tako se počeše svađati kome je voda najpotrebnija. Padale su teške riječi, koje su čak dovele i do suza. I dok su oni tako podizali svoj glas jedni na druge, dijete koje je držalo bocu vode tiho progovori: - A da ipak svi zajedno pođemo na izvor i tamo uzmemo vodu za sve?

Znak tvoje blizine

Zapreka

akon mnogo godina ponovno se susretoše dvojica prijatelja iz djetinjstva. Priupita jedan drugoga: - Kako ti ide? - Dobro! Bogu hvala, do sada nisam imao nikakvih zapreka u životu. - Oh – odgovori drugi – pa to je jako strašno. - Zašto strašno? Što u tome ima loše? - Evo zašto! Pogledaj vrh one planine, - Da, vidim ga! - Hajdemo se utrkivati do njega, a onaj koji dođe prvi pobjeđuje. - Važi. I na dogovoreni znak obojica počeše utrku. No na pola puta do vrha nalazio se neki gusti grm drače koju su i jedan i drugi svojim rukama spretno otklonili. Začudo u isto vrijeme dođoše na cilj. - Obojica smo pobijedili. - Da. Obojica. - No, zašto si uklonio onu draču? - Kakvo nepotrebno pitanje? Da mogu doći na cilj. - Eto sada vidiš zašto sam rekao da je strašno. - Ne razumijem? - Ako u životu nisi uklonio niti jednu prepreku, onda nisu ostvario niti jedan cilj. Znak tvoje blizine

Igra i pravila igre

slobodno vrijeme učenici su često pratili učitelja želeći vidjeti kako on reagira u posve običnim životnim situacijama. Jednom se on tako zaustavi i zapita ih: - Zašto me neprestano pratite? - Želimo još više naučiti o životu. - Ali onda to činite na uštrb svog života. Ne bi li bilo bolje da već jednom počnete živjeti i ostavite se učenja? Učenici nisu razumjeli što im je učitelji htio reći i zato ih pozove na partiju šaha. - Tko od vas želi dobiti partiju? Svi su odgovorili potvrdno. - A tko od vas misli da mu treba još znanja da bi u tome uspio? Ponovno svi potvrdno odgovoriše. - A sada vas pitam tko želi igrati sa mnom? Na taj njegov upit svi se javiše. - Čudno! U šahu biste htjeli odmah igrati, a u životu želite naučiti još više. Eto, kakvi ste u šahu takvi budite i u životu, igrajte bez obzira jeste li umijeće igre savladali do savršenstva.

Znak tvoje blizine

Pijesak

ledao učitelj djecu kako se igraju u pijesku. No jednom je dječaku iz kantice nehotice ispala hrpa pjeska koja je pala u oči drugom dječaku, te započe svađa. Mala svađa s vremenom je prerasla u veliku, a onda je započelo i nagurivanje. Roditelji prigovore učitelju: - Što stojite po strani? Stanite između njih! Priupita ih učitelj: - Mislite li da bi se njihova svađa prije mogla riješiti kada bih stao između njih ili kada bih ostao sa strane? Roditelji odgovore: - Kakvo pitanje? Prije će se riješiti kada stanete između njih. Učitelj tada pogleda na pijesak i kaže im: - Napunite u svoje ruke što više tog pijeska sa hrpe! Roditelji na trenutak ostaše zbunjeni, ali na kraju na učiteljevo inzistiranje poslušaše, te sa dvije ruke okruže hrpu pijeska i skupe je. - Zašto niste samo zavukli ruku u pijesak i zgrabili ga? - Zato što više stane kada ga obujmimo sa strane - odgovore mu. - Eto, isto je tako i sa djecom. Nekada ćete mnogo više postići ovako sa strane, nego da se umješate u njihovu svađu. Znak tvoje blizine

Izlazak sunca

vako je jutro prije svitanja jedan čovjek žurno istrčavao iz kuće. Tada bi protrčao livadu, polje, te se uputio prema uzvisini na kojoj je gledao more i izlazak sunca na istoku. U selu se počelo pričati o nekoj tajni koju taj čovjek svako jutro na izlasku sunca gleda. Neki su čak govorili da taj čovjek ide vidjeti Boga. No bilo je i onih koji su govorili da ustaje zato što ne može spavati. Odlučiše stoga jedno jutro poći za njim da vide što to on svako jutro gleda. Pratiše ga iz daljine ali ništa posebno ne primjetiše. Rekoše tada to drugima u selu, te i oni odlučiše poći i pogledati isto što i oni, ali s druge strane brda. No ni tada nije otkrivena tajna koju je taj čovjek gledao. Svakoga dana dolazilo je sve više ljudi koji su željeli razotkriti taj misterij, ali nitko nije uspio ništa. Na koncu više nisu mogli izdržati te ga na licu mjesta jednostavno upitaju: - Što to svako jutro tako intezivno gledaš, što mi ne možemo vidjeti? - Gledam izlazak sunca. - Izlazak sunca? Pa i mi ga gledamo, i ništa posebno ne primjećujemo. - Jednostavno! Ne primjećujete zato što odgovor nije u predmetu kojega gledam, nego u načini na koji ga gledam. 15

Znak tvoje blizine

Dječak i znanstvenik

vaku večer jedan je znanstvenik sjedio na vrhu brežuljka i gledao kroz svoj teleskop prema zvijezdama. Sjedio tu jedne večeri do njega neki dječak i igrao se kamenčićima s poda. Priupita ga znanstvenik: - Što radiš, dječače? - Gledam ove kamenčiće i pravim razmak između njih. - A vi? – upita ga dječak. - Ja gledam u zvijezde i računam razmak između njih. Tada dječak malo promotri teleskop i priupita: - A što se sve kroz ovu napravu može vidjeti? - Prostor, beskrajni prostor nazvan svemir. - A zašto ga ne gledate običnim okom? - Zato što je to beskrajno daleki prostor. - Zašto onda ljudi i jedni druge ne gledaju teleskopom? - Ne razumijem! Zašto bi gledali kada su ljudi jedni drugima blizu. Uostalom pogledaj i ti malo kroz ovu napravu! Dječak neko vrijeme pogleda, a onda odgovori: - Sada sam još uvjereniji u ono što sam rekao. Meni doista izgleda veći razmak između dvoje ljudi, nego između dvije zvijezde. Znanstvenik tada ostavi teleskop i reče: - Imaš pravo! Znak tvoje blizine

Zakon

čitelj je nakon niza godina bio izabran u državni parlament. Jednom tako vodila se rasprava o pravima koja je trebalo dati osobama koje to pravo po prirodi zaslužuju, a do tada ga nisu imale. Nakon burne i žučne rasprave voditelj sjednice pozvao je sve prisutne da glasaju. U jednom trenutku svi digoše ruku za taj novi zakon osim učitelja. Tada neki od prisutnih počeše učitelja napadati: - Kakav si ti učitelj kada ne gledaš na prava najmanjih? - Tko ti daje za pravo suprotstaviti se ovome zakonu? - napadne ga drugi. - Zar si ti kukavica koja misli samo na moćne? treći će odrješito. Učitelj je samo šutio i sačekao da padnu sve optužbe. Na koncu se dostojanstveno digne i reče: - Reći ću vam zašto nisam digao ruku. Naime mnoge velike ideje nisu propale zato što nitko za njih nije digao ruku, nego zato što nitko za njih nije dao ruku.

Znak tvoje blizine

Sloboda

oditelji su se jako čudili kada bi vidjeli kako su njihova djeca počela napuštati svoga staroga učitelja i ići za nekim novim “zvjezdama”. Bojali su se da će njega to povrijediti, pa ga priupitaše: - Učitelju, hoćete li da ih zaustavimo, da ih natjeramo da se ponovno vrate k vama na poduke? - Pustite ih, neka budu slobodni. - Ali kakva je to sloboda kada idu za nekim nepoznatim ljudima, ljudima koji im ne mogu biti uzor kao vi? - Ne bojte se, jer ja sam ih i naučio što je to sloboda? - Ne razumijemo, što ste ih naučili? - Naučio sam ih da sloboda nije ići kuda nam se prohtije ići, već je sloboda ići za ljudima kojima se divimo.

Znak tvoje blizine

II.

Ako drugim ljudima možete pokazati da se mogu osloniti na vas onda je vaš doprinos ovom svijetu neizmjeran. 19

Znak tvoje blizine

Nasljednik

ijekom učiteljeva života često su mu mnoge kolege prigovarale kako nije uspio pronaći svoje nasljednike. - Svi učitelji već imaju svoje sljedbenike, a ti nemaš nikoga? On im je odgovarao: - Bit će ih kada Bog bude dao. I tako je vrijeme prolazilo, a on još nije imao nikoga koji bi nastavio slijediti njegov put i njegove snove. Učitelj je s vremenom i ostario, i kada se činilo da neće biti nikoga nakon mnogo godina počeše se pojavljivati prvi njegovi sljedbenici. Kaže mu jedan kolega: - Evo znak da si ostario, počinju se ostvarivati tvoji snovi, dolaze tvoji sljedbenici. On im odgovori: - Nisam ostario. Naime kad netko počne ostvarivati vaše snove to nije znak da ste ostarili, već znak da tek tada postajete dijete.

Znak tvoje blizine

Uzor

ednog je dana učitelj sjedeći na stepenicama postavio svojim učenicima pitanje: - Po čemu sam ja vama uzor? Nisam zatvoren u samostanu, imam mnogo mana kao i ostali ljudi, naljutim se kada me netko izazove kao i svaki drugi čovjek, te nemam uvijek odgovora na sva životna pitanja? Učenici odgovore: - Baš u tome! - Kako u tome? – upita ih. - Zato što nam svojim primjerom pokazujete da su uspjeh i neuspjeh u životu poput tih stepenica. - Kako to mislite? - Jednostavno, svakodnevno se ide u oba smjera.

Znak tvoje blizine

Tajna

račni par slavio je šezdeset godina braka. Svi koji su ih poznavali divili su se njihovoj zaljubljenosti koja nije iščezla ni nakon toliko godina. Toliko su fascinirali sve oko sebe da su ih svakodnevno opsjedali novinari. Iako su uvijek uspjevali pobjeći od njih ovaj put uhvaćeni su u svom vrtu. - Kako ste uspjeli izdržati toliko dugo vremena bez svađa? - Tko kaže da nije bilo svađa? - Onda ste se beskrajno ljubili? - A što to znači beskrajna ljubav? - Onda u čemu je tajna vašega dugovječnog zajedništva? Ništa ne odgovoriše. Samo povedoše novinare do mjesta gdje su rasle biljke penjačice. - Pogledajte ove dvije biljke penjačice. Znate li zašto one mogu rasti na ovako malo prostora? - Zašto? - Zato što njihov prostor gdje se šire nije u zemlji, nego na nebu. To je tajna našeg zajedništva.

Znak tvoje blizine

Pravi put

va su se čovjeka odlučila natjecati tko će od njih što prije doći do jednog od najpoznatijih mjesnih svetišta koje se nalazilo na vrhu brda. S jedne se strane nalazila lijepo uređena brdska cesta uz čije su strane bili razmješteni raznoliki popratni sadržaji. Prvi je išao tim putem i pratio mnoštvo putokaza koji su se nalazili uz cestu. No, s druge strane brda nalazio se strmi poljski put pun raznolikih prepreka i opasnosti. Drugi koji je išao tim putem svako malo je morao zastati radi odrona kamenja i kojekakvih drugih prepreka. Većina ljudi koji su poznavali njihovu opkladu navijali su za prvoga koji je već prošao dobar dio puta. No ipak su s nestrpljenjem čekali konačni ishod natjecanja. Gore u svetištu ljudi su pomno iščekivali prvog natjecatelja kada su vidjeli da im se približavao jedan. No, ostadoše iznenađeni kada shvatiše da je to bio onaj drugi. Došavši na cilj gledao je iznenađena lica mnogih koji su ga znatiželjno pitali: - Kako si ti uspio stići prvi, kada je tvoj put bio daleko teži? On im odgovori: - Pravi put nikada nije označen samo putokazima, već mnogo više zaprekama.

Znak tvoje blizine

Lava

ilo je ljudi koji su nakon mnogo godina osvjedočenih u brojne vrijednosti njihovog učitelja ipak sumnjali u njega kada bi se susreli s njime. On ih priupita: - Zašto me uvijek tako sumnjičavo promatrate? - Gledamo gdje u takvoj mlakoj osobi može nalaziti snaga koja ima moć promijeniti živote naše djece? - Pa što meni nedostaje? – s tugom ih priupita. - Strast i silovitost! - odgovore mu. - Vidite li onaj vulkan u daljini? - Da! - Kada lava iz njega eruptira, koliko brzo se ona širi zemljom? - Polako. Jako polako! - Eto vam odgovora za moju snagu. - Ne razumijemo! - Prijatelji, i moja snaga je upravo poput te lave; dok u onom nevidljivom djelu iz zemlje izlazi silovito, njenom se površinom širi jako polako, no potpuno mijenjajući sve pred sobom.

Znak tvoje blizine

Pljačkaši

tac i sin šetali su kroz jedan mirni planinski kraj. Odjednom pored njih na konjima projuri skupina pljačkaša, te se zaustavi pred jednom kućom. Ušavši unutra na brzinu opljačkaju sve njene dragocjenosti. Vlasnik kuće bio je na polju. Čim vidi strku oko svoje kuće brzo se požuri natrag, ali kada je došao sve je već bilo kasno, a pljačkašima se nije nazirao trag. Sin priupita oca: - Tata, zašto je Bog dopustio da ovi razbojnici pobjegnu onom čovjeku? - Sine, kad krene nepravda, pravda i istina ne uzimaju odmah najbržeg konja da je prestignu. - Ne razumijem, oče! - Shvatit ćeš jednom u životu, sine! Sin i otac nastavili su se dalje kretati. No došavši do obližnje provalije ugledaše one razbojnike u provaliji na dnu, mrtve. Sin odvrati: - Tata, već sam shvatio! Vidim da istina i pravda ipak ne uzimaju ni najsporijeg konja.

Znak tvoje blizine

Najmudriji čovjek

astala se u jednom selu skupina mudrih ljudi, te odlučiše izabrati najmudrijega. Budući da se između sebe nisu mogli dogovoriti, pozvaše ljude sa strane da oni presude. Najstariji od njih kaže: - Moje su godine potvrda moje mudrosti, u osamdeset osam godina skupio sam više mudroga blaga od svih vas. Tada se javi najučeniji: - Prošao sam škole kod mnogih poznatih učitelja. Sve ono najbolje što su imali i znali ostavili su mi. Tada se javi najhrabriji: - Moja iskustva dokaz su moje mudrosti. Prošao sam svako moguće i nemoguće iskustvo. I tako su oni jedan za drugim pokazivali svoje kvalitete. Ali se ljudi iz sela još nisu mogli odlučiti. Tada dođe posljednji i kaže: - Ne mogu se pohvaliti nekom posebnom mudrošću, ali se mogu pohvaliti životnim zadovoljstvom i srećom. I dok su gotovo svi, osim posljednjeg očekivali pobjedu, ljudi bez premišljanja odgovore: - Odlučili smo se za ovoga posljednjega. - Ali zašto? – priupitaše ostali mudraci u glas. - Zato jer sad vidimo da mudrost ne počinje toliko ni od mudrih ljudi, koliko počinje od sretnih ljudi. Znak tvoje blizine

Mašta

vako su jutro na livadi djeca prepričavala svoje uzbudljive doživljaje prethodnoga dana. Bio je tu i učitelj koji ih je slušao i povlađivao im. No mnoga su djeca iz dana u dan počela izmišljati kojekakve događaje samo da njihova pripovijest bude interesantnija. Usprkos tome učitelj se na to nije uzbuđivao. Tada mu dođoše neki roditelji i napadoše ga: - Kako ti kao učitelj možeš dopustiti da neka djeca ne govore istinu bez da ih ukoriš? On im odgovori: - Istini je mnogo bliže dijete koje izmišlja nego odrastao koji je grčevito brani. - Ne razumijemo! Što nam hoćeš time reći? - Želim vam reći da se njihova mašta ne protivi istini, već je štoviše i nadopunjuje. Od tada ga nitko više nije napadao.

Znak tvoje blizine

Pustinjak

oznatom pustinjaku mnogi su dolazili ispovjediti svoje grijehe. No, on bi ih samo nježno pogledao, dotakao, osmjehnuo se, i poslao kući. Čuvši to mnogi se svećenici na to rasrdiše, te dođoše do njega. - Što to činiš? – ljutito ga priupitaše. - Pomažem ljudima – odgovori im. - Kako im pomažeš kada im ne daješ nikakvu pokoru za počinjene pogreške? On ih samo nježno pogleda, dotakne, osmjehnu se i odgovori: - Između savjesti i straha dugačak je put i samo ga rijetki umiju prijeći. Posramljeni se tada vratiše kući.

Znak tvoje blizine

Igra

grala se djeca na livadi nogometa. No u pola igre jedan se dječak spotakne i razbije nogu. Svi se strčaše oko njega da vide je li rana ozbiljna i kako mu mogu pomoći. Učitelj je sve to iz daljine promatrao. No kada su djeca shvatila da nije ništa slomio i da mu biva bolje vratiše se u igru. Nakon desetak minuta igre jedna od strana zabije gol protivnicima. U tom trenutku nastade euforija na jednoj, a tuga na drugoj strani. Tada netko s ove druge strane koja je primila gol odgovori: - Mi se više ne želimo igrati. Radost s pobjedničke strane postade još veća. Tada učitelj ovima koji su sjedili do njega kaže: - Vidite, nekada nas ne može toliko podijeliti ni tuga koliko nas podijeli radost.

Znak tvoje blizine

Božić

jednom veoma starom i poznatom samostanu živio je redovnik pod imenom Martin. U samostanu je bio poznat kao onaj koji je svakome pomagao u bilo kojem trenutku. No, braća u samostanu primijetiše da se Martinu ovi božićni dani ne razlikuju od onih običnih dana. Priupitaše ga stoga ostali redovnici: - Martine, zar nije Božić? - Ne razumijem? - zbunjeno ih pogleda. - Zašto to onda malo više nije vidljivo na tvome licu? - Što to da bude vidljivo? – priupita ih Martin. Začudiše se tom pitanju jer je i sam dobro znao odgovor kao i oni, ali mu ipak odvrate: - Rođenje Spasiteljevo! Tada Martin zastane, te ih priupita: - A znate li vi da je tek jedan posto ovog božićnog otajstva Spasiteljevo rođenje? - Ne razumijemo te. A što je onda onih devedeset i devet posto otajstva? - Njegovo prepoznavanje. Ostali redovnici zamukoše.

Znak tvoje blizine

III.

Svijet ne mijenjaju ljudi s novim teorijama, svijet mijenjaju samo ljudi koji su spremni platiti cijenu. 31

Znak tvoje blizine

Sluga i kralj

ednoga dana dođe neki sluga kralju i kaže: - Kralju, vaša je vojska zbor bijednika. Ne poznaju ni tko su, ni što su, a kamoli što im je činiti. Kralj se na to rasrdi, te htjede slugu ubiti, ali mu sluga reče: - Kralju, nemoj me ubiti, učinit ću da imaš najjaču vojsku na svijetu. Kralj ga zamišljeno pogleda, te mu odgovori: - Ako to učiniš postaviti ću te za vojskovođu cijele svoje vojske, ali ako si samo jak na riječima kako izgledaš, dat ću te ubiti. I sluga tada ode i počne skupljati ljude. Išao je po cijelom kraljevstvu i prošao sokoleći gotovo sve vojnike. I tako nakon mnogo mjeseci kralj izazove svoje neprijatelje u borbu da okuša sada nove snage. Nije prošlo ni pola sata, a bitka je već bila dobivena. Kada je sve završilo kralj dođe slugi, te ga priupita: - Kako si uspio ono što nije uspio niti jedan moj general? - Vrlo jednostavno kralju: vojsci moraš reći za koga se bore, a ne protiv koga se bore. I tako kralj postavi toga slugu za upravitelja cijeloga svoga kraljevstva.

Znak tvoje blizine

Seljak i razbojnici

ok je šetao šumom napali jednog seljaka razbojnici. Svukoše ga do gola ne bi li pronašli bilo kakvu dragocjenost koju je imao kod sebe. Ali kad oni njega svukoše seljak se počne smijati. Oni tada ostaviše njega, te pređoše na njegovu torbu, ali se on i dalje nastavio smijati. No kada u njegovoj torbi pronađoše neke novce pomisliše da će se on prestati smijati ali on još više udari u smijeh. Priupitaše ga: - Čemu se tako slatko smiješ? - Vama – odgovori im. Oni mu tada sve što imaše uzeše i ostaviše ga na putu, ta rekoše: - Hajde da vidimo hoćeš li se sada smijati? - Zašto ne – odgovori im, i nastavi se smijati. Tada se zbunjeni ponovno vrate do njega, te ga počeše moliti da im kaže razlog svoga smijeha. Još jednom se nasmije te im prizna: - Vidite, vi ste meni sada uzeli dio moga bogatstva, ali ja se smijem jer niti je to što ste vi meni uzeli mene osiromašilo, niti će to vas obogatiti, ali meni je ipak sve to skupa pričinilo radost. Vrate mu njegove prnje, te pođu svojim putem.

Znak tvoje blizine

Put na vrh

ednoga dana najstariji čovjek u selu odluči se popeti na najviši planinski vrh koji se nalazio iznad njihova mjesta. Skupiše se različiti ljudi na glavnom mjesnom trgu kada su čuli što se događa pa počeše komentirati: - On je lud, stari starac misli da može osvojiti vrhunac koji ni najsnažniji muškarci iz našega sela ne mogu. Čovjek im se samo nasmije i produži. Tada ga neki počeše odgovarati da ne ide jer da to nema smisla. Na to im čovjek odgovori: - Znate li zašto ja idem? - Pretpostavljamo da želiš osvojiti vrhunac i ući u povijest kao najstariji stanovnik sela koji je dostigao taj cilj. - Varate se – odgovori im. - Pa zašto si se onda zaputio gore? - Nije me briga hoću li, ili neću doći navrh brda, jer moj cilj nije vrh koji treba dosegnuti, već suputnici koje ću na ovom putu upoznati.

Znak tvoje blizine

Netaknut

utovaše učenici s učiteljem prema svom novom samostanu koji se nalazio na jednom otoku. Iako je u početku izgledalo da će putovanje proći s prekrasnim vremenom, ubrzo su naišli oblaci i počela se spremati oluja: - Bojim se – reče jedan učenik. - Nismo sigurni – doda drugi. Tako su s vremenom svi učenici pomalo pokazivali znakove straha i nesigurnosti. Učitelj je samo gledao prema nebu. Najednom je oluja toliko zaljuljala brod da su gotovo svi umrli od straha. Učitelj je i dalje bio miran. Nakon nekih pola sata ljuljanja vrijeme se smirilo. Došavši k sebi učenici priupitaju učitelja: - Kako si mogao biti miran kada je oko nas bjesnila onakva oluja? - U najtežim trenucima samo treba da ostanete netaknuti. - Ne razumijemo! Što to znači? – priupitaju ga. Učitelj tada u jednu malu posudicu napuni mora i baci ga u zrak. - Što to činiš? - Želim zrak namočiti s morem. Tada mu se oni od srca nasmiju. - Uzalud. Ne možeš mu ništa napraviti, zrak je opet netaknut. - Takvi budite i vi. 35

Znak tvoje blizine

Druge mogućnosti

edan je mladić žarko želio uspjeti u životu. No imao je manjak samopouzdanja i zato pođe učitelju. Učitelj ga priupita: - Zašto si došao? - Želim uspjeti! - Tu si sam možeš najbolje pomoći. - Znam, želim završiti studij, pronaći radno mjesto u struci, usavršit se u struci te biti unaprijeđen, postati jedan od vodećih ljudi u tvrtci, pa na koncu postati i direktor. - Ali još ne vidim u čemu je problem? - Pa nemam sposobnosti da se upišem na potrebni studij. Učitelj ga pogleda i reče: - Mladiću, uspjeh nije uvijek vidjeti put prema naprijed, nego i razmisliti o drugim mogućnostima.

Znak tvoje blizine

Svjetski putnik

dlučiše učenici poći na turneju predavanja sa svojim učiteljem. Iako ih je neko vrijeme odgovarao od toga nitko od njih nije odustao. Dođoše oni tako u jedan veliki grad i uz put razglasiše prolaznicima da je poznati učitelj došao u njihov grad te ih obavijestiše za predavanje koje je učitelj obećao održati. Odlučiše potom malo prošetati gradom. Najednom, na uglu neke ulici vidješe kako njihov učitelj kori čovjeka koji je nešto ukrao. Oni mu se poželješe pridružiti, ali ih on odmah potjera. Nakon nekog vremena vidješe ga kako se svađa s ženom koja je vjerojatno bila prostitutka. Ovaj put sami otiđoše da ih ne najuri. I tako su ga tijekom slijedećih dana prolazeći gradom susretali na nekoliko mjesta kako kori prolaznike za njihove loše stvari. Uvečer dođoše u dvoranu gdje je trebalo biti predavanje, ali u njoj nije bilo nikoga osim učitelja. Oni ga priupitaše: - Kako nema nikoga? Sve smo veoma detaljno obavijestili o predavanju. - Ovo nije ništa čudno – kaže učitelj. - Kako to misliš? - Neće nitko doći. To je sasvim normalna stvar. - Kako znaš? I zašto? - Jednostavno. Zato što je istina jedini svjetski putnik koji je svuda stranac. 37

Znak tvoje blizine

Ošinuti sebe

rimijetiše ljudi da je učitelj počeo sve manje spočitavati svojim učenicima njihove pogreške. Pomisliše tada da ih je prestao primjećivati, te zabrinuti jednoga dana dođoše k njemu. - Učitelju, nekoć si gorljivo opominjao i mali prijestup, a sada šutiš i na veliku stvar. Zbog čega? - Shvatio sam. - Što si shvatio? - Shvatio sam da je istina poput biča. - Ne razumijemo! Kako to misliš? - Jednostavno. Nitko ne može prijetiti istinom a da jednim udarcem ne ošine i sebe.

Znak tvoje blizine

Istina

eki mladić odlučio proputovati svijetom da upozna što više stvari o životu. Mudrac mu prije puta reče: - Neće ti to tvoje putovanje po svijetu pomoći da što prije dođeš do istine. - Što onda trebam raditi? - Treba putovati unutar sebe, a to zahtjeva mnogo veći napor nego što misliš. Mladić ipak ne htjede poslušati mudra starca već odmah sutradan krene na put. Nakon godinu dana puta vraća se kući sav zadovoljan i govori: - Ljudi, ja sam prošao mnoge putove po svijetu te sam upoznao istinu. Dočuo to mudrac, dođe, te ga priupita: - Kakvu istinu? - Istinu o životu. - Koga ti zavaravaš? – ukori ga mudrac – Do istine se ne dolazi tako lako. - Ja sam došao. Tada ga mudrac duboko pogleda u oči i reče: - Ako te istina previše brzo i jeftino došla onda dobro pogledaj kolika joj je kvaliteta.

Znak tvoje blizine

Druga bol

vojica prijatelja putovala brdovitim krajem. Jedan od njih spotakne se od neku stijenu, te padne na pod. - Joj, slomio sam nogu – poviče. Drugi se zaustavi, priđe bliže, te pogleda. - Nisi slomio nogu, samo si je uganuo. Je li te puno boli? - Da. - Stavi ovo na nogu, manje će te boljeti. Tada mu dade neki melem koji je izvadio iz torbe, te ga on stavi na nogu. Nakon nekog vremena nastaviše hodati. Drugi ga priupita: - Kako ti je sada? - Jednako me boli ali mogu hodati. - Hajde još malo izdrži, brzo smo kući. I dok su oni tako hodali sada se ovaj drugi spotakne od neki kamen, ali ne padne nego mu samo ispadne torba u provaliju. - Joj, izgubio sam torbu, a u njoj su mi vrijedne stvari. - Ništa za to - kaže ranjeni – važno da si ti dobro. - Zbilja prijatelju, u pravu si – potvrdi mu. - No gle čuda, izgleda da mi je prošlo. - Zbilja čudno. No kako iznenada? – priupita ga. - Čini se da ima samo jedno objašnjenje. A to je da boli ne ublažuju toliko melemi, koliko druge boli. Znak tvoje blizine

Rosa

va su prijatelja u predvečerje šetala jednim travnatim putem i razgovarala. Stariji reče mlađemu: - Znaš prijatelju, mislim da si se puno promijenio. Ne znam koliko si toga svjestan, ali više nisi isti prema meni. - Kako to misliš? - Pa tvoj odnos prema meni je potpuno drugačiji. Nekoć je taj odnos bio puno prisniji, sada mi se javiš samo onda kada ti nešto treba. Njegov prijatelj nije ništa odgovorio. Nastaviše oni tako dalje ići. No putem kojim su išli trava je postajala sve gušća i već su na nogama mogli osjetiti velike kapljice rose. Nakon poduže tišine oglasi se mlađi: - Hvala ti što si mi rekao istinu. - Znam boli te, ali je tako! - reče stariji - Doista ta istina je poput rose koje osjećamo na sebi! - Ne razumijem! Kakve veze ima rosa? - Kada smo počeli šetati ovim poljem nismo je ni primjetili, ali sada je već intezivno osjećamo. Prijatelju istina je kao rosa; ne primijetiš trenutak dolaska ali nakon nekog vremena osjetiš velike kapljice na sebi.

Znak tvoje blizine

Trag

dgar je bio veliki umjetnik. Za života je naslikao mnogo djela koja nitko nije vidio jer su stajala u njegovu ateljeu. Jednoga dana neki njegov prijatelj slučajno prolazeći onuda kaže: - Pa ovo su remek djela, šteta da stoje samo u tvojoj sobi gdje ih nitko ne vidi. Ja ću ih ponijeti u gradsku galeriju neka svima budu dostupna. Edgar se malo nećkao, ali je ipak na kraju popustio: - Dobro, ali kada ih postaviš, ja bih to malo pogledao. - Nema problema – složiše se. Kada su slike bile postavljene, večer prije nego što su prvi posjetitelji trebali doći, pozvali su umjetnika. No, ujutro kada su vrata galerije bila otvorena nastade buka u galeriji: - Što je ovo? Kakva je ovo umjetnost? Tko je ovo napravio? - pitali su se domari kada su preko svake slike vidjeli traku s natpisom „skriven“. Pobojaše se kako će reagirati Edgar kada to vidi. No kada je Edgar došao samo im mirno reče: - To sam ja napravio! - Ti? Zašto? - Zato jer je umjetnost traženje Božjih otisaka u stvorenome svijetu. Ali u svim ovim naslikanim slikama taj otisak je za mene još ostao sakriven. Znak tvoje blizine

IV.

Ništa ne može tako dobro usmjeravati vaš život kao patnja kojoj ste otkrili razloge. 43

Znak tvoje blizine

Sumnja

rimijetili su ljudi kako je učitelj od svojih učenika počeo tražiti sve manje zahtjeve. U početku su mislili da je sve to sasvim slučajno, ali kada su shvatili da on to namjerno čini, napadoše ga. No, učitelj se opravdavao slabijim odazivom učenika: - Ako od njih budem tražio više, dolazit će mi ih sve manje. - Ali ćeš onda imati samo one dobre čija će kvaliteta biti vrhunska. - Čekajte malo! Zar Bog ne želi da k njemu dovedemo što više ljudi, i one dobre, i one manje dobre. - Da, ali takvim popuštanjem samo povećavaš naše sumnje i smanjuješ vjeru. - Upravo to i hoću! - Ne razumijemo! - Jednostavno je! Na svijetu ne postoji istina oko koje se svi možemo složiti, ali zato postoji sumnja oko koje se slažemo svi. - I dalje ne razumijemo? - Vidite, samo nas zajednička sumnja može sve dovesti k istini.

Znak tvoje blizine

Ljubav

rimijetiše učenici kako njihov učitelj iz dana u dan nema jednaki obrazac ponašanja prema svima. Dok prema jednom danas pokazuje fizičku naklonost, prema drugome je taj dan odbacuje. No, sutradan se ponaša potpuno suprotno od prethodnog dana, onima kojima je pokazivao naklonost sada pokazuje odbojnost, a onima kojima je pokazivao odbojnost sada pokazuje naklonost. Skupiše se, i priupitaše ga: - Zašto svaki dan prema nama mijenjaš obrazac ponašanja? - Zato što vas volim! - Voliš? Pa u čemu je tu logika kada jedan dan iskazuješ naklonost, a drugi dan odbojnost? - To je logika ljubavi. - To je neka čudna logika? - Takva je ljubav, način stvaranja pravila za današnji dan, i način njihova kršenja za sutrašnji dan.

Znak tvoje blizine

Vjera

nogo je ljudi dolazilo u pustinju po savjet od pustinjaka. Znali su da je on veoma svet i bogobojazan čovjek. Kada bi se približili pećini gdje je on obitavao svi bi pokrili glavu nekom plahtom, posuli se pepelom, i sačekali savjet: - Budi istinit! Budi ljubazan! Budi plemenit! govorio je najčešće pustinjak. Nakon toga su odlazili kući. No kada bi između sebe izmjenjivali savjete koje im je dao primijetili bi da nikome od njih nije dao savjet s područja vjere. Dođoše tako jednom k njemu, i kažu mu: - Poznat si kao svetac koji svakome daješ savjete o različitim životnim krepostima. Ali zanima nas zašto nikome još nisi dao savjet na području vjere? Pustinjak ih pogleda, i priupita: - Zašto? Čemu riskirati? - Ne razumijemo? - Vidite prijatelji, nijedan čovjek toliko ne riskira sa svojom vjerom kao onaj koji apsolutno sve u svom životu želi dokazivati s njom.

Znak tvoje blizine

Gledaj u nebo

vi su zamjerali učitelju što mladima koji su dolazi kod njega po savjet da se odviknu od neke ovisnosti nije davao nikakav konkretan odgovor. - On umjesto da mom sinu kaže kako će se odviknuti od cigarete on mu samo kaže da gleda prema nebu – reče jedna ljutita majka. - On daje potpuno promašene savjete – kaže druga žena. - Moramo pričekati – odgovori neki otac koji je isto imao sina koji je zapao u probleme. No, nakon nekoliko mjeseci roditelji ipak primijetiše da se njihova djeca uspješe osloboditi onih zlih poroka. Dođe jedna majka k svome sinu i priupita ga: - Sine, kako si se uspio riješiti one zle pošasti? - Slušao sam glas učitelja. - Ali kako, on ti je samo govorio da gledaš u nebo? Što ti je tu pomoglo? - Da, majko. Iako izgleda da nas pogled prema nebu ne može nimalo promijeniti, ali nas ipak može odlijepiti od zemlje. A čim se odlijepimo od zemlje, mi smo promijenjeni.

Znak tvoje blizine

Još sam na putu

vi su se mještani divili uspjehu jednog mladog čovjeka iz njihovog mjesta. Kada bi ga upitali kako je uspio on bi im samo odgovorio: - Još sam na putu. Mnogi su mudraci iz susjednih gradova dolazili i proučavali tajnu njegova života ali je nitko nije uspio do kraja pronaći. Kada bi ih mladić vidio on bi im samo odgovarao: - Još sam na putu. Jednom tako nakon mnogo godina kada se njegova slava proširila cijelim svijetom opet ga zaustave i priupitaju: - Reci nam sada koji je tvoj cilj? Kako si postigao uspjeh? Mladić ih samo pogleda i odgovori: - Nije stvar u cilju jer cilj nije ono što obilježava čovjeka, čovjeka obilježava njegov put. A ja sam još na putu.

Znak tvoje blizine

Zašto vidimo

vaki put kada bi između djece izbio nesporazum bio je dječak koji je taj nesporazum uvijek glatko otklanjao. Dođoše jednom tako susjedi i prijatelji da priupitaju roditelje kakvu su ga tajnu naučili da on pomaže svojim vršnjacima bolje nego odrasli ljudi. Roditelji odgovore: - Nismo ga učili ništa drugo što nismo učili i ostalu našu djecu. No kako je dječak rastao, rasla je i njegova sposobnost. U selu je postao najmudriji čovjek koji je svakome znao dati najkorisniji savjet. Ljudi su se opet pitali kakav je to čudesni dar darovan tom mladiću. Jednoga danas sakupiše se i priupitaše ga: - Otkrij nam svoju tajnu? - Nema tajne! - Onda što ti vidiš u odnosima što mi ne vidimo? Nato im odgovori: - U naš pogled ne spada samo ono što vidimo već i ono zašto vidimo. Kada to shvatimo shvatit ćemo tajnu života.

Znak tvoje blizine

Razmišljanje

io je neki čovjek za kojega se govorilo da je uvijek uspio ostvariti sve što je zamislio. Dođoše zato jednom k njemu ljudi sa željom da ih nauči kako to čini. No on im ne uspije ništa konkretno pokazati. S vremenom su njegova djela postajala sve veća i njegov se uspjeh širio, te je ljude sve više intrigirao razlog njegovog uspjeha. No, kada su ponovno došli ništa im nije mogao reći. Odlučiše ga stoga pratiti dvadeset i četiri sata na dan neće li tako što otkriti. No sve što su otkrili bilo je to da razmišlja na glas. Dođoše stoga jedne večeri k njemu, te ga priupitaše: - Jeli tvoja tajna to što razmišljaš na glas? - Ne – odgovori im. - Jeli onda tvoja tajna ta što ostvaruješ to što razmišljaš? - Ne! - Onda u čemu je tvoja tajna? - Moja tajna je u drugačijem razmišljanju od vašeg. - Kakvom drugačijem razmišljanju? - Morate razumijeti da uspjeh počinje onda kada shvatimo da između naše misli i našeg života postoji ogroman prostor. - Mi to shvaćamo, ali tu ne vidimo tajnu. - Upravo tako. Tu nema tajne. Tajna je jedino da ga pokušamo prijeći. Ništa više. Znak tvoje blizine

Istina i laž

idio dječak u školi kako neka djeca lažu a učiteljica ih usprkos toga ne kažnjava primjereno njihovom ponašanju. Dođe on tako kući i priupita oca: - Tata, danas sam u školi vidio kako mnogi moji vršnjaci lažu, a za to ne bivaju kažnjeni. Zašto ljudi više ne kažnjavaju laž? Otac mu odgovori: - Sine, tajna istine je u tome da ona nema uvijek tako glasnu ulogu kao laž ali zato uvijek ima zadnju ulogu. - Ne razumijem, oče. Otac ga te večeri povede sa sobom u kazalište na neku predstavu. Gledali su s velikom pažnjom do kraja i kada je sve završilo prolomi se gromoglasan pljesak. Otac priupita sina: - Sine, jesi li zapamtio sve riječi predstave? - Nisam tata, zapamtio sam samo ovu poruku na kraju. - Tako ti je i u životu sine. Samo će se istina na kraju pamtiti, sve ovo ostalo proći će.

Znak tvoje blizine

Strah

jednom malom mjestu u podnožju brda živio je čovjek koji je govorio ljudima da ih može osloboditi svakoga straha. Mnogi su izražavali sumnjičavost, dok je bilo i onih koji su se odmah pošli upoznati s njime. - Ja vas mogu osloboditi svakoga straha ukoliko ostanete sa mnom - reče im. Jedna mala grupa ljudi odlučila je ostati i pridružiti se njegovoj školi. Smjestiše se u nekom hotelu u tom mjestu i sutradan u dogovoreno vrijeme dođoše na poduku. Ali već prvi dan doživješe iznenađenje. Umjesto da ih taj čovjek poučava rješenju, on je s njima samo šetao po obroncima brda. Pomisliše ljudi da je to praksa prvog dana upoznavanja, ali se još više iznenadiše kada čovjek ponovi to isto drugi dan. Sljedećih dana čekao ih je isti šok; ništa nisu radili, samo su šetali. Pričekaše još koji dan ali vidješe da on ništa ne poduzima. Dođoše stoga k njemu jedne večeri te mu kazaše: - Mi smo došli k tebi da nas oslobodiš straha a ti samo s nama šetaš po ovim brdima? - Upravo sam to i htio! - Što to? - zbunjeno ga priupitaše. - Da shvatite! Ako se zbilja želite osloboditi straha onda biste se suočili sa njim, a ne sa mnom. U tom trenutku nasta muk. Više nisu tražili laka rješenja. Znak tvoje blizine

Snovi

odio je učitelj svoje učenike kroz jedno nepoznato područje. Ubrzo se oko njih stvorila gusta magla. No njihov razgovor nastavio se dalje. Jedan od učenika u jednom trenutku prigovori učitelju: - Zašto ti nikada ne obraćaš pozornost na naše snove? Učitelj nije ništa odgovorio, samo je nastavio hodati. No opet će taj učenik: - Koliko sam puta govorio o svojim snovima i nikada me nisi saslušao? Učitelj je i dalje šutio i predvodio put. Tako je isti učenik ponovio pitanje i treći put. I nakon trećeg pitanja učitelj stane, zaustavi sve i odgovori: - Hajde, vodi nas prema naprijed da vidimo što mogu tvoji snovi. Učenik ostade zbunjen pa nakon nekog vremena odgovori. - Nemoguće, moji se snovi ne tiču ovoga svijeta. Oni su nešto više, nešto što ne mogu objasniti, nešto što ne mogu opisati… Prekine ga učitelj: - Da, trebaju nam snovi, ali snovi koji pokazuju put, a ne snovi koji stvaraju dodatnu maglu.

Znak tvoje blizine

Mudrost

velikoj dvorani trebalo je biti održano posljednje učiteljevo predavanje o mudrosti. Dolazili su ljudi sa svih strana i ispunili dvoranu do posljednjeg mjesta. Pripremili su svoje bilježnice i spremno čekali početak predavanja. No kada je učitelj progovorio svi su se koncentrirali da zapišu što više njegovih riječi. Kada je učitelj vidio da oni ne dižu glavu od svojih bilježaka najednom zašuti. Svi prisutni tada podigoše glavu iščekujući što će reći da i to odmah zapišu. No on je samo gledao u njih. Njihov dijalog s očima prekine jedan iz zadnje klupe: - Molim vas, možete li ponoviti ono, nisam zapisao? Učitelj je šutio i gledao ga. Čovjek tada ponovi ono isto pitanje, no učitelj je i dalje gledao u toga čovjeka. Nato će onaj čovjek po treći put: - Molim vas, nisam dobro uhvatio ono što ste rekli o mudrosti. Učitelj progovori: - Mudrost nije formula života, mudrost je mjesto i prigoda našeg susreta. Nastao je muk, a onda nakon par trenutku svi prisutni odložiše papire i počeše se međusobno gledati, a potom i razgovarati. Učitelj je odlučio da više nikada neće održavati predavanje o mudrosti života. Znak tvoje blizine

Kada uveÄ?er u svome srcu osjetite mir to je znak da ste Ĺživjeli taj prethodni dan, a ne samo prolazili kroz njegovo vrijeme. 55

Znak tvoje blizine

Igra s Bogom

ila jedna djevojčica što je svaku večer išla na obalu oceana. Jedne večeri priupitaju je njene prijateljice: - Gdje ti svaku večer odlaziš? - Na ocean! - A zašto? - Idem razgovarati s Bogom. Iduće su je večeri njene prijateljice pratile, ali kada su došle na obalu oceana ostale su iznenađene. Naime tamo je na plaži skupljala školjke na jednu hrpu. Začuđene pristupe joj, te je priupitaju: - Što to radiš, rekla si da razgovaraš s Bogom? - Stavila sam školjke na ovu hrpu u plićaku. - Školjke? Čemu to? - Sutra ću ujutro opet doći i pogledati ih. Može ih biti više, a može ih biti i manje, ali to ne ovisi o meni, već o moru. - Ne razumijemo? - Dogovorila sam se s Bogom. Ako ih bude više ja dobivam, ali ako ih bude manje, on dobiva. - Pa ti se s Bogom igraš? - Pa to i jest molitva!

Znak tvoje blizine

Plan

ednog predvečerja šetao učitelj sa svojim učenicima i razgovarao. Postavi im pitan-

je: - Kakav plan imate za sutra? Oni zašutiše jer ostadoše zbunjeni njegovim upitom. On im tada ponovno postavi pitanje: - Kakav plan imate za sutra? Jedan od njih brzo mu odgovori: - Uvijek si nas učio da živimo sadašnjost, da gledamo samo sadašnji trenutak, te da budućnost ne postoji. Tada im on postavi pitanje: - Može li netko od vas svoj život gledati untarag? Pogledaše ga zbunjeno. - Možete li gledati svoj život u perspektivi počevši od njegova kraja prema sadašnjem trenutku? - To je nemoguće, ta ne znamo što nam život nosi. - Nije nemoguće, vaš plan je ono što vam život nosi. - Ali kako znamo da nas uopće čeka drugi dan? - Samo po jednom. Ako sada nema plana onda nema ni novog dana.

Znak tvoje blizine

Dan i noć

čitelj je uvijek govorio učenicima da nije dobro da se mire s činjenicama ovoga svijeta: - Ako vidite nepravdu suprostavite se, ako vidite laž suprostavite se, ako vidite zlo suprostavite se. Ali jednom primjetiše učenici kako učitelj ostaje šutjeti na nepravdu počinjenu nekom čovjeku. Pomisliše da je to možda nehotice kad ponovno primijetiše kako ne obraća pažnju na laž drugih učenika. Povjerovaše opet da sve to nije bilo namjerno, no s vremenom je postalo više nego očito da učitelj zatvara oči na počinjeno zlo. Dođoše tada u predvečerje i rekoše mu: - Ti si nam uvijek govorio da se suprotstavimo ako vidimo nepravdu, laž ili zlo. Ali ti to ne činiš? Ti im se ne suprotstavljaš? On ih pogleda te priupita: - Kako se noć koja dolazi suprotstavlja danu koji odlazi? - Tako što čeka da on sam nestane. - To isto činite i vi! - Ne razumijemo! - Čekajte da zlo samo nestane, jer će doista samo od sebe i propasti. U suprotnom ćete napraviti mnogo veću štetu ovom svijetu.

Znak tvoje blizine

Realizacija snova

edan je mladić uspijevao u svemu čime bi se počeo baviti. Ljudi su dolazili i govorili: - Ti si genijalac! - Nisam ja nikakav genijalac, ja samo slijedim svoje snove. - Pa imamo i mi snove, te opet ne uspijevamo u svemu. U čemu je tvoja tajna? Mladić ih pogleda i kaže im: - Tajna je u samo jednom saznanju. - Kakvom saznanju? - Saznanju da vaši snovi ne traže od vas samo pomoć, oni traže da vi u potpunosti realizirate ono što jesu. Mnogi na to odoše smrknuti.

Znak tvoje blizine

Obojica se prave

edne prohladne ranojesenje večeri poveo me otac u kino na videoprojekciju novoga filma koji je došao u naš grad prije tjedan dana. Veselio sam se jer su svi moji prijatelji već pogledali taj film, a sad ću i ja doći na red. Prolazili smo jednom od prometnijih gradskih ulica kada iznenada sa strane puta ugledamo ženu u prljavoj i pohabanoj odjeći kako sjedi na asfaltu. Na istom komadu tkanine igrao se i jedan dječačić od tri-četiri godine sa starom i praznom bocom Coca-cole. Uvijek bi mi otac nešto dobacio ali u ovom slučaju samo je šutio. Kada smo im se sasvim približili izvadio je jednu novčanicu i bacio je na pod pokraj prosjakinje pazeći da ja ne vidim. Ja sam isto pazio da me otac ne vidi da sam ga primijetio. Produžili smo prema kinu. Nismo mnogo razgovarali, ali što smo se više bližili kinu primijetio sam da je otac sve nervozniji. - Oče, opusti se, lijepa je večer! - Opušten sam, sine! – odgovori mi. Došavši pred kino, otac me priupita: - Sine, bi li se ljutio na svoga oca ako je nešto krivo napravio? - Ne razumijem, oče? - Zaboravio sam na novac, jako mi je žao. - Zaboravio, a zašto? - iznenađeno sam podigao glas. Znak tvoje blizine

No odmah zatim zastao sam na trenutak i sjetio kako sam se sutra u razredu mogao pohvaliti da sam i ja vidio film. A da tome ne bude kraj večeras je ovo bila posljednja projekcija toga filma u našem gradu. Mnogo takvih misli dolazilo mi je na pamet sve dok se nisam sjetio pogleda one prosjakinje i oca, koji je neprimjetno bacio novac. Stisnuo sam zube i nježno rekao ocu: - Oče, nema veze, ovo večeras mi je ionako bio najbolji film koji sam vidio. Otac me zbunjeno pogledao. Do danas nisam shvatio zašto mi otac nije priznao da je dao novac prosjakinji, ali nisam ni ja htio dati do znanja da sam sve vidio.

Znak tvoje blizine

Sve zna

vako nedjeljno posljepodne moj me otac izvodio van u šetnju centralnim parkom. Uživao sam u tim očevim šetnjama jer bi me uvijek iznenadio nekim novim darom. Svaki put kada bismo izašli kupio bi mi neku posebnu igračku i uživali bismo u šetnji kroz park. Te nedjelje došao je kasnije nego inače. Majka me spremila i ja sam ga već dočekao na vratima. Izletio sam glavom bez obzira i potrčao mu u susret. Otac bi mi pričao o svemu što smo vidjeli i imao je odgovor na svako moje pitanje. No ovaj put nije mi ništa kupio. Nisam ga htio ništa pitati jer bi me svaki put dosada tako iznenadio. Najednom ugledasmo nekog odrpanog čovjeka sa strane puta. Otac se tako srdačno približi njemu te ga zagrli: - Prijatelju, danas je lijep dan – reče on. - Svaki je dan lijep kada imaš što za pojesti i negdje za spavati. Otac mu tada kriomice u džep spusti nešto novca te produžismo. - Zbogom prijatelju! - Drži se! - rekao je. Oca nisam ništa pitao, mislio sam da je to jedan njegov prijatelj. Ali ubrzo su se takvi srdačni susreti zaredali. No najčudnije od svega je bilo to što su svi ti ljudi koje je moj otac grlio izgledali kao prosjaci i beskućnici. Znak tvoje blizine

Nisam znao što da mislim. Kada smo se vraćali priupitao sam ga: - Oče, svi ti ljudi, odakle ih samo poznaš? - Ne znam ih, neke sam prvi put vidio. - Ne znaš ih? Ali ti srdačni pozdravi, izgledalo je kao da se već dulje vrijeme znate? - Sine – nasmije se - ne smiješ nikada dopustiti da se drugi ljudi lošije osjećaju samo zato što su siromašniji od tebe. Uostalom, znaj da im mnogo više znači onaj zagrljaj od novca kojeg sam ih dao. - Oče, ti zbilja sve znaš! Iako nisam ništa dobio bio sam presretan i shvatio sam da mi je moj otac to popodne poklonio najveći dar - svoj primjer.

Znak tvoje blizine

Idi i ti čini tako

vakog mjeseca putovao sam avionom u glavni grad na višednevno stručno usavršavanje koje je bilo dio moga posla. Najdosadnija stvar u životu bilo mi je čekanja polaska. Uvijek sam kriomice pogledavao uokolo hoću li naći nekoga poznatog da ide sa mnom da mi ne bude dosadno. Jednom tako dok sam čekao priđe mi neka žena, te me priupita: - Kako ste? - Dobro, a vi? - Ja sam odlično. Iako mi se u početku činilo da je odnekud poznam, što je razgovor više prolazio, bila mi je sve nepoznatija. Nakon nekog vremena nisam se više ni usudio pitati odakle se znamo. Otišli smo u obližnji bar kada smo već uspostavili dobru komunikaciju, te smo tamo na miru sjeli i popili po jedno piće koje je ona donijela. Iznenada sam osjetio da mi se muti pred očima i uzdahnuo. - Jeli vam dobro? – nježno je priupitala. - Ah, nisam dobro. Osjećao sam da gubim svijest za kratko. Što se u međuvremenu dogodilo nisam razumio. No kada sam se pribrao nje više nije bilo. Osvrnuo sam se oko sebe ali nigdje njena traga. Pogledao sam na sat i požurio prema avionu budući je još ostalo samo desetak minuta do polijetanja. Znak tvoje blizine

- Čudan susret – pomislih. No kada sam ušao u avion, i kada je započelo putovanje pođoh da izvadim knjigu iz torbe da mi vrijeme što prije prođe. U torbi se nalazila kuverta koja nije bila moja. Otvorio sam je, kad u njoj novčanica od stotinu eura i jedna ceduljica na kojoj je pisalo: Idi i ti čini tako! Nisam znao što da pomislim, ali sam shvatio da mi je ovo dosad bilo najkorisnije stručno usavršavanje, ne radi toga što sam dobio, nego radi toga što sam naučio kako da dajem.

Znak tvoje blizine

Karlo

arlo je bio drag i umiljat dječak. Svako jutro prije izlaska na igru Karlo bi odlazio u jednu kuću u susjedstvu. Ostala djeca čudila su se kuda to Karlo svaki dan odlazi. - Karlo, gdje si bio jutros? – upitao ga je jedan dječačić plave kose kada su se našli u starom gradskom parku. - Išao sam tamo gdje moja igra dobiva puninu radosti. Djeca ga nisu razumjela, te su mislila da je Karlo pronašao novog prijatelja koji ima gotovo sve igre u svojoj kući. Jedno jutro Karlo je došao u park ranije od ostalih. Kada su se pojavila druga djeca vidjela su da je jako tužan. - Čemu ta tuga? – priupitaše ga. - Otišlo je polovica moje igre. Djeca su sva znatiželjna sutradan odlučila otići u onu kuću vidjeti gdje se to Karlo svako jutro igrao prije nego bi došao kod njih. Došavši pred kuću ostadoše iznenađeni jer je kuća bila prazna. Tada susretoše jednog susjeda s desne strane te starinske kuće i priupitaše ga tko je tu živio. - Bila je tu jedna starica kojoj je neki dječak svako jutro pravio društvo. Umrla je jučer. Tada djeca shvatiše tko je bila Karlova punina radosti. Znak tvoje blizine

VI.

Patnja nas ne upoznaje toliko s pojmom boli koliko s pojmom 탑ivota. 67

Znak tvoje blizine

Pomozite majci moga prijatelja

ječak Marko bio je jako dobro dijete. Živio je sam sa svojom majkom u predgrađu velikog industrijskog grada. Svako jutro izlazio bi sa ostalom djecom i igrao se po ono malo polja što je još ostalo u tom predgrađu. Jedno jutro djeca primijete da Marko više ne dolazi tako sretan na igru kao i prije. - Marko, što je? - Majka mi je jako bolesna, a nemamo novaca za operaciju. - Naći će se već nešto, tako to uvijek bude – reče njegov najbolji prijatelj Filip. Sutra Marko nije ni došao, a Filip došavši donese sa sobom sve svoje igračke. - Što će ti sve te igračke? – pitala su ga djeca. - Prodat ću ih, a novce dati za operaciju Markove majke. - Ali od toga nećeš moći puno dobiti. - Ali ovako će joj se moći pomoći još manje. Ode tada Filip na glavnu ulicu i iznad sebe stavi natpis: Pomozite majci moga prijatelja. Uvečer kada je završio s prodajom odlučio se sutra vratiti na isto mjesto i nastaviti prodavati. Ali kada je došao osta iznenađen, oko njega su sva mjesta već zauzeli njegovi prijatelji koji su i sami donijeli svoje igračke i prodavali za istu svrhu. Ljudi su, iznenadivši se tim plemenitim činom, počeli dolaziti i kupovati. Znak tvoje blizine

Sutradan su i njihovi roditelji učinili isto sa svim nepotrebnim stvarima u kući. A iz dana u dan njihov broj se sve više povećavao. Nakon tjedan dana došla je hitna pomoć po Markovu majku. Stanje se pogoršalo. Marko je sa suzama u očima ušao u kola hitne pomoći i krenuo zajedno s njom put bolnice. Ali kada su ušli u onu glavnu ulicu ostade zapanjen. Brzo pomogne majci da podigne glavu i da pogleda sa strane puta. Suze su im objema došle na oči. Majka je zagrlila Marka i rekla: - Sine, volim te. Što god da se sa mnom dogodi nastavi dalje hrabro. Danima je u bolnici njena situacija bila na dnu. A onda nakon operacije situacija se pomalo počelo mijenjati, a ona oporavljati. Iako doktori nisu znali kako je to bilo moguće samo je Marku jednom rekla istinu: - Željela sam ozdraviti i zahvaliti svim onim nepoznatim ljudima koji su mi pomagali. To me je vratilo u život.

Znak tvoje blizine

Prozor

ednom je netko u školi razbio prozor. Učitelj je sazvao svu djecu koja su se tu nalazila i počeo ih ispitivati. Mnogi od njih ništa nisu znali o prozoru, ali učitelj je sumnjao na jednoga dječaka koji je već prije radio nered i rekao mu: - Priznaj tko je razbio prozor? - Ne znam. - Bio si tu i vidio, priznaj – navaljivao je učitelj. - Kažem vam da nisam ništa vidio. - Ako mi smjesta ne kažeš tko je to učinio, dobiti ćeš negativnu ocjenu. Dječak ni dalje nije popustio našto se učitelj razbjesnio i zapisao mu jedinicu u dnevnik. Dječak je sav tužan te večeri ispričao svom ocu što mu se taj dan dogodilo u školi. Sutradan sav bijesan roditelj potraži onoga učitelja te dovede svoga sina pred njega. Učitelj se prepadne te se u strahu počne opravdavati za svoj jučerašnji čin. Otac se niti ne obazre na to već zagrmi prema sinu: - Reci sine tko je razbio prozor? - Ne znam, tata. Tada otac tako jako zamakne rukom i udari sina po obrazu našto sin počne plakati. Otac će opet: - Ponovno te pitam, odgovori mi! - Ne znam tata. Kažem ti da ne znam. - Reci! - ponovno će. Znak tvoje blizine

Otac tada udari još jače našto sinu prokrvari nos i ponovi takav udarac još nekoliko puta. Učitelj to nije mogao više gledati te povika: - Stanite, stanite - uznemireno će. Kriv sam ja, krivi smo svi mi, a za naše pogreške i propuste kažnjavamo dijete. - Ali... - ponovno će roditelj. - Gospodine, dijete me je sada naučilo jednoj velikoj spoznaji. - Kakvoj spoznaji? - Spoznaji da nije toliko velika razlika između dobra i zla, koliko je velika razlika između ljubavi i one suprotne polovice.

Znak tvoje blizine

Pogreška

ali dječak jedne je večeri nosio u ruci staklenu bocu narančinog soka iz kuhinje na stolić u dnevni boravak. No kako ju je nezgrapno uhvatio, a boca je već bila skliska, ona mu ispadne iz ruku i razbije se po podu. Čuvši taj udarac mama se najednom stvori pred njim i pogleda ga ozbiljnim izrazom lica. Dječak se strese i počne se pravdati: - Mama, nisam htio, nisam namjerno. Mama, boca je već bila mokra, te je nisam mogao čvrsto zadržati u rukama. Mama tada pođe u kuhinju uze drugu bocu i ispusti je na istom mjestu gdje je i ona prava boca ispala. Dječak je zbunjeno pogleda: - Ali mama, zašto? Mama se spusti na pod te mu odgovori: - Sine, ovu sam bacila da nešto shvatiš. Pogreška od koje nisi ništa naučio dvostruka je pogreška, ali ako si od ove pogreške nešto naučio, ona postaje tvoj dobitak.

Znak tvoje blizine

Robna marka

edan siromašni dječak došao je u novi razred. Iako prvog dana nije bio lijepo primljen zbog svog siromašnog odijevanja već nakon par dana stekao je povjerenje mnogih učenika jer je bio jako dobar. Jednog je dana pljuštala jaka kiša i neki je dječak iz razreda smočio svoje cipele. Budući je onaj novopridošli dječak u torbi imao i papuče ponudi mu svoje cipele koje su bile pomalo stare i potrošene. Dječak što se smočio odgovori: - Neću te tvoje cipele, nisu nikakva marka. Njega je to jako povrijedilo te je idućih dana bio jako utučen. S vremenom se počeo udaljavati od svojih školskih drugova, te se nakon dva tjedna potpuno zatvorio u sebe. Iako su ga pojedinci iz razreda hrabrili, taj šok mu još nije davao mira. Jednog dana došavši u razred nikoga nije našao. Prepao se da je možda što pogriješio. I dok je tako sam stajao u razredu i razmišljao počeli su dolaziti jedan po jedan učenik i sjedati za svoje stolove. Primijetio je da se nešto neobično zbiva. I tako dok se čudio toj neobičnoj situaciji najednom svi učenici podigoše svoju desnu nogu na stol. Ostao je šokiran. Svi su naime imali cipele poput njegovih, a na svakoj je uz to pisalo njegovo ime. Najednom se zaori zajednički usklik: - Ovo je najbolja marka! 73

Znak tvoje blizine

Zlatna ribica

ednoga dana dosadilo zlatnoj ribici ostvarivati drugima njihove želje. Odlučila je posvetiti se sebi i svojim željama, te ostaviti sve što je činila za druge. Željela je usrećiti sebe te započe skupljati silno blago u svojim riznicama. Ali što je više željela i primala, to je manje bila sretnija. S vremenom započe gubiti zlatni sjaj. Budući da nije znala zašto joj se to događa dođe do obične ribice i objasni joj svoj problem. Riba joj odvrati: - Tvoja je sreća bila u darivanju, u njemu je bio i tvoj zlatni sjaj. Kada si prestala darivati, izunutra si osiromašena i tu je počeo tvoj kraj. Ribica tada opet započe drugima ostvarivati želje i ponovno osjeti sreću.

Znak tvoje blizine

Dno

pao neki čovjek u provaliju. Vikao je i zapomagao ali ga nitko nije čuo. Prošao je cijeli dan, a čovjek više nije znao što da učini. Započe on drugi dan koriti Boga: - Zašto si kazao da svatko dobije onakav teret kakav može nositi? Ja sam na dnu i ne mogu ovo više podnijeti – reče on. Bog progovori: - Još nisi na dnu, možeš još dublje pasti. Čovjek se tada razljuti još više, te sav nervozan uzhoda se na ono malo prostora unutar jame. I dok se tako vrtio u krug propade još dublje. Spremiviši se gromoglasno skrinke iznenada pored sebe pronađe skale. Tada shvati što mu je Bog govorio.

Znak tvoje blizine

Anđeo čuvar

ednom je u četvrtom razredu učiteljica povela svoj razred na izlet u planinu. Najmlađem je dječaku torba pala uz rub provalije, te je Filip pokušao da se spusti da je uzme. Ali dogodilo se nešto što nije mogao planirati. Zemlja pod njim bila je jako trusna, te se dječak survao u provaliju. Brzo su pozvali prvu pomoć te je dječak za pola sata završio u bolnicu. Od toga dana njegova bolesnička soba bila je ispunjena njegovim školskim drugovima. Djeca su se svaki dan izmjenjivala i posjećivala ga. No nakon svih liječničkih pretraga i operacija majka je saznala da njen sin više nikada neće moći prohodati. Došla je u njegovu sobu i sjela na krevet. - Mama, zašto si tužna? – priupitao je. - Radi tebe sine, žalosna sam zato što te boli. - Ali mene, mama, ništa ne boli, ja sam sretan. - Ali sine više ne možeš hodati kao prije. - Mama, ništa za to. Znaš, čuo sam da kada nam Bog oduzme noge tada nam daruje krila. - Ne razumijem. Kakva krila? - Mama, mene sada svi u razredu nakon ovoga događaja zovu svojim anđelom čuvarom. Zato i ne mogu više hodati ali mislim da ću uskoro moći letjeti. - Da sine, ti ćeš zbilja i biti naš pravi anđeo čuvar - reče majka i pusti suzu niz oko. Znak tvoje blizine

Natjecanje u pjevanju

nekom malom mjestu jednoga ljeta organizirano je natjecanje u pjevanju. Mnogi su željeli pokazati svoje talente, te su došli na prekrasnu pozornicu na glavnom mjesnom trgu da bi odmjerili svoje snage. Jedan za drugim izmjenjivali su se na bini očekujući koji će od njih dobiti najveći pljesak. No svi ti pljeskovi bili su osrednji. Jedni su pokušavali održavati što dulji ton, drugi što glasniji, a treći što neobičniji. Nakon mnogo takvih pokušaja dođe jedan mladi čovjek koji samo otvori usta ali ne izusti glasa. Zatim se spusti s pozornice i krene od čovjeka do čovjeka u publici te jednom kaže “divan si”, drugome “izvrstan si”, trećemu “prekrasan si,” četvrtom “hvala što postojiš” i tako svakom po redu dadne po jedan kompliment. U prvi trenutak ljudi ostajaše zbunjeni. Na koncu se nakloni i otiđe sa bine u nepoznatom pravcu. Nakon nekog vremena žiri je obznanio svoju odluku: - Pjesma onoga mladića ipak je bila najbolja. - Zašto? - začude se ostali - pa on nije niti pjevao. - Zato jer je jedino njegov glas povećalo toplinu oko našega srca.

Znak tvoje blizine

Eliksir vječnoga života

nogi ljudi s različitih krajeva svijeta krenuše u potragu za eliksirom vječnog života. Danima i mjesecima tragali su po planinama i pustinjama tražeći biljku ili neki kemijski spoj u kojemu je tajna produženja života. Mnogi su se zavukli u labaratorije te oformili timove stručnjaka i govorili kako je njihov pronalazak upravo pri kraju. Nisu htjeli priznati poraz ni istraživači te su i oni već navještali rezultate svoga uspjeha. Sva ta užurbanost stvorila je toliku nervozu, te su se mnogi već počeli razboljevati i padati na bolesničke krevete. Nitko se nije želio priznati bezuspješim u potrazi, te su počeli izmišljati uspjehe u koje ni sami nisu vjerovali. No tada otkriše da se u jednom mjestu nalaze ljudi koji su živjeli više od sto godina. Ti ljudi nikada nisu govorili o dugovječnosti. Svi željni da im otkriju svoju tajnu pođoše i upitše ih: - Recite nam ljudi, u čemu je vaša tajna? Oni ih zbunjeno pogledaše i odgovoriše: - Kod nas nema tajne, sve je jednostavno. - Kako jednostano, kada ni veliki svjetski znanstvenici ne može rješiti tajnu dugovječnosti. - Naravno, kada je traže u krivom pravcu. - Ne razumijemo! Kakvom krivom pravcu? Koji je onda pravi pravac? - Današnji dan, nema druge vječnosti od današnja dvadeset i četiri sata. Znak tvoje blizine

VII.

Ako ne moĹžete kod drugoga zapaliti vatru onda je to samo jedan znak, znak da se vaĹĄa unutarnja vatra veÄ&#x2021; davno ugasila. 79

Znak tvoje blizine

Jedno

io jednom neki cvijet koji je svako jutro gledao kako njegov gospodar odlazi u polje i tu se od jutra do mraka posvećuje drugom cvijeću. U početku mu to nije smetalo, ali što je vrijeme prolazilo sve ga je više hvatala ljubomora. Jednu večer on odluči otići iz kuće da više ne trpi to zanemarivanje, te pođe u svijet. Sutradan ujutro vidio je toliko cvjetova i biljaka i shvatio da nitko na njih ne obraća pažnju. Pokušao je pokazati svoje draži ne bi li ga netko uzeo i ponio kući ali sve je to bilo bezuspješno. Vrijeme je prolazilo, a on je sve više bio sam. Na kraju se odlučio makar skrasiti u gospodarovu polju ne bili mu bar ponekad bio blizu. Sakrio se iza grmlja da ga gospodar ne bi vidio. Tek nakon mukotrpnog radnog dana stigao je do njega. Kada ga gospodar vidi, iznenadi se te mu reče: - Cvijete, što ovdje radiš? Zašto nisi u kući? - Pitaš me zašto nisam u kući, a nikada me ondje nisi primjećivao. - Varaš se, ja sam svaki dan živio od tvoje ljepote, te mi je ona davala snagu da izdržim sav ovaj mukotrpan rad na polju. - Ali kako, kad mi nisi davao niti jedan znak? - Daje li srce razumu znak da ga voli, ili jedno oko drugom oku? - Ne, jer su dio istoga tijela. - Isto je dragi cvijete bilo između mene i tebe, mi smo dio istog tijela. Znak tvoje blizine

Pravi učenik

aželio učitelj saznati što se dogodilo s njegovim učenicima nakon što su pošli u svijet, te jednoga dana sam otputuje iz svog doma u potragu za njima. Prvog učenika nije trebao puno tražiti. Došavši ispred jedne velike tvrtke u istom gradu raspitao se među ljudima, te saznao da je njegov učenik postao generalni direktor. - Poznajte li ga – priupita ga čovjek kojemu se obratio. - Ne – odgovori učitelj i pođe dalje. Shvatio je da je njegov učenik uspio podredivši druge ljude da rade za njega. Nakon nekoliko dana traganja brzo je pronašao i drugog učenika. Naime ovaj je postao upravitelj neke agencije koja je zgrtala silni profit. - Trebate gospodina direktora – priupita ga tajnica. - Ne – odvrati učitelj. Dugo je lutao ulicama grada kad ga najednom zaustavi neki neobrijani čovjek u poderanoj odjeći. - Imate li nešto sitniša za siromaha? - Bolje da radiš nego da prosiš. - Ja imam koliko mi treba ali ovo tražim za svoje prijatelje, učitelju. Učitelj mu priđe te ga zagrli i reče: - Ti si moj pravi učenik. 81

Znak tvoje blizine

Krugovi zla

vojica prijatelja šetala su obalom i razgovarala. Iznenadiše se kada vidješe kostur nekog nepoznatog čovjeka na plaži. - Ovaj je već mjesecima ovdje – reče prvi. - Da! Ali zašto je Bog dopustio da ovaj čovjek umre ovdje bez groba i bez ikoga svoga? Tko zna kako je završio život? - Ne razumijem? - Pitam se zašto Bog dopušta potrese, ratove, ubijanja, patnju nevinih... Kada je ovaj stao nabrajati prvi mu ništa ne odgovori. Nakon nekog vremena reče: - Baci onaj kamen u more! - Zašto? - Baci ga, vidjet ćeš! Ovaj uzme kamen, te ga baci našto mu prijatelj reče: - Hajde sada zaustavi krugove što se šire u moru oko njega. - Kako to misliš? Pa to ne mogu. - Hajde, onda napravi da se šire u obliku kvadrata. - I to je nemoguće. - Eto vidiš! Ne možeš zaustaviti krugove oko jednog običnog kamena a želio bi da Boga zaustavi krugove oko naših zlih djela u svijetu.

Znak tvoje blizine

Sreća

dlučio neki mladić poći u svijet u potrazi za vlastitom srećom. Mnogo je mjesta proputovao, mnogo je stvari doživio, mnogo vremena izgubio, ali je još nije pronašao. Dođe on tako u predgrađe jednog velikog grada i upita starca koji je ondje obrađivao zemlju: - Mogu li u ovom gradu pronaći sreću? Starac mu odgovori protupitanjem: - Može li sreća pronaći tebe? - Ne razumijem – odvrati mladić. - Jednostavno, jesi li sreću mogao pronaći u gradu u kojem si prije živio. - Nisam – tužno odgovori. - Onda te ona ovdje neće moći naći? - Opet ne razumijem? - Mladiću, život je poput igre skrivača, ali u toj igri mi nismo oni koji tražimo, mi smo oni koji se skrivamo. Sreća, kao i radost, dobrota, ljubav i sve ono dobro u životu traže nas ali mi se skrivamo. Shvati to. Mladić ne razumješe i pođe dalje.

Znak tvoje blizine

Kome treba poljubac

eki je dječak svako jutro nakon odlaska iz kuće trčao jednoj starici ma kraju sela na poljubac. Vidjeli to susjedi pa ga priupitaju: - Dječače, zar tebe ne ljubi tvoja majka pa svako jutro trebaš ići drugoj ženi na poljubac? - O, da, moja majka svaki put mene poljubi prije polaska. - Onda zašto uvijek ideš onoj ženi? - Zato što njoj treba onaj poljubac. Ona ga treba nekome dati.

Znak tvoje blizine

Put

ladić koji je živio u podnožju planine uvijek je s oduševljenjem promatrao njenu visinu. Jednoga dana odluči poći na taj vrh budući ga je uvijek punio nekim tajanstvenim ushićenjem. Za to mu je trebalo mnogo volje, strpljenja i truda, no kada je došao gore potpuno se iznenadio vidjevši da tu zapravo nema ništa. Samo kamen i pijesak. Ništa više. Tužan se vratio svojoj kući u podnožje brda. No nakon nekog vremena ponovno je osjetio zov kojim ga privlači taj vrh. Pošao je opet na put i kada je došao gore ponovno se razočarao, te tužan vratio kući. I tako se to njegovo oduševljenje i razočarenje počelo ponavljati svakih nekoliko mjeseci. Štoviše godinama se on uspinjao, spuštao, i opet uspinjao, i opet spuštao sve dok na koncu nije shvatio: - Zapravo, ja i nisam bio oduševljen vrhom, bio sam samo oduševljen putom.

Znak tvoje blizine

Snovi

io neki mladić koji je uvijek mislio da su njegovi snovi manje vrijedni od snova drugih. Jednoga dana odluči poći po svijetu i vidjeti kako su to drugi ljudi uspjeli ostvariti puno veće snove od njega. Dođe on tako do jednoga mladog bogatog čovjeka, vlasnika mnogih tvrtki i priupita ga: - Kako si uspio ostvariti sve ovo? - U početku je bilo teško ali svladavši prvi korak prešao sam na drugi, i tako sam došao do ovoga ovdje. Mladić nezadovoljan odgovorom pođe dalje, te dođe do jednog sportaša kojemu postavi isto pitanje: - Samo je bitno da napraviš prvi korak, sve ostalo ide samo od sebe. Ni taj mu se odgovor nije svidio, te pođe dalje do nekog poznatog umjetnika koji mu odgovori: - Svaki dan moraš napraviti jednu crtu više. No mladić i dalje nije uspio otkriti pravu narav svoga problema. I tako nakon mnogo potraga tužan se vrati u svoje mjesto. Sjedne u park na neku klupu shrvan i obeshrabren te se počne jadati naglas. Prođe tu neki prosjak pored njega i čuvši što mladić govori priupita ga: - Mladiću, znaš li zašto ja ovako prosim i zašto nemam ništa u životu? Znak tvoje blizine

- Zašto ? - Zato jer nikada nisam ništa pokušao. Tada se mladiću otvoriše oči te shvati zašto su njegovi snovi manje vrijedni od snova drugih. - Zato jer su samo snovi jer nikada nisu postali ništa više. Od prosjaka je shvatio školu života.

Znak tvoje blizine

Lea

jevojčica Lea bila je učenica šestoga razreda. Svi su je poznavali kao jako zrelu djevojčicu. Naime svakog je dana rješavala razmirice koje su se pojavljivale, te je znala za svakoga pronaći riječi utjehe. Njen utjecaj bio je veliki među đacima i učiteljima. Kada bi neko dijete bilo u problemima obratilo se njoj jer je jedina znala pronaći pravu riječ. Jednog dana djevojčica nije došla u školu. Učiteljica je zvala njenu kuću ali nikoga nije dobila. Nakon nekog vremena u školu su došle tužne vijesti: djevojčica boluje od tumora glasnica. Svi su sa žaljenjem primili tu vijest. Sutradan su opet saznali da Lea treba biti operirana i da najbolje prognoze nakon svega mogu biti samo gubitak glasa. U školi je zavladala velika tuga. Čak su i neko vrijeme hodnici bili mjesto tišine. Svi su žalili za djevojčicom i ta tuga ih je primorala da se počnu malo drugačije odnositi jedni prema drugima. Oporavak je trajao tri mjeseca. Kada se Lea vratila u školu svi su potrčali u susret da je zagrle. Nije mogla ništa govoriti ali je opet bila presretna kao i prije. Znakovima ih je priupitala kako sada rješavaju probleme. Djeca joj nisu ništa odgovorila. Uzeli su je za ruke i samo su je odveli do jedne male prostorije u dnu školske zgrade. Znak tvoje blizine

Nekoć je tu bilo spremište a sada je na vratima bio natpis: Leina soba. Kada su je uveli u nju Lea je ostala začuđena. U prostoriji su se nalazile dvije stolice te između njih stolac na kojem je stajala Leina slika. Ispod slike je pisalo: - Prvo pokušaj saslušati i razumjeti drugoga, a onda kaži što si mislio reći. Na Leine oči granule su suze.

Znak tvoje blizine

Ponor

ladić je svaku večer šetao rubom ponora. Ljudi koji su živjeli u blizini te provalije sablažnjavali su se nad tim njegovim ponašanjem. Prigovarali su mu kakvu poruku šalje njihovoj djeci kojoj je uvijek govorio da se trebaju čuvati tog opasnog ponora. On ih jednom priupita: - Idete li vi noću spavati? - Naravno, kakvo je to pitanje i kakve veze ima s ovim? - Jednostavno. – odgovori – Noć je poput ponora. - Kakvog ponora? - Života i smrti. - Ne razumijemo te! - Vidite, nitko od vas, kada pođe leći, ne može garantirati da će se sutra sasvim sigurno i probuditi. Zar ne? - Da! – odgovore. - Dakle, nitko se od vas ne može odlučiti da se odmakne od toga ponora i da kaže da od sada hoda na sigurnom.

Znak tvoje blizine

VIII.

Pravac budućnosti može pokazati samo ona ruka koja je prije toga pokazala svoje žuljeve.

Znak tvoje blizine

Vraćam

edan je dječak živio sa svojim roditeljima na planini. Bilo je to malo mjesto u kojem su se svi ljudi poznavali. Djeca bi se svaki dan igrala na prekrasnim pašnjacima, a uvečer bi se vraćala svojim domovima. No, baš bi taj dječak uvečer istrčavao iz kuće i trčao do ruba horizonta. Nakon mnogo večeri majka ga odluči pratiti. Išla je tiho za njim, pazeći da je ne primijeti. No, iznenadila se kada je vidjela da se ništa posebno nije dogodilo. On je samo dotrčao do ruba i zamahnuo rukom. - Što radiš sine – iznenadi ga svojom prisutnošću. - Molim se Bogu, mama. - Kako se moliš kada samo dotrčiš do ovog mjesta i odmah se vratiš kući. - Ja dođem ovdje da mu predam sve što mi je ostalo. - Ne razumijem. O čemu pričaš? - Sve svoje neispunjene želje, čežnje, molitve toga dana ja bacam preko ruba. Vraćam mu. - Zašto? - Pa jednostavno. Ne bih mogao podnijeti da novi dan započinjem starim teretom.

Znak tvoje blizine

Kruh

ilo je deset do ponoći. Jedan čovjek stajao je na rubu mosta i uzdisao. Priđe mu neka mlada žena i priupita ga: - Što tu čekate? - Čekam još deset minuta. - Zašto deset minuta? - Rekao sam, ako se nešto ne dogodi u mom životu u sljedećih deset minuta, ubit ću se. - Ubiti? Zašto? – zaprepašteno će žena. - Napustila me žena, prijatelji, propao mi posao i još mnogo toga da vam ne nabrajam. Nastala je stanka. Žena mu priđe bliže. - Pa što bi vam se u sljedećih deset minuta trebalo dogoditi? - Ne znam. Bilo što. Makar nešto lijepo. Sjedne tada do njega, zagrli ga i kaže mu: - Hoćeš li se ubiti ako ti kažem što ti se lijepo već dogodilo? - Kako mi možeš kazati? Zar ja sam ne mogu to vidjeti? - Ne možeš jer gledaš samo u tu rijeku. - Dobro, reci mi što mi se dogodilo - rekavši pomakne pogled rema ženi. - Ja sam ti se dogodila. - Što, ti? Nemoj se šaliti sa mnom. Nisam raspoložen! Skočit ću i prije. - Prijatelju, ako odlučiš do jutra ostati dogodit će se nešto veliko, samo pričekaj. 93

Znak tvoje blizine

- Ne vjerujem ti. - Ja vjerujem tebi! – pogleda ga u oči. Zašutio je. - Samo mi reci kako je tvoje ime? - Filip! - Drago mi da smo se upoznali Filipe, ja sam Sara. Zbogom i vidimo se – reče i produži dalje. Bila je to mlada pekarica koja je žurila na svoj posao. Naime, posao pekara počinjao je oko ponoći i radilo se do jutra kada se išlo na odmor. Čovjek je bio pomalo zbunjen, ova ga je neznanka potpuno izbacila iz takta. Odmakao se od ruba i polako se zaputio kući. - Pričekat ću do sutra, nemam što izgubiti – poluglasno reče i siđe s mosta. Vrativši se u predgrađe, u svoju kuću osjetio je jaki umor te pođe odmah spavati. Razmišljao je još neko vrijeme o onom susretu ali ubrzo je usnuo. Ujutro ustavši kao i obično zaputi se prvo ravno u pekaru na uglu da kupi kruh. Ušavši unutra zatraži od prodavača kruh: - Koji ćete? - priupita ga prodavačica. - Kako mislite? - Hoćete li obični ili ovaj s natpisom „Filipe, ne daj se!“ Pogledavši tada na kruh koji mu je pokazala osta zapanjen. Naime ona sinoćnja pekarica napisala je na tisućama komada kruha natpis „Filipe, ne daj se“ i taj kruh poslala po cijelom gradu. - Dajte mi kruh „Filipe, ne daj se“. Moramo ipak dati još jednu šansu tom Filipu – nasmije se, te iziđe. Znak tvoje blizine

Najbolji Božić

ama mi te volimo! - Volim i ja vas djeco! - Mami je sve bolje, djeco, bit će ona s nama za ovaj Božić – reče otac umirivši djecu. - O, da. Doktor je već rekao da je sve u redu. Samo trebaju donijeti još neke nalaze. Uostalom, sutra najvjerojatnije već dolazim kući. Pozdravivši se s majkom dječak, djevojčica i njihov otac napustili su sobu. Majka je ostala sama u njoj. Nakon pola sata sestre su u pokretnom krevetu donijele jednu postariju ženu. Bila je blijeda, mršava i duge crne kose. Čim su sestre otišle žena je zaplakala. - Gospođo, zašto plačete? Žena nije ništa odgovorila. Marita je tada ustala, prišla njenom krevetu do prozora i zagledala joj se duboko u oči. Zatim je otišla do kraja kreveta i podigla tablicu na kojoj je pisala dijagnoza te žene. - Tumor, uznapredovali stadij. Jadna žena – pomisli u sebi. Vrativši se tada do uzglavlja te žene, sjedne na krevet te joj prijeđe rukom po glavi i tiho izusti: - Ne bojte se. Bit će sve dobro. - Neće, znam! - Ali vjerujte, bit će! - Neće, ovo mi je posljednji Božić koji ću tim više provesti sama u bolnici. 95

Znak tvoje blizine

- Ali doći će netko, zar ne? Žena je zašutjela. Marita više nije znala kako da je utješi budući je žena nastavila plakati, te se vrati u svoj krevet. - Žao mi je! Svjesna je svega, i to je još više opterećuje. Radosna sam što ja sutra odlazim ali moja radost opet neće biti potpuna kada se na Božić sjetim ove žene. Što mogu? Ne mogu joj nikako pomoći. – razmišljala je tako Marita u svom krevetu do vrata. Plač u krevetu do nje je prestao. Ti trenuci tišine bili su jednako teški za obje žene. Nakon par trenutaka ušla je sestra, prišla Maritinom krevetu i rekla: - Ujutro kada doktor dođe u vizitu, najvjerojatnije će vas poslati kući, zato pripremite odmah stvari. - Već jesam – rekla je Marita s osmjehom na licu. Uslijedila je opet tišina, teža i mukotrpnija nego maloprije. O čemu da priča sa ženom koja umire, i što da joj kaže. Par trenutaka nakon toga usta s kreveta i dođe do svoje tablice: - Imate li olovku? – priupita onu ženu. - Pogledajte u moju torbu koju je sestra ostavila u ormaru. Odmah odjuri do ormara, pronađe u torbi kemijsku olovku, vrati se do kreveta i nešto napiše na svoj bolesnički karton. - Hvala vam – reče onoj starici – bit će ovo i meni najljepši Božić, Božić u bolnici.

Znak tvoje blizine

Zatvor

akon još jednog napornog radnog tjedna vratio sam se kući i već po običaju da odmorim svoj umorni mozak sjeo pred televizor. Radni dan u školi uvijek je bio težak. Pet ili šest sati nadvikivanja, prijetnji i ucjenjivanja samo da bi se uspostavila kakva takva disciplina. Sjedio sam tako pred televizorom kad iznenada zazvoni telefon. - Izvolite – rekoh. - Profesora? - Da, ja sam! - Molim vas da hitno dođete u zatvor, treba vas jedan vaš učenik. - Učenik? Može li sutra, ili prekosutra? - Večeras, hitno je! Molim vas. Dok sam palio automobil razmišljao sam koji bi to učenik bio u zatvoru i zbog čega? Naime bilo je tu problematičnih ali oni su u praksi kasnije postajali dobri i odgovorni ljudi. Tko je dakle taj i što je učinio? Nakon nešto više od pola sata stigao sam do centralnog zatvora. Na kapiji su me uputili u sjeverozapadni dio zgrade. Sjeo sam u jednu kabinu i sačekao. Nisu prošle ni dvije minute a pojavio se on, Filip, učenik iz moje prve generacije, odlikaš kojemu se nikada nije imalo što zamjeriti. - Filipe – ostao sam bez daha. - Profesore, drago mi je da ste se odazvali. 97

Znak tvoje blizine

- Ali kako... ne razumijem. - Sada je kasno, tu sam još pet godina, ali to sada nije ni važno. Moram vam nešto priznati. Znate, profesore, sve je počelo onoga dana u drugom razredu kada ste vidjeli da sam napravio onu prvu glupost, vidjeli ste ali ste okrenuli glavu i pravili ste se da ne vidite, samo zato jer sam testove uvijek rješavao s najboljim rezultatima. Sjećate li se? - Da! Sjećam se! - pognu glavu profesor. - Prevarila me, profesore, ta ocjena, debelo me prevarila, nisam zaslužio biti odlikaš. Niste mi smjeli nizati one petice u dnevniku. Niste smjeli! - Ne razumijem! Što se dogodilo? - To sada više i nije bitno. Bitno je da postoji jedna stvar koju vi možete da učinite! - Reci, koja je to stvar! - Ispripovjedite ovaj moj slučaj vašim sadašnjim učenicima, molim vas, recite im to i ne dajte da i drugi propadnu kao i ja. To je, naime, jedina moja želja. - Ali kako, što ću im reći? - Ništa. Nemojte im ništa reći, ali im se nemojte ni smijati kada učinu nešto loše. Samo se nemojte smijati na to.

Znak tvoje blizine

Najbolji vojskovođa

usjedni narodi počeli su svakodnevno provocirati seljake koji su živjeli na rubu dvaju kraljevstva. Sav narod nezadovoljan kraljevom neodlučnom politikom odlučio je uzeti stvar u svoje ruke. No tražili su od kralja da ih da makar neku pomoć. Kralj im odgovori: - Poslat ću vam svojega najboljeg vojskovođu! Seljaci sretni, naoružaše se, te radosno dočekaše novog vođu. No umjesto da prvi dan krene u osvetu, on zapovijedi seljacima da se odmaraju. Seljaci iznenađeni njegovom odlukom pričekaše drugi dan, no taj dan doživješe još veće iznenađenje. Naime taj dan im zapovijedi da odbace sve svoje naoružanje. Zbunjeni ipak ga poslušaše. Treći dan skupiše se pred njim, a on im naredi da se svi vrate svojim kućama. Taj potez prelio je njihovu već do vrha napunjenu čašu. Jedan će na to: - Kralj je rekao da šalje svoga najboljeg vojskovođu a poslao nam je najobičnijeg kukavicu. - Zar ne vidiš kako nam neprijatelj radi o glavi? - Pokaži nam svoje ratno umijeće! - govorili su. Vojskovođa je neko vrijeme šutio, te im odvrati: - Bitke nisu pred nama zato što nekoga treba pobijediti, već zato što nekoga treba zavoljeti. Poslaše zatim izvidnicu, no iznenadiše se kad vidješe kako se neprijatelj sam povukao sa svojih položaja. Na koncu se sretni vratiše kućama. 99

Znak tvoje blizine

Kip junaka

va su umjetnika dobila zadatak da naprave kip nacionalnog junaka koji je u domovinskom ratu dao život za svoju zemlju. Odmah pođoše u potragu za kamenom. Prvi je pošao na najbolje kamenolome tražeći najsjajniji i najjači kamen, te kad ga je našao odlomio ogroman blok da kip junaka bude što veći. Drugi je uzeo najbliži kamen koji nije bio toliko tvrd i vrijedan te koji se svakim dodirom runio. Zatim se obojica dadoše na oblikovanje. Onaj s velikom kamenom gromadom oblikovao je monumentalan kip koji je postavljen na veličanstven stup. Drugi je svoj osrednji kip, koji nije bio toliko zadivljujuć ostavio na zemlji tako da su ga prolaznici mogli doticati i oblikovati. Prvi tada reče: - Vidjet ćeš da tvoje djelo nitko neće ni pogledati a da će se mome kipu diviti, pokazao si junaka kao nekoga od običnih ljudi. No ubrzo se počelo događati sasvim suprotno. Ljudi naime nisu ni obraćali pozornost na onaj monumentalni kip, već su svi redom prilazili ovome na zemlji zbog čega je nakon nekog vremena određeno da samo on ostane tu. Onaj se zatim počeo čuditi i raspitivati zašto je tako odlučeno. Nato mu jedan odgovori: - Ti si junaka prikazao kao nedodirljivoga, on ga je prikazao kao čovjeka kakav i jest. On je ipak mnogo bliže istini nego ti. Znak tvoje blizine

100

Sadržaj Predgovor ......................................................5 Mir u dubini ....................................................8 Umjetničko djelo ............................................9 Neprijatelj .....................................................10 Pustinja ........................................................11 Zapreka .........................................................12 Igra i pravila igre ..........................................13 Pijesak .........................................................14 Izlazak sunca ...............................................15 Dječak i znanstvenik ....................................16 Zakon ..........................................................17 Sloboda ........................................................18 Nasljednik ....................................................20 Uzor .............................................................21 Tajna ............................................................22 Pravi put ......................................................23 Lava .............................................................24 Pljačkaši ......................................................25 Najmudriji čovjek .........................................26 Mašta ..........................................................27 Pustinjak .....................................................28 Igra .............................................................29 Božić ...........................................................30 Sluga i kralj ................................................32 Seljak i razbojnici ........................................33 Put na vrh ....................................................34 Netaknut .......................................................35 Druge mogućnosti .......................................36 Svjetski putnik ............................................37 Ošinuti sebe ................................................38 Istina ............................................................39 101

Znak tvoje blizine

Druga bol .....................................................40 Rosa .............................................................41 Trag .............................................................42 Sumnja ........................................................44 Ljubav ..........................................................45 Vjera ............................................................46 Gledaj u nebo ...............................................47 Još sam na putu ..........................................48 Zašto vidimo ................................................49 Razmišljanje ................................................50 Istina i laž ....................................................51 Strah ............................................................52 Snovi ............................................................53 Mudrost .......................................................54 Igra s Bogom ................................................56 Plan .............................................................57 Dan i noć .....................................................58 Realizacija snova ..........................................59 Obojica se prave ...........................................60 Sve zna ........................................................62 Idi i ti čini tako ............................................64 Karlo ............................................................66 Pomozite majci moga prijatelja .....................68 Prozor ..........................................................70 Pogreška ......................................................72 Robna marka .................................................73 Zlatna ribica ................................................74 Dno ..............................................................75 Anđeo čuvar .................................................76 Natjecanje u pjevanju ...................................77 Eliksir vječnoga života ..................................78 Jedno ...........................................................80 Pravi učenik .................................................81 Znak tvoje blizine

102

Krugovi zla ...................................................82 Sreća ............................................................83 Kome treba poljubac .....................................84 Put ...............................................................85 Snovi ............................................................86 Lea ...............................................................88 Ponor ...........................................................90 Vraća ...........................................................92 Kruh ............................................................93 Najbolji Božić ...............................................95 Zatvor ..........................................................97 Najbolji vojskovođa .......................................99 Kip junaka .................................................100 Sadržaj ......................................................101

103

Znak tvoje blizine

ZNAK TVOJE BLIZINE Male priče; 2 Mario Žuvela

Nakladnik: Put radosti Naslovnica: Zvonimir Barišin Grafička priprema: Ivana Žuvela Tiskara: Dalmacija papir - Split Kaštela, 2010. ISBN 978-953-56311-1-8

CIP - Katalogizacija u publikaciji S V E U Č I L I Š N A K N J I Ž N I C A U S P L I T U UDK 821.163.42-32 ŽUVELA, Mario Znak tvoje blizine / Mario Žuvela ; <fotografije Zvonimir Barišin>. - Kaštela : Put radosti, 2010. - (Male priče ; 2) ISBN 978-953-56311-1-8

130802037 104

105

Ljubav je biti uz drugoga a opet biti korak ispred svoga vremena.

106