Prostor 21[2013] 2[46] by Prostor Online

PROSTOR

21 [2013] 2 [46] ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

SVEUÈILIŠTE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK | UDC 71/72 21 [2013] 2 [46] 235-418 7-12 [2013]

PROSTOR 21 [2013] 2 [46] ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

ZnaËenja Meanings

PROSTOR m space, room; (površina) area; (zona) tract; (prostranstvo) extent, expanse; (za kretanje/

manevriranje) elbow-room, playroom, leeway, scope; (prostorije, smještaj) premises, accomodation | životni ~ living space; stambeni ~ housing; školski ~ school space; poslovni ~ office space/premises; ~ za noge legroom; prema raspoloživom ~u on a space available basis; fig pružati ~za offer/give scope for; posvetiti (pokloniti) ~ (u novinama) devote (give) space to; zbog pomanjkanja ~a because of limited space; radi uštede na ~u to save space; povreda zraËnog ~a violation of airspace, aerosp; istraživanje ~a space exploration ŽELJKO BUJAS (1999.), Veliki hrvatsko-engleski rjeËnik | Croatian-English dictionary, Nakladni zavod Globus, Zagreb

Cijena pojedinaËnog broja Price per issue Hrvatska: 75 kn Europa | Europe: 24 Eur Izvaneuropske zemlje | Outside Europe: 27 Eur U cijene su ukljuËeni troškovi poštarine. | Postage and handling included in the price.

»asopis PROSTOR objavljuje znanstvene Ëlanke iz svih grana arhitekture i urbanizma, ali i radove iz drugih znanstvenih podruËja (povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije, sociologije, geografije, graðevinarstva, geodezije, šumarstva, dizajna...), ako su sadržajem vezani za problematiku arhitekture i urbanizma. PROSTOR je primarni znanstveni Ëasopis i tiska samo neobjavljene Ëlanke, koji istodobno i u istom obliku ne mogu biti ponuðeni drugom izdavaËu. Osim znanstvenih priloga koji podliježu recenziji, decimalnoj klasifikaciji i kategorizaciji (izvorni znanstveni Ëlanci, prethodna priopæenja, pregledni Ëlanci, izlaganja na znanstvenim skupovima), iznimno æe se objavljivati i struËni Ëlanci analitiËkog karaktera. U skladu s navedenim, u PROSTORU se neæe objavljivati recentni projekti ni ostvarenja, osim u sluËajevima kada je posrijedi visokostruËno, odnosno primijenjeno znanstveno rješenje nekoga posebnog pitanja ili problema u sklopu projekta, uz uvjet da je sadržaj prikazan na znanstveni naËin (koncepcijski, tehniËki, tehnološki ili metodološki problem, a ne projekt ili zgrada kao takvi). U prateæim rubrikama publiciraju se prijevodi, bibliografski prilozi, recenzije i prikazi (Ëasopisa, knjiga, izložaba, znanstvenih skupova), vijesti i aktualnosti iz struke, kronika Arhitektonskog fakulteta te sažeci obranjenih doktorskih disertacija i magistarskih radova.

Narudžbe Ordering Info

•

UPI-2M HR - 10000 Zagreb, Meduliæeva 20 Tel. +385/1/4921-389 Fax. +385/1/4921-390 www.upi2mbooks.hr info@upi2mbooks.hr

•

• • •

Besplatan pristup internet izdanju Ëasopisa Free On-line Access to Internet Edition Dostupni su svi Ëlanci publicirani u svim dosad izašlim brojevima u PDF formatu. All published articles in previous issues are available in PDF format. EISSN 1333-9117 PROSTOR Online: www.arhitekt.hr/prostor

•

»asopis PROSTOR prijavljen je Ministarstvu znanosti i tehnologije RH kao primarna znanstvena publikacija za podruËje tehniËkih znanosti: znanstveno polje: arhitektura i urbanizam. »asopis PROSTOR upisan je u evidenciju periodiËnih tiskovina pri Ministarstvu informiranja RH (sada Ministarstvo kulture RH) pod prijavnim brojem 38 (Potvrda o prijavi periodiËke tiskovine od 12.05. 1992, kl. 104, ur. br. 523-021/92-847/38). PROSTOR izlazi polugodišnje (dva broja u godištu). U godištu 1 (1993) i 2 (1994) Ëasopis je izlazio tromjeseËno (Ëetiri broja u godištu). Predajom potpisanoga primjerka rukopisa autor jamèi da je iskljuèivi nositelj autorskog prava predmetnoga djela te pristaje na objavu èlanka u tiskanom i elektronskom izdanju èasopisa (Prostor Online), kao i na referiranje u sekundarnim bazama. Rukopisi prihvaæenih Ëlanaka ne vraæaju se. Objavljeni se prilozi ne honoriraju. Za znanstvene stavove i iznesena mišljenja u Ëlanku, toËnost podataka, te pravo objave tekstualnih i ilustracijskih priloga odgovorni su autori. Sva prava umnožavanja i komercijalne reprodukcije pridržava nakladnik. Korištenje podataka dopušteno je, uz obvezno citiranje potpune reference PROSTORA.

Izlaženje Ëasopisa financijski potpomaže Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

The journal PROSTOR publishes scientific papers from all branches of architecture and urban planning as well as texts from other fields of science (art history, archaeology, ethnology, sociology, geography, civil engineering, geodesy, forestry, design...) if their content relates to architectural issues. PROSTOR is a primary scientific journal and accepts only previously unpublished papers which cannot be simultaneously offered in the same form to another publisher. In addition to scientific contributions, which are subject to evaluation by reviewers, decimal classification and categorisation (original scientific papers, preliminary communications, reviews, conference papers), professional papers of analytical character will be published exceptionally. In accordance with the above, design projects will not be published in PROSTOR, except in cases that display a highly expert or applied scientific solution for a particular issue or problem within a project, unless the content is presented in a scientific manner (a conceptual, technical, technological or methodological problem, but not a project or a building itself). The accompanying sections include translations, bibliographies, evaluations and reviews (of journals, books, exhibitions, conferences), the latest news and topical issues in the field, chronicle of the Faculty of Architecture as well as summaries of defended doctoral disertations and master’s theses. •

•

• • •

•

The journal PROSTOR is registered with the Ministry of Science and Technology, RC, as a primary scientific publication in the area of technical sciences: scientific field: architecture & urban planning. The journal PROSTOR is registered as a periodical publication with the Ministry of Information, RC (now the Ministry of Culture, RC) under the entry number 38 (Registration of a Periodical Publ. Certif. from May 12, 1992, class 104, Reg. No. 523-021/92-847/38). PROSTOR is a half-yearly publication (two issues a year). In vol. 1 (1993) and 2 (1994) the journal was published quartarly. By delivering his / her signed paper, the author guarantees that he is the sole copyright holder of his work and grants his consent to its publishing in hardcopy or electronic edition (Prostor online) as well as to its abstracting / indexing in secondary data bases. Typescripts of accepted papers are not returned. The author does not receive any payment. Responsibility for scientific attitudes and opinions presented in the paper, the accuracy of data and the right to publish the text(s) and illustrations rests with the author(s). All rights (copying and commercial reproduction) reserved by the Publisher. The use of data is permitted with obligatory citation of full reference to PROSTOR.

The journal is financially supported by the Ministry of Science, Education and Sports of Republic of Croatia.

PROSTOR ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

OsnivaË i nakladnik Founder & Publisher SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, KaËiæeva 26 www.arhitekt.hr Za nakladnika For the Publisher Prof.mr.sc. Boris Koružnjak Dekan fakulteta | Dean of the Faculty Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief Doc.dr.sc. Zlatko Karaè SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Urednica i zamjenica glavnog urednika Editor and Deputy Editor Izv.prof.dr.sc. Ariana Štulhofer SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Uredništvo Editorial Board Prof.dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac dipl.urb.IUUP, Zagreb [PoËasni Ëlan uredništva | Honorary member] Prof.dr.sc. Aleksandar Homadovski SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Prof.dr.sc. Zlatko Juriæ SveuËilište u Zagrebu, Filozofski fakultet Prof.dr.sc. SreËko Pegan SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Dr.sc. Tomislav Premerl Zagreb Izv.prof.dr.sc. Karin Šerman SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Doc.dr.sc. Zoran Veršiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Izv.prof.dr.sc. Feða Vukiæ, prof. SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna

Paula Šimetin Urednica sažetaka doktorata i magisterija | Editor in charge of summaries of doctoral dissertations and master’s theses V.asist.dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik V.asist.dr.sc. Zorana Sokol Gojnik Tajnice uredništva | Editorial Secretary StruËni i tehniËki suradnici Professional and Technical Staff Mirjana Ostoja, prof. Lektura | Croatian Language Editor V.pred.dr.sc. Neda Boriæ, prof. Prijevod na engleski | English Translation Mirjana ©ah, prof. Korektura | Proof-reader Ljiljana Loina-Hohnjec Prijepis | Typing Saša StubiËar, dipl. dizajner Oblikovanje | Design DENONA d.o.o., Zagreb Grafièka priprema, tisak i uvez | Lay-out, Print and Binding Povjerenstvo za nakladništvo Fakulteta Publishing Council of Faculty Prof.dr.sc. Tihomir Jukiæ Prof.dr.sc. Andrej Uchytil Izv.prof.dr.sc. Ariana Štulhofer Izv.prof.dr.sc. Feða Vukiæ Doc.dr.sc. Zlatko Karaè Doc. Mia Roth-Èerina (predsjednica) Asist.mr.sc. Roberto Vdoviæ Pred. Tajana Jaklenec Pred. Luka Korlaet

Meðunarodno uredništvo International EB Prof.Arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. University of California, Berkeley, USA Prof. Joan Busquets, Ph.D. GSD, Harvard University, Cambridge, USA Prof.d.d. Alberto Darias Principe Universidad de la Laguna, Tenerife, Spain Prof. Rudolf Klein, Ph.D. Ybl Miklós Építéstudományi Kar, Szent István Egyetem, Budapest, Hungary Prof.dr. Fedja Košir Univerza v Ljubljani, Slovenia Prof. Ákos Moravánszky, Ph.D. Eidgenössische Technische Hochschule [ETH], Zürich, Switzerland Prof.Mag.Arch. Boris Podrecca Technische Universität, Stuttgart, Germany

SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK | UDC 71/72 21 [2013] 2 [46] 235-418 7-12 [2013]

Izvršno uredništvo Managing Board Izv.prof.dr.sc. Damir Krajnik Doc. Mia Roth-Èerina Izvršni urednici | Managing Editors Asist.mr.sc. Roberto Vdoviæ Urednik internet izdanja | Internet Editor Doc.dr.sc. Iva Muraj Urednica Fakultetske kronike | Faculty Chronicle Editor

Adresa uredništva Editor’s Office Address PROSTOR Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 Hrvatska | Croatia Tel. +385/1 4639 382 Fax. +385/1 4828 079 E-mail: prostor@arhitekt.hr

Prilozi objavljeni u PROSTORU referiraju se u: PROSTOR is abstracted or indexed in:

• Academic Search Complete EBSCO Publishing, Ipswich, MA, USA • Architectural Publications Index Royal Institute of British Architects (RIBA), The British Architectural Library, London, England • Arts and Humanities Citation Index® [A&HCI] - Web of Science® [WoS] Thomson Reuters, Philadelphia, PA, USA • Avery Index to Architectural Periodicals Columbia University in the City of New York, Avery Architectural and Fine Arts Library, N.Y., USA • CAB Abstracts CAB International, Wallingford, Oxon, United Kingdom • Catalogue, Index of Periodicals The Library of Congress, Washington D. C., USA • Directory of Open Access Journals (DOAJ) Lund University Libraries, Sweden • Hrèak - Portal znanstvenih èasopisa Republike Hrvatske Sveuèilišni raèunski centar Zagreb i Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo, Zagreb, Hrvatska • Hrvatska bibliografija: niz B - prilozi u èasopisima i zbornicima; niz C - serijske publikacije Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska • SCOPUS Elsevier, Amsterdam, Netherland • ULRICHSWEB Proquest, Cambridge, United Kingdom • Žurnale Geografija Akademija nauk Rusije, Institut nauènoih informacii, Moskva, Russia

Sadržaj Contents VII-IX

ZLATKO KARAÈ

Predgovor urednika

Editor’s Foreword

X-XI

VESNA MIKIÆ

In memoriam

Udo Kultermann

Znanstveni prilozi Scientific Papers IZVORNI ZNANSTVENI ÈLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 236-247

248-259

JELICA PEKOVIÆ

HRVOJE BARTULOVIÆ ANDREJ UCHYTIL KARIN ŠERMAN

Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne u Dubrovniku do 16. stoljeæa

Spatial Development of the Eastern Part of Pustijerna’s Fortification System in Dubrovnik Until 16th Century

UDK 725.182(497.5 Dubrovnik)”10/15”

UDC 725.182(497.5 Dubrovnik)”10/15”

Tri stambena sklopa arhitekta Stanka Fabrisa u Splitu iz 1960-ih

Three Housing Complexes in Split Designed by Stanko Fabris in 1960s

Tipizirane stambene jedinice u razlièitim prostornim okolnostima

Standardized Housing Units in Different Settings

UDK 728.1 S.Fabris(497.5 Split)”1960/1970”

UDC 728.1 S.Fabris(497.5 Split)”1960/1970”

PRETHODNA PRIOPÆENJA PRELIMINARY COMMUNICATIONS 260-273

274-291

292-301

MARINA ŠIMUNIÆ BURŠIÆ MLADEN OBAD ŠÆITAROCI

ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ

JESENKO HORVAT MARINA PAVKOVIÆ

Prostorni planovi nacionalnih parkova Ante Marinoviæa-Uzelca

Physical Plans of National Parks by Ante Marinoviæ-Uzelac

UDK 712.23 A.Marinoviæ-Uzelac(497.5)”19”

UDC 712.23 A.Marinoviæ-Uzelac(497.5)”19”

Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa

Prolegomena to Mirko Maretiæ’s Work in Urban Planning

UDK 71/72 M.Maretiæ(497.5)”19”

UDC 71/72 M.Maretiæ(497.5)”19”

Prostorno-programska agenda

Physical Planning and Programming Agenda

Mapiranje i programiranje prostornih sadržaja kao podloga za integralni razvoj

Mapping and Programming Spatial Potentials as a Basis for Integral Development

UDK 71(497.5)”19/00”

UDC 71(497.5)”19/00”

PREGLEDNI ZNANSTVENI ÈLANCI SUBJECT REVIEWS 302-311

312-325

326-339

340-349

350-361

EMIÿNE ÖZBIÿLEN

Urban Plans of Ankara in the 20th and 21st Century

Urbanistièki planovi Ankare tijekom 20. i poèetkom 21. stoljeæa

UDC 711.4-122(630 Ankara)”19/00”

UDK 711.4-122(630 Ankara)”19/00”

Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite nepokretnoga arheološkog naslijeða

Spatial and Urban-planning Aspects of Protection of Immovable Archaeological Heritage

Meðunarodni i nacionalni dokumenti o zaštiti

International and National Protection-related Documents

UDK 72.025.21

UDC 72.025.21

Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas (1808.-2013.)

Lazaretto Complex in Ploèe from the Fall of the Republic of Dubrovnik to Present (1808-2013)

UDK 725.194(497.5 Dubrovnik)”18/00”

UDC 725.194(497.5 Dubrovnik)”18/00”

NIKOLINA VEZILIÆ STRMO ALENKA DELIÆ BRANKO KINCL

Uzroci problema postojeæeg stambenog fonda u Hrvatskoj

Causes of Housing Stock Problems in Croatia

UDK 728.1(497.5)”19/00”

UDC 728.1(497.5)”19/00”

PETER ŠENK

The Concept of Capsule Architecture as Experiment

Koncept arhitektonske kapsule kao eksperiment

Origins and Manifestations with Selected Examples from Slovenia and Croatia

Podrijetlo i manifestacije s odabranim primjerima u Sloveniji i Hrvatskoj

UDC 721.013:691.81(497.5:497.4)”19/00”

UDK 721.013:691.81(497.5:497.4)”19/00”

MARKO RUKAVINA MLADEN OBAD ŠÆITAROCI KSENIJA PETRIÆ

ANTUN BAÆE IVAN VIÐEN

Aktualno Current Themes 364-365

BORIS DUNDOVIÆ

PITANJA? U vezi djela Petera Eisenmana

ISSUES? Concerning the Project of Peter Eisenman

Beograd, 11.-12. studenoga 2013.

Belgrade, November 11-12, 2013

366-367

JOSÉ LUIS URIBE ORTIZ

School of Architecture at the University of Talca in Chile: Matters of Education

Studij arhitekture Sveuèilišta u Talci u Èileu: Pitanja obrazovanja

368

ALEKSANDAR HOMADOVSKI

Antologijski arhitektonski vodiè Zagreba - 100 izabranih zgrada

An Anthological Architectural Guide of Zagreb - 100 Selected Buildings

Zlatko Karaè, Alen Žuniæ

369

LEA PETROVIÆ KRAJNIK

Istraživanje, preobrazba i sanacija prostora otoka Vira

Research, Transformation and Rehabilitation of Vir Island

370

BORIS DUNDOVIÆ

Škola Grada - Dubrovnik 2012.

The School of the City - Dubrovnik 2012

Nenad Fabijaniæ, Tanja Nižetiæ [priredili]

Nenad Fabijaniæ, Tanja Nižetiæ [prepared by]

Obala Orebiæa

Orebiæ Coastline

Studentska urbanistièko-arhitektonska radionica 2012.

Student Urban Planning and Architectural Workshop 2012

Dalmatia praeromanica: Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji

Dalmatia Praeromanica: Early Medieval Architecture In Dalmatia

4. korpus arhitekture - Južna Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora

4th volume on architecture - South Dalmatia, Bosnia and Herzegovina, Monte Negro

Tomislav Marasoviæ

O žbuci. Razvoj i izvedba površina

About Plaster. Development and Production of Rendered Surfaces

Annette Spiro, Pinar Gönül, Hartmut Göhler [ur.]

Annette Spiro, Pinar Gönül, Hartmut Göhler [eds.]

Arhitektonski dijalozi, vol. I. - III. [edicija 21|21|21]

Architectural dialogues, vol. I - III [edition 21|21|21]

[ur.] Alen Žuniæ, Boris Dundoviæ [uz studentski autorski tim]

[eds.] Alen Žuniæ, Boris Dundoviæ [with student authors team]

Arhitekt Herman Bollé

Architect Herman Bollé

Dragan Damjanoviæ

Lavoslav Horvat - kontekstualni ambijentalizam i moderna

Lavoslav Horvat - Contextual Ambient Architecture and Modernism

Zrinka Paladino

Izložba o zvuènom okolišu

Soundscape Exhibition

Prikaz praktiènih primjera zvuènog okoliša u službi javnosti

Pratical Applications of Soundscape for the Public Realm

371

372

373

374

375

376

377

TIN OBERMAN

NATAŠA JAKŠIÆ

DUBRAVKO BAÈIÆ

BORIS KORUŽNJAK

ZLATKO KARAÈ ZLATKO KARAÈ

MARKO RUKAVINA

In memoriam In Memoriam 381

KARIN ŠERMAN

Akademik Boris Magaš [1930.-2013.]

Academician Boris Magaš [1930-2013]

382

MATEO BILUŠ

Prof. dr.sc. Olga Vujoviæ [1928.-2013.]

Prof. Olga Vujoviæ, Ph.D. [1928-2013]

383

MARIJA REBEC

Jasna Brusiæ, dipl.ing.arh. [1940.-2013.]

Jasna Brusiæ, Dipl.Eng.Arch. [1940-2013]

Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2012./13.

Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb, academic year 2012/13

Kronika Chronicle 385-409

IVA MURAJ

Doktorske disertacije Doctoral Dissertations 413-414

Doktorske disertacije Doctoral Dissertations

Borislav Puljiæ, Silvio Bašiæ

415-416

Magistarski radovi Master’s Theses

Ksenija Petriæ, Igor Gojnik

Predgovor urednika Editorâ&#x20AC;&#x2122;s Foreword

Dear readers, Our editorial board has seen some changes of its international, home and executive editorial staff since the beginning of academic year 2013/14. The current issue has therefore been produced by a new editorial team who have made every effort to ensure continuity of the established journal’s conception and to maintain the achieved level of excellence which came as a result of the editorial team’s hard work and dedication over the last 20 years. We take this opportunity to thank our outgoing editor-in-chief, Professor Mladen Obad Šæitaroci, Ph.D., who has successfully headed the journal for the last 13 years. Under his direction 25 voluminous issues (21-45) were published. When he took over the journal, he set out to change its format and graphic design and thus managed to successfully adapt it to the nature of our papers which often contain numerous notes and illustrations. He also restructured the editorial team and assembled an international editorial board made up of renowned European and American scientists who certainly deserve credit for the journal’s positioning among the most prestigious world architecture journals, which is regularly indexed in the Web of Science [WoS] and numerous other international referential data bases (SCOPUS, ASC/EBSCO, RIBA/API, Avery Indeks AP and others). Prof. Obad Šæitaroci set high standards of editorial work in terms of a responsible, unbiased and uncompromising attitude to submitted manuscripts including a well organized operating procedure for all editorial stages. As a new editor-in-chief I will continue to sustain and build on the best of these well-established traditions and make further improvements to the quality of the journal. The deputy editor-inchief position has been now filled by Mrs Ariana Štulhofer, Ph.D., Associate Professor, our managing editor over many years who has successfully maintained an outstanding quality of the journal’ s production. Mr Damir Krajnik, Ph.D., Associate Professor, has become a new managing editor. Mrs Jasenka Bertol-Vrèek, Ph.D., Associate Professor, is now retired and is no longer a member of our editorial board. We thank her for her dedicated work on the preparation and editorial assessment of the papers on technical topics. Mr Zoran Veršiæ, Ph.D., Assistant Professor, has been taken on board to fill her position. Prof. Judith Bing, Donatella Mazzoleni, Prof.Arch., and Robert Upton have resigned from our international board. This year we lost one of our most eminent members, Mr Udo Kultermann, Ph.D., Prof.Emeritus to whom this issue’s In memoriam is dedicated. All other editorial board members will continue their work as part of the new team. We thus hope to ensure unbroken continuity in all preparation and publication stages of the journal ”Prostor” as well as to maintain a high level of excellence. I hereby express my sincere gratitude to all outgoing editorial board members and at the same time take this opportunity to warmly welcome all my colleagues who have (re)assumed their responsible positions within the new editorial team. Zlatko Karaè, Ph.D., Assistant Professor Editor-in-chief

Poštovani èitatelji, s poèetkom akad. god. 2013./14. dogodile su se promjene u vodstvu èasopisa „Prostor”, pa i u sastavu njegovih triju uredništava - meðunarodnom, nacionalnom i izvršnom. Stoga je veæ ovaj broj realizirao novi redakcijski tim, ali u svemu nastavljajuæi sadržajnu koncepciju i dosegnute kriterije izvrsnosti koji su izgraðivani prethodnih dvadeset godina. Prilika je ovo da se zahvalimo dosadašnjemu glavnom i odgovornom uredniku prof. dr.sc. Mladenu Obadu Šæitarociju koji je poèevši od 2001. èasopis uspješno vodio gotovo trinaest godina te je pod njegovim vodstvom realizirano 25 opsežnih brojeva (br. 21.-45.). Preuzimanjem èasopisa prof. Šæitaroci proveo je promjenu formata i grafièkog oblikovanja, koje je otada bolje prilagoðeno karakteru naših priloga sa znatnim udjelom ilustracija i brojnim bilješkama. Takoðer, restrukturirao je redakciju i okupio meðunarodno uredništvo sastavljeno od uglednih znanstvenika iz Europe i Amerike koji su kao svojevrsni savjet èasopisa zasigurno pridonijeli dobrom pozicioniranju „Prostora” meðu prestižnim arhitektonskim èasopisima u svijetu, s redovitom indeksacijom u bazi Web of Science [WoS] i brojnim drugim meðunarodnim referencijskim izvornicima (SCOPUS, ASC/EBSCO, RIBA/API, Avery Index AP i dr.). Prof. Šæitaroci ostavio nam je u ‘naslijeðe’ i visoke standarde urednièkoga rada - odgovornog, objektivnog i strogog odnosa prema ponuðenim rukopisima, te dobro organiziranu proceduru svih etapa u nastanku pojedinoga broja. Kao novi glavni i odgovorni urednik nastavit æu voditi èasopis na tim dobrim tradicijama, dakako, i unaprijediti ono što se u buduæem vremenu pokaže potrebnim. Na mjesto nove urednice, ujedno i zamjenice glavnog i odgovornog urednika, imenovana je izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, dugogodišnja izvršna urednica kojoj možemo zahvaliti dosadašnju besprijekornu produkcijsku razinu našega èasopisa. Novi izvršni urednik postao je izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik. Iz ‘matiènoga’ se uredništva zbog odlaska u mirovinu povukla izv.prof. dr.sc. Jasenka Bertol-Vrèek, kojoj smo zahvalni za predani angažman na pripremi i urednièkoj procjeni èlanaka tehnièke domene, a umjesto nje u uredništvo je inkorporiran doc. dr.sc. Zoran Veršiæ. Iz meðunarodnog uredništva povukli su se prof. Judith Bing, prof.arch. Donatella Mazzoleni i Robert Upton, a ove smo godine izgubili i jednoga od najuglednijih naših èlanova, prof.emerit. Uda Kultermanna, kojemu posveæujemo In memoriam u uvodniku ovoga broja. Svi ostali dosadašnji èlanovi uredništva „Prostora” i nadalje æe djelovati u novom sastavu redakcije pa æe to nesumnjivo osigurati èvrsti kontinuitet pripreme i izdavanja èasopisa „Prostor”, uz održavanje visokih kriterija izvrsnosti. Zahvaljujem svim dosadašnjim uvaženim èlanovima koji više neæe sudjelovati u daljnjem radu èasopisa i ujedno èestitam kolegama koji su preuzeli nove odgovorne poslove u aktualnom sastavu redakcije. Glavni i odgovorni urednik Doc. dr.sc. Zlatko Karaè

PROSTOR

In memoriam | In Memoriam

2[46] 21[2013]

Prof.emerit. Udo Kultermann, Ph.D. [1927-2013]

Robert Rauschenberg, White collage, oel auf Leinwand. 55´42 cm. Sammlung M. Evraert, Brussel, photo Augustin Dumage, Paris [„Quadrum”, 1966., vol. 20: 18]

Udo Kultermann, an architectural theorist and a renowned scientist, member of the international editorial board of ”Prostor” since 2003, died in New York on 9th February 2013 after long illness. He was a full professor teaching History of Architecture at Washington University in St Louis between 1973 and 1994 when he became prof. emeritus. His work includes more than 35 books on theoretical, historical and recent problems of architecture. He was often a visiting lecturer at many universities in the USA, Europe and worldwide. He was born in 1927 in the Baltic city of Stettin (today Szczecin, Poland). From 1947 to 1950 he studied art history, archaeology and philosophy at the University of Griefswald in Germany. In 1953 he received his Ph.D. from the Münster University in Germany. He was head of the State Museum in Leverkusen (1959-1964) as well as a professor of Theory and History of Architecture at the renowned Washington University in St Louis. In his first book entitled Dinamische Architektur from 1950 he stressed the importance of research and synthesis of the tendencies in progressive architecture. He borrowed Karl Friedrich Schinkel’s inspiring idea: ”Die Kunst ist überhaubt nichts, wenn sie nicht neue ist” (”Art is nothing if it’s not new”) and used it as a motto for his book. Schinkel’s thought may be considered as a perfect illustration of Kultermann’s artistic inspiration and of the path that he uncompromisingly pursued. Such an intellectual pursuit was recognizable in many of his books: Neues Bauen in Japan (1960.), Der Schliessel zu Architektur von Heute (1963.), Neues Bauen in Africa (1963.), Geschichte der Kunstgeschichte. Der Weg einer Wissenschaft (1966.), Neues Bauen in der Welt (1965.), Architektur der Gegenwart - Kunst der Welt (1967.), Neue Dimension der Plastik (1967.), Baukunst unserer Zeit - Die Entwicklung seit 1850 (1970.), Radikaler Realismus (1971.), Architekur im 20. Jahrhundert (1977.), Kenzo Tange - Architecture and Urban Designe (1978.), Architecture in the Seventies (1980.), Architektur in Osteuropa (1985.), Visible Cities - Invisible Cities (1990.), Architecture in the 20th Century (1993.) and others. Early in his career, owing to his intellectual interests in new art trends, he found Zagreb an inspiring place owing to the fact that in the 1960s it became a true nucleus of the international European avant-garde art movements. Besides, the organizers of New Tendencies movement consciously formed a transitional period in which a computer was for the first time understood as a medium of artistic creation. Following his art credo, Kultermann visited Zagreb in 1963. The city then hosted an exhibition organized by the New Tendencies movement, which was centered around kinetic art as a dominant idea. Matko Meštroviæ, the theoretician and curator of the New Tendencies was Kultermann’s ideal host. He showed him the newly built housing developments including the most recent one at the time in Borongaj designed by the architects Bogdan Budimirov and Željko Solar. ”We came to Borongaj. It was winter time, and the grounds around the houses were covered with snow. We came at sunset when the beautiful colour palette of the setting sun reflected off the aluminium claddings.” According to Meštroviæ’s words, the spectacular scenery left a strong impression on his guest. In his book Architektur der Gegenwart - Kunst der Welt from 1967 Kultermann did not forget to mention his fascination with the prefabricated housing in Borongaj as well as the leading figures of the Zagreb architectural scene: Vladimir Turina, Radovan Nikšiæ and Vjenceslav Richter. In 1965 Kultermann selected eight buildings for his critical review entitled Signale einer neuen Zeit published in the journal ”Westermanns Monatshefte”. He also put forward his critical assessment of the architecture between 1961 and 1965. Among them are the prefabricated buildings in Borongaj in Zagreb. * * * My communication with prof. Kultermann started in 2000 on the occasion of the translation of his book entitled Architektur der Gegenwart. A publisher from Novi Sad published it in 1971 without asking for copyright under the title Savremena arhitektura (Contemporary Architecture). Although he intended to ask the publisher for explanation, he later gave it up. He used to send me his texts such as Architecture in Africa, Non-Western Architecture which reflected his special interest for contemporary architecture of the Third World. His letters testified to his immense erudition and vivid memories of people and events as well as to his permanent interest in recent events. Prof. Kultermann’s visit to Zagreb in May 2003 was organized by the Faculty of Architecture and the Institute for Art History. His book entitled Povijest povijesti umjetnosti (The History of Art History) was translated and published by the Institute and Kontura shortly before his arrival. Prof. Kultermann’s overall theoretical contribution and specifically his endeavour to position Zagreb’s cultural circle within the world context, resulted in his appointment as the corresponding member of the Croatian Academy of Arts and Sciences in 1997. VESNA MIKIÆ

In memoriam | In Memoriam

21[2013] 2[46]

PROSTOR

Prof.emeritus dr.sc. Udo Kultermann [1927.-2013.] Teoretièar arhitekture i ugledan znanstvenik Udo Kultermann, èlan meðunarodnog uredništva èasopisa „Prostor” od 2003. godine, umro je u New Yorku nakon duge bolesti 9. veljaèe 2013. Bio je redoviti profesor povijesti arhitekture na Washington University u St. Louisu od 1973. sve do emeritiranja 1994. godine. U njegovu je opusu više od 35 knjiga o teoretskim, povijesnim i recentnim problemima razvoja i spoznaje umjetnosti graðenja. Èesto je bio gost predavaè na mnogim sveuèilištima u SAD-u, Europi i svijetu. Roðen je 1927. godine u baltièkom gradu Stettinu (danas Szczecin, Poljska). Izmeðu 1947. i 1950. studirao je povijest umjetnosti, arheologiju i filozofiju na Sveuèilištu u Griefswaldu u Njemaèkoj, a 1953. doktorirao je na Sveuèilištu u Münsteru, Njemaèka. Bio je ravnatelj Državnog muzeja u Leverkusenu (1959.-1964.) te profesor teorije i povijesti arhitekture na prestižnom Washington University u St. Louisu.

Udo Kultermann [http://info.hazu.hr/kultermann_biografija]

Veæ svojom prvom knjigom Dinamische Architektur 1950. godine naglašava važnost istraživanja i sintetiziranja tendencija progresivne arhitekture. Kao moto knjige navodi lucidnu misao arhitekta Karla Friedricha Schinkela „Die Kunst ist überhaubt nichts, wenn sie nicht neue ist” (Umjetnost nije ništa, kada nije nova), koja lapidarno ilustrira Kultermannovo životno i umjetnièko nagnuæe, kao i put koji je beskompromisno slijedio. Takvu intelektualnu klimu nastavlja u svojim mnogobrojnim knjigama, meðu kojima su Neues Bauen in Japan (1960.), Der Schliessel zu Architektur von Heute (1963.), Neues Bauen in Africa (1963.), Geschichte der Kunstgeschichte. Der Weg einer Wissenschaft (1966.), Neues Bauen in der Welt (1965.), Architektur der Gegenwart - Kunst der Welt (1967.), Neue Dimension der Plastik (1967.), Baukunst unserer Zeit - Die Entwicklung seit 1850 (1970.), Radikaler Realismus (1971.), Architekur im 20. Jahrhundert (1977.), Kenzo Tange - Architecture and Urban Designe (1978.), Architecture in the Seventies (1980.), Architektur in Osteuropa (1985.), Visible Cities - Invisible Cities (1990.), Architecture in the 20th Century (1993.) i druge. Još na poèetku karijere, iz duboke intelektualne otvorenosti prema novim smjerovima u umjetnosti zaintrigirao ga je Zagreb koji je 1960-ih godina bio žarište europske avangarde i središte umjetnièkih pokreta meðunarodnog znaèenja. Usto, organizatori Novih tendencija svjesno su pratili i oblikovali prijelaz u kojem je raèunalo prvi put shvaæeno kao medij umjetnièkog stvaranja. Slijedeæi svoj umjetnièki kredo Kultermann posjeæuje Zagreb 1963. godine, kada je održana izložba Drugih tendencija s kinetièkom umjetnošæu kao dominantnom idejom. Idealan Kultermannov vodiè u zagrebaèkoj umjetnièkoj klimi bit æe teoretièar Matko Meštroviæ, ujedno i kustos Drugih tendencija. Meštroviæ vodi svojega gosta na razgledanje novoizgraðenih naselja, meðu kojima i upravo završeni Borongaj arhitekata Bogdana Budimirova i Željka Solara. „Došli smo na Borongaj, bila je zima, pao je snijeg i neureðeni tereni okolo kuæa bili su pokriveni netaknutim snijegom. Došli smo u suton, sunce je bilo na zapadu i paralo je svim rumenim bojama koje su se poèele reflektirati na aluminijske obloge.” Prema Meštroviæevu sjeæanju Kultermann je ostao impresioniran. U djelu Architektur der Gegenwart - Kunst der Welt, 1967., Kultermann ne zaboravlja spomenuti impresivan doživljaj montažnih stambenih objekata Borongaja - uz Vladimira Turinu, Radovana Nikšiæa i Vjenceslava Richtera kao kljuène aktere zagrebaèke arhitektonske scene. Ujedno 1965. u kritièkom tekstu Signale einer neuen Zeit, objavljenom u èasopisu „Westermanns Monatshefte”, Kultermann odabire osam objekata te kritièki i vrijednosno progovara o arhitekturi od 1961. do 1965. godine. Meðu njima spominju se i prefabricirane zgrade na zagrebaèkom Borongaju. * * * S profesorom Kultermannom poèela sam komunicirati 2000. godine, i to u vezi s prijevodom njegove knjige Architektur der Gegenwart koju je novosadski nakladnik objavio 1971. godine bez autorskih prava pod nazivom Savremena arhitektura. Iako je imao namjeru nakladnika prijevoda upitati za objašnjenje, odustao je, a mi smo nastavili komunicirati. Slao mi je svoje tekstove, a meðu njima su bili Architecture in Africa, Non-Western Architecture, u kojima se zrcalilo njegovo posebno zanimanje za suvremenu arhitekturu Treæega svijeta. Iz njegove korespondencije prštala je golema erudicija i živa sjeæanja na osobe i dogaðaje, te stalan interes za recentna dogaðanja. Naši su kontakti rezultirali ponovnim dolaskom profesora Kultermanna u Zagreb u svibnju 2003. godine u organizaciji Arhitektonskog fakulteta i Instituta za povijest umjetnosti. Malo prije njegova dolaska prevedena je njegova knjiga Povijest povijesti umjetnosti i objavljena u nakladi Instituta i Konture. Ukupan teorijski doprinos profesora Kultermanna, a osobito pozicioniranje zagrebaèkoga kulturnog kruga u svjetske okvire, rezultirali su njegovim izborom za dopisnoga èlana HAZU-a 1997. godine. VESNA MIKIÆ

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Za sve znanstvene Ëlanke objavljene u Ëasopisu PROSTOR Uredništvo je, iz kruga uglednih naših i inozemnih znanstvenika, osiguralo najmanje dvije neovisne recenzije.

The Editorial Board provides at least two independent reviews by prominent Croatian or foreign scholars for all the scientific contributions published in the journal PROSTOR.

Sl. 1. Etape prostornog razvoja istoĂ¨nog dijela utvrĂ°enja Pustijerne Fig. 1. Spatial development stages of the eastern part of Pustijerna fortification

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

21[2013] 2[46]

PROSTOR

237

Jelica Pekoviæ HR - 20000 Dubrovnik, Vetraniæeva 17

HR - 20000 Dubrovnik, Vetraniæeva 17

Izvorni znanstveni èlanak UDK 725.182(497.5 Dubrovnik)”10/15” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 20. 11. 2013. / 10. 12. 2013.

Original Scientific Paper UDC 725.182(497.5 Dubrovnik)”10/15” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 20. 11. 2013. / 10. 12. 2013.

Dubrovnik gradska luka obrambeni sustav Pustijerna utvrda sv. Ivana

Dubrovnik city port fortification system Pustijerna St Ivan’s fortress

Zahvaljujuæi rezultatima istraživanja iz podruèja povijesti Dubrovnika i arhivskim dokumentima poznati su mnogi podatci koji tumaèe povijest grada. Temeljem arheoloških istraživanja koja su provedena na prostoru Pustijerne (jugoistoèni dio gradske jezgre Dubrovnika) te prouèavanja i dokumentiranja danas vidljivih ostataka ranije gradnje mogu se pretpostaviti razvojne etape izgradnje obrambenog sustava istoènog dijela Pustijerne do 16. stoljeæa.

Historical research on Dubrovnik as well as the public archives provide ample evidence of the town’s history. Archaelogical research conducted in Pustijerna (the south-eastern part of Dubrovnik’s historic nucleus) and the analysis of the remains of earlier structures offer a solid foundation for a study on the development stages of the eastern part of Pustijerna’s fortification system until the 16th century.

238

PROSTOR

2[46] 21[2013] 236-247 J. PEKOVIÆ Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne…

UVOD INTRODUCTION

Sl. 2. Jugoistoèni dio gradske jezgre Dubrovnika - Pustijerna s oznaèenim prostorom obrambenog sustava istoènog dijela na ortofoto-snimci Fig. 2. Southeastern part of Dubrovnik’s nucleus - Pustijerna with the eastern side of its fortification system, ortophoto

zgradnja fortifikacijskog sustava Dubrovnika od najranijeg razdoblja pratila je širenje grada koji je, nastavši na važnome pomorskom putu, postao spona trgovine izmeðu Mediterana i kopnenog zaleða, odnosno siguran zaklon pomorcima i trgovcima. Usavršavanja, dogradnje i promjene obrambenog sustava u potpunosti su pratili razvoj ratne tehnike u pojedinim razdobljima, a bili su uvjetovani i povijesnim zbivanjima te promjenama politièkih okolnosti na Mediteranu i u zaleðu, s namjerom i stalnim nastojanjima vlasti i dubrovaèke diplomacije da se zadrži sigurnost trgovine i pomorstva kao ekonomske osnove života stanovnika. Slijedom povijesnih dogaðaja sredinom 9. stoljeæa može se tvrditi da je Dubrovnik bio dobro utvrðen i branjen luèki grad, s razvijenim brodarstvom i brodogradnjom, koji je 866.-867. godine izdržao oko 15 mjeseci dugu opsadu Saracena, a 871. dubrovaèki su brodovi s bizantskom flotom sudjelovali u akciji razbijanja Saracena i oslobaðanja Barija.1

PUSTIJERNA PUSTIJERNA Pustijerna je vrlo rano bila urbanizirana i naseljena graðanima koji su se bavili brodogradnjom, pomorstvom i trgovinom. Nastala je na prirodnom, kamenitom rtu koji je zatvarao južni akvatorij povijesne gradske luke. To je bio i najsigurniji dio luke, u kojem su nasta-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

li prvi arsenali, pa se vrlo rano grade obrambeni zidovi i utvrde s kojih se branila luka i kontrolirao promet. Pustijernu, kao treæe proširenje grada, spominje Konstantin VII. Porfirogenet 949. godine u spisu De administrando imperio.2 Bizantski car piše da se u središtu grada, koji veæ tada naziva civitas, nalazi crkva sv. Stjepana u kojoj se èuvaju relikvije sv. Pankracija. Crkva se, dakle, nalazila u treæem proširenju grada koje je tada veæ obuhvatilo prostor Pustijerne. Iz istoga dokumenta saznajemo da je crkva sv. Stjepana (Sl. 3.1.) izgraðena nasuprot gradskim vratima koja su iz seksterija sv. Petra vodila u Pustijernu (Sl. 3.2.), a kojima je položaj odredio Ž. Pekoviæ navodeæi da je crkvica najvjerojatnije nastala pred gradskim Vratima sv. Margarite, i to prije izgradnje Pustijerne.3 Druga, sjeverna vrata nosila su naziv Vrata Pustijerne (Sl. 3.3.). Prvi ih je pokušao ubicirati Beritiæ4, a prouèavajuæi dokumente, naèin gradnje i nastanak blokova kuæa, Ž. Pekoviæ im je odredio i toèan položaj u osi današnje Gradiæeve ulice koja se pružala od tih vrata do poteza gradskog zida prema otvorenom moru na jugu, prolazeæi prostorom ispred crkve sv. Stjepana. Uz Vrata Pustijerne postojala je kula (Sl. 3.4.), koju Ž. Pekoviæ ubicira tumaèeæi arheološke nalaze ispod crkve sv. Bartula, te još jedna kula (Sl. 3.5.) na polovici udaljenosti prema današnjoj utvrdi sv. Ivana.5 Ta je kula bila na kraju niza malih arsenala (Sl. 3.). O položaju prvoga obrambenog zida i utvrda Pustijerne nema arhivskih podataka osim pisanja kronièara6 i spomena Chastela de Chustera, a koji je po pisanju Kronike i mišljenju nekih autora7 bio sastavni dio gradskih zidina. Prirodni teren na kojem je izgraðena Pustijerna krajnji je jugoistoèni dio poluotoka8 koji se s nadmorske visine od oko 6,0 m spušta u more prema istoku. To je prirodan, kameni rt koji predstavlja djelomiènu zaštitu od mor1 Luetiæ, 1984: 8 2 Ferjanèiæ, 1959: 2 3 Pekoviæ, 1998: 66 4 Beritiæ, 1956: 30 5 Pekoviæ, 1998: 68-69 6 Beritiæ, 1952. 7 Medini, 1935: 293 8 Južni je dio Dubrovnika nekada bio poluotok. To je pretpostavljeno u Studiji prostornog razvoja kompleksa Doma staraca J. Marasoviæa, a dokazano arheološkim istraživanjima uza zapadni gradski zid 1988., koja je autorica dokumentirala u svojstvu arhitektice Arheološkog odjela Dubrovaèkih muzeja. 9 Nièetiæ, 1986.b 10 Situaciju toèaka živaca s apsolutnim kotama autorica je snimila na terenu i dokumentirala 1988. To je Ž. Pekoviæ koristio pri izradi karte izohipsa izvornog terena 1989. 11 „et domum quae est ad Pusterulam quae fuit patris ipsius Joannis, et molendinum cum suis pertinenciis” [Codex diplomaticus III: 216] 12 „in domo g. Helie de Bincola, posita in Pusterola” [Diniæ, 1951: 41]; „ser Blasius de Sorgo et ser Marinus Mar-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne… J. PEKOVIÆ 236-247 21[2013] 2[46]

PROSTOR

239

skih valova pa su opravdana mišljenja da se na tom položaju vrlo rano gradilo radi zaštite akvatorija luke od napada.9 Zaštitu pruža i otok Lokrum koji svojim položajem èini jednu vrstu prirodnog lukobrana od južnog vjetra, amortizirajuæi velike udare valova s otvorenog mora. Najzaštiæeniji dio luke bio je južni dio današnjeg akvatorija, u dokumentima èesto nazivan ‘malo’ ili ‘unutrašnje more’ (Sl. 3.11.). Pronaðene litice prirodnog terena ucrtane su na širem podruèju Pustijerne te je odreðena apsolutna kota svake kako bi se izradio plan izohipsa pretpostavljenoga prirodnog terena10, èime je utvrðena izvorna linija obale koja je u odnosu na današnju bila povuèena oko 6,0 m prema jugu. Prva kuæa na Pustijerni koja se spominje u pisanim dokumentima 1222. godine bila je vlasništvo Ivana (Michaellova) Gunduliæa11, a zatim slijede kuæe ostalih patricijskih obitelji: Binèuliæa, Sorkoèeviæa, Buèinèiæa, Menèetiæa, Ranjine, Bobaliæa i Palmotiæa.12 Sve su te graðevine u opisima povezane za položaj gradskog zida, a neke su kuæe-kule na Pustijerni sve do polovice 15. stoljeæa zadržale imena patricija13, što upuæuje na zakljuèak da su obranu grada, dok još nije bio razvijen obrambeni sustav, organizirali vlastelinski rodovi koji su, osiguravajuæi svoj posjed, utvrðivali i pojedine dijelove grada. Nakon odluka Statuta i regulacije grada 1296. godine obrambenu su namjenu zadržale samo one vlastelinske kule koje su bile dio gradskog bedema, a to je dokumentirano i kasnijim popisom gradske straže polovicom 14. stoljeæa14, u kojem je i Gunduliæeva kula navedena kao obrambeni položaj gradske luke. Promotre li se svi prostorni uvjeti, nalazi u arheološkoj sondi na sjevernom potezu Ulice od Pustijerne15 te ostaci debelog zida u prizemljima zgrada na istom potezu ulice, može se pretpostaviti da je sjeverni gradski zid Pustijerne bio na toj liniji u smjeru istok-zapad, kao prvi toli de Bocignolo ad faciendum mundari cloacham, que est iuxta domos eorum in sexterio Pusterle” [Diniæ, 1951: 137]; „ser Jacobo de Mence et ser Marino de Ragnina officialibus ordinatis ad purgari faciendum rugas Pusterle” [Diniæ, 1951: 215] 13 Kula Ilije Binèuliæa (kula Gloton), kula Pavla Marselese (Zoreta), kula Ðura Kotorana (Stojnise) 14 Mon. Rag. I., 1879: 225 15 U arheološkoj sondi pronaðen je ostatak zida debljine 130 cm, smjera istok-zapad, koji je autorica dokumentirala 1987. u svojstvu arhitektice Arheološkog muzeja. 16 Naziv koji se u Dubrovniku do danas zadržao za gatove gradske luke. 17 PAD, Min. Cons. IV., f. 158. 18 Odluka o popravku ugla sv. Ivana iz 1407. [PAD, Ref. XXXIII., f. 54v.] 19 „koja se u poèetku zvala crkva sv. Ivana Evanðeliste, pak je od godine 1491. uvedeno u istoj crkvi bratimstvo sv. Trojstva, a najzad nosi ime Gospe od Karmela. Tu okolnost spominje i natpis nad vratima: „Alma trias, virgo genitrix uterqe Joannes-stant hic, excubiis fide Ragusa piis”. [Beritiæ, 1956: 20; Adamoviæ, 1921: 15] 20 Èremošnik, 1951: 44

zid koji je štitio luku prije izgradnje Pustijerne. Na krajnjem istoku rta taj je zid mijenjao smjer prema jugu pa se može pretpostaviti da je upravo na kraju toga zida bila podignuta kula, u dokumentima nazivana ‘Gunduliæeva’ (Sl. 3.6.). Do danas su na tome mjestu saèuvani debeli zidovi koji oblikuju volumen pravokutnog tlocrta, jasno vidljiv u tlocrtu grada. Kroz tu kulu moglo se doæi u gradsku luku, odnosno na ‘Muo’16 (Sl. 3.7.), a mogla su se kontrolirati i vrata za izlaz na kameniti rt Pustijerne, u osi današnje Ulice od Pustijerne, koja su se, kako navode dokumenti, koristila za iskrcaj graðevinskog materijala (vapna i kamena) po lijepom vremenu.17 Položaj i oblikovanje tih vrata prikazanih na crtežu, što je preslik prikaza grada iz 12. stoljeæa (Sl. 4.), danas se mogu prepoznati u oblikovanju zateèenog otvora koji je izmijenjen kasnijim podebljanjem zida. Uz jugoistoèni potez gradskog zida Pustijerne nalazila se crkva sv. Ivana (Sl. 3.8.), po kojoj se i dio obrambenog zida u kasnijim dokumentima èesto nazivao ‘ugao sv. Ivana’18 te po kojoj i današnja utvrda nosi naziv. Na tome je mjestu sagraðena crkva Gospe od Karmena 1633.-1636. godine.19 Crkva sv. Ivana prvi se put spominje u iskazu zakupnika vinograda 1280. godine kao ecclesie sancti Johannis de Pusterla.20 U zapisima istog notara, Tomasina de Savere, prigodom sastavljanja oporuke Dobre de Guerero iz 1284. na-

Sl. 3. Pustijerna kao treæe proširenje grada s crkvom sv. Stjepana (1) ispred gradskih vrata sv. Margarite (2) i zidinama na sjevernom potezu današnje Ulice od Pustijerne, s kulom i vratima od Pustijerne (3), kulom uz crkvu sv. Bartula (4), kulom „Vrata Ranjine” (5) te Gunduliæevom kulom (6), koja je kontrolirala izlaz na gat-Muo (7) gradske luke, pokraj crkve sv. Ivana (8). Uz potez sjevernoga gradskog zida Pustijerne, od Vrata Ponte (9) prema istoku oblikovana je opskrbna ulica „sub varicos” za prve arsenale (10) koji su bili smješteni u najzaštiæenijem dijelu akvatorija gradske luke (11). Fig. 3. Pustijerna as the third expansion stage of the city with St Stjepan’s church (1) in front of St Margaret’s city gates (2) and the walls along the north-facing street which is today called Ulica od Pustijerne, with a tower and the gates of Pustijerna (3), a tower adjacent to St Bartul’s church (4), the tower ”Vrata Ranjine” (5) and Gunduliæ’s tower (6) controlling the exit to the Muo pier (7) of the city port, adjacent to St Ivan’s church (8). Along the north-facing wall of Pustijerna, from Ponte gates (9) eastwards, there was a supplying street ”sub varicos” for the first arsenals (10) situated in the most protected part of the maritime zone of the city port (11).

Sl. 4. Preslik prikaza grada iz 12. stoljeæa (detalj) Fig. 4. Town in the 12th century, detail

240

PROSTOR

2[46] 21[2013] 236-247 J. PEKOVIÆ Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne…

brojene su sve crkve na Pustijerni: Sancto Petro maiori, Sancto Stephano, Sancto Michaeli, Sancto Theodoro, Sancto Johanni de Papissa, Sanctis Cosme et Damiani. Iako je u ovom dokumentu uz crkvu sv. Ivana zabilježen naziv de Papissa, neki autori tumaèe da je rijeè o crkvi sv. Ivana na Pustijerni.21 Arheološkim istraživanjima 2000./2001. u današnjoj crkvi Gospe od Karmena otkrivena je crkva sv. Ivana i razina izvornog ploènika Ulice od Pustijerne22, koja je na apsolutnoj koti oko +5,50 m. Pronaðena je jednobrodna crkva rašèlanjene vanjštine s apsidom na istoku, vanjskih dimenzija oko 10,0´6,0 m. Istraživaèi su prepoznali dvije razvojne etape. Prva predromanièka crkva bila je jednobrodna graðevina, rašèlanjene vanjštine slijepim nišama koje su pronaðene na sjevernom, istoènom i apsidalnom zidu. Apsida je bila izvana pravokutna, a iznutra polukružna s niskom polukružnom, zidanom klupom (subsellium). Pronaðeni su i dijelovi izvornog poda od svijetložute žbuke. U drugoj, romanièkoj fazi pod je podignut za oko 20 cm i zamijenjen novim poploèenjem u koje su ugraðivani predromanièki ulomci. Crkva je produžena na zapad za oko 4 metra, a na sjevernom zidu, prema Ulici od Pustijerne, otvorena su joj vrata. Vrata na zapadnom proèelju nisu pronaðena jer je to proèelje razgraðeno prilikom gradnje crkve Gospe od Karmena koja je, orijentirana sjever-jug, ‘presjekla’ crkvu sv. Ivana.23 Sljedeæa etapa izgradnje sjevernog bedema Pustijerne bila je po liniji sjevernih proèelja kuæa u današnjoj Ulici kneza Damjana Jude. U tom su razdoblju u južnom dijelu gradske luke dograðeni mali arsenali (Sl. 3.10.) uza sjeverni potez gradskog zida. Tragovi njihovih otvora prema moru vidljivi su u razini prizemlja na sjevernim proèeljima današnjih kuæa. Povezujuæi vidljive tragove srpastih lukova s otvorima arsenala te arheološke nalaze s vidljivim tragovima u tlocrtu toga dijela grada, Ž. Pekoviæ je utvrdio da je iza arsenala, prema gradu, postojala mala ulica koja je služila za opskrbu, nazivala se sub varicos, a koja je prestankom postojanja arsenala „... izgubila na važnosti, pa se prostori iza nje pregraðuju, tako da neki postaju cisterne”.24 Niski, prizemni arsenali, uz razinu mora, bili su stalna prijetnja sigurnosti grada i luke jer se napadaè lako mogao popeti na gradski zid. Opæina je vjerojatno zato dopuštala vlasnicima kupovinu dijela gradskog zida25 za proširenje kuæa i podizanje katova nad arsenalima, uz posebne odredbe o broju i velièini otvora, a u sluèaju veæe opasnosti donosile su se i odluke o njihovu zatvaranju, kao što je 1345. godine bilo odreðeno da se moraju zazidati svi otvori prema moru26 kuæe Nikole Buæa na Pustijerni, a isto tako i prema puèini uz hridine Labes do hridine sv. Mihajla.27 Èesto su se odobravale molbe za gradnju i oblikovanje terasa na vrhu kuæa, uz uvjet da

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

se koriste za obranu grada i luke. Tako su se braæa Menèetiæ, u molbi iz 1465. godine kojom traže dozvolu da svoju kuæu prislone na gradski zid po uzoru na susjedne kuæe, obvezali da æe izgraditi terasu nad zidom za obranu gradske luke, da u zidu do prvog kata neæe otvarati prozore, a od prvog do drugog samo prozore s rešetkama. Sve su radove trebali izvesti o vlastitu trošku i usto platiti Opæini 50 perpera jer je zid opæinsko vlasništvo.28 Arsenali su vjerojatno bili ili postali privatno vlasništvo, a po vlasnicima su brojna vrata dobila i ime. Tako se u dokumentu iz 1358. godine, o ponovnom zazidavanju svih vrata i otvora prema moru29, navode i Vrata Ranjine koja je iduæe godine bilo dopušteno otvoriti pod uvjetom da se moraju osigurati jakim vratnicama te da ih otvara i zatvara opæinski ‘gospar noæi’.30 Prouèavajuæi kasniji dokument o regulaciji kišnice iz 1407. godine, Ž. Pekoviæ je odredio toèan položaj tih vrata na mjestu posljednjega saèuvanog luka arsenala.31 Godine 1470. nakon dugoga je vijeæanja, kojemu nisu mogli nazoèiti oni koji su imali kuæe uza stari gradski zid u luci, zakljuèeno da se na tom potezu izgradi novi gradski zid. Izmeðu starog i novog zida bilo je odreðeno da se ostavi ulica širine 5 lakata.32 Izgradnjom toga, do danas saèuvanog, zida prema luci, koja je poèela 1475. godine33, regulirana je i današnja Ulica kneza Damjana Jude. Prikazani slijed izgradnje širega prostora Pustijerne, temeljen na rezultatima dosadašnjih istraživanja, osnova je za analizu izgradnje obrambenog sustava jugoistoènog dijela prije izgradnje do danas saèuvane utvrde sv. Ivana, koja je s tvrðavom Revelin i lukobranom Kaše odredila ulaz povijesne dubrovaèke luke. 21 Luèiæ, 1984: 330 22 Arheološka istraživanja provedena su od 1.12.2000. do 6.3.2001. Istražne radove vodila je arheologica N. Kovaèeviæ, a voditelj radova Konzervatorskog odjela u Dubrovniku bio je Ž. Pekoviæ. 23 Pekoviæ, Kovaèeviæ, 2001. 24 Pekoviæ, 1998: 77 25 Dokument od 2. 4. 1254. u kojem suci Opæine svjedoèe da je Matija, sin Balacija, kupio jedan komad gradskog zida koji je Opæina nekad sagradila. Taj je zid bio dug 6 lakata i 3/4 palma (3,20 m), a granièio je s kuæom Grubiše Gunduliæa. U dokumentu se navodi da je gradski zid kod Vrata Pustijerne visok 10 lakata. [Smièiklas, 1906: 547] 26 ‘Prema moru’ naziva se potez zidina prema gradskoj luci, dok se južni potez u dokumentima naziva ‘prema puèini’. 27 Mon. Rag. I., 1879: 184-185 28 PAD, Min. Cons. XVI., f. 217v. 29 Mon. Rag. II., 1882: 210 30 PAD, Liber Viridis cap. XI. 31 Pekoviæ, 1998: 73 32 PAD, Cons. Rog., XXI., f. 22.-22v. 33 PAD, Cons. Rog., XXII., f. 168. 34 Mon. Rag. I., 1879: 225 35 Mon. Rag. I., 1879: 22

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne… J. PEKOVIÆ 236-247 21[2013] 2[46]

PROSTORNI RAZVOJ UTVRÐENJA ISTOÈNOG DIJELA PUSTIJERNE SPATIAL DEVELOPMENT OF THE EASTERN PUSTIJERNA’S FORTIFICATION Slijed izgradnje utvrðenja na istoènom dijelu Pustijerne donosi se od prvoga arhivskog zapisa o gradnji kule na Mulu do izgradnje platforme za topove tzv. torete. Etape izgradnje odreðene su veæim graðevinskim zahvatima koji su navedeni u zapisnicima svih Vijeæa nekadašnje Dubrovaèke Republike, a gotovo svi spomenuti i ubicirani dijelovi obrambenog sustava su, kasnijom izgradnjom, ugraðeni u volumen današnje utvrde sv. Ivana. Razdoblje od 1346. do 1420. godine - Radovi na izgradnji kule na Mulu zapoèeli su zakljuèkom Velikog vijeæa 24. ožujka 1346. godine.34 Odluèeno je kako treba graditi kulu u kamenu i vapnu, a radovi su morali poèeti odmah: svi su majstori trebali doæi na gradilište, vapno i kamen mogao se uzeti gdje je god bilo moguæe kako bi se kula opremila svime što je bilo potrebno. U istom je dokumentu navedeno da treba izraditi jedan lanac za zatvaranje luke od kule sv. Luke do Mula, i to drukèiji od onoga kojim se dotad zatvarala luka. To upuæuje na zakljuèak da je i prije 1346. bio izgraðen kameni gat - Muo, s kojeg se protezao lanac koji je zatvarao akvatorij luke, a na koji se vjerojatno izlazilo kroz kulu sjevernog poteza gradskih zidina Pustijerne. Naime, u spomenutoj odluci o gradnji na Mulu odreðeno je stražarsko mjesto na Gunduliæevoj kuli35, koja je, uz još tri kule za obranu gradske luke, navedena i u ranijim kronikama Restiæa i Ranjine iz 1266. godine36 kao utvrda za kontrolu prometa i obranu luke u sklopu gradskih zidina. Neki autori smatraju da je Gunduliæeva kula bila drvena37, kao 

36 Beritiæ, 1952. 37 Beritiæ, 1955. 38 Kula kod sv. Margarite na južnom potezu zidina, prema puèini, još se 1378. spominje kao drvena. [PAD, Mon. Rag. IV., 1896: 164] 39 „Item de faciendo imbordescari incipiendo a domo Nalis de Gondola usque ad molum in illis locis, qui videbuntur fore imbordescandi”, za 1350. [Mon. Rag. II., 1882: 112-113] 40 Petroviæ, 1972: 161 41 Nikola Nijemac, Teutonicus, obvezuje se izaslanicima Malog vijeæa da æe izraditi ‘springardu’, vrstu manjeg topa. [PAD, Div. Canc. XVII., f. 8v. od 22.11.1351.] 42 PAD, Div. Canc. XVII. 43 PAD, Cons. Rog. XXII., f. 268v. 44 Engel, 1903: 77 45 Mon. Rag. II., 1882: 116 46 Mon. Rag. II., 1882: 125 47 Mon. Rag. II., 1882: 294 48 Mon. Rag. III., 1895: 144 49 Mon. Rag. I., 1879: 269 50 Mon. Rag. II., 1882: 112-113 51 Odluka od 29.11.1359. „da se ostave samo drveni zakloni”. [Mon. Rag. II., 1882: 262] 52 PAD, Mon. Rag. II. 1882: 292

što je u tom razdoblju bila kula sv. Margarite38, te da je gradnjom na Mulu zamijenjena kamenom graðevinom. Meðutim, u kasnijim dokumentima i nakon poèetka izgradnje kamene kule na Mulu navode se radovi na uèvršæenju obrambenog mjesta na kuli (kuæi) Gunduliæa39 pa se posve opravdano može pretpostaviti položaj te graðevine u sklopu gradskih zidina, na poèetku Mula, kako bi se osigurao nadzor prometa i izlaz na otvoreni prostor kamenog gata, u gabaritima do danas saèuvane graðevine pravokutnog tlocrta koji èine veæ spomenuti debeli zidovi, visine oko 12 metara, s vratima prizemlja u osi pretpostavljenoga prvog prostora Mula. Polovicom 14. stoljeæa u Dubrovniku je poèelo novo razdoblje u pristupu i naèinu izgradnje utvrðenja i obrambenog sustava. Naime, u tom je razdoblju zabilježena upotreba vatrenog oružja u Europi40, a u Dubrovniku su bili zakljuèeni i prvi ugovori za njegovu izradu.41 Utvrðenja i gradski zidovi prilagoðavali su se novim uvjetima ratovanja, a nadzor gradnje bio je povjeren posebno imenovanim nadstojnicima koji su se nazivali Operarii opere turris.42 Tijekom 15. stoljeæa u službu Republike èesto su dolazili veæ provjereni, vojni inženjeri, najèešæe iz Italije.43 Izgradnjom kamene kule na Mulu i postavljanjem luèkog lanca trebalo je pojaèati kontrolu luèkog prometa i utvrditi krajnji, jugoistoèni dio grada. Naime, u istoj odredbi iz 1346. godine Veliko vijeæe spominje opasnost koja prijeti od pohoda ðenoveških galija, a to je bio dovoljan razlog za ozbiljnost i hitnost radova. Isto tako, u tom su razdoblju sklopljeni i obnovljeni mnogi trgovaèko-pomorski ugovori. Tako 1386. godine Dubrovnik obnavlja trgovaèke ugovore s Barlettom, Messinom i Siracusom, a 1440. godine sklopljen je novi trgovaèki ugovor s Anconom.44 Koliko su radovi na zaštiti luke i tereta bili važni, dokumentiraju i odluke Vijeæa Republike o sredstvima i novcu koji su trebali biti osigurani za gradnju. Koristio se novac od carina žita45, prodaje opæinskog zemljišta46, sredstva skladišta žita47, te se konaèno 29. studenoga 1361. godine uzeo i zajam od nadbiskupije za završetak radova.48 Tim su sredstvima obavljeni znaèajni graðevinski radovi na Mulu i kuli Mula. Tako je od udara valova bilo zaštiæeno sjeveroistoèno podnožje i temelji kule nabacivanjem velikog kamenja 25 sežanja versus grecum, prema odlukama od 26. srpnja 1347. godine49, a prema zakljuèku od 18. studenoga 1350. godine50 bila su postavljena braništa na kuli Mula i ograde od Gunduliæeve kuæe do Mula, a oblikovana su i kruništa s drvenim kapcima (manteletti) na zidovima.51 Odlukom od 6. lipnja 1360. godine za izlaz na Muo otvorena su vrata i imenovan vratar52, èime je bio odreðen jaki strateški položaj, s kontroliranim prolazom, premda su

PROSTOR

241

242

PROSTOR

2[46] 21[2013] 236-247 J. PEKOVIÆ Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne…

Sl. 5. Do danas saèuvani ostatci i vidljivi tragovi kule na Mulu ugraðeni u volumen tvrðave sv. Ivana Fig. 5. The preserved remains and visible traces of the Mulo tower built into St Ivan’s fortress volume

radovi na usavršavanju bili nastavljeni i poslije.53 Gabariti kule na Mulu, ugraðeni u volumen današnje utvrde sv. Ivana, saèuvani su u tlocrtu i debljini zidova gotovo u punoj visini sa svodovima nad prizemljem i današnjim drugim katom (Sl. 5.).

Sl. 6. Vertikalne fuge na zapadnom proèelju današnje utvrde sv. Ivana Fig. 6. Vertical joints on the west-facing facade of today’s St Ivan’s fortress

Na zapadnom proèelju današnje tvrðave sv. Ivana dvije neprekinute vertikalne fuge oznaèavaju položaj kule Mula (Sl. 6.), a njeno južno, istoèno i sjeverno proèelje saèuvano je

Sl. 7. Ostatak otklesanog vijenca na istoènom proèelju Fig. 7. Remains of the cornice on the east-facing facade

Sl. 8. Vrata kule na Mulu saèuvana u prizemlju današnje utvrde Fig. 8. Gates of Mulo fortress preserved on the ground-floor level of today’s fortress

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

u unutrašnjosti dubrovaèkog Akvarija i Pomorskog muzeja. U prizemlju, na južnom zidu i danas se kroz izvorni ulaz kule Mula prolazi do biblioteke Biološkog instituta (Sl. 6.), a na istoènom ziðu, na visini 2,80 m od poda prvog kata, vidljivi su ostatci i tragovi otklesanog vijenca kule (Sl. 8.) koji se protezao duž cijelog proèelja i vjerojatno dijelio donji, skošeni, od vertikalnoga, gornjeg dijela kule. Na ostalim se proèeljima vijenac može samo pretpostaviti jer danas nije vidljiv zbog kasnijih prezidavanja ili prekrivanja žbukom. Kula koja se spominje u popisu stražarskih mjesta od 24. ožujka 1346., nakon Gunduliæeve kule, a ‘prema puèini’ jest Binèuliæeva kula „...super turrim Hellie de Binzola posta una, persone IIII”, poslije nazvana Gloton54, kao, primjerice, u zakljuèku Malog vijeæa 1446. godine kojim se regulira zatvaranje otvora kanalizacije prema moru rešetkama.55 Taj je dokument naveo i protumaèio Ž. Pekoviæ koji je položaj utvrde odredio na mjestu gdje završava Ulica za Karmenom i gdje na gradskom zidu postoji lom, zakljuèivši da je „...izgradnjom velikih bastiona i kortina ostala ugraðena u današnjem gradskom zidu, i na53 A 8.2.1361. odluèeno je da se zazidaju sve balisterije, otvori za strijeljanje na akrobalistama, na kuli Mula. [Mon. Rag. III., 1895: 65] 54 Beritiæ, 1956: 20 55 PAD, Min. Cons. XI., f. 61. 56 Pekoviæ, 1998: 82 57 Snimku je autorica dopunila tragovima ziða i zazidanih otvora [Fotogrametrijska snimka, Geographica, 2005.]. Zahvaljujem se Miljenku Žabèiæu na ustupljenoj dokumentaciji. [ZOD, 1981.] 58 PAD, Cons. Rog. XXIX., f. 5v.-6v.; PAD, Cons. Rog. XXXII., f. 21v. 59 PAD, Ref. XXXIII., f. 54v. 60 ‘Barbacanus’ je prvobitno potporni zid bedema. Poslije dobiva znaèenje samostalne kule ili bilo kojega samo-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne… J. PEKOVIÆ 236-247 21[2013] 2[46]

PROSTOR

zire se danas s unutrašnje strane”.56 Meðutim, do danas joj je u punoj visini saèuvano vanjsko, jugoistoèno proèelje, a to je vidljivo i na fotogrametrijskoj snimci toga dijela zidina iz 2005. godine.57 Saèuvani su i ostatci druga dva zida kule, danas vidljivi uz istoèno proèelje apside crkve Gospe od Karmena. Ta je utvrda nastala na spoju istoènog bedema Pustijerne i južnog poteza gradskih zidina, istoènije od danas vidljivog loma na gradskom zidu. Imala je tlocrt trapeza s naglašenim, oštrim jugoistoènim rubom (Sl. 9.), koji je s juga štitio vrata kroz koja se iz današnje Ulice od Pustijerne izlazilo na kameni rt. Kula Gloton se kao stražarsko mjesto navodi i u kasnijim dokumentima iz 1501. i 1511. godine.58  Razdoblje od 1420. do 1450. godine - Poèetkom 15. stoljeæa zabilježeni su radovi na popravljanju gradskih kula i zidina. Tako je 1408. godine donesena odluka za popravak Ugla sv. Ivana.59 To je ugao na kojem južni zid gradske luke, smjera istok-zapad, mijenja pravac prema jugu i spaja zidine prema puèini, a ispod kojeg je, na Pustijerni, bila crkva sv. Ivana. U dokumentima se taj potez naziva „zidine sv. Ivana” ili „ugao sv. Ivana”, a èeste su odredbe i o popravku „barbacanusa”.60 Iako neki autori smatraju da se svi ti nazivi odnose na Gunduliæevu kulu61, mišljenja sam da je ta ranija kuæa-kula, koja se spominje u popisu straža još 1346. godine, bila izgraðena na spoju tadašnjega sjevernoga i istoènoga gradskog zida na Pustijerni, a da je kasniji, jugoistoèni bedem dobio ime po obližnjoj crkvi sv. Ivana. Prilog ovoj pretpostavci jesu, dakako, i kasnije odredbe Vijeæa u kojima su navedena oba obrambena položaja: Gunduliæeva kula i Ugao sv. Ivana. Tako je 20. travnja 1428. bilo odluèeno da se popravi potporanj kule Jakova Gunduliæa62, a ista je odredba ponovljena i 20. veljaèe 1431. - kamen duljine 4 palme63 trebalo je donijeti s otoèiæa sv. Petra, a sve to za Turris Jacobi de Gondola post turrim Moli.64 Dio gradskog bedema, koji se u dokumentima nazivao ugao, zidine ili pak barbacanus sv. Ivana, mogao je biti polukružni bedem podignut u doba veæ razvijene upotrebe vatrenog oružja, koji je štitio kortinu prijašnjega gradskog zida na stalnog utvrðenja za obranu mosta, ulaza u tvrðavu ili grada. U 15. st. zbog pojave vatrenog oružja postao je samostalan bedem koji je štitio kortinu. [*** 1958: 522-523] 61

Beritiæ: 1952.

62 PAD, Min. Cons. IV., f. 155 63 1 palma = 0,25 cm 64 PAD, Min. Cons. V., f. 110. 65 PAD, Cons. Rog. I., f. 105 66 PAD, Min. Cons. I., f. 204 67

1 lakat = 0,71 m

68 PAD, Cons. Rog. II., f. 113v. 69 PAD, Cons. Rog. III., f. 301-302

potezu izmeðu Gunduliæeve kule i kule Gloton. Taj je zid saèuvan u potpunosti i ugraðen u volumen današnje utvrde sv. Ivana. Vrata za ulaz u prizemlje kule Mula zasigurno nisu mogla pružiti potrebnu sigurnost obrambenog položaja pa se u popisu radova na utvrðenjima Vijeæa umoljenih od 14. travnja 1418.65 navodi kako je potrebno, radi sigurnosti kule Mula, vrata preseliti na visoko, tako da se iz grada u kulu može doæi samo preko gradskog zida. Dokumentom od 16. svibnja 1418.66 bilo je zakljuèeno da treba povisiti zid izmeðu kule Mula i zidina sv. Ivana za 7 lakata67 te na toj novoj visini probiti vrata kule Mula, a stara vrata, koja su bila nisko, treba zazidati. Za izlaz na zid sv. Ivana trebalo je sagraditi kameno stubište. Odluèeno je, takoðer, „da se na povišenom zidu prema vani podigne krunište, a prema unutrašnjoj strani ‘archetti’ širine 1 lakat”. Navedeni radovi nisu tada izvršeni jer se u zakljuècima od 17. svibnja 1420. ponovno spominju.68 U razdoblju do 1424. godine zasigurno je podebljanjem ojaèan dio sjevernog zida Gunduliæeve kule pa je u tom dograðenom dijelu zida izvedeno stubište, a postavljena su i, tada nova, vrata za kulu Mula, saèuvana do danas na razini prvog kata Pomorskog muzeja, jer je u odluci o utvrðivanju grada, Vijeæa umoljenih, od 17. lipnja 1424.69 naveden samo popravak kruništa kule Mula. Do izgradnje zidina, ugla, tj. barbacanusa sv. Ivana, na prostor Mula i u prizemlje kule Mula moglo se dolaziti samo kroz vrata u prizemlju

Sl. 9. Pretpostavljeni izgled obrambenog položaja na Mulu i istoènog dijela Pustijerne oko 1350. godine, s kulom (1) i prostorom Mula (1a) ispred sjevernog zida Gunduliæeve kule (2). Na jugoistoènom dijelu kamenog rta nalazila se kula Gloton (3) kojoj su do danas u potpunosti saèuvani jugoistoèno, vanjsko proèelje (3a) i ostatci zidova uz istoèno proèelje crkve Gospe od Karmena (3b). Položaj je kontrolirao i vrata koja su se koristila za iskrcaj tereta po lijepom vremenu (4), u neposrednoj blizini crkve sv. Ivana (5), otkrivene pri arheološkim istraživanjima. Fig. 9. Assumed appearance of the defense position on Mulo and the eastern part of Pustijerna around 1350 with a tower (1) and Mulo area (1a) in front of the north wall of Gunduliæ’s tower (2). The southeastern part of the cape with Gloton tower (3) whose southeastern facade (3a) and the remains of the walls along the eastern facade of Lady of Karmen church have been entirely preserved until present (3b). The position was controlled by the gates which were used for unloading the goods (4) close to St Ivan’s church (5), discovered in archaeological excavations

243

244

PROSTOR

2[46] 21[2013] 236-247 J. PEKOVIÆ Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne…

Sl. 10. Pretpostavljeni izgled obrambenog položaja na Mulu i istoènog dijela Pustijerne oko 1420. godine, s kulom na Mulu (1), uz koju je dograðena kuæa èuvara luèkog lanca (1b) na proširenom gatu (1a) i kamenim kolutovima za privez luèkog lanca (1c). Položaj je bio zaštiæen visokim zidom koji je spajao Gunduliæevu i kulu na Mulu (2) te polukružnom utvrdom „ugao sv. Ivana” (3), koja je štitila i krajnji, istoèni dio Pustijerne, a u koju se ulazilo ranijim vratima (4). Fig. 10. Assumed appearance of the defense position on Mulo and of the eastern part of Pustijerna around 1420 with a tower on Mulo (1) with a guard’s house built onto it (1b) on an expanded gate (1a) and stone rings for port chain (1c). The site was protected by a tall wall which linked Gunduliæ’s and Mulo towers (2) as well as a semicircular fortress ”St Ivan’s Corner” (3) which also provided protection for the easternmost part of Pustijerna accessible through earlier gates (4)

Sl. 13. Slikarski prikaz Dubrovnika oko 1500. N. Božidareviæa (detalj) Fig. 13. Dubrovnik around 1500, painting by N. Božidareviæ (detail)

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Sl. 11. Pretpostavljeni izgled obrambenog položaja na Mulu i istoènog dijela Pustijerne oko 1470. godine, s otvorenom toretom koja je bila zaštita akvatorija i ulaza u luku (2). Zid torete nastavljao se na istoèni, vanjski zid (3) koji se spajao na jugoistoèni ugao ranije kule Gloton oblikujuæi „zidine sv. Ivana”. Fig. 11. Assumed appearance of defense position on Mulo and the eastern part of Pustijerna around 1470 with an open turret as a protection of the maritime zone and the port entrance (2). The turret wall was an extension of the eastern external wall (3) linked with the southeastern corner of the earlier Gloton tower forming ”St Ivan’s walls”.

Sl. 12. Pretpostavljeni izgled obrambenog položaja na Mulu i istoènog dijela Pustijerne oko 1500. godine, s pojaèanim zidovima torete (2a) i zidina sv. Ivana (3a). Tada je bio sagraðen do danas saèuvan sjeverni zid prema gradskoj luci (4). Fig. 12. Assumed appearance of the defense position on Mulo and the eastern part of Pustijerna around 1500 with the reinforced turret walls (2a) and St Ivan’s walls (3a). The north wall facing the city port was built at the time and has been preserved till today (4).

sjevernog zida Gunduliæeve kule, na liniji prvoga, sjevernog zida Pustijerne. Odluka Maloga vijeæa od 4. svibnja 1428. godine70, kojom je bilo odreðeno da nadstojnici daju izraditi nova vrata u blizini kule Mula, kod malih vrata („koja su tu stajala”), širine 4, a visine 8 palmi - mogla je znaèiti regulaciju prolaza na Muo kroz podebljanje zida na razini prizemlja Gunduliæeve kule. Ta su vrata saèuvana do danas u prizemlju dubrovaèkog Akvarija. Za kljuèeve je bio zadužen èuvar luèkog lanca koji je istovremeno kontrolirao istovar tereta na nasipu.71 Èuvar luèkog lanca je i stanovao na Mulu te imao pristup stubištem na gradski zid.72 Njegova je kuæa bila na sjevernom dijelu Mula koji je u poèetku bio slobodan, manipulativni prostor s kojeg se lanac za zaštitu luke do polovice 14. stoljeæa protezao prema Kaznenoj kuli (Sl. 3.9.), prema spomenutoj odredbi iz 1346. godine. Pravac pružanja lanca promijenjen je prema sjeverozapadu, do kule sv. Luke. Izgradnjom lukobrana Kaše akvatorij gradske luke bio je

zaštiæen postavljanjem još jednog lanca prema sjeveroistoku i lukobranu, a zbog poveæane opasnosti od napada bila je potrebna danonoæna straža. Na tehnologiju i naèin vezivanja luèkog lanca upuæuju neki arhivski dokumenti o popravcima te ostatci kamenih kolutova na proèeljima današnje kule sv. Ivana i Kaznene kule. Dugo se smatralo da su kameni kolutovi bili korišteni za privez brodova73, ali kasnijim je istraživanjima dokaza70 PAD, Min. Cons. IV., f. 158 71 Naime, istom je odredbom bio zabranjen istovar vapna u gradskoj luci. 72 PAD, Min. Cons. V., f. 125 73 Beritiæ, 1955: 53 74 Nièetiæ, 1986.b 75 Malo vijeæe 8.4.1423. nareðuje da se poprave i postave grede luèkog lanca. [PAD, Min. Cons. III., f. 53v.] 76 Odluka Malog vijeæa od 19.10.1434.: „da službenici opæinskih radova dadu urediti mali lanac koji se drži za lanac luke”. [PAD, Min. Cons. VI., f. 179] 77 A 12.1.1441.: „da se popravi drveni stup i kamen obale na koji je prièvršæena glava luèkog lanca” [PAD, Min. Cons.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne… J. PEKOVIÆ 236-247 21[2013] 2[46]

no da su služili za prièvršæenje luèkog lanca.74 Luèki lanac nosile su paralelno postavljene debele grede, vezane vjerojatno željeznim sponama na pravilnim razmacima.75 Lanac je bio glomazan i nezgodan za rukovanje pa su na njegovim krajevima bili prièvršæeni manji, željezni lanci76 koje se moglo lakše prièvrstiti na glavu i vitlo luèkog lanca.77 Drvene su grede držale lanac na površini, dok bi se on popuštao sa strane Mula, a vitlo je bilo smješteno u kuli Mula. Odlukom Vijeæa umoljenih od 9. kolovoza 1448. godine78 vitlo za luèki lanac iznosi se iz kule Mula i postavlja u kuæu èuvara luèkog lanca. U kasnijoj odredbi Malog vijeæa od 31. kolovoza 1448. godine79, kuæa èuvara lanca nazvana je ‘mala kula’, što je i odgovaralo gradnji debelim zidovima zbog njena položaja neposredno uz ulaz u gradsku luku, tako da je više podsjeæala na kulu negoli na kuæu za stanovanje (Sl. 10.). Promjena naèina vezivanja luèkog lanca i gradnja kuæe èuvara luke i lanca vjerojatno je uvjetovala proširenje i produljenje gata luke (oznaèeno crtkanom linijom na Sl. 10.). Kula Mula u sljedeæem se razdoblju nastoji usavršiti kao glavno obrambeno mjesto gradske luke. Tako je 16. ožujka 1443. godine80 odreðeno da se pripreme kamene konzole, a 9. svibnja 1448. godine81 odluèeno je da se kula Mula pokrije kao kula sv. Luke. Taj je zakljuèak ponovljen na vijeæanju 2. sijeènja 1451. godine.82 Prema saèuvanom ostatku trostruke otklesane konzole na vanjskom, južnom zidu izvorne kule, danas vidljivom iz prostora drugog kata Biološkog instituta, odreðen je položaj i naèin oblikovanja niza konzola, nad kojima je bilo krunište i èetverostrešni krov kule (Sl. 15.). U tom je razdoblju veæ bila izgraðena jedna vrsta torete oko mula i kuæe èuvara luèkog lanca, koja je bila iznutra prazna, samo s obilaznim hodnikom i stubištem za izlaz, zbog kontrole prolaza.83 Tako se u nekim kasnijim odredbama ta toreta naziva i ‘stražarska toreta’.84 Zid torete nastavljao se na vanjski zid koji je bio podignut istoèno od polukružnog barbacanusa sv. Ivana, spajajuæi se s jugoistoènim uglom ranije utvrde Gloton (Sl. 11.).  Razdoblje od 1470. do 1500. godine - Odluka da se toreta zaokruži i da se izvede VIII., f. 224v.], te 7.2.1441.: „da se daju tri ili èetiri komada drva za popravak vitla u luèkoj kuli, koje je služilo za natezanje lanca”. [PAD, Min. Cons. VIII., f. 233] 78 PAD, Cons. Rog. X., f. 216v. 79 PAD, Min. Cons. XII., f. 4v. 80 PAD, Min. Cons. IX., f. 165 81 PAD, Min. Cons. XI., f. 195 82 PAD, Min. Cons. XII., f. 216 83 PAD, Min.Cons. XII., f. 217v. 84 PAD, Min. Cons. XVII., f. 50v. 85 PAD, Cons. Rog. XX., f. 278v. 86 PAD, Cons. Rog. XXI., f. 21 87 PAD, Cons. Rog., XXII., f. 168

ojaèanje podebljavanjem zida donesena je 6. lipnja 1470. godine.85 Za te je radove postojao i nacrt koji je izložen Vijeæu umoljenih 10. studenoga 1470. godine.86 Nakon poveæanja debljine zidova vjerojatno su izvedeni do danas saèuvani svodovi nad prostorom izmeðu graðevina na Mulu i torete, te izmeðu spojnih, vanjskih zidova i polukružnoga barbacanusa sv. Ivana. Tako su svodovi mogli nositi povišenu platformu za topove. Ulica širine 5 lakata (današnja Ulica kneza Damjana Jude) oblikovana je izgradnjom gradskog zida prema gradskoj luci, sjeverno od poteza arsenala. Tom izgradnjom, koja je poèela 1475. godine87, poveæana je sigurnost luke. Prouèavajuæi navedene dokumente i rektifikacijom prikaza dubrovaèke luke Nikole Božidareviæa, te uoèavajuæi danas vidljive tragove puškarnica i topovskih otvora na vanjskom ziðu današnje utvrde - može se pretpostaviti izgled toga dijela obrambenog sustava oko 1500. godine (Sl. 12.-14.).

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Temeljem ostataka do danas saèuvanih zidova i arhivskih dokumenata, prije izgradnje kule na Mulu, pretpostavljen je položaj Gunduliæeve kule na spoju sjevernoga i istoènoga obrambenog zida Pustijerne te položaj Binèuliæeve kule (Gloton) na spoju istoènoga i južnoga gradskog zida. Kroz Gunduliæevu kulu izlazilo se na gat (Muo) gradske luke, s kojeg se, prema Kaznenoj kuli, protezao lanac koji je štitio akvatorij tzv. ‘unutrašnjeg mora’. Kula Gloton štitila je vrata za izlaz na kameni rt Pustijerne, koja su bila postavljena u os današnje Ulice od Pustijerne, uz koju je bila sagraðena crkva sv. Ivana, otkrivena pri arheološkim istraživanjima. Izgradnjom kule na Mulu 1346. godine poboljšana je kontrola prometa luke, a postavljanjem luèkog lanca

PROSTOR

245

Sl. 14. Pretpostavljeni pogled sa sjeveroistoka na toretu i kulu na Mulu te dio zidina sv. Ivana oko 1500. Fig. 14. Assumed view of the turret and Mulo tower from the northeast and the part of St Ivan’s walls around 1500

Sl. 15. Otklesani ostatak trostruke konzole Fig. 15. Remains of a triple cantilever

246

PROSTOR

2[46] 21[2013] 236-247 J. PEKOVIÆ Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne…

prema kuli sv. Luke poveæan je luèki akvatorij. Poèetkom 15. stoljeæa jugoistoèni dio Pustijerne zaštiæen je zidom koji se u dokumentima èesto spominje kao „ugao ili barbacanus sv. Ivana”. Taj bedem, koji je spajao ojaèani sjeverni zid Gunduliæeve kule i sjeveroistoèni ugao kule Gloton, vjerojatno je saèuvani, visoki polukružni zid ugraðen u volumen današnje tvrðave sv. Ivana. Oko 1420. godine na sjevernom se dijelu proširenog Mula gradi kuæa èuvara luèkog lanca koji je nadzirao i promet u gradskoj luci. Sredinom 15. stoljeæa oko Mula je podignut polukružni zid s obilaznim hodnikom, koji se u dokumentima naziva ‘stražarska toreta’. Od zida torete, prema jugoistoku i jugu, istoèno od polukružnoga barbacanusa, bio je sagraðen gradski zid koji se spajao s jugoistoènim uglom ranije kule Gloton. Odlukom iz 1470. zid je torete ojaèan podebljanjem, a izvedba svodova izmeðu zida torete i graðevina na Mulu te izmeðu gradskog zida jugoistoènog ugla i polukružnoga barbacanusa, omoguæila je formiranje povišene platforme za topove (Sl. 1.). Provedena istraživanja mogu biti temelj za analizu slijeda izgradnje bedema istoènog dijela Pustijerne s tvrðavom sv. Ivana od 16. stoljeæa do danas.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Literatura Bibliography

Izvori Sources

1. Adamoviæ, V. (1921.), O bedemima grada Dubrovnika, Dubrovnik 2. Beritiæ, L. (1952.), Izgradnja i utvrðivanje gradske luke, Dubrovaèko pomorstvo, Dubrovnik 3. Beritiæ, L. (1955.), Utvrðenja grada Dubrovnika, Zagreb 4. Beritiæ, L. (1956.), Ubikacija nestalih graðevinskih spomenika u Dubrovniku, „Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, 10, Split 5. Èremošnik, G. (1951.), Spisi dubrovaèke kancelarije I., Zapisi notara Tomazina de Savere 1278.1282., Zagreb 6. Diniæ, M. J. (1951.), Odluke vijeæa Dubrovaèke republike, knjiga I., Beograd 7. Engel, I. H. (1903.), Povijest dubrovaèke Republike, prijevod Ivana kan. Stojanoviæa 8. Ferjanèiæ, B. (1959.), Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, 2, Beograd 9. Luèiæ, J. (1984.), Spisi dubrovaèke kancelarije II., Zapisi notara Tomazina de Savere 1282.1284., Zagreb 10. Luetiæ, J. (1984.), Pomorci i jedrenjaci Republike dubrovaèke, Zagreb 11. Marasoviæ, J., Studija prostornog razvoja kompleksa Doma staraca 12. Medini, M. (1935.), Starine dubrovaèke, Dubrovnik 13. Nièetiæ, A. (1986.a), Luka starog Dubrovnika, „Naše more”, 1-2, Dubrovnik 14. Nièetiæ, A. (1986.b), Još o luci starog Dubrovnika, „Naše more”, 5-6, Dubrovnik 15. Pekoviæ, Ž. (1992./93.), Povijest ulice ‘Sub varicos’ u Dubrovniku, „Peristil”, Zagreb 16. Pekoviæ, Ž. (1998.), Dubrovnik, nastanak i razvoj srednjevjekovnoga grada, Split 17. Pekoviæ, Ž.; Kovaèeviæ, N. (2001.), Arheološko-konzervatorska dokumentacija, Dubrovnik 18. Petroviæ, S. (1972.), Artiljerija brodska, Pomorska enciklopedija, sv. 1., Zagreb 19. Smièiklas, T. (1906.), Diplomatièki zbornik, IV., Zagreb 20. *** (1879.), Monumenta Ragusina, Libri Reformationum I., Mon. Rag. I., Zagreb 21. *** (1882.), Monumenta Ragusina, Libri Reformationum II., Mon. Rag. II., Zagreb 22. *** (1895.), Monumenta Ragusina, Libri Reformationum III., Mon. Rag. III., Zagreb 23. *** (1896.), Monumenta Ragusina, Libri Reformationum IV., Mon. Rag. IV., Zagreb 24. *** (1897.), Monumenta Ragusina, Libri Reformationum V., Mon. Rag. V., Zagreb 25. *** (1958.), Vojna enciklopedija, Beograd

Arhivski izvori Archive Sources 1.

Graða Povijesnog arhiva u Dubrovniku [PAD]: - Acta Consilii Rogatorum [Cons. Rog.] - Acta Minoris Consilii [Min. Cons.] - Acta Diversae Cancelarie [Div. Canc.] - Liber Reformationum [Ref.] - Liber Viridis

Nacrti i planovi Drawings and Plans 1.

Arhitektonska snimka postojeæeg stanja utvrde sv. Ivana (1981.), Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Zavod za obnovu Dubrovnika [AF-ZOD] Fotogrametrijska snimka dubrovaèkih zidina (2005.), Geographica d.o.o., Split

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1. Sl. 2.

Autorica Digitalna ortofoto-karta, Državna geodetska uprava

Sl. 3., 5.-8., 10.-15. Autorica; za rekonstrukcije korištena arhitektonska snimka AF-ZOD Sl. 4. Pekoviæ, 1998. Sl. 9. Autorica, fotogrametrijska snimka: Geographica d.o.o. (2005.)

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne… J. PEKOVIÆ 236-247 21[2013] 2[46]

PROSTOR

247

Sažetak Summary

Spatial Development of the Eastern Part of Pustijerna’s Fortification System in Dubrovnik Until 16th Century By mid 9th century Dubrovnik was a strongly fortified and defended port town that withstood a long siege by the Saracens between 866 and 867. In 871 the joint navy forces of Dubrovnik and the Byzantine fleet defeated the Saracens and liberated Bari. From the early days the construction of its fortification system followed the expansion of the city which, due to its convenient position on the main shipping route, grew into a major trade junction between the Mediterranean and the hinterland as well as a safe place for seamen and traders. Improvements, additions and changes of the fortification system went parallel with the development of warfare techniques in different periods. They can be seen as a reflection of the historical and political circumstances in the region and at the same time as an investment in the trade and maritime security as an economic basis of the town’s prosperity and the well-being of its residents. Pustijerna, which was mentioned in the context of the third city expansion in the book De administrando imperio written in 949 by the Byzantine emperor Constantine VII Porphyrogenitus, was an urbanized area inhabited by traders, shippers and seamen. Lokrum island provided a natural protection of the maritime port zone from crashing waves while the rocky cape of Pustijerna shielded the safest part of the historic city port. This well protected zone in the 12th and 13th centuries served as a convenient location for the arsenals built along the north-facing town wall with the fortresses controlling the traffic and providing protection for the maritime port zone. According to the archaeological findings and the preserved thick walls on the ground-floor and firstfloor levels of the houses in the north-facing street which is today called Ulica od Pustijerne, it is assumed that the first north-facing town wall of Pustijerna was put up precisely on this site in the direction east-west. It was the first wall that had protected the port before Pustijerna was built up. The documents, which record the existence of houses-towers owned by aristocratic families along the town wall, suggest that the defence of the town was in the hands of the noblemen until the mid 15th century. The first structure recorded in the documents from 1222 was Ivan Gunduliæ’s house along the town

wall towards the port. It was presumably located on the joint between the north and east wall of Pustijerna as indicated by the archival register of the guards and the preserved remains of the thick walls. This tower gave access to the port pier which served as a traffic check point and the place where the maritime port zone was closed up by a port chain. The same tower controlled the gates in the axis of a street today known as Ulica od Pustijerne. The gates provided access to the easternmost part of the rocky cape, adjacent to St Ivan’s (”St John’s”) church discovered in the archaeological excavations of the present Lady of Karmen’s church. The joint between the eastern wall of Pustijerna and the south-facing town walls is the site of Binèuliæ family’s tower mentioned in the 1346 city register of the guards as the guardian place while the documents from 1501 and 1511 mention it under the name Gloton. The external, southeastern facade of this tower in its full height has been preserved until today and recorded by photogrammetric method in 2005. The remains of the other two walls, nowadays visible along the eastern facade of the Lady of Karmen’s church apsis, have also been preserved. It is therefore reasonable to assume that the layout of the fortress was trapezoid in shape with a very sharp southeastern corner which protected the south gates giving access to the rocky cape of Pustijerna. The documents refer to these gates as a passageway for unloading lime and stone in good weather conditions. Due to Geneva’s navy conquests, the Great Council of Dubrovnik introduced in 1346 numerous regulations concerning the construction of new fortresses and the additions to the existing ones following the beginning of firearms use. In the same period the maritime and commercial treaties were signed with the Italian towns Ancona, Barletto, Messina and Syracuse. Due to port safety, the Council reached a decision in 1346 to put up a stone fortress named Kula od Mula (”Mulo Tower”) on Mulo pier. The fortress was entirely built into the present fortress’s volume including a smaller house occupied by a port chain guardian. The latter was built along the northern tower wall according to a decision from 1448. It was the period when the town port pier

Biografija Biography JELICA PEKOVIÆ diplomirala je 1984. na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Kao arhitektica Arheološkog muzeja od 1985. bavi se istraživanjem i zaštitom graditeljskog naslijeða na širem podruèju Dubrovnika. Od 1993. kao glavna projektantica i konzervatorica tvrtke „Omega engineering d.o.o.” iz Dubrovnika vodi istraživanja, prouèavanja, projektiranje i obnovu znaèajnijih kulturnih dobara na podruèju Hrvatske.

JELICA PEKOVIÆ graduated in 1984 from the Faculty of Architecture in Zagreb. As an architect in the Archaeological Museum since 1985 she has been active in research and protection of the built heritage in the wider Dubrovnik area. Since 1993 she has been a head designer and a conservationist in the Dubrovnik-based practice ”Omega Engineering d. o.o.” in charge of research, study, design and renovation of the valuable cultural assets in Croatia.

was probably expanded and redesigned since the way of tying up the port chain was changed. In the early 15th century the list of repairs planned for the town towers and the walls contains an item called the Corner, the town walls or barbacanus of St Ivan as a location where the southern port wall in the direction east-west changes its course southwards and links with the sea-facing walls with St Ivan’s church below them. That semi-circular wall was erected in order to protect the curtain wall of an earlier town wall between Gunduliæ’s tower and Gloton tower at the time when firearms were increasingly used. It has been entirely preserved and built into the present St Ivan’s fortress’s volume. In the same period a part of the north-facing wall of Gunduliæ’s tower was made thicker and thus reinforced. The new gates were placed in order to provide access to the town pier while a new staircase was made for access to a defence position called St Ivan’s walls. By mid 15th century the Mulo tower was modified by an addition of triple stone cantilevers and a hipped roof. A semi-circular fortress called the guard’s turret according to the documents, was built around the tower and the port chain guardian’s house since the encircling passage on top was ideal for port traffic surveillance. The turret wall continued as the external wall which was erected east of the St Ivan’s semicircular barbacanus linking with the southeastern corner of the earlier Gloton tower. By the end of the 15th century, the tower wall of the semicircular fortress as well as the other linking walls were made thicker. In the same period the area between the Mulo structures and the semi-circular turret as well as the area between the semicircular barbacanus and the linking external walls were vaulted. This intervention resulted in the design of a raised cannon platform which certainly contributed to a more effective defence of Pustijerna and the southeastern part of Dubrovnik. An almost simultaneous construction of a still preserved wall north of the arsenals resulted in the layout of a street, nowadays called Ulica kneza Damjana Jude. In this way the north-facing fronts of Pustijerna’s houses were opened up and the port safety increased. JELICA PEKOVIÆ

Sl. 1. Fabrisovi stambeni sklopovi u Splitu: 1. Sklop na križanju Držiæeve i Višeslavove ulice, 1959.-1962.; 2. Sklop u Ulici Domovinskoga rata, 1960.-1963.; 3. Sklop na Glavièinama, 1960.-1965. Fig. 1. Three residential blocks on the map of Split: 1. block at the intersection of Držiæeva and Višeslavova streets, 1959-1962; 2. Block in Ulica Domovinskoga rata (Croatian War of Independence street), 1960-1963; 3. Block on Glavièine, 1960-1965

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

21[2013] 2[46]

PROSTOR

249

Hrvoje Bartuloviæ1, Andrej Uchytil2, Karin Šerman2 1 Sveuèilište u Splitu Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije HR - 21000 Split, Matica hrvatske 15 2 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

1 University of Split Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy HR - 21000 Split, Matica hrvatske 15 2 University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Izvorni znanstveni èlanak UDK 728.1 S.Fabris(497.5 Split)”1960/1970” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 3. 12. 2012. / 10. 12. 2013.

Original Scientific Paper UDC 728.1 S.Fabris(497.5 Split)”1960/1970” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 3. 12. 2012. / 10. 12. 2013.

Tri stambena sklopa arhitekta Stanka Fabrisa u Splitu iz 1960-ih Tipizirane stambene jedinice u razlièitim prostornim okolnostima

Three Housing Complexes in Split Designed by Stanko Fabris in 1960s Standardized Housing Units in Different Settings

Fabris, Stanko Split stambena arhitektura tipizirana gradnja 20. stoljeæe

Fabris, Stanko Split residential architecture standardized construction 20th century

Stambene zgrade arhitekta Stanka Fabrisa izgraðene u Splitu polovicom 20. stoljeæa pokazale su se kao dobar model za razmatranje procesa od planiranja do izvedbe zgrada unutar novonastalih društveno-politièkih okvira nakon Drugoga svjetskog rata. Analiza triju stambenih sklopova istog autora izgraðenih unutar samo pet godina omoguæila je uoèavanje slojevitosti ovakvog naèina izvedbe te potvrdila ove graðevine kao arhitektonsko naslijeðe vrijedno èuvanja.

The housing complexes designed by the architect Stanko Fabris, built in Split by mid 20th century, may be held up as illustrative examples of the building process from the planning stages to construction within the new social and political circumstances in the wake of World War II. The analysis of three residential complexes built within the period of five years provided insight into the complexity of the building process and confirmed that these buildings are worth protecting as valuable representatives of the built heritage.

250

PROSTOR

2[46] 21[2013] 248-259 H. BARTULOVIÆ, A. UCHYTIL, K. ŠERMAN Tri stambena sklopa…

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

u prvom dijelu 1960-ih, koje potpisuje Stanko Fabris kao voditelj Arhitektonsko-projektnog biroa Zagreb.4 Razotkrivanje slojevitosti ovakvog naèina organizacije graðenja pridonijet æe istraživanju procesa i moguænosti takvog ustroja, kao i predstaviti dobivene objekte kao vrijedno modernistièko arhitektonsko naslijeðe. U radu se iznose detaljni opisi sklopova, kronologija gradnje i sva faktografija potrebna za razumijevanje okolnosti u kojima su graðevine nastale, a to predstavlja podlogu za detaljnu analizu uloge arhitekta projektanta u suodnosu s ulogom arhitekta urbanista, koja slijedi u zakljuènim poglavljima.

FABRISOVI STAMBENI BLOKOVI U SPLITU RESIDENTIAL BLOCKS IN SPLIT BY S. FABRIS Kraj petoga i èitavo šesto desetljeæe 20. stoljeæa u Splitu prijelazno je razdoblje u kojem

ove prilike radikalno promijenjenog društveno-politièkog okvira kraja pedesetih i poèetka šezdesetih godina 20. stoljeæa posebno su se odrazile u arhitekturi. Poslijeratno je razdoblje uglavnom obilježila obnova razrušenoga graðevinskog fonda, zamrlih privrednih grana i uspostava novoga državnog sustava s proklamiranom socijalistièkom politikom. Pomanjkanje stambenog prostora pojavljuje se kao kritièan problem u gradovima koji su bili jaèe pogoðeni razaranjima tijekom Drugoga svjetskog rata. U gradu Splitu porušeno je ili ošteæeno 43% stambenog prostora pa je to rezultiralo vrlo niskim standardom življenja i potrebom za intenzivnom gradnjom stambenih zgrada.1 Uza stalni porast gradskog stanovništva, brzo i efikasno rješenje stambenih kapaciteta postavilo se kao zadatak svim relevantnim struènjacima i odgovornim tijelima. Opsežnost zadatka nalagala je reorganizaciju rada, koncentraciju struènih kadrova i uspostavljanje novih institucija poput zavoda za urbanistièko planiranje. Osnivaju se stoga nova velika graðevna poduzeæa koja su uvoðenjem novih tehnologija graðenja mogla ostvariti brzu, jeftinu i masovnu izgradnju u svrhu racionalizacije troškova. Sve je to nametnulo imperativ promišljanja moguænosti tipiziranja arhitektonskih projekata za stambene graðevine.2 Naèine djelovanja arhitekata unutar takvog ustrojstva možemo ilustrativno pratiti upravo na sluèaju obraðenom u ovome èlanku - primjerima triju stambenih sklopova3 izgraðenih

1 Pervan, 1957.b: 47-49 2 Domljan, 1969: 75 3 U ovome istraživanju termin stambeni sklop oznaèava više stambenih graðevina koje èine jednu prostornu cjelinu nastalu kao jedinstveno arhitektonsko rješenje. 4 Arhitekt Stanko Fabris (Split, 1909. - Zagreb, 1997.) diplomirao je na École Nationale Supérieure d’Architecture et des Arts Décoratifs u Bruxellesu 1939. godine. Nakon studija vraæa se u Split i zapošljava u upravi Primorske banovine kao projektant. Od 1942. do smrti živi i djeluje u Zagrebu, s iznimkom od 1945. do 1947. kada je bio referent arhitektonskog odsjeka Narodnog odbora u Bjelovaru. Od 1954. do umirovljenja 1980. vodi Arhitektonsko-projektni biro Zagreb (APB Zagreb). Laureat je mnogih nagrada i pohvala, od kojih treba istaknuti dvije za životno djelo: „Vladimir Nazor” (1981.) i „Viktor Kovaèiæ” (1995.). Svoje prve znaèajnije realizacije ostvaruje u stambenoj arhitekturi: stambena zgrada na Pavlinoviæevu trgu, Split, 1953.1957.; stambena zgrada u Bregovitoj ulici, Split, 1954.1957.; stambena zgrada u Vukovarskoj, Zagreb, 1956.1960. Potom ostvaruje i zavidan broj izvedenih javnih i industrijskih objekata, od kojih možemo izdvojiti: poslovna zgrada „Ferimport”, Trg maršala Tita, Zagreb, 1957.1962.; Sudska palaèa, Gunduliæeva ulica, Split, 1961.-1963.; osnovna i srednja ekonomska škola, Drniš, 1962.; vinarija, Split, 1958.-1962.; vinarija, Vršac, 1963.-1969. [*** 1981: 7; Špiriæ, 1998: 62; Baèiæ, 1999: 100-101; Uchytil i sur., 2009: 95-98; Juriæ, Vukadin, 2009: 131-132] 5 U to æe se vrijeme uza standardne natjeèaje za idejna arhitektonska rješenja pojedinih lokacija raspisivati ujedno i ciljani arhitektonski natjeèaji za tipske stambene graðevine kao ekonomski najjeftinije rješenje. Projekti ‘ekonomiènih stanova’ i tipskih stambenih zgrada prvi put æe se masovno primijeniti na prvomu splitskom ‘koncentriènom’ gradilištu stambenog naselja Ulice XX. dalmatinske divizije, na kojem je od 1959. do 1962. izgraðeno više od 500 tipskih stanova. [Tušek, 1996: 63-65, 80-89,163174; Tušek, 2011: 78-79] 6 Potkraj 1947. osnovan je pri Narodnom odboru Oblasti Dalmacije Urbanistièki centar Dalmacije sa zadatkom izrade i razrade urbanistièkih planova, odreðivanja lokacija i rješavanja drugih urbanistièkih problema unutar oblasti, a to je zaèetak organiziranoga urbanistièkog rada u Splitu i Dalmaciji. Tijekom svoga postojanja ova je organizacija nekoliko puta mijenjala svoje nazive i organizacijske oblike, a s radom je prestala 2002. godine. Godine 1972. Urbanistièki centar Dalmacije dobiva nagradu grada Splita za stvaralaèki, znanstveni i istraživaèki rad na unaprjeðenju urbanizma i graditeljstva na splitskom podruèju

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

su se dovršavali, nadograðivali i proširivali ansambli graðevina u sklopu postojeæe, ali narušene gradske strukture, nakon èega se krenulo u masovnu izgradnju novoplaniranih naselja na slobodnom prostoru koji okružuje užu gradsku jezgru, današnji „Split 2”. Za to uže gradsko podruèje izraðivane su urbanistièke studije razvoja na temelju kojih su se razraðivali detaljni urbanistièki planovi za stambena naselja ili èak urbanistièki projekti pojedinog bloka ili uliènog poteza, nakon èega bi se tražilo arhitektonsko rješenje samih zgrada. Dok je veæina projekata za te zgrade bila izravno naruèena od predodreðenoga arhitektonskog ureda, neki su proizašli iz arhitektonskih natjeèaja5, a neka su se rješenja primjenjivala na osnovi pozitivnog iskustva gradnje. U ovu drugu i treæu skupinu možemo svrstati odabrane stambene sklopove arhitekta Stanka Fabrisa ostvarene u Splitu tijekom 1960-ih godina. Dok je prvi sklop izgraðen na temelju prvonagraðenog rada na arhitektonskom natjeèaju, preostala dva i drugim podruèjima srednje i južne Dalmacije. [Pervan, 1967: 7-12; *** 1973: 6-20, 133; Matošiæ, 2012: 17-40] 7 Berislav Kalogjera (Korèula, 1923. - Split, 1999.) diplomirao je arhitekturu na Tehnièkom fakultetu u Zagrebu 1947. Nakon èetiri godine rada u rodnoj Koruèuli 1951. se zapošljava kao voditelj Odjela za urbanizam pri tadašnjem Urbanistièkom institutu - Centar za podruèje Dalmacije, sa sjedištem u Splitu. S prekidom od 1963.-1965., kada radi u Gani u arhitektonskom uredu Sveuèilišta Kumassi, do umirovljenja ostao je na tome radnom mjestu. [*** 1967: 85] 8 Važno je spomenuti prvi stambeni sklop koji je Fabris realizirao u Splitu. Radi se o stambenom bloku na Trgu Mihovila Pavlinoviæa (nekadašnji Trg Oktobarske revolucije) na Baèvicama iz 1955. godine, koji „karakterizira brižljivo komponirana struktura triju proèelja kojom se afirmira ideja maksimalnog korištenja vanjskih prostora stana u uvjetima mediteranskog klimata”. [Tušek, 2011: 66] Na tome projektu možemo naæi zaèetke razvoja Fabrisova specifiènoga arhitektonskog jezika, primjerice - poštivanje zateèenih urbanistièkih uvjeta te upotreba širokog inventara arhitektonskih elemenata i kolorita na proèelju. Sklop nije razmatran u temi ovoga rada jer u njemu nije primijenjeno tipizirano rješenje stambenog tornja s istovjetnim tlocrtom, kao što je to sluèaj za sva tri u èlanku analizirana sklopa. 9 Naruèitelj: Vojna pošta 7345-35, Split; projektant: Stanko Fabris, APB Zagreb, 1959.-1961.; izvedba: Tehnogradnja Split, 1961.-1962. Izvorni nazivi ulica u vrijeme izgradnje sklopa jesu Partizanska i Smodlakina ulica. [Viliæ, 1962.b: 8; Muljaèiæ, 1969: 78; Šegviæ, 2010: 284, 290] 10 Zanimljivo je da su za tu istu graðevnu èesticu veæ bila raspisana dva arhitektonska natjeèaja. Prvi, natjeèaj za Osnovnu školu Luèac, datira iz 1928., a drugi, natjeèaj za Trgovaèku akademiju, bio je 1939. godine. [Tušek, 1994: 47,108] 11 „Natjeèaj je imao posve specifièan oblik: pozvane su èetiri projektne organizacije s kojima je na temelju propisane skale cijena projektnih usluga sklopljen ugovor o izradi idejnog projekta, s tim da æe izmeðu njih odabrati onaj koji æe biti izveden i koji æe biti dodatno honoriran posebnom nagradom.” [Tušek, 1996: 100] 12 Trase obodnih ulica postavljene su u Regulacijskom planu Splita iz 1925. godine, izraðenom na temelju natjeèajnog rješenja Wernera Schürmanna. Kopija plana saèuvana je u Muzeju grada Splita, a podroban opis i komentar ostavili su B. Radunica i Lj. Karaman u dnevnim glasilima. [Tušek, 1994: 39]

Tri stambena sklopa… H. BARTULOVIÆ, A. UCHYTIL, K. ŠERMAN

sklopa razrada su urbanistièkih projekata koje je izradio Urbanistièki biro Split [URBS]6 pod vodstvom Berislava Kalogjere.7 Specifiènost ponavljanja arhitektonskog rješenja u razlièitim prostornim uvjetima otkriva okolnosti u kojima su arhitekti tada djelovali, a ujedno daje i temelje za razmatranje kvaliteta ili nedostataka obraðenih objekata.8 A sagledavanje tih graðevina u širem kontekstu, hrvatskom i svjetskom, omoguæit æe uvide u uloge pojedinih aktera, meðusobne utjecaje te prihvaæanje ili odbijanje odreðenih smjerova razvijanja arhitektonske misli, kao i pokušati odrediti poziciju splitske arhitekture u to doba. (Sl. 1.)  Sklop na križanju Držiæeve i Višeslavove ulice, 1959.-1962.9 (Sl. 2.-4.) - Ovaj stambeni sklop smješten je na zapadnim padinama brežuljka Gripe, na predjelu s kojeg se pruža pogled na gradsku jezgru i splitski zaljev. Upravo to objašnjava interes za izgradnjom upravo te lokacije i raspis natjeèaja kako bi se osigurala visoka kvaliteta rješenja.10 Kao pobjedniku na pozivnom natjeèaju11, Fabrisu je povjerena izrada projektne dokumentacije stambenog sklopa koji se sastoji od visoke graðevine smještene u sjeveroistoènom kutu parcele i dvaju dvokatnih zgrada postavljenih usporedno s okružujuæim ulicama. Formirani sklop od triju graðevina uklopio se skladno u svoju užu okolicu. S dva niža volumena planiranih zgrada sklop u potpunosti poštuje zateèenu uliènu mrežu, mjerilo i katnosti okolnih graðevina te završava izgradnju uliènih poteza.12 Time je stvoren i interni trg na koji su orijentirane galerije niskih zgrada i s kojeg se pristupa stambenom tornju što je u potpunosti odvojen od navedenih niskih graðevina pa se èita kao samostalna vertikala. Takav mikroambijent evocira ozraèje ‘mediteranskoga dvora’, omeðenoga zajednièkog prostora iz kojeg se pristupa individualnim stam-

248-259 21[2013] 2[46]

PROSTOR

251

Sl. 2. Sklop na križanju Držiæeve i Višeslavove ulice - situacija Fig. 2. Block at the intersection of Držiæeva and Višeslavova streets - layout plan

Sl. 3. Sklop na križanju Držiæeve i Višeslavove ulice, fotografija spoèetka 1960-ih Fig. 3. Block at the intersection of Držiæeva and Višeslavova streets, photo, early 1960s Sl. 4. Sklop na križanju Držiæeve i Višeslavove ulice - karakteristièni tlocrti Fig. 4. Block at the intersection of Držiæeva and Višeslavova streets - typical plans

252

PROSTOR

2[46] 21[2013] 248-259 H. BARTULOVIÆ, A. UCHYTIL, K. ŠERMAN Tri stambena sklopa…

benim jedinicama, a koji pronalazimo u starim gradskim naseljima Splita. Doista je šteta što je danas, u nedostatku parkirališnih mjesta, funkcija trga u potpunosti degradirana i pretvorena u parkiralište.

Sl. 5. Sklop u Ulici Domovinskoga rata - situacija Fig. 5. Block in Ulica Domovinskoga rata (Croatian War of Independence street) - layout plan

Sl. 6. Sklop u Ulici Domovinskoga rata, fotografija s poèetka 1960-ih Fig. 6. Block in Ulica Domovinskoga rata (Croatian War of Independence street) - photo, early 1960s

Sl. 7. Sklop u Ulici Domovinskoga rata - karakteristièni tlocrti Fig. 7. Block in Ulica Domovinskoga rata (Croatian War of Independence street) - typical plans

Gledajuæi sklop kao mikrocjelinu na parceli, proporcije visoke i dviju nižih zgrada uravnotežene su pa njihovi meðusobni odnosi èine kompaktnu cijelinu. Odnos dvanaesterokatnice prema širem kontekstu, posebice prema staroj gradskoj jezgri, bio je, meðutim, polemiziran od poèetka gradnje, te je to rezultiralo i sazivanjem „Savjeta o izgradnji visokih solitera na podruèju Splita”.13 Buduæi da je zgrada veæ bila u završnoj etapi izgradnje, Savjet je dopustio nastavak gradnje do projektom predviðene katnosti. Inženjersku promišljenost i racionalnost pristupa arhitekta Fabrisa oèitavamo u strukturi i raspodjeli stanova. Svi dvosobni stanovi, velièine 57 m2, smješteni su u neboderu sa po 4 stana na etaži; trosobne stanove, velièine 72 m2, smješta u zapadni, a 3,5-sobne stanove, velièine 86 m2, u južni objekt. Kako bi smjestio stanove u odabrane gabarite, svi su stanovi u nižim zgradama dvoetažni s galerijskim pristupom, što je prvi zabilježen sluèaj takve tlocrtne dispozicije stana u Splitu.14 Tako èisto razmještena struktura stanova i moderna tehnologija graðenja15 omoguæila je veliku slobodu u fasadnom oblikovanju kojoj je Fabris težio. Tretiranje proèelja kao ovojnice koja negira unutrašnji razmještaj prostora i njezino neoplastièno oblikovanje predstavlja suvremeni pristup arhitektonskom projektiranju kojega je Fabris pionir na našem podruèju. Sklop u Ulici Domovinskoga rata, 1960.1963.16 (Sl. 5.-7.) - Sljedeæi stambeni sklop za



Znanstveni prilozi | Scientific Papers

koji je arhitekt Fabris dobio narudžbu da projektira u Splitu nalazi se na južnom poèetku Ulice Domovinskoga rata koja je zapravo glavni ulaz u grad. Ovaj put zadatak mu je povjeren nakon što je projekt za cijeli blok izradio Urbanistièki biro Split s Berislavom Kalogjerom na èelu.17 Na kompliciranoj i delikatnoj zateèenoj situaciji (postojeæa izgradnja, arheološki ostatci, secesijske vile, trasa željeznièke pruge), kvalitetnim projektom arhitekta Kalogjere smješten je niz novih graðevina koje uspješno uspostavljaju odnose s postojeæim zgradama, ali i formiraju jako ulièno proèelje. Prepoznata je važnost ove gradske ulice kao glavne pristupne ceste iz smjera sjevera prema staroj gradskoj jezgri, stoga i ne èudi želja da se uz nju smjesti jedna vertikalna graðevina kao akcent prilaza gradu. Zadatak povjeren Fabrisu zapravo je svojevrsna interpolacija jer se veže na veæ postojeæu izgradnju u ulici koja datira spoèetka stoljeæa i meðuratnog razdoblja. Sklop se sastoji od dviju zgrada: peterokatnice ‘L’ oblika koja je spojena na zabat postojeæe zgrade uz ulicu i samostojeæe deseterokatnice. Kao i u prijašnjem sluèaju, stambeni toranj u potpunosti je odvojen od druge zgrade, no zajedno oni oblikuju pristupni trg na koti ulice, koji se i danas koristi kao vanjska terasa ugostiteljskih lokala, te denivelirano dvorište u kojem je saèuvana secesijska vila.18 Ta gabaritna razdioba i glavne orijentacije pojedinih dijelova sklopa predviðene su veæ urbanistièkim projektom. Arhitekt Fabris svojim je projektom poštovao te urbanistièke parametre. Promjenom glavne orijentacije u zadnjem ‘modulu’ niže zgrade veže se na orijentaciju postojeæe peterokatnice i ‘poštuje’ ulicu kao glavnu orijentaciju za stanove. Zanimljivost ove projektantske intervencije jest korištenje postojeæeg projekta stambenog nebodera, uz tek odreðene adaptacije na novu situaciju. Glavna razlika ovoga nebodera u odnosu na njegova prethodnika iz prošlog sluèaja jest smanjena katnost i odabir 13 Begoviæ, 1961: 9; Keèkemet, 1961: 3; Gamulin, 1962: 4 14 Tušek, 1996: 101 15 Prema sjeæanjima Tihomira Loliæa, zaposlenika Tehnogradnje u razdoblju od 1952. do 1969. godine, za gradnju armiranobetonske skeletne konstrukcije koristio se tada najsuvremeniji francuski model oplate UTINOR koji je omoguæavao istovremeno monolitno nalijevanje betona za zidove i stropne ploèe jednoga kata. Kao ispune vanjskih zidova ugraðivali su se Siporex montažni elementi od plinobetona koji su se proizvodili u Puli. Ploèe su bile debljine 10 cm, širine 60 cm, a visine pune etaže. Buduæi da popreèna armatura nije ugraðivana, ploèe su se mogle piliti na gradilištu u potrebne uže dimenzije bez teškoæa pa je to uvelike olakšalo gradnju. 16 Naruèitelj: Vojna pošta 7345-35, Split; projektant: Stanko Fabris, APB Zagreb, 1960.-1962.; izvedba: Tehnogradnja Split, 1962.-1963. Izvorni naziv ulice u vrijeme izgradnje sklopa jest Ulica žrtava fašizma. [Muljaèiæ, 1969: 82] 17 Pervan, 1957a: 11; Kalogjera, 1966c: 93

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

drukèije palete boja. Smanjenje katnosti bilo je uvjetovano lokacijskim rješenjem, a promjena palete boja odluka je projektanta koju, nažalost, više ne možemo razjasniti. Korištenje istog tlocrta za razlièite lokacije predstavljalo je ideju racionalizacije gradnje i sveopæu ekonomizaciju troškova. Velike potrebe za stambenim prostorom tražile su, naime, provjerena i brza rješenja.19 Da se ovaj pristup pokazao uspješnim, potvrðuje i izvedenih šest identiènih graðevina na Glavièinama, Fabrisova sljedeæeg sklopa.  Sklop na Glavièinama, 1960.-1965.20 (Sl. 8.-11.) - Najveæi stambeni sklop koji je arhitekt Fabris projektirao u Splitu jest onaj na Glavièinama, a sastoji se od šest identiènih tornjeva, visine 13 nadzemnih etaža naizmjenièno postavljenih u obliku vrhova dva susjedna slova ‘V’.21 Raspored i katnost tornjeva bila je odreðena idejnom studijom gradskog centra iz 1958. godine izraðenom u Urbanistièkom birou Split s Berislavom Kalogjerom kao glavnim projektantom.22 Osnovna premisa bila je završiti kompoziciju planiranoga gradskog centra koji se protezao od Marmontove ulice na jugu do parka Turske kule na sjeveru. Ta planirana, ali nikad ostvarena pješaèka magistrala trebala je predstavljati centar grada doživljen kao niz manjih prostora podreðenih mjerilu èovjeka i njegovim svakodnevnim potrebama. U brzom kretanju vozilima po planiranoj i izvedenoj ‘kružnoj’ prometnici, koja definira obod središta grada, poèetak gradskog središta trebao se doživljavati u jakim akcentima - visokokatnicama na Glavièinama. Iako su neke zgrade i trgovi te planirane šetnice izvedeni, ideja kontinuiranoga pješaèkog poteza nije dokraja realizirana.

U svakome Fabrisovu neboderu na Glavièinama nalaze se 52 identièna dvosobna stana, rasporeðena 4 po etaži. Do stana vode jednokrake stube ili dva dizala koja zasebno voze na parne i neparne katove. Svi neboderi imaju nadgraðe zamišljeno kao zajednièka terasa 18 Kao glavni nedostatak urbanistièkog projekta treba spomenuti odnos prema secesijskim vilama. Uspostavljajuæi novu prostornu hijerarhiju, nekoæ velebna zdanja gradskih moænika - vile - izgubile su svoju reprezentativnost, a time i karakter izgradnje na ladanju. To se najviše oèitava u odnosu deseterokatnice i vile sa sjeverne strane. Odnos novogradnje i maloga broja ladanjske splitske arhitekture tema je koja je itekako danas aktualna te zahtijeva podrobniju analizu u nekom novom istraživanju. 19 Šegviæ, 1960: 5-6; Perkoviæ, 1957: 43-46 20 Naruèitelj: Vojna pošta 7345-35, Split; projektant: Stanko Fabris, APB Zagreb, 1960.-1963.; izvedba: Tehnogradnja Split; 1962.-1963., 1964-1965. [Viliæ, 1962.a: 6; Muljaèiæ, 1969: 82; Šegviæ, E., 2010: 284, 293] 21 Tušek, 2011: 86 22 Kalogjera, 1961: 9-34; Kalogjera, 1966.a: 71-74; Kalogjera, 1966.b: 86-88 23 Begoviæ, 1961: 9 24 Pervan, 1957.b: 47-49

Tri stambena sklopa… H. BARTULOVIÆ, A. UCHYTIL, K. ŠERMAN

248-259 21[2013] 2[46]

PROSTOR

253

stanara. U prizemlju jednog nebodera planiran je djeèji vrtiæ, koji je i danas u funkciji. Slobodna površina izmeðu nebodera, zamišljena kao ‘zelena oaza’, danas je pretvorena u niz neureðenih parkirališta pa se time uvelike izgubilo na kvalitetnom vanjskom boravku. Dodajmo još tome da se Turska kula nije nikada adekvatno uredila te ni danas ne funkcionira kao gradski park. O izgradnji ovoga sklopa oèitovao se i „Savjet o izgradnji visokih solitera na podruèju Splita”, koji je zasjedao u poèetku izgradnje ovih šest zgrada.23 Savjet je predložio da se predviðena gradnja snizi sa 12 na 8 katova kako se ne bi narušila slika grada. No, kako se radilo o savjetodavnom tijelu, bez jasne ovlasti i obvezujuæih odluka, gradnja se nastavila po planiranom projektu, prepuštajuæi glavnu odluku investitorima, planerima i projektantima objekata. Jasno da u doba velikog nedostatka stambenog prostora ideja o smanjivanju katnosti, a time i broja stanova, nije bila prihvaæena.24

Sl. 8. Sklop na Glavièinama - situacija Fig. 8. Block on Glavièine - layout plan

ULOGA ARHITEKTA URBANISTA ARCHITECT AS URBAN PLANNER U specifiènim okolnostima poslijeratnoga Splita, koji prvo nastoji obnoviti narušenu gradsku matricu, a potom teritorijalno ekspandirati na prazan prostor, urbanisti su promišljali i predviðali nove graðevine, stvarajuæi pritom kompoziciju s postojeæim graðevnim fondom u gradotvorne volumene modernoga Splita.

Sl. 9. Sklop na Glavièinama, fotografija s kraja 1960-ih Fig. 9. Block on Glavièine, photo, late 1960s

U analiziranim sluèajevima Kalogjera pri izradi projekata uspostavlja organizaciju prostora s izduženim i meðusobno razmaknutim

Sl. 10. Sklop na Glavièinama - karakteristièni tlocrti stambenog tornja Fig. 10. Block on Glavièine, typical plans of the residential tower

254

PROSTOR

2[46] 21[2013] 248-259 H. BARTULOVIÆ, A. UCHYTIL, K. ŠERMAN Tri stambena sklopa…

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

je poslužila kao osnova za izvedbu šest identiènih stambenih tornjeva na Glavièinama (Sl. 12.). Težeæi produžiti gradski centar, s poèetkom u Marmontovoj ulici sve do Turske kule na sjeveru, planiran je kontinuirani niz trgova i pješaèkih ulica na koji bi se vezale okolne postojeæe graðevine, pretežito stambene namjene, kao i novoplanirane zgrade. Doista je šteta što se ta pješaèka ulica nije u potpunosti izvela, veæ tek u dijelovima i bez poveznica. Uspješnom ipak možemo valorizirati izgradnju šest tornjeva kojom su dani obrisi sjevernoj ‘slici grada’ i koji zajedno s nizom kvalitetnih kasnijih ostvarenja oblikuju prepoznatljivu siluetu grada Splita.31 Zasluga je Berislava Kalogjere, autora urbanistièkog projekta za stambene sklopove uz Ulicu Domovinskoga rata i na Glavièinama, u kvalitetnom sagledavanju postojeæega gradskog tkiva i promišljanju buduæega razvoja grada Splita. Osnove tih razvojnih ideja i danas predstavljaju aktualne teme pa se mogu kvalitetno nadograðivati, a hoæe li se to uistinu dogoditi, pokazat æe vrijeme. Sl. 11. Sklop na Glavièinama - proèelja stambenog tornja Fig. 11. Block on Glavièine, residential tower, elevations

graðevinama, koristeæi logiku CIAM-ova promišljanja novoga urbanizma grada25, ali ih i po potrebi ‘spaja’ s postojeæom izgradnjom te preko ‘spojnog elementa’ poštuje neku veæ uspostavljenu prostornu hijerarhiju i red. Primjerice, u sklopu u Ulici Domovinskoga rata novoplanirane graðevine postavljene su okomito na ulicu, ali su spojene s postojeæim zgradama preko segmenata koji su orijentirani na ulicu. Orijentacija novoplaniranog nebodera takoðer ukazuje na poštovanje prema ulici kao zateèenomu gradotvornom elementu (Sl. 13.). Sve navedeno ukazuje nam na svjesnost o složenosti i povijesnoj slojevitosti gradske strukture, kao i o delikatnosti planiranog zahvata u prostoru, te na vještinu konstruiranja svih elemenata u jednu skladnu prostornu cjelinu. Kalogjera uvažava sve povijesne slojeve grada i donosi novi koji ih nadograðuje. Stoga možemo ustvrditi da se ovdje radi o „integraciji novih sadržaja u postojeæu gradsku strukturu, što je više od puke interpolacije”.26 Tu možemo oèitati Kalogjerin uroðeni senzibilitet i kontekstualnost: roðeni Korèulanin, stanovnik Splita, poznavatelj Dalmacije i Mediterana poput Vitiæa27, Šegviæa28 i Fabrisa29, dobro poznaje i „osjeæa gramatiku i sintaksu mediteranske kompaktne urbane strukture”30, traži u svojim projektima harmoniènu koegzistenciju, dijalektièku igru staroga i novoga poput one u starogradskoj jezgri Splita, nastalu iz reorganizacije Dioklecijanove palaèe tijekom stoljeæa. Iste postavke možemo oèitati i u Kalogjerinoj idejnoj studiji gradskog centra iz 1958., koja

25 U sklopu èetvrtog Kongresa CIAM-a 1933. godine raspravljalo se o planiranju stambenih naselja koja bi trebala biti na najboljim lokacijama s osiguranim kvalitetnim osunèanjem svakoga novog stana. Iz higijenskih razloga zgrade je trebalo odmaknuti od glavnih prometnica, a s pomoæu modernih tehnologija trebalo je graditi višestambene graðevine na razmacima koji osiguravaju adekvatno osunèanje i oslobaðaju teren za velike parkovne površine. 26 Vladimir Malekoviæ, pri opisivanju projekta hotela Neptun u Rovinju iz 1950. arhitekta Julija De Luce, konstatirat æe da arhitekt „razvija koncept integracije u postojeæu gradsku strukturu, a ne samo puke interpolacije” [Malekoviæ, 1983: 107; Galoviæ, 2003: 18]. Smatramo da je isti pristup uoèljiv i u Kalogjerinim projektima. 27 Šerman, 2005: 27-47 28 Uchytil, 2003: 145-147 29 Baèiæ, 1999: 95-99 30 Šerman, 2005: 34 31 Rijeè je o nizu istaknutih arhitektonskih ostvarenja: 2 stambena tornja Ivana Vitiæa iz 1968., 3 stambena tornja Ive Radiæa iz 1968., stambena zgrada „Kineski zid” Frane Gotovca iz 1970.-1971., 3 stambena tornja Frane Gotovca iz 1979., gradski stadion Poljud Borisa Magaša iz 1979., te novi stambeni sklop Sukošan-Sjever Lee Pelivan i Tome Plejiæa iz 2009. godine. 32 Candilis, 1978: 38-41, 84-87 33 Blanc Mesnil, 1956.; Chatenay Malabry, 1957.; Bobigny, 1957. 34 Godine 1954. francuska je vlada raspisala natjeèaj pod nazivom „Operacija Milijun” na kojem je pobijedio ured Candilis-Josic-Woods. Cilj natjeèaja bio je definirati projekt koji smanjuje troškove gradnje trosobnih stanova s 1,5 na 1 milijun tadašnjih franaka. Na temelju tog projekta kroz sljedeæu je dekadu ured izgradio 10.000 graðevina diljem Francuske i prekomorskih francuskih teritorija. 35 Urbanistièki plan naselja Trnsko izraðen je 1959. u Urbanistièkom zavodu grada Zagreba, a u njemu su sudjelovali Zdenko Kolacio, Mirko Maretiæ i Josip Uhlik. Šest nebodera èine središte naselja, svi su dijagonalno zaokrenuti, od èega ih je èetiri postavljeno u nizu, a dva su pridružena krajnjem, èetvrtom, pa zajedno tvore oblik slova ‘J’ [http://www.novi-zagreb.info/kvartovi/trnsko/ /1.6. 2012./]. Koordinaciju izgradnje vodila je Direkcija za izgradnju južnih predjela Zagreba, koje se odobrenja nalaze na projektno-tehnièkoj dokumentaciji. Jelinek æe se poslije

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

ULOGA ARHITEKTA PROJEKTANTA ARCHITECT AS DESIGNER Preostaje još ispitati ulogu Fabrisa kao tvorca arhitektonskih rješenja zgrada. U tu svrhu usporedit æemo promatrane graðevine s ostvarenjima drugih autora iz istoga razdoblja kako bismo utvrdili glavne karakteristike prostornih rješenja i oblikovne kvalitete analiziranih zgrada. Artikulacija funkcije, studije osunèanja i ventilacije prostorija, plastiènost oblikovanja zgrade - tek su neke od preokupacija koje vežu Fabrisove projekte s projektima arhitektonskog ureda Candilis-Josic-Woods. Tretiranje prozora ne kao rupe u zidu, veæ kao elementa koji kvalitetno osvjetljava cijelu prostoriju i ujedno pruža pogled prema eksterijeru u punoj visini etaže, „dopuštajuæi èak i djeci pogled van”32 - njihove su zajednièke postavke. Temeljem toga zid ostaje kao solidna puna ploha koja pokriva dio proèelja i definira horizontalne i vertikalne praznine. Nizanjem i izmjenom tih elemenata nastaje pak uzorak kojim se oblikuje proèeljpožaliti kako su „urbanistièki normativi horizontalno i vertikalno rigorozno definirali dimenzije stambenih volumena na èetverokatne i osmerokatne nizove, te dvanaesterokatne ili šesnaesterokatne nebodere” pa kako je „u tim ogranièenim uvjetima za oblikovanje projektantu ostavljena samo igra na proèeljima”. [Margaretiæ Urliæ, 2009: 15] 36 „Neboderi u Trnskom inaugurirali su specifièno tanko armiranobetonsko nosivo ziðe debljine 16 cm, koje ne oduzima mnogo od tlocrtne površine, a osigurava jednaki stabilitet protiv potresa poput debljih nosaèa. Pravo ‘èudo tehnike’ tada je bila monolitna križno-armirana stropna betonska ploèa (8´8´0,16 m), koja je prvi put u tim dimenzijama bila primijenjena u stambenoj izgradnji.” [http:// www.d-a-z.hr/hr/projekti/6-nebodera-u-trnskom,689. html# /1.6.2012./] 37 „Bijelim vertikalnim vrpcama i bridovima kvadra ukazuje se na podjelu stambenih jedinica. Prevladava neutralna bijela boja proèelja, no uz modru nijansu kaseta kupaonica, i parapeti katova su koloristièki izdvojeni u tamnijoj plavoj boji, što ne ugrožava sklad objekta.” [http://www. d-a-z.hr/hr/projekti/6-nebodera-u-trnskom,689.html# /1.6.2012./] 38 Kao uspješno ostvarenje zasigurno treba spomenuti i zgradu arhitekta Nevena Šegviæa na Dražancu iz 1959. godine, koji je prvi u Splitu primijenio takvu vrstu oblikovanja. [Gamulin, 1991: 30; Tušek, 2011: 73] 39 Jedna u nizu debatnih veèeri, koje je organiziralo Društvo inžinjera i tehnièara Split poèetkom 1950-ih, održala se 26.5.1953. na temu „Problem boje u arhitekturi”, što ukazuje i na ranija promišljanja o boji i njenu utjecaju na arhitektonsku koncepciju objekta. 40 Begoviæ, 1961: 9; Vlahoviæ, 1962: 4; *** 1962: 6; *** 1996: 15-18 41 Šegviæ, 1950: 16 42 „Radovi Stanka Fabrisa najviše odskaèu svojim individualitetom, iako su pretežno inspirirani brazilskim rezultatima. Njegovi stambeni blokovi na Baèvicama po svojoj arhitektonskoj opremi i inventaru i stvaralaèkoj slobodi znatno se izdižu iznad poslijeratnog prosjeka. To je raskošna suvremena arhitektura, koja koristi tehniku i njene moguænosti. Možda je malo upitna njegova upotreba kolor-plastike na veoma plastièno razvedenim objektima.” [Šegviæ, 1957: 38] 43 Rašica, 1960: 35-43 44 Odak, 1986: 146

Tri stambena sklopa… H. BARTULOVIÆ, A. UCHYTIL, K. ŠERMAN

248-259 21[2013] 2[46]

PROSTOR

255

no platno (Sl. 14.). Na primjerima zgrada izgraðenih krajem 1950-ih u Francuskoj prema projektima ureda Candilis-Josic-Woods uoèavamo jasne sliènosti u oblikovanju objekata, proizašle iz sliènih kontekstualnih uvjeta (Sl. 15.).33 I u Francuskoj se, naime, tražila racionalna i ekonomièna gradnja te inzistiralo na brzoj realizaciji i velikom broju stanova po graðevini.34 Mehanizacija gradnje i uporaba novih materijala zahtijevali su predznanje i suradnju sa srodnim strukama. Sve su te preduvjete kvalitetni arhitektonski uredi poput Fabrisova, kao i onaj francuskoga trojca, uvijek maksimalno poštovali i koristili, nikada ne gubeæi iz vida osnovnu zadaæu arhitekture, a to je zadovoljenje proširene funkcije - kvalitetan stan i zajednièki suživot stanara. Komparaciju pak uloge arhitekta projektanta, kojemu je povjerena izrada projektne dokumentacije objekta bez moguæih volumenskih ili gabaritnih intervencija, moguæe je povuæi izmeðu Stanka Fabrisa i Slavka Jelineka. Jelineku je, naime, povjerena izgradnja šest tipiziranih stambenih tornjeva u naselju Trnsko u Novom Zagrebu (Sl. 18. i 19.).35 Zgrade Slavka Jelineka, projektirane poèetkom 1960-ih, a izgraðene od 1964. do 1965. godine, predstavljaju pomak u tehnologiji graðenja stambenih tornjeva36, a njegova su proèelja „riješena kao vjeran odraz prostornog rasporeda”.37 Simetriènost i jednostavnost forme, upotreba kolorita te korištenje bijelog rastera poveznice su u oblikovanju proèelja kod Jelineka i Fabrisa, no dinamiènost postignute kompozicije u odnosu prema multiplikaciji istoga katnog segmenta daje, zapravo, u potpunosti razlièit cjelokupni dojam objekata. Iako æe obilježavanje skeletnog rastera konstrukcije na proèelje postati èest motiv stambene arhitekture toga doba38, rijetki primjeri uspješno artikuliraju sve proèeljne elemente (zidane plohe, staklene otvore, zaštitu od sunca, parapetne ispune) u jedinstvenu dinamiènu kompoziciju, kao što to radi arhitekt Fabris. Odluka o bojanju cijelog objekta žarkim bojama bila je eksperiment za poèetak 1960-ih39, koji je izazvao mnogo polemika, a posebice u sluèaju arhitekta Fabrisa koji je svakom svojom realizacijom stambenih sklopova poticao brojne diskusije u novinskim èlancima.40 „U traženju arhitektonskog izraza naših novih stambenih objekata u svom razvitku moramo prijeæi široku skalu umjetnièkih sredstava”, polemizirao je Šegviæ u jednom od svojih kritièkih tekstova.41 Stoga možda i zaèuðuje njegova osuda Fabrisovih iskoraka u tom pogledu.42 Kolor-plastiku43 graðevine istraživali su i arhitekt Rašica na zgradama u Zadru te Vitiæ u Zagrebu. „Slikarski tretman apstraktne kompozicije fasadnog plana”44, realiziran

Sl. 12. Izvadak iz urbanistièke studije gradskog centra, 1957. Fig. 12. Extract from an urban-planning study of the city centre, 1957

Sl. 13. Izvadak iz detaljnoga urbanistièkog plana gradskog bloka omeðenog Ulicom Domovinskoga rata, Ulicom kneza Ljudevita Posavskog i Bihaækom ulicom; situacija s ucrtanim novoplaniranim graðevinama, 1957. Fig. 13. Extract from a detailed urban plan of the city block bordered by three streets: Domovinskoga rata, Kneza Ljudevita Posavskog and Bihaæka; layout plan with newly-planned buildings, 1957

256

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

2[46] 21[2013] 248-259 H. BARTULOVIÆ, A. UCHYTIL, K. ŠERMAN Tri stambena sklopa…

Sl. 14. Obrazloženje za oblikovanje stambene graðevine, izvadak iz priloga prvonagraðenog rada autora Candilisa, Josica i Woodsa na natjeèaju „Operacija Milijun” Fig. 14. Argumentation for residential building design, extract from the first-award winning entry submitted by Candilis, Josic and Woods for the competition ”Operation Million”

Sl. 15. Detalji graðevine u Chatenay Malabryju u Francuskoj, autori: Candilis, Josic, Woods, 1957. Fig. 15. Building in Chatenay Malabry, France, designed by Candilis, Josic and Woods, details, 1957

na Vitiæevoj stambenoj zgradi u Laginjinoj ulici u Zagrebu 1962. godine (Sl. 16.), i na zgradama arhitekta Fabrisa posjeduje zajednièku neoplastiènu logiku primjene boje, no svaki od autora interpretira ju na sebi svojstven naèin. Specifièan je upravo Fabrisov doprinos navedenoj temi. Odabir razlièitih tonskih skala na svakomu od stambenih sklopova govori o uvjerenosti arhitekta Fabrisa da je kolor-plastika ispravan naèin oblikovanja stambenih zgrada.45 Tu se èita i senzibilnost prema kontekstu u kojima su zgrade smještene. Podno Gripa, s glavnom vizurom prema gradskoj luci, prvi Fabrisov neboder doživio je više prebojavanja, dok nije ustolièen u žutom tonu s crvenim akcentima, odražavajuæi jakost mediteranskog sunca. Najneutralniju tonsku skalu imao je sklop u Ulici Domovinskoga rata; odabir smeðe-maslinastih tonova odgovara tonovima veæ postojeæih okolnih zgrada. Sivo-plavi tonovi upotrijebljeni na proèeljima sklopa na Glavièinama (Sl. 17.) uklapaju se u tonalitet splitskog zaleða koje tvore planine Mosor i Kozjak. Ekspresivnu pojavnost donekle je ublažila dotrajalost zgrada i izblijedjelost boja, ali se osnovna koloristièka koncepcija proèelja i dalje èita. Kvaliteta izbalansiranosti i odmjerenosti ploha ovdje se oèitava i u èinjenici što nijedan od triju analiziranih stambenih tornjeva nije jednake visine, kao i èinjenica da nisu primjenjivani isti tonaliteti, a da pritom nisu izgubile ništa od skladnosti uspostavljene likovne igre. Apliciranje izbalansiranih geometrijskih odnosa na proèelja, koja ujedno moraju zadovoljiti funkcije i potrebe svoje unutrašnjosti, Fabris rješava u suodnosu s organizacijom stanova pa se sve izmjene na proèeljima koje dovode do likovne igre odražavaju u svojoj unutrašnjosti kao niz razlièitih doživljaja. Tako sama fenestracija istomu prostornom okviru omoguæava dva potpuno razlièita efekta i ambijenta, èime je doživljajno izbjegnuta multiplikacija jednog te istog stana

i nadograðena kvaliteta života stanara. Tu možemo uspostaviti izravnu vezu s Vitiæevim stambenim sklopom u Laginjinoj ulici u Zagrebu. Arhitekt Vitiæ, koristeæi element zaštite od sunca - grilje u visini kata koje klize duž južnog proèelja stambenog nebodera i time prekrivaju mrežu staklenih stijena francuskih prozora ili punih zidnih ploha obojanih naizmjenièno u crvenu, zelenu, žutu i zelenu boju - uspostavlja složenu geometrijsku i koloristièku igru koja se neprestano izmjenjuje.46 Još jedna zanimljivost veže ove stambene sklopove, a to je nepostojanje vanjskih prostora pojedinog stana, u smislu balkona ili loðe. A takav jedan prostor uvelike pridonosi kvaliteti stanovanja, posebice u blagoj mediteranskoj klimi u kojoj Split, zahvaljujuæi svome geografskom položaju, postojano uživa.47 No, vješta upotreba francuskih prozora koji svojim otvaranjem pretvaraju i onaj unutarnji prostor u svojevrstan nastavak vanjskoga - rješenje je koje ukazuje na vješto i promišljeno korištenje arhitektonskih elemenata tako da oni osiguraju optimalne uvjete života u stanu.48

ZAKLJUÈAK CONCLUSION U doba velikog nedostatka stambenog prostora, koji je diktirao ubrzanu produkciju graðevina, brzu izvedbu i ekonomizaciju gradnje, uspješno je izraðeno i provedeno više studija urbanistièkog razvitka Splita, i to kako cjelokupnoga grada tako i urbanistièkih projekata blokova, centara i ulica. Takva organiziranost i operativnost sustava u Splitu danas, nažalost, više ne postoji, o èemu svjedoèe konstantne prostorne devastacije. Možemo uvidjeti da su se i unutar takvoga zahtjevnog sustava arhitekti uspješno nosili s postavljenim uvjetima i nadopunjavali kvalitetnim prostorno-urbanistièkim i arhitektonskim rješenjima. Podjela uloge na arhitekta urbanista i arhitekta projektanta u analiziranim 45 „Dok sam radio jednu od najljepših splitskih kuæa u ono vrijeme na Baèvicama, Spliæani su je prozvali papagalo jer je bila prva kuæa u Splitu koja je bila bojana…To su bile velike plave mrlje, a parapeti ispod prozora su bili žarko crveni. Fantastièan sklad boja.” [*** 1996: 16] 46 Šerman, 2005: 40 47 Fabris je svoje odluke svjestan pa je obrazlaže: „To su bili vojni stanovi. Vojska je tražila da stan mora imati toliko i toliko èetvornih metara. Ako postavim balkon, on mi oduzima 1,75 m2 od stana. Htio sam tim malim, obiènim ljudima staviti balkon, ali oni ne znaju pravilno koristiti balkon, pa on ubrzo postane ropotarnica na koju svašta odlažu. Umjesto balkona, neboderu sam dao francuske prozore i boju i time sam poveæao kvadraturu stana.” [*** 1996: 16] 48 „… kod svakog projektantskog problema uvijek postoje izvjesne potrebe koje se mogu jasno definirati u granicama izmeðu maksimalnih i minimalnih zahtjeva, a i sam izbor logièkog modela može, kako je Christopher Alexander isticao, varirati u zavisnosti od vrste i složenosti postavljenog problema!” [Jencks, 1985: 436]

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Tri stambena sklopa… H. BARTULOVIÆ, A. UCHYTIL, K. ŠERMAN

248-259 21[2013] 2[46]

PROSTOR

257

sluèajevima osigurala je kvalitetno promišljanje svih kljuènih aspekata koji utjeèu na rezultat urbanistièkog i arhitektonskog projekta, kao i temeljit pristup zadatku. Na razini urbanistièkog projekta prvenstvo se davalo rješavanju meðusobnih odnosa graðevina i položaju unutar gradske strukture te stvaranju mikrocjelina vanjskoga prostora koji osiguravaju ugodan boravak graðana. Na razini arhitektonskog projekta ovakvom su metodom rada predodreðene dimenzije, postava i orijentacija novoplanirane graðevine. Time se fokus zadatka u sluèaju višestambenih graðevina stavlja na kvalitetno rješavanje stanova kao osnovnih jedinica, potom promišljanje zajednièkih prostora stanara te na eventualno smještanje uslužnih djelatnosti u prizemlju stambenih sklopova. Kao što je utvrðeno na analiziranim primjerima, svaki od navedenih zadataka predstavlja okvir djelovanja unutar kojeg arhitekt može kreirati svoj individualni arhitektonski jezik, a o vještini samog arhitekta ovisi krajnji rezultat. Razvijena svijest o prostoru i vremenu u kojem gradi odlika je Fabrisovih projekata za splitske stambene sklopove. Fabris koristi lokalno graditeljsko iskustvo, ali s kritièkim odmakom od tradicionalnih naèina gradnje i s vjerom u nove tehnološke moguænosti. Tradicija se u Fabrisovim projektima stoga èita na mnogo suptilnijoj razini: u evociranju ozraèja tradicionalnoga mediteranskog dvora, u svjetlosnim disperzijama unutar prostorija, u organizaciji zajednièkih prostora stanara i u brojnim drugim slojevima. Ovim je radom tako utvrðeno da se u sluèaju Stanka Fabrisa radi o arhitektu razraðenoga i inventivnoga arhitektonskog izrièaja kojim uspješno svladava kompleksne zadatke, ostvarujuæi optimalne odnose svih involviranih elemenata s idejom kvalitete života buduæih stanara, dok ujedno pridonosi razvoju cjelokupnoga urbanog i kulturnog konteksta. Te su kvalitete Fabrisovih stambenih sklopova

Sl. 16. Sklop u Laginjinoj ulici u Zagrebu, autor Ivan Vitiæ, fotografija s kraja 1990-ih Fig. 16. Block in Laginjina street in Zagreb, designed by Ivan Vitiæ, photo, late 1990s.

Sl. 17. Pogled na stambenu jedinicu „Skalice - Glavièine” s istoka, fotografija s kraja 1960-ih Fig. 17. View of the housing unit ”Skalice-Glavièine” east, photo, late 1960s

Sl. 18. Idejno urbanistièko rješenje za stambeno naselje Trnsko u Novom Zagrebu, 1959. Fig. 18. Conceptual urban design for Trnsko housing development in New Zagreb, 1959.

Sl. 19. Pogled iz zraka na stambeno naselje Trnsko u Novom Zagrebu, fotografija iz polovice 1960-ih Fig. 19. Aerial view of Trnsko housing development in New Zagreb, photo, mid 1960s

postojane i danas, 50 godina nakon njihove realizacije te stoga zaslužuje adekvatno vrjednovanje kako bi se ovi vrijedni primjeri hrvatskoga modernog arhitektonskog naslijeða mogli i u buduænosti adekvatno tretirati i štititi.

258

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

2[46] 21[2013] 248-259 H. BARTULOVIÆ, A. UCHYTIL, K. ŠERMAN Tri stambena sklopa…

Literatura Bibliography

1. Baèiæ, D. (1999.), Prolegomena za opus arhitekta Stanka Fabrisa, „Prostor”, 17: 93-112, Zagreb 2. Begoviæ, B.; Mirkoviæ, V. (1961.), Splitski soliteri, „Slobodna Dalmacija”, 29.11.: 9, Split 3. Candilis-Josic-Woods (1978.), A Decade of Architecture and Urban Design, Karl Kramer Verlag, Stuttgart 4. Domljan, Ž. (1969.), Poslijeratna arhitektura u Hrvatskoj, u: Šegviæ, N. (1992.), Odabir eseja, polemika, studija i napisa o našoj arhitekturi (ur. Štulhofer, A.; Uchytil, A.): 74-82, Arhitektonski fakultet, Zagreb 5. Galoviæ, K. (2003.), Kasna moderna i vizionarstvo, „Vijenac”, 252: 18, Zagreb 6. Gamulin, G. (1962.), Iskidane panorame, „Slobodna Dalmacija”, 7.4.: 4, Split 7. Gamulin, M. (1991.), Stambena arhitektura u Splitu od 1945. do danas, „Arhitektura”, 208210: 28-32, Zagreb 8. Jencks, Ch. (2007.), Moderni pokreti u arhitekturi, VII. izdanje, Graðevinska knjiga, Beograd 9. Juriæ, Z.; Vukadin, A. (2009.), Analiza polemika o zgradi „Željpoh” u Zagrebu 1961.-1964. godine, „Prostor”, 37: 128-145, Zagreb 10. Kalogjera, B. (1961.), Idejna studija gradskog centra, „URBS”, 3: 9-33, Split 11. Kalogjera, B. (1966.a), Novi gradski centar, „URBS”, 6: 71-74, Split 12. Kalogjera, B. (1966.b), Stambena jedinica Skalice-Glavièine, „URBS”, 6: 86-88, Split 13. Kalogjera, B. (1966.c), Blok u Ulici žrtava fašizma, „URBS”, 6: 93-94, Split 14. Keèkemet, D. (1961.), Neboderi ili suvremeni kampanilizam, „Slobodna Dalmacija”, 28.1.: 3, Split 15. Malekoviæ, K. (1983.), Julije de Luca - Integracije u povijesno graditeljsko tkivo, „Arhitektura”, 184-185: 107-112, Zagreb 16. Margaretiæ Urliæ, R. (2009.) Predgovor, u: Slavko Jelinek - monografija: 9-19, UHA, Zagreb 17. Matošiæ, D. (2012.), Pregled arhiva i dokumentacije Urbanistièkog zavoda Dalmacije - Split 1947-2008, Državni arhiv u Splitu, Društvo arhitekata Splita, Grad Split i Sveuèilište u Splitu, Split 18. Muljaèiæ, S. (1969.), Izgradnja Splita 1944-69, „URBS”, 8-9: 17-31, 43-101, Split 19. Odak, T. (1986), Hrvatska arhitektonska alternativa 1945-85, u: Šegviæ, N. (1992.), Odabir eseja, polemika, studija i napisa o našoj arhitekturi (ur. Štulhofer, A; Uchytil, A.): 143-149, Arhitektonski fakultet, Zagreb 20. Perkoviæ, L. (1957.), Za racionalniju i socijalniju koncepciju arhitekture, „URBS”, 1: 43-46, Split 21. Pervan, B. (1957.a), Razvoj urbanistièke službe u Splitu, „URBS”, 1: 7-13, Split

Izvori Sources

22. Pervan, B. (1957.b), Organizacija stambene izgradnje u Splitu, „URBS”, 1: 47-49, Split 23. Pervan, B. (1967.), Urbanistièki biro od osnutka do danas, „URBS”, 7: 7-12; 67-83, Split 24. Rašica, B. (1960.), Boja - plastièna determinanta u arhitekturi, „Arhitektura”, 97-99: 35-43, Zagreb 25. Šegviæ, E. (2010.), Graðevno poduzeæe Tehnogradnja Split, u: Zbornik zajednice udruga inžinjera Splita u povodu 100. obljetnice djelovanja (gl. ur. Piploviæ, S.): 283-285, ZUIS, Split 26. Šegviæ, N. (1950.), Stvaralaèke komponente arhitekture FNRJ, „Urbanizam i arhitektura”, 5-6: 5-16, Zagreb 27. Šegviæ, N. (1957.), Nekoliko asocijacija o najnovijem arh. razvitku Splita, „URBS”, 1: 35-43, Split 28. Šegviæ, N. (1960.), Na temu 51 576 stanova godišnje, „Arhitektura”, 97-99: 5-6, Zagreb 29. Šerman, K. (2005.), Kontekst, igra, znak: Stambena zgrada Laginjina 7-9, Zagreb, 1957-1962., „Arhitektura - Ivan Vitiæ”: 27-47, Zagreb 30. Špiriæ, E. (1998.), Stanko Fabris, „Èovjek i prostor”, 524-535: 62, UHA, Zagreb 31. Tušek, D. (1994.), Arhitektonski natjeèaji u Splitu 1918-1941., Društvo arhitekata Splita, Split 32. Tušek, D. (1996.), Arhitektonski natjeèaji u Splitu 1945-1995., Graðevinski fakultet Sveuèilišta u Splitu i Društvo arhitekata Splita, Split 33. Tušek, D. (2011.), SPLIT: Arhitektura 20. stoljeæa - vodiè, Graðevinsko-arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Splitu, Split 34. Vlahoviæ, I. (1962.), Da ne bude kasno, „Slobodna Dalmacija”, 12.5.: 4, Split 35. Viliæ, R. (1962.a), Širi se Moderni grad, „Slobodna Dalmacija”, 24.9.: 6, Split 36. Viliæ, R. (1962.b), Rekord u stambenoj izgradnji, „Slobodna Dalmacija”, 14.12.: 8, Split 37. Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Kahroviæ, E. (2009.), Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeæa, Arhitektonski fakultet, Zagreb 38. Uchytil, A. (2003.), Stratificiranje projektantskog opusa arhitekta Nevena Šegviæa, „Prostor”, 11 (2 /26/): 145-156, Zagreb 39. *** (1962.), Diskusija o promašenom arh. rješenju fasade, „Slobodna Dalmacija”, 02.10.1962: 6, Split 40. *** (1967.), 20 godina urbanistièke organizacije, „URBS”, 7: 6, 67-85, Split 41. *** (1973.), 25 godina urbanistièke organizacije, „URBS”, 8: 6-20, 118-122, 133, Split 42. *** (1981.), Stanku Fabrisu nagrada „Vladimir Nazor”, „Èovjek i prostor”, 97: 7, UHA, Zagreb 43. *** (1996.), Interview, „Èovjek i prostor”, 505507: 15-18, UHA, Zagreb

Arhivski izvori Archive Sources 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Državni arhiv u Splitu, Glagoljaška 18, Split [DAS] Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Kaèiæeva 26, Zagreb [AF] Sveuèilište u Splitu, Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije, Matice hrvatske 15, Split [FGAG] Arhiv Urbanistièkog zavoda Dalmacije [DASURBS] Arhiv znanstvenoistraživaèkog projekta „Atlasa hrvatske arhitekture u 20. stoljeæu” [AF-AHA] Arhiv znanstvenoistraživaèkog projekta „Arhitektura Splita u 20. stoljeæu” [FGAG-AS20] Arhiv Kabineta za višestambeno stanovanje [FGAG-KVS] Arhiv Vuka Bombardellija [FGAG-VB]

Internetski izvori Internet Sources 1. 2. 3. 4.

http://www.d-a-z.hr/hr/projekti/6-nebodera-u -trnskom,689.html# http://www.novi-zagreb.info/kvartovi/trnsko/ http://en.wikipedia.org/wiki/Congr%C3%A8s_ International_d’Architecture_Moderne http://www.paca.culture.gouv.fr/dossiers/xxeme_marseille/monographies/1428_super_belvedere/belveder.htm

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1. Sl. 2., 4., 5., 7., 8., 11. Sl. 3. Sl. 6., 9. Sl. 10. Sl. 13. Sl. 12. Sl. 14. Sl. 15. Sl. 18., 19. Sl. 16. Sl. 17.

Hrvatska osnovna karta grada Splita i FGAG-VB (docrtao H. Bartuloviæ) FGAG-KVS (docrtao H. Bartuloviæ) Šegviæ, 2010: 290 FGAG-VB FGAG-AS20 (docrtao H. Bartuloviæ) Kalogjera, 1966.c: 94 Kalogjera, 1966.a: 73 Candilis, 1978: 38 Candilis, 1978: 84 http://www.d-a-z.hr/hr/projekti/6-nebodera-u-trnskom,689.html# (01.06.2012.) Šerman, 2005: 40 FGAG-AS20

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Tri stambena sklopa… H. BARTULOVIÆ, A. UCHYTIL, K. ŠERMAN

248-259 21[2013] 2[46]

PROSTOR

259

Sažetak Summary

Three Housing Complexes in Split Designed by Stanko Fabris in 1960s Standardized Housing Units in Different Settings This article examines the processes of developing residential architecture in the late 1950s and early 1960s in Split, within the new social and political context of Croatia in the post-war period. The insights are obtained through analysis of three housing complexes designed by Stanko Fabris, as the Head of Architectural Design Office Zagreb. The lack of housing became a critical issue in cities strongly affected by the World War II devastation. In Split, 43% of residential space was destroyed or damaged, what resulted in a very low standard of living, as well as in the need for intensive construction of housing and renewal of urban fabric. With the constant increase in the city’s population, fast and efficient housing solutions were set as a primary task for all relevant experts and authorities. The extent of these tasks demanded a thorough reorganization of the established work-process, the engagement of professional staff, and the establishment of new institutions such as the Bureau for Urban Planning. It also demanded the establishment of large building companies that were able to apply new building technologies and quickly build inexpensive mass housing. The role of the architect within such circumstances was reexamined, as can be observed in the cases analyzed in this article. Enacted was a division of architect’s roles into ”architect as urban planner” and ”architect as designer”, what provided a possibility for efficient assessment and elaboration of all key aspects that influence the outcome of the project. At the level of urban planning, primacy was given to solving relations between the building and its urban setting, and to the creation of coherent outdoor spaces which contribute to the quality of citizens’ everyday life. In this way, the size, placement and volumetric arrangement of newly planned buildings were defined at the level of planning. At the level of architectural design, the architect was expected to skillfully study the possible variations of housing units in order to define best solutions. While most of design projects for residential buildings were commissioned directly, some were the [Translated by: authors]

result of architectural competitions, and some solutions were applied based on a positive experience of previous construction processes. The observed housing complexes designed by the architect Fabris can be classified in the second and third group. While the Držiæeva-Višeslavova complex (1959-62) was developed from an award-winning competition entry, the other two, that in Homeland War Street (1960-63) and that on Glavièine (196065) were elaborations of urban development projects made by the Urban Development Bureau of Split under the directorship of Berislav Kalogjera. Stanko Fabris (Split, 1909 - Zagreb, 1997) appeared on the Croatian architectural scene in 1940s and achieved the peak of his career in the 1960s. He was a recipient of many professional awards, among which two for the lifetime achievement - ”Vladimir Nazor Award” (1981) and ”Viktor Kovaèiæ Award” (1995). His first realizations were in the sphere of residential architecture, followed by significant realizations in public and industrial architecture. Thanks to studying abroad (he graduated from the École Nationale Supérieure d’Architecture et des Arts Décoratifs in Brussels in the class of Henry van de Velde in 1939), he developed a contemporary architectural language focused on exploring the potentials of new materials that were beginning to enter practice. Concrete skeleton systems, highwall girders, steel structures, aluminum openings with large glass surfaces - all were elements that he skillfully used in his designs, respecting the Corbusian principles of modern architecture. In the analyzed housing complexes, excellent organization of apartments, along with the modern building technology, allowed for a greater freedom in the façade design. The façades were treated as envelopes independent from the internal layout, what enabled the development of a specific neoplastic design, characterized by meticulous studies of insulation, exact articulation of function and marked plasticity of façades. This was a new approach introduced in Croatia precisely by Fabris, which connected him with the contemporary de-

Biografije Biographies HRVOJE BARTULOVIÆ, dipl.ing.arh., znanstveni je novak-asistent. Studij arhitekture završio je 2007. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje trenutno pohaða doktorski studij. Dr.sc. ANDREJ UCHYTIL, dipl.ing.arh., redovni je profesor na Katedri za arhitektonsko projektiranje i Katedri za teoriju i povijest arhitekture. Voditelj je znanstvenoistraživaèkog projekta „Atlas hrvatske arhitekture 20. stoljeæa”. Magistrirao je 1990., a doktorirao 2002. Dr.sc. KARIN ŠERMAN, dipl.ing.arh., izvanredna je profesorica na Katedri za teoriju i povijest arhitekture. Magisterij znanosti stekla je na Harvardu 1996., a doktorat znanosti na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 2000.

HRVOJE BARTULOVIÆ, Dipl.Eng.Arch., junior researcher. He completed his architecture degree in 2007 at the Faculty of Architecture in Zagreb where he is currently a Ph.D. student. ANDREJ UCHYTIL, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., Full Professor in the Department of Architectural Design and the Department of History and Theory of Architecture. He is head of the project ”Atlas of the 20th Century Croatian Architecture”. He received his M. Sc. degree in 1990 and his Ph.D. in 2002. KARIN ŠERMAN, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., Associate Professor in the Department of the Theory and History of Architecture. She received her Master’s degree from Harvard University in 1996 and her Ph.D. degree from the Faculty of Architecture in Zagreb in 2000.

signs of the French architectural office CandillisJosic-Woods. The treatment of the façade openings not as separate holes in a wall but as elongated slots spanning the full floor height, which can then illuminate the entire room and enable unobstructed views to the outside, were elements shared by both Fabris and the French group. Fabris’ approach was, further on, characterized by an awareness of the spatial context in which his buildings were set. Local features were evidently present but always with a critical detachment from the traditional ways of building and with a faith in new technological potentials. The tradition here was reflected primarily in the evocation of an atmosphere of a traditional Mediterranean courtyard, in the quality of light and its dispersion in the interiors, and in creating common residential areas. The method of using standardized housing units on various urban locations was the result of the need for rationalization of the building process, expected to reduce the construction costs. However, the attained quality lies precisely in the ability to achieve, despite standardization, convincing overall formal differentiation and variety. None of the three analyzed residential towers, namely, had the same height, they all used different color schemes, geometrical play of elements and diverse elaborated polychromy, which nevertheless maintained an overall formal harmony. The plasticity of façades was developed in correlation with the organization of the apartments, so the variations on the façades created effects that were sensed also in the interiors, producing a range of different spatial and visual experiences. Stanko Fabris developed here an innovative and sophisticated architectural language, which he successfully used in solving highly complex design assignments. By optimizing all related elements, he achieved excellent living spaces and improvements of concrete urban settings. These qualities are present even today, what proves these housing complexes as valuable representatives of Croatian modern architectural heritage worth protecting. HRVOJE BARTULOVIÆ ANDREJ UCHYTIL KARIN ŠERMAN

Sl. 1. NP PlitviĂ¨ka jezera: Temeljni fenomen - sedrene barijere tvore mnogo malih slapova Fig. 1. NP PlitviĂ¨ka jezera (Plitvice lakes): basic natural phenomenon - tuff barriers create many small waterfalls

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

21[2013] 2[46]

PROSTOR

261

Marina Šimuniæ Buršiæ, Mladen Obad Šæitaroci Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Prethodno priopæenje UDK 712.23 A.Marinoviæ-Uzelac(497.5)”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 30. 4. 2013. / 10. 12. 2013.

Preliminary Communication UDC 712.23 A.Marinoviæ-Uzelac(497.5)”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 30. 4. 2013. / 10. 12. 2013.

Prostorni planovi nacionalnih parkova Ante Marinoviæa-Uzelca Physical Plans of National Parks by Ante Marinoviæ-Uzelac

kategorizacija zona zaštite prirodnih podruèja Marinoviæ-Uzelac, Ante nacionalni park prostorni plan temeljni fenomen zaštite prirode

categorization of zone protection in natural areas Marinoviæ-Uzelac, Ante national park physical plan basic phenomenon-related protection of nature

U opusu Ante Marinoviæ-Uzelca, jednog od utemeljitelja prostornog planiranja u Hrvatskoj, istièu se prostorni planovi nacionalnih parkova i parkova prirode. Na temelju njegovih izvornih radova, prostornih planova i objavljenih tekstova analizirana su njegova teoretska polazišta i dostignuæa te se ukazuje na njegov doprinos metodologiji izrade prostornih planova zaštiæenih podruèja prirode (nacionalnih parkova i parkova prirode).

Physical plans of national and nature parks feature prominently in the professional career of Ante Marinoviæ-Uzelac, one of the founders of physical planning in Croatia. This paper gives an analysis of his theoretical principles and achievements, which is based on his original papers, physical plans and publications. It also highlights his contribution to physical planning methodology for the protected areas of nature (national and nature parks).

262

PROSTOR

2[46] 21[2013] 260-273 M. ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI Prostorni planovi…

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

svestrani erudit koji sa znatiželjom znanstvenika i strašæu umjetnika istražuje prostor, društvene procese i prirodne datosti, takoðer je i spiritus movens, pokretaè i prvi dugogodišnji glavni urednik znanstvenoga èasopisa za arhitekturu i urbanizam „Prostor”. Vrstan poznavatelj suvremenih stremljenja i dostignuæa u arhitekturi opæenito, a napose u urbanizmu i prostornom planiranju, kritièki propituje opæeprihvaæene urbanistièke teorije i teze, oslanjajuæi se na sveobuhvatna i posebna znanja steèena obrazovanjem, struènim i znanstvenim radom.3 Nakon diplome na Arhitektonskom odsjeku Tehnièkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu (1954.) polazi poslijediplomski studij urbanizma na Institut d’Urbanisme de l’Université de Paris (I.U.U.P.)4, na kojem 1958. prijavljuje tezu Contribution à l’étude du zonage. Tezu je obranio 1963., stekavši titulu ekvivalentnu tzv. sveuèilišnom doktoratu.5

Sl. 2. Milivoj Uzelac: Portret Ante Marinoviæ-Uzelca Fig. 2. Milivoj Uzelac: Portrait of Ante Marinoviæ-Uzelac

rhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu ponosi se tradicijom „Zagrebaèke škole” koja je u doba moderne arhitekture slijedila najsuvremenije trendove europske arhitekture. Jedan od najistaknutijih djelatnika Arhitektonskog fakulteta druge polovice 20. stoljeæa zasigurno je prof. dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac. Vrativši se sa specijalizacije, poslijediplomskoga studija urbanizma u Parizu, donio je nova saznanja o urbanizmu i prostornom planiranju. Ideje iznesene u teorijskim tekstovima i primijenjene u urbanistièkim i prostornim planovima, kojih je izradu vodio, još su nakon nekoliko desetljeæa aktualne. Osobito su napredna i dalekovidna stajališta o zaštiti vrijednih prirodnih podruèja.

STRUÈNO, ZNANSTVENO I PEDAGOŠKO DJELOVANJE

PROFESSIONAL WORK, SCIENTIFIC RESEARCH, AND TEACHING Prof. dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac, profesor Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu i dekan 1993.-1997., jedan je od najveæih autoriteta podruèja prostornog planiranja u Hrvatskoj - ne samo kao tvorac znaèajnoga struènog i znanstvenog opusa nego i kao pedagog koji je curriculum studija arhitekture zagrebaèkoga Sveuèilišta osuvremenio uvoðenjem novih kolegija iz podruèja urbanizma i prostornog planiranja.1 Autor sveuèilišnih udžbenika i struèno-znanstvenih knjiga2 te

Po povratku u Zagreb 1961. godine zapošljava se kao asistent na Sveuèilištu u Zagrebu, Arhitektonsko-graðevinsko-geodetskom fakultetu, Arhitektonskom odjelu.6 U razdoblju 1961.-1963. suradnik je profesora Josipa Seissela, Dragana Boltara i Brune Miliæa7 na nekoliko prostornih i urbanistièkih planova.8 Nakon tog ranog razdoblja vodi kao samostalan autor ili kao voditelj autorskih timova iz1 Svoja iskustva u planiranju prostora primijenio je na pedagoški rad utemeljivši kolegij „Prostorno planiranje” veæ 1968. godine. Pokrenuo je i kolegij „Urbana sociologija” 1978. [AF]. 2 A. Marinoviæ-Uzelac autor je struènih knjiga: Socijalni prostor grada, 1978.; Naselja, gradovi, prostori, 1986.; Teorija namjene površina, 1989.; Prostorno planiranje, 2001. te nekoliko knjižica lirike (Zapisi, 1994.; Nedohvat, 2004.). 3 Usporediti, primjerice, njegove èlanke Atenska povelja: Što je bila - što jest - što æe biti [Marinoviæ-Uzelac, 1985: 24-31] i Urbanizam u industrijskoj civilizaciji [Marinoviæ-Uzelac, 1966: 7-16]. 4 Božiæ, 2000: 204 5 A. Marinoviæ-Uzelac stekao je titulu koja je u tadašnjemu francuskom sustavu visokog obrazovanja, u kojem su postojale dvije razine doktorata (doctorat de l’université i doctorat d’état), odgovarala „sveuèilišnom doktoratu” [AF]. 6 Smode Cvitanoviæ, Smokvina, 2011: 136 7 B. Miliæ je u to vrijeme bio docent [AF]. 8 AF 9 U Republici Hrvatskoj još nije uspostavljen sustav arhiviranja urbanistièkih i prostornih planova pa stoga istraživaè nailazi na zapreke. Premda smo željeli dati kompetentan uvid u cjelokupan planerski opus prof. A. Marinoviæ-Uzelca na temelju izvorne dokumentacije, nije uvijek bilo moguæe doæi do izvornog dokumenta. Osim dokumentacije arhiva Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu [AF-KU], pokušali smo dobiti uvid i u dokumentaciju koja se èuva u Hrvatskom državnom arhivu, i to posebice u onu koja se odnosi na hrvatske nacionalne parkove. Meðutim, dobili smo službeni odgovor da dokumentacija koja se odnosi na nacionalne parkove nije tematski sreðena te da bi trebalo pretražiti niz arhivskih fondova Hrvatskoga državnog arhiva, primjerice, arhivske fondove najviše državne vlasti koja je nadležna za donošenje akata o nacionalnim parkovima: 278 Prezidijum Sabora NRH (1945.-1953.), 279 Predsjedništvo vlade NRH

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

radu generalnih i detaljnih urbanistièkih planova hrvatskih gradova.9 To su, primjerice, generalni urbanistièki plan Kutine (1971. i 1985.)10, generalni urbanistièki plan Nina (1988.) i generalni urbanistièki plan Rijeke (sa: S. Jurkoviæ; 1998.-1999.)11, zatim detaljni urbanistièki planovi za Šestinski dol u Zagrebu (u suradnji s D. Boltarom i V. Ivanoviæem, 1966.-1981.)12, detaljni urbanistièki planovi za Kutinu: Centar (1968. i 1984.), Centar-jug (1977.)13 i Ciglenicu (1977.)14, urbanistièko rješenje predjela „Voštarnica-Jazine” u Zadru (u suradnji s D. Boltarom, 1971.), detaljni urbanistièki plan obnove i revitalizacije povijesnoga središta Nina (1988.)15 te detaljni urbanistièki plan centra Vukovara (sa S. Peganom, 1997.).16 Njegove snažne vizije razvoja gradova, koje dolaze do izražaja veæ 1969. kada samostalno radi Studiju urbanistièkog i prometnog rješenja Ljubljanske ulice (1969.), oblikujuæi je kao zapadni ulaz u Zagreb17, prisutne su i u drugim urbanistièkim planovima koje je izradio. Meðutim, najznaèajniji dio njegova opusa vezan je za prostorno planiranje kojeg je bio promotor i jedan od zaèetnika u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Meðu izraðenim prostornim planovima istièu se veliki prostorni zahvati poput Koordinacionoga regionalnog prostornog plana „Gornji Jadran” (1970.-1972.) (1945.-1953.), 280 Izvršno vijeæe Sabora SRH (1953.1990.), 365 Republièki zavod za društveno planiranje SRH (1945.-1990.), 1081 Sabor SRH (1945.-1982.), 1586 Republièki sekretarijat za privredu SRH (1947.-1971.), 1616 Predsjedništvo SRH (1974.-1990.), 1948 Zbirka nacrta objekata u vlasništvu Republike Hrvatske (1943.-1983.). Gradivo Urbanistièkog instituta Hrvatske, koje je Hrvatski državni arhiv preuzeo 2012. godine, zasad je nedostupno jer je preuzeto u nesreðenom stanju i tek je u prvoj fazi obrade Hrvatskoga državnog arhiva (službeni dopis Hrvatskoga državnog arhiva, 12.11.2013.). 10 Suradnik O. Grgureviæ [AF] 11 Božiæ, 2000: 204 12 Boltar, Ivanoviæ, Marinoviæ-Uzelac, 1966: 4-5 13 Suradnik O. Grgureviæ [AF] 14 Koautor O. Grgureviæ [AF] 15 Božiæ, 2000: 204. Na urbanistièkim planovima za Nin suraðivali su: J. Horvat, N. Lipovac i D. Landau-Boltar [AF]. 16 AF 17 Marinoviæ-Uzelac, 1969. 18 Marinoviæ-Uzelac, 2000.b: 551-553; *** 1988: 25 19 AF 20 Suradnici: J. Horvat, S. Jurkoviæ [AF] 21 Koautori: O. Grgureviæ, S. Pegan, J. Horvat, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, Z. Karaè [AF] 22 Božiæ, 2000: 204; koautori: O. Grgureviæ, S. Pegan, J. Horvat, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, Z. Karaè 23 Suradnici: J. Horvat, S. Jurkoviæ, T. Jukiæ, Z. Karaè, M. Obad Šæitaroci; koautori: O. Grgureviæ, S. Pegan, J. Horvat, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, Z. Karaè 24 Koautori: O. Grgureviæ, S. Pegan, J. Horvat, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, Z. Karaè 25 Prostorni plan Vukovarsko-srijemske županije iz 2002. (autori: A. Marinoviæ-Uzelac, S. Pegan; suradnici: D. Arbutina, T. Matakoviæ) prvi je prostorni plan izraðen za podruèje koje je bilo okupirano tijekom Domovinskoga rata.

Prostorni planovi… M. ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI

260-273 21[2013] 2[46]

PROSTOR

263

- projekta Ujedinjenih naroda [UN] i vlade tadašnje Jugoslavije18, a na kojem radi kao jedan od šestorice voditelja projekta; plana „Jadran III” (1974.-1975.) - istraživaèkog projekta UN i vlade Jugoslavije s težištem na zaštitu okoliša jadranskoga podruèja, na kojem je bio konzultant voditeljske grupe i èlan radne grupe za prostorno planiranje19, te Prostornog plana podruèja posebne namjene hidroenergetskog sustava Drava (1978.-1980.).20 Za podruèja i gradove znatno ošteæene u Domovinskom ratu izradio je Osnove korištenja i zaštite prostora opæina Pakrac-Lipik (1992.1993.)21, Vukovar (1992.-1993.)22, Ðurðevac (1994.)23, Virovitica (1994.).24 U vrijeme okupacije grada Vukovara zapoèinje istraživanja prostora istoène Slavonije te izraðuje prostorni plan Vukovarsko-srijemske županije (2002.) sa S. Peganom.25

PROSTORNI PLANOVI NACIONALNIH PARKOVA

PHYSICAL PLANS OF NATURAL PARKS U opusu profesora Marinoviæ-Uzelca znaèajno mjesto pripada prostornim planovima velikih

Sl. 3. Koordinacijski regionalni prostorni plan „Gornji Jadran”, 1970.-1972. Fig. 3. Coordinated regional physical plan ”Upper Adriatic Region”, 1970-1972

264

PROSTOR

2[46] 21[2013] 260-273 M. ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI Prostorni planovi…

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

ga parka poduzima mjere za zaštitu prirodnih vrednota eliminirajuæi eksploataciju ili zaposjedanje na cijeloj površini kako bi djelotvorno pojaèala poštivanje ekoloških, geomorfoloških ili estetskih znaèajki zbog kojih je nacionalni park osnovan42; pritom je posjetiteljima dopušten ulaz pod posebnim uvjetima, i to radi obrazovanja, kulture, inspiracije i rekreacije.43

Sl. 4. NP Mljet: Procjena kapaciteta za prihvat posjetitelja, analiza rasporeda posjetitelja Fig. 4. NP Mljet: Assessed capacity of visitors, visitor program analysis

zaštiæenih podruèja prirode - nacionalnih parkova i parkova prirode. Autor je sveobuhvatnih struènih analiza i prijedloga prostornih planova za nacionalne parkove [NP]: NP Mljet (1964. i 1985.)26, NP Krka (1969.-1971.27, 1987.28 i 1997.29) te NP Plitvièka jezera.30 Ante Marinoviæ-Uzelac radio je i prostorne planove za parkove prirode [PP]: PP Trakošæan (u suradnji s D. Boltarom, 1974.)31, PP Biokovo (1980.1982.)32 i PP Blidinje (sa S. Peganom, 1999.).33 Autor je planova memorijalno-turistièkog podruèja Kalnika (1972.)34, memorijalnog parka Petrova gora (1968.)35, spomen-parka Kumrovec (sa S. Jurkoviæ i O. Grgureviæem, 1974.1977.)36 i spomen-podruèja Dotršèina (u suradnji s J. Seisselom, 1976. i kasnije O. Grgureviæem)37, a koji su po nekim temama poput turizma i oèuvanja zateèenih vrjednota, bilo prirodnih ili kulturnih, bliski tematici planiranja prirodnih podruèja. Osjetljiva problematika planiranja nacionalnih parkova - kojeg je prvovažni cilj oèuvanje prirodnih fenomena u izvornom stanju, uz naoko proturjeèan zahtjev za izobrazbom i popularizacijom prirode38 - bila je nova, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu. Premda je prvi nacionalni park, Yellowstone, bio utemeljen još 1872.39, na meðunarodnoj razini tek su se u drugoj polovici 20. stoljeæa postavila naèela i odredile smjernice za prostorno planiranje nacionalnih parkova u službi oèuvanja prirode.40 Nacionalni parkovi, prema definiciji meðunarodne organizacije za zaštitu prirode IUCN (International Union for Conservation of Nature) iz 1969. godine, razmjerno su velika podruèja jednog ili više ekosustava u kojima se nalaze biljne i životinjske vrste, geomorfološki lokaliteti i staništa od posebnoga znanstvenog, edukativnog i rekreativnog interesa ili koji posjeduju prirodne krajolike iznimne ljepote.41 Sukladno preporuci IUCN-a, ugraðenoj u definiciju nacionalnoga parka, najviša državna vlast osnivanjem nacionalno-

Stoga se u legislativi pojedinih država istièe da se nacionalni parkovi proglašavaju radi zaštite ekoloških procesa veæih ekosustava, pojedinih vrsta i ekosustava karakteristiènih za pojedino podruèje, ali i radi omoguæivanja ekološki i kulturno kompatibilnih i dopustivih duhovnih, znanstvenih, obrazovnih i rekreativnih aktivnosti.44 I državni Zakon o zaštiti prirode iz 1976. prihvatio je definiciju IUCN-a: „Nacionalni park je prostrano podruèje osobite prirodne, kulturne, znanstvene, odgojne, obrazovne, estetske, turistièke i rekreativne vrijednosti, a obuhvaæa jedan ili više saèuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosistema.”45 Prema Zakonu o zaštiti prirode Republike Hrvatske iz 2005., koji uz nadopune vrijedi i danas, „Nacionalni park je prostrano, pretežno neizmijenjeno podruèje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, obuhvaæa jedan ili više saèuvanih ili neznatno izmijenjenih ekoloških sustava, a prven26 Marinoviæ-Uzelac jedan je od autora Detaljne ureðajne osnove NP Mljet (autori: J. Seissel, D. Boltar, A. Marinoviæ-Uzelac, D. Alfier) 1964., i autor Prostornog plana NP Mljet 1985., na kojem je suradnik M. Obad Šæitaroci [AF]. 27 Boltar, Marinoviæ-Uzelac, 1976: 1-3 28 AF-KU 29 AF 30 Marinoviæ-Uzelac, Movèan, Vidakoviæ, 1977.; Marinoviæ-Uzelac, 1994: 81-93 31 Suradnici: O. Grgureviæ i D. Landau-Boltar [AF] 32 Park prirode i spomen-podruèje Biokovo: glavni planer A. Marinoviæ-Uzelac, planer-suradnik Z. Baroviæ, suradnik J. Horvat [Marinoviæ-Uzelac, 1980.-1982.] 33 Suradnici: D. Arbutina i S. Gašparoviæ [Marinoviæ-Uzelac, Pegan, 1999: 27-104] 34 Suradnica: Ž. Ružiæ [Marinoviæ-Uzelac, 1972: 1-9] 35 Marinoviæ-Uzelac, 1969: 38-40 36 Marinoviæ-Uzelac, Jurkoviæ, Grgureviæ, 1977.; Marinoviæ-Uzelac, 1977: 4-10 37 Suradnici: O. Grgureviæ i S. Jurkoviæ. Za Dotršèinu je u suradnji s O. Grgureviæem izradio i idejno urbanistièko rješenje memorijalnog centra Dotršèina te idejni projekt trga. 38 Marinoviæ-Uzelac, 2000.b: 561. Marinoviæ-Uzelac se poziva na definiciju IUCN-a koja vrijedi i danas: „National Park protected areas are large natural or near natural areas set aside to protect large-scale ecological processes, along with the complement of species and ecosystems characteristic of the area, which also provide a foundation for environmentally and culturally compatible spiritual, scientific, educational, recreational and visitor opportunities.” [http://gapanalysis.usgs.gov/blog/iucndefinitions/] 39 http://memory.loc.gov/ammem/gmdhtml/yehtml/ yeabout.html 40 Zakljuèci Prve svjetske konferencije o nacionalnim parkovima (First World Conference on National Parks: proceedings of a conference), Seattle, 1962. [*** 1962]; Zakljuèci 11. Generalne skupštine International Union for

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorni planovi… M. ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI

260-273 21[2013] 2[46]

PROSTOR

265

stveno je namijenjen oèuvanju izvornih prirodnih vrijednosti”.46 Kao iznimno vrijedna prirodna podruèja nacionalni su parkovi doista nacionalno blago neke zemlje pa stoga zahtijevaju intenzivne mjere zaštite, ali ujedno i pristup brojnih posjetitelja radi odgoja i obrazovanja. S obzirom na potrebu i obvezu oèuvanja rijetkih i dragocjenih prirodnih fenomena s jedne, a edukacijsku funkciju nacionalnih parkova s druge strane47, planiranje nacionalnih parkova iznimno je složeno. Nacionalni je park, kao i svaki prostor, „zona konflikata, zona sukoba interesa, usprkos tome što se ti sukobi odvijaju unutar zaštiæenog rezervata”.48 Najagresivniji je pritom interes turizma, djelatnosti koja je radi edukacije širokih slojeva društva i radi popularizacije prirode dopuštena u nacionalnim parkovima, no koju prostornim i ekonomskim planiranjem treba podrediti osnovnoj svrsi - oèuvanju prirode. A. Marinoviæ-Uzelac u svojim prostornim planovima stavlja oèuvanje prirode uvijek na prvo mjesto, istièuæi da se vrijedna prirodna podruèja kategoriziraju i stavljaju pod zaštitu kako bi se oèuvali vrijedni fenomeni, a ne radi gospodarskog iskorištavanja.49 To njegovo stajalište dolazi do izražaja prilikom izrade prostornih planova za nekoliko znaèajnih nacionalnih parkova - od NP Mljet i NP Krka, do Conservation of Nature (IUCN), Banff, 1972. [*** 2010: 5]; Zakljuèci Druge svjetske konferencije o nacionalnim parkovima (Second World Conference on National Parks) [http://www.nps.gov/history/history/online_books/nps /second_world_conference.pdf] 41 Gülez, 1992: 811 42 Prema IUCN-u, za nacionalni park zahtijeva se statutarna zakonska zaštita te dovoljno velik proraèun i dovoljno osoblja koje može osigurati djelotvornu zaštitu [Gülez, 1992: 811]. Definicija zaštiæenoga podruèja prema IUCN-u istièe potrebu djelotvornih sredstava zaštite: „A clearly defined geographical space, recognized, dedicated and managed, through legal or other effective means, to achieve the long-term conservation of nature with associated ecosystem services and cultural values”. [http://gapanalysis.usgs.gov/blog/iucn-definitions/] 43 Gülez, 1992: 811 44 http://gapanalysis.usgs.gov/blog/iucn-definitions/ 45 Marinoviæ-Uzelac, Movèan, Vidakoviæ, 1977: 20 46 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2888 93.html 47 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 82 48 Upravo zbog suprotstavljenih interesa prostorni plan nacionalnih parkova nuždan je i obvezan. [Marinoviæ-Uzelac, 1994: 87] 49 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 83 50 AF 51 Božiæ, 2000: 204. Planer-suradnik na izradi prostornog plana NP Mljet bio je M. Obad Šæitaroci. [AF-KU] 52 Marinoviæ-Uzelac, 1988: 75 53 Marinoviæ-Uzelac, 1988: 74 54 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 89 55 AF 56 Boltar, Marinoviæ-Uzelac, Alfier, 1971. Suradnica: Dubravka Boltar; u suradnji s Republièkim zavodom za zaštitu prirode u Zagrebu (I. Braliæ, R. Kevo, Z. Mikuliæ, O. Piškoriæ, te Urbanistièkim institutom SR Hrvatske (D. Kiš, Š. Ricov) i Institutom za geološka istraživanja (P. Mamužiæ) [AF-KU]

najstarijega i najvrjednijega hrvatskog NP Plitvièka jezera. Nacionalni park Mljet - A. Marinoviæ-Uzelac veæ 1964. godine sudjeluje u izradi Detaljne ureðajne osnove Nacionalnog parka Mljet (autori: J. Seissel, D. Boltar, A. Marinoviæ-Uzelac, D. Alfier).50 Nacionalni park Mljet ponovno je u žarištu njegova profesionalnog interesa dvadesetak godina poslije, kada vodi izradu prostornog plana 1985. godine.51 Temeljni su prirodni fenomeni toga nacionalnoga parka Malo i Veliko jezero, koja su povezana s morem i okružena bujnom autohtonom mediteranskom vegetacijom. To se podruèje planom èuva u zateèenom stanju.52 Uzimajuæi u obzir ne samo prirodne vrjednote Nacionalnog parka Mljet nego i njegov specifièan položaj na razmjerno udaljenom otoku, slabo prometno povezanom s kopnom, Marinoviæ-Uzelac predvidio je na rubu Nacionalnog parka te izvan kontakta s temeljnim fenomenom i prijeko potreban turistièki smještaj53, za koji smatra da ga je povoljnije smjestiti unutar administrativnih granica parka i time omoguæiti bolju kontrolu zaštite prostora.54 

Nacionalni park Krka - Senzibilnost profesora Marinoviæ-Uzelca za jedinstveni karakter svakoga pojedinog prirodnog podruèja, njegova ljubav prema prirodi, neoptereæenost doktrinama i uobièajenim pristupima došle su do izražaja i pri izradi prostornih planova nacionalnih parkova Krka i Plitvièka jezera.



Za NP Krka Marinoviæ-Uzelac radi Detaljnu ureðajnu osnovu Skradinskog buka 1969. godine u suradnji s D. Boltarom55 i Razvojni prostorni plan Nacionalnog parka Krka 1969.1970., takoðer u suradnji s D. Boltarom.56 Na

Sl. 5. NP Krka: Razvojni prostorni plan Nacionalnog parka Krka, Plan namjene površina i prometne mreže, 1969.-1970. Fig. 5. NP Krka: Development physical plan of Krka National Park, land use plan and traffic network, 1969-1970 Sl. 6. NP Krka: Procjena kapaciteta za prihvat posjetitelja, analiza koncentracije posjetitelja Fig. 6. NP Krka: Assessed capacity of visitors, visitor density analysis

266

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

2[46] 21[2013] 260-273 M. ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI Prostorni planovi…

izradi Razvojnoga prostornog plana Nacionalnog parka Krka57, dovršenog 1971. godine, uza struènjake Zavoda za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu (autori: D. Boltar, A. Marinoviæ-Uzelac, D. Alfier) sudjeluju i struènjaci tadašnjega Republièkog zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu i Urbanistièkog instituta SRH - Grupa za hortikulturu i oblikovanje pejsaža, Institut za geološka istraživanja te vanjski suradnici.58 Marinoviæ-Uzelac ponovno se bavi razvojem NP Krka 1987. godine, kada kao glavni planer vodi izradu novoga Prostornog plana NP Krka59, te 1997. godine kada, u suradnji sa S. Peganom, radi novelaciju za NP Krka.60 S obzirom na dobru prometnu povezanost s gradovima i turistièkim podruèjem na jadranskoj obali te na dobru pristupaènost brzim cestama iz daljih emitivnih središta, NP Krka planiran je kao odredište namijenjeno iskljuèivo izletnièkom turizmu pa je iskljuèena gradnja turistièkog smještaja. Sveobuhvatnoj analizi prometa, kako onoga unutar Nacionalnog parka tako i prilaznoga te širega regionalnoga, Marinoviæ-Uzelac poklanja posebnu pozornost, promatrajuæi NP Krka kao specifièan dio širega prostora i potièe njegovu funkciju u èitavoj regiji srednje Dalmacije. Planom se u NP Krka razlikuju dvije zone, razlièite po karakteru zaštite: ‘uža zona’ stroge zaštite, koja slijedi tok rijeke Krke i njezinih pritoka, odreðena je kriterijem neposredne okoline toka i dosega pogleda kako bi se saèuvala cjelovitost prirodnog fenomena, a ‘šira zona’ manje strogog režima zaštite svojevrsno je ‘tampon’- podruèje koje štiti ‘užu zonu’ stroge zaštite. Za niz slapova Skradinskoga buka, najvrjednijeg podruèja Krke, izraðen je u sklopu Razvojnoga prostornog plana NP Krka i detaljni plan ureðenja61 kojim su uklonjene ili ogranièene sve aktivnosti što bi mogle narušiti krhki ekosustav slapova - èak i plivanje. Uoèeno je da zbog hidrocentrale velik dio Skradinskoga buka ostaje bez vode, a to uzrokuje propadanje sedrenih barijera koje tvore temeljni prirodni fenomen Nacionalnoga parka. Stoga je preporuèeno da se što prije obustavi rad te centrale, odnosno oduzimanje vode slapovima prilagodi propisivanjem minimalnog protoka.62 U podruèjima izvan zone temeljnog fenomena predviðeni su sportsko-rekreativni sadržaji poput vodenih sportova i marina na Prokljanskom jezeru, povezanom sa Šibenskim zaljevom i Jadranskim morem. U Skradinu, jedinom gradu na rijeci Krki, Planom se predviða smještaj upravnih funkcija parka i razvoj turizma.63 Posebno se istièe prijedlog plana posjeæivanja koji planira kružnu turistièku cestu oko parka s ciljem prezentacije cjeline nacionalnog parka posjetiteljima i time rastereæenja lokaliteta Skradinski buk.

Na podruèju Nacionalnog parka pojedina uža podruèja, najvrjedniji spomenici prirode i kulture, stavljeni su pod odgovarajuæu zaštitu.64 Preporuka da se rad hidrocentrale prilagodi protoku vode te tijekom vremena i njen rad zaustavi zbog ugrožavanja osjetljivog ekosustava slapišta, bila je vrlo progresivna u doba donošenja planova jer je pretpostavljala mjere zaštite ekonomskoj iskoristivosti. Nacionalni park Plitvièka jezera - U opusu prof. dr.sc. Marinoviæ-Uzelca posebno je znaèajan Prostorni plan Nacionalnog parka Plitvièka jezera. Taj prirodni rezervat, svjetski relevantan zbog hidro-geoloških fenomena sedrenih barijera, proglašen je nacionalnim parkom 1949. godine.65 Bio je to prvi nacionalni park u Hrvatskoj, a 1979. godine upisan je i na listu Svjetske baštine UNESCO-a, istodobno s povijesnom jezgrom Splita s Dioklecijanovom palaèom i povijesnom jezgrom Dubrovnika - najranije proglašenim hrvatskim dobrima Svjetske baštine UNESCO-a.66 Na primjeru Plitvièkih jezera, razmatranjem mijena bitnih postavki prostornih planova za taj nacionalni park tijekom vremena, mogu se najjasnije pratiti promjene odnosa struke prema definiciji i zadaæi nacionalnih parkova.



Ideja o zaštiti Plitvièkih jezera formalno je artikulirana veæ u 19. stoljeæu, kada Društvo za ureðenje i poljepšanje Plitvièkih jezera nastoji da se taj predio zaštiti zbog prirodnih ljepota, kao „remek-djela prirode”.67 U 20. stoljeæu znanstvene spoznaje akademika Ive Pevaleka, koji 1925. godine objavljuje rezultate istraživanja o biodinamièkom fenomenu sedrenja, ukazuju i na vrijednost oèuvanja prirodnog fenomena Plitvièkih jezera za znanost, odnosno znanstvena istraživanja.68 Na temelju njegovih spoznaja regulatorna osnova Plitvièkih jezera, predložena 1928., sadrži 57 AF 58 Boltar, Marinoviæ-Uzelac, 1976: 1 59 Planer-suradnik na izradi prostornog plana NP Krka bio je M. Obad Šæitaroci. [AF-KU] 60 AF 61 AF 62 Boltar, Marinoviæ-Uzelac, 1976: 1 [AF] 63 Radi zaštite prirodnih vrjednota, a s obzirom na predviðeni razvoj turizma, u Prostornom planu NP Krka za Skradin se zahtijevala izrada Provedbenoga prostornog plana. [Boltar, Marinoviæ-Uzelac, 1976: 2] 64 Boltar, Marinoviæ-Uzelac, 1976: 1 65 Zakon o proglašenju Plitvièkih jezera nacionalnim parkom. [***1949: 191] 66 http://whc.unesco.org/en/list/?search=croatia&searchSites=&search_by_country=&search_yearinscribed =&type=all&region=&themes=&media=&criteria_restric ation=&order=country 67 Petriæ, 2012: 17 68 Lay, 1974: 162 69 Petriæ, 2012: 17 70 Polšak, 1974: 23 71 Marinoviæ-Uzelac, Movèan, Vidakoviæ, 1977: 4, 19

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorni planovi… M. ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI

260-273 21[2013] 2[46]

PROSTOR

267

veæ elemente zaštite prirode. Nacrtom „Zakonske odredbe o narodnoj branjevini Plitvièkih jezera” 1943. godine predložena je zaštita na naèelu zoniranja kojim se podruèje zaštite dijeli u tri pojasa: uži zaštitni pojas, širi zaštitni pojas i putnièarski pojas.69 Najveæa je vrijednost NP Plitvièka jezera specifièan hidroekološki sustav, zahvaljujuæi kojemu se stvaraju sedrene barijere tvoreæi niz slapova i jezera iznimne ljepote, okruženih bujnom šumskom vegetacijom.70 Krajem petoga desetljeæa 20. stoljeæa, kada su Plitvièka jezera bila proglašena nacionalnim parkom, takav ekološki pristup još nije bio razraðen pa su Plitvice stavljene pod zaštitu kao „predio osobite ljepote”, koji je osim jezera obuhvaæao i okolno podruèje što je u šumsko-uzgojnom, lovnom i turistièkom pogledu saèinjavalo cjelinu.71 Teritorijalne granice Parka odreðene su administrativno - slijedile su ceste, putove i tadašnje razgranièenje šumsko-teritorijalnih jedinica.72 Teritorij nacionalnog parka bio je podijeljen na uže i šire podruèje na temelju šumsko-zaštitne koncepcije.73 Programom Generalne ureðajne osnove Nacionalnog parka Plitvièka jezera iz 1960. godine nastoji se odrediti granice nacionalnog parka prema zakonitostima prirodnog fenomena, proširujuæi teritorij Parka na okolna podruèja koja mu hidrogeološki gravitiraju.74 Generalni ureðajni plan Nacionalnog parka, razvijan 1965.-1969. i usvojen 1970. godine, zasnivao se na ekološkim datostima plitvièke podzemne i nadzemne vode, koje se tretiraju kao cjelina. Tim je Planom iskljuèen tranzitni promet iz užeg podruèja Parka te je predviðeno da se turistièki kapaciteti uklone iz predjela izvora, uzvodno od jezera. S obzirom na razvoj teorije i prakse planiranja nacionalnih parkova u svijetu, godine 1975. 72 Granice Nacionalnog parka poèinju se definirati 1950. kada uprava Parka na terenu odreðuje obuhvat zaštite. Granice Parka odreðene su administrativno Rješenjem iz 1951., i to na temelju Regionalnog plana izraðenog u razdoblju 1946.-1950. u Urbanistièkom zavodu Hrvatske pod vodstvom Z. Strižiæa. Granice Parka proširene su 1997. Zakonom o izmjenama zakona o proglašenju Plitvièkih jezera nacionalnim parkom (NN 13/97). [Petriæ, 2012: 17-20] 73 Uže zaštitno podruèje obuhvaæalo je jezera s dobro oèuvanim šumama. [*** 1977: 19] 74 Program Generalne ureðajne osnove NP PJ izradio je Urbanistièki Institut NR Hrvatske 1960. [Marinoviæ-Uzelac, Movèan, Vidakoviæ, 1977: 4] 75 U toj su grupi, uz prof. Antu Marinoviæ-Uzelca, glavni prostorni planeri bili Josip Movèan i Petar Vidakoviæ iz NP Plitvièka jezera, a u planiranju su sudjelovali struènjaci raznih struka koji su izradili specijalistièke studije. [Marinoviæ-Uzelac, Movèan, Vidakoviæ, 1977.] 76 Marinoviæ-Uzelac, Movèan, Vidakoviæ, 1977: 7 77 Marinoviæ-Uzelac, Movèan, Vidakoviæ, 1977: 19 78 Marinoviæ-Uzelac 1980-ih godina pobliže se bavio ruralnom baštinom NP Plitvièka jezera. [Petriæ, 2012: 20] 79 Marinoviæ-Uzelac, Movèan, Vidakoviæ, 1977: 19 80 Marinoviæ-Uzelac, Movèan, Vidakoviæ, 1977: 20 81 Petriæ, 2012: 18. Hidrološka osjetljivost pojedinih podruèja bila je jedan od temelja zoniranja NP Plitvièka jezera.

odluèeno je da se izradi novi prostorni plan toga Nacionalnog parka kao prostora posebne namjene. Izrada plana povjerena je skupini sastavljenoj od struènjaka NP Plitvièka jezera i vanjskih struènjaka, pod struènim vodstvom A. Marinoviæ-Uzelca.75 Prijedlog Prostornoga plana usvojen je u veljaèi 1976. godine.76 Analiza postojeæeg stanja pokazala je da su Plitvièka jezera bila preintenzivno iskorištavana za turizam, koji je potaknuo stihijski rast sela na tom podruèju, pa je to prijetilo zatiranjem tradicijskoga graditeljstva. Struèni tim pod vodstvom A. Marinoviæ-Uzelca prepoznao je u tom trendu opasnost kako za prirodno tako i za kulturno naslijeðe, shvaæajuæi vrijednost tradicijske graditeljske baštine koja je kao cjelina bitan sastavni dio antropogenoga krajolika.77 Taj pristup svjedoèi o vrlo ranom opredjeljenju za zaštitu kulturnoga krajolika i o senzibilnosti A. Marinoviæ-Uzelca za vrijednosti prostora i krajolika.78 U Prijedlogu Prostornoga plana obrazložena su polazišta za stvaranje nove koncepcije, zasnovane na skrbi za specifièan ekološki sustav i na tada najnovijim znanstvenim spoznajama o zaštiti prirode. Na temelju znanstvenih spoznaja, koje su dokazale da podzemni i nadzemni sustav voda Plitvièkih jezera tvori jedinstven ekosustav, zakljuèeno je da prirodni okvir jezera zahtijeva jednako brižnu zaštitu kao i temeljni fenomen - jezera sa sedrenim barijerama koje tvore slapove.79 Radi djelotvornog oèuvanja jedinstvenoga prirodnog fenomena granice Nacionalnog parka odreðene su u skladu s novom definicijom nacionalnog parka utemeljenom na ekosustavu. Teritorij Parka je proširen, tako da su njime obuhvaæena Plitvièka jezera, s izvorima, pritokama, kanjonskim dijelom toka rijeke Korane i cjelokupnim nadzemnim i podzemnim podruèjem, te podruèja koja u ekološkom, pejsažno-zaštitnom i turistièko-rekreativnom pogledu tvore jedinstvenu cjelinu.80 Na temelju znanstvenih istraživanja sljevnih podruèja podzemnih i nadzemnih vodotoka Nacionalnog parka razdijeljenih razvodnicama, podruèje parka je podijeljeno prema zonama zaštite: slijev Plitvièkih jezera (hidrološki najosjetljivije podruèje), slijev Korenièke rijeke (hidrološki osjetljivo podruèje) i ostale manje osjetljive sljevove.81 Aktualne znanstvene spoznaje u podruèju ekologije, osobito one o povezanosti i kom-

Sl. 7. NP Plitvièka jezera: Sedrene barijere koje tvore veæa i manja jezera sa slapovima temeljni su fenomen Nacionalnoga parka. Fig. 7. NP Plitvièka jezera (Plitvice lakes): Tuff barriers, which create bigger and smaller lakes with waterfalls, are a basic natural phenomenon of this national park

268

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

2[46] 21[2013] 260-273 M. ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI Prostorni planovi…

hovoj promišljenoj primjeni. Primjerice, veæ 1975.-1976. godine pri izradi Prostornoga plana NP Plitvièka jezera primijenjene su spoznaje o važnosti cjelovite zaštite ekosustava, a to je bilo iznimno napredno u ono doba, pa i danas se ponovno istièe u kontekstu sveobuhvatnoga, ekološkog i održivog planiranja. Osobito je važan doprinos Marinoviæ-Uzelca metodologiji planiranja nacionalnih parkova. On je razvio metode procjene kapaciteta nacionalnih parkova za prihvat posjetitelja i definirao novi razvrstaj zona zaštite uvoðenjem nove kategorije - temeljnoga prirodnog fenomena nacionalnoga parka.84 Temeljni prirodni fenomen i kategorizacija zona zaštite - Prof. dr. Ante Marinoviæ-Uzelac uoèio je da najvrjedniji prirodni fenomen Nacionalnog parka Plitvièka jezera zahtijeva vrlo intenzivan status zaštite, a da posjetiteljima ipak treba omoguæiti pristup do njih85, te da stoga podruèju oko jezera ne odgovara nijedna od kategorija konvencije IUCN-a [International Union for Conservation of Nature], donesene u Banffu, Kanada, 1972. godine. Ta konvencija razlikuje dva glavna tipa predjela: prirodne i kulturne zone. Prirodne zone dijele se na stroge prirodne zone, upravljane prirodne zone, zone divljine i zone za rekreaciju u prirodnoj okolini, a kulturne zone na zone poljodjelskoga krajolika, arheološke i povijesne te antropološke zone.86 Prema razvrstaju IUCN-a iz 1980. godine razlikuje se deset kategorija zaštiæenih podruèja: znanstveni rezervat / strogi prirodni rezervat, nacionalni park, prirodni spomenik, rezervat zaštite prirode / utoèište divljine, zaštiæeni krajolik, rezervat resursa, antropološki rezervat, podruèje mješovite namjene, rezervat biosfere i prirodni predio Svjetske baštine UNESCO-a.87 

Sl. 8. NP Plitvièka jezera: Zaštita sedrenih barijera - staze iznad vode omoguæuju slobodan protok vode na sedrenim barijerama. Fig. 8. NP Plitvièka jezera (Plitvice lakes): Tuff barriers protection - paths above water allow a free water flow over tuff barriers

pleksnoj meðuovisnosti ekosustava, ugraðene su, dakle, veæ 1975.-1976. u temelje Prijedloga Prostornoga plana NP Plitvièka jezera. Godine 1986. usvojen je novi Prostorni plan Nacionalnog parka Plitvièka jezera koji je pod vodstvom glavnih planera dr. R. Mišèeviæa i J. Movèana izradio Urbanistièki institut SR Hrvatske s upravom Nacionalnog parka, Sektorom razvoja Plitvièkih jezera.82 Meðutim, s obzirom na vrijednost tradicijske graditeljske baštine i procesa koji su prijetili njezinu degradiranju i zatiranju, uvidjelo se da Prostorni plan nije dovoljan instrument za provoðenje mjera zaštite seoskih naselja unutar Parka pa je 1987. g. imenovana grupa struènjaka iz Urbanistièkog instituta SR Hrvatske i tadašnjega Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Zagreba, koja je prvi put izradila struènu podlogu za ureðenje tradicijskih seoskih naselja na podruèju Parka. Na temelju toga istraživanja Urbanistièki institut SR Hrvatske pod vodstvom autora N. Kovaèeviæa, A. Marinoviæa i N. Furlan-Zimmermann izradio je 1988. g. Studiju ureðenja sela na podruèju Nacionalnog parka Plitvice. Taj je prostorno-planski studijski dokument posebno znaèajan za razmatranje ureðenja i zaštite seoskih naselja.83

DOPRINOS MARINOVIÆ-UZELCA METODOLOGIJI PLANIRANJA NACIONALNIH PARKOVA

MARINOVIÆ-UZELAC’S CONTRIBUTION TO PLANNING METHODOLOGY OF NATIONAL PARKS Cjelokupno struèno i znanstveno djelovanje prof. dr. Marinoviæ-Uzelca na zaštiti prirodnih podruèja, posebice nacionalnih parkova, utemeljeno je na znanstvenom pristupu i usvajanju novih znanstvenih spoznaja te nji-

Buduæi da raspodjela zona po toj meðunarodnoj konvenciji ne može biti primijenjena na jedinstveni fenomen Plitvièkih jezera88, predložena je posebna kategorija „podruèje temeljnog fenomena” za predjele najveæe vrijednosti, jedinstvenog i specifiènog fenomena koji je temeljni razlog postojanja nacionalnog parka. Na podruèju toga fenomena ne mogu se izravno primijeniti termini kategorija iz meðunarodne konvencije jer je unatoè zah82 *** 1988: 24 83 Petriæ, 2012: 20 84 A. Marinoviæ-Uzelac i J. Movèan došli su prilikom izrade Prostornog plana NP Plitvièka jezera do termina „zona temeljnog fenomena”, o èemu su prvi put izvijestili znanstvenu zajednicu na Jugoslavenskom savjetovanju o nacionalnim i regionalnim parkovima, održanom na Plitvièkim jezerima u svibnju 1978. [Marinoviæ-Uzelac, 1980: 11] 85 Marinoviæ-Uzelac, Movèan, Vidakoviæ, 1977: 27 86 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 87 87 Gülez, 1992: 812

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

tijevanom intenzivnom režimu zaštite ipak dopušten pristup posjetitelja, po èemu se razlikuje od „stroge prirodne zone” prema meðunarodnom razvrstaju.89 Polazeæi od jedinstvenih vrijednosti i specifiène problematike NP Plitvièka jezera, Ante Marinoviæ-Uzelac odluèio je odstupiti od njemu dobro poznatog razvrstaja zona prema meðunarodnoj konvenciji IUCN-a da bi stvorio novu klasifikaciju, prilagoðenu posebnim zahtjevima toga prirodnog rezervata. Tim razvrstajem, prilagoðenim za praktiènu primjenu, razlikuju se zone zaštite koje se protežu na cijela podruèja (podruèje temeljnog fenomena, podruèje usmjerene zaštite i podruèje mješovite namjene) i na pojedine lokalitete (posebno zaštiæeni prostori i spomenici prirode, meðu kojima se razlikuju strogi rezervati - prašumski, šumski i faunski, te krška vrela, izvori, vodotoci i jezera, sedrene barijere, špilje). Zaštiæeni antropogeni prostori i spomenici takoðer su razvrstani prema specifiènim vrijednostima prostora Nacionalnog parka.90 Svoj je razvrstaj Marinoviæ-Uzelac razvio u sustav primjenjiv i za druge nacionalne parkove: I. Prirodne zone - 1. zona temeljnoga prirodnog fenomena parka, 2. zona usmjerene zaštite (opæa obuhvatna površina parka), 3. specijalne zone (razne vrste rezervata); II. Kulturne zone - 1. zone poljodjelskoga pejsaža, 2. etnološke zone, 3. arheološke i kulturno-povijesne zone, 4. antropološke zone (uvjetno); III. Zone mješovite namjene (za utilitarne namjene).91 88 Marinoviæ-Uzelac, Movèan, Vidakoviæ, 1977: 27 89 Marinoviæ-Uzelac, Movèan, Vidakoviæ, 1977: 27-28; http://gapanalysis.usgs.gov/blog/iucn-definitions/ 90 Marinoviæ-Uzelac, Movèan, Vidakoviæ, 1977: 29 91 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 87 92 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 87-88 93 Petriæ, 2012: 20 94 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 82; Marinoviæ-Uzelac, 2000.b: 563 95 Petriæ, 2012: 20

Prostorni planovi… M. ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI

Marinoviæ-Uzelac uskladio je svoj razvrstaj s meðunarodnom klasifikacijom [Banff, Kanada, 1972.], premda je bio svjestan odreðenih nedosljednosti i kritizirao neke termine poput „usmjerene zaštite” i „mješovite namjene”, ukazujuæi na terminološke nelogiènosti.92 Zoniranje nacionalnog parka, zasnovano na temeljnom prirodnom fenomenu, koje Marinoviæ-Uzelac prvi put uvodi Prijedlogom Prostornog plana NP Plitvièka jezera iz 1976.1977., na snazi je i danas.93 Razvrstaj koji je razvio prof. dr. Marinoviæ-Uzelac najznaèajniji je njegov doprinos metodologiji planiranja nacionalnih parkova pa je on s pravom ponosno napisao „da smo u Hrvatskoj razvili neka naèela na koja meðunarodne organizacije za zaštitu prirode dolaze tek sada”.94 Zaštita ruralnoga naslijeða - Važan je i njegov doprinos vrjednovanju antropogenoga krajolika, nastalog u sudjelovanju prirode i èovjeka, shvaæanje tradicijskih ruralnih naselja kao autentiène sastavnice krajolika, na koji se i danas, prema važeæem Prostornom planu NP Plitvièka jezera iz 1986., primjenjuju režimi izgradnje i ureðenja prostora prema kategorijama zaštite koje je definirao Marinoviæ-Uzelac: kategorija zaštitnoga obalnog pojasa, kategorija zaštite temeljnog fenomena, kategorija usmjerene zaštite i kategorija usmjerene zaštite slobodnijeg režima korištenja. Te su kategorije prikladne raznolikim posebnim uvjetima, èak i specifiènim zahtjevima u složenoj situaciji kad se u najvrjednijim zaštiæenim prirodnim podruèjima nalaze èovjekove naseobine. U tom kontekstu posebno je vrijedna Studija ureðenja sela na podruèju Nacionalnog parka koju je A. Marinoviæ-Uzelac 1988. godine izradio s koautorima N. Kovaèeviæem i N. Furlan-Zimmermann95, a koja svjedoèi o njegovu doprinosu zaštiti ruralnoga naslijeða, dotad neprepoznatog te nedovoljno vrjednovanog i štiæenog. 

Doprinos metodologiji procjene kapaciteta nacionalnih parkova za prihvat posjetitelja - Razvijajuæi prostorne planove za nacionalne parkove, od Mljeta preko Krke do Plitvièkih jezera, Ante Marinoviæ-Uzelac prilagodio je pristup posebnim uvjetima svakoga



260-273 21[2013] 2[46]

PROSTOR

269

Sl. 9. NP Plitvièka jezera: Temeljni prirodni fenomen pristupaèan je posjetiteljima, ali je diskretno izdvojen rješenjem i položajem pješaèke staze. Fig. 9. NP Plitvièka jezera (Plitvice lakes): The basic natural phenomenon is accessible to visitors, yet slightly separated by the path Sl. 10. NP Plitvièka jezera: Temeljni prirodni fenomen - bujni vodotok u malim kaskadama, staza za posjetitelje ‘prolazi’ kroz vodotoke, ne ometajuæi prirodni tok i dopuštajuæi pristup. Fig. 10. NP Plitvièka jezera (Plitvice lakes): The basic natural phenomenon - massive water flow in small cascades, visitor path ”runs” through water flows without disrupting the natural flow and allowing access Sl. 11. NP Plitvièka jezera: Temeljni prirodni fenomen i posjetitelji - pristupaènost, ali i razdvajanje. Fig. 11. NP Plitvièka jezera (Plitvice lakes): The basic natural phenomenon and visitors - accessibility and separation

270

PROSTOR

2[46] 21[2013] 260-273 M. ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI Prostorni planovi…

pojedinog nacionalnog parka, ne robujuæi doktrinama, nego razvijajuæi i metodologiju planiranja i zaštite nacionalnih parkova prikladnu za specifiènosti tih prirodnih rezervata. Prostorno planiranje opæenito temelji proraèune ponajprije na kapacitetu prostora, koji se u jednostavnijim sluèajevima može odrediti prema površini zemljišta, ali ponekad zahtijeva složene proraèune podnošljivosti zasiæenja prostora, što daleko nadilazi zauzetost površine. Polazeæi od premise da se ‘kapacitet’ nacionalnog parka, odnosno dopustivi broj posjetitelja, ne smije odreðivati prema èimbenicima koji se inaèe primjenjuju u prostornom planiranju, primjerice, prema velièini podruèja ili njegovoj receptibilnosti, nego prema ekološkim kriterijima održivosti prirodnog podruèja, napose temeljnoga prirodnog fenomena koji je razlog osnivanja parka96, Marinoviæ-Uzelac razvio je nekoliko metoda procjene moguænosti prihvata posjetitelja, odnosno dopustivog broja posjetitelja koji još ne ugrožava vrjednote nacionalnog parka.97 Te su metode prilagoðene specifiènostima pojedinoga nacionalnog parka. Primjerice, NP Mljet zbog specifiènog položaja na udaljenom, razmjerno izoliranom otoku, posjeæen je gotovo iskljuèivo ljeti, a njegovi su posjetitelji - ili gosti hotela, ili izletnici koji dolaze brodom. Te dvije grupe posjetitelja razgledavaju Park u razlièito vrijeme: boravišni se turisti u vrijeme najveæe žege osvježavaju u moru, dok izletnici upravo tada dolaze na otok, tako da pri procjeni broja posjetitelja Parka ne treba zbrajati boravišne i izletišne goste.98 S obzirom na kratkoæu boravka na Mljetu, izletnici se moraju zadovoljiti kratkom šetnjom uz jezera, najzanimljivije podruèje temeljnog fenomena. S obzirom na prostornu raspodjelu posjetitelja, koja je linearna, pri èemu je koncentracija šetaèa obrnuto razmjerna udaljenosti od ishodišta - razvijena je formula raspodjele gustoæe šetaèa, iz koje je vidljivo da NP Mljet ima vrlo ogranièen kapacitet i da se ne smije previše opteretiti turistièkim smještajnim graðevinama. U NP Krka zona temeljnog fenomena vrlo je izdužena, ali za odreðivanje kritiène mase posjetitelja mjerodavne su samo dvije najvrjednije uže zone slapova: Skradinski buk i Roški slap. Zbog oblika i velièine ‘kritiènih’ (mjerodavnih) zona - male zone u velikom nacionalnom parku i u velikoj ukupnoj zoni temeljnog fenomena, te zbog pristupa koji omoguæuje posjet tijekom cijeloga dana uz neogranièeno zadržavanje, ne postavlja se problem prostorne raspodjele moguæeg broja posjetitelja, nego samo pitanje vjerojatnosti njihove vremenske raspodjele tijekom dana. Stoga se zasebno promatra kapacitet terasa - vidikovaca za promatranje najatraktivnijih podruèja slapišta, a zasebno kapacitet putova koji èine

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

pješaèku prometnu mrežu Nacionalnog parka. Kapacitet planiranih vidikovaca, predviðen Prostornim planom u skladu s prostornim moguænostima Nacionalnog parka, odreðen je po kriteriju najmanje potrebne površine po osobi99, uz pretpostavku prosjeène duljine zadržavanja na vidikovcima, a kapacitet staza i putova kojima se obilazi Nacionalni park po kriteriju najmanje udaljenosti meðu šetaèima, što omoguæuje autentièan doživljaj u gotovo netaknutoj prirodi.100 U oba sluèaja kriterij je izveden iz osnovne svrhe Nacionalnog parka: saèuvati zaštiæeni fenomen i drugog, ne manje važnog, cilja projekta - omoguæiti ugodan boravak i neometano uživanje u prirodi. I u NP Plitvièka jezera Marinoviæ-Uzelac temelji proraèun turistièkih kapaciteta na procjeni ekološkog kapaciteta održivosti zone temeljnog fenomena za nazoènost posjetitelja u vršnom razdoblju101, pri èemu se zahtijeva nenarušavanje ekosustava, odnosno izbjegavanje i sprjeèavanje fizièke i biološke degradacije prostora. Presijecanje prostora sustavom putova ima snažan utjecaj na ekosustav jer ogranièava površine unutar mreže, a to može imati negativan uèinak na pojedine populacije flore i faune. U pomanjkanju bioloških kriterija o potrebnoj velièini neuznemiravane površine za pojedine vrste, Marinoviæ-Uzelac nastojao je postiæi što rjeðu mrežu šetnica, primjerice - ne planirajuæi alternativne staze za isti smjer kretanja, èime se onemoguæuje arbitraran izbor putova za isti cilj.102 Procjena zasiæenosti putova naèinjena je na temelju analize itinerara s obzirom na njihove duljine, tj. udaljenost od ishodišnih toèaka, te s obzirom na koncentraciju i atraktivnost sadržaja duž njih.103 Dakle, procjena kapaciteta nacionalnog parka za prihvat posjetitelja temelji se na analizi njihova kretanja u prostorno-vremenskom kontinuumu - poput metode primijenjene za procjenu kapaciteta za NP Mljet, ali prilagoðena posebnim uvjetima NP Plitvièka jezera.104 96 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 89 97 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 90 98 Marinoviæ-Uzelac, 1988: 74 99 Marinoviæ-Uzelac, 1988: 75 100 Marinoviæ-Uzelac, 1988: 76 101 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 89 102 Za razliku od perivoja u kojima za isti smjer kretanja postoje alternativni putovi [Marinoviæ-Uzelac, 1994: 90]. 103 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 90 104 Marinoviæ-Uzelac, 1988: 74 105 Marinoviæ-Uzelac, 2000.a: 29 106 Marinoviæ-Uzelac, 2000.b: 603 107 Marinoviæ-Uzelac, 1986: 315 108 Marinoviæ-Uzelac uoblièio je svoj razvrstaj zona zaštite prilikom izrade NP Plitvièka jezera 1977. [MarinoviæUzelac, Movèan, Vidakoviæ, 1977.] te ga je poslije još razvio [Marinoviæ-Uzelac, 1994: 87].

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

ZAKLJUÈAK: STAJALIŠTE PREMA PITANJIMA PROSTORNOGA PLANIRANJA NACIONALNIH PARKOVA

CONCLUSION: ATTITUDE TO PHYSICAL PLANNING ISSUES CONCERNING NATURAL PARKS Zaokupljen naprednim zamislima i suvremenim tendencijama u struci od 1960-ih godina nadalje, Ante Marinoviæ-Uzelac zalaže se za nove pristupe urbanizmu i prostornom planiranju. Svjestan vrijednosti prostora kao ogranièenoga resursa („Prostor je konaèan, dok su procesi u njemu promjenljivi i dinamièni”105), on istièe da prostoru, koji je ogranièeno i neobnovljivo dobro, treba priæi s poštovanjem.106 To se njegovo stajalište najizrazitije oèituje u prostornim planovima nacionalnih parkova koji su per definitionem najdragocjeniji prostori države. Služeæi se egzaktnom znanstvenom analizom, ali i intuicijom struènjaka senzibilnog za vrjednote prostora i krajolika, osjetio je jedinstvenost svakoga pojedinoga nacionalnog parka za koji je radio prostorne planove: NP Mljet, NP Krka i NP Plitvièka jezera. To se oèituje ne samo u specifiènim rješenjima nego i u metodi planiranja, prilagoðenoj i razvijenoj upravo za konkretni nacionalni park i njegove posebnosti. Svaki prostorni plan za nacionalni park temelji se na specifiènom i konkretnom istraživanju pa je stoga zaseban istraživaèki pothvat.107 Potaknut upravo specifiènom problematikom NP Plitvièka jezera, Marinoviæ-Uzelac osmislio je razvrstaj zona unutar nacionalnog parka108, nadopunivši kategorizaciju prema meðunarodnoj konvenciji IUCN-a (International Union for Conservation of Nature) da bi stvorio dosljedniji sustav, primjenjiv na veæu skupinu hrvatskih nacionalnih parkova. Metodologiju planiranja nacionalnih parkova obogatio je i novim metodama procjene kapaciteta nacionalnih parkova za prihvat posjetitelja, temeljenim na ekološkim kriterijima i analizi kretanja posjetitelja, a prilagoðene specifiè109 Marinoviæ-Uzelac, 2000.b: 563 110 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 82; Marinoviæ-Uzelac, 2000.b: 563 111 Marinoviæ-Uzelac žestoko se usprotivio izjavi jednog predsjednika hrvatske vlade da „æemo prirodu èuvati, ali joj neæemo robovati”, ustvrdivši: „U zaštiæenim rezervatima, a posebice u nacionalnim parkovima, upravo æemo prirodi robovati.” [Marinoviæ-Uzelac, 2000.b: 562] 112 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 88. Svjetski kongres o nacionalnim parkovima i zaštiæenim podruèjima u Caracasu 1992. takoðer smatra turizam ‘dvosjeklim maèem’. [Marinoviæ-Uzelac, 2000.b: 566] 113 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 84 114 Isticao je da režim i statut nacionalnog parka moraju proizlaziti iz najvišeg organa državne vlasti, kako izrièito zahtijevaju zakljuèci Svjetske konferencije o nacionalnim parkovima, Seattle, 1962. [Marinoviæ-Uzelac, 2000. b: 564] 115 Marinoviæ-Uzelac, 1994: 81

Prostorni planovi… M. ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI

nostima nacionalnih parkova Mljet, Krka i Plitvièka jezera. Susreæuæi se u praksi s nerazumijevanjem i, još èešæe, s namjernim ignoriranjem prave vrijednosti i svrhe odnosno ‘funkcije’ nacionalnih parkova, Marinoviæ-Uzelac èesto istièe da vrijednost nacionalnih parkova nadilazi granice regije109 te da je temeljna zadaæa prostornog plana nacionalnog parka zaštita i èuvanje prirode, a ne gospodarsko iskorištavanje.110 Zalaže se za oèuvanje prirodnih vrjednota utemeljeno na znanstvenim spoznajama, ukazujuæi na gospodarske interese koji bi mogli ugroziti te fenomene pod krinkom brige za razvoj regije.111 Pritom i turizam, koji je zbog edukativne zadaæe u nacionalnom parku neizbježan, smatra „opasnom sastavnom funkcijom” najvrjednijih prirodnih rezervata.112 Štoviše, smatra ga moguæom najopasnijom gospodarskom djelatnošæu ako se odredbe i smjernice meðunarodnih organizacija arbitrarno tumaèe.113 Uporno naglašava da samo red, zakonitost i odgovarajuæi pravni okvir mogu djelotvorno jamèiti oèuvanje najvrjednijih prirodnih fenomena koji su temeljni razlog osnivanja nacionalnih parkova.114 Njegovo zalaganje za oèuvanje prirode, za opæe interese nasuprot pojedinaènima, otkriva Marinoviæ-Uzelca kao hrabra èovjeka visokih moralnih naèela. Njegovo je stajalište da je disciplina u planiranju prijeko potrebna, osobito u nacionalnim parkovima koji ne smiju podlijegati interesima „gospodarske uèinkovitosti”. Analizirajuæi samo jedan dio bogatog opusa prof. dr. Marinoviæ-Uzelca, otkrivamo ga kao neumornog istraživaèa, svestranog struènjaka, inventivnog znanstvenika i nadasve senzibilnu osobu kadru osjetiti moguænosti prostora i krajolika. Kao prostorni planer široke vizije, susreæuæi se s nacionalnim parkovima, on posve podreðuje impuls stvaranja novih prostora postojeæim vrjednotama koje treba saèuvati. Kao struènjak i odgovoran graðanin uporno obrazlaže i brani taj ‘konzervativni’ stav nasuprot onima koji pokušavaju neodgovorno iskorištavati prirodne dragocjenosti. Svjestan opasnosti koje prijete najdragocjenijim prirodnim vrjednotama, napisao je: „Prirodu se naravno može oštetiti neshvaæanjem, nepažnjom, ratnim djelovanjima, ali nikada tako temeljito kao graðenjem i sustavnim iskorištavanjem, pa makar i s dobrim namjerama.”115 Prof. dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac - sveuèilišni profesor, znanstvenik, teoretièar, urbanist i prostorni planer - duboko razumije i osjeæa vrijednost prostora i krajolika te na tom uvidu gradi svoje vizije, uvijek ih podreðujuæi vrjednotama koje treba oèuvati. Njegove su ideje, iskazane kroz njegova djela urbanistièke i prostorne planove te teorijske tekstove - i danas svježe i suvremene, dapaèe primjenjive.

260-273 21[2013] 2[46]

PROSTOR

271

272

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

2[46] 21[2013] 260-273 M. ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI Prostorni planovi…

Literatura Bibliography

1. Božiæ, N. (2000.), Dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac, dipl. ing. arhitekture, dipl. urb. I.U.U.P., u: Sveuèilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, 1919./1920.-1999./2000. [ur. Obad-Šæitaroci, M.], Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet: 204, Zagreb 2. Boltar, D.; Ivanoviæ, V.; Marinoviæ-Uzelac, A. (1966.), Prilog studiju sjevernih podruèja Zagreba, „Èovjek i prostor”, 165: 4-5, Zagreb 3. Braliæ, I. (1991.), Nacionalni parkovi Hrvatske, Školska knjiga, Zagreb 4. Gülez, S. (1992.), A method of evaluating areas for national park status, „Environmental Management”, Springer Verlag, 16 (6): 811-818, New York 5. Lay, I. (1974.), Misao o Nacionalnom parku i tendencije urbanizacije, u: Plitvièka jezera èovjek i priroda [ur. Gušiæ, B.; Markoviæ, M.], NP Plitvièka jezera: 151-162, Plitvièka Jezera 6. Marinoviæ-Uzelac, A. (1966.), Urbanizam u industrijskoj civilizaciji, „Arhitektura”, 91-92: 716, Zagreb 7. Marinoviæ-Uzelac, A. (1969.), Memorijalni park Petrova gora, „Arhitektura”, 104: 38-40, Zagreb 8. Marinoviæ-Uzelac, A. (1977.), Prostorni plan spomen-parka Kumrovec, „Èovjek i prostor”, 12 (297) : 4-10, Zagreb 9. Marinoviæ-Uzelac, A. (1985.), Atenska povelja: Što je bila - Što jest - Što æe biti, „Arhitektura”, 189-195: 24-31, Zagreb 10. Marinoviæ-Uzelac, A. (1986.), Naselja, gradovi, prostori, Tehnièka knjiga, Zagreb 11. Marinoviæ-Uzelac, A. (1988.), Prilog metodologiji procjene kapaciteta nacionalnih parkova za prihvat posjetilaca, „Arhitektura”, 204-207: 7477, Zagreb 12. Marinoviæ-Uzelac, A. (1994.), Gospodarski uèinci prostornog ureðenja Nacionalnog parka Plitvièka jezera, u: Nacionalni park Plitvièka jezera - nacionalno dobro Hrvatske, svjetska baština [ur: Kružièeviæ, A.], Uprava NP Plitvièka jezera, 81-93: Zagreb 13. Marinoviæ-Uzelac, A. (2000.a), Prostorno planiranje, I, Zavod za urbanizam Arhitektonskog fakulteta, Zagreb 14. Marinoviæ-Uzelac, A. (2000.b), Prostorno planiranje, II, Zavod za urbanizam Arhitektonskog fakulteta, Zagreb 15. Marinoviæ-Uzelac, A. (2001.), Prostorno planiranje, Dom i svijet, Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis, Zagreb 16. Petriæ, K. (2012.), Pejsažna i prostorno-organizacijska obilježja tradicijskih naselja na podruèju Nacionalnog parka Plitvièka jezera, magistarski rad, Arhitektonski fakultet, Zagreb 17. Polšak, A. (1974.), Geološki aspekti zaštite Plitvièkih jezera, u: Plitvièka jezera - èovjek i priroda [ur. Gušiæ, M., Markoviæ, M.], NP Plitvièka jezera: 23-32, Zagreb 18. Smode Cvitanoviæ, M.; Smokvina, M. (2011.), Ante Marinoviæ-Uzelac: Urbanizam, „Facta ar-

19. 20. 21.

22. 23.

chitectonica”, 1, Arhitektonski fakultet: 136-142, Zagreb *** (1949.), Zakon o proglašenju Plitvièkih jezera nacionalnim parkom, „Narodne novine”, 20 (9.4.): 191, Zagreb *** (1997.), Zakon o izmjenama zakona o proglašenju Plitvièkih jezera nacionalnim parkom, „Narodne novine”, 13, Zagreb *** (1962.), First World Conference on National Parks: proceedings of a conference, Seattle, Washington, June 30-July 7, 1962. [ur: Adams, A.B. ], International Union for Conservation of Nature and Natural Resources, UNESCO, Seattle *** (1988.), Urbanistièki institut SR Hrvatske 1947.-1987. [ur. Salaj, M.], Urbanistièki institut, Zagreb *** (2010.), IUCN: 50 Years of Working for Protected Areas - A brief history of IUCN World Commission on Protected Areas, IUCN, Gland, Switzerland

5. Marinoviæ-Uzelac, A.; Movèan, J.; Vidakoviæ, P. (1977.), Nacionalni park Plitvièka jezera prostorni plan (Prijedlog) [AF-KU] 6. Marinoviæ-Uzelac, A.; Jurkoviæ, S.; Grgureviæ, O. (1977.), Spomen-park Kumrovec - prostorni plan [AF-KU] 7. Marinoviæ-Uzelac, A. (1980.), Metodologija izrade prostornih planova nacionalnih i regionalnih parkova, IV. Savjetovanje o nacionalnim i regionalnim parkovima Jugoslavije, Žabljak, rukopis [AF-KU] 8. Marinoviæ-Uzelac, A. (1980.-1982.), Park prirode i spomen-podruèje Biokovo - prostorni plan [AF-KU] 9. Marinoviæ-Uzelac, A.; Pegan, S. (1999.), Park prirode Blidinje - Prostorni plan [AF-KU] 10. Marinoviæ-Uzelac, A.; Pegan, S. (2002.), Prostorni plan Vukovarsko-srijemske županije, Vukovarsko-srijemska županija, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog ureðenja [AF-KU] 11. *** (1971.), Nacionalni park „Plitvice” Plitvièka jezera - Generalni ureðajni plan [AF-KU] 12. Prostorni planovi: AF-KU

Internetski izvori Internet Sources

Izvori Sources

1. 2. 3.

Arhivski izvori

1. 2.

Archive Sources

Arhiv Arhitektonskog fakulteta, Sveuèilište u Zagrebu, Kaèiæeva 26, Zagreb [AF] Arhiv Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu [AF-KU]

http://data.iucn.org/dbtw-wpd/edocs/NS-SP040-Fr.pdf http://gapanalysis.usgs.gov/blog/iucn-definitions/ http://memory.loc.gov/ammem/gmdhtml/yeh tml/yeabout.html http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/ 288893.html http://whc.unesco.org/en/list/?search=croatia&searchSites=&search_by_country=&search _yearinscribed=&type=all&region=&themes=& media=&criteria_restrication=&order=country http://www.nps.gov/history/history/online_ books/nps/second_world_conference.pdf

Dokumentacijski izvori Document Sources 1. Marinoviæ-Uzelac, A. (1969.), Zagreb - zapadni ulaz: Urbanistièko rješenje Ljubljanske ulice [AF-KU] 2. Marinoviæ-Uzelac, A. (1972.), Koncepcija prostornog ureðenja, u: Generalni prostorni plan memorijalno-turistièkog podruèja Kalnik: 1-9 [AF-KU] 3. Boltar, D.; Marinoviæ-Uzelac, A. (1976.), Prostorna organizacija Nacionalnog parka Krka, u: Nacionalni park Krka - Razvojni prostorni plan: 1-3, Zagreb [AF-KU] 4. Boltar, D.; Marinoviæ-Uzelac, A.; Alfier, S. (1976.), Nacionalni park Krka - Razvojni prostorni plan: 1-3 [AF-KU]

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1. Sl. 2. Sl. 3. Sl. 4. Sl. 5. Sl. 6. Sl. 7. Sl. 8. Sl. 9. Sl. 10. Sl. 11.

Braliæ, 1991: sl. 9, iza str. 25 Smode Cvitanoviæ, Smokvina, 2011: 142 *** 1988: 17 Marinoviæ-Uzelac, 1988: 75 Boltar, Marinoviæ-Uzelac, 1976. [AF-KU] Marinoviæ-Uzelac, 1988: 76 Braliæ, 1991: 16 Marinoviæ-Uzelac, 2001: 535 Foto: M. Obad Šæitaroci Foto: M. Obad Šæitaroci Foto: M. Obad Šæitaroci

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorni planovi… M. ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI

260-273 21[2013] 2[46]

PROSTOR

273

Sažetak Summary

Physical Plans of National Parks by Ante Marinoviæ-Uzelac Ante Marinoviæ-Uzelac, Ph.D., is an architect and urban planner. He was a professor at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb, Dean of the Faculty between 1993 and 1997 as well as the founder and first editor-in-chief of ”Prostor” (”Space”), the scholarly journal of architecture and urban planning. Being one of the founders of physical planning in Croatia, he devoted most of his professional and scientific career including teaching to physical planning issues. Among numerous physical plans made by Ante Marinoviæ-Uzelac, one can single out those for natural areas - national parks [NP] and nature parks [NPa]. Besides physical plans for nature parks (Mljet 1964, 1985), Krka 1969, 1971, 1987, 1997 and Plitvièka jezera (”Plitvice lakes”) 1975/76), A. Marinoviæ-Uzelac also worked out the physical plans for nature parks (Trakošæan 1974), Biokovo (1982) and Blidinje (1999). Planning national parks is a delicate issue owing to the fact that its main task should be to secure the protection of untouched natural resources and at the same time to foster education and nature popularization. It was a new discipline in the third quarter of the 20th century not only in Croatia but also worldwide. A. Marinoviæ-Uzelac approached this complex task in an analytical and creative manner relying both on his vast knowledge and on his expert sensitivity to space and its values. As a scientist he thoroughly understood the essence of fresh scientific ideas. As early as the 1970s he applied new ecological principles concerning close connections and complex interdependence of eco systems by building them into the Physical Plan Proposal for Plitvièka jezera (”Plitvice lakes”) and Krka national parks. It was a very progressive approach at the time, even in the European and world context in terms of caring for nature and offering pragmatic solutions for its protection. Being fully aware that each national park is an exceptionally valuable spatial resource with a unique ”basic phenomenon” worth preserving in its original condition, Marinoviæ-Uzelac made his physical plans having in mind in the first place the special values and a unique character of each national park. Each of his physical plans for a national park was the result of a specific and unique researchbased analysis and as such may be considered as an individual research project. This is confirmed

not only by specific physical planning solutions offered by Marinoviæ-Uzelac but also by the specifically designed methods of analysis and planning which were adapted and elaborated for each national park. Working on the physical plan for Plitvièka jezera (”Plitvice lakes”) NP, Marinoviæ-Uzelac noticed that the most valuable resource of this park - its specific hydro-ecological system producing tuff barriers which create spectacular waterfalls and lakes - cannot be classified into any category of protection according to the international categorization by IUCN (International Union for Conservation of Nature) from 1972. This area requires extra protection. Yet the very center of this natural phenomenon has to be made accessible to numerous visitors for educational purposes as an essential component of a national park’s function. In order to define special protection regulation, Marinoviæ-Uzelac proposed a special category called ”the area characterized by a basic phenomenon” for the most valuable areas: a unique phenomenon which needs to be protected and which is the main reason for the existence of a national park. This category differs from the category called ”strictly protected natural zone” according to the international categorization since it allows visitor access despite the requirement for its intensive protection. Marinoviæ-Uzelac declined the well-known zone classification according to the international IUCN convention and devised a new categorization model adapted to special characteristics and requirements of Plitvièka jezera (”Plitvice lakes”) national park. Marinoviæ-Uzelac further developed his own categorization into a system applicable to other national parks: I. - Natural Areas: 1. NP Basic phenomenon zone, 2. targeted protection zone, 3. special zone; II. - Cultural zones: 1. agricultural landscape zone, 2. Ethnological zone, 3. Archaeological, cultural and historic zone, 4. anthropological zone; III. - Mixed purpose zones (for utilitarian purposes). This categorization is an original contribution to the theory and practice of national park planning. It was devised as early as the 1960s and the early 1970s, i.e. quite early in comparison with the world trends in nature protection. This original solution was the result of his thorough understanding of ecological principles and complex processes of

Biografije Biographies Dr.sc. MARINA ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, dipl.ing.arh., znanstvena suradnica, specijalizirala se za povijest konstrukcija i graditeljstva (arhitekture i urbanizma). Dr.sc. MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, dipl.ing.arh., redoviti je profesor Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu. [www.scitaroci.hr]

MARINA ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., research associate, specialized in the history of structures (architecture and urban planning). MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., full professor at the Faculty of Architecture in Zagreb, Department of Urban Planning, Physical Planning and Landscape Architecture. (www.scitaroci.hr)

ecological systems as well as the pragmatic needs and requirements of IUCN for visitor accessibility for education and nature popularization purposes. Marinoviæ-Uzelac has established an entirely new category - the area of a basic natural phenomenon - and thus created an innovative categorization which reconciles the apparently opposing demands: those in favour of strict protection and those in favour of making valuable natural resources more easily accessible to the general public. Therefore the new categorization may be considered Ante Marinoviæ-Uzelac’s most valuable contribution to the national park planning methodology which has its value in the context of international scientific research as well. Moreover, he developed several methods of assessing the nature reserve capacity for visitors, i.e. an acceptable number of visitors that still does not endanger the values of a national park. Starting from the principle that the capacity of a national park should not be determined by the conventional parameters applied in physical planning such as the size of an area but by the ecological criteria of sustainability of a natural area, especially the one characterized by a basic natural phenomenon, Marinoviæ-Uzelac developed several methods of assessing a national park’s capacity of visitors considering the ecological capacity of sustainability of basic phenomenon zone. It is imperative not to disturb the ecosystem. In other words it is vitally important to prevent physical and biological degradation of an area. In his physical plans for national parks including those for NP Mljet, NP Krka, and NP Plitvièka jezera (”Plitvice lakes”), Marinoviæ-Uzelac showed a full understanding of each national park’s unique value and consequently based his approach on a rigorous scientific analysis coupled with his intuition and sensitivity to space values. His approach was adapted to specific requirements of each national park and thus liberated from strict adherence to any set of dogmatic principles. Instead he developed an individual natural park planning and protection methodology tailored to the specific features of the nature reserves. In the early 1980s he arguably wrote that ”in Croatia we have already developed some principles which have only recently become the focus of attention of international organizations for protection.” MARINA ŠIMUNIÆ BURŠIÆ MLADEN OBAD ŠÆITAROCI

Sl. 1. Spomen-dom u Splitu, tlocrt i perspektiva prvonagraðenog natjeèajnog rada (sa: S. Delfin, N. Šegviæ, Ž. Vincek) Fig. 1. Memorial center in Split, first award-winning entry, plan and perspective (with S. Delfin, N. Šegviæ, Ž. Vincek)

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

21[2013] 2[46]

PROSTOR

275

Zrinka Barišiæ Mareniæ Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Prethodno priopæenje UDK 71/72 M.Maretiæ(497.5)”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 16. 9. 2013. / 10. 12. 2013.

Preliminary Communication UDC 71/72 M.Maretiæ(497.5)”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 16. 9. 2013. / 10. 12. 2013.

Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa Prolegomena to Mirko Maretiæ’s Work in Urban Planning

Arhitektonski fakultet Maretiæ, Mirko Trnsko urbanizam i arhitektura Zagreb

Faculty of Architecture Maretiæ, Mirko Trnsko urban planning and architecture Zagreb

Profesor Mirko Maretiæ u najveæoj je mjeri pridonio razvoju urbanizma tijekom druge polovice 20. stoljeæa u Hrvatskoj. Njegovo integralno djelo sazdano je od èetiriju komplementarnih slojeva kompleksne urbanistièko-arhitektonske djelatnosti. Struèni opus obuhvaæa urbanizam i arhitekturu, a oplemenjen je iznimnom likovnošæu. Publicistièkim opusom afirmira poglavito urbanistièku problematiku te ga nadograðuje znanstvenim i pedagoškim radom na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.

Professor Mirko Maretiæ has made an outstanding contribution to the development of urban planning in Croatia in the second half of the 20th century. His integral work comprises four complementary aspects within the complex disciplines of urban planning and architecture. His professional work in urban planning and architecture is characterized by a remarkable visual quality. His publications are mainly concerned with urban planning issues elaborated further through his scientific work and teaching at the Faculty of Architecture in Zagreb.

276

PROSTOR

2[46] 21[2013] 274-291 Z. BARIŠIÆ MARENIÆ Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa

UVOD INTRODUCTION

jelo profesora dr.sc. Mirka Maretiæa predstavlja znaèajan doprinos urbanizmu i arhitekturi u Hrvatskoj u nekoliko komplementarnih slojeva kompleksne urbanistièko-arhitektonske struke. Struèni rad fokusiran je ponajprije na urbanistièku djelatnost, ali obuhvaæa i arhitektonska ostvarenja. Iznimna likovnost njegova izraza oplemenjivala je njegove brojne projekte, a osobito natjeèajne radove. Bogat struèni opus dopunjen je istraživaèkim i znaèajnim publicistièkim djelom koje zaokružuje znanstvenoistraživaèkim i magistarskim radom te disertacijom. Pedagoškim djelovanjem na Katedri za urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu generacijama studenata prenosi svoje bogato struèno iskustvo na podruèju urbanizma.

ŽIVOTOPIS BIOGRAPHY

Sl. 2. Prof. M. Maretiæ Fig. 2. Prof. M. Maretiæ

Profesor Mirko Maretiæ roðen je 1926. godine u Dicmu pokraj Sinja.1 Odrastao je u Splitu, gdje je pohaðao osnovnu školu i realnu gimnaziju. Likovnu školu završio je u Splitu 1946. godine.2 Arhitekturu studira na Arhitektonskom odjelu Tehnièkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu 1946.-1953. godine. Tijekom studija bio je demonstrator na kolegijima Povijest i oblici arhitekture (nositelj kolegija prof. Juraj Denzler3) te na kolegijima Arhitektonskih kompozicija4, odnosno kod prof. Nevena

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Šegviæa.5 „Još za vrijeme studija pokazivao sam odreðeni interes, sklonost za urbanistièko planiranje i projektiranje”, navodi profesor Maretiæ, stoga ga je i prof. Seissel izabrao za demostratora na urbanistièkim kolegijima.6 Profilaciju na podruèju urbanizma zapoèinje u Urbanistièkom institutu NR Hrvatske 1954.-1957., gdje radi kao odgovorni planer i projektant za Koprivnicu, Krapinu, Krapinske Toplice, Kutinu, Novsku, Ozalj i Vukovar. U Urbanistièkom zavodu Grada Zagreba radi 1957.-1972. kao planer, projektant i voditelj Odjela za urbanistièko projektiranje te je voditelj mnogih projekata i planova za podruèje grada Zagreba. Tijekom razdoblja 1958.-1968. ujedno je honorarni asistent na Katedri za urbanizam na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu; 1961. godine stjeèe projektantsko ovlaštenje i sudjeluje na nekoliko studijskih putovanja po Europi. Godine 1958. pohaða seminar o planiranju sportskih površina u Švedskoj, a 1965. i 1971. specijalizacije „moderne tehnike urbanizma” u Francuskoj. Nakon osamnaest godina rada u struci 1972. godine izabran je za predavaèa na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Magistrirao je 1976. godine obranivši rad „Prostorni razmještaj, velièina i funkcije gradskih centara”, a unaprijeðen je u višeg predavaèa 1977. godine na kolegijima Urbanistièko planiranje I, II i V. Doktorirao je 1985. s disertacijom „Prilog istraživanju modela centra novog gradskog naselja” na matiènom Fakultetu, gdje je potom izabran za predstojnika Zavoda za urbanizam (1986.-1993.). Na podruèju poslijediplomske nastave na istom Fakultetu voditelj je poslijediplomskog studija „Graditeljsko naslijeðe” 1989.-1993., a predavao je kolegij „Prostorno planiranje i urbanizam turistièkih predjela” 1981.-1992. u sklopu poslijediplomskog studija „Arhitektura u turizmu i slobodnom vremenu”. Autor je sveuèilišnog udžbenika „Gradski centri” (1996., Školska knjiga). Umirovljen je 1996. godine u statusu redovitog profesora. Za 1 Maretiæ, 1983.a: 1-2; Barišiæ, Arbutina, 2000: 203 2 Tijekom školovanja radio je u Uredu za informacije HNO Split na likovnoj obradi eksponata 1944.-1945. 3 Barišiæ, 2000.a: 182 4 Maretiæ, 1983.a 5 Profesor Maretiæ, intervju dr.sc. J. Horvatu 2007. Profesor Maretiæ je uz I. Tepeša imao najduži staž na struènoj praksi, provodeæi potkraj studija tri ljeta na dubrovaèkom podruèju i sudjelujuæi na snimanju ljetnikovaca pod vodstvom prof. N. Šegviæa. Snimili su sve ljetnikovce u Dubrovniku i na otocima, u mjerilu 1:50, a i detalje do mjerila 1:5. 6 Profesor Maretiæ, intervju dr.sc. J. Horvatu 2007. 7 Za zaslužnoga èlana Saveza arhitekata Hrvatske izabran je 1973. Dobitnik je i priznanja Društva Naša djeca (1959.) te izložbe Obitelj i domaæinstvo (1960.). 8 Nagradu „Vladimir Nazor” za životno djelo dodjeljuje Ministarstvo kulture Republike Hrvatske istaknutim umjetnicima koji su svojim stvaralaštvom obilježili vrijeme u kojem su djelovali i kojih je stvaralaèki put zaokružen, te kojih djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske. [http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=407]

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa Z. BARIŠIÆ MARENIÆ 274-291 21[2013] 2[46]

PROSTOR

277

struèna postignuæa dodijeljena su mu priznanja Grada Zagreba (1959.), Saveza arhitekata Hrvatske (1965.), Urbanistièkoga zavoda Grada Zagreba (1967.) i Urbanistièkoga saveza Jugoslavije (1973.).7 Za cjelokupno životno djelo nagraðen je 2005. godine nagradom „Vladimir Nazor” na podruèju arhitekture i urbanizma.8 Umro je u Zagrebu 2008. godine.

STRUÈNI OPUS PROFESSIONAL WORK Urbanistièka djelatnost primarno je žarište njegova rada, kako struènog, publicistièkog, istraživaèko-znanstvenog tako i pedagoškog. Urbanistièki projekti obuhvaæaju širok raspon - od urbanistièkih studija, planova i programa do detaljnih urbanistièkih planova (Popisi 1.-3.). Ostvareni su u sklopu institucija u kojima je djelovao, no i sudjelovanjem na natjeèajima, a dijelom su i provedeni. Inicijalnu želju za bavljenjem i arhitekturom ostvaruje spletom arhitektonskih projekata koji saèinjavaju nerealizirani projekti, nagraðeni natjeèajni projekti i pojedine izvedbe, manifestirajuæi pritom promišljanje prostora do razine detalja (Popis 4.). Profesor Maretiæ na taj naèin manifestira nedjeljivost tih dviju komponenata stvaralaštva - arhitekture i urbanizma.  Detaljni urbanistièki plan naselja Trnsko u Zagrebu (sa: Z. Kolacio, J. Uhlik, Urbanistièki zavod Grada Zagreba, 1960.) - Prvi planski dokument Zagreba nakon Drugoga svjetskog rata (ekvivalent današnjega GUP-a) jest Regulatorna osnova Zagreba (1947.-1953.) Vlade Antoliæa, kojom je osmišljen razvoj grada na podruèju Trnja do Save, ali koja nije bila usvojena. No u vrijeme zagrebaèkoga gradonaèelnika Veæeslava Holjevca (1952.-1963.) prema procjeni je gradske uprave odluèeno da se grad Zagreb proširi na desnu obalu Save. Na tom pretežito agrarnom podruèju veæ su bili izgraðeni Brodarski institut (1949.9 „U vrijeme izrade Urbanistièkog plana naselja Trnsko, Zdenko Kolacio je angažirao Krkleca da predloži nazive novih naselja na podruèju cijelog Južnog Zagreba. Predložena su i prihvaæena 24 naziva. Kod toga su najviše korišteni podaci sa starih karata i planova. Nastojalo se da nazivi budu što vjerniji autohtonim toponimima zateèenim na detaljnim kartama, a za naselje koje je trebalo biti u središtu tog prostora Krklec je sam smislio ime - Središæe - i to je ime, kako znamo, danas u upotrebi.” [Navod profesora Maretiæa u intervjuu: Cvetniæ, Klemenèiæ, 2008: 17] 10

Današnje naselje Trokut

11 Produžena Runjaninova zamišljena je od pješaèkoga privremenog pothodnika podno željeznièke pruge na istoènom uglu ‘željeznièkog trokuta’ uza Studentski centar, nadalje tangente uz Fakultet elektrotehnike i raèunarstva do Ulice Ivana Luciæa (tzv. Sveuèilišna os), nadalje do planiranog i nikad izvedenog mosta preko Save, zone novoga sportskog podruèja (recentni natjeèaj za nogometni stadion, prvonagraðeno rješenje Hrvoje Njiriæ), te do istoène tangente Trnskog i dalje prema neurbaniziranoj južnoj periferiji grada Zagreba.

1955., M. Haberle) i Zagrebaèki velesajam (1956.-1969., B. Rašica i dr.). Te realizacije inicirale su val neplanske izgradnje (koji obilježava podruèje Trnja) pa je to potaknulo planere na struènu reakciju, odnosno izradu planske dokumentacije za Južni Zagreb, i to za podruèja pretežito stambene namjene. Ta inicijalna dva sklopa tehnièke kulture, odnosno velesajamski sklop i ispitna stanica Brodarskog instituta, jasno ocrtavaju tezu kako izgradnja zgrada tehnièke kulture u rubnim zonama gradskih podruèja inicira izgradnju i urbanizaciju toga, dotad neatraktivnoga perifernog podruèja grada.

Sl. 3. Detaljni urbanistièki plan naselja Trnsko u Zagrebu (sa: Z. Kolacio, J. Uhlik, Urbanistièki zavod Grada Zagreba, 1960.), fotografija makete Fig. 3. Trnsko development in Zagreb, detailed urban plan (with Z. Kolacio, J. Uhlik, Institute of Urban Planning of Zagreb, 1960), scale model, photograph

Jugozapadno od Velesajma, uz današnju Aveniju Dubrovnik, prvotna stambena izgradnja u Južnom Zagrebu (poslije Novom Zagrebu) poèela je u sjevernom dijelu naselja Savski gaj 1957. godine, no tek Trnsko, zapoèeto 1960. godine, predstavlja prvo cjelovito izvedeno novozagrebaèko naselje9, osmišljeno prije izrade Idejnoga urbanistièkog rješenja Južnog Zagreba 1962. (u osmišljavanju kojega sudjeluje i M. Maretiæ u sklopu Urbanistièkoga zavoda Grada Zagreba). Trokutasto podruèje odreðuje sa sjevera Avenija Dubrovnik, sa zapada željeznièko èvorište10 odnosno željeznièka pruga Zagreb Sisak (izvedena 1862. kao poveznica austrijske južne željeznice trase Beè - Trst, sa slijepim odvojkom preko Zidanog Mosta Zagreba do Siska, plovne luke na Savi). Istoènu tangentu naselja, Ul. Trnsko koja danas postoji samo u segmentu od 150 m, planeri nazivaju produžena Runjaninova ulica, prezentirajuæi time sagledavanje naselja u kontekstu grada. Èinjenica je, nažalost, da taj prometni pravac nije do danas realiziran, premda se frekventno koristi u svim svojim krnjim segmentima.11 Park mladenaca izmeðu naselja Trnskog i Sigeta perivojni je potez istoènog kraka novozagrebaèke Zelene pot-

Sl. 4. Detaljni urbanistièki plan naselja Trnsko u Zagrebu (sa: Z. Kolacio, J. Uhlik, Urbanistièki zavod Grada Zagreba, 1960.), zraèna fotografija naselja Trnsko (od makete do realizacije) Fig. 4. Trnsko development in Zagreb, detailed urban plan (with Z. Kolacio, J. Uhlik, Institute of Urban Planning of Zagreb, 1960), aerial photo (from scale model to realization)

278

PROSTOR

2[46] 21[2013] 274-291 Z. BARIŠIÆ MARENIÆ Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Robne kuæe NAMA, ostvaruje Aleksandar Dragomanoviæ (1964.-1966.). Sjeverni aneks povezan pješaèkim potezom trijema, sjenovitom pješaèkom ulicom; trgovaèko-servisni sklop Opskrbnog centra Trnsko realiziran je prema projektu E. Šmidihena (1967.-1969.).15 Osnovna škola u Trnskom ostvarena je prema projektu R. Nikšiæa i E. Šmidihena 1963.1969. godine, a obilježava je interpolacija atrija i zajednièkog prostora škole unutar osnovnoga dvotraktnog sustava. Djeèji vrtiæ izveden je prema projektu arhitekta Borisa Magaša 1975. godine.16 Na sjeveroistoènom uglu naselja prizemni je paviljon Trgovaèko-ugostiteljskog podcentra, s uzdužnim istoènim trijemom orijentiranim prema Parku mladenaca, ostvario Mirko Maretiæ.

Sl. 5. Trgovaèko-ugostiteljski podcentar Trnsko u Zagrebu, perspektiva (1962., izvedba) Fig. 5. Commercial center and catering establishment Trnsko in Zagreb, perspective (1962, realization)

kove, ‘zelene dilatacije’, koji u grupi Urbanistièkoga zavoda Grada Zagreba osmišljava M. Maretiæ u sklopu Idejnoga urbanistièkog rješenja Južnog Zagreba, a ujedno je do danas jedan od rijetkih izvedenih perivojnih fragmenata. „Urbanistièka koncepcija cijelog Južnog Zagreba temeljila se na rezultatima evolucije urbanizma u razvijenim zemljama svijeta”, navodi prof. Maretiæ i nastavlja: „U pogledu razmještaja volumena u prostoru, a volumeni su zgrade, slijedili smo Le Corbusierovo naèelo prema kojem je trebalo osigurati što više zraka i zelenila.”12 Osnovnu dispoziciju naselja za 10.000 stanovnika karakteriziraju pretežito longitudinalne èetveroetažne stambene zgrade osnovne ortogonalne dispozicije koje se ritmièno izmièu uz parkovne prostore. „Na kompoziciju urbanistièkog plana utjecao je ogranièeni, zadani i odreðeni izbor ekonomiènih tipskih projekata stambenih zgrada”, navodi planer-autor Maretiæ.13 U središnjem dijelu naselja visinom i oblikovanjem dominira šest nebodera S. Jelineka i koautora, dispozicije u otklonu od osnovne ortogonalne strukture, kako bi se omoguæile otvorene vizure iz stambenih prostora. Oni svojom visinom i ritmiènom strukturom naglašavaju središte naselja sa zajednièkim sadržajima smještenim u istoènoj, odnosno središnjoj zoni naselja. Za razliku od dijelom tipskih projekata stambenih zgrada, zgrade zajednièkih društvenih i trgovaèko-ugostiteljskih namjena u središtu naselja obilježavaju antologijska ostvarenja šezdesetih. Sklop opskrbno-trgovaèkog centra Trnsko projektira grupa Nikšiæ-Dragomanoviæ-Šmidihen 1963. godine14, a pješaèka poveznica referira se na pješaèku ulicu Lijnbaan (Rotterdam, arh. Jo van den Broek i Jacob B. Bakema, 1953.). Realizaciju nagraðenoga ostvarenja,

U duhu njemu svojstvene preciznosti, projektno rješenje razraðuje do razine interijera i projekta namještaja. Meðutim, jaz izmeðu urbanistièkih normativa (ostvarenih po uzoru na zapadne standarde) i ekonomske moguænosti Zagreba ponekad (ili toènije - uèestalo) doista je nepremostiv, tako da nisu realizirani, primjerice, kavana i restoran, kao ni društveni dom, a to je umanjilo socijalnu kvalitetu naselja. Ujedno, prometna nepovezanost s istoènim i zapadnim susjednim zonama naselja Trnsko, smještenog, gotovo ‘ukliještenog’, izmeðu nasipa željeznièke pruge i Parka mladenaca s istoka, zapravo je nedostatak današnjega naselja zbog izostanka realizacije segmenta ‘produžene Runjaninove’. Nedostatak zelenila obilježavao je naselje neposredno po izgradnji, no realizacija prema hortikulturnom rješenju Mire Halambek-Wenzler oplemenila je ovo najstarije naselje u Novom Zagrebu, danas bogate razrasle vegetacije, što ga èini jednim od najhumanijih novozagrebaèkih naselja.17 12 „Mi smo pratili što se dogaða u svijetu, kakav je trend u rekonstrukciji postojeæih dijelova grada i razvoju novih dijelova. Bogatije zemlje, naime, prošle su kroz razlièite etape u razvoju gradova pa su se i kritièki odnosile prema pojedinim rješenjima iz njihove prošlosti. Mi smo prihvaæali sve ono što je bilo pozitivno u struènoj interpretaciji i rješavanju urbanistièkih problema, a s ciljem garancije prostorne discipline, pa je takav pristup bio i kada je u pitanju Južni Zagreb.” [Navod profesora Maretiæa u: Cvetniæ, Klemenèiæ, 2008: 16-17] 13 Maretiæ, 1983.b. Longitudinalne èetverokatne stambene zgrade ostvarene su prema projektu Ive Bartoliæa, Drage Korbara i Branka Tuèkoriæa. Šest stambenih nebodera ostvareno je prema projektu Slavka Jelineka s M. Lapaine i M. Pagašiæ [Maretiæ, 1960:13]. Neboder u sjevernom dijelu naselja Trnskog i Savskog gaja djelo je arhitekta Feldmana. 14 Magaš, Kisiæ, 2005: 109 15 Barišiæ, Jeciæ, 2000: 219 16 Barišiæ, 2000.b: 201. Osnovna škola Nikšiæa i Šmidihena referentna je Nikšiæevu ostvarenju škole u Dubravi 1960., odnosno izvedbi srednjoškolskog centra Z. Vrkljana i R. Nikšiæa u Kutini 1954.-1968. godine. B. Magaš 1968. ostvaruje tipski natjeèajni projekt djeèje ustanove, a potom izvodi tipske projekte djeèjih vrtiæa na Knežiji 1975.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa Z. BARIŠIÆ MARENIÆ

274-291 21[2013] 2[46]

PROSTOR

279

 Idejno urbanistièko rješenje Južnog Zagreba (s grupom Urbanistièkoga zavoda Grada Zagreba, 1962.) - Grad Zagreb obilježava tendencija longitudinalnog širenja u smjeru istok-zapad koja je potencirana pozicijom kako prirodnih tako i infrastrukturno-prometnih pravaca. Taj niz gotovo paralelnih poteza smjera istok-zapad strukturiraju sjeverna Medvednica, potezi Ilice, Vlaške i Maksimirske u njenu južnom podnožju, željeznièka pruga smjera istok-zapad, trase gradskih prometnica Ulice grada Vukovara i Slavonske avenije, te na jugu rijeka Sava. Toj spontanoj i neracionalnoj tendenciji širenja grada još od 19. stoljeæa, na tragu svojih prethodnika planera, autorska grupa Urbanistièkoga zavoda Grada Zagreba suprotstavlja koncepciju usmjeravanja razvoja grada prema jugu, preko Save18, „kako bi uspostavili davnu težnju, po kojoj bi se rijeka našla u središtu grada, a ne pored njega”.19

Izgradnju u Novom Zagrebu inicira realizacija Zagrebaèkog velesajma južno od Save, koji se seli s dotadašnje lokacije uza Savsku cestu (sajamski sklop Zagrebaèki zbor, Haberle-Bauer, 1936.-1939. /djelomièno realiziran/ i paviljon proširenja Zagrebaèkog velesajma /današnji Tehnièki muzej/, M. Haberlea, 1949.). Potom je uslijedila izgradnja Brodarskog instituta uz buduæe naselje Siget (M. Haberle, 1949.-1955.), a gradnja stambenih naselja uslijedit æe na temelju Idejnoga urbanistièkog rješenja Južnog Zagreba, koje ostvaruje M. Maretiæ s grupom Urbanistièkoga zavoda Grada Zagreba20, 1962. godine. Planirani Južni Zagreb predviðen je za oko 250.000 stanovnika na ukupnoj površini od 2350 ha. Strukturiran je prema prostornoj urbanistièkoj koncepciji razvoja grada na èetiri stambena podruèja, na sustavu cardo-decumanus, koja èine osnovni prometni koncept. Niz paralelnih prometnica nižeg ranga odreðuju u osnovi kasetiranu strukturu novozagrebaèkog tkiva. Cardo je produžetak osi simetrije grada, današnja Ulica Hrvatske brati Cvjetnom naselju 1976. Projekt centra Trnskog promišljaju A. Dragomanoviæ, R. Nikšiæ i E. Šmidihen. Naknadno su u Trnskom izvedeni dom zdravlja i sportska dvorana (zapadni aneks osnovne škole poèetkom 1980-ih). 17 Kalle, 2010: 34 18 Spontano širenje grada u smjeru istok-zapad duž Ilice i Stare Vlaške iz druge polovice 19. st., gradske vlasti mijenjaju Prvom i Drugom regulatornom osnovom (1865. i 1889.) te iniciranjem izgradnje cijelog nacionalnoga kulturnog i sveuèilišnog programa duž Zelene potkove. 19 Maretiæ, 1983.b: 13 20 U urbanistièkim radovima koji su zapravo rezultat širokoga interdisciplinarnog posla, teško je ustanoviti pojedini autorski doprinos. Stoga realizacija naselja Trnsko zornije ilustrira èinjenièni doprinos prof. Maretiæa nego planersko ostvarenje Novog Zagreba, koje je djelo velikoga autorskog tima. 21 Ishodište središnjega gradskog komunikacijskog pravca jest Sljeme, a na krajnjem jugu odreðen je tangentnom zonom Zraène luke Zagreb u Velikoj Gorici.

ske zajednice. Središnja gradska os odreðena je tangentnom pozicijom zagrebaèke katedrale, središnjega gradskog Trga bana Jelaèiæa (nekad sajmišnog prostora u podgraðu dvojnog Zagreba), zapadnim krakom Zelene potkove (Zrinjevac, Strossmayerov i Tomislavov trg), zgradom Glavnoga koldovora te u produžetku Ulicom Hrvatske bratske zajednice i njenim produžetkom južno od središnjega gradskog Mosta slobode Avenijom Veæeslava Holjevca.21 Decumanus Novog Zagreba jest današnja Avenija grada Dubrovnika koja se u svojim rubnim toèkama sustavom rotora veže na pravce zapadnoga Jadranskog mosta i istoènoga Mosta mladosti, koji formiraju premosnice preko Save i vežu se na meðusobno simetriène trase Savske ceste i Držiæeve avenije. Urbanistièki koncept s kasetnom rašèlambom prostora omoguæio je etapnu izvedbu naselja strukturiranih kroz inicijalne 24 stambene zajednice i 76 stambenih susjedstava. Uz parcijalnu izvedbu Savskoga gaja, prvo cjelovito izvedeno naselje jest Trnsko, kojeg je autor upravo profesor Maretiæ. Montažni sustav Jugomonta JU-61 i novi oblik rješavanja socijalne izgradnje obilježio je stambenu supstancu Zapruða i Remetinca. Uslijedila je izgradnja Sopota, Utrina, te Sigeta i Travnog. Osamdesete godine 20. stoljeæa obilježava realizacija najjužnijih naselja Dugava i Sloboštine, te središnjega novozagrebaèkog naselja Središæe, koje se još postupno izvodi. Takav koncept omoguæio je uvjetnu autonomnost stambenih zajednica i etapnu izvedbu koja se jasno èita u arhitekturi slijeda od 1960-ih do danas. U prostornoj kompoziciji Južnog Zagreba prema planu dominirat æe velika ‘zelena potkova’, kao replika izvorne donjogradske Zelene

Sl. 6. Idejno urbanistièko rješenje Južnog Zagreba (s grupom Urbanistièkog zavoda Grada Zagreba, 1962.) Fig. 6. Preliminary urban planning solution for South Zagreb (with a team from the Institute of Urban Planning of Zagreb, 1962)

280

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

2[46] 21[2013] 274-291 Z. BARIŠIÆ MARENIÆ Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa

-poslovnog Bloka 6 u Travnom (tzv. Mamutice, 1973.-1976., Ð. Mirkoviæ) i Super Andrije u Sigetu (1969.-1973., M. Carnelutti), ali poput zapadnoga perivojnog kraka ‘zelene dilatacije’ još èeka svoju artikulaciju. Uz izgradnju dvaju spomenutih inicijalnih sadržaja Velesajma i Brodarskog instituta, prvotna izgradnja stambene supstance nosila je Novom Zagrebu asocijaciju gradske spavaonice. Recentno razdoblje, po dovršetku izgradnje stambene matrice, pokazuje preobrazbu realizacijom referentnih gradskih ostvarenja23 kojima se zaokružuje sadržajno i oblikovno planirana matrica te transformira Novi Zagreb, osobito u kontekstu kasnije stambene izgradnje, u poželjno mjesto za stanovanje. Urbanistièko osmišljavanje Novog Zagreba ima iznimno znaèenje i referentnost u opæim okvirima domaæe urbanistike. Voæarsko naselje u Zagrebu: detaljni urbanistièki plan stambenog naselja na Voæarskoj cesti i izvedba stambenih nizova (s: V. Ivanoviæ, 1961.-1963.) - Analizirajuæi izgradnju stambenih naselja u Zagrebu 1970. godine u èlanku u èasopisu „Arhitektura”, profesor Maretiæ navodi: „Prizemni ili jednokatni stambeni niz prava je rijetkost, iako na vrlo ekonomièan naèin rješava svojstva individualnog stanovanja.”24 Upravo katni niz tema je Voæarskog naselja, koje arhitekti Maretiæ i Ivanoviæ, uza suradnju Spomenke Maretiæ, ostvaruju na platou izmeðu Voæarske i Vonèinine ulice, istoèno od Sportsko-rekreacijskog centra na Šalati i sklopa Medicinskog fakulteta.25 Nastojeæi pratiti nagib terena, zapadni niz orijentiran je na Vonèininu ulicu, 

Sl. 7. Voæarsko naselje u Zagrebu (s: V. Ivanoviæ, 1961.-1963.), fotografije makete i izvornog stanja, tlocrti i presjek tipske ugraðene obiteljske kuæe u nizu Fig. 7. Voæarsko naselje (development) in Zagreb (with V. Ivanoviæ, 1961-1963), scale model, photo; plans and section of a standardized single-family row house

Sl. 8. Voæarsko naselje u Zagrebu (s: V. Ivanoviæ, 1961.-1963.), perspektiva niza Fig. 8. Voæarsko naselje (development) in Zagreb (with V. Ivanoviæ, 1961-1963), row houses in perspective

potkove.22 Nazivana još i ‘zelena dilatacija’, strukturirana je od kontinuirano nizanih parkova. U današnjoj slici grada, pola stoljeæa poslije, realiziran je jedino Park mladenaca u kontaktnoj zoni naselja Trnsko i Siget, na zapadnom kraku novoplanirane, novozagrebaèke zelene potkove, te zapadni perivoj uza Zapruðe, Park Vjekoslava Majera. Južniji parkovi uz Ulicu Savezne Republike Njemaèke postupno se ureðuju uz naselja Utrine i Travno. Južni krak potkove odreðen je velebnim stambeno-poslovnim zgradama stambeno-

22 Zelena potkova je potez od niza parkova-trgova na kojima je ostvaren cjelokupan nacionalni, kulturni i visokoobrazovni korpus. Tim planerskim potezom, donesenim Drugom regulatornom osnovom grada Zagreba 1887., gradsko tkivo novoplaniranoga Donjega grada strukturirano je interpoliranje praznine - potezom perivoja trgova koji se protežu duž osnovne urbane ortogonalne strukture Donjega grada. 23 Crkva i župni sklop sv. Ivana Evanðelista (A. Uchytil i R. Waldgoni, 1991.-2009.), Muzej suvremene umjetnosti (I. Franiæ, 1999.-2003.). Raritetno sakralno ostvarenje razdoblja socijalizma jest crkva sv. Križa u Sigetu (M. Salaj i E. Seršiæ, 1968.-1982.), a u unutrašnjosti ‘kasete’ Sloboštine izveden je i Centar za djecu s posebnim potrebama (R. Tajder, 1980.-1984.). Uz vrhunska ostvarenja I. Vitiæa i B. Rašice na Zagrebaèkom velesajmu, inicijalnu izgradnju u Novom Zagrebu predstavlja i Brodarski institut M. Haberlea. Od stambene supstance treba izdvojiti Odakove realizacije stambenih zgrada galerijskog sustava u Sloboštini i Dugavama 80-ih godina 20. st. Nadalje, èitav niz sadržaja koji su obogatili program Novog Zagreba jesu: Graðevinski školski centar (G. Kneževiæ), poslovna zgrada carine (Ð. Dražiæ, E. Šmit), Ministarstvo financija (N. Šegviæ, M. Hržiæ), I. i IV. gimnazija (G. Poljanec), bazen u Utrinama (Kostelac), ureðenje parka Bundek (Lj. Mišèeviæ), Avenue Mall, Stambeno-poslovni centar Bundek (B. Mediæ, P. Puljiz). 24 Maretiæ, 1970: 57 25 Do realizacije Voæarskog naselja 1961.-1964. na toj je lokaciji osmišljeno više projekata koji su sadržajno i funkcionalno odražavali promišljanje platoa istoèno i zapadno od Vonèinine ulice kao jednu cjelinu. Veæ tridesetih godina Zvonimir Vrkljan projektira za tu lokaciju Studentski dom za studente medicine. Z. Tišina i Z. Turina u svome prvonagraðenom projektu za Sveuèilišne klinike 1940. na toj lokaciji

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

dok južnu cjelinu èine tri paralelna poteza konkavne tlocrtne strukture.26 Sklop obilježava ritmièno izmicanje stambenih jedinica, kako u tlocrtnom gabaritu tako i po visini, èime je potencirana ritmiènost cijele strukture. Stambena jedinica oplemenjena je prostorom predvrta i vrta te je raèlanjena u polunivoima. Ulazna zona s kuhinjom i blagovaonicom polurazinama je povezana s nižim dnevnim prostorom, odnosno višim spavaæim dijelom. Denivelirani dvostrešni krov blagog nagiba omoguæuje kvalitetno prirodno osvjetljenje internih prostora (katnog hala i kupaonice) putem zone nadsvjetla, koja ujedno artikulira eksterijer u zoni denivelacije dvostrešnog krova. Ovaj izuzetno kvalitetan sklop stambenih nizova27 ostvaren je izvan frekventnih komunikacijskih zona i stoga izmièe percepciji struène javnosti. Cjelovitosti tog izuzetno kvalitetnog ostvarenja pridonosi perivojno ureðenje s travnjacima te niskim i visokim nasadima, kao i okuænicama bez ograde, koje oplemenjuje naselje. Mirni ambijent zapadnih vrtova omoguæuje strmi pad terena, a s juga djeèje igralište. Promišljajuæi Voæarsko naselje, kako na razini urbanistièke dispozicije tako i arhitekture, projektanti manifestiraju nedjeljivost tih dvaju slojeva struènog stvaralaštva.  Idejno urbanistièko rješenje Trnja (voditelj, s grupom Urbanistièkoga zavoda Grada Zagreba, 1965.) - Trnje, podruèje najveæih kontrasta u gradu koje je i do današnjih dana zadržalo svoj periferni karakter, a za koje je zbog pozicije u središnjemu gradskom podruèju predviðena namjena novoga gradskog predviðaju prateæe sadržaje klinika Medicinskog fakulteta (koje nisu bile predviðene natjeèajnim programom), povezujuæi mostovnom vezom preko Vonèinine oba gradilišta (Vukadin-Doronjga, 2012: 61-62, 232-239). Ujedno, sjeverno od realiziranoga Voæarskog naselja, izgradnju studentskih domova s restoranom predviða i M. Maretiæ 1975. u Urbanistièko-arhitektonskoj studiji znanstveno-nastavnih institucija na Šalati u Zagrebu (s: N. Šegviæ; koordinator prostornog plana: B. Miliæ), a i u Prostornom planu sjeverne grupacije Sveuèilišta u Zagrebu (s: B. Miliæ; konzultant: N. Šegviæ, B. Radimir). Usku fizièku i sadržajnu vezu platoa istoèno i zapadno od Vonèinine potkrepljuje i èinjenica da su prvi stanari Voæarskog naselja bili upravo profesori Medicinskog fakulteta, ali i drugih visokoobrazovnih institucija. 26 U sjevernoj zoni ostvarene su garaže pa je naselje u znatnoj mjeri osloboðeno automobilskog prometa. Planirana škola nije izvedena, veæ je uz ranije realiziran društveni dom izveden djeèji vrtiæ. [Mlinar, Horvat, 2008: 112-113] 27 U Hrvatskoj je malo realiziranih primjera tipologije stambenog niza. Iz meðuratnog razdoblja valja istaknuti realizaciju stambenog naselja Prve hrvatske štedionice na Trešnjevci (ostvarenu prema urbanistièkoj zamisli Z. Strižiæa), nadalje na Volovèici, Željeznièarskoj koloniji u Maksimiru, ili tijekom rata prateæih stambenih zgrada Zavoda za proizvodnju lijekova u Kalinovici pokraj Samobora (Zoja Dumengjiæ). Nakon Drugoga svjetskog rata rijetka su ova ostvarenja: realizacije atrijskog niza u Sigetu (A. M. Jelinèiæ Semenèiæ), katnog niza u Utrinama (A. M. Jelinèiæ Semenèiæ), u Trstiku (N. Brbora i Z. Marohniæ), u Samoboru (T. Odak). Iz programa POS-a treba istaknuti nagraðivanu zgradu u Krapinskim Toplicama koja kombinira tipologiju stambenog niza i galerijskog sustava višestambene zgrade (I. Letiloviæ, M. Vlahoviæ) ili, primjerice, stambeni niz N. Škariæa u Ðurðevcu.

Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa Z. BARIŠIÆ MARENIÆ

centra, predstavlja i u 21. stoljeæu težak problem za rekonstrukciju. Regulaciju podruèja Trnja promišljaju meðunarodni struènjaci u sklopu jednoga od triju meðunarodnih natjeèaja za Zagreb 1930./31., natjeèaju za novu Regulatornu osnovu grada Zagreba. Na temelju nagraðenih radova, što je tadašnjim propozicijama za natjeèaje bilo moguæe, arhitekti Vlado Antoliæ i Josip Seissel u sklopu Gradskoga graðevnog ureda Zagreba izraðuju novu Regulatornu osnovu grada Zagreba, koju zakljuèuju 1938. godine, prvoga plana

274-291 21[2013] 2[46]

PROSTOR

281

Sl. 9. Idejno urbanistièko rješenje Trnja (voditelj, s grupom Urbanistièkog zavoda Grada Zagreba, 1965.) Fig. 9. Preliminary urban planning solution for Trnje (project manager, with a team from the Institute of Urban Planning of Zagreb, 1965)

Sl. 10. Generalni urbanistièki plan Zagreba (s grupom Urbanistièkog zavoda Grada Zagreba, 1971.) Fig. 10. Master plan of Zagreb (with a team from the Institute of Urban Planning of Zagreb, 1971)

282

PROSTOR

2[46] 21[2013] 274-291 Z. BARIŠIÆ MARENIÆ Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa

Zagreba koncipiranog na osnovi funkcionalistièkih naèela, koji je tek rudimentalno proveden zbog poèetka Drugoga svjetskog rata.28 Urbanisti Urbanistièkoga zavoda Grada Zagreba, pristupajuæi projektiranju Idejnoga urbanistièkog rješenja Trnja 1965. godine, svjesni su podruèja Trnja kao najveæih kontrasta u gradu - respektabilnih modernih ostvarenja naspram neplanski izvedene supstance. Prostornom organizacijom autorski tim afirmira središnju gradsku os za novi gradski centar, industriju pozicioniraju uz Radnièku cestu u istoènoj zoni Trnja, na tragu još Lenucijeva promišljanja iz 1907. godine, dok osnovnu supstancu Trnja dijele unutar ortogonalnog rastera na ‘kasete’, podruèja koja u veæem mjerilu strukturiraju produžena donjogradska Runjaninova ulica i njoj simetrièna istoèna gradska prometnica. Struktura planiranog prostora jasno odražava potvrdu kontinuiteta i autorske ‘dosljednosti’ stajališta koje se oèituje prema Trnju i Savi. Središnju gradsku os autori nazivaju Gradski centar u Trnju29 pa ga „...po svom znaèaju, išèitavaju i afirmiraju u koncepciju rasta grada na jug do Save i preko nje. Obostrano se u centru nižu visoki i niski volumeni, stvarajuæi vizuelni kontakt u dubinu okolnog prostora, te formirajuæi ugodne intimne i humane ambijente...”.30 Ujedno, ta su promišljanja preteèa daljnjih planiranja središnje osi grada i širenja grada koje æe profesor Maretiæ ostvariti 1981. godine s grupom urbanista Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu.31 Sl. 11. Urbanistièko rješenje stambenog naselja Wadi Tanezzoft u Libiji (1977.) Fig. 11. Urban planning solution for Wadi Tanezzoft housing development in Libya (1977)

Urbanistièko rješenje stambenog naselja Wadi Tanezzoft u Libiji (1977.) - Struènost hrvatskih arhitekata oplemenila je izgradnju ne samo drugih, poglavito istoènih republika Jugoslavije nakon Drugoga svjetskog rata32, veæ potom i izvan Jugoslavije33, uglavnom dalekih zemalja Treæeg svijeta u sklopu Pokreta nesvrstanih, koji je predvodio Tito uz Nehrua i Nasera. „Libijska je vlada u okviru svoje akcije ‘Zelena pustinja’ povjerila Elektroprojektu Zagreb istraživaèko bušenje bunara na 3 lokacije u centralnim dijelovima Libijske pustinje. Planovi predviðaju nakon bušenja bunara stvoriti uvjete za poljoprivrednu eksploataciju, kao i stvaranje èitavih naselja individualnih poljoprivrednika. Arhitektonskom studiju povjereno je projektiranje svih triju naselja, od stambenih zgrada, javnih objekata do prateæih sadržaja i infrastrukture.”34 Za stambeno naselje Wadi Tanezzoft urbanistièko je rješenje profesor Maretiæ ostvario na temelju projekta tipske obiteljske kuæe arhitekta Žarka Vinceka, glavnog projektanta Arhitektonskoga studija. Suradnju na urbanistièkoj dionici ostvaruju supruga Spomenka Maretiæ35 i arhitekt Sreèko Pegan. Pitanja koja su se otvarala bila su: kakvo naselje ostvariti, koji su inspirativni, polazišni elementi za projektiranje naselja u pustinji, u krajoliku koji ne obilježava ništa drugo doli dine i jako 

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

sunce? Konaèno rješenje planeri su temeljili na temi industrijskoga grada Tonija Garniera.36 Zamisao industrijskoga grada Cité Industrielle (1901.-1904.) obilježava precizno razdvajanje gradskih funkcija, podjelu na rezidencijalna podruèja, parkove i zonu rekreacije itd., a najveæa je važnost da se zamisao racionalnog projekta može primijeniti na raznim lokacijama i u bilo kojem mjerilu. Tu temu arhitekt Maretiæ reinterpretira na ovoj pustinjskoj lokaciji. Jasna ortogonalna struktura 28 Arhitekt Antoliæ poratnih godina ostvaruje Regulatornu osnovu grada Zagreb 1947.-1953., u kojoj na temelju CIAM-ovskih naèela osmišljava širenje grada prema jugu, na prostoru Trnja do Save, no koja zbog tehnièkih razloga nije bila usvojena. V. Antoliæ nakon neusvajanja osnove, od 1953. do umirovljenja 1965., radi kao savjetnik Ujedinjenih naroda za urbanizam i organizira urbanistièke službe u Burmi, Indoneziji i Maleziji. Sjevernim podruèjem Trnja dominiraju, prema njegovu nerealiziranu planu, èetiri nebodera koji se okomito nižu duž središnjeg poteza Ulice grada Vukovara. Tu temu reinterpretirao je Studio UP 2004. natjeèajnim radom Zagrebforum - Buzin Crossroads. Pozicija današnje Ulice grada Vukovara trasirana je koncem 1930-ih, a prva je izgradnja realizacija Produžne škole (I. Zemljak, 1938., danas zgrada MUP-a) i Ženske realne gimnazije sestara milosrdnica (Z. Vrkljan, 1937.-1939.). Vrkljanova zgrada, danas u primarnoj funkciji Pedagoške gimnazije i akademije, postavom longitudinalnog korpusa južne orijentacije uèionica (a ignorirajuæi zapadni otklon Savske ceste) inicira dispoziciju korpusa uz Vukovarsku nakon Drugoga svjetskog rata - od prve izvedene poslovne zgrade uz Ulicu grada Vukovara (N. Šegviæ, 1946.1948.), preko višestambenih zgrada D. Galiæa, B. Rašice, S. Fabrisa, N. Šegviæa i niza drugih, do primjerice, Gradske vijeænice K. Ostrogoviæa (I. etapa, 1955.-1957.), koje su bile realizirane prije ovoga osmišljavanja Idejnoga urbanistièkog rješenja Trnja 1965. godine. 29 Urbanist Mirko Maretiæ promišljanjem Trnja i središnjega gradskog prostora bavi se veæ 1957. godine, ostvarujuæi Idejnu urbanistièku studiju za novi gradski centar i mikrorajon Trnje u Zagrebu (s: N. Korica, R. Mišèeviæ, B. Petroviæ, F. Wenzler). 30 Maretiæ, 1983.b 31 1981. Urbanistièka studija centralnoga gradskog prostora Zagreba (s: D. Boltar, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, M. Kollenz, D. Boltar-Landau, N. Lipovac, B. Miliæ, M. Obad Šæitaroci) 32 Nakon Drugoga svjetskog rata realizacije u drugim republikama ostvaruju: Vlado Antoliæ, Drago Ibler, Slavko Löwy i Egon Steinmann u Makedoniji; Zvonimir Vrkljan i Zoja Dumengjiæ u Crnoj Gori; Juraj Neidhardt, Ivo Geršiæ, Boris Magaš i Edo Šmidihen u Bosni i Hercegovini, te, konaèno, kapitalne realizacije glavnoga grada Beograda u Srbiji (Vladimir Potoènjak, Dragica Perak, Zlatko Neumann, Antun Ulrich, Lavoslav Horvat, Mladen Kauzlariæ, Kazimir Ostrogoviæ). Takav doprinos pokazatelj je respektabilnosti zagrebaèke škole arhitekture na podruèju bivše Jugoslavije. 33 Ernest Weissmann djeluje u sklopu UN-a, Zdenko Strižiæ u Njemaèkoj i Australiji. U zemljama Treæeg svijeta zamjetan je urbanistièki doprinos Vladimira Antoliæa te projektantski doprinos arhitekata Žarka Vinceka, Mile Poletti-Kopešiæ, Vesne Matijeviæ, Branka Petroviæa, Radovana Mišèeviæa i drugih. 34 *** 1977: 228 35 Spomenka Maretiæ, dipl.ing.arh. (Zagreb, 1929. - Zagreb, 2009.). Diplomirala je 1953. na Arhitektonskom odjelu Tehnièkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Radila je u Graðevnom poduzeæu Zagorje u Varaždinu, a od 1955. u Arhitektonskom studiju [AS] u Zagrebu. Sudjelovala je na brojnim natjeèajima i suraðivala na realizacijama arhitekta Žarka Vinceka, u sklopu Arhitektonskoga studija, te brojnih projekata supruga Mirka Maretiæa. Vedre naravi, samozatajna, izuzetno vrijedna, kako u struci tako i u privatnom životu, bila je znaèajna potpora u privatnom i profesionalnom životu profesora Mirka Maretiæa. Obitelj Maretiæ

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

osnovnoga stambenog susjedstva strukturirana je oko manjeg parka. Uniformnost rigidne ortogonalne strukture ostvarena je variranjem velièine i gabarita unutar ortogonalnog rastera. Sedam takvih stambenih susjedstava niže se uz osnovni uzdužni javni potez naselja, dijelom tangentno izmaknut. Centralni prostor naselja formiran je duž središnjih s džamijom i parkom - centar, park, škola i djeèje igralište.37 Od toga su džamija, dom kulture i škola projektirani specifièno za s kæeri Minjom živjela je u obiteljskoj kuæi na Pantovèaku 140 u Zagrebu. 36 Navod prof. dr.sc. Pegana, 2013. 37 Maretiæ, 1983.b 38 *** 1977: 237 39 *** 1977: 237. Uz te daleke lokacije, na afrièkom kontinentu u Alžiru, M. Maretiæ je osmislio i urbanistièko rješenje termalnog ljeèilišta Grghur Amam. [Maretiæ, 1983.b] 40 Gradski centar tema je koja zaokuplja M. Maretiæa tijekom cijeloga njegova stvaralaštva. 41 Maretiæ, 1983.b 42 Miliæ, Maretiæ, 1977: 139-140 43 Prof. Maretiæ ostvaruje 1975. Urbanistièko-arhitektonsku studiju znanstveno-nastavnih institucija na Šalati u Zagrebu (s: prof. dr. N. Šegviæ; koordinator prostornog plana prof. dr. B. Miliæ) i 1980. Urbanistièke uvjete izgradnje Prirodoslovno-matematièkog fakulteta u Zagrebu (autori arhitektonskog projekta: M. Èankoviæ, A.-M. Babiæ-Poljanec, G. Poljanec). Do danas od Prirodoslovno-matematièkog fakulteta izvedene su dvije zgrade na Bijenièkoj cesti (M. Èankoviæ, 1988.-2000.), u kojima djeluju Matematièki, Fizièki i Mikrobiološki odjel. Istoèno, u dolini uz Horvatovac, izvedena je zgrada za Biološki i Kemijski odjel (M. Èankoviæ). Arhitekti B. Koružnjak i G. Domiæ projektiraju nerealizirane projekte za PMF - Odjele biologije, geologije i geografije i zajednièkih sadržaja (2006.), kao i nadogradnju Odjela fizike (2006.), te rekonstrukciju i dogradnju Geofizike (2005.). Isti projektni dvojac, B. Koružnjak i G. Domiæ, realizira nadogradnju Matematièkog odjela (2008.-2013.). Premda je 1997. proveden natjeèaj za Farmaceutsko-biokemijski fakultet, a prvu su nagradu dobili Radman i Vrbanek, on nije realiziran. Botanièki zavod Farmaceutskog fakulteta u Alagoviæevoj 43 / Schrottovoj 39 realiziran je 1955.-1956. (Z. Vrkljan, R. Nikšiæ, P. Kušan). Novi Botanièki vrt planiran je na Mlinovima. Konaèno, profesori Maretiæ i Miliæ 1986. ostvaruju Provedbeni urbanistièki plan podruèja znanstvenih i znanstveno-nastavnih ustanova Sveuèilišta u Zagrebu na Bijenièkoj cesti i Horvatovcu u Zagrebu. I dalje su vrlo aktualna promišljanja Sjeverne grupacije Sveuèilišta u Zagrebu, a o njima posljednjih godina skrbi prorektor za prostorna pitanja Sveuèilišta u Zagrebu, prof. dr.sc. Bojan Baletiæ. 44 Godine 1981. zapoèeo je rad na izradi varijantnih rješenja Studije centralnoga gradskog prostora Zagreba na podruèju Trnja i Novog Zagreba, te priobalja Save - od Željeznièkog mosta do Mosta mladosti, na temelju odluke nadležnih tijela skupština opæina Trnje i Novi Zagreb te posredstvom Zavoda za izgradnju grada i u organizaciji Društva arhitekata Zagreba. Izrada Studija povjerena je eminentnim institucijama koje se bave urbanistièkom djelatnošæu - Arhitektonskom fakultetu, Urbanistièkom institutu i Urbanistièkom zavodu Grada Zagreba, a svaka sudjeluje s po dvije autorske grupe. Urbanistièki institut (autori Studije 1: R. i Lj. Mišèeviæ, I. Petani, M. Turnšek, B. Anèiæ, te autori Studije 4: Ž. Èidiæ, I. Šojat, V. Uhlik, D. Vrcan). Arhitektonski fakultet (autori Studije 2: D. Boltar, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, M. Kollenz, D. Landau-Boltar, N. Lipovac, M. Maretiæ, B. Miliæ, M. Obad Šæitaroci, te autori Studije 6: B. Kincl i N. Šegviæ). Urbanistièki zavod Grada Zagreba (autori Studije 3: R. Delalle, B. Doklestiæ, N. Gamulin, I. Tepeš, B. Budisavljeviæ, R. Milièeviæ, H. Jamnicki, te autori Studije 5: M. Hržiæ, Z. Krznariæ, D. Mance, V. Neidhardt). [Mohorovièiæ, 1984: 5-24]

Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa Z. BARIŠIÆ MARENIÆ

274-291 21[2013] 2[46]

PROSTOR

283

tu lokaciju, dok su za druge graðevine preuzeti projekti ostvareni za Mahmussu u Libiji od strane Arhitektonskoga studija.38 Naselje Waddi Tanezzoft razlikuje se od prijašnjih naselja po tome što je ono zamišljeno kao poduzeæe koje zapošljava radnu snagu, a nije zbroj individualnih vlasnika. Ujedno je, u odnosu na njih, ojaèalo središnje naselje39, a to je prepoznatljiv doprinos urbanista M. Maretiæa.40 Prostorni plan sjeverne grupacije Sveuèilišta u Zagrebu (s: B. Miliæ; konzultant: N. Šegviæ, B. Radimir, 1975.) - Prema programu razvoja Sveuèilišta sjeverna grupacija fakulteta obuhvaæa Medicinski fakultet na Šalati i niz fakulteta na sjevernijem podruèju od Horvatovca do Mihaljevca, koji obuhvaæaju grupaciju procesno-kemijskih znanosti (Kemijsko-tehnološki i Biotehnološki odjel Tehnološkog fakulteta), Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, Instituta Ruðer Boškoviæ te Prirodnoslovno-matematièkog fakulteta. Konfiguraciju terena karakterizira manja visoravan i tri uske doline41, a prostorna cjelina okrnjena je i rascjepkana stambenom izgradnjom toga podsljemenskog podruèja. „U projekciji prostornog razvoja nije se stoga mogla postiæi puna homogenost kompleksa znanstveno-nastavnih ustanova u smislu ‘campusa’, nego se one formiraju kao tri više-manje odvojene grupe. No nastojalo se u granicama optimalnih moguænosti uspostaviti prostorni i funkcionalni kontinuitet èitave grupacije. To je postignuto u prvom redu povezivanjem cijelog kompleksa internim sustavom komunikacija, naroèito pješaèkih, koje se protežu duž zelenih pojaseva disponiranih u smjeru sjever-jug”42, navode profesori Miliæ i Maretiæ.43



Urbanistièka studija centralnoga gradskog prostora Zagreba (s: D. Boltar, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, M. Kollenz, D. Landau-Boltar, N. Lipovac, B. Miliæ, M. Obad Šæitaroci, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, 1981.) - Djelujuæi u sklopu autorskog tima Katedre za urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, M. Maretiæ sudjeluje u osmišljavanju centralnoga gradskog prostora ostvarivši Urbanistièku studiju 2.44 Promišljajuæi os simetrije grada, u sklopu centralnoga gradskog prostora Zagreba, ova autorska grupa teži ostvariti kontinuitet reprezentativne središnje osi grada od Zrinjevca do sjeverne tangente Save. Zgrada Glavnoga kolodvora autora Ferenza Pfaffa ishodište je kompozicije. Poveznicu prostora uzduž simetrale grada autori ostvaruju objedinjujuæi upušteni parter izmeðu dva trakta Ulice hrvatske bratske zajednice, tzv. Trnjanski parterni perivoj, s upuštenim perivojem na Trgu kralja Tomislava. Taj tzv. niski parter gotovo je iste kote kao veæ izveden pothodnik kod Glavnoga kolodvora, uz koji se proteže i trasa novoplanirane tramvajske linije do Save, èime bi se potencirala 

Sl. 12. Prostorni plan sjeverne grupacije Sveuèilišta u Zagrebu (s: B. Miliæ, 1975.) Fig. 12. Physical plan of the University buildings in Zagreb, north (with B. Miliæ, 1975)

Sl. 13. Urbanistièka studija centralnoga gradskog prostora Zagreba (s: D. Boltar, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, M. Kollenz, D. Landau-Boltar, N. Lipovac, B. Miliæ, M. Obad Šæitaroci, Arhitektonski fakultet, 1981.) Fig. 13. Urban planning analysis of central Zagreb (with D. Boltar, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, M. Kollenz, D. Landau-Boltar, N. Lipovac, B. Miliæ, M. Obad Šæitaroci, Faculty of Architecture, 1981)

284

PROSTOR

2[46] 21[2013] 274-291 Z. BARIŠIÆ MARENIÆ Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa

Sl. 14. Urbanistièka studija centralnoga gradskog prostora Zagreba (s: D. Boltar, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, M. Kollenz, D. Landau-Boltar, N. Lipovac, B. Miliæ, M. Obad Šæitaroci, Arhitektonski fakultet, 1981.), perspektiva dijela gradskog centra u Trnju Fig. 14. Urban planning analysis of central Zagreb (with D. Boltar, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, M. Kollenz, D. Landau-Boltar, N. Lipovac, B. Miliæ, M. Obad Šæitaroci, Faculty of Architecture, 1981), part of the planned central area of Trnje, perspective

frekventnost te upuštene, dominantno pješaèke zone.45 Što se tièe prostora uza Savu, autorska grupa ga je „usprkos prijedlozima iz GUP-a, ostavila u svom postojeæem koritu bez hidroelektrana. Obalni prostor ostao je ureðeni parkovni prostor, kao dio centralnog rekreacijskog podruèja vezan na društvene i kulturne sadržaje na njegovom obodu”.46 Koncepciju Studije 2 ujedno obilježava realnost polazišta47 i racionalnost ciljeva, imajuæi u vidu realitet materijalnih prilika Zagreba za takvim velikim zahvatom.

LIKOVNOST VISUAL QUALITY Struènoj javnosti, meðutim, izmièe izuzetna likovnost profesora Maretiæa koja je posebice došla do izražaja u natjeèajnim radovima (Popisi 3. i 4.). Ovaj je talent razvio školovanjem na Likovnoj školi u Splitu, a poslije i na Arhitektonskom odjelu Tehnièkog fakulteta. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja izlaže prvi put svoje radove na Majskoj izložbi ULUH-a za Dalmaciju u Splitu 1946. godine. U kontekstu njegova djela, na brojne neobjavljene crteže i plastike pozornost skreæe prof. dr. Pegan.48 Izuzetni prostorni prikazi obilježavaju njegove vlastite projektne i natjeèajne radove, ali i crteže koje je ostvarivao za svoje kolege arhitekte, primjerice za Žarka Vinceka (voditelja glasovitoga Arhitektonskog studija) i profesora Nevena Šegviæa.49 Naravno, i njihove zajednièke autorske radove, nagraðene natjeèajne radove, obilježava vješta ruka prof. Maretiæa, primjerice, perspektive prvonagraðenoga natjeèajnog rada Spomen-doma u Splitu, koji 1973. ostvaruje ravnopravno s jakim autorskim osobnostima - arhitektima Slavkom Delfinom, Nevenom Šegviæem i Žarkom Vincekom.

OBJAVLJENI STRUÈNI I ZNANSTVENI RADOVI PUBLISHED PAPERS Prof. dr.sc. Maretiæ objavio je èetrdesetak struènih i znanstvenih radova iz podruèja ur-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

banizma [popis u prilogu]. Od 1955. godine objavljuje radove u struènim èasopisima: zagrebaèkoj „Arhitekturi” i èasopisu „Èovjek i prostor” te beogradskom èasopisu „Arhitektura-urbanizam”. Sudjeluje na kongresima u zemlji i inozemstvu, ponajprije s radovima na podruèju urbanizma [popis u prilogu: Bibliografija]. Godine 1996. objavio je knjigu „Gradski centri” koja je odobrena kao sveuèilišni udžbenik, a u kojoj sintetizira svoj znanstveni rad na magisteriju i disertaciji te u brojnim objavljenim znanstvenim èlancima50, kao i brojna druga iskustva na podruèju konkretnih urbanistièko-arhitektonskih realizacija (primjerice, urbanistièko rješenje zagrebaèkog naselja Trnsko). Znaèajan je njegov 45 Diferenciranje pješaèkog od ostalog prometa zamjetno je i na projektnom promišljanju rješenja Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski (M. Haberle, M. Jurkoviæ i T. Dvor¢ak, Trg S. Radiæa 4 / Ulica grada Vukovara, 1958.-1973.), te Gradske vijeænice (K. Ostrogoviæ, Trg S. Radiæa 1 / Ulica grada Vukovara, 1955.-1960.), kojih su ulazi izvorno zamišljeni na etaži prvoga kata. U to je vrijeme još postojao pješaèki nathodnik iznad željeznièke pruge koji je povezivao organski povijesni tok Petrinjske ulice s Trnjanskom cestom koja je vodila prema Savi, a kojeg je kontinuitet presjeèen izgradnjom trase Ugarskih željeznica koncem 19. st., koja je povezivala u integralnom tijeku Budimpeštu preko Zagreba s Rijekom kao jadranskom lukom Ugarske. 46 Jurkoviæ, 2012. 47 Sukladno provedenim studijama isplativosti, izdizanje ili upuštanje željeznièke pruge podliježe iznimnim materijalnim troškovima. Ujedno, autori nastoje zateèenu izgradnju na Trnju maksimalno integrirati u novoplaniranu zonu. [Mohorovièiæ, 1984: 10-12] 48 Pegan, 2009: 430 49 Za Žarka Vinceka ostvaruje perspektive osnovne škole u Daruvaru, a taj eksterijer i interijer obilježava decentna linearna grafika (perspektive su reproducirane u: Maretiæ, 1983.b). Za prof. dr.sc. Nevena Šegviæa ostvario je perspektive projekata za CK KPJ u Novom Beogradu (1947., tzv ‘steæak’), Preparandije u Zagrebu (1953.) i Koncertne dvorane u Zagrebu (1960.). Bile su to, kako navodi profesor Maretiæ, perspektive golemog formata, a prof. Šegviæ je isticao da on ne crta s perom, veæ da ima sjene, da grafika radi, s puno tonova i sjena, što mu je ležalo [Profesor Maretiæ, intervju dr.sc. J. Horvatu, 2007.]. Potonje perspektive reproducirane su u: Uchytil, Štulhofer, 2007. 50 Iz zakljuèka znanstvenog èlanka prof. Maretiæa: „Istraživanje centara zagrebaèkih naselja Trnskog i Zapruða, utemeljeno na prouèavanju dokumentacije, na opažanju i anketi, dalo je rezultate, koji pokazuju da je centar Zapruða po mnogoèemu kvalitetniji od centra Trnskog. Ti rezultati

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa Z. BARIŠIÆ MARENIÆ

274-291 21[2013] 2[46]

PROSTOR

285

doprinos metodologiji planiranja gradskih centara, poglavito onih u novim naseljima, pri èemu je težište interesa na prostornom razmještaju, funkcijama i elementima kompozicije centara.51 Pišuæi i objavljujuæi radove u struènoj periodici znatno je pridonio afirmaciji i promišljanju urbanistièke struke. A meðu širom javnosti njegov je doprinos popularizaciji struke najizraženiji nakon umirovljenja, prigodom 50. obljetnice novozagrebaèkog naselja Trnsko koje je urbanistièki osmislio52 i kojeg je bio „glavni koordinator, posebno planer i kompozitor”.53 Sprežuæi svoja razmišljanja - svoje planerske djelatnosti, promišljanja arhitekture, izdavaèke i znanstveno-istraživaèke djelatnosti profesor Maretiæ istièe: „U traženju ravnoteže izmeðu utilitarnog, humanog i estetskog potrebno je stvarati nove životne kvalitete, nove strukture i ambijente, prihvatljive za suvremenog èovjeka. Potrebno je formirati novo shvaæanje o oblikovanju prostora i ambijenta, o stambenoj kulturi i o visokom stambenom standardu. ...Težina da se stvori duhovna i materijalna klima za èovjeka u novom ambijentu. Stambena arhitektura usko je povezana ne samo s fizièkim nego i sa psihièkim potrebama èovjeka. Urbanistièka koncepcija stambenog naselja treba obuhvatiti, osim funkcije i oblikovanja, takoðer i sociološku i etièku komponentu stanovanja, a u skladu sa financijskim i tehnièkim moguæmogu biti korisni u planiranju i projektiranju centra gradskog naselja, pogotovo pri odreðivanju optimalne lokacije i površine takvog centra, kapaciteta parkirališta i dimenzija pješaèke ulice u njemu te pri izboru sadržaja u njemu.” [Maretiæ, 1996.a: 44] 51 Karaè, 1996: 281-282 52 Prilikom proslave 50. obljetnice Trnskog njegovi su stanovnici osnovali i svojevrsni digitalni ‘zavièajni muzej’ naselja na internetskoj stranici www.trnsko.net. Istražili su arhive nadležnih institucija, obiteljske albume, intervjuirali referentne osobe, a meðu njima i tada još jedinog živuæeg urbanista Mirka Maretiæa. U Muzeju grada Zagreba tom je prigodom postavljena izložba o Trnskom: Pola stoljeæa Trnskog - prièa jedne generacije, prema koncepciji izložbe Kristiana Strukiæa, 26.5.2010.-14.9.2010.; ujedno je objavljen Katalog izložbe: Strukiæ, Kristian: Pola stoljeæa Trnskog - prièa jedne generacije, Muzej grada Zagreba, 2010. 53 Navod arh. Uhlika, suradnika gradonaèelnika Holjevca, prema: Profesor Maretiæ, intervju dr.sc. J. Horvatu, 2007. 54 Maretiæ, 1970: 59 55 Maretiæ, 1983.a 56 Barišiæ, 2000: 182 57 Maretiæ, 1983.a; Profesor Maretiæ, intervju dr.sc. J. Horvatu, 2007.; Barišiæ, 2000.a: 182 58 Profesor Maretiæ, intervju dr.sc. J. Horvatu, 2007.; Barišiæ, 2000.a: 182 59 Nositelj je kolegija na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu: Osnove urbanizma (1985.-1988.), Urbanistièko planiranje I, II (1979.-1996.), Urbanistièko planiranje III, IV (1981.-1996.), Integralni rad (1981.-1996.), Osnove urbanistièkog i graditeljskog zakonodavstva (1987.-1996.), Diplomski rad (1988.-1996.), te na Studiju više spreme: Urbanistièko zakonodavstvo (1981.-1996.), Osnove komunalne tehnike (1991.) [Barišiæ, Arbutina,

nostima vremena. Stvorena je logika funkcije, konstrukcije i novih materijala. Èovjek i njegov obiteljski život treba da ostanu mjerilo svega. Svaki detaljni urbanistièki plan ili tlocrt stana trebao bi da izražava ideju životne filozofije. Progres je nepotpun ako ne izražava filozofiju i humanizam.”54

PEDAGOŠKI RAD TEACHING Pedagošku djelatnost, odnosno rad sa studentima, poèinje još tijekom studija. Naime, još kao student Arhitektonskog odjela Tehnièkog fakulteta bio je demonstrator profesora Jurja Denzlera55 na kolegiju Povijest i oblici arhitekture56, profesora Nevena Šegviæa na kolegiju Arhitektonske kompozicije i prof. Josipa Seissela na urbanistièkim kolegijima.57 Upravo ta rano steèena iskustva reflektirat æe se kako u njegovu stvaralaèkom radu tako i tijekom kasnijega pedagoškog rada. Tijekom zaposlenja u Urbanistièkom zavodu grada Zagreba, gdje djeluje kao planer, projektant i voditelj Odjela za urbanistièko projektiranje 1958.-1968., ujedno je honorarni asistent na Katedri za urbanizam, „gdje smo (uz R. Mišèeviæa i V. Ivanoviæa, op.a.) deset godina savjesno i marljivo radili u tome zaduženju pružajuæi svoje znanje, strpljivost, obazrivost sa pedagoškom upornošæu. Pružali smo sva svoja znanja i iskustva studentima kroz tih deset godina”.58 Konaèno, na Arhitektonskom fakultetu zapošljava se u nastavnom zvanju predavaèa 1972. godine.59 Umirovljen je 1996. godine u statusu redovitog profesora, zva-

Sl. 15. Urbanistièka studija centralnoga gradskog prostora Zagreba (s: D. Boltar, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, M. Kollenz, D. Landau-Boltar, N. Lipovac, B. Miliæ, M. Obad Šæitaroci, Arhitektonski fakultet, 1981.), perspektiva pješaèke ulice u centru Južnog Zagreba Fig. 15. Urban planning analysis of central Zagreb (with D. Boltar, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, M. Kollenz, D. Landau-Boltar, N. Lipovac, B. Miliæ, M. Obad Šæitaroci, Faculty of Architecture, 1981), pedestrian precinct in the central area of South Zagreb, perspective

286

PROSTOR

2[46] 21[2013] 274-291 Z. BARIŠIÆ MARENIÆ Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa

Sl. 16. Naslovnica sveuèilišnog udžbenika Gradski centri, 1996. Fig. 16. Cover page of the university textbook City Centers, 1996

nju koje je stekao nakon obrane disertacije. Ujedno, 1996. godine objavljuje sveuèilišni udžbenik „Gradski centri” u kojem sintetizira svoja dugogodišnja struèna iskustva na tome podruèju60, kao i znanstvena istraživanja ostvarena u sklopu magistarskog rada i doktorske disertacije, te potom i analitièkih znanstvenih èlanaka.61 „U dvadeset pet godina provedenih na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu pouèavao je urbanizmu generacije buduæih arhitekata. I nakon odlaska u mirovinu, sve dok mu je zdravlje dopuštalo, ostao je aktivan u nastavi poslijediplomskih studija”, navodi prof. dr.sc. Sreèko Pegan.62 Unatoè svojoj iznimnoj pedantnosti, gotovo rigidnoj toènosti, dopuštao je studentima da ‘sanjaju’, istražuju u svojim studentskim rješenjima i izvan konvencionalnih postulata, istièe prof. dr.sc. Nenad Lipovac.63 Na podruèju poslijediplomske nastave na matiènom Fakultetu voditelj je poslijediplomskog studija „Graditeljsko naslijeðe” 1989.-1993., a predavao je kolegij „Prostorno planiranje i urbanizam turistièkih predjela” 1981.-1992. u sklopu poslijediplomskog studija „Arhitektura u turizmu i slobodnom vremenu”. U znak priznanja za doprinos prof. dr.sc. Mirka Maretiæa djelovanju Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, studentska nagrada za postignuti izvrstan uspjeh na kolegiju Planiranje grada, odnosno za najbolje prijedloge urbanistièkog rješenja gradskog poteza, nosi ime profesora Mirka Maretiæa.64

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Djelovanje profesora dr.sc. Mirka Maretiæa obuhvaæa drugu polovicu 20. stoljeæa (1954.1996.). Veæ zarana, od demonstrature kod prof. Seissela i prvog zaposlenja 1954. godine u Urbanistièkom institutu NR Hrvatske, usmjerava se njegova profilacija prema urbanizmu, primarnom podruèju njegova rada u kojem æe ostaviti neizbrisiv trag kroz nekoliko komplementarnih slojeva kompleksne arhitektonsko-urbanistièke struke. Bogat struèni opus broji više od šezdeset urbanistièkih planova, u kojima se bavi problematikom zagrebaèkog centra i novih dijelova grada, do promišljanja urbanizma manjih gradova (Sesvete, Ozalj, Novska). Urbanistièka promišljanja nadograðuje arhitektonskim projektima i izvedbama, istièuæi time nedjeljivost tih dviju komponenata stvaralaštva. Pedantan i odgovoran, propitkuje svoje struèno znanje i usavršava se inozemnim specijalizacijama, struènim putovanjima i sudjelovanjima na kongresima, nadograðujuæi tako svoje profesionalno znanje novim iskustvenim spozna-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

jama. Po povratku iznosi svoje spoznaje i promišljanja spletom objavljenih tekstova, integrirajuæi ih i u svoj profesionalni, a potom i pedagoški rad. Sudjelovanjem na složenim arhitektonsko-urbanistièkim projektnim zadatcima, on promišlja kompleksne projektne teme. Primjerice, na natjeèaju za Spomen-dom u Splitu (prvonagraðeni natjeèajni projekt koji ostvaruje u koautorstvu sa: S. Delfin, N. Šegviæ, Ž. Vincek) promišlja rješenje kao dio novog centra Splita, koji okuplja sportske, kulturne, trgovaèke, ugostiteljske, društvene i poslovne funkcije, a rješenje je, kako navodi, inspirirano antièkom idejom cardo-decumanus.65 Autorski tim, dakle, rješenje promišlja od povijesnih i urbanih komponenata, prostorne koncepcije do arhitekture. Može li se uopæe kvalitetno rješenje drukèije sagledati? Ne, govore i antologijska djela moderne i suvremene arhitekture. I premda se pojedinci razvijaju, profiliraju fokus svoga djelovanja na podruèju urbanizma, arhitekture, odnosno drugih komponenata struke, antologijska djela arhitekture osmišljena su upravo cjelovito. Upravo tu tezu elaborira profesor Maretiæ i svojim najznaèajnijim ostvarenjima - zagrebaèkim naseljima Trnsko (1960.-1969.) i Voæarsko naselje (1961.-1963.). I premda su realizirana u razlièitim zonama grada, razlièitog mjerila i tipologija stambenih zgrada, za razlièitu socijalnu strukturu stanovništva, profesor Maretiæ ih promišlja od cjelovita urbanistièkog rješenja do arhitektonskog projekta66, zorno predoèujuæi integralno promišljanje savjesnog i dosljednog planera i projektanta. Promišljanje prostora za profesora Maretiæa razlikuje se samo u mjerilu. Ujedno, tema koja se neizbježno veže za ime profesora Maretiæa jesu „multifunkcionalna 2000: 203]. Ujedno je bio voditelj i terenskih nastava: Istra i Kvarner, Slovenija, Nizozemska, Dubrovnik i Budva, Makedonija, Split i Makarska, te Egipat, kao i niza graðevinskih praksa na zagrebaèkim naseljima u izgradnji. AF-PA 60 Objavljivanje sveuèilišnog udžbenika u jesen života kada sveuèilišni profesori nakon pedagoške djelatnosti svoj kapacitet preusmjeravaju u sintetiziranje sveuèilišnog udžbenika u kojem sažimaju svoje bogato pedagoško i istraživaèko iskustvo. Nakon umirovljenja objavljeni su sveuèilišni udžbenici prof. dr.sc. Brune Miliæa pod naslovom i podnaslovima: Razvoj grada kroz stoljeæa I. - Prapovijest - Antika (1990.); Srednji vijek (1995.) i Novo doba (2000.; sve u izdanju Školske knjige, Zagreb), te akademika Borisa Magaša: Arhitektura, pristup arhitektonskom djelu (2012., Zagreb, Školska knjiga). 61 Maretiæ, 1993.; Maretiæ, 1996.a 62 Pegan, 2009: 430 63 Lipovac, 2013. 64 Kolegij Planiranje grada, koordinatora kolegija prof. dr.sc. Jesenka Horvata, u VI. semestru ima kljuèno edukativno znaèenje u primjeni planerskih i projektantskih znanja iz tematike višestambenog naselja i arhitekture, a navedeno je u pohvalnicama koje se dodjeljuju od 2013. 65 Maretiæ, 1983.b

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

istraživanja u domeni gradskih centara. U tom pogledu i magistarski, a napose doktorski rad predstavljaju vrhunska znanstvena dostignuæa koja su bitno obogatila našu urbanistièku teoriju i praksu”, navode profesori Miliæ, Marinoviæ-Uzelac i Rogiæ.67 Promišljanje gradskih centara i centara naselja, svojevrsnih dnevnih boravaka stambenih cjelina, jest tema koja je i obilježila njegov cjelokupni struèni opus. Na tome podruèju ostvaruje i svoj izraženi publicistièki i znanstveni doprinos. I u zakljuènim godinama svoje profesionalne karijere preispituje tu temu analitièkim èlancima, ne libeæi se kritièki osvrnuti na neke elemente svojih rješenja68, koristeæi pritom intuitivna promišljanja tematike, analitièke formule i grafike, te anketna ispitivanja. Profesora Maretiæa od konca 1950-ih zaokuplja i tematika djeèjih igrališta te planiranja rekreacijsko-sportskih površina.69 Specijalizirano usavršavanje na temi planiranja sportskih površina ostvario je u Švedskoj (1965.) i na „modernim tehnikama urbanizma” u Francuskoj (1971.). Ostvario je veæi broj takvih struènih projekata i tekstova, uz izrazit doprinos na tome podruèju u mentorstvima studentskim radovima te specifiène tematike.70 Nadograðujuæi svoja prostorna promišljanja, on ih ne zadržava samo na planu ili izvedbi. O njima živo govori i piše, afirmirajuæi i problematizirajuæi pisanom rijeèju struku. Ovaj bogati publicistièki opus - usmjeren ponajprije struènim èasopisima, zagrebaèkim „Èovjeku i prostoru” i „Arhitekturi”, te beogradskom „Arhitektura-urbanizam” - proširuje i nadograðuje sudjelovanjima na znanstvenim i struènim skupovima, kao i brojnim enciklopedijskim bilješkama. Konaèno, teoretsko-struèno promišljanje struke i istraživaèkog rada kulminirat æe u formi znanstvenih radova; magistarskog rada i disertacije obranjenih na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta 66 Tipska stambena kuæa u nizu u Voæarskom naselju, odnosno sjeveroistoèni Trgovaèko-ugostiteljski podcentar u Trnskom. 67 Izvještaj komisije u sastavu: prof. dr. Bruno Miliæ, prof. dr. Ante Marinoviæ-Uzelac i prof. dr. Veljko Rogiæ, na prijavu prof. dr. Mirka Maretiæa povodom raspisa natjeèaja u zvanje redovitog profesora za podruèje arhitektura i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, 11.6.1987. [AF-PA] 68 Analizirajuæi centre Trnskog i Zapruða, na temelju stanovništva, anketa konstatira da su stanovnici centrom naselja u Zapruðu zadovoljniji od centra u Trnskom. 69 1959. Programska mreža djeèjih igrališta i sportsko-rekreacijskih površina u Zagrebu (s: V. Ivanoviæ, B. Tukaè); 1955. DUP fiskulturnog parka u Kutini (s: F. Wenzler); 1961. Plan prostornog i hortikulturnog ureðenja izletišta Pleterc kod Èazme (s: A. Rotkviæ); 1969. Urb.-arh. rješenje rekreacijskog centra Šmidhen u Samoboru (s: M. Ivanoviæ, S. Maretiæ, Z. Smolej - otkup); 1971. DUP sportskog centra Remetinec u Zagrebu; 1975. Gradski centri i sportsko-rekreacijske površine u GUP-u Osijeka (struèna suradnja). 70 Profesor Maretiæ, intervju dr.sc. J. Horvatu, 2007. 71 Šestan, 2006. 72 Profesor Maretiæ, intervju dr.sc. J. Horvatu, 2007.

Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa Z. BARIŠIÆ MARENIÆ

u Zagrebu, posveæenih problematici gradskih centara. Ta tematika zaokuplja ga i u struènom radu - promišljajuæi središnje prostore Zagreba u nekoliko navrata, ali i one novoplaniranih naselja. Upravo spoj bavljenja tematikom gradskih centara - kako sa struènog, urbanistièkog i arhitektonskog, tako i znanstvenoistraživaèkog aspekta - èini ga respektabilnim autorom sveuèilišnog udžbenika „Gradski centri”, koji objavljuje neposredno prije umirovljenja, zakljuèivši time sveuèilišnu karijeru na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Gotovo èetvrt stoljeæa prenosio je svoje bogato iskustvo planera s nizom referenca u vidu urbanistièkih i prostornih realizacija, generalnih i provedbenih planova te urbanistièkih studija. „U svom sustavnom i preciznom djelovanju na zadacima Katedre za urbanizam na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju inzistirao je svojstvenom upornošæu na ovladavanju urbanistièkim tehnikama, inovativnom i kontekstualnom pristupu, a posebno socijalnoj dimenziji i etici prostornog planiranja.”71 Sagledavajuæi svoje profesionalno iskustvo, profesor Maretiæ u jesen svoga života, u intervjuu kolegi dr.sc. Jesenku Horvatu, naglašava: „Ja mislim, tvrdim ili osjeæam da arhitekt u svojoj djelatnosti treba se angažirati ili znati i urbanistièko planiranje, a treba raditi i na arhitektonskom projektiranju. Treba znati i moæi, kako mu se ukaže prilika, znati i realizirati arhitektonski projekt, a treba sudjelovati u javnom životu, posebno u struènim aktivnostima. Treba s vremena na vrijeme, a prema sklonostima ili aktualnostima, održati po koje struèno ili struèno-znanstveno predavanje. Treba se afirmirati i na arhitektonskim i na arhitektonsko-urbanistièkim natjeèajima. Treba znati pisati, jer arhitekt dolazi u situacije da treba znati pisati (bilo struène èlanke, bilo znanstveno-struène èlanke u struènim ili znanstveno-struènim publikacijama objavljivati). Treba znati govoriti, jer dolazi u situaciju da tumaèi svoj plan ili projekt, da ga brani, da ga objašnjava, a naroèito ako se angažira ponekad i na predavanjima.”72 Malo je pojedinaca u okrilju naše struke koji iznimno predano i dosljedno uspijevaju graditi èetiri divergentna, ali komplementarna sloja urbanistièko-arhitektonske djelatnosti; struèno urbanistièko i arhitektonsko djelo, publicistièki opus te znanstveni i pedagoški rad. Upravo takav integralni opus ostvario je prof. dr.sc. Maretiæ na temelju izuzetne predanosti svome radu, analitiènosti i senzibilitetu, te iznimnoj pedantnosti i upornosti, znaèajno pridonijevši ponajprije razvoju urbanizma tijekom druge polovice 20. stoljeæa u Hrvatskoj. Stoga je upravo cjelokupno djelo prof. dr. Mirka Maretiæa prepoznato i okrunjeno najvišom državnom nagradom za kulturu i umjetnost - nagradom „Vladimir Nazor” za životno djelo 2005. godine.

274-291 21[2013] 2[46]

PROSTOR

287

Sl. 17. Studentska nagrada Mirko Maretiæ za postignuti izvrstan uspjeh studenta na kolegiju Planiranje grada Arhitektonskog fakulteta Fig. 17. Mirko Maretiæ student award for excellence in City Planning course, Faculty of Architecture

288

PROSTOR

2[46] 21[2013] 274-291 Z. BARIŠIÆ MARENIÆ Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa

Popis 1. Urbanistièke studije, planovi i programi 1954. Idejna studija urbanistièkog plana Ozlja 1956. Idejna studija urbanistièkog plana Kutine 1957. Idejna urbanistièka studija za novi gradski centar i mikrorajon Trnje u Zagrebu (s: N. Korica, R. Mišèeviæ, B. Petroviæ, F. Wenzler) 1959. Idejna studija urbanistièkog plana Novske 1959. Programska mreža djeèjih igrališta i sportsko-rekreacijskih površina u Zagrebu (s: V. Ivanoviæ, B. Tukaè) 1962. Idejno urbanistièko rješenje Južnog Zagreba (s grupom Urbanistièkoga zavoda Grada Zagreba) 1963. Urbanistièki program Grada Zagreba (s grupom Urbanistièkoga zavoda Grada Zagreba) 1965. Idejno urbanistièko rješenje Trnja (voditelj, s grupom Urbanistièkoga zavoda Grada Zagreba) 1971. Generalni urbanistièki plan Zagreba (s grupom Urbanistièkoga zavoda Grada Zagreba) 1972. Program za sekundarni centar „Saline” u Puli 1975. Urbanistièko-arhitektonska studija znanstveno-nastavnih institucija na Šalati u Zagrebu (s: N. Šegviæ; koordinator prostornog plana B. Miliæ) 1975. Prostorni plan sjeverne grupacije Sveuèilišta u Zagrebu (s: B. Miliæ; konzultanti: N. Šegviæ, B. Radimir) 1975. Urbanistièki plan Sesveta (sa suradnicima) 1975. Gradski centri i sportsko-rekreacijske površine u Generalnom urbanistièkom planu Osijeka (struèna suradnja) 1977. Sadržaj i nacrt normativa za prostorni razmještaj, velièine i funkcije gradskih centara u urbanistièkom planiranju, za Savezno izvršno vijeæe - Savjet za èovjekovu sredinu i prostorno ureðenje 1981. Urbanistièka studija centralnoga gradskog prostora Zagreba (s: D. Boltar, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, M. Kollenz, D. Boltar-Landau, N. Lipovac, B. Miliæ, M. Obad Šæitaroci) Popis 2. Detaljni urbanistièki planovi 1953. Idejna regulacijska osnova Gornjeg Šehera, Banja Luka, Bosna i Hercegovina (s: V. Ivanoviæ) 1955. Detaljni urbanistièki plan stambenog naselja u Bosanskom Brodu, Bosna i Hercegovina 1955. Detaljni urbanistièki plan centra Kutine 1955. Detaljni urbanistièki plan fiskulturnog parka u Kutini (s: F. Wenzler) 1955. Detaljni urbanistièki plan stambenog naselja u Kutini 1955. Detaljni urbanistièki plan grupe stambenih zgrada u Ozlju 1956. Detaljni urbanistièki plan centra Vukovara (s: R. Mišèeviæ) 1958. Detaljni urbanistièki plan naselja Sopot-Gajnice u Zagrebu (s: V. Ivanoviæ, G. Kneževiæ, J. Uhlik) 1960. Detaljni urbanistièki plan naselja Trnsko u Zagrebu (sa: Z. Kolacio, J. Uhlik) 1961. Plan prostornog i hortikulturnog ureðenja izletišta Pleterc kod Èazme (s: A. Rotkviæ) 1961.-63. Detaljni urbanistièki plan stambenog naselja na Voæarskoj cesti u Zagrebu (s: V. Ivanoviæ) 1965. Detaljni urbanistièki plan kasete Ledine u Trnju u Zagrebu 1967. Detaljni urbanistièki plan stambenog podruèja Bukovac-Remete u Zagrebu (voditelj, s grupom Urbanistièkoga zavoda Grada Zagreba) 1967. Detaljni urbanistièki plan Vrbik-Trokut, varijanta 1 (s: M. Kunc) 1968. Detaljni urbanistièki plan stambenog naselja Trnovèica u Zagrebu (voditelj, sa: Ž. Èidiæ) 1969. Urbanistièko rješenje termalnog ljeèilišta Grghur Amam u Alžiru

1969. Detaljni urbanistièki plan Šarengradska ulica - Savska cesta u Zagrebu (voditelj u poèetnoj fazi, s grupom Urbanistièkoga zavoda Grada Zagreba) 1969. Urbanistièki uvjeti za izgradnju zgrade Direkcije za Savu i dr., Zagreb 1971. Detaljni urbanistièki plan sportskog centra Remetinec u Zagrebu 1972. Urbanistièko rješenje okoliša Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu 1973. Detaljni urbanistièki plan centra Zagreba (èlan radne grupe u Urbanistièkom zavodu Grada Zagreba) 1973. Urbanistièki uvjeti za izgradnju stambenih tornjeva u Sesvetama 1973. Urbanistièki uvjeti za izgradnju Pravnog fakulteta u Zagrebu 1973. Urbanistièki uvjeti za izgradnju stambenih zgrada na podruèju Sjeverne Luke u Sesvetama 1975. Urbanistièki uvjeti za izgradnju Instituta za ekonomiku i organizaciju poljoprivrede u Zagrebu (autori arh. projekta: B. Radimir, H. Auf-Franiæ, L. Pleština) 1977. Urbanistièko rješenje stambenog naselja Wadi Tanezzoft u Libiji 1978. Komparativna analiza lokacija za izgradnju nove zgrade Muzièke akademije u Zagrebu (s: B. Kincl) 1978. Urbanistièko rješenje dijela trnjanskoga gradskog centra u Zagrebu 1979. Uvjeti ureðenja oko spomenika na Petrovoj gori (autor spomenika: V. Bakiæ; autor arh. projekta: B. Šerbetiæ) 1980. Urbanistièki uvjeti za izgradnju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu (autori arh. projekta: I. Juras i E. Špiriæ) 1980. Urbanistièki uvjeti izgradnje Prirodoslovno-matematièkog fakulteta u Zagrebu (autori arh. projekta: M. Èankoviæ, A.-M. Babiæ-Poljanec, G. Poljanec) 1981. Urbanistièki uvjeti izgradnje Centra za bolesti srca i krvnih žila u Zagrebu (s: B. Kincl, M. Vodièka) 1986. Provedbeni urbanistièki plan podruèja znanstvenih i znanstveno-nastavnih ustanova Sveuèilišta u Zagrebu na Bijenièkoj cesti i Horvatovcu, Zagreb (s: B. Miliæ) 1987. Urbanistièko-tehnièka dokumentacija za utvrðivanje uvjeta ureðenja površine Tkalèiæeve ulice u Zagrebu (s: M. Begoviæ, D. Boltar-Landau, N. Lipovac) Popis 3. Urbanistièki natjeèaji 1955. Urbanistièko-arhitektonsko rješenje Trga D. Tucoviæa u Beogradu, Srbija (s: V. Ivanoviæ, N. Korica, R. Mišèeviæ - otkup) 1956. Urbanistièki plan Slavonskog Broda (s: B. Petroviæ, B. Vasiljeviæ - otkup) 1958. Urbanistièko rješenje Spomen-parka Jajinci pokraj Beograda, Srbija (s: R. Mišèeviæ, I. Kožariæ - otkup) 1966. Urbanistièko rješenje centra Zadra (s: V. Ivanoviæ, G. Kneževiæ, Z. Kolacio, J. Uhlik - I. nagrada na užem natjeèaju) 1967. Urbanistièko-arhitektonsko rješenje centra Bjelovara (s: A. Popoviæ, D. Vrcan - I. nagrada na užem natjeèaju) 1967. Urbanistièko rješenje centra Espoo u Helsinkiju, Finska (s: R. Mišèeviæ) 1968. Urbanistièko rješenje centra Kutine (s: K. Rubatiæ, M. Velemir) 1969. Urbanistièko-arhitektonsko rješenje rekreacijskog centra Šmidhen u Samoboru (s: M. Ivanoviæ, S. Maretiæ, Z. Smolej - otkup) 1970. Urbanistièko rješenje središnjeg prostora centra grada Zagreba (s: D. i D. Bradiæ, I. Juras, R. Mišèeviæ - otkup)

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Popis 4. Arhitektonski projekti i natjeèaji 1953. Dom likovnih umjetnika u Zagrebu 1954. Stambena zgrada u nizu u Varaždinu 1954. Vodoomekšivaè kotlovnice tvornice Varteks u Varaždinu 1955. Obiteljska kuæa u Kumrovcu - izvedba 1955. Stambena zgrada u Kutini 1956. Adaptacija stambene zgrade u Šibeniku 1956. Stambeni blok u Vukovaru (s: R. Mišèeviæ) 1956. Adaptacija djeèjeg odmarališta u Crikvenici 1956. Kotarski zavod za zdravstveno osiguranje u Sisku (s: V. Ivanoviæ) - izvedba 1956. Hotel u Ogulinu (s: R. Mišèeviæ - I. nagrada na užem natjeèaju) 1956. Kotarski odjel unutrašnjih poslova u Zagrebu (sa: Ž. Vincek - otkup) 1957. Obiteljska kuæa s atelijerom u Zagrebu 1957. Hotel u Ogulinu (s: R. Mišèeviæ) 1957. Televizijski toranj na Sljemenu pokraj Zagreba (s: R. Mišèeviæ, V. Steinmann - otkup) 1959. Mlijeèni restoran u Zagrebu (sa: Ž. Vincek ) izvedba 1960. Cestarnica, Zagreb (s: G. Kneževiæ) 1960. Robna kuæa i kinematograf u Zagrebu (s: M. Begoviæ, V. Ivanoviæ, G. Kneževiæ - II. nagrada) 1961. Obiteljska kuæa na Horvatovcu u Zagrebu izvedba 1961.-63. Stambeni nizovi na Voæarskoj cesti u Zagrebu (s: V. Ivanoviæ) - izvedba 1961. Zgrada pravosuða u Zagrebu (s: V. Ivanoviæ - II. nagrada) 1962. Trgovaèko-ugostiteljski podcentar stambenog naselja Trnsko u Zagrebu - izvedba 1962. Interijer s namještajem za restoran u stambenom naselju Trnsko u Zagrebu 1962. Trgovaèko-ugostiteljiski podcentar Trnsko u Zagrebu - izvedba 1962. Zavod za socijalno osiguranje radnika u Zagrebu (s: G. Kneževiæ - otkup na užem natjeèaju) 1963. Urbanistièko rješenje školskog centra u Sisku (arh. projekt Ž. Vincek - uži natjeèaj) 1963. Dom radiotelevizije u Zagrebu (s: V. Delfin, V. Ivanoviæ, G. Kneževiæ - II. nagrada, I. plasman ex aequo) 1966. Obiteljska kuæa na Kozjaku u Zagrebu 1966. Obiteljska kuæa za odmor u Samoboru 1966. Upravna zgrada kombinata Borovo u Borovu (otkup) 1967. Obiteljska kuæa za odmor u Jadranovu 1967. Obiteljska kuæa za odmor na otoku Šolti 1968. Urbanistièko rješenje Tvornice Badel u Zagrebu (arhitektonski projekt S. Fabris - uži natjeèaj) 1969. Djeèji vrtiæ u Osijeku 1972. Idejna urbanistièko-arhitektonska studija trgovaèko-poslovnog centra Investkomerc u Zagrebu (konzultant za urbanizam; autori: M. Begoviæ, S. Milkoviæ) 1972. Spomen-dom u Kumrovcu (konzultant za urbanizam; autor: Ž. Vincek - otkup) 1973. Spomen-dom u Splitu (sa: S. Delfin, N. Šegviæ, Ž. Vincek - I. nagrada) 1977. Kuæa za odmor na otoku Braèu 1977. Stambena zgrada u Domitrovcu pokraj Varaždina (sa: S. Maretiæ) 1978.-83. Stambena zgrada u Mlinovima u Zagrebu (sa: S. Maretiæ) Popis 5. Sudjelovanja na izložbama 1946. Majska izložba ULUH-a za Dalmaciju, Split 1963. Urbanistièki program grada Zagreba, Zagreb 1965., 1968., 1969., 1973. i 1982. Zagrebaèki salon, Zagreb 1973. Prvonagraðeni rad za spomen-dom u Splitu, galerija Forum u Zagrebu 1975. Urbanistièki plan Sesveta, Sesvete Postavio je nekoliko struènih izložaba (u Zagrebu, Rijeci, Kutini, Krakowu, Grazu).

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa Z. BARIŠIÆ MARENIÆ

Literatura Bibliography

16. 17. 18.

1. Barišiæ, Z. (2000.a), Juraj Denzler, dipl. ing. arhitekture, u: Obad Šæitaroci, M. [ur.]: Sveuèilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, 1919./ 20.-1999./2000.: Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj, Arhitektonski fakultet: 182, Zagreb 2. Barišiæ, Z. (2000.b), Dr.sc. Boris Magaš, dipl. ing. arhitekture, u: Obad Šæitaroci, M. [ur.]: Sveuèilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, 1919./20.-1999./2000.: Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj, Arhitektonski fakultet: 201, Zagreb 3. Barišiæ, Z.; Arbutina, D. (2000.), Dr.sc. Mirko Maretiæ, dipl. ing. arhitekture, u: Obad Šæitaroci, M. [ur.]: Sveuèilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, 1919./1920.-1999./2000.: Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj, Arhitektonski fakultet: 203, Zagreb 4. Barišiæ, Z.; Jeciæ, Z. (2000.), Dr.sc. Edo Šmidihen, dipl. ing. arhitekture, u: Obad Šæitaroci, M. [ur.]: Sveuèilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, 1919./20.-1999./2000.: Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj, Arhitektonski fakultet: 219, Zagreb 5. Bjažiæ Klarin, T. (2012.), Meðunarodni natjeèaj za Zakladnu bolnicu i Klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu 1930.-1931. godine, „Prostor”, Zagreb, 20 (2): 282-295, Zagreb 6. Cvetniæ, R.; Klemenèiæ, M. (2008.), Razgovor s Mirkom Maretiæem, imaginarnim kartama Južnog = Novog Zagreba, „Zarez”, 10.1., 10 (222): 16-17, Zagreb 7. Doklestiæ, B. (2010.), Zagrebaèke urbanistièke promenade, Promenada 09, Grad preko Save, Studio HRG: 171-181, Zagreb 8. Kalle, M. (2010.), Kvartovski duh ‘malih ljudi’, „Vjesnik”, 7.7.: 34, Zagreb 9. Karaè, Z. (1986.), Novi doktori arhitekture i urbanizma, „Èovjek i prostor”, 33 (4): 5, Zagreb 10. Karaè, Z. (1996.), Mirko Maretiæ: Gradski centri (struèni prikaz), „Prostor”, Zagreb, 4 (1): 281282, Zagreb 11. Magaš, B.; Kisiæ, D. [ur.] (2005.), Radovan Nikšiæ 1920.-1987., Arhiv arhitekata, HAZU, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb 12. Matkoviæ, I.; Obad Šæitaroci, M. (2012.), Rijeka Sava s priobaljem u Zagrebu, „Prostor”, Zagreb, 20: 46-59, Zagreb 13. Mlinar, I. (2007.), Urbanistièka obilježja zagrebaèkih stambenih naselja izgraðenih od 1918. do 1963. godine (disertacija), Arhitektonski fakultet, Zagreb 14. Mlinar, I.; Horvat, J. (2008.), Urbanistièko-arhitektonska obilježja Voæarskog naselja u Zagrebu, „Prostor”, Zagreb, 16 (1 /35/): 108-115, Zagreb 15. Mohorovièiæ, A. (1984.), Studije centralnog gradskog prostora Trnja, Novog Zagreba i prio-

19. 20. 21.

22.

23. 24. 25. 26.

27. 28.

274-291 21[2013] 2[46]

PROSTOR

289

balja Save, „Èovjek i prostor”, 370 (1): 5-24, Zagreb Pegan, S. (2009.), In memoriam: Mirko Maretiæ [1926.-2008.], „Prostor”, 17 (2): 430, Zagreb Rupnik, I. (2008.), U sjeæanje na Mirka Maretiæa [in memoriam], „Èovjek i prostor”, 11-12: 50, Zagreb Strižiæ, Z. (1997.), O stanovanju - arhitektonsko projektiranje, Udruženje hrvatskih arhitekata, Biblioteka Psefizma, Zagreb Strukiæ, K. (2010.), Projekt „Zagrebaèki kvartovi” Muzeja grada Zagreba, „Informatica Museologica”, 41 (1-4): 108-110, Zagreb Šestan, S. [ur.] (2006.), Nagrada Vladimir Nazor za 2005. godinu, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zagreb Thaler, W.; Mrduljaš, M.; Kuliæ, V. (2012.), Modernism In-Between: The Mediatory Architectures of Socialist Yugoslavia, Jovis Verlag, Berlin Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Kahroviæ, E. (2009.), Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeæa, Arhitektonski fakultet, Zagreb Uchytil, A.; Štulhofer, A. (2007.), Arhitekt Neven Šegviæ, Arhitektonski fakultet, Zagreb Venturini, D. (1969.), Zagrebaèki salon - sluèajnost ili politika? „Èovjek i prostor”, 7 (196): 1-4, Zagreb Vukadin-Doronjga, H. (2012.), Arhitekt Vladimir Turina (disertacija), Filozofski fakultet, Zagreb *** (1972.), Izvještaj Ocjenjivaèkog suda natjeèaja za arhitektonsko urbanistièko rješenje centra Južnog Zagreba, „Èovjek i prostor”, 230: 1014, Zagreb *** (1975.), Urbanistièki plan Osijeka 2000., Skupština opæine Osijek, Urbanistièki institut SR Hrvatske, Zagreb *** (1977.), Za nesvrstane (Poglavlje G), u: AS arhitektonski studio 1955.-1977., Panprojekt: 227-244, Zagreb

Bibliografija 1. MM /nepotpisano/ (1955.), Vukovar, novi gradski centar (projektanti: ing.arh. Mirko Maretiæ, ing.arh. Radovan Mišèeviæ), „Arhitektura”, 9 (1-2): 70-71, Zagreb 2. Maretiæ, M. (1955.), Gornji Šeher, termalno ljeèilište i stambeno naselje (projektanti: ing.arh. Vladimir Ivanoviæ, ing.arh. Mirko Maretiæ), „Arhitektura”, 9 (1-2): 72, Zagreb 3. Maretiæ, M. (1955.), Urbanistièki institut Hrvatske: Ozalj, turistièki centar zapadne Hrvatske, „Èovjek i prostor”, 2 (35): 7, Zagreb 4. Maretiæ, M. (1959.), Prostorno planiranje i program za projektiranje djeèjih igrališta, „Èovjek i prostor”, 6 (83): 1-3, Zagreb 5. Maretiæ, M. (1959.), Primjeri djeèjih igrališta u svijetu (Danska, Švedska, Švicarska i Velika Britanija), Bilten 4 ,Saveza društva „Naša djeca” NR Hrvatske - Centar za djeèja igrališta: 27-32, Zagreb 6. Maretiæ, M. (1960.), Mikrorajon Novi Zagreb (arhitekti: Zdenko Kolacio, Mirko Maretiæ i Josip Uhlik, hortikultura: Mira Halambek-Wenzler), „Arhitektura”, 14 (1-3):11-14, Zagreb 7. Maretiæ, M. (1960.), Nova zgrada za socijalno osiguranje u Sisku (APB Grakaliæ, projektanti:

290

PROSTOR

2[46] 21[2013] 274-291 Z. BARIŠIÆ MARENIÆ Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Izvori Sources

8. 9.

10.

11.

12.

13. 14. 15. 16. 17. 18.

19. 20.

21. 22. 23. 24.

ing.arh. Mirko Maretiæ, ing.arh. Vladimir Ivanoviæ), „Èovjek i prostor”, 7 (102): 2, Zagreb M(aretiæ), M. (1964.), Trgovaèko-ugostiteljski potcentar (projektant: inž.arh. Mirko Maretiæ), „Èovjek i prostor”, 9 (130): 6, Zagreb Maretiæ, M. (1965.), Idejno urbanistièko rješenje Južnog Zagreba (arhitekti: Bešliæ Neda, Delfin Vojtjeh, Ivanoviæ Vladimir, Kneževiæ Grozdan, Kolacio Zdenko, Maretiæ Mirko, Smolej Zdenka, Uhlik Josip), „Arhitektura-urbanizam”, 6 (32): 16-25, Beograd Maretiæ, M. (1965.), Seminaire de la Session d´Etudes „Techniques de l`Urbanisme”, Développement urbain de la ville de Zagreb (separat), Paris Maretiæ, M. (1966.), Idejno urbanistièko rješenje Trnja (izraðeno u Urbanistièkom zavodu Grada Zagreba), „Arhitektura-urbanizam”, 7 (39): 36-40, Beograd Maretiæ, M. (1969.), Naselje Bukovac-Remete (Detaljni urbanistièki plan Bukovac-Remete izraðen je u Urbanistièkom zavodu Grada Zagreba, ... projektiranje: Ž. Èidiæ, M. Ivanoviæ-Kunc, V. Leinert, Ž. Maèek, M. Maretiæ, A. Peš, M. Popoviæ, O. Puciæ, J. Smokvina, Z. Smolej, B. Vizjak), Naselje Sopot, Naselje Utrina, „Arhitektura-urbanizam”, 10 (55): 39-41, Beograd Maretiæ, M. (1970.), Izgradnja stambenih naselja u Zagrebu, „Arhitektura”, 24 (107-108): 4859, Zagreb Maretiæ, M. (1970.), Zagreb /gradski centar/, „Arhitektura-urbanizam”, 11 (63): 12-15, Beograd Maretiæ, M. (1976.), Istraživanje gradskih centara, Komunikacije ‘76 - gradski centri, knjiga 3, Beograd Maretiæ, M. (1976.), Domovi kulture kao dio funkcije gradskih centara, „Arhitektura”, 30 (158-159): 28-30, Zagreb Maretiæ, M. (1976.), Prostorni razmještaj, velièina i funkcije gradskih centara (magistarski rad), Arhitektonski fakultet, Zagreb Maretiæ, M. (1977.), Urbanizam - sportske površine u urbanistièkom planiranju, Enciklopedija fizièke kulture JLZ, knjiga 2 /P-Ž/: 440-445, Zagreb Maretiæ, M. (1978.), Urbanistièki plan Sesveta, „Arhitektura”, 32 (164+165): 81-84, Zagreb Maretiæ, M. (1979.), Prostorni razmještaj, velièine i funkcije gradskih centara, „Glasilo Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu”, 4: 3-66, Zagreb Maretiæ, M. (1979./1984.), 40 pojmova za Sportski leksikon, JLZ „Miroslav Krleža”, Grafièki zavod Hrvatske, Zagreb Maretiæ, M. (1980.), Veza Arhitektonskih fakulteta Zagreba i Krakowa, „Èovjek i prostor”, 32 (5): 4, Zagreb Maretiæ, M. (1983.a), Radovi (referati, struèna publicistika), neobjavljena zbirka, Zagreb Maretiæ, M. (1983.b), Radovi (crteži, planovi, projekti, ostvarenja), neobjavljena zbirka, Zagreb

25. Maretiæ, M. (1983.c), Obilježja i problemi dosadašnjeg i buduæeg razvoja Dubrovnika, Šesti susret prostornih planera Jugoslavije (Planiranje dugoroènog razvoja naselja u Jugoslaviji), Dubrovnik, 21.-23. travnja, 4: 27-37, Dubrovnik 26. Maretiæ, M. (1985.), Prilog istraživanju modela centra novog gradskog naselja - uz posebnu analizu Trnskog i Zapruða u Zagrebu (disertacija), Arhitektonski fakultet, Zagreb 27. Maretiæ, M. (1993.), Neki indikatori za dimenzioniranje gradskog centra, „Prostor”, 1 (1): 1344, Zagreb 28. Maretiæ, M. (1994.), Vallis Aurea, Kutjevo. Osvrt na natjeèaj, „Èovjek i prostor”, 5-6: 15, Zagreb 29. Maretiæ, M. (1996.a), Prilog istraživanju centara zagrebaèkih naselja Trnskog i Zagreba, „Prostor”, 4 (1): 27-46, Zagreb 30. Maretiæ, M. (1996.b), Gradski centri (sveuèilišni udžbenik), Školska knjiga, Zagreb Referati i izlaganja na savjetovanjima, struèna publicistika 1. 2.

4. 5.

Maretiæ, M. (1958.), Prostorno planiranje i program za projektiranje djeèjih igrališta, VII. Savjetovanje urbanista Jugoslavije, Zagreb Maretiæ, M. (1959.), Primjeri djeèjih igrališta u svijetu (Danska, Švedska, Švicarska i Velika Britanija), Bilten 4, Saveza društva „Naša djeca” NR Hrvatske - Centar za djeèja igrališta: 27-32, Zagreb Maretiæ, M. (1965.), Développement urbain de la ville de Zagreb (separat), Seminaire de la Session d´Etudes „Techniques de l`Urbanisme”, Paris Maretiæ, M. (1976.), Domovi kulture u urbanistièkom i prostornom planiranju, u organizaciji Zajednice saveza arhitekata Jugoslavije, Kumrovec Maretiæ, M. (1976.), Istraživanje gradskih centara, u organizaciji Beograd projekta - Centra za planiranje urbanog razvoja, „Komunikacije ‘76”, knjiga 3, Beograd Maretiæ, M. (1976.), Istraživanje gradskih centara, Razvoj gradskih centara (savjetovanje), Komunikacije ‘76; Gradski centri - planiranje, programiranje, projektovanje, organizacija, izgradnja, eksploatacija, 27.-29.5., Beograd Maretiæ, M. (1983.), Obilježja i problemi dosadašnjeg i buduæeg razvoja naselja, Šesti susret prostornih planera Jugoslavije u Dubrovniku (planiranje dugoroènog razvoja naselja u Jugoslaviji), 21.-23.4., Dubrovnik

Neobjavljene studije 1.

2. 3.

Miliæ, B.; Maretiæ, M. (1977.), Prostorni plan Sjeverne grupacije znanstveno-nastavnih ustanova Sveuèilišta u Zagrebu (urbanistièka studija), AF - Zavod za arhitekturu Maretiæ, M. (1983.a), Radovi (referati, struèna publicistika), Zagreb Maretiæ, M. (1983.b), Radovi (crteži, planovi, projekti, ostvarenja), Zagreb

Arhivski izvori Archive Sources 1. Osobni arhiv prof. dr.sc. Mirka Maretiæa [MM], Pantovèak 140, Zagreb 2. Arhitektonski fakultet, Kaèiæeva 26, Zagreb [AF]: a. Personalni arhiv [AF-PA] b. Studijski arhiv [AF-SA] c. Arhiv znanstvenoistraživaèkog projekta „Atlas hrvatske arhitekture XX. st.”, voditelj prof. dr.sc. A. Uchytil [AF-AHA] d. Arhiv Katedre za urbanizam i prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu [AF-KUPP] Internetski izvori Internet Sources 1. Jurkoviæ, S. (2012.), Zagrebaèki prostor oko Save, http://www.d-a-z.hr/hr/aktualna-tema/osvrti/ zagrebacki-prostor-oko-save,1737.html [23.11.2012.] 2. Strukiæ, K.: Pola stoljeæa Trnskog - prièa jedne generacije (izložba u Muzeju grada Zagreba), http://www.mgz.hr/hr/izlozbe/Pola%20stolje %C4%87a%20Trnskog%20%E2%80%93%20p ri%C4%8Da%20jedne%20generacije,210.html [16.7.2012.] 3. Dobitnici „Nagrade Vladimir Nazor” od 1959. do 2005., http://www.min-kulture.hr/default.aspx ?id=407 [18.7.2013.] 4. http://www.novi-zagreb.info/kvartovi/trnsko/ [30.11.2012.] 5. *** Razgovor s Mirkom Maretiæem, www.trnsko. net [30.11.2012.] Intervjui Interviews 1. Zrinka Barišiæ: Intervju s dr.sc. Mirkom Maretiæem, održan u domu arhitekta, Pantovèak 140, Zagreb, 1999. 2. Prof. dr.sc. Jesenko Horvat: Intervju s dr.sc. Mirkom Maretiæem, 10.7.2007. Usmeni navodi Citations 1. Prof. dr.sc. Nenad Lipovac (srpanj 2013.) 2. Prof. dr.sc. Sreèko Pegan (travanj-srpanj 2013.) 3. Arhitektica Minja Maretiæ (kæi, srpanj 2013.) Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1., 5., 9., 10., 13.-16. Maretiæ, 1983.b Sl. 2. Barišiæ, Arbutina, 2000: 203 Sl. 3. http://trnsko.net/trnsko/ Sl. 4. http://www.novi-zagreb.info/kvartovi/ trnsko/ Sl. 6. Thaler, Mrduljaš, Kuliæ, 2012. Sl. 7. *** 1964: 3; Barišiæ, Arbutina, 2000: 203; Mlinar, 2007: 365; Mlinar, Horvat, 2008: 109 Sl. 8. Maretiæ, 1970: 56; Maretiæ, 1983.b; Barišiæ, Arbutina, 2000: 203 Sl. 11. *** 1977: 237; Maretiæ, 1983.b Sl. 12. Miliæ, Maretiæ, 1977: 141 Sl. 17. AF-KUPPPA

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa Z. BARIŠIÆ MARENIÆ

274-291 21[2013] 2[46]

PROSTOR

291

Sažetak Summary

Prolegomena to Mirko Maretiæ’s Work in Urban Planning This paper presents the work of professor Mirko Maretiæ whose major professional contribution was in the field of urban planning in Croatia in the second half of the 20th century. His professional career encompasses four interconnected and complementary aspects of the complex architecture and urban planning field. His work is mostly focused on urban planning but it also includes some architecture projects and realizations. An exceptional visual quality of his works is sometimes less obvious, yet it is a remarkable feature of the perspectives he produced for his competition entries. He wrote about 40 articles on urban planning issues published mostly in professional journals such as ”Èovjek i prostor” (”Man and Space”) and ”Arhitektura” (published in Zagreb) and ”Arhitektura-urbanizam” (published in Belgrade). Professor Maretiæ’s analytical research quality came to the fore in a range of his scientific papers, his M.Sc. thesis, his Ph.D. thesis, and finally his university textbook on city centers (”Gradski centri” ”City Centers”, published in 1996 by Školska knjiga, Zagreb). This textbook, which was published in the year when prof.Maretiæ retired as a full professor at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb, is a synthesis of his prolific scientific research work incorporating also his wide hands-on experience in architectural realizations (such as his Trnsko housing development project in Zagreb). He made a significant contribution to the planning methodology of city centers, primarily in new developments, with emphasis on their spatial arrangement, functions and composition elements. Mirko Maretiæ was born in 1926 in Dicmo near Sinj. He graduated from the Department of Architecture of the Technical faculty of the University of Zagreb in 1953. While still a student, he was engaged as an undergraduate assistant in History and Forms of Architecture course, Architectural composition course and a range of urban planning courses. He became a specialist in urban planning during his employment in the Urban Planning Institute of Croatia (1954-1957) where he was in charge of

planning and design projects for some smaller Croatian towns (Koprivnica, Krapina, Krapinske toplice, Kutina, Novska, Ozalj and Vukovar). Between 1957 and 1972 he was employed in the Urban Planning Institute of Zagreb City as planner, designer and head of the Department of Urban Planning in charge of many projects and plans for the City of Zagreb. Between 1958 and 1968 he worked as a part-time assistant in the Department of Urban Planning at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. In 1958 he attended a seminar in Sweden on sports facilities planning. In 1965 and 1971 he attended specialist training courses on ”modern urban planning techniques” in France. In 1972, after 18 years of professional practice, he was employed as a lecturer at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. He received his M.Sc. degree from the same faculty in 1976 having defended his thesis entitled ”Spatial Arrangement, Size and Functions of City Centers”. He was teaching a range of urban planning courses within undergradutate and post-graduate programs at the Faculty of Architecture in Zagreb during 24 years. He received his Ph.D. degree from the same faculty in 1985 having defended his doctoral thesis ”Contribution to Research on the Model of a New Housing Development Center”. He was then appointed head of the Institute of Urban Planning (19861993). He received several awards for his professional achievements from the City of Zagreb (1959), Association of Croatian Architects (1965), Institute of Urban Planning of Zagreb City (1959), and Association of Urban Planning of Yugoslavia (1973). He died in Zagreb in 2008. Urban planning was the main focus of Maretiæ’s professional interests and part of his research, publications and teaching. His urban planning projects range from analyses, plans and programs to detailed urban plans. They were made in the institutions where he worked and for the competitions in which he participated. Some of them were realized. His work in architecture encompassed a range of unrealized projects, the awarded competition

Biografija Biography Dr.sc. ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ docentica. Magistrirala je 2002. (Z. Vrkljan), a doktorirala 2007. (Z. Dumengjiæ). Nositeljica je kolegija Industrijska arheologija, Hrvatski prostor i arhitektura - sjeverozapadna Hrvatska, te Zagreb. Dobitnica je Državne nagrade za znanost 2010. godine za knjigu Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeæa (s: A. Uchytil, E. Kahroviæ). Èlanica je autorskog tima, predstavnika Hrvatske na 14. Venecijanskom bijenalu 2014. godine s temom: Kultura apstrakcije: hrvatski arhitektonski modernizam, 1914.-2014.

ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ, Ph.D., Assistant Professor. She received her M.Sc.degree in 2002 (Z. Vrkljan), and her Ph.D. in 2007 (Z. Dumengjiæ). She teaches courses in Industrial Archaeology as well as Croatian Regions and Architecture - North-west Croatia, and Zagreb. She is the recipient of the 2010 State Science Award for the book Atlas of 20th C. Croatian Architecture - Lexicon of Architects (with A. Uchytil, E. Kahroviæ). She is a member of the Croatian team at the 14th Venice Biennale (2014) with a topic on the culture of abstraction: Modernism in Croatian architecture, 1914-2014.

entries Some realizations including interior design projects with furniture design show his interest in thinking about space in detail. Prof. Maretiæ thus manifests the unity of these two creative disciplines - architecture and urban planning - which differ only in scale. This paper deals with the following works singled out in this paper for presentation: Detailed urban plan of Trnsko housing development in Zagreb (with Z. Kolacio, J. Uhlik, Institute of Urban Planning of Zagreb City, 1960. This development was the first integral housing development project in New Zagreb); Voæarsko naselje (development) in Zagreb: detailed urban plan of the housing development in Voæarska street and the row houses (with V. Ivanoviæ, 1961-1963); Preliminary urban planning solution for Trnje (head, with a team from the Institute of Urban Planning of Zagreb City, 1965); Master plan of Zagreb (with a team from the Institute of Urban Planning of Zagreb City, 1971); Urban planning solution for Wadi Tanezzoft housing development in Libya (1977, architecture project of a residential building: Žarko Vincek), Physical plan of the University buildings in Zagreb, north (with B. Miliæ, consultants: N. Šegviæ, B. Radimir, 1975), and Urban planning analysis of central Zagreb (with D. Boltar, T. Jukiæ, S. Jurkoviæ, M. Kollenz, D. Landau-Boltar, N. Lipovac, B. Miliæ, M. Obad Šæitaroci, Faculty of Architecture of the University of Zagreb, 1981). There have been few individuals in our profession who successfully develop four different yet complementary aspects of architectural work with so much dedication and consistency, namely, professional and scientific work, publication, and teaching. It was precisely such an integral work that built up prof. Maretiæ’s professional career fueled by his dedication, analytical thinking and sensitivity as well as his meticulousness and perseverence. In 2005 he received the Life Achievement Award ”Vladimir Nazor” in architecture and urban planning as the highest state award in the field of culture and art. ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ

Sl. 1. Intervencija u prostoru ispred proizvodnog pogona „Digitron” u Bujama: Studija se referira i na povijesno znaèenje tvrtke Digitron u memoriji stanovništva i šire poslovne zajednice, koja je iznjedrila vrijedan brand s još uvijek snažnom porukom inovacije i uspješnosti. Kao takva predstavlja prostorni i gospodarski atribut vezan za jedinstvenost mjesta. Daljnja moguænost revitalizacije Digitrona ovisi o kreativnosti i umješnosti uprave i zaposlenika koji bi, pod kišobranom jakog branda, mogli ojaèati tržišnu prisutnost. Pretprostor istoènog proèelja nužno treba postati javni gradski park - trg i otkriti lice zgrade u kojoj brand još uvijek živi - na korist poslovnoj funkciji, ali i samome gradu. Fig. 1. Intervention in space in front of industrial facilities ”Digitron” in Buje: The analysis refers also to a historical significance of ”Digitron” company in the memory of local inhabitants and the wider business community. The company is a valuable brand with an on-going powerful message of innovation and success. It has thus become a spatial and economic asset to this unique place. A further possibility of ”Digitron”‘s revitalization depends on the creativity and capability of the management and employees: having a powerful brand as their asset, they might reinforce their market presence. The area in front of the east-facing facade should by all means become a public city park - square and thus unveil the building to its business potential and to the city itself.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

21[2013] 2[46]

PROSTOR

293

Jesenko Horvat, Marina Pavkoviæ Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Prethodno priopæenje UDK 71(497.5)”19/00” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 7. 11. 2013. / 10. 12. 2013.

Preliminary Communication UDC 71(497.5)”19/00” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 7. 11. 2013. / 10. 12. 2013.

Prostorno-programska agenda Mapiranje i programiranje prostornih sadržaja kao podloga za integralni razvoj

Physical Planning and Programming Agenda Mapping and Programming Spatial Potentials as a Basis for Integral Development

interakcija mapiranje prostorno-programska agenda razvojni ciljevi

interaction mapping physical planning and programming agenda development goals

U žarištu je èlanka interakcija izmeðu prostornog planiranja i strateškoga gospodarskog razvoja pojedinog mjesta, odnosno rezultati koji interdisciplinarnom suradnjom in situ nastaju, a imaju implikacije na prostor. Metodom mapiranja i programiranja prostornih potencijala kreirana je nova platforma - prostorno-programska agenda - plan prostorno-programskih sadržaja, mjera i aktivnosti kojima se žele ostvariti razvojni ciljevi.

This paper focuses on an interaction between physical planning and a strategic economic development of a particular environment, i.e. the results obtained through an interdisciplinary on-site cooperation having implications on space. The method of mapping and programming spatial potentials has created a new platform - physical planning and programming agenda - i.e. planning and programming functions, measures and activities.

294

PROSTOR

2[46] 21[2013] 292-301 J. HORVAT, M. PAVKOVIÆ Prostorno-programska agenda

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

naslijeða - etiketa mjesta.2 To postaje naroèito znaèajno zbog trenda ubrzane potrošnje prostora uslijed pogodovanja parcijalnim interesima koji nestrateškim ‘gutanjem’ prostora postižu kratkoroèan gospodarski rast, ali i uzrokuju dugoroèan društveni gubitak. Poèetni investicijski uèinak, naime, ne prate strateški razvojni rezultati, a pogrešna prostorna intervencija ostaje strano tijelo u tkivu društvene zajednice i koèi dugoroèni razvoj. Potraga za rješenjem ovoga problema rezultirala je istraživanjem kojemu je cilj jaèanje interakcije prostornog planiranja i razvojnog programiranja. Time je omoguæeno da se pri planiranju izdvoje razvojni ‘okidaèi’ kulturno-gospodarskog naslijeða - postojeæi, a èesto neprepoznati potencijali - koji æe potaknuti i pospješiti održivi razvoj.3 Relevantnost problema potvrðuje dugogodišnja kritika planerske struke koja apelira na zakonodavca da pronaðe rješenje. Dodatni je cilj ovoga èlanka da konstruktivno pridonese struènoj i znanstvenoj raspravi.

PROSTORNO PLANIRANJE PHYSICAL PLANNING

radovi više nisu onakvi kakve pamtimo. Mijenjaju se, rastu ili sažimaju, a istovremeno mutiraju. Brzina kojom se u hrvatskoj praksi planovi prilagoðavaju pragmatiènim zahtjevima slijedi ritam raðanja ad hoc želja i partikularnih ideja pojedinaca, èesto podržanih od vlasti. Vrijeme za provjeru namjera je prekratko pa su planske odluke ponekad paušalne, a planiranje prostora sve se više svodi na ‘proizvodnju’ planova po narudžbi. U palijativnim planskim odlukama vrebaju rizici promjene kôda, a on nije samo ugrožen u ekskluzivno povijesnome gradu nego i u gradovima koji su taj kôd nedavno uspjeli izgraditi. Kôd, meðutim, nije samo fizièka, prostorna i perceptivna veæ i kulturološka kategorija pa je njegovo èuvanje zadaæa svih koji u planiranju sudjeluju. Stoga je u žarištu interesa interakcija izmeðu prostornog, kulturno-gospodarskog naslijeða i razvojne strategije pojedinog mjesta, odnosno rezultati koji interakcijom nastaju, a imaju implikacije na prostor.1 Gospodarsko naslijeðe kao nematerijalni oblik baštine obuhvaæa takoðer široku lepezu oblika proizvodne tradicije - od agroproizvodnje i prerade do proizvodnog ili uslužnog obrta, manufakture, paleoindustrijske i industrijske proizvodnje, koja može biti duboko ukorijenjena u lokalnom prostoru. Èak i kada je, slijedom tranzicijskih procesa, baština nestala ili izgubila svoj materijalni oblik, ostaje u memoriji prostora kao oblik gospodarskog

S gledišta gospodarskog razvoja, prostorne planove tijekom dvadesetak godina hrvatske povijesti nisu pratili oèekivani gospodarski rezultati. Uzrok dijelom leži u èinjenici nedovoljne koordinacije izmeðu prostornog planiranja i razvojnog programiranja4, a dijelom u polaganju ekskluzivnog prava na donošenje odluka o planiranju prostora politièkih elita koje se pozivaju na povjerenje dobiveno od biraèkog tijela za predstojeæe (èetverogodišnje) mandatno razdoblje. Potreban je obrat paradigme iz prostorno-planske u prostorno-programsku, zasnovanu na specifiènim prostornim potencijalima i odgovarajuæim, prema njima kreiranim sadržajima. Time bi se konkretizirao pretežno regulatorni okvir planskih dokumenata kroz ciljane programske 1 Tekst èlanka nastao je na temelju rezultata nekoliko interdisciplinarnih istraživanja i studija integralnog razvoja manjih povijesnih hrvatskih gradova i prostornih cjelina (Buje, Otoèac), provedenih od strane autora teksta, u razdoblju od 2009. do 2012. godine. Razlog zbog kojeg su se gradske vlasti odluèile naruèiti izradu ovih studija leži u èinjenici da su izostali oèekivani gospodarski rezultati sadržani u, vremenski i metodološki, separatno izraðenim Prostornim planovima i Studijama gospodarskog razvoja: Prostorni plan ureðenja Grada Otoèca (2004.), Strateški plan gospodarskog razvoja Grada Otoèca (2006.), Prostorni plan ureðenja Grada Buje (2005.), Projekt ukupnog razvoja Grada Buje (2009.). 2 Jiven, Larkham, 2003: 67-81 3 EU Territorial Agenda 2020 promièe jaèanje prostornih resursa, ukljuèujuæi ekološko i kulturno gospodarsko naslijeðe, kao dodatne vrijednosti za održivi razvoj. 4 Iz razdoblja tzv. planske ekonomije baštinimo dobra iskustva kada su prostorne planove izraðivali urbanistièki biroi ekipirani struènjacima razlièitih profila, meðu kojima su bili i prostorni ekonomisti. Situacija je danas sasvim

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorno-programska agenda J. HORVAT, M. PAVKOVIÆ 292-301 21[2013] 2[46]

katalizatore u svrhu razvojno efektivne i racionalne kapacitiranosti prostora.

kretnog uporišta u stvarnom prostoru i mikrolokacijskog odreðenja.

Aspekti zbog kojih je danas nužno preispitivati postavke na kojima poèiva planerska praksa podcrtavaju sljedeæe bitne razlike i nijanse u pristupu:

 Razvojni scenariji u vremenskom slijedu Prostorno-planski dokumenti po svojoj prirodi daju okvire za ponašanje u prostoru, ali ne odreðuju slijed ni prioritete, veæ samo planski okvir djelovanja. U planovima se tako ne daju išèitati naglasci na strateško, niti koraci u prostornim zahvatima, a razlièita su rješenja ili drukèije opcije, po definiciji jednoznaènosti, teško provedive bez izmjena plana. U domaæoj legislativi jedini planski dokument koji anticipira temporalnost u postupcima jest „Izvješæe o stanju u prostoru”, dokument koji posjeduje vremensku dimenziju, a time i podcrtava prioritete.6

 Selektivna važnost mjesta - Nisu sve planske jedinice jednako važne, nisu sve namjere (investicije) jednako bitne, niti su svi prostori jednako osjetljivi. U rašèlambi faktora razvoja neki programi podupiru izgradnju identiteta, a neki samo poboèno slijede razvojne smjerove, ne utjeèuæi na nj ni u pozitivnom, ni u negativnom smislu. U aktualnoj prostorno-planerskoj praksi, meðutim, svaki je planski element utvrðen i namjenski obilježen - istom neodreðenošæu utjecaja na razvojni cilj. Strateški se zahvati u planovima zato ne razlikuju od planskog okvira za ‘tekuæe pospremanje’ prostora, a uporišta izgradnje i dogradnje, koja se oslanjaju na kulturno-gospodarski identitet, ne istièu se u prostoru od palijativnih ad hoc zahvata. Upravo razlike u važnosti mjesta, meðutim, daju za pravo da se normiranje selektivno primjenjuje i da se instrumenti kontrole provedbe plana selektivno koriste.5  Planska aritmija - Nisu usklaðeni koraci ulaganja u prostor s koracima u pripremi planova. Èesto se ulaganja pripremaju, a prostorna dokumentacija nema za njih odgovora, baš kao što (inverzno) prostorni plan može nuditi prostorno rješenje za ulaganje, a ulagaèa nema na vidiku. Prostorne se moguænosti ne provjeravaju istovremeno i u dosluhu s gospodarsko razvojnim ekspertizama iako je planiranje prostora deklarirano kao interdisciplinaran postupak. Èesto se dogaða da studije gospodarskog razvoja, kao usmjeravajuæi dokument, prethode planiranju prostora, umjesto da nastaju istovremeno i koordinirano. Najèešæe su opæenito pisane, potkrijepljene statistièkim pokazateljima sa širokim spektrom razvojnih moguænosti, ali bez kondrukèija: brojni mali biroi licencirani za izradu planova nisu ekipirani za takav interdisciplinarni pristup, a i tržište uslugama ne pogoduje angažiranju struènjaka ovog profila. Cijena plana, dobivena najjeftinijom ponudom na javnoj nabavi, èesto nije omoguæivala angažiranje interdisciplinarnog tima. 5 Rašèlanjujuæi domene na koje se odnose primijenjena urbana pravila utvrðena u normativnom dijelu prostorno-planskih dokumenata, autor u posebnu skupinu svrstava ona pravila koja proizlaze iz postupka programiranja - Programmatic Regulations [Lehnerer, 2009: 12]. To je ilustrirano na primjerima gradova koji su se odluèili na diskreciju primjene izdvojenih pravila upravo u zonama lokalnih specifiènosti [Lehnerer, 2009: 21]. 6 U Zakonu o prostornom ureðenju i gradnji [NN 76/2007.], Èl. 47 (poglavlje: Dokumenti praæenja stanja u prostoru) kaže se: „...Izvješæe ... sadrži (izmeðu ostalog) ocjenu stanja i prijedloge za unapreðenje prostornog razvoja s planom aktivnosti i prijedlogom prostornih pokazatelja za naredno (èetverogodišnje) razdoblje.” 7 Ellin, 2010: 599-610

 Kolateralni benefiti - Planirani zahvati èesto skrivaju potencijale razvojno poticajne i u programima potpuno drukèije od onih kojima su izvorno namijenjeni. Kako se ovdje radi o uzroèno-posljediènim spregama, njihova se evaluacija pretpostavlja kao dobrodošla i poticajna, ali svejedno usputna. U prostornim planovima takvi su dopunski programi èesto zanemareni ili su potpuno nevidljivi. Procjena isplativosti putem cost-benefit studija i kolièine ‘dodane vrijednosti’ uistinu je otežano mjerljiva, ali svejedno saglediva u kvalitativnom, ako veæ nije u kvantitativnom pogledu. Kotaè zamašnjak pokazat æe uèinke u vremenskom odmaku, pa tako i koristi koje participiraju u integralnom razvoju.

Konsenzus - Vrlo neujednaèen položaj i pregovaraèka pozicija, s jedne strane branitelja javnog interesa, a s druge strane ulagaèa - prijeti majorizacijom. Suprotstavljene strane ne uspijevaju artikulirati program razvoja konsenzusom, nego preglasavanjem. Poseban problem u vrjednovanju investicija leži u netransparentnom plasmanu ideja koje se nude kao strateške i razvojne, a da to one uopæe nisu. Simptomatièni su u tom smislu recentni primjeri ulaganja u podruèje turizma i rekreacije (posebice golfa).



 Nedostatak vizije - Zbog kadrovske neekipiranosti jedinice lokalne uprave (pogotovo u manjim sredinama) ne mogu artikulirati prostorno-razvojne smjerove i voditi u skladu s njima prostornu politiku. Stoga se izrada planova (njihovo naruèivanje) svodi na plansko poslagivanje ad hoc projekata i nasumce utvrðenih prioriteta pod egidom ‘vrijeme je novac’.

RAZVOJNO PROGRAMIRANJE DEVELOPMENT PROGRAMMING Prepoznavanje vlastitih razvojnih moguænosti kljuèno je za uspjeh bilo koje sredine.7 Prostorni potencijali podruèja, iz perspektive

PROSTOR

295

296

PROSTOR

2[46] 21[2013] 292-301 J. HORVAT, M. PAVKOVIÆ Prostorno-programska agenda

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Sl. 2. Izvod iz Prostornog plana ureðenja Grada Buje, 2005. Fig. 2. Extract from the Physical plan of Buje, 2005

geografskog položaja ili kulturno-povijesne baštine, mogu pružati teoretski istu ili sliènu razvojnu osnovu, a da se postignuti stupanj razvoja pojedinih sredina u stvarnosti bitno razlikuje. Razlog leži u razlièitom pristupu korištenja prostora, odnosno u programu kojim su se razvojni resursi stavili u funkciju. Uspješne sredine uspijevaju prepoznati i programski aktivirati one prostorne resurse koji pridonose konkurentnosti i produktivnosti lokalne ekonomije.8 Da bi to bilo moguæe, prethodno je potrebno na jasnoj i privlaènoj viziji kreirati inspirativnu razvojnu strategiju9 koja æe prostorne prednosti ugraditi u razvojne planove. Ako se to propusti uèiniti, posljedica nesnalaženja jest èitav niz prostornih pogrešaka proizašlih iz metode pokušaja i promašaja. Neke su, nažalost, trajne i svjedoèe prostornu devastaciju i izgubljenu društvenu dobit. Pogodovanje parcijalnim interesima, bez sagledavanja šire strateške slike, èest je, ali ne i jedini uzrok neodgovarajuæega prostornog razvoja. Problem je èesto sadržan u prekopiranim razvojnim strategijama i prostornim planovima koji stvarne potrebe ekonomske depresije ili gospodarske inklinacije pokušavaju riješiti stereotipnim mjerama. Na taj se naèin postiže upravo obrnuto jer „razvoj je proces, a ne kolekcija kapitalnih dobara”.10 Tipski proizvedeni dokumenti, koji taksativno nižu univerzalne mjere, dodatno pogoršavaju stanje gurajuæi naruèioca u aktivnost koja za posljedicu može imati promašenu investiciju.11 S druge strane, ako se aktivnosti oko prostornog planiranja i razvojnog programiranja kvalitetno umreže u svrhu integralnog razvoja, stvara se podloga koju prate razvojni dinamièki procesi12, posebice izraženi kad je sredina prijateljski orijentirana k inovaciji i na njoj temeljenoj održivosti. Obnavljaju se prostorni kapaciteti na prepoznatim tradicionalnim prednostima koje pojedinu sredinu diferenciraju u odnosu na ostale. Svojevrsni sui generis princip, koji dubinski ulazi u specifiène konkurentne karakteristike mjesta, izdvaja aspekte što ih je korisno podrobnije sagledati. 8 Sumpor, M.: Razvojno upravljanje: Konkurentnost, kohezija i održivi razvoj, u: Kordej De Villa, 2009. 9 The World Bank [*** 2000.] promièe urbanu strategiju voðenu jasnom vizijom društvenoga blagostanja, temeljenog na održivosti i funkcionalnosti gradova. 10 Jacobs, 2007: 133 11 Primjer razvojne studije grada Otoèca, u kojoj se unatoè svjetski jedinstvenom utoèištu za stradale medvjediæe u Kuterevu - kao jedna od razvojnih programskih mjera predlaže osnivanje zoološkog vrta. Primjer investicijskog projekta u opæini Vodnjan gdje se, usprkos brandu

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Sl. 3. Dijagramatski prikaz metode prostornog mapiranja i programiranja Fig. 3. Diagram of spatial mapping and programming  Prostor kao razvojni resurs i kapital - Znaèenje prostora kao razvojnog resursa Europska je unija izrazila nizom dokumenata u kojima kao uvjet održivog upravljanja istièe potrebu uvažavanja razlièitih prostornih vrijednosti: ekonomskih, ekoloških, socijalnih i kulturnih.13 Istovremeno, prostor predstavlja i teritorijalni kapital neke zajednice - prostornu imovinu - èije ulaganje u ciljanu djelatnost treba ostvariti novu vrijednost, mjerljivu kroz gospodarsku dobit i opæedruštvenu korist. O naèinu upravljanja prostorom, kao resursom i kapitalom, ovisi, dakle, cjelokupan gospodarski i društveni razvoj. Posljedice lošeg upravljanja izravno su vidljive kroz prekomjernu i bespravnu gradnju, kao i kroz pretjeranu eksploataciju prirodnih bogatstava, dok se indirektno iskazuju kroz izgubljenu dobit i štetu uzrokovanu promašenom ili izostalom investicijom. Stoga briga o prostoru traži cjelovit, integralni pristup koji æe osim planerskih uvažiti ekonomske, socijalne i politièke èimbenike, relevantne za razvoj odreðenog podruèja.14

Teritorijalna kohezija, koja za cilj ima povezivanje europskog teritorija u jedinstvenu cjelinu, ostavlja prostora za individualna teritorijalna rješenja što æe upravo na specifiènostima izgraditi svoj razvojni potencijal. Zajednièki je europski cilj - pametno, održivo i ukljuèivo gospodarstvo koje se razvija na teritorijalnoj integraciji, ali i na specifiènom lokalnom i regionalnom pristupu. Jedan od prvih dokumenata koji rješenja za globalne probleme traži na lokalnoj razini jest dokument Ujedinjenih naroda - Agenda 21.15 Doslovce, od lokalnih se vlasti traži da upravljaju svojim ekonomskim, društvenim i ekološkim razvojem te da tako pridonesu globalnoj težnji održivog razvoja. Potrebno je, dakle, veæ u poèetnoj fazi komercijalno orijentirane projekte uskladiti s razvojnim perspektivama.16  Interdisciplinarnost - Da bi razvojno programiranje i planiranje uspješno izvršilo svoju zadaæu, prostorni planeri i prostorni programeri upuæeni su na suradnju. Ostvarenje zajednièkih razvojnih ciljeva ukljuèuje interdisciplinarna znanja udružena na rješavanju zaštiæene populacije jadranskoga dobrog dupina, koja slobodno obitava u nedalekom creskom akvatoriju, razmišljalo o zatoèenju dupina u zabavne i komercijalne svrhe, u sklopu akvaparka. Od ideje se ipak odustalo zbog pritiska javnosti i protivljenja Ministarstva kulture RH. 12 Glaeser, 2009. 13 *** 2002.; *** 2006.; 2011.a 14 Kranjèeviæ, 2006. 15 *** 1992: poglavlje 28. 16 Kordej De Villa, 2009.

Prostorno-programska agenda J. HORVAT, M. PAVKOVIÆ 292-301 21[2013] 2[46]

PROSTOR

297

298

PROSTOR

2[46] 21[2013] 292-301 J. HORVAT, M. PAVKOVIÆ Prostorno-programska agenda

problema i izazova, koje tradicionalne discipline èesto nisu u moguænosti samostalno riješiti. Uputno je, suradnjom in situ, išèitati prostorni karakter, sagledati prostorne potencijale i pretoèiti ih u razvojne prednosti i kapacitete. Posebna se pozornost poklanja aktiviranju prikrivenih prostornih moguænosti, kao novih razvojnih poluga. Takvim modelom suradnje promovira se paradigma što prostorno-planersku praksu istraživanja i planiranja obogaæuje programskom dimenzijom koja æe pomoæi odgovoriti na složene urbane izazove novog doba, uvjetovane društvenim, globalnim, ekonomskim i ekološkim promjenama. Interdisciplinarna suradnja podrazumijeva aktivnosti istraživaèkog tima na terenu i participaciju korisnika prostora, uz povezivanje akademske, struène i opæe javnosti, kako bi se jasnije sagledale potrebe i aspiracije stanovništva u kreiranju inspirativnog okruženja. Interakcija podrazumijeva razvoj novih metodoloških pristupa koji æe pridonijeti suvremenom oblikovanju urbanog prostora u kontekstu održivog razvoja.

MAPIRANJE I PROGRAMIRANJE PROSTORNIH SADRŽAJA

MAPPING AND PROGRAMMING SPATIAL POTENTIALS Interdisciplinarna suradnja na integraciji prostornog planiranja i razvojnog programiranja treba ponuditi jasnu i poticajnu sui generis dugoroènu viziju razvoja, koja æe služiti za arbitriranje i odabir razvojnih projekata i mjera podržanih od strane graðana i lokalnih vlasti. Sinergija je usmjerena k prepoznavanju i poticanju strateški važnih komponenata i razvojnih elemenata prostora koji se istražuje. U cilju stvaranja podloge za integralni razvoj primijenjena je metoda mapiranja i programiranja prostornih sadržaja (vidi slijed prikazan na Sl. 3.). Rezultat primijenjene metode je platforma - prostorno-programska agenda - kojom se definiraju postupci i manifestiraju rezultati interdisciplinarnog istraživanja. Postupak izrade prostornoga plana prema našem zakonodavnom okviru poèinje Odlukom o izradi. U ovoj se pripremnoj etapi propituju potrebe izrade sektorskih studija17 koje æe biti aposteriori ugraðene u sveobuhvatan planski dokument. Kritièki je naglasak na èinjenici da Zakon inzistira na popisu potrebnih struènih podloga, a ne na interdisciplinarnom propitkivanju sektorskih i prostornih koncepcija. Prilika je, meðutim, da se baš u toj etapi, prije nego što se krene u izradu Plana, fokusiraju glavna uporišta razvoju i zaštiti prostora kroz široko postavljenu raspravu o strategijama. Praksa provjere putem urbanistièkih natjeèaja kao platforme za suèelja-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

vanje razlièitih koncepcija u nas je potpuno izostala, unatoè tomu što je na primjeru planskog razvoja Zagreba baš taj oblik urbanistièkog propitkivanja iznjedrio prostorna rješenja kojima se grad danas ponosi. Danas mnogi veliki gradovi (London, Pariz, Beè, Helsinki, Amsterdam, Tokio)18 angažiraju renomirane pojedince i timove na tako osjetljivoj i odgovornoj materiji kao što je vizija razvoja grada, dajuæi struci arhitekta dignitet moderatora u donošenju odluka o pitanjima prostora. Analogno primjerima europskih i svjetskih metropola, mada neusporedivo u mjerilu i znaèenju, pojedine manje lokalne jedinice iz naše sredine (Otoèac, Buje), svjesne nedostatka razvojnih vizija u okvirima aktualnih prostorno-planskih dokumenata, odluèile su se na provjeru svoga prostornog potencijala. Zadatak su povjerile interdisciplinarnom timu, a kao rezultat su nastale studije „Mapiranja i programiranja gospodarsko-turistièkih sadržaja”. Ova etapa realizirana je i prezentirana javnosti kao prvi korak u pripremi platforme za kodificiranje razvoja. Sumirajuæi iskustva s pozicije izraðivaèa ovih studija, postupak se odvijao u dvije etape, od kojih svaka ima nekoliko elemenata. U prvoj se etapi sagledavala situacija i analizirale moguænosti i ogranièenja. Analogija s postupcima koji su propisani kod izrade i donošenja prostornih planova19 i u ovome se postupku rukovodila istim naèelima transparentnosti i demokratiènosti. U toj etapi zainteresirane su javnosti (lokalna samouprava, graðanstvo, potencijalni investitori) ukljuèene, u konzultantskom smislu, radi pribavljanja informacija te razmatranja potreba i aspiracija. U drugoj se etapi predlažu prioriteti i predstavljaju moguæa rješenja. U toj se fazi zainteresirane javnosti ukljuèuju aktivno, kao arbitar - graðanstvo i donosilac odluka - lokalna samouprava. Daljnje provoðenje prihvaæenih prostornih rješenja i preporuka u kompetenciji je lokalne samouprave koja odabirom mjera i resursa izraðuje plan djelovanja. Slijedi razdoblje u kojem se predložena rješenja transformiraju u konkretne prostorne planove, projekte i zahvate, i to kroz postupke koji su utvrðeni legislativom. Prostorno-programska agenda predstavlja plat17 Vidi èlanak 78. Zakona o prostornom ureðenju i gradnji [NN 76/2007.]. Osim pravne osnove za izradu i donošenje plana, Odluka, izmeðu ostalog, sadrži: „...ciljeve i programska polazišta; ...popis potrebnih struènih podloga, potrebnih za izradu Plana...”. 18 Jukiæ i sur., 2010: 384-397 19 Zakon o prostornom ureðenju i gradnji [NN 76/2007.], u èlancima koji utvrðuju procedure tijekom izrade Plana navodi Prethodnu raspravu (Èl. 83.) i Javnu raspravu (Èl. 85.) kao dvije instance na kojima se suèeljavaju svi mjerodavni sudionici u planiranju prostora.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

formu interpoliranu izmeðu dijagnoze prostornog stanja i postupaka u izradi i donošenju prostornoga plana ili njegove izmjene i dopune.

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Dvadesetak godina novije hrvatske povijesti, kada je rijeè o planiranju prostora, svjedoèe da prostorne planove nisu pratili odgovarajuæi gospodarski rezultati. Uza strukturne gospodarske i tržišne razloge, uzrok dijelom leži i u èinjenici nepostojanja koordinacije izmeðu prostornog planiranja i razvojnog programiranja. Nedostaje holistièki pristup u kojem æe interakcija u realnom vremenu, izmeðu prostornog i gospodarskog planiranja, dovesti do kvalitetnih dugoroènih rješenja. Brzina kojom se planovi - zbog kopiranja tuðih obrazaca, pogodovanja privatnom interesu i sliènog - prilagoðavaju pragmatiènim zahtjevima svodi planiranje prostora sve èešæe na ‘proizvodnju’ planova po mjeri i narudžbi privilegiranog pojedinca ili interesne skupine. Palijativnost planskih odluka riskira promjenu kôda, ne samo ekskluzivno povijesnoga grada veæ i novije sredine koja pokušava izgraditi jasnu viziju razvoja formirajuæi vlastiti prepoznatljivi kôd. S obzirom na to da kôd nije samo fizièka, prostorna i perceptivna kategorija veæ i kulturološka, njegovo je èuvanje zadaæa svih koji u planiranju sudjeluju, poèevši od gradske uprave, preko struènih službi do zainteresiranih javnosti. Ovaj vid memorijskog naslijeða nije u dosadašnjim prostorno-planerskim praksama bio valoriziran na isti naèin kao materijalna baština, mada predstavlja specifiènost i konkurentni potencijal odreðenog podruèja. Zanemariti naslijeðe, gospodarsko, industrijsko, prirodno ili kulturno, znaèi odreæi se atributa vlastite baštine jer èak i kad slijedom tranzicijskih procesa atribut izgubi svoj materijalni oblik, on trajno ostaje u memoriji prostora kao dio naslijeða i njegova etiketa.

Prostorno-programska agenda J. HORVAT, M. PAVKOVIÆ 292-301 21[2013] 2[46]

Prepoznavanje ovoga fenomena oèituje se u istraživaèkom postupku integralnog objedinjavanja optimalnoga razvojnog modela i najbolje moguæega prostornog sustava, temeljenog na svojevrsnom sui generis pristupu. Cilj je jaèanje interakcije prostornog planiranja i razvojnog programiranja u realnom vremenu na specifiènom prostoru. Iako univerzalne interdisciplinarne metode integriraju prostorno planiranje i razvojno programiranje pa su jednako primjenjive prilikom izrade svih razina planova (PPŽ, PPUO/G, GUP, UPU, DPU), primijenjeni postupci moraju se brižno razmotriti posebice u manjim sredinama. Naime, strategijsko planiranje na državnoj ili županijskoj razini, kao i u velikim gradovima, usmjeravaju institucije kadrovski ekipirane kompetentnim struènjacima i potpomognute autoritetima iz akademske zajednice. Male sredine, meðutim, zbog struène potkapacitiranosti najèešæe nisu u moguænosti artikulirati optimalnu gospodarsko-razvojnu viziju i projicirati ju u prostor te su neophodna inicijalna propitkivanja u vidu interdisciplinarnih studija. Postavljanjem interdisciplinarnog modela, odnosno predlaganjem proaktivne metode mapiranja i programiranja kulturno-gospodarskih potencijala, omoguæeno je da se veæ u pripremi za planiranje prepoznaju razvojni ‘okidaèi’ kulturno-gospodarskog naslijeða - postojeæi, a èesto neprepoznati potencijali - koji æe potaknuti i pospješiti održivost. Rezultat koji nastaje jest nova platforma prostorno-programska agenda - plan prostorno-programskih sadržaja, mjera i aktivnosti kojima se želi ostvariti dugoroèno održivi razvojni ciljevi. Kao takav, popunjava prazninu u kojoj nedostaje „strateški prostorno-planski dokument” i predstavlja svojevrsnu sintezu ciljeva i planskih naèela, fokusiranih ponajprije na one prostorne i gospodarske atribute koji prioritetno odreðuju jedinstvenost mjesta, grada ili prostorne jedinice.

PROSTOR

299

300

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

2[46] 21[2013] 292-301 J. HORVAT, M. PAVKOVIÆ Prostorno-programska agenda

Literatura Bibliography

Izvori Sources

1. Ellin, N. (2010.), Canalscape: Practising Integral Urbanism in Metropolitan Phoenix, „Journal of Urban Design”, 15 (4): 599-610, UK 2. Glaeser, U. I., et al. (2009.), Urban economics and entrepreneurship, NBER, Cambridge MA 3. Jacobs, J. (2007.), Gradovi i bogatstvo naroda: principi ekonomskog razvoja, Metropress, Zagreb 4. Jiven, G.; Larkham, P. J. (2003.), Sense of Place, Authenticity and Character: A Commentary, „Journal of Urban Design”, 8 (1): 67-81, UK 5. Jukiæ, T.; Smode Cvitanoviæ, M.; Smokvina, M. (2010.), Vizije razvoja gradova poèetkom 21. stoljeæa, „Prostor”, 18 (2 /40/): 384-397, Zagreb 6. Kordej De Villa, Ž., et al. (2009.), Participativno upravljanje za održivi razvoj, Ekonomski institut, Zagreb 7. Kranjèeviæ, J. (2006.), Teritorijalni pristup kao polazište za planiranje ruralnog razvoja, Proceedings from the First International Conference on Agriculture and Rural Development, November 23-25, Topusko 8. Lehnerer, A (2009.), Grand Urban Rules, 010 Publishers, Rotterdam 9. *** (1992.), Agenda 21, UN 10. *** (2000.), Cities in Transition, The World bank, Washington D.C. 11. *** (2002.), Guiding principles for Sustainable Spatial Development of the European Continent, CEMAT, EC, EU 12. *** (2006.), The Territorial State and Perspectives of the European Union Document, EU 13. *** (2007.), Zakon o prostornom ureðenju i gradnji, „Narodne novine”, 76, Zagreb 14. *** (2011.a), Territorial Agenda of the European Union 2020, EU

Studije i planovi Analyses and Plans 1. 2.

*** (2005.), Prostorni plan ureðenja Grada Buje, izradio Urbis 72 d.d., Pula *** (2009.), Mapiranje i programiranje gospodarsko-turistièkih sadržaja u gradu Otoècu, priprema za izgradnju branda, studija, izradio Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu, Arhitektonski fakultet, Zagreb *** (2010.), Mapiranje i programiranje - revitalizacija povijesne jezgre Grada Buje, priprema za izgradnju branda, studija, izradio Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu, Arhitektonski fakultet, Zagreb *** (2011.b), Mapiranje i programiranje gospodarsko-turistièkih sadržaja - podruèje Grada Buje, izradio Zavod za urbanizam prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu (autorski tim: J. Horvat, S. Filep, M. Pavkoviæ), Arhitektonski fakultet, Zagreb

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1. *** 2011.b Sl. 2. *** 2005. Sl. 3. *** 2011.b (izvod)

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorno-programska agenda J. HORVAT, M. PAVKOVIÆ 292-301 21[2013] 2[46]

PROSTOR

301

Sažetak Summary

Physical Planning and Programming Agenda Mapping and Programming Spatial Potentials as a Basis for Integral Development Cities are no longer what they used to be. They are changing, growing, and contracting. In Croatia plans are adapted to pragmatic requirements at a pace that depends on the individuals and their wishes and ideas supported by the government. The time left for checking up the results is often too limited. Therefore the planning decisions are arbitrary while planning process itself is reduced to a custom-made production of plans. Palliative planning decisions thus pose a threat to code changes. The code is not only jeopardized in a historic city but also in cities which have recently managed to build that code. The code, however, is not just a physical, spatial and perceptive category. It is also a cultural category whose protection is entrusted to all who are involved in planning. Economic heritage as a non-material form of heritage encompasses a vast array of forms of traditional production which may be deeply rooted in a local environment. Even if the heritage perishes, as this may be the case in transition processes, or loses its material form, it still remains in the memory of space as a form of economic heritage - the brand of a place.This becomes particularly important in the context of an increasing space consumption trend which, due to a tendency to serve the individuals’ own interests as well as a lack of proper space strategy, achieves a short-term economic growth but brings about a long-term social deficit. Initial investment effect is not followed by strategic development results whereas a badlyplanned intervention in space remains an unfortunate intrusion into the social community thus hindering long-term development. As far as economic development is concerned, physical plans have not been paralleled by the expected economic results in the last twenty years of Croatian history. The cause lies partly in an insufficient coordination between physical planning and development programing and partly in monopolizing the decision-making process regarding physical planning by the political establishment invoking the will of the electorate to entrust them with the upcoming four-year mandate. The recognition of one’s own development potential is a key factor behind the success of any environ-

ment. Spatial potential of an area in terms of its geographical location or its cultural and historic heritage may theoretically provide the same or similar development basis. Yet the achieved level of development in some areas can show considerable differences. This is the result of a different attitude to space use, i.e. a particular program which has made the development resources fully functional. Successful environments manage to recognize and activate those spatial resources which contribute to the competitiveness and productivity of local economy. Others tend to copy development strategies and at the same time fulfill their economic needs by stereotype measures. Thus the result is precisely the opposite since the documents which only formally provide universal measures across the board aggravate the condition further by pushing the commissioner into an activity which might possibly result in an unwise investment. If the activities centered around physical planning and development programming build up a quality network, they will provide a basis for an integral development followed by dynamic processes which come to the fore in an innovation-friendly environment as a basis for innovation-based sustainability. Spatial potentials are refreshed in the light of the recognized traditional resources which make a particular environment stand out among the others. The realization of common development goals implies the application of interdisciplinary knowledge and skills in a joined effort to solve problems and respond to challenges which the traditional disciplines are largely unable to cope with individually. It is recommended therefore to encourage an on-site cooperation in order to identify the character of the space, take into consideration its potential and turn it into development advantages and possibilities. Such a cooperation model promotes a paradigm which enriches the physical planning practice of research and planning with a programmatic dimension with the aim to respond to complex urban challenges of modern time brought about by social, global, economic and ecological changes. An interdisciplinary cooperation requires an active on-site research team as well as the participation of the

Biografije Biographies Dr.sc. JESENKO HORVAT, dipl.ing arh., izvanredni je profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, nosilac redovitog kolegija „Urbanizam III” i voditelj vježbovnih kolegija „Planiranje grada” i „Urbanistièka radionica II”. Dobitnik je nekoliko urbanistièko-arhitektonskih natjeèaja i nagrade Slavonskog biennala u Osijeku, za arhitekturu i urbanizam, 1998. godine. MARINA PAVKOVIÆ, ekonomistica i polaznica doktorskoga znanstvenog studija „Arhitektura” na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Uza znanstveni i struèni rad na podruèju prostorne ekonomike i brandinga, bavi se strateškim razvojnim planiranjem i urbanim marketingom.

JESENKO HORVAT, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., Associate Professor at the Faculty of Architecture in Zagreb. He teaches Urban Planning III course, City Planning studio and Urban Planning Workshop II. He won many competitions in urban planning and architecture and received the award for architecture and urban planning at Slavonia Biennale in 1998 in Osijek. MARINA PAVKOVIÆ, economist and Ph.D. candidate in ”Arhitektura” doctoral program at the Faculty of Architecture in Zagreb. In addition to her scientific and professional work in space economics and branding, she also deals with strategic development planning and urban marketing.

space users linking the academic, professional and general public in order to get a clear insight into the needs of the inhabitants and their aspirations with the aim to create an inspirational environment. It should provide a clear and stimulating long-term vision of development which will serve for the selection of development projects and measures supported by the citizens and the local government. A method of mapping and programming space functions is applied with the aim to form a basis for an integral development. The model obtained by the application of this method is a platform - physical planning and programming agenda - which defines the procedures and produces the results of interdisciplinary research. It has been practically tested on the analyses entitled ”Mapping and programming economic and tourist facilities” in Otoèac and Buje. The analyses have been publicly presented as a first stage in the preparation of the platform for the codification of development, i.e. physical planning. The procedure was going on in two stages, each characterized by a few elements. The first stage was concerned with the analysis of the situation as well as some possibilities and limitations. All interested public bodies (the local government, citizens, potential investors) have been involved as consultants in order to provide information and consider needs and wishes. In the second stage priorities were suggested and possible solutions proposed. Further implementation of the accepted physical planning solutions and recommendations is within the competence of the local government which through a selection of measures and resources work out a plan with the aim to transform the proposed solutions into actual physical plans, projects and interventions through a legislative process. Physical planning and programming agenda is therefore a plan of spatial and programmatic functions, measures and activities aimed at achieving development goals. As such, it compensates for the lack of ”a strategic physical planning document” and presents a synthesis of the development goals and planning principles centered primarily around those spatial and economic qualities which define a unique identity of a place, city or area. JESENKO HORVAT MARINA PAVKOVIÆ

Sl. 1. Ankara Fig. 1. Ankara

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

21[2013] 2[46]

PROSTOR

303

Emiÿne Özbiÿlen Gazi Üniversity, Faculty of Architecture, Department of Architecture Maltepe, Ankara, Turkey

Sveuèilište Gazi, Arhitektonski fakultet Odsjek za arhitekturu Turska - Maltepe, Ankara

Subject Review UDC 711.4-122(630 Ankara)”19/00” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 4. 1. 2013. / 10. 12. 2013.

Pregledni znanstveni èlanak UDK 711.4-122(630 Ankara)”19/00” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 4. 1. 2013. / 10. 12. 2013.

Urban Plans of Ankara in the 20th and 21st Century Urbanistièki planovi Ankare tijekom 20. i poèetkom 21. stoljeæa

Ankara Ankara Castle Jansen Plan Lörcher Plan Yücel-Uybadin Plan

Ankara Tvrðava u Ankari Jansenov plan Lörcherov plan Yücel-Uybadinov plan

Because of its geographical location within Central Anatolia, Ankara and its vicinity has been inhabited for about 12,000 years by many settlements and various civilizations. In this study, the pertinent literature about the urban development of Ankara is surveyed and evaluated. This includes Ankara both before and after the Turkish Republican Period (1923-present), the major public improvement plans that have been proposed for the city, the application of these plans and their outcomes.

Zbog svoga zemljopisnog položaja u središnjoj Anatoliji, podruèje Ankare i njezine okolice, na kojem su nastala mnoga naselja i razlièite civilizacije, bilježi tragove naseljenosti unatrag 12 000 godina. Ovaj rad donosi pregled i ocjenu relevantne literature o urbanistièkome razvoju Ankare. U radu su obuhvaæena razdoblja prije i nakon uspostave Turske Republike (od 1923. do danas), kao i najvažniji prijedlozi planova za ureðenje i razvoj grada s osvrtom na njihovu primjenu i rezultate.

304

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[46] 21[2013] 302-311 E. ÖZBIÿLEN Urban Plans of Ankara in the 20th and 21st Century

BEFORE THE REPUBLIC OF TURKEY RAZDOBLJE PRIJE REPUBLIKE TURSKE

province of Galatia by Augustus. In 138 AD, towards the end of the ruling period of the Roman Emperor Hadrian, Ankara was divided into 12 districts, called phylai. This division process took place at and on the slopes of the Ankara Castle. In the 2nd century AD, Ankara became a metropolis of the Roman Empire when it grew to have around 100,000 inhabitants.3 Upon the division of Roman Empire in 395 AD into east and west, Ankara found itself in the territories of Eastern Roman Empire (or Byzantium) and was made the capital of a province called ”Galatia Prima” until the end of the fourth century. Later, because of religious and denominational in-fighting, the rapid spread of diseases, and attacks by the Arabs, the city suffered considerably. During these troublesome periods, in the second half of the 7th century, the outer castle wall of Ankara Castle was built by the Byzantines to surround the old castle completely. Although it has been repaired many times, the Ankara Castle still contains an inner castle, which covers the peak of the hill, and an outer castle with battlements and towers that surround the inner castle.4

arious civilizations have been living in and around Ankara for about 12,000 years. Traces of the first permanent settlement in the region date back to approximately 2000 BCE. Following this, the region witnessed the settlement of Hittites, Phrygians, Lydians, Persians, Galatians, Romans, and Byzantines. From the 11th century onwards, the Seljuk and the Ottomans civilaztions began to settle the region. As is the case with the settlement of many other antique cities, there have been several geographic reasons for inhabiting this region, such as vast productive agricultural areas, abundant water sources, and a steep hill in the near vicinity.1 The precise date of construction of the Ankara Castle - located on that steep hill - is not exactly known, but it is thought that it was constructed by the Hittites because of their military garrison that was located inside. However, this supposition has not yet been corroborated by archaeological excavations.2 The castle covers an area of approximately 43 km2, and is surrounded by tall walls ranging between 14-16 m. The inner castle is a four-story structure with two gates, one of which has a portcullis. After the Hittites, the Ankara Castle was used by the Romans and then the Byzantines. In 189 BCE, Ankara was invaded by the Roman Consul Manilus Vulso. In 25 BCE, because of its geographical and military importance, Ankara was declared the capital of the Roman

Turkish tribes began to settle in the region from the 11th century onwards, at which point the sovereignty of Turkish principalities started to be felt on the development of the city and also in the region.5 In the 12th century, the first mosque of Ankara - Alaeddin Camii was built. In addition to this, a Muslim theological school (madrassa), a palace, and another mosque were built near the Alaeddin Mosque, although these buildings are no longer standing today.6 Upon the rapid and great increase in trade at the beginning of 13th century, the city gained many shops and commercial buildings (khan). Because of long lasting fights for the throne in the 14th century, improvements to the city were impossible, and eventually Ankara fell into ruin. Upon Ottoman sovereignty in the 15th century, many new mosques, mescits (small mosques), and tombs were built on the slope and flat area outside the castle. Each mosque and mescit was a nucleus for a district. The number of districts in Ankara at this time - including the districts within the castle - exceeded 30 and number of inhabitants reached approximately 5,000-6,000.7 During the 16th century, however, the population of Ankara increased two-fold, the number of districts reached 81, 1 2 3 4 5 6 7

Erdog¡an, Günel, Kilci, 2007: 9-100 http://www.aev.org.tr [10.2.2012] Erdog¡an, Günel, Kilci, 2007: 9-100 Erdog¡an, Günel, Kilci, 2007: 9-100 Erdog¡an, Günel, Kilci, 2007: 9-100 http://www.aev.org.tr [10.2.2012] http://www.aev.org.tr [10.2.2012]

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

and consequently, the city expanded considerably towards the south and west in the flat area around the castle. For this reason, after this point, it is no longer possible to talk about Ankara as a merely a castle (Fig. 2). The city continued to expand and to increase the number of its inhabitants in later periods, too. This expansion took place on the increasingly settled flat areas just outside the castle (Fig. 3). In 1917, Ankara suffered a devastating fire and because most of the city was built of wood, lost one-third of its buildings. Before fully overcoming the difficulties of re-building after this fire, the city’s fate changed completely on 13 October 1923, when it was declared the capital of the new Turkish Republic.

THE REPUBLICAN PERIOD RAZDOBLJE REPUBLIKE TURSKE On the one hand, the founders of the Republic of Turkey chose Ankara as a capital city with the aim of creating a modern city, because it was at the center of the country in terms of transportations and communications. On the other hand, Ankara would also be the symbol of the new republic, having a separate identity from the former Ottoman Empire and its capital, Istanbul.8 In addition, it was thought that a planned and healthy growth of the new capital, setting an example for the other cities in Turkey, was very important.9 Furthermore, Ankara had undertaken a great mission by creating a new center to counteract Istanbul - that is, to form a balanced distribution of population, economic activities, and public institutions throughout the country. The urgent needs of the period were determined jointly by the Municipality of Ankara and the Ministry of Public Improvements and Housing by taking all the above into account. Those needs were10:  reorganization of the municipality and the city council,  preparation of a city plan,  elimination of sewage and water shortages,  night-time illumination of the city,  housing construction to counteract the housing shortage,  arranging inner city transportation with the existing streets or roads,  establishment of telephone communication facilities. 8 9 10 11 12 13

Geray, 2000: 10-16 Tekeli, 1984: 321-334 Cengizkan, 2010: 2-6 *** 1925 *** 1925 *** 1925

Urban Plans of Ankara in the 20th and 21st Century E. ÖZBIÿLEN 302-311 21[2013] 2[46]

PROSTOR

305

Intensive effort to bring solutions to these issues had been made and paid off rapidly, followed by a reorganization of municipality. The new office started to get ready for preparing a city plan as the first step to satisfy the remaining needs. Lörcher Plan Period (1924-1932) - The Municipality of Ankara hired a German capital investment company called ”Turkish Joint Stock Company for Estimating and Building Construction” to make, in a sense, the first modern urban plan of Ankara. This plan was prepared by an urban specialist of the company named Dr. Carl Christoph Lörcher. Lörcher actually prepared two plans for Ankara. The first of these was prepared in 1924 in which Lörcher generally planned to place the growing population of the city around the Ankara Castle. However, pressure imposed by the rapid population growth before the plan could be implemented brought the plan to such a point that it was impossible to carry it out. Lörcher’s second plan, prepared in 1925, was quite forward-thinking in its recommendations. It required the erection of a new city directly to the south of the old one. This new city, which was consciously isolated from the old city, was an independent new ”management district”11 (Fig. 4).



Fig. 2. Ankara in the 16th century Sl. 1. Ankara u 16. stoljeæu

This meant that the capital of Turkey would no longer be represented by bazaars and trade centers, as was the custom in Ottoman cities. Instead, the city would be represented by ministries and other govermental office buildings - all symbols of the newly-formed state and its government.12 As has been mentioned, there were actually two settlement plans, one for south-east of the castle and its vicinity and another for a new city. In both settlements, one-story or at most two-story buildings would be built. The plans also emphasized meeting the needs of people for parks, green space open outdoor areas in a ”garden city” type of settlements.13 The only connection between the old and the new cities would be by means of Millet Caddesi (Street of the Nations), which would also be a prestigious axis of the new management city. The luxurious boulevards of Europe were taken as architectural models in the design of this new prestigious axis, which was the extension of north-south axis of the old city. Instead of preserving the Ankara Castle merely as a historical and cultural object, Lörcher prefered to use it in his city plan for Ankara as an active and symbolic element. For this reason, in his plans, the monumental effects of the castle have been placed in the front of the silhouette of the city. In planning what strict order and hierarchical system should be used, an obvious ladder of importance revealed itself according to the ranking from public to private. While state management

Fig. 3. Ankara in the early 19th century (Ottoman period) Sl. 3. Ankara poèetkom 19. stoljeæa (period Turskog Carstva)

Fig. 4. The Lörcher Plan, 1924 Sl. 4. Lörcherov plan, 1924.

306

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[46] 21[2013] 302-311 E. ÖZBIÿLEN Urban Plans of Ankara in the 20th and 21st Century

application of Lörcher’s plan started, some problems appeared. Firstly, because of high land prices, the plan was found inefficient in stimulating the new settlement around Ankara. Secondly, while public improvements were introduced to the new city in the south, the emerging low density and its rural image was not found to be satisfactory. 5

Fig. 5. Lörcher Period - Headquarters of the Commercial Bank of Turkey, Ankara, 1930 Sl. 5. Razdoblje Lörcherovoga plana - sjedište Trgovaèke banke Turske, Ankara, 1930. Fig. 6. Lörcher Period - General Staff of Armed Forces Headquarters, Ankara, 1930 Sl. 6. Razdoblje Lörcherovoga plana - sjedište stožera oružanih snaga, Ankara, 1930. Fig. 7. Lörcher Period - Red Crescent Square (Kızılay Meydanı), Ankara, 1928 Sl. 7. Razdoblje Lörcherovoga plana - Trg Crvenog polumjeseca (Kizilay Meydani), Ankara, 1928. Fig. 8. Lörcher Period - National Sovereignty Square (Ulus Meydanı), Ankara, 1930 Sl. 8. Razdoblje Lörcherovoga plana - Trg nacionalne nezavisnosti (Ulus Meydani), Ankara, 1930.

buildings and Ankara’s downtown (city center) took their places at the top of this hierarchical system, the public buildings that divided into functional groups were given second place behind them (Figs. 5 and 6). With regard to the downtown, Lörcher placed sport and exhibition areas in the west, cultural and educational buildings in the southwest and hospitals in the south. By doing this, it was thought that a new center for settlement would emerge in between all of these. In the historical city, it was probably an area far from ostentation, with its old buildings and narrow streets where the first development took place. At the bottom of the hierarchical system planned by Lörcher were factories and industrial districts.14 Another issue to be seriously considered was public education. A central unified and government-controlled system was the aim. For this reason, Muslim theological schools, Dervish lodges and similar Ottoman theological institutions were abolished. Dr. Lörcher proposed to build groups of huge and complex buildings that would gather all educational institutions together. He planned these buildings so that on the one hand they would have quite a monumental effect on the citizens, and on the other hand they would have a visual relationship with the Ankara Castle. In other places, the construction of sports fields in conjunction with the public parks and open spaces were proposed in the city plan (Figs. 7 and 8). One of the most important ideas related to the new city - as a counterpart to the castle in the old city - was to build a monumental building at the highest point outside of the castle by constructing a ”national park” with the same area covered by the goverment’s management buildings.15 However, when the

Besides these problems, the most significant difficulty for carrying out Lörcher’s plan was the four-fold increase in city population between 1924-1927.16 In the end, all these problems urged the goverment to make a new urban plan for Ankara. Even if the Lörcher plan could not be applied entirely, it would always have a determinative role in the future development of Ankara as a capital, since it had set the basic planning principles for ”old” and ”new” cities. Despite the abandonment of Lörcher’s plan, some infrastructure developments were put into effect, the greatest successes of which were:  The construction of a modern water supply and sewage system completed in 1925.  The repair and improvement of existing main roads and streets, and the opening of new streets.  Mass transportation services in the city started in 1924 with buses from Keçiören to Çankaya.  An electricity and coal gas company was founded in 1928, and all streets in the city began to be illuminated rapidly.17  Jansen Plan Period (1932-1957) - In order to determine a new urban plan, the Municipality of Ankara organized a competition for such a plan (by invitation only) in 1927. Hermann Jansen and Joseph Brix, instructors from the Berlin Polytechnic (now, Berlin Institute of Technology), and the Frenchman Léon Jaussely were invited to participate. The competitors were instructed to plan for an Ankara containing a farsighted estimate of 300,000 inhabitants. Jansen’s plan won the competition and became effective in 1932 after the approval of the Turkish government’s Council of Ministers. It is believed that the most important factor in winning this competition was the respect that Jansen’s plan had shown for the old city (Fig. 11).18 Jansen’s plan determined general zoning areas, vehicle and pedestrian circulation as a main backbone of the city, and indicated Ankara’s main development direction towards the south. The castle, which was the nucleus 14 15 16 17 18

*** 1925 *** 1925 Cengizkan, 2010: 2-6 Tunçer, 2011 Tunçer, 2011

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

of the settlement, was adopted as ”the crown of the city”. With this plan, Ankara began to be furnished with healthcare buildings, sports fields, schools, museums, new squares and statues (Figs. 9 and 10). In addition, a Forestry Farm (Orman Çiftlig¡i) and a City Zoo were founded in order to prove the point that irrigation, agriculture and animal husbandry can also be done in a region without proper natural resources of a city.19 This period was the beginning of Ankara’s intense development. In order to support the implementation of housing, residentiallyzoned parcels in the planned residential areas were distributed to those who demanded them.20 Also during this period, the first mass housing started in Ankara by means of a cooperative - the ”Bahcelievler Housing Cooperative” - whose shareholders were middleand upper-rank bureaucrats. This was founded in 1934 with the immense financial and spiritual support of the Municipality of Ankara and the Turkish State. With this project, also prepared by Jansen, the expansion of Ankara started in the east-west direction. Another public initiative that was introduced to provide lodging for government officials was called the Saraçog¡lu District. This was planned by the German planner Paul Bonatz, constructed 1944-45 and was the first example of multi-story housing in Ankara. During all these applications, Jansen thought that in order for his plan to be successful, there were two conditions that had to be absolutely met: powerful management and the prevention of land speculation. Powerful management was easy to put into effect because the Turkish government also thought the same way and had ample power to accomplish this.21 In contrast, putting the second condition into effect was not so easy. It was impossible to prevent land speculations without reorganizing the land ownership distribution of the city, especially in the developmental areas, without having a sufficient stock of land in the goverment’s hands, which is appropriate for public improvements and building construction, and by only lawful regularities. It was also not sufficient to provide land stock only in the developmental areas of the city because, unless the present city reached a satiation point, turning towards the developmental areas would not be as intense as expected. The investments for accel19 20 21 22 23 24 25 26

Cengizkan, 2010: 2-6 Türkaslan, Irmak, 1988: 5-122 Türksoy, 1999 Türksoy, 1999 Türksoy, 1999 Türksoy, 1999 Taylan, 2011 Türksoy, 1999

Urban Plans of Ankara in the 20th and 21st Century E. ÖZBIÿLEN 302-311 21[2013] 2[46]

PROSTOR

307

erating this trend would increase the expenditures of city’s development too much. After all, the monetarial sources of a state that was recently founded on the ruins of the First World War (the Turkish government) were very insufficient for nationalizing open land to provide a stock of building area.22 Because of this, at the beginning of 1930 the first squatters’ houses of Turkey appeared in Ankara, constructed by those who did not want to or could not purchase properly regulated parcels of land. Alternatively, those who could not pay the expenses for the land in parceled areas and, according to their social status could not build squatter’s houses either, bought land outside of the plan and forced the alteration of the plan. In fact, the leading figure of these attempts was the Bahçelievler Housing Cooperative. Having seen the increase in such movements, the Directorate for Public Improvements made a drastic change to the Jansen Plan in 1937 by adding another axis of development in the east-west direction to the north-south axis already present in the plan.23 This east-west axis seriously affected the planned development concept of Ankara. Starting in 1938, the development of Ankara began to move away from Jansen’s plan of ”creating a new capital”. Mustafa Kemal Atatürk, President of the Republic of Turkey, was the main proponent of creating a planned capital but he died in November 1938, and in the days following his death Jansen was dismissed. In the following years, the population of Ankara rapidly increased, reaching 226,712 in 1945. Squatters’ houses became accepted as the fact of the city, and were legalized by law number 5218, which passed in 1949.24 The Jansen plan estimated that the population of 300,000 would be reached by 1978. Upon reaching this figure in the 1950s, and the drastic enlargement of the city that had caused the legalization of squatters’ houses, an urgent need for a new plan emerged.  Yücel-Uybadin Plan Period (1957-70) - Nihat Yücel and Ras¸it Uybadin won another competition for an Ankara Plan in 1957. In this updated plan, Ankara was designed as a single-center city that would develop like an oil stain.25 The Yücel-Uybadin Plan was an endeavor to provide a unity to the Jansen Plan, which was really two separate plans. The exisiting north-south and east-west axes of the city were preserved, the natural valleys and streams in the city were declared unavailable for settlement, and the natural air currents of the city were not hindered.26

The plan also proposed a higher density settlement than the Jansen Plan. In fact, several years after the application of the Yücel-Uyba-

Fig. 9. Jansen Period - Streets of the Banks (Bankalar Caddesi), Ankara, 1934 Sl. 9. Razdoblje Jansenovoga plana - Ulice banaka (Bankalar Caddesi), Ankara, 1934. Fig. 10. Jansen Period - Youth Park (Gençlik Parkı), Ankara, 1936 Sl. 10. Razdoblje Jansenovoga plana - Park mladosti (Gençlik Parki), Ankara, 1936.

Fig. 11. Jansen Plan, 1927 Sl. 11. Jansenov plan, 1927.

308

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[46] 21[2013] 302-311 E. ÖZBIÿLEN Urban Plans of Ankara in the 20th and 21st Century

their interiors. The most fatal problem for the citizens of Ankara in the 1970s was this heavy air pollution.27 The Yücel-Uybadin Plan estimated the population of Ankara in 2000 to be 750,000, but by 1965 it was already over 905,000. Although the city had a new plan, there was no change in its rapid development and enlargement fashion. With many industrial districts founded during this period, Ankara was no longer only the center of administrative, educational, and cultural affairs; it was, at the same time, an industrially developing city. Since the expectations of the 1950s related to this new plan had not come true in the 1960s, this inachievement brought about an idea of founding a continous planning office for the city. Accordingly, the Office for Ankara Metropolitan Area Master Plan was founded in 1969.28 din Plan (Fig. 12), at the beginning of 1960s, the number of allowed building stories was increased by 2-3, paving the way for a denser city. At this time, all building areas in the city were subject to a demolish-build-sell understanding and very much market-driven. Examples of residential architecture from the 1920s and 1930s were ourioght destroyed, creating an important idleness in historical memory of Ankara. A rapid increase in number of multi-story apartment buildings in the 1960s caused heavy air pollution, especially in the winter months when many households (including apartments) burned coal to heat

Fig. 12. Yücel-Uybadin Plan, 1957 Sl. 12. Yücel-Uybadinov plan, 1957.

Table I. History of Urban Plans for Ankara, 1924-2012 Tabl. I. Povijest urbanistièkih planova Ankare, 1924.-2012. Plan Name

Plan Existing Urban Target Approval Population Settlement Area Year of Year (persons) (hectares) Plan

Population Forecasting (persons)

Total Plan Area (hectares)

Lörcher Plan

1925

~ 65,000

~ 280

< NONE >

~ 150,000

~ 700

Building an administrative town south of the historic Ankara Castle.

Jansen Plan

1932

~75,000

300

1978

300,000

1,500

Keeping the development along a northsouth axis, starting a new improvement along the east-west axis

YücelUybadin Plan

1957

455,000

~ 5,720

1987

750,000

12,000

Continuing the development along the north-south and east-west axes

Grand Ankara Master Public Improvement Plan

1982

1.2 million

~ 22,500

1990

between 2.8 to 3.6 million

43,250

Dispersing the central density, supporting development towards the west and creating a green zone

2023 Capital Ankara Master Public Improvement Plan

2007

4.5 million

80,000

2023

6.5 million

~ 855, 000

Dispersing the central density, supporting the development towards the west and creating recreational areas

Realized Basic Strategy

Grand Ankara Master Public Improvement Plan Period (1970-2007) - This plan was prepared by the Office for Ankara Metropolitan Area Master Plan in first half of 1970s. It aimed to deploy the density in the city center, and to ensure a healthy development of the city for 70% of its population who had begun to live in slums. The plan was especially interested in future developmental areas of the city rather than exisiting settled areas. A deployment towards the west was accepted as the fundamental improvement strategy of the city. Following the 1970s, great housing and industrial districts were developed in this direction. With the efforts of the same office, the surroundings of the city were forested and a green band was brought about in 1980s.29



However, against the strategy of the city’s master plan, the city kept developing towards the south. In this district, an area of attraction emerged whose territories expanded gradually. In addition, with the mass housing applications put into effect in 1980s, the city also continued to develop towards the west and south-west.30 This plan, which was orientd towards the year 1990, has played a great role in the formation of today’s urban form in Ankara by having selected the applied axes as the fundemental development politics.31 2023 Capital Ankara Master Public Improvement Plan (2007-present) - After the Grand Ankara Master Public Improvement Plan completed its mission, the 2015 Structural Plan Scheme, and some time later, the



27 28 29 30 31

Türksoy, 1999 Türksoy, 1999 Türksoy, 1999 Türksoy, 1999 Taylan, 2011

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Urban Plans of Ankara in the 20th and 21st Century E. ÖZBIÿLEN 302-311 21[2013] 2[46]

PROSTOR

309

2023 Planning Studies (1998) were prepared. Because of disagreement, however, these two plans could not be approved nor put into effect. After a long interruption, the 2023 Capital Ankara Master Public Improvement Plan was approved and put into effect (Fig. 13).32 The 2023 Capital Ankara Master Public Improvement Plan aims to design and manage the process related to the 100th anniversary of the Republic of Turkey, which will take place in 2023. This plan has been prepared in the same direction with its aims and has taken the following decisions:  The aim is not to find new areas of settlement, but to interfere with the problems of the city in the existing settled areas.  To provide methods of intervention ”to improve quality of living” in the settled areas of the city.  Since the aim is not to produce a completed document, some ways of alteration towards public participation can be made throughout the plan.  To make a series of sectoral and spatial studies which will make the present economy a production economy, which should make the economy of Ankara powerful.  By protecting the continuity of natural, cultural, and environmental values and wealth of the city of Ankara to reduce speculative pressures on these areas.  For the macroform of the city not to be ”scattering-deploying” and uncontrolled development, to create a combined city macroform in terms of social and spatial meanings.  By taking into account other plans and their applications that opened too much land for settlement in an uncontrolled fashion over the potential development of the city, and did not protect the cultivable lands catchment areas that must have been protected; to form a priority that reconsiders these again in the directions of principles and fundamentals of the new plan.  To define the principles that remove the risks and dangers of a calamity and form a more powerful city environment against probable calamities.33 The 2023 Capital Ankara Master Public Improvement Plan has predicted that the highdensity of the city would continue and the development towards west would be supported. In the context of studies about of removing squatter housing, regions of mass housing were established, and a plan has been made that creates new areas of commerce, health, education, and recreation. The development of the city has been continued 32 *** 2006: 707-708 33 *** 2006: 707-708

in the context of this plan. Since there is not a fixed plan, once in a while, regional alterations are able to be made in the direction of fundamental decisions.

DISCUSSION AND CONCLUSION DISKUSIJA I ZAKLJUÈAK Before 1924, Ankara was a small Anatolian town. Having grown from 65,000 in 1924 to approximately 5 million inhabitants in 2010, Ankara has been transformed into a large metropolis. This transformation of the last 88 years is given, together with its fundamental characteristics, in Table I. After examining the plan-based development process of Ankara from 1924 to today, some fundamental points draw attention. These are as follows:  Keeping the decisions of planned development shown in earlier Republican periods.  Emergence of fundamental decisions for the development of the city.  Great increase in population of the city.  The emergence of a housing shortage that could never be solved.

Fig. 13. 2023 Ankara Master Public Improvement Plan, 2007 Sl. 13. Urbanistièki plan Ankare do 2023., 2007.

310

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[46] 21[2013] 302-311 E. ÖZBIÿLEN Urban Plans of Ankara in the 20th and 21st Century

Bibliography Literatura

 The emergence of land speculation and squatters’ houses problems caused by this shortage.  The emergence of building cooperatives and mass housing to meet the housing shortage.  The two circumstances mentioned below have appeared because of the political and economical pressures and the gradual lost of planning determination and following it:  The problem of squatters’ houses that could never be solved came to an impasse by legalizing these houses.  The emergence of a kind of ”plans without planning”, instead of early planned development, by only altering the projects.  The demolition of traditional houses and the lost memory of historical houses.  Air pollution caused by a dense settlement.  The foundation of the Office for Ankara Metropolitan Area Master Plan.  The beginning of deploying dense settlement in the center of Ankara by way of the new plan prepared by the above-mentioned office, and a fight against squatters’ houses.  Because of disagreements, a new public improvement plan had not been completed until 2007.  A partially-lasting planning period that related to the fundamental decisions brought about by the new public improvement plan. In all of these processes, the most destructive development for Ankara has been the squatter’s housing which has occupied a great portion of the city just like a disease. When studied in more detail, the population of the city increased approximately two-fold from 1920 to 1926, two and a half-fold more from 1926 to 1928 - which means that in eight years, the total population increase had been more than four-fold. This population increase would have a destructive dimension not only on a poor country such as the Turkish Republic that had just completed a War of Independence, but even on a wealthy country.34

lel increase in housing production. That is to say, under the conditions of that period, there was no other solution to the problem than the one that emerged. One way or the other, it has taken almost 50 years to eliminate the construction of squatters’ houses, whose emergence was caused by a great need for houses.

While experiencing such a population trend, it was impossible even to think about a paral-

[Translated by: Dr. Christopher Samuel Wilson]

34 Tunçer, 2011

The importance of planning has been appreciated once more in the process of Ankara’s development. Ankara has been developed and is still developing in the directions of five different public improvement plans since 1927. Because of correct and fundamental decisions that were taken in the early plans, some problems and distress periods have been surmounted without causing other, more difficult to solve problems. While preparing an urban plan, basic planning principles are taken into account. In this study too, some common urban planning principles have been taken into account in all the urban plans of Ankara discussed here. These are shortly given below:  care for visionary / futuristic goals set for the good of the country and the region,  establish general improvement directions correctly,  determine places, sizes, and quantities of social and cultural institutions required, according to the population of the region,  plan the transportation, roads, gas, electricity, water and sewerage systems, etc., carefully,  preserve the aesthetics of the city, environment, and nature,  make an urban plan that can be juridistically, administratively, economically, and technically applicable. Following such basic urban planning principles in planning minimizes potential problems. In fact, this approach is the sign of responsibility felt for the future generations of the nation.

1. Cengizkan, A. (2010), Setting up a Modern and Planned Capital for Turkey: Ankara 1920-1950, Goethe Institute, 2-6, Ankara 2. Erdog¡an, A.; Günel, G.; Kılcı, A. (2007), Ankara inside History, ”Publication of Ankara Metropolitan Municipality”, 9-100, Ankara 3. Erdog¡an, A.; Günel, G.; Narince, M. (2007), The Republic and The Capital Ankara, ”Publication of Ankara Metropolitan Municipality”, 11-169, Ankara 4. Geray, C. (2000), Our City Planning and Ankara, ”Turkish Engineering News”, CTEAU Publication of the Chamber of Civil Engineers, 409: 10-16, Ankara 5. Taylan, H. A. (2011), Planned Development Period of Ankara, http://www.atem .org.tr [6.2.2012] 6. Tekeli, Iÿ. (1984), Capitalship Decision of Ankara, ”Ankara Seminar within History”, METU Publication, Ankara 7. Tunçer, M. (2011), Unplanned Developments in Planned Capital Ankara, http://www.kentli.org [5.2.2012] 8. Türkaslan, A.; Irmak, E. (1988), Housing Problem: The Outcome of Mass Housing Applications and Recent Developments, ”Publication of Commodity Exchange Union”, 5-122, Ankara 9. Türksoy, H. C. (1999), Capital Ankara, from Past to Today, http://www.ankaratarihi.blogspot.com [8.2.2012] 10. *** (1924), Lörcher Plan, http://www.wikipedia. org [7.2.2012] 11. *** (1925), Bebauungsplan der Türkischen Haupt-und Residenzstadt Angoral 1924, Deutsche Bauzeitung Stadt und Siedlung, 59/2 12. *** (2006), The 2023 Report on Capital Ankara”s Grand Master Development Plan, Development and City Planning Directorate of Ankara Metropolitan Municipality, 707-708, Ankara 13. *** (2012), Development of Ankara, Presentation, Publications of the Development and City Planning Directorate of Ankara Metropolitan Municipality, Ankara 14. *** Ankara in 16th Century (Amsterdam Rijksmuseum, Oil Paint Picture), http://www.mehmeturbanplanning.blogspot.com [10.2.2012] 15. *** The Seljucks and Principalities Period, http: //www.aev.org.tr [10.2.2012]

Sources Izvori Illustration Sources Izvori ilustracija Fig. 1. Fig. 2.

http://sh.wikipedia.org/wiki/Ankara http://www.mehmet-urbanplanning. blogspot.com [10.2.2012] Fig. 3., 5.-10. Erdog¡an, Günel, Narince, 2007: 11-169 Fig. 4. http://www.wikipedia.org [7.2.2012] Fig. 11.-13. *** 2012 Table. I. *** 2006: 707-708

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Urban Plans of Ankara in the 20th and 21st Century E. ÖZBIÿLEN 302-311 21[2013] 2[46]

PROSTOR

311

Summary Sažetak

Urbanistièki planovi Ankare tijekom 20. i poèetkom 21. stoljeæa Podruèje Ankare i njezine okolice bilježi tragove naseljenosti unatrag 12.000 godina. Tragovi prvih stalnih naselja u ovoj regiji stari su 4000 godina. Otada su na prostoru ove regije nastajala naselja Hetita, Frigijaca, Lidijaca, Perzijanaca, Galaæana, Rimljana, Bizantinaca, Seljuka i Turaka. Kao što je to èesto sluèaj i s drugim antièkim gradovima, postoji nekoliko geografskih razloga zbog kojih su ova podruèja od davnine naseljena. To su, prije svega: široke plodne poljoprivredne površine, obilni vodeni resursi i strma uzvisina u neposrednoj blizini. Toèno vrijeme izgradnje tvrðave u Ankari, pozicionirane na toj strmoj uzvisini, nije poznato, no smatra se da su je izgradili Hetiti za potrebe svojega vojnog garnizona. Ta pretpostavka još uvijek nije potkrijepljena i arheološkim istraživanjima. U 15. stoljeæu Turci su izgradili brojne nove džamije, male džamije i grobnice na padini izvan tvrðave te na ravnoj površini u podnožju uzvisine. Svaka od tih džamija bila je jezgra oko koje se razvila odreðena èetvrt. U to je doba u Ankari bilo više od 30 èetvrti, zajedno sa starim èetvrtima unutar prostora tvrðave u kojima je živjelo izmeðu 5 i 6 tisuæa stanovnika. No, u 16. stoljeæu broj stanovnika dvostruko se poveæao, broj èetvrti narastao je na 81, a grad se znaèajno proširio prema jugu i zapadu u ravnièarski kraj oko tvrðave. Iz toga razloga više nije moguæe govoriti o Ankari kao o tvrðavi u to doba. Ankara, mali anatolijski gradiæ za turske vladavine, doživjela je razorni požar 1917. godine u kojem je stradala treæina svih zgrada. Prije nego što su teškoæe proizišle uslijed obnove nakon požara svladane, sudbina toga grada potpuno se promijenila 13.10.1923. godine kada je Ankara proglašena glavnim gradom nove Turske Republike. S jedne strane, osnivaèi Republike Turske odabrali su Ankaru kao glavni grad kako bi stvorili moderan grad, s obzirom na èinjenicu da je Ankara bila sjecište transportnih i komunikacijskih pravaca za cijelu zemlju. S druge strane, Ankara je trebala postati simbol nove republike s vlastitim identitetom u odnosu na Istanbul, prijestolnicu bivšega Turskog Carstva. Nadalje, važ-

nim razlogom smatra se takoðer i èinjenica da je planirani i zdravi razvoj Ankare trebao postati primjer za razvoj ostalih gradova. Ankara je stoga imala važnu misiju: postati novi centar kao protuteža Istanbulu, odnosno formirati uravnoteženu distribuciju populacije, ekonomskih aktivnosti i javnih institucija u cijeloj zemlji. Na toj osnovi odredile su se primarne potrebe grada od strane Gradske uprave Ankare i Ministarstva javnih radova i stanogradnje. Razdoblje Lörcherova plana (1924.-1932.) - Prvi plan Ankare u modernome smislu razradio je njemaèki arhitekt dr. Carl Christoph Lörcher. Lörcherov se plan zapravo sastojao od dva plana: prvi plan, pripremljen 1924. god., predvidio je smještaj sve brojnijega gradskog stanovništva u okolici staroga grada. Meðutim, pritisak uzrokovan brzorastuæom populacijom doveo je do toga da je plan bilo nemoguæe provesti u djelo. Lörcherov drugi plan, pripremljen 1925. godine, bio je prilièno vizionarski. Prema njemu trebalo je izgraditi novi grad južno od staroga grada. Taj novi grad, koji je bio svjesno izoliran od staroga grada, trebao je biti samostalna èetvrt s vlastitom upravom. Razdoblje Jansenova plana (1932.-1957.) - Radi izrade novoga plana organiziran je natjeèaj kojeg je pobjednik bio Hermann Jansen. Najvažniji element koji je pridonio njegovoj pobjedi na ovome natjeèaju bilo je poštovanje koje je autor pokazao prema starome gradu. Jansenov plan odredio je glavne zone, kolni i pješaèki promet kao glavnu okosnicu grada te naznaèio glavni smjer razvoja Ankare prema jugu. Tvrðava, koja je bila jezgra naselja, postala je ‘kruna grada’. Ovim je planom Ankara dobila zdravstvene ustanove, sportske objekte, škole, muzeje, nove trgove i spomenike. Razdoblje Yücel-Uybadinova plana (1957.-1970.) Nihat Yücel i Ras¸it Uybadin pobijedili su na natjeèaju za plan Ankare 1957. god. Prema tome moderniziranom planu Ankara je trebala biti grad s jednim centrom koji bi se razvijao poput mrlje od ulja. Yücel-Uybadinov plan trebao je objediniti dva zasebna plana koja su èinila Jansenov plan. Postojeæe osovine grada u smjeru sjever-jug i istok-zapad

Biography Biografija EMIÿNE ÖZBIÿLEN was born in Ankara. She is a graduate of Gazi University, Faculty of Engineering and Architecture. She received her M.S. Degree in Architecture at the Science Institute of Gazi University. Ms. Özbilen is currently completing her doctoral dissertation at the same university. She has presented papers symposiums and seminars, has published four articles in academic journals.

EMIÿNE ÖZBIÿLEN je roðena u Ankari. Diplomirala je na Odsjeku za arhitekturu Fakulteta tehnièkih znanosti i arhitekture, Sveuèilišta Gazi. Magisterij znanosti iz arhitekture stekla je na Znanstvenom institutu Sveuèilišta Gazi. Trenutno dovršava svoj doktorski rad na istom sveuèilištu. Održala je predavanja na simpozijima i seminarima te objavila èetiri rada u znanstvenim èasopisima.

bile su oèuvane, prirodne udoline i potoci u gradu nisu bili na raspolaganju za potrebe naselja, a prirodna cirkulacija zraka nije bila zaprijeèena. Razdoblje Glavnoga urbanistièkog plana Ankare (1970.-2007.) - Ovaj je plan izradio Ured za Glavni urbanistièki plan Ankare u prvoj polovici 1970-ih godina. Cilj mu je bio preraspodijeliti stambenu napuèenost centra grada i osigurati zdravi razvoj grada za 70% njegove populacije koja je živjela u ‘slamovima’. Plan se osobito bavio buduæim razvojnim podruèjima grada, a manje postojeæim naseljenim podruèjima. Reorganizacija grada prema zapadu prihvaæena je kao temeljna strategija unaprjeðenja grada. Nakon 1970-ih godina velike su se stambene i industrijske èetvrti razvile u tome smjeru. Ured je takoðer uložio napore kako bi se okolica grada uredila u smislu njezina pošumljivanja i stvaranja zelenih površina, a to je i provedeno u djelo 1980-ih godina. Razdoblje Glavnoga urbanistièkog plana Ankare do 2023. (2007. do danas) - Nakon što je Glavni urbanistièki plan Ankare ispunio svoj cilj, tj. planiranje za godinu 1990., pripremljen je Nacrt strukturnog plana do 2015. i planerske studije (1998.) za razdoblje do 2023. god. Zbog razilaženja u mišljenjima ova dva plana nisu se mogla odobriti niti implementirati. Nakon dugog prekida Glavni urbanistièki plan Ankare za 2023. odobren je i implementiran. Njegov je cilj kreirati i upravljati procesom povezanim s proslavom stogodišnjice Republike Turske 2023. godine. Stanovništvo grada poveæalo se otprilike dvostruko od 1920. do 1926., a dva i pol puta više od 1926. do 1928. To znaèi da je u osam godina stanovništvo naraslo više od èetiri puta. Takav rast populacije ostavio bi razorne posljedice i na znatno bogatije države nego što je to Republika Turska koja je tek završila svoj rat za nezavisnost. Važnost planiranja potvrðuje se tako i u kontekstu razvoja Ankare. Ankara se razvijala i još se uvijek razvija prema smjernicama utvrðenima u pet razlièitih planova njezina razvitka od 1927. god. Zbog ispravnih i temeljnih odluka koje su donesene ranim planovima izbjegnuti su moguæi, još teži problemi. EMIÿNE ÖZBIÿLEN

Sl. 1. Pula, Ă¨etvrt sv. Teodora, arheoloĹĄki nalazi - domus i rekonstrukcija hrama s pologom amfora Fig. 1. Pula, St Theodore quarter, archaeological remains - domus and a restored temple with amphorae

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

21[2013] 2[46]

PROSTOR

313

Marko Rukavina1, Mladen Obad Šæitaroci1, Ksenija Petriæ2 1 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 2 Ministarstvo kulture Konzervatorski odjel u Zagrebu HR - 10000 Zagreb, Mesnièka 49

1 University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 2 Ministry of Culture of the Republic of Croatia Directorate for the Protection of Cultural Heritage HR - 10000 Zagreb, Mesnièka 49

Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.025.21 Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 17. 7. 2013. / 10. 12. 2013.

Subject Review UDC 72.025.21 Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 17. 7. 2013. / 10. 12. 2013.

Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite nepokretnoga arheološkog naslijeða Meðunarodni i nacionalni dokumenti o zaštiti

Spatial and Urban-planning Aspects of Protection of Immovable Archaeological Heritage International and National Protection-related Documents

arheološko naslijeðe integralna zaštita prostorno planiranje urbanistièko planiranje

archaeological heritage integrated protection physical planning urban-planning

Istraživanje ukazuje na zaštitu i korištenje nepokretnoga arheološkog naslijeða s urbanistièko-planerskog motrišta. Analizom najvažnijih meðunarodnih dokumenata o zaštiti istražena su postojeæa teorijska i pravna polazišta za zaštitu i unaprjeðenje arheološkoga naslijeða u urbanistièkom i prostornom planiranju. U sklopu istraživanja analizirana je ta problematika u Hrvatskoj od druge polovice 20. stoljeæa do danas.

This research paper focuses on the protection and usage of immovable archaeological heritage from an urban-planning perspective. The analysis of the international and national protection-related documents has served as a basis for a research into theoretical and legal starting points for the protection and improvement of the archaeological heritage within the fields of urban and physical planning.

314

PROSTOR

2[46] 21[2013] 312-325 M. RUKAVINA, M. OBAD ŠÆITAROCI, K. PETRIÆ Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite…

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

vremeni život što se smatra najboljim oblikom njegove zaštite, koja se u brojnim sluèajevima ostvaruje i metodama urbanistièkog i prostornog planiranja. Od posebne je važnosti tema zaštite arheološkoga naslijeða ponajprije zbog èinjenice da ono ima neprocjenjivu vrijednost za spoznaju o povijesti ljudske zajednice, a u svojoj je biti neobnovljiv resurs. Cilj je ovoga rada analizom važnijih meðunarodnih i nacionalnih dokumenata o zaštiti istražiti postojeæa teorijska i pravna polazišta za ukljuèivanje problematike zaštite i unaprjeðenja nepokretnoga arheološkog naslijeða u metodu urbanistièkog i prostornog planiranja. Naglašava se potreba novih istraživanja s ciljem unaprjeðenja postojeæih i razvoja novih metoda urbanistièkog i prostornog planiranja kako bi se uskladili ciljevi suvremenoga društvenog i gospodarskog razvoja sa zaštitom arheološkoga naslijeða.

uvremena zaštita kulturno-povijesnoga, a time i arheološkoga naslijeða kao njegova dijela, temelji se na multidisciplinarnom pristupu koji ukljuèuje i podruèje urbanizma i prostornog planiranja. Pod pojmom zaštita podrazumijeva se širok raspon mjera i postupaka usmjerenih razumijevanju kulturnoga naslijeða, poznavanju njegove povijesti i znaèenja, dokumentiranju, oèuvanju i zaštiti njegove fizièke strukture, prezentaciji te opæem unaprjeðenju. Teoretska, struèna, etièka, pravna i znanstvena naèela zaštite definirana su na meðunarodnoj razini u brojnim dokumentima. Prekretnicu u razvoju ideje zaštite predstavlja razdoblje nakon velikih razaranja kulturnoga naslijeða u Drugome svjetskom ratu kada zapoèinje suvremeni pristup zaštiti pa se osnivaju prve meðuvladine organizacije koje meðu brojnim temama reguliraju i problematiku zaštite kulturno-povijesnoga naslijeða (Obrazovna, znanstvena i kulturna organizacija Ujedinjenih naroda [UNESCO] 1946., Vijeæe Europe [COE] 1949.) te meðunarodne struène organizacije posveæene iskljuèivo problematici zaštite kulturno-povijesnoga naslijeða (Meðunarodni savjet za muzeje [ICOM] 1946., Meðunarodni savjet za spomenike i mjesta [ICOMOS) 1965.]. Jedno je od temeljnih polazišta u ostvarivanju ciljeva suvremene zaštite ukljuèivanje i integracija kulturno-povijesnoga naslijeða u su-

Polazište je istraživanja u prepoznavanju arheološkoga naslijeða kao potencijala prostornog i održivog razvoja koji kroz njegovu zaštitu, unaprjeðenje i korištenje pridonosi oèuvanju identiteta zajednice, suvremenom stvaralaštvu te ukupnom društvenom, gospodarskom i prostornom razvoju. 1 Pojam konvencija (convention) danas se opæenito koristi za formalne multilateralne sporazume s veæim brojem stranaka. Obièno su otvorene za sudjelovanje cjelokupne meðunarodne zajednice ili velikog broja država. Termin konvencija obièno se koristi za instrumente/dokumente dogovorene pod pokroviteljstvom meðunarodnih organizacija. [http://treaties.un.org/Pages/Overview.aspx?path =overview/definition/page1_en.xml] 2 Pojam povelja (charter) koristi se za posebno formalne i sveèane instrumente/dokumente u kojima se postavljaju odnosno proklamiraju osnovna naèela nekoga meðunarodnog sporazuma ili osnove meðunarodne politike. [http://treaties.un.org/Pages/Overview.aspx?path=overview/definition/page1_en.xml, http://hjp.novi-liber.hr] 3 Pojam deklaracija (declaration) koristi se za razlièite meðunarodne instrumente/dokumente koji nisu uvijek pravno obvezujuæi. Èesto se pojam namjerno koristi kako bi se istaknulo da stranke nisu pravno vezane, veæ samo žele istaknuti odreðene težnje. [http://treaties.un.org/Pages/Overview.aspx?path=overview/definition/page1_ en.xml] 4 Rješenje, odluka, izjava, stajalište, zakljuèak (npr. nekoga kongresa, konferencije, skupštine, savjetovanja) o odreðenim pitanjima od opæeg interesa ili o buduæim zadatcima. [*** 1969: 458] 5 Ono što se daje kao savjet [http://hjp.novi-liber.hr] 6 Pravilo ili kodeks ponašanja [http://hjp.novi-liber.hr] 7 Usvojena i odreðena obveza koja ureðuje odnose i postupke u društvu [http://hjp.novi-liber.hr] 8 Meðunarodne konvencije mogu donijeti samo meðuvladine (politièke) organizacije, kao što su UNESCO ili Vijeæe Europe. Republika Hrvatska ratificirala je sljedeæe dokumente: Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine 1993. godine na temelju notifikacija o sukcesiji (SFRJ je ratificirala ovu konvenciju 1974. godine), Konvenciju o zaštiti kulturnih dobara u sluèaju oružanog sukoba 1993. godine na temelju notifikacija o sukcesiji, UNESCO-ovu Konvenciju o mjerama zabrane i sprjeèavanju nedozvoljenog uvoza, izvoza i prijenosu vlasništva kulturnih dobra 1993. godine na temelju notifikacija o

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite… M. RUKAVINA, M. OBAD ŠÆITAROCI, K. PETRIÆ

ARHEOLOŠKO NASLIJEÐE

U MEÐUNARODNIM DOKUMENTIMA ZAŠTITE: PROSTORNO-URBANISTIÈKO MOTRIŠTE

PRVI MEÐUNARODNI KONGRES ARHITEKATA I TEHNIÈARA KOJI SE BAVE POVIJESNIM SPOMENICIMA

ARCHAEOLOGICAL HERITAGE IN INTERNATIONAL PROTECTION-RELATED DOCUMENTS: URBAN-PLANNING PERSPECTIVE

THE FIRST INTERNATIONAL CONGRESS OF ARCHITECTS AND TECHNICIANS OF HISTORIC MONUMENTS

Meðunarodne dokumente koji se odnose na zaštitu arheološkoga naslijeða dijelimo u dvije skupine: one opæeg tipa koji se odnose na graditeljsko/materijalno naslijeðe u cjelini (ukljuèuju i arheološko naslijeðe) te one koji se iskljuèivo odnose na arheološko naslijeðe. Druga moguænost razvrstavanja dokumenata jest prema meðunarodnim svjetskim i europskim organizacijama koje su ih donijele: UNESCO, ICOMOS, Vijeæe Europe. Istražene su razlièite vrste dokumenata: konvencije1, povelje2, deklaracije3, rezolucije4, preporuke5, naèela6 i propisi7, koje prema procesu donošenja možemo podijeliti na struène i politièke, ovisno o organizaciji koja ih donosi. Od navedenih dokumenata samo su ratificirane meðunarodne konvencije pravno obvezujuæe za države potpisnice, dok su ostali meðunarodni dokumenti temeljna teorijska osnova suvremene zaštite.8 U radu su analizirani meðunarodni dokumenti koji obuhvaæaju i prostorni aspekt zaštite arheološkoga naslijeða, a èine teorijsko polazište za analizu s prostorno-urbanistièkog motrišta.9 Ostali meðunarodni dokumenti koji obraðuju i druge aspekte zaštite arheološkoga naslijeða nisu ukljuèeni (pokretno arheološko naslijeðe, podvodno arheološko naslijeðe, dokumentacija, obrazovanje, kulturni turizam itd.).

Poèetak meðunarodnog sustava zaštite graditeljskoga naslijeða obilježio je Prvi meðunarodni kongres arhitekata i tehnièara koji se bave povijesnim spomenicima održan u Ateni 1931. godine, gdje je usvojen prvi meðunarodni struèni dokument o zaštiti - Atenska povelja o restauraciji povijesnih spomenika. Povelja obuhvaæa i zaštitu arheološkoga naslijeða pa veæ i tada upuæuje na odreðene prostorne aspekte zaštite.

sukcesiji, Konvenciju Vijeæa Europe o zaštiti arhitektonskog blaga Europe 1994. godine na temelju pristupa (akcesije), UNIDROIT-ovu Konvenciju o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima 2000. godine, Konvenciju o europskim krajobrazima 2002. godine, Europsku konvenciju o zaštiti arheološke baštine (revidiranu) 2004. godine, Konvenciju o zaštiti podvodne kulturne baštine 2004. godine, Konvenciju o zaštiti nematerijalne kulturne baštine 2005. godine, Okvirnu konvenciju Vijeæa Europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo 2007. godine. 9 Iz tih dokumenata u ovom je radu izdvojen samo prostorni aspekt zaštite. 10 The Athens Charter for the Restoration of Historic Monuments. 11 Problematika odreðivanja javnog interesa jedan je od temeljnih zadataka prostornog i urbanistièkog planiranja. [http://www.icomos.org/en/charters-and-texts/179-articles-en-francais/ressources/charters-and-standards/167the-athens-charter-for-the-restoration-of-historic-monuments] 12 United Nations Educational, Science and Cultural Organization 13 Od te skupine dokumenata samo je pet pravno obvezujuæih za zemlje potpisnice: Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u sluèaju oružanog sukoba (1954.), Konvencija o mjerama zabrane i sprjeèavanju nedozvoljenog uvoza, izvoza i prijenosu vlasništva kulturnih dobra (1970.), Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (1972.), Konvencija o zaštiti podvodne kulturne baštine (2001.), Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine (2003.).

OBRAZOVNA, ZNANSTVENA I KULTURNA ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NARODA - UNESCO

Atenska povelja o restauraciji povijesnih spomenika10 obraðuje problem restauracije spomenika u sedam zakljuèaka, a ponajprije je usmjerena na zaštitu antièkih/drevnih spomenika (ancient monuments). U povelji se istièe važnost zaštite podruèja koje okružuje povijesni spomenik te oèuvanje slikovitih vizura koje formiraju i odreðuju prostorni smještaj spomenika. Za arheološko naslijeðe (ruševine) naglašava se obveza zaštite, a pri konzervaciji dopušta se primjena metode anastiloze i korištenja suvremenih materijala. Za arheološka nalazišta koja nije moguæe restaurirati propisano je nakon istraživanja ponovno zatrpavanje. Povelja se dotièe i pitanja vlasništva nad spomenikom te prepoznaje odreðena prava zajednice u odnosu na privatno vlasništvo.11



UNITED NATIONS EDUCATIONAL, SCIENTIFIC AND CULTURAL ORGANIZATION - UNESCO Svjetska meðuvladina organizacija UNESCO12 je donijela brojne dokumente o zaštiti kulturno-povijesnog naslijeða u razdoblju od 1954. godine do danas.13 Od tih dokumenata u ovom je radu izdvojeno šest koji obuhvaæaju i prostorni aspekt zaštite arheološkoga naslijeða. Samo jedan od njih se iskljuèivo odnosi na arheološko naslijeðe (Preporuka o meðunarodnim naèelima koje treba primjenjivati pri arheološkim iskapanjima), donesen meðu prvim UNESCO-ovim dokumentima veæ 1956. godine, dok ga ostali dokumenti obuhvaæaju kao sastavni dio zaštite kulturno-povijesnog/graditeljskog naslijeða. Od analiziranih dokumenata za zemlje potpisnice pravno je obvezujuæa samo Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972. godine.

312-325 21[2013] 2[46]

PROSTOR

315

316

PROSTOR

2[46] 21[2013] 312-325 M. RUKAVINA, M. OBAD ŠÆITAROCI, K. PETRIÆ Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite… Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Preporuka o meðunarodnim naèelima koje treba primjenjivati pri arheološkim iskapanjima14 [New Delhi, 1956.] prva je u nizu dokumenata koji reguliraju iskljuèivo zaštitu arheološkog naslijeða.15 S prostornog je motrišta vrijednost preporuke u naglašavanju potrebe prezentacije istraženih arheoloških nalazišta te njihove uporabe omoguæavanjem pristupa javnosti i turistièkih obilazaka u svrhu obrazovanja. Preporuèa se oèuvanje arheoloških rezervi (archaeological reserves) u službi buduæih istraživanja te osnivanje obrazovnih ustanova ili muzeja u blizini znaèajnih arheoloških nalazišta.16  Preporuka o zaštiti ljepote i karaktera pejsaža i predjela17 [Pariz, 1962.] samo se posredno odnosi na arheološko naslijeðe. Preporukom se prvi puta istièe potreba za ukljuèivanjem postavki zaštite krajolika u urbanistièke i prostorne planove kao jedne od metoda provoðenja njihove zaštite. Ukazuje se na potrebu proglašenja pravne zaštite podruèja oko spomenika (izolirani predjeli) èime se bez dopuštenja nadležnih institucija sprjeèava uništavanje predjela ili mijenjanja stanja mjesta i izgleda.18  Preporuka o zaštiti spomenika kulture ugroženim izvoðenjem javnih i privatnih radova19 [Pariz, 1968.] uoèava potrebu usklaðivanja zaštite kulturno-povijesnog naslijeða s promjenama koje uvjetuje društveni i gospodarski razvoj. Prema toj preporuci zaštita spomenika bi morala postati obveza svakog urbanistièkog plana, posebice u povijesnim gradovima. Njihova pristupaènost javnosti se prepoznaje kao moguæi doprinos gospodarskom i društvenom razvoju kroz razvoj turizma. Preporuka se zauzima za oèuvanje spomenika in situ i za zaštitu znaèajnih arheoloških nalazišta. Arheološka nalazišta (rezervati) trebaju biti pravno zaštiæeni i otkupljeni kao nekretnine. Preporuka istièe i moguænost izvlaštenja ako se za to ukaže potreba.20  Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine21 [Pariz, 1972.] predstavlja temelj za zaštitu kulturnog i prirodnog naslijeða izuzetne univerzalne vrijednosti koje treba zaštititi kao dio naslijeða èovjeèanstva. U definiciji kulturnog naslijeða obuhvaæeni su elementi i strukture arheološkog karaktera.22  Preporuka o zaštiti povijesnih cjelina i njihovoj ulozi u suvremenom životu23 [Nairobi, 1976.] istièe integraciju povijesnih cjelina u suvremeni život kao temeljni zadatak urbanistièkog i prostornog planiranja na svim razinama. Povijesne cjeline, ukljuèujuæi i arheološke lokalitete, treba promatrati integralno s njihovom okolinom. Potrebno je voditi raèuna o vizuri na izdvojeni spomenik ili cjelinu, ali i obrnuto. Preporuka ukazuje na važnost izrade multidisciplinarnih znanstvenih studija prije razrade planova o zaštiti (conservation plan), koje osim konzervatora 

ukljuèuju i arhitekte, urbaniste, planere, sociologe i pejsažne arhitekte. Navedene su brojne prostorne mjere zaštite, a potièu se i daljnja istraživanja veza izmeðu zaštite i prostornog planiranja i ureðenja.24 Preporuka o povijesnim gradskim krajolicima25 [Pariz, 2011.] donosi suvremena naèela zaštite koja se temelje na održivom razvoju i primjeni pejsažnog pristupa (historic urban landscape approach).26 Osnovna je postavka tog pristupa potreba za integracijom zaštite urbanih podruèja, upravljanja te planskih strategija s procesima lokalnog razvoja i urbanistièkim planiranjem. Urbano naslijeðe, sa svojim materijalnim i nematerijalnim sastavnicama, tom je preporukom postavljeno kao kljuèni resurs unaprjeðenja urbanih podruèja, koji potièe gospodarski razvoj i društvenu povezanost. Zaštita je prepoznata kao dio strategije za postizanje ravnoteže izmeðu urbanog rasta i kvalitete života temeljenog na održivosti.27



MEÐUNARODNI SAVJET ZA SPOMENIKE I MJESTA - ICOMOS INTERNATIONAL COUNCIL ON MONUMENTS AND SITES - ICOMOS Svjetska meðunarodna struèna organizacija ICOMOS28 (posveæena iskljuèivo problematici zaštite kulturno-povijesnog/graditeljskog naslijeða) donijela je brojne dokumente o zaštiti 14 Recommendation on International Principles Applicable to Archaeological Excavations 15 Vrlo rana godina donošenja ovog dokumenta ukazuje na važnost teme zaštite arheološkoga naslijeða. 16 Brguljan, 1985: 75-82 17 Recommendation concerning the Safeguarding of Beauty and Character of Landscapes and Sites 18 Brguljan, 1985: 87-92 19 Recommendation concerning the Preservation of Cultural Property Endangered by Public or Private works 20 Brguljan, 1985: 98-106 21 Convention concerning the Protection of the World Cultural and Natural Heritage 22 Brguljan, 1985: 49-60 23 Recommendation concerning the Safeguarding and Contemporary Role of Historic Areas 24 Brguljan, 1985: 116-126 25 Recommendation on the Historic Urban Landscape, including a glossary of definitions 26 „Historic urban landscape approach je usmjeren zaštiti kvalitete ljudskog okoliša, unaprjeðenju održivog korištenja gradskih prostora te promicanju društvene i sadržajne raznolikosti. Taj pristup povezuje ciljeve zaštite urbanog naslijeða s ciljevima društvenog i gospodarskog razvoja. Temelji se na uravnoteženom i održivom odnosu izmeðu urbanog i prirodnog okoliša te potrebama sadašnjih i buduæih generacija u odnosu na naslijeðe iz prošlosti.” [http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ID=48857 &URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html] 27 http://portal.unesco.org/en/ev.php-URL_ID=48857 &URL_DO=DO_TOPIC&URL_SECTION=201.html 28 International Council of Monuments and Sites 29 Ukupno dvadeset i šest znanstvenih odbora koji pokrivaju teme zaštite od èisto teorijskih do tehnièkih (pojedini materijali)

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite… M. RUKAVINA, M. OBAD ŠÆITAROCI, K. PETRIÆ

od 1960-ih godina do danas. Meðu njima u radu je izdvojeno deset koji reguliraju i prostorni aspekt zaštite arheološkoga naslijeða. Jedan od dokumenata iskljuèivo se odnosi na arheološko naslijeðe (Povelja o zaštiti i upravljanju arheološkim naslijeðem), usvojen 1990. godine, dok ga drugi analizirani dokumenti ukljuèuju kao sastavni dio ukupnoga kulturno-povijesnog/graditeljskog naslijeða. ICOMOS-ovi dokumenti nisu pravno obvezujuæi, temelje se na radu ICOMOS-ovih znanstvenih odbora29, a predstavljaju struènu i teorijsku osnovu zaštite kulturno-povijesnog naslijeða na svjetskoj razini, obuhvaæajuæi sva gledišta zaštite i razlièite vrste kulturno-povijesnog naslijeða.  Meðunarodna povelja o zaštiti i restauraciji spomenika i mjesta30 [1964., Venecijanska povelja] proširuje naèela zaštite, odreðena 1931. godine Atenskom poveljom, te predstavlja sve do danas temeljni dokument za provoðenje zaštite i restauracije graditeljskoga naslijeða. Poveljom je proširena definicija povijesnih spomenika pa ona ukljuèuje i spomenike skromnije vrijednosti. Istièe se da zaštita spomenika podrazumijeva i oèuvanje njegova smještaja. Ako je oèuvan povijesni smještaj, potrebno ga je saèuvati, a nisu dopušteni izgradnja, rušenje ili zahvati koji bi promijenili odnose volumena i boja. Za arheološko naslijeðe (ruševine) propisana je obveza održavanja i zaštite, a konzervatorskim se zahvatima uz primjenu dopuštenih 30 International Charter for the Conservation and Restoration of Monuments and Sites (The Venice Charter 1964), Povelja je usvojena na II. meðunarodnom kongresu arhitekata i tehnièara koji se bave povijesnim spomenicima. Povelja propisuje uži konzervatorski aspekt provedbe fizièkih mjera zaštite nepokretnoga kulturnog naslijeða. Usprkos rigoroznim stajalištima i naglašenoj potrebi njihove promjene, povelja je ostala na snazi kao kljuèni dokument zaštite. 31 Poveljom se iskljuèuje primjena metode rekonstrukcije spomenika. 32 http://www.international.icomos.org/charters/venice_e.pdf 33 Charter for the Conservation of Historic Towns and Urban Areas (Washington Charter 1987) 34 Povelja pretpostavlja i izradu plana zaštite - specifiènoga, metodološki prilagoðenoga konzervatorsko-urbanistièkog dokumenta za povijesne gradove i urbana podruèja. 35 http://www.international.icomos.org/charters/town s_e.pdf 36 Charter for the Protection and Management of the Archaeological Heritage 37 Meðunarodni odbor ICOMOS-a za upravljanje arheološkim naslijeðem (International Comittee on Archaeological Heritage Management) 38 Poveljom su dopuštene rekonstrukcije u službi istraživanja i interpretacije, ali se preporuèa da one nisu izravno na arheološkim ostatcima. 39 http://www.international.icomos.org/charters/arch _e.pdf 40 The Nara Document on Authenticity 41 http://www.icomos.org/charters/nara-e.pdf 42 The Burra Charter (The Australia ICOMOS Charter for Places of Cultural Significance)

metoda31 (anastiloza, razlika povijesnoga i novoga integrirajuæeg materijala) treba postiæi razumljivost spomenika.32 Povelja o zaštiti povijesnih gradova i urbanih podruèja33 [1987., Washingtonska povelja] istièe važnost harmoniène prilagodbe povijesnih podruèja suvremenom životu. Zaštita povijesnih gradova i urbanih podruèja trebala bi biti dio politike prostornog i urbanistièkog planiranja. Poveljom se obvezuje i primjerena zaštita arheoloških nalaza te arheološka istraživanja. Plan zaštite (conservation plan)34 povijesnih gradova i urbanih podruèja morao bi obuhvatiti sve relevantne èimbenike zaštite, ukljuèujuæi nepokretno arheološko naslijeðe.35  Povelja o zaštiti i upravljanju arheološkim naslijeðem36 [ICAHM37, 1990., Povelja iz Lausanne] postavlja naèela koja se odnose na razlièite aspekte zaštite i upravljanja arheološkim naslijeðem. Povelja istièe arheološko naslijeðe kao neobnovljiv resurs i naglašava potrebu ukljuèivanja zaštite arheološkog naslijeða, kao sastavnog dijela, u politiku urbanistièkog i prostornog planiranja. Istièe se važnost oèuvanja arheoloških rezervi i primjena metode zaštite arheološkog naslijeða in situ. Preporuèa se korištenje nedestruktivnih metoda arheoloških istraživanja, a arheološka iskopavanja dopuštena su samo iznimno u svrhu istraživanja ili prezentacije nalazišta, uz ostavljanje dijela za buduæa istraživanja. U sluèajevima kada je odobreno uništenje arheološkoga nalazišta obvezna su potpuna arheološka istraživanja i dokumentiranje. Prije graðevnih zahvata, koji se smatraju najveæom prijetnjom arheološkom naslijeðu, propisana je obveza izrade studije utjecaja na arheološko naslijeðe. Naglašava se i važnost donošenja pravnog akta o privremenoj zaštiti (temporary protection) tek otkrivenih nalazišta. Prezentacija arheološkog naslijeða javnosti istaknuta je kao najvažniji oblik njegove promocije i razumijevanja.38 Povelja istièe da zaštita arheološkog naslijeða podrazumijeva mjere održavanja, konzervacije i upravljanja koje se moraju zasnivati na suradnji struènjaka brojnih podruèja.39  Dokument o autentiènosti iz Nare40 [1994.] donosi nova polazišta u vrjednovanju kulturnog naslijeða kojima se prosudba njegove vrijednosti i autentiènost ne ocjenjuje prema nepromjenjivim kriterijima, veæ je moguæa samo u odnosu na kulturni kontekst kojem ono pripada. Meðu èimbenicima koji odreðuju autentiènost navode se i prostorni elementi lokacije i smještaja. Kriteriji vrjednovanja autentiènosti postavljeni za kulturno naslijeðe u cjelini primjenjuju se i na arheološko naslijeðe koje se posebno ne izdvaja.41  Povelja iz Burre42 [1979.-1999., nacionalni odbor ICOMOS-a, Australija] odreðuje naèela i proces zaštite mjesta kulturnog znaèenja koja obuhvaæaju i arheološka nalazišta. Po

312-325 21[2013] 2[46]

PROSTOR

317

318

PROSTOR

2[46] 21[2013] 312-325 M. RUKAVINA, M. OBAD ŠÆITAROCI, K. PETRIÆ Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite… Znanstveni prilozi | Scientific Papers

velja istièe da zaštita podrazumijeva i zadržavanje odgovarajuæega vizualnog smještaja te nije dopuštena nova izgradnja ili rušenje, koji negativno utjeèu na njegovu vrijednost. Arheološka iskopavanja dopuštena su samo u cilju prikupljanja podataka potrebnih za donošenje odluke o zaštiti/konzervaciji ili u sluèaju kada æe arheološki ostatci biti uništeni ili nedostupni.43  Deklaracija o zaštiti smještaja povijesnih graðevina, mjesta i podruèja iz Xi’ana44 [2005.] uvodi pojam i daje definiciju smještaja (setting) kao neposrednog i proširenog okoliša koji je dio spomenika, mjesta i podruèja ili pridonosi njihovu znaèenju i prepoznatljivu karakteru45, a obuhvaæa njihov materijalni i nematerijalni kontekst. Razumijevanje smještaja zahtijeva multidisciplinaran pristup. Deklaracija istièe potrebu razvijanja metode planiranja zaštite i upravljanja smještajem, uspostavljanja dodirnih predjela (buffer zone) te kontrole njegovih brzih promjena. Upravljanje smještajem ne iskljuèuje moguænost promjene, ali u sluèaju nove izgradnje potrebna je procjena njena utjecaja (heritage impact assessment method). Deklaracija naglašava potrebu poticanja interdisciplinarnosti kao redovitog naèina rada u zaštiti i upravljanju smještajem, gdje se meðu relevantnim podruèjima navode i urbanistièko, prostorno i pejsažno planiranje.46  Deklaracija o zaštiti duha mjesta iz Qubeca47 (2008.) prepoznaje važnost duha mjesta (spirit of place, genius loci) koji je odreðen svojim materijalnim i nematerijalnim elementima. Deklaracija istièe da zbog svoje složenosti razumijevanje, oèuvanje i prenošenje duha mjesta zahtijeva multidisciplinarni pristup.48  Icomosova povelja o interpretaciji i prezentaciji mjesta kulturnog naslijeða49 [Quebec, 2008.] prepoznaje interpretaciju i prezentaciju kao dio ukupnog procesa zaštite i upravljanja naslijeðem te postavlja sedam naèela interpretacije i prezentacije.50 S prostornog motrišta povelja istièe potrebu fizièkog pristupa naslijeðu i izvedbu interpretativne infrastrukture (kiosci, staze i obavijesne ploèe) koja mora biti usklaðena s karakterom prostora i smještajem, te lako prepoznatljiva. Koncerti, dramske izvedbe i ostali interpretacijski programi na mjestima kulturnog naslijeða moraju biti pomno planirani kako bi se zaštitila njihova vrijednost i fizièka okolina.51  Naèela èuvanja i upravljanja povijesnim gradovima i urbanim podruèjima iz Vallette52 [2011.] jest meðunarodni dokument koji redefinira ciljeve, stajališta i potrebne alate zaštite i upravljanja povijesnim gradovima i urbanim podruèjima te njihovim smještajem. Naèela obuhvaæaju mnoge prostorne aspekte zaštite, a arheološko naslijeðe ukljuèeno je u definiciju povijesnih gradova i urbanih podruèja. Dokument prepoznaje zaštitu i integraciju povijesnih i tradicijskih podruèja u

suvremeni život zajednice kao temelj za urbanistièko planiranje i prostorni razvoj.53 Deklaracija o naslijeðu kao pokretaèu razvoja iz Pariza54 [2011.] istièe dvojak odnos naslijeða i razvoja, gdje s jedne strane brojni aspekti razvoja ugrožavaju naslijeðe, dok se s druge strane ono postavlja kao važan èimbenik razvoja. Deklaracija vidi rješenje tih odnosa u ukljuèivanju naslijeða u zamisao održivog razvoja te donosi naèela i preporuke o korištenju, promoviranju i unaprjeðenju naslijeða u kontekstu regionalnog razvoja, razvoja turizma i gospodarstva.55 

VIJEÆE EUROPE - COE THE COUNCIL OF EUROPE - COE Vijeæe Europe (COE)56 kao europska meðuvladina organizacija donijelo je brojne dokumente o zaštiti kulturno-povijesnog/graditeljskog naslijeða u razdoblju od 1954. godine do danas. U radu je izdvojeno dvanaest koji obuhvaæaju i prostorni aspekt zaštite arheološkog naslijeða. Pet se iskljuèivo odnosi na arheološko naslijeðe (Europska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeða, Preporuka R(89)5 koja se odnosi na zaštitu i unaprjeðenje arheološkog naslijeða u kontekstu urbanistièkog i prostornog planiranja, Europska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeða /revidirana/, Povelja iz Verone o korištenju antièkih mjesta izvedbe te „Arheologija i urbani projekt” - Europski propis dobre prakse), dok ga ostali analizirani dokumenti posredno obuhvaæaju kao 43 http://australia.icomos.org/wp-content/uploads/ BURRA-CHARTER-1999_charter-only.pdf 44 Xi’an Declaration on the Conservation of the Setting of Heritage Structures, Sites and Areas. Autori su se odluèili za prijevod engleskog termina setting hrvatskim terminom smještaj (moguæe je koristiti i termin okolina). 45 Koja ukljuèuju i arheološko naslijeðe. 46 http://www.international.icomos.org/charters/xiandeclaration.pdf 47 Québec Declaration on the Preservation of the Spirit of Place 48 http://www.international.icomos.org/quebec2008/ quebec_declaration/pdf/GA16_Quebec_Declaration_Final_EN.pdf 49 The ICOMOS Charter for the Interpretation and Presentation of Cultural Heritage Sites 50 Interpretacija i prezentacija kulturno-povijesnog naslijeða pretpostavlja suvremeno korištenje i posjeæivanje naslijeða u službi njegove zaštite, promocije, edukacije javnosti i razvoja turizma. Povelja ima izrazitu primjenu u zaštiti arheoloških nalazišta. 51 http://www.international.icomos.org/charters/interpretation_e.pdf 52 The Valletta Principles for the Safeguarding and Management of Historic Cities, Towns and Urban Areas 53 http://www.international.icomos.org/Paris2011/GA 2011_CIVVIH_text_EN_FR_final_20120110.pdf 54 The Paris Declaration On heritage as a driver of development 55 http://www.international.icomos.org/Paris2011/GA 2011_Declaration_de_Paris_EN_20120109.pdf 56 Council of Europe 57 European Cultural Convention 58 *** 2002: 63-66

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite… M. RUKAVINA, M. OBAD ŠÆITAROCI, K. PETRIÆ

sastavni dio problematike zaštite kulturno-povijesnog naslijeða. Za europske zemlje potpisnice pravno su obvezujuæe èetiri konvencije (Konvencija o zaštiti arhitektonskog naslijeða Europe, Europska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeða /revidirana/, Europska konvencija o krajoliku te Okvirna konvencija Vijeæa Europe o vrijednostima kulturnog naslijeða za društvo). Po brojnosti dokumenata posveæenih arheološkom naslijeðu može se zakljuèiti da je arheološko naslijeðe od Vijeæa Europe prepoznato kao važan resurs koji je potrebno oèuvati, ali i pravno regulirati njegovu zaštitu. Europska kulturna konvencija57 [Pariz, 1954.] uspostavlja koncept zajednièkoga kulturnog naslijeða Europe koje je potrebno saèuvati i osigurati mu pristupaènost.58



 Rezolucija (68)12 o aktivnom održavanju spomenika, skupina i podruèja graðevina povijesnog i umjetnièkog znaèaja u kontekstu regionalnog planiranja59 [1968.] istièe prostorno planiranje kao najprimjereniji oblik rješavanja problematike izgraðenog okoliša na harmonièan naèin. Integracija spomenika, skupina i podruèja graðevina povijesnog i umjetnièkog znaèenja u urbani i ruralni život smatra se najboljim naèinom za njihovu zaštitu te predstavlja obogaæenje ljudskog okoliša. Rezolucija istièe potrebu zaštite podruèja koja okružuju spomenike i potrebu ukljuèivanja spomenika u analizu èimbenika na kojima se temelje prostorni planovi. Takoðer se naglašava potreba poticanja istraživanja temeljne metode planiranja kako bi se olak59 Resolution 68 (12) on the active maintenance of monuments, groups and areas of buildings of historical or artistic interest within the context of regional planning 60 *** 2002: 183-185 61 European Convention on the Protection of the Archaeological Heritage 62 *** 2002: 67-83 63 Amsterdam Declaration - Amsterdamska deklaracija usvojena je na Kongresu o europskoj arhitektonskoj baštini u sklopu Europske godine arhitektonske baštine. Deklaracija je odraz struènih stajališta i nije ju donijelo Vijeæe Europe kao meðuvladina organizacija. Povezana je s donošenjem Europske povelje o arhitektonskom naslijeðu iste godine pa je u radu uvrštena u pregled dokumenata Vijeæa Europe. 64 Integralna zaštita može se poistovjetiti s aktivnom zaštitom kako ju definira Tomislav Marasoviæ, a neki autori koriste i prijevod cjelovita zaštita. Integralna zaštita podrazumijeva poveæanje broja sudionika u procesu zaštite (ponajprije urbanista i prostornih planera), èime zaštita postaje izrazita multidisciplinarna djelatnost u kojoj uz konzervatorsku službu sudjeluju i struènjaci iz drugih podruèja, te šira javnost. Naèela integralne zaštite prvi su put definirana Amsterdamskom poveljom. 65 *** 2002: 363-371 66 European Charter of the Arhitectural Heritage 67 *** 2002: 195-198 68 Convention for the Protection of the Architectural Heritage of Europe 69 *** 2002: 109-130 70 Recommendation No. R (89) 5 of the Committee of Ministers to member States concerning the protection and enhancement of the archaeological heritage in the context of town and country planning operations

šalo ukljuèivanje spomenika u urbani i ruralni život te donijeli propisi koji osiguravaju koordinaciju zaštite i prostornog planiranja.60 Europska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeða61 [London, 1969.] prva je europska povelja koja se izdvojeno bavi zaštitom arheološkoga naslijeða. Konvencija je poglavito usmjerena na sprjeèavanje ilegalnih iskopavanja i trgovine arheološkim predmetima te obvezuje na primjenu znanstvenih metoda istraživanja. Konvencija istièe potrebu odreðivanja prostornih granica unutar kojih se provodi zaštita nalazišta i podruèja od arheološkog interesa, kao i potrebu izrade državnih registara. Istièe se i potreba oèuvanja arheoloških rezervi.62



 Amsterdamska deklaracija63 [1975.] temelji se na naèelima integralne zaštite (integrated conservation)64 koja zaštitu arhitektonskoga naslijeða prepoznaje kao jedan od važnih ciljeva urbanistièkog i prostornog planiranja te kao temeljni kvalitativni èimbenik u upravljanju prostorom. Istièe se potreba za stalnim dijalogom izmeðu urbanista i konzervatora, za izradom popisa zaštiæenih podruèja te za ukljuèivanjem zaštite u politiku regionalnog/prostornog planiranja.65

Europska povelja o arhitektonskom naslijeðu66 [Strasbourg, 1975.] istièe da buduænost arhitektonskog naslijeða ovisi o integraciji u život ljudi i o znaèenju koje se arhitektonskom naslijeðu pridaje u prostornim i urbanistièkim planovima te planovima razvoja. Istièe se važnost poštivanja smještaja spomenika i naèelo integralne zaštite, èime se zaštita postavlja kao jedan od glavnih elemenata promišljanja u urbanistièkom i prostornom planiranju. Integralna zaštita izmeðu ostalih mjera ukljuèuje i odreðivanje primjerenih novih namjena te moguænost suvremenih arhitektonskih zahvata u povijesnim cjelinama, ali uz poštivanje postojeæeg konteksta (proporcija, volumena, velièine i mjerila, tradicijskih materijala).67 

Konvencija o zaštiti arhitektonskog naslijeða Europe68 [Granada, 1985.] temelji se na naèelima integralne zaštite. Zaštita arhitektonskoga naslijeða treba postati jedan od osnovnih ciljeva urbanistièkog i prostornog planiranja. Konvencija dopušta izvlaštenje zaštiæenih nekretnina i propisuje dostupnost (javni pristup) arhitektonskom naslijeðu, kojim se ne smije narušiti njegov arhitektonski i povijesni karakter, kao ni njegova okolina. Potrebno je promovirati mjere opæeg unaprjeðenja okoline spomenika, grupa i podruèja.69



Preporuka R(89)5 koja se odnosi na zaštitu i unaprjeðenje arheološkog naslijeða u kontekstu urbanistièkog i prostornog planiranja70 [1989.] prepoznaje probleme zaštite arheološkog naslijeða u kontekstu poveæane urbanizacije i velikih javnih radova. Preporuka smatra da zaštita i unaprjeðenje arheo

312-325 21[2013] 2[46]

PROSTOR

319

320

PROSTOR

2[46] 21[2013] 312-325 M. RUKAVINA, M. OBAD ŠÆITAROCI, K. PETRIÆ Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite… Znanstveni prilozi | Scientific Papers

loškog naslijeða predstavlja èimbenik kulturnog i gospodarskog razvoja te potièe rast turizma. Istièe se potreba izrade aktualnih arheoloških popisnika/registara, baza podataka i karata kao preduvjeta njegove zaštite. U urbanistièkom i prostornom planiranju mora se uzeti u obzir arheološko naslijeðe. Potrebno je osigurati sudjelovanje arheologa na svim razinama urbanistièkog i prostornog planiranja, kao i konzultacije izmeðu arheologa, planera i investitora. Ako planirani graðevni zahvat ima ozbiljan utjecaj na arheološko naslijeðe, potrebno je pravno i administrativno omoguæiti izmjenu projekta. U proraèunu radova treba poveæati sredstva za zaštitna arheološka istraživanja71 (rescue archaeology) te regulirati prava i obveze arheologa i investitora posebnim ugovorima (contractual policy).72 Europska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeða (revidirana)73, Valletta [Povelja s Malte, 1992.], zamjenjuje Europsku konvenciju o zaštiti arheološkog naslijeða iz 1969. godine. Obuhvaæa brojne aspekte zaštite arheološkog naslijeða, a temelji se na veæ usvojenom naèelu integralne zaštite, koje podrazumijeva: sudjelovanje arheologa u politici planiranja i razlièitim etapama izrade planova te savjetovanje izmeðu arheologa, urbanista i planera. Zaštita arheološkog naslijeða mora se odražavati u politici urbanistièkog i prostornog planiranja. Pri izradi procjena utjecaja na okoliš moraju se uzeti u obzir i arheološka nalazišta zajedno s njihovim okolišem. Struènim i pravnim propisima potrebno je omoguæiti oèuvanje, konzervaciju i održavanje arheološkog naslijeða, prije svega in situ. Nadalje se kao mjera zaštite propisuje obveza uspostavljanja zaštiæenih arheoloških podruèja, èak i ako nema vidljivih ostataka na zemlji ili pod vodom. U sluèaju prezentacije arheološkog nalazišta potrebno je osigurati da njegovo otvaranje javnosti ne prouzroèi štetne posljedice na lokalitete i njihov okoliš.74



Povelja iz Verone o korištenju antièkih mjesta izvedbe75 [1997.] nastala je u cilju bolje zaštite i korištenja uskog dijela nepokretnoga arheološkog naslijeða. Povelja odreðuje naèela i daje podrobne smjernice koje treba poštovati prilikom suvremenog korištenja antièkih graðevina, kao što su teatri, amfiteatri i cirkusi.76



„Arheologija i urbani projekt”  Europski propis dobre prakse77 [2000.] jest dokument nastao u cilju unaprjeðenja zaštite europskoga nepokretnoga arheološkog naslijeða u gradovima. Dokument upozorava na važnost ukljuèivanja elemenata prošlosti u stvaranju grada buduænosti. Zaštita graditeljskog naslijeða i suvremeno stvaralaštvo ne smiju se smatrati nepomirljivima. Unaprjeðenje zaštite prepoznaje se u koordinaciji izmeðu planera, arheologa i investitora. Dokument kroz broj

ne smjernice posebno odreðuje odnose dionika: ulogu javne uprave i planera, ulogu arhitekata i investitora te ulogu arheologa u procesu zaštite.78 Europska konvencija o krajoliku79 [Firenza, 2000.] posveæena je zaštiti, upravljanju i planiranju krajolika. Povelja prepoznaje krajolik kao temeljnu sastavnicu prirodnog i kulturnog naslijeða Europe. Potièe se multidisciplinarni pristup identifikaciji, istraživanju i vrjednovanju krajolika s ciljem održivog razvoja što se temelji na uravnoteženom i harmoniènom odnosu izmeðu društvenih potreba, gospodarskih aktivnosti i vrijednosti okoliša.80 

Okvirna konvencija Vijeæa Europe o vrijednostima kulturnog naslijeða za društvo81 [Faro konvencija, 2005.] naglašava vrijednost i moguænosti razboritoga korištenja kulturnog naslijeða kao resursa održivog razvoja i vrsnoæe života. Konvencija istièe da svi imaju pravo na korištenje kulturnog naslijeða, a ljudi i ljudske vrijednosti trebaju postati središnji èimbenik proširene i meðudisciplinarne koncepcije kulturnog naslijeða. Konvencija donosi i novi, prošireni koncept kulturnoga naslijeða - kulturni okoliš (cultural environment) koji obuhvaæa kulturne vrijednosti u najširem smislu (materijalne, nematerijalne i duhovne).82 

ARHEOLOŠKO NASLIJEÐE I PROSTORNO I URBANISTIÈKO PLANIRANJE U HRVATSKOJ ARCHAEOLOGICAL HERITAGE AND PHYSICAL AND URBAN-PLANNING IN CROATIA Analizom nacionalnih struènih dokumenata (donesenih od 1960-ih godina do sredine 1980-ih), koji reguliraju pristup zaštiti kulturno-povijesnoga i arheološkoga naslijeða, razvidno je da u Hrvatskoj postoji promišljanje zaštite u skladu s naèelima integralne zaštite. Od èetiriju izdvojenih dokumenata koji obuhvaæaju i urbanistièko-prostorni as71 Misli se na istraživanja koja su pokrenuta drugim potrebama (graðevnim radovima) izvan užega arheološkoga akademskog interesa. Istraživanja su odreðena ogranièenim obuhvatom, vremenskim rokom i financijskim sredstvima. 72 *** 2002: 236-241 73 European Convention on the Protection of the Archaeological Heritage (revised) 74 *** 2002: 131-150 75 Verona Charter on the Use of Ancient Places of Performance 76 *** 2002: 372-379 77 Archaeology and the urban project: A European code of good practice 78 *** 2002: 380-386 79 European Landscape Convention 80 Arheološka nalazišta i predjeli èine sastavni dio (kulturnog) krajolika. [*** 2002: 151-174] 81 Council of Europe Framework Convention on the Value of Cultural Heritage for Society 82 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/ 328922.html

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite… M. RUKAVINA, M. OBAD ŠÆITAROCI, K. PETRIÆ

pekt zaštite nijedan nije iskljuèivo posveæen problematici zaštite arheološkog naslijeða, ali se oni, bilo svojim dijelom ili posredno, odnose na tu problematiku unutar zaštite ukupnoga kulturno-povijesnog/graditeljskog naslijeða. Svi prikazani dokumenti nastali su u doba bivše države (SFRJ).  Savjetovanje „Urbanizam i zaštita spomenika kulture” [Split, 1962.] prije istovrsnih meðunarodnih dokumenata o zaštiti prepoznaje spomenike kulture (regionalne cjeline, urbane i ruralne aglomeracije i pojedinaène spomenike) kao èimbenike razvoja koji trebaju postati sastavni dio prostornog, regionalnog i urbanistièkog planiranja. Istièe se potreba za ukljuèivanjem povijesnih jezgri gradova u suvremeni život jer je to najuèinkovitiji naèin njihove zaštite. Urbanistièkim planovima potrebno je rješavati odnos povijesnih jezgara s naseljem/gradom. Spomenièki je potencijal potrebno sagledati i vrjednovati i sa stajališta prostornih regionalnih cjelina u prostornim planovima, a spomenici kulture prepoznati su kao važan èimbenik razvoja turizma. Arheološkim ostatcima od izuzetne vrijednosti u urbanim cjelinama preporuèa se dati prednost gdje je god to moguæe. Predlaže se da se prema njima prilagodi nova izgradnja. Na podruèjima s arheološkim cjelinama arheologe je potrebno ukljuèiti veæ pri izradi programa suvremene izgradnje, kao i prilikom revizije konaènog projekta. Arheološku dokumentaciju treba koristiti kao ravnopravan dio podloga za izradu projekata obnove i razvoja naselja i podruèja. Postojeæe i buduæe planove potrebno je uskladiti s arheološkim nalazima prema njihovoj vrijednosti i znaèenju, a u cilju ureðenja arheoloških nalazišta preporuèa se njihova prezentacija.83  Stalna konferencija gradova Jugoslavije: Konstatacije i prijedlozi za zaštitu spomenika kulture u gradovima [Ohrid, 1967.] istièe važnost povezivanja službi zaštite s urbanistièkim službama u svim etapama rada. Naglašava se da suvremeni razvoj gradova 83 Marasoviæ, 1983: 130-133 84 Marasoviæ, 1983: 136-138 85 Marasoviæ, 1983: 141-144 86 Odreðene su tri etape projekta na saveznoj razini SFRJ: izrada popisa baštine zaštiæene do kraja 1976. godine (I. etapa), usklaðivanje definicija, metode vrjednovanja, kategorija, režima i postupaka zaštite (II. etapa) te izrada Dugoroène projekcije zaštite i ureðenja prirodne i graditeljske baštine Jugoslavije (III. etapa). 87 *** 1984. 88 Osim posredno ratifikacijom pojedinih meðunarodnih konvencija koje istièu naèelo integralne zaštite. 89 Strategija korištenje kulturnog naslijeða promatra kroz dva oblika: kulturni turizam i poduzetništvo utemeljeno na kulturnoj baštini. Metoda integralne zaštite nije prepoznata niti istaknuta kao temeljna pretpostavka upravo za ostvarivanje cilja održivog korištenja nepokretnoga kulturnog naslijeða. Integralna se zaštita ne navodi meðu strateškim ciljevima, posebnim ciljevima i mjerama ove strategije. [*** 2011.]

zahtijeva službu zaštite koja æe zajedno s planerima i lokalnom vlasti skrbiti o usklaðivanju zaštite spomenika i ambijenta sa suvremenim životom gradova. Radi što potpunijeg vrjednovanja, a time i zaštite ukupnih spomenièkih vrijednosti, potrebno je kulturno naslijeðe u urbanistièkim planovima sagledati i vrjednovati sa stajališta zaokruženih prostornih cjelina na naèelima aktivne zaštite koja osim konzervacije podrazumijeva i odreðivanje odgovarajuæe namjene.84  Splitska deklaracija [1971.] istièe zaštitu spomenika, cjelina i mjesta kao prvovažni zadatak uravnoteženog razvoja. Naglašava se važnost revitalizacije kulturnoga naslijeða osiguravanjem funkcije u suvremenom gradu te ukljuèivanja naslijeða u planove lokalnog i regionalnog ureðenja od poèetka njihove izrade.85  Osnove dugoroène projekcije zaštite i ureðenje prirodne i graditeljske baštine Jugoslavije [1984.] jest dokument izraðen na temelju inicijative za posebnu akciju zaštite i ureðenja prirodnog i graditeljskog naslijeða koju je pokrenuo Savjet za èovjekovu sredinu i prostorno ureðenje 1975. godine.86 Cilj je bio stvoriti uvjete za ukljuèivanje zaštiæenoga prirodnog i graditeljskog naslijeða u društvene, urbanistièke i prostorne planove te ukljuèivanje naslijeða u Dugoroèni plan Jugoslavije do 2000. godine. Analiza postojeæih prostornih i urbanistièkih planova pokazala je da zaštita i ureðenje prirodnog i graditeljskog naslijeða nisu još uvijek dovoljno ukljuèeni u planski postupak u cjelini te da su vrlo rijetko istaknuti kao èimbenik pri utvrðivanju ciljeva razvoja. U smjernicama se naglašava važnost suradnje svih dionika u zaštiti, ukljuèivanje naslijeða u planiranje i ureðenje prostora te potreba za izradom opæe planerske metode za prirodno i graditeljsko naslijeðe. Istièe se i potreba za izvršavanjem obveza koje proizlaze iz potpisanih meðunarodnih konvencija iz tog podruèja.87 U suvremenom razdoblju (od 1991. godine) pojam i problematika integralne zaštite nije se dodatno obraðivala u struènim dokumentima o zaštiti na nacionalnoj razini.88 Meðutim, osnovna naèela integralne zaštite (integralna aktivna zaštita) ugraðena su u dva strateška prostorno-planska dokumenta: Strategiju prostornog ureðenja Republike Hrvatske (1997.) i Program prostornog ureðenja Republike Hrvatske (1999.). Strategija zaštite, oèuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015., ponajprije usmjerena na održivo gospodarsko korištenje kulturnog naslijeða, navodi integralni pristup i suradnju struènjaka, izmeðu ostalih i prostornih planera, kao jednu od niza potreba radi unaprjeðenja održivog korištenja graditeljskog naslijeða, ali ga posebno ne obraðuje.89 Izvješæe o stanju u prostoru Republi-

312-325 21[2013] 2[46]

PROSTOR

321

322

PROSTOR

2[46] 21[2013] 312-325 M. RUKAVINA, M. OBAD ŠÆITAROCI, K. PETRIÆ Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite… Znanstveni prilozi | Scientific Papers

ke Hrvatske 2008.-2012. u poglavlju Zaštita i oèuvanje kulturnih dobara navodi potrebu meðusektorske suradnje „u cilju uspostave integralnog procesa i standardiziranja postupaka povezivanja prostornog planiranja i zaštite i korištenja ukupne nacionalne kulturne baštine„.90 Zakon o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara i Zakon o prostornom ureðenju i gradnji - kao važeæa zakonska regulativa na ovome podruèju - ne odreðuju, odnosno ne reguliraju niti rabe pojam integralne zaštite kao multidisciplinarne metode rada na unaprjeðenju stanja i korištenja kulturno-povijesnog naslijeða. Oba zakona samo propisuju obvezu ukljuèivanja konzervatorskih mjera i uvjeta zaštite kulturno-povijesnog naslijeða (ukljuèujuæi arheološko) u sadržaj svih prostornih i urbanistièkih planova.91 Zakon o zaštiti okoliša (2013.) istièe naèelo cjelovitog pristupa koje podrazumijeva da se prilikom izrade planova prostornog ureðenja posebno uzima u obzir primjerenost zahvata, meðu ostalim i s obzirom na kulturnu baštinu, te naèelo suradnje svih dionika u cilju zaštite okoliša, koji u svojoj definiciji obuhvaæa i kulturnu baštinu, ali ih podrobnije ne regulira niti odreðuje.

ZAKLJUÈAK CONCLUSION U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata do danas prisutan je stalni razvoj u shvaæanju zaštite kulturno-povijesnog, a time i arheološkog naslijeða u meðunarodnim dokumentima. Odreðenje naslijeða proširilo se od pojedinaènih spomenika do velikih prostornih cjelina (ruralna baština, povijesni vrtovi i perivoji, povijesni gradovi, podvodno arheološko naslijeðe, kulturni krajolik, nematerijalna baština) pa danas obuhvaæa ukupni okoliš sa svim materijalnim i nematerijalnim sastavnicama - koncept kulturnog okoliša (cultural environment). Zaštita kulturno-povijesnog naslijeða tako postaje složeno multidisciplinarno podruèje koje obuhvaæa i podruèje urbanistièkog i prostornog planiranja. Veæ od 1960-ih godina javljaju se u meðunarodnim dokumentima prva stajališta o potrebi i važnosti integracije zaštite naslijeða s prostornim i urbanistièkim planiranjem Preporuka o zaštiti ljepote i karaktera pejsaža i predjela (1962.), Preporuka o zaštiti spomenika kulture ugroženih izvoðenjem javnih i privatnih radova (1968.), Rezolucija (68)12 o aktivnom održavanju spomenika, grupa i podruèja graðevina povijesnog i umjetnièkog znaèaja u kontekstu regionalnog planiranja (1968.) - koji se naglašavaju do danas. Ta su shvaæanja na europskom planu opæeprihvaæena u konceptu integralne zaštite definiranom 1970-ih godina (Amsterdamska deklaracija 1975., Okvirna konvencija o

arhitektonskom naslijeðu 1975., Preporuka o zaštiti tradicijskih cjelina i njihovoj ulozi u suvremenom životu 1976.). Za suvremenu su zaštitu arheološkoga naslijeða osim opæeg naèela integralne zaštite iznimno važna dva meðunarodna dokumenta - Povelja o zaštiti i upravljanju arheološkim naslijeðem (1990.) i Europska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeða (revidirana) (1992.), koji usmjeravaju suvremena stajališta i naèela zaštite arheološkog naslijeða, gdje se posebno propisuje obveza zaštite i oèuvanja arheološkog naslijeða in situ. Hrvatska bilježi dugu tradiciju promišljanja zaštite kulturno-povijesnog i arheološkog naslijeða u kontekstu urbanistièkog i prostornog planiranja, koja poèinje još u 1960-im godinama i anticipira brojna naèela zaštite koja su poslije prihvaæena na meðunarodnom planu. Nažalost, takva teorijska stajališta i naèela neravnomjerno su se prihvaæala i provodila u praksi, a nisu bila ni jasno ugraðena u zakonske i podzakonske dokumente. Nakon promjene politièkog sustava i dvadeset godina prilagodbe novim uvjetima (tranzicije) u Hrvatskoj su naèela integralne zaštite, kao interdisciplinarne metode rada koja u proces zaštite ukljuèuje i urbaniste i prostorne planere (specifièna planerska metoda i prostornoplanske mjere zaštite), nedovoljno vrjednovana i odreðena te se nesustavno provode u procesu urbanistièkog i prostornog planiranja. Stoga se zakljuèuje da ih je potrebno ponovno osvijestiti i primijeniti u provedbi te zakonski i struèno jasno odrediti u skladu sa suvremenim naèelima zaštite kulturnog naslijeða. Nedvojbena je potreba daljnjih istraživanja te problematike u Hrvatskoj, posebice s urbanistièko-planerskog motrišta, i to poglavito u odnosu na: 1) zakonodavstvo, 2) izobrazbu na svim razinama, 3) interdisciplinarnu suradnju, 4) obveze koje proizlaze iz potpisanih meðunarodnih konvencija, 5) održivi razvoj i 6) istraživanje urbanistièke metode unaprjeðenja i korištenja te prostorne i funkcionalne integracije kulturno-povijesnog i arheološkog naslijeða u aktivni prostor èovjekova življenja. 90 *** 2013: 148. Potreba suradnje prostornih planera i službe zaštite kulturnog naslijeða te promicanje aktivne zaštite kulturnih dobara za društvene i gospodarske potrebe navodi se u Izvješæu o radu Savjeta prostornog ureðenja RH 2004.-2007. 91 U razmatranju teme treba istaknuti i to da važeæi Zakon o prostornom ureðenju i gradnji više ne obvezuje na izradu prostornih planova za zaštiæene kulturno-povijesne cjeline, na koji je obvezivao zakon SR Hrvatske (1980.), a Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara 2009. zbog usklaðenja sa Zakonom o prostornom ureðenju i gradnji izbaèen je èlanak koji je obvezivao na izradu urbanistièkog plana ureðenja za zaštiæene kulturno-povijesne cjeline.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite… M. RUKAVINA, M. OBAD ŠÆITAROCI, K. PETRIÆ

312-325 21[2013] 2[46]

PROSTOR

323

Tabl. I. Analizirani meðunarodni i nacionalni dokumenti o zaštiti, koji ukljuèuju prostorni aspekt zaštite arheološkog naslijeða Table I. The analysed international and national protection-related documents including a spatial aspect of archaeological heritage protection UNESCO

ICOMOS

VIJEÆE EUROPE

HRVATSKA

1931.

Atenska povelja o restauraciji povijesnih spomenika

1954.

Europska kulturna konvencija

1956.

Preporuka o meðunarodnim naèelima koja treba primjenjivati pri arheološkim iskapanjima

1962.

Preporuka o zaštiti ljepote i karaktera pejsaža i predjela

1964.

Savjetovanje: Urbanizam i zaštita spomenika kulture Meðunarodna povelja o zaštiti i restauraciji spomenika i mjesta

1967.

1968.

Stalna konferencija gradova Jugoslavije: Konstatacije i prijedlozi za zaštitu spomenika kulture u gradovima Rezolucija (68)12 o aktivnom održavanju spomenika, grupa i podruèja graðevina povijesnog i umjetnièkog znaèaja u kontekstu regionalnog planiranja

Preporuka o zaštiti spomenika kulture ugroženih izvoðenjem javnih i privatnih radova

1969.

Europska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeða

1971. 1972.

Splitska deklaracija Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine

1975. 1976.

Europska povelja o arhitektonskom naslijeðu

Povelja iz Burre

1984.

Osnove dugoroène projekcije zaštite i ureðenja prirodne i graditeljske baštine Jugoslavije

1985.

Konvencija o zaštiti arhitektonskog blaga Europe

1987.

Povelja o zaštiti povijesnih gradova i urbanih podruèja

1989.

Preporuka R(89)5 koja se odnosi na zaštitu i unaprjeðenje arheološkog naslijeða u kontekstu urbanistièkog i prostornog planiranja

1990.

Povelja o zaštiti i upravljanju arheološkim naslijeðem

1992.

Europska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeða (revidirana)

1994.

Dokument o autentiènosti iz Nare

1997.

Povelja iz Verone o korištenju antièkih mjesta izvedbe

2000.

Arheologija i urbani projekt - europski propis dobre prakse

2000.

Europska konvencija o krajoliku

2005.

Deklaracija o zaštiti smještaja spomenika, mjesta i podruèja iz Xi’ana

2008.

Deklaracija o zaštiti duha mjesta iz Quebeca

2008.

Icomosova povelja o interpretaciji i prezentaciji mjesta kulturnog naslijeða

2011.

Amsterdamska deklaracija

Preporuka o zaštiti tradicijskih cjelina i njihovoj ulozi u suvremenom životu

1979.-1999.

2011.

OSTALO

Preporuka o povijesnim gradskim krajolicima

Naèela èuvanja i upravljanja povijesnim gradovima i urbanim podruèjima iz Vallette Deklaracija o naslijeðu kao pokretaèu razvoja iz Pariza

Tumaè: sivo: dokumenti koji se odnose iskljuèivo na arheološko naslijeðe podebljano: pravno obvezujuæe meðunarodne konvencije

Okvirna konvencija Vijeæa Europe o vrijednostima kulturnog naslijeða za društvo

324

PROSTOR

2[46] 21[2013] 312-325 M. RUKAVINA, M. OBAD ŠÆITAROCI, K. PETRIÆ Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite… Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Literatura Bibliography

16. 17.

1. Antoloviæ, J. (2009.), Zaštita i oèuvanje kulturnih dobara, Hadrian, Zagreb 2. Brguljan, V. (1985.), Meðunarodni sistem zaštite kulturnih i prirodnih dobara, Republièki zavod za zaštitu spomenika kulture, Beograd / Republièki zavod za zaštitu spomenika kulture, Zagreb / Koordinacioni odbor republièkih i pokrajinskih zavoda za zaštitu spomenika kulture i zavoda za zaštitu prirode SFRJ, Zagreb 3. Demas, M. (1995.), Summary of Charters Dealing with the Archaeological Heritage, u: The Conservation of Archaeological Sites in the Mediteranean Region, The Getty Conservation Institute: 151-153, Los Angeles 4. Feilden, B. M. (1981.), Uvod u konzerviranje kulturnog nasljeða, Društvo konzervatora Hrvatske, Zagreb 5. Feilden, B. M.; Jokilehto, J. (1993.), Management Guidelines for World Cultural Heritage Sites, ICCROM, Rim 6. Krstiæ, B. (1990./2010.), Spomenièka baština svjedoèanstvo i buduænost prošlosti - Tematska enciklopedija, Autor / Synopsis Sarajevo / Synopsis Zagreb / JP Službeni glasnik Beograd 7. Marasoviæ, T. (1979.), Zaštita i ureðenje graditeljskog nasljeða, u: Èovjekova okolina u prostornom planiranju - savjetovanje, Opatija 8. Marasoviæ, T. (1983.), Zaštita graditeljskog nasljeða, Društvo konzervatora Hrvatske / Sveuèilište u Splitu - Filozofski fakultet u Zadru / Sveuèilišta u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, Split 9. Marasoviæ, T. (1985.), Aktivni pristup graditeljskom nasljeðu, Sveuèilište u Splitu - Filozofski fakultet u Zadru / Društvo konzervatora Hrvatske / Sveuèilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet, Split 10. Okawa, N. (2002.), Historic conservation now needs re-examination of its basic concepts, u: 13th ICOMOS General Assembly and Scientific Symposium: „Estrategias relativas al patrimonio cultural mundial. La salvaguarda en un mundo globalizado. Principios, practicas y perspectivas”, Madrid 11. Pirkoviè, J. (2010.), Okvirna konvencija Vijeæa Europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo - izazov za integriranu konzervaciju, u: ICOR Meðunarodno savjetovanje o konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti, Hrvatski restauratorski zavod: 363-367, Ludbreg 12. Prelog, M. (1973.), Prostor - vrijeme, Društvo historièara umjetnosti Hrvatske, Zagreb 13. Renfrew, C.; Bahn, P. (2008.), Archaeology: Theories, Methods and Practice, Fifth edition, Thames and Hudson, London 14. Starac, A. (2011.), Pula raðanje grada, Arheološki muzej Istre, Pula 15. Szmygin, B. (2002.), A variety of conservation principles and methods - The basis of contemporary heritage preservation, u: 13th ICOMOS General Assembly and Scientific Symposium: „Estrategias relativas al patrimonio cultural mundial. La salvaguarda en un mundo globa-

18.

19.

20. 21. 22. 23.

24. 25.

lizado. Principios, practicas y perspectivas”, Madrid Vecco, M. (2010.), A definition of cultural Heritage: From the tangible to the intangible, „Journal of Cultural Heritage”, 11: 321-324, Padova Von Treutzchler, W. (2005.), The evolution of ‘cultural heriage’ in international law, u: 15th ICOMOS General Assembly and International Symposium: „Monuments and sites in their setting - conserving cultural heritage in changing townscapes and landscapes”, 17.-21.10.2005., Xi’an Willems, W. J. H. (1998.), Archaeology and heritage management in Europe: trends and developments, „European Journal of Archaeology”, 1 (3): 293-311, London Willems, W. J. H. (2001.), Archaeological heritage management and research, u: Quo vadis archaeologia? Whither European archaeology in the 21st century?, Proceedings, European Science Foundation / Institute of Archaeology and Ethnology of the Polish academy of Sciences / Foundation „Res Publica Multietnica”, Warsaw Zidda, G. (2005.), Archaeological excavation and conservation, APPEAR Position Paper 3 [www.in-situ.be] *** (1969.), Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb *** (2001.), Report on the situation of urban archaeology in Europe, Council of Europe Publishing, Strasbourg *** (2001.a), English Heritage Policy Statement on Restoration, Reconstruction, and Speculative Recreation of Archaeological Sites including Ruins *** (2002.), European cultural heritage (Volume I) Intergovernmental co-operation: collected texts, Council of Europe Publishing, Strasbourg *** (2002.a), European cultural heritage (Volume II) A review of policies and practice, Council of Europe Publishing, Strasbourg

Izvori Sources Dokumentacijski izvori Document Sources 1.

Prelog, M. (1967.), Kulturna baština u prostornom planu Jadrana, Urbanistièki institut SR Hrvatske, Zagreb

*** (1977.), Projekt o zaštiti èovjekove okoline u Jadranskoj regiji - završni izvještaj, Ujedinjeni narodi - Vlada SFRJ Jugoslavije, Rijeka

*** (1984.), Osnove dugoroène projekcije zaštite i ureðenje prirodne i graditeljske baštine Jugoslavije, Urbanistièki institut SR Hrvatske, Zagreb

*** (1984.a), Tretman prostorne karakteristike i strukture u planovima ureðenja istorijskog jezgra grada, Stalna konferencija gradova Jugoslavije, Informativni bilten br. 308, Beograd

*** (1997.), Strategija prostornog ureðenja Republike Hrvatske

6. 7. 8.

9. 10.

11.

12. 13. 14. 15. 16. 17.

*** (1999.), Program prostornog ureðenja Republike Hrvatske *** (2003.), Hrvatska u 21. stoljeæu Strategija kulturnog razvitka, Ministarstvo kulture *** (2007.), Savjet prostornog ureðenja Republike Hrvatske - Izvješæe o radu 2004.-2007., Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva *** (2009.), Memorandum iz Mošæenica, ECOVAST hrvatska sekcija *** (2011.), Strategija zaštite, oèuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015., Ministarstvo kulture RH, Zagreb *** (2011.a), Perspektive Prostornog razvoja Republike Hrvatske - zbornik radova znanstveno-struènog skupa, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva / HAZU / Hrvatska komora arhitekata *** (2012.), Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2012.-2020. - Apolitika *** (2013.), Izvješæe o stanju u prostoru Republike Hrvatske, Ministarstvo graditeljstva i prostornog ureðenja Zakon o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, 151/03, 157/03-ispravak, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12 i 136/12) Zakon o prostornom ureðenju i gradnji (NN 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12) Zakon o zaštiti okoliša (NN 80/13) Zakon o prostornom planiranju i ureðenju prostora (NN SRH 54/80, 16/86)

Internetski izvori Internet Sources 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

www.icomos.org [20.6.2013.] whc.unesco.org [20.6.2013.] www.nn.hr [12.9.2013.] www.coe.int/t/dg4/cultureheritage/ [20.6.2013.] www.min-kulture.hr [20.6.2013.] www.in-situ.be [8.4.2013.] http://treaties.un.org/Pages/Overview.aspx? path=overview/definition/page1_en.xml [14.5.2013.] http://hjp.novi-liber.hr [14.5.2013.]

Kratice Abbreviations UNESCO - United Nations Educational, Science and Cultural Organization - Obrazovna, znanstvena i kulturna organizacija Ujedinjenih naroda COE - Council of Europe - Vijeæe Europe ICOM - International Council of Museums - Meðunarodni savjet za muzeje ICOMOS - International Council of Monuments and Sites - Meðunarodni savjet za spomenike i mjesta SFRJ - Socijalistièka Federativna Republika Jugoslavija Izvor ilustracije Illustration Source SL. 1. Starac, 2011: 20

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite… M. RUKAVINA, M. OBAD ŠÆITAROCI, K. PETRIÆ

312-325 21[2013] 2[46]

PROSTOR

325

Sažetak Summary

Spatial and Urban-planning Aspects of Protection of Immovable Archaeological Heritage International and National Protection-related Documents The protection of the cultural heritage including the archaeological one as its integral part is based on a multidisciplinary approach encompassing also the fields of urban and spatial planning. Theoretical, professional, ethical, legal and scientific principles of protection are defined in numerous documents on an international level. The analysis of the important international protection-related documents has served as a basis of this research paper which aims to look at the existing theoretical and legal starting points as a framework for the inclusion of the protection and enhancement of immovable archaeological heritage into urban and physical planning methodology. Special emphasis is laid on a need for further research with the aim to improve the existing and at the same time develop new methods of urban and physical planning in order to coordinate the goals of contemporary social and economic development with the protection of archaeological heritage. This research starts from a recognition of the archaeological heritage as a valuable resource in sustainable spatial development. Its protection, enhancement and usage contributes to the protection of a community’s identity, contemporary creative endeavours as well as an overall social, economic and spatial development. The international system of the protection of the built heritage has its origin in the First International Congress of Architects and Technicians of historic monuments held in Athens in 1931 which issued the first international professional document on protection, The Athens charter for Restoration of Historic Monuments. The charter also covers the aspect of archaeological heritage protection pointing out some spatial aspects of protection. Since 1954 the world international organization UNESCO has issued numerous documents on the protection of the cultural heritage. Six of them dealing with a spatial aspect of the archaeological heritage protection have been singled out for the purpose of this research. Only one of them, adopted by UNESCO in 1956, is entirely concerned with the archaeological heritage (Recommendation on

International Principles Applicable to Archaeological Excavations). In all other documents it is treated as a part of cultural, historic and built heritage. Among the analysed documents here, only the Convention concerning the Protection of the World Cultural and Natural Heritage from 1972 is legally binding for the signatory countries. The world international professional organization ICOMOS (dedicated entirely to the issues of cultural heritage protection) has issued numerous documents on protection from the 1960s up to the present. Ten of them dealing with the spatial aspect of the archaeological heritage protection have been analyzed in this paper. One of these documents, entirely concerned with the archaeological heritage (Charter for the Protection and Management of the Archaeological Heritage), was adopted in 1990 while the other analysed documents treat it as a part of the entire cultural, historic and built heritage. ICOMOS’s documents are not legally binding. However, they provide a professional and theoretical basis for the protection of the cultural and historic heritage on an international level embracing all aspects of protection and various types of cultural heritage. Since 1954 the Council of Europe as a European international organisation has issued a number of documents on the protection of the cultural, historic and built heritage. Twelve of them focusing on the spatial aspect of the archaeological heritage protection have been singled out for analysis in this paper. Five of them are entirely concerned with the archaeological heritage (European Convention on the Protection of the Archaeological Heritage, Recommendation R(89)5 concerning the protection and enhancement of the archaeological heritage in the context of town and country planning operations, European Convention on the Protection of the Archaeological Heritage (revised), Verona Charter on the Use of Ancient places of Performance and Archaeology and urban project: A European code of good practice). All other analysed documents indirectly refer to it as an integral part of the cultural heritage protection. Four conventions (Convention for the protection of the Archi-

Biografije Biographies MARKO RUKAVINA, dipl.ing.arh., znanstveni je novak-asistent, doktorand na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Dr.sc. MLADEN OBAD ŠÆITAROCI redoviti je profesor Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, voditelj znanstvenoistraživaèkog projekta „Urbanistièko i pejsažno naslijeðe Hrvatske kao dio europske kulture”. [www.scitaroci.hr] Mr.sc. KSENIJA PETRIÆ, dipl.ing.arh., magistar znanosti iz podruèja graditeljskoga naslijeða, viša je savjetnica u Ministarstvu kulture, Konzervatorski odjel u Zagrebu, doktorand na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.

MARKO RUKAVINA, Dipl.Eng.Arch., research and teaching assistant, Ph.D. student at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., full professor at the Faculty of Architecture in Zagreb, head of the scientific research project ”Urban and landscape heritage of Croatia as part of European culture”. [www.scitaroci.hr] KSENIJA PETRIÆ, Dipl.Eng.Arch., M.Sc. in built heritage, senior adviser in the Ministry of Culture, Conservation Department in Zagreb, Ph.D. student at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb.

tectural Heritage of Europe, European Convention on the Protection of the Archaeological Heritage (revised), European Landscape Convention and Council of Europe Framework Convention on the Value of Cultural Heritage for Society) are legally binding for the European signatory countries. Such a large number of documents dedicated to this issue indicates that the Council of Europe has recognized the archaeological heritage as a very important resource that needs to be protected and legally regulated. The analysis of the Croatian national documents (adopted between 1960s and mid 1980s), concerned with the issue of the cultural, historic and archaeological heritage protection, proves the existence of a concept of protection in Croatia in accordance with the principles of an integrated protection. None of the four documents, which are singled out in this paper due to their relevance in terms of urban and physical planning as an aspect of protection, is entirely dedicated to the issue of the archaeological heritage protection. However, they partly or indirectly address this issue within a general framework of cultural, historic and built heritage protection. All documents presented here were produced in the period of the former Yugoslavian state. In the period marked by the major changes of the political system followed by twenty years of adaptation to new circumstances, it can be stated that in Croatia the principles of integrated protection - understood as an interdisciplinary methodology including urban and physical planners in the protection process (a specific planning method and protection measures in terms of urban and physical planning) - are in Croatia insufficiently evaluated and defined. They are not systematically implemented within the framework of urban and physical planning. A conclusion that may be drawn here is that an effort should be made to raise general awareness of this issue leading ultimately to practical implementation. In addition, they should be legally and professionally clearly determined in accordance with the contemporary principles of the cultural heritage protection. MARKO RUKAVINA MLADEN OBAD ŠÆITAROCI KSENIJA PETRIÆ

Sl. 1. Dubrovnik oko 1868., fotografija, u prvome planu sklop Lazareta Fig. 1. Dubrovnik around 1868, photograph, Lazaretto complex in the foreground

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

21[2013] 2[46]

PROSTOR

327

Antun Baæe1, Ivan Viðen2 1 2

HR - 20000 Dubrovnik, Žudioska 4 HR - 20000 Dubrovnik, Vicka Lovrina 4

Pregledni znanstveni èlanak UDK 725.194(497.5 Dubrovnik)”18/00” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 31. 12. 2012. / 10. 12. 2013.

1 2

HR - 20000 Dubrovnik, Žudioska 4 HR - 20000 Dubrovnik, Vicka Lovrina 4

Subject Review UDC 725.194(497.5 Dubrovnik)”18/00” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 31. 12. 2012. / 10. 12. 2013.

Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas (1808.-2013.) Lazaretto Complex in Ploèe from the Fall of the Republic of Dubrovnik to Present (1808-2013) Dubrovnik karantena Lazareti moderna arhitektura zaštita spomenika

Dubrovnik quarantine Lazaretto complex modern architecture monument protection

Èlanak donosi prikaz novije povijesti Lazareta na Ploèama u Dubrovniku, jedinstvenog spomenika graditeljstva i zdravstvene kulture, izgraðenog u razdoblju od 1627. do 1647. godine. Nakon što u drugoj polovici 19. stoljeæa gube izvornu funkciju karantene, Lazareti proživljavaju dugotrajno razdoblje zapuštenosti i degradacije. Tijekom prve polovice 20. stoljeæa izraðeni su brojni projekti za preobrazbu sklopa u hotel, da bi nakon postupne revalorizacije i iscrpljujuæih rasprava o buduæoj namjeni Lazareti bili obnovljeni krajem 1960-ih godina. No obnovom ne završavaju nedoumice o namjeni sklopa, veæ gotovo bez prekida traju do danas.

This paper presents the recent history of the Lazaretto complex in Dubrovnik’s area called Ploèe. It is a unique architectural monument and a quarantine facility built in the period between 1627 and 1647. After the Lazaretto quarantine hospital had lost its primary function in the second half of the 19th century, the complex fell into decay for a long time. Numerous projects for its conversion into a hotel were conceived in the first half of the 20th century. After a gradual evaluation process and exhausting debates on its future program, the Lazaretto complex was renovated in the late 1960s. However, its renovation did not resolve a dilemma about its use.

328

PROSTOR

2[46] 21[2013] 326-339 A. BAÆE, I. VIÐEN Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas…

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

na otoku Lokrumu, koja iz strateških razloga nikada nije dovršena.5 Problem karantene za rastuæu trgovinu i promet putnika ostao je još dugo neriješen, te iako se još krajem 16. stoljeæa razmišljalo o izgradnji lazareta na Ploèama, radovi na ostvarenju te zamisli poèeli su tek 1627. i trajali do 1647. godine.6 Sklop Lazareta na Ploèama sastoji se od pet identièno organiziranih odjeljenja, od kojih su tri istoèna nešto duža od zapadnih. Svako se odjeljenje rašèlanjuje u tri dijela - dvije izdužene pravokutne laðe otvaraju se nizom luènih otvora na središnje dvorište. Iz dvorišta se veliko kameno stubište uspinje do glavne, uzdužne interne komunikacije, uz koju se s južne strane pruža niz manjih zgrada, a sa sjeverne ga zatvara visok ogradni zid (Sl. 3.).

egdašnji karantenski sklop Lazareta, smješten na Ploèama, istoèno od dubrovaèke gradske jezgre, nesumnjivo je jedan od najznaèajnijih arhitektonskih spomenika zdravstvene kulture u Hrvatskoj.1 Iako fizièki izdvojeni iz povijesne jezgre omeðene sustavom zidina i utvrda, Lazareti su u funkcionalnom, oblikovnom i vizualnom smislu njezin sastavni dio (Sl. 2.).2 U Dubrovniku - gradu koji je svoj izniman gospodarski i kulturni napredak temeljio na kopnenoj i morskoj trgovini te kao takav bio stjecište brojnih putnika i robe - vjerojatno potaknuta pandemijom kuge koja je poharala europski kontinent sredinom 14. stoljeæa, pojavila se, èini se, prva odluka o utemeljenju karantene u povijesti europskoga zdravstva.3 Naime, dubrovaèko je Veliko vijeæe 23. srpnja 1377. godine donijelo odluku da oni koji dolaze iz kugom zaraženih krajeva ne smiju uæi u grad Dubrovnik niti doæi na njegov teritorij, nego æe biti poslani na otoèiæ Mrkan pred Cavtatom ili u Cavtat na mjesec dana.4 Udaljenost spomenutih položaja potaknula je osnivanje lazareta na Danèama, koji je tijekom 15. stoljeæa nekoliko puta ureðivan i pregraðivan, iako se u pojedinim situacijama i dalje izoliralo putnike i robu na otoèiæima pred Cavtatom, ali i na drugim za tu svrhu pogodnim mjestima. Zbog iznimno narasloga opsega dubrovaèke trgovine u 16. stoljeæu, kapacitet lazareta na Danèama bio je premalen pa je dubrovaèka vlada odluèila 1534. godine podignuti veæu karantensku graðevinu

Karantena (lazareti) u starome Dubrovniku bila je ponajprije institucija, a ne graðevina, premda je sklop zgrada na Ploèama danas postao njezin sinonim. Lazareti su pripadali u nadležnost Zdravstvenoga magistrata sastavljenog od petorice vlastelina (Officiali alla Sanità) koji su propisivali praktiène mjere protiv širenja zaraznih bolesti. Upravljanje Lazaretima bilo je povjereno kapetanu Lazareta i njegovu zamjeniku, koji su tu, zajedno s pomoænim osobljem, morali stanovati za trajanja mandata.7 S obzirom na iznimnu gospodarsku i stratešku važnost Lazareta za Dubrovnik, sklop je tijekom èitavoga razdoblja trajanja Dubrovaèke Republike bio dobro i redovito održavan iz državnih sredstava, a posljednji veæi graðevni zahvat na njemu obavljen je 1784. godine.8

LAZARETI TIJEKOM 19. STOLJEÆA LAZARETTO COMPLEX DURING THE 19TH CENTURY Francuskom okupacijom (1806.) i ukinuæem Dubrovaèke Republike (1808.) nastupile su nove prilike za Lazarete. Zbog turbulentnih okupacijskih okolnosti zdravstvena služba nije mogla djelovati kao prije pa su se pojavile prijetnje zdravlju graðana i vojnika. Francu1 Na istoènoj jadranskoj obali s njime se mogao usporediti jedino karantenski sklop u Splitu, nažalost nestao razaranjem u Drugome svjetskom ratu. [Perojeviæ, 2002.] 2 Proširenjem zone 1994. godine i Lazareti su ukljuèeni u cjelinu Dubrovnika uvrštenu na Listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a. 3 Mitiæ, 1980: 85-90; Blažina-Tomiæ, 2007: 17-39; Ravanèiæ, 2010: 50 (s ranijom literaturom) 4 Tekst odluke naveden prema: Blažina-Tomiæ, 2007: 81-83. 5 Tijek gradnje ranijih dubrovaèkih lazareta naveden prema: Bazala, 1952: 293-303; Beniæ, 1961: 106-108; Jeremiæ-Tadiæ, 1938: 112-114; Šundrica, 2009.a: 11-20. 6 Prema izraèunu povjesnièara Zdravka Šundrice za potrebne graðevinske radove na Lazaretima od 25. travnja 1627. do 25. rujna 1643. isplaæena je iz državne blagajne impresivna svota od ukupno 17.293,58 zlatnih dukata. [Šundrica, 2009.a: 53] 7 Bazala, 1952: 303-304

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas… A. BAÆE, I. VIÐEN

ska vlast osnovala je uskoro novo tijelo za brigu o javnome zdravlju kojeg je glavna preokupacija tijekom 1808. i 1809. godine bila da se Lazaretima vrati funkcija za koju su graðeni, jer je vojska pojedine zgrade unutar sklopa uzurpirala za svoje potrebe.9 Novoosnovano Zdravstveno povjerenstvo (Commissione sanitaria) izdalo je u svibnju 1808. detaljan pravilnik za funkcioniranje Lazareta, nastojeæi ih zajedno s okolnim zgradama na Ploèama privesti prijašnjoj svrsi, a ustroj rada uglavnom je nalikovao onome iz doba Republike.10 Nakon završetka napoleonskih ratova i nastupom austrijske vlasti 1815. godine Lazareti su zadržali dotadašnju funkciju. Kao iznimno važnu instituciju, obišao ih je i austrijski car Franjo I. prilikom posjeta Dubrovniku 1818. godine, o èemu je ostavio dnevnièki zapis.11 Takoðer, Lazarete je u svojoj knjizi o dubrovaèkome okrugu iz 1827. godine opisao zaslužan okružni inženjer Lorenzo Vitelleschi, donoseæi i tlocrt sklopa.12 Gospodarske su prilike u Dubrovniku tijekom prva tri desetljeæa 19. stoljeæa bile iznimno teške, no do 1830-ih godina trgovina se postupno oporavila pa je u Lazarete ponovno poèeo pristizati veæi broj trgovaca i robe.13 Austrijske vlasti preustrojile su zdravstvenu službu, ali je hijerarhijski ustroj upravljanja Lazaretima ostao uglavnom slièan prijašnjem. Suprotno uvriježenoj predrasudi o zamiranju života i duha u Dubrovniku 19. stoljeæa, Lazareti su u svojoj izvornoj funkciji manjim ili veæim intenzitetom bili još dugo nakon nestanka Republike, o èemu svjedoèe saèuvane upisne knjige robe i putnika, kao i drugi uredno voðeni službeni spisi pohranjeni u zasebnoj arhivskoj seriji Državnoga arhiva u Dubrovniku. Godina ukidanja Lazareta kao zdravstvene institucije nije toèno utvrðena, no prema saèuvanim arhivskim spisima èini se da je to bilo oko 1872. godine.14 Takvu dataciju potvrðuje i èinjenica da su za Hercegovaèkoga ustanka 1875.-1876. godine zgrade Lazareta poslužile zbrinjavanju velikoga broja izbjeglica iz zaleða, a to svakako ne bi bilo moguæe da su zgrade bile u karantenskoj funkciji.15 8 Lentiæ-Kugly, 1988.-1989.: 277-279 9 Vukoviæ, 1999: 40; Šundrica, 2009.b: 127-130 10 Iz toga razdoblja potjeèe i sumarni grafièki prikaz Lazareta s upisanim funkcijama pojedinih graðevina unutar sklopa i u njegovoj okolici. [Beritiæ, 1960: 61-84] 11 Krmpotiæ, 2002: 308 12 Vitelleschi, 2002: 93-94 13 Æosiæ, 1999: 186 14 U službenom Godišnjem priruèniku Kraljevine Dalmacije (Manuale del Regno di Dalmazia) za 1872. navodi se kako je pomorska zdravstvena služba temeljito reorganizirana prethodne 1871. godine i èini se da se Lazareti na Ploèama više ne spominju u svojoj izvornoj funkciji. [HR-DADU-107, inventar] 15 Bersa, 2002: 273; Evans, 1965: 330 16 HR-DADU-298 17 Beritiæ, 1960: 61-66

Zasad nije poznato jesu li se u razdoblju prve polovice 19. stoljeæa izvodili veæi zahvati na zgradama, ali usporeðujuæi starije prikaze Lazareta (ponajprije one iz 1784. i 1808. godine, te nacrt inženjera Lorenza Vitelleschija iz 1827. godine) s jednim od najranijih fotografskih prikaza Dubrovnika, nastalim oko 1868. godine, može se zakljuèiti kako je vanjski izgled karantenskoga sklopa ostao nepromijenjen (Sl. 1.).16 Osim što pruža uvid u stanje Lazareta u drugoj polovici 19. stoljeæa, spomenuta fotografija svjedoèi i o izvornom, funkcionalno neraskidivom odnosu Lazareta i Tabora, prostranoga ograðenog platoa pred Vratima od Ploèa, koji je zapravo bio završetak karavanskoga puta. U sklopu Tabora nalazile su se zgrade ‘han’ i ‘èardak’ za smještaj stranih trgovaca i turskoga konzula (emina), fontana ‘Meðed’ te prolazni bazen za raskuživanje stoke (Sl. 4.). Tabor je s Lazaretima bio povezan presvoðenim prolazom ispod puta koji je iz grada vodio prema Sv. Jakovu i Župi dubrovaèkoj. Neposredno uz Tabor nalazila se i crkva sv. Antuna Opata trgovaèke bratovštine Antuninâ. Za razliku od Lazareta, prostor Tabora od druge je polovice 19. stoljeæa doživio naglu preobrazbu; država (državni Demanij) prodala je terene i zgrade dubrovaèkoj opæini na dražbi 1883. godine, koja ih je dalje preprodavala privatnim osobama za gradnju kuæa.17 Posljednji ostatci Tabora te izvoran prostorni odnos Lazareta i neposrednoga kopnenog okoliša konaèno su nestali izgradnjom gimnazijske zgrade zapoèete 1913. godine. Po odlasku hercegovaèkih izbjeglica, sklop karantene na Ploèama korišten je uglavnom kao skladišni prostor pod vojnom upravom, a spoèetka toga ‘postkarantenskoga’ razdoblja zabilježeno je i jedno veæe ošteæenje Lazareta - u listopadu 1878. godine, kada se zapalilo uskladišteno sijeno, nakon èega je

326-339 21[2013] 2[46]

PROSTOR

329

Sl. 2. Zraèna snimka Dubrovnika s naznaèenim položajem Lazareta Fig. 2. Aerial view of Dubrovnik with Lazaretto complex

Sl. 3. S. Beniæ: Lazareti na Ploèama, aksonometrija, 1961. Fig. 3. S. Beniæ: Lazaretto complex in Ploèe, axonometric projection, 1961

Sl. 4. Dubrovnik oko 1868., detalj fotografije, prostor Tabora - dolje lijevo vidi se crkva sv. Antuna Opata, iznad nadsvoðeni prolaz za Lazarete, prolazni bazen za stoku i èesma „Meðed”, gore desno zgrade Han i Èardak Fig. 4. Dubrovnik around 1868, photograph detail, Tabor area - Church of St Anthony the Abbot bottom left, vaulted passageway to Lazaretto above, cattle area and ”Meðed” cistern, Han and Èardak houses top right

330

PROSTOR

2[46] 21[2013] 326-339 A. BAÆE, I. VIÐEN Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas…

Sl. 5. A. Keller: Hotel i kur-salon na Lazaretima, nacrt južnog proèelja, 1911. Fig. 5. A. Keller: Hotel and kursalon in Lazaretto, south facade, drawing, 1911

zgrada popravljena i vraæena u skladišnu funkciju.18 Iako su se veæ tada javljala mišljenja kako bi taj veliki prostor pred gradom trebalo bolje iskoristiti, stanje je zadugo ostalo nepromijenjeno.19

PLANOVI ZA IZGRADNJU HOTELA NA LAZARETIMA PLANS FOR HOTEL CONSTRUCTION IN LAZARETTO Prvo poznato rješenje za preureðenje Lazareta potjeèe iz 1911. godine, iz doba kada su sklopom još uvijek upravljale austrijske vojne vlasti, a izradio ga je beèki arhitekt Alfred Keller. Rješenje za izgradnju hotela s kur-salonom na mjestu Lazareta nastalo je u sklopu projekta za razvoj turizma „Društva za promicanje narodno-gospodarskih interesa Kraljevine Dalmacije”.20 Kao i kod veæine projekata koje izraðuje za hrvatsko priobalje, Keller koncepciju temelji na slikovitoj projekciji mediteranske arhitekture, nastojeæi, u duhu vremena, izbjeæi doslovne stilske reminiscencije. Voðen željom da se uklopi u urbano tkivo, na razmeði povijesne jezgre i vrtnoga predgraða, usitnjen, visinski razlomljen volumen arhitekt prožima brojnim poluotvorenim prostorima - trijemovima i loðama, te vrtovima, pri èemu od izvorne strukture Lazareta zadržava tek liniju obalnoga zida (Sl. 5.).21 Nakon završetka Prvoga svjetskog rata Lazareti i dalje ostaju u vojnom posjedu, sada Vojnoga erara Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Iako je Opæina dubrovaèka s Vojnim erarom uspjela ugovoriti razmjenu dobara još 1921. godine (u zamjenu za gradske zidine i tvrðave, palaèu Sponzu, žitnicu Rupe, Lazarete i druge graðevine unutar povijesne jezgre Eraru se trebao ustupiti sklop domobranske vojarne u Gružu), ugovor nije u potpunosti ostvaren sve do travnja 1930. godine.22 Tijekom gotovo punoga desetljeæa proteklog izmeðu potpisivanja ugovora i njegove provedbe, vojne su vlasti i dalje nesmetano gospodarile Lazaretima, dajuæi ih u zakup kao skladišne prostore i staje.23

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Opæina je, pak, s druge strane, nestrpljivo išèekivala primopredaju i veæ je 1928. godine stupila u pregovore s Graðevnim i hotelskim društvom „Dubrovaèka rivijera” oko ustupanja prostora klaonice i „zemljišta zvanog Lazareti” za izgradnju hotela s kur-salonom.24 Društvo, u kojem je uz nekoliko dubrovaèkih uglednika kapital uložio i imuæan estonski poduzetnik William Zimdin, bilo je zainteresirano za nekoliko pogodnih lokacija u neposrednoj blizini povijesne jezgre, poput Pila i Danaèa, a opæinske su se vlasti, nastojeæi potaknuti razvoj turizma, bile spremne ugovorom obvezati na brojne ustupke. Sklapanje ugovora otežavalo je otezanje vojnih vlasti oko konaène primopredaje Lazareta, a „Dubrovaèka rivijera” u meðuvremenu je, sredinom 1929. godine, na dražbi kupila obližnji hotel „Odak”, te je u okolnostima velike svjetske ekonomske krize oèito bila sve manje zainteresirana za neizvjesne investicije.25 Pregovori su trajali još neko vrijeme, Lazareti se spominju u kontekstu izgradnje javnog šetališta i kupališta sa zimskim bazenima, no konaèni dogovor nije postignut.26 Iako se može pretpostaviti da je tijekom trajanja pregovora izraðeno više idejnih rješenja 18 „Donja strana zgrade zvana baðafer (shrana) gotovo sva izgori. (…) Kad nastane Austrijsko vladanje Lazareti padoše u vojnièke ruke premda do skora bijaše upravitelj Lazaretâ od vlade plaæen. Sad na onome mjestu ne vidiš ino nego tužno garište, ali vlada odmah se je potežila da popravi zgradu ošteæenu i veæ su se na jagmi kamenari gonili ko æe da obnovi Lazarete. Tako æe se ona golema zgrada opet uzdignuti na korist èovjeèanstvu za koje je i zgraðena bila.” [*** 1878: 131-132] 19 U eseju Smrt dubrovaèkijeh stijena, najvažnijemu tekstu toga razdoblja kada je o doživljaju dubrovaèkih spomenika rijeè, povjesnièar i književnik Lujo Vojnoviæ se, doduše, ne referira izravno na Lazarete, ali podrazumijeva sve arhitektonske spomenike koji su u tom trenutku bili državno (vojno), a ne gradsko (opæinsko) vlasništvo. [Vojnoviæ, 1912: 155-165] 20 „Verein zur Förderung der volkswirtschaftlichen Interessen des Königsreiches Dalmatien” osnovano je u Beèu 1894. godine, a meðu aktivnostima kojima se nastojalo unaprijediti gospodarstvo Dalmacije bio je i razvoj turizma. Godine 1910. Društvo za izradu nacrta pet hotela angažiralo je arhitekta Kellera, što je on u razdoblju od 1911. do 1913. i ostvario. Hoteli su se trebali podiæi u Splitu, Trogiru, Kotoru, Trstenom, te u Dubrovniku na mjestu Lazareta. [Piploviæ, 1999: 272-274; Periæ, 1983: 72-74; Èuliæ, 1928: 5-7; Kranjèeviæ, 2012: 11-13]

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas… A. BAÆE, I. VIÐEN

326-339 21[2013] 2[46]

PROSTOR

331

za novogradnje na Lazaretima, saèuvan je jedino projekt koji potpisuje slabo poznati inženjer Gjuro Linardoviæ, zaposlenik Direkcije pomorskog saobraæaja u Splitu. Prema ovome je projektu hotel, voluminozna višekatnica s 210 soba, smješten zapadno, a kur-salon, zasebna manja graðevina s bazenom u suterenu, istoèno. Zgrade na razini suterena povezuje prostrana, terasom natkrivena ‘promenada’, prema moru rastvorena arkadama. Autor se, prema vlastitim rijeèima, pri projektiranju graðevina vodio ‘stilom dogane’, odnosno palaèe Sponza, no oèito u vrlo slobodnoj interpretaciji predloška (Sl. 6).27 U tadašnjemu lokalnom tisku izgradnja na mjestu Lazareta popraæena je tek manjom polemikom, no stajalište da „današnje gragjevine Lazareta predstavljaju relativnu neznatnu vrijednost” ne dovodi se u sumnju pa se rasprava svodi na pitanje je li prostor Lazareta bolje iskoristiti za gradnju hotela, javnog kupališta ili velike poljane - šetališta, uz koju bi se sa sjeverne strane, na prostoru Ploèa, formirao niz hotelske izgradnje.28 Tijekom razdoblja koje je obilježila svjetska ekonomska kriza zanimanje za Lazarete iz razumljivih je razloga potpuno prestalo. Tek se u drugoj polovici tridesetih godina pitanje ponovno aktualizira, kada je za Lazarete tadašnji opæinski naèelnik Ruðer Bracanoviæ zainteresirao brodovlasnika Boža Banca. Pregovori Opæine s Božom Bancem, odnosno „Jugoslavenskim Lloydom” a.d., oko preuzimanja Lazareta poèeli su u ljeto 1936. godine i trajali do poèetka 1937. godine, kada Banac u ime „Jugoslavenskog Lloyda” odustaje od kupnje smatrajuæi uvjete konaènoga kupoprodajnog ugovora, odobrenog od Opæinskoga vijeæa, nepovoljnima. Tijekom pregovora, u jesen 1936. godine, Banac je naruèio èak tri idejna projekta za hotel, o èemu poslije, obrazlažuæi u otvorenome pismu odu21 HR-DADU-GPOD, kut. 121/15 22 Beritiæ, 1955: 213; Viðen, 2005.-2006.: 15 23 *** 1924: 4-5 24 HR-DADU-„Kursalon” 25 *** 1929.b: 2 26 HR-DADU-GPOD, kut. 121/15; HR-DADU-„Kursalon” 27 HR-DADU-GPOD, kut. 185/19 28 *** 1930.a: 5; *** 1930.b: 5; *** 1930.c: 3 29 HR-DADU-GPOD, kut. 121/15; *** 1937.b: 5-9 30 *** 1937.a: 3. Zanimljivo je i viðenje Nevena Šegviæa gotovo pet desetljeæa poslije: „Treba navesti da su tada Lazareti bili u ruševnom stanju, potpuno nesanirani i da je bilo govora o njihovu uklanjanju. Meðutim, tlocrt, njihova kontura, bila je inspirativna. To je svakako odvažan pristup takvu zadatku. Preuzevši osnovnu tlocrtnu ideju i razradivši je u novu zamisao velikog hotela, koji nosi u sebi sve bitne elemente u našem prostoru ostvarene arhitekture, dakle cijelo jezièno bogatstvo te arhitekture. Tu su arkade, predvorje, loggia, elementi dubrovaèkih ljetnikovaca još do danas nedovoljno istraženi, a kojih vrijednosti superiorno nadilaze mnoge današnje realizacije.” Autor se ipak ograðuje zakljuèkom kako bi „Ostvarenjem tog projekta vjerojatno (...) nastala kolizija sa svom dubrovaèkom aglomeracijom”. [Šegviæ, 1983.-1984.: 8]

stajanje od kupnje Lazareta, piše: „Nekoliko dana prije Božiæa bili su mi u Zagrebu predati svi naruèeni projekti. Megju njima je bio projekat uvaženih arhitekata Gomboša i Kauzlariæa, onda onaj opæe poznatog struènjaka za gradnju hotela g. prof. Kellera iz Beèa, te konaèno projekat gg. arhitekata Biliniæa i Horvata. Ovaj je posljednji izragjen pod nadzorom samog Ivana Meštroviæa, te kad smo moji prijatelji i ja upoznali te planove, bili smo prosto ushiæeni, a s nama i svi oni, megju njima mnogi i vrlo uvaženi struènjaci, koji su imali prilike da ih ovdje vide.”29 Perspektivni prikazi hotela Lavoslava Horvata i Harolda Biliniæa objavljeni su kao prilog èlanku Kao pjesma lijepe buduænosti u listu „Hrvatska dubrava”. Hotel je, prema navodu, trebao imati 180 soba, koncertnu dvoranu s 1250 mjesta, bazen i parnu kupelj, nekoliko restorana, izložbenu dvoranu te vrt smješten na prostoru tadašnje klaonice. Pisac èlanka dijeli s Bancem oduševljenje projektom hotela, koji bi „samo doprinio cjelokupnom vrlo slikovitom izgledu sljubljene slike grada i Ploèa”.30

Sl. 6. Gj. Linardoviæ: Hotel i kur-salon na Lazaretima, nacrt južnog proèelja, 1929. Fig. 6. Gj. Linardoviæ: Hotel and kursalon in Lazaretto, south facade, drawing, 1929

Horvatovo i Biliniæevo rješenje predviðalo je i uklanjanje svih graðevina zapadno od ulaznog atrija novog hotela do Vanjskog mosta

Sl. 7. L. Horvat i H. Biliniæ: Hotel na Lazaretima i plato Ploèa, perspektivni prikaz, 1936.-1937. Fig. 7. L. Horvat and H. Biliniæ: Hotel in Lazaretto and Ploèe plateau, perspective, 1936-1937

332

PROSTOR

2[46] 21[2013] 326-339 A. BAÆE, I. VIÐEN Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas…

Sl. 8. A. Keller: Hotel i kur-salon na Lazaretima, nacrt južnog proèelja, 1936. Fig. 8. A. Keller: Hotel and kursalon in Lazaretto, south facade, drawing, 1936

Sl. 9. M. Kauzlariæ i S. Gomboš: Hotel na Lazaretima, perspektivni prikaz, 1936. Fig. 9. M. Kauzlariæ and S. Gomboš: Hotel in Lazaretto, perspective, 1936

od Ploèa - klaonice i nekoliko stambenih kuæa, te stvaranje prostranoga, terasasto organiziranog platoa.31 Purifikacija platoa provedena u širokim potezima potpuno je u skladu s oblikovnim monumentalizmom hotela, koji prije negoli u lokalnoj tradiciji uzore može imati meðu ostvarenjima bliskim ukusu tadašnjih totalitarnih režima (Sl. 7.). Oèuvana su i druga dva rješenja Banèeva internoga arhitektonskog natjeèaja; Alfred Keller preinaèio je vlastiti projekt iz 1911. godine, uglavnom zadržavši raniji oblikovni i prostorni koncept, dok su Mladen Kauzlariæ i Stjepan Gomboš, dosljedni modernistièkim naèelima, koncepciju temeljili na meðuodnosu velikih kubiènih volumena, bez znatnijih ustupaka lokalnom koloritu (Sl. 8. i 9.).32 U Državnom arhivu u Dubrovniku pohranjeni su i nedatirani nacrti za hotel na mjestu Lazareta koje je izradio pariški arhitekt Georges Appia.33 Vjerojatno je i taj projekt nastao tijekom druge polovice tridesetih godina, a naruèitelj bi mogla biti „Dalmatinska rivijera”, odnosno William Zimdin koji je 1936. godine ponovno izrazio interes za Lazarete, no Opæina je, priklonivši se „Jugoslavenskom Lloydu”, njegovu ponudu odbila. I taj projekt, kao i svi dosad predstavljeni, potpuno negira

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

postojeæe povijesne strukture, vodeæi raèuna jedino o uklapanju novogradnje u okoliš, u ovom sluèaju izmicanjem volumena hotela prema zapadu, dok bi se u istoènome dijelu smještanjem pristupnog atrija, povezanog s perivojem planiranim na mjestu klaonice, djelomièno rastvorile vizure s Ploèa prema moru (Sl. 10.).

PREMA KULTURNO-UMJETNIÈKOJ VALORIZACIJI

TOWARDS CULTURAL AND ARTISTIC EVALUATION U drugoj polovici tridesetih godina, usporedno s nastojanjima krupnoga kapitala i dubrovaèke Opæine da Lazarete privedu hotelskoj svrsi, postupno jaèa svijest o kulturno-povijesnoj i arhitektonskoj vrijednosti Lazareta. Prvi se izgradnji hotela na mjestu Lazareta javno usprotivio Lujo Vojnoviæ 1937. godine tekstom Vivisekcija Dubrovnika u tjedniku „Javnost”. Vojnoviæ, koji je sve do kraja èetvrtog desetljeæa uživao nedodirljiv status arbitra u pitanjima oèuvanja dubrovaèkih tradicija, oštro je napao zagovaratelje izgradnje hotela, nazvavši ih „neronima i vivisektorima”.34

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas… A. BAÆE, I. VIÐEN

Sljedeæe, 1938. godine, o pitanju Lazareta u beogradskoj „Politici” piše Safet Burina, tada profesor dubrovaèke gimnazije.35 Autor nabraja sve prijašnje inicijative za pregradnju Lazareta u hotel, a opisuje i posljednju, spoèetka 1938. godine, kada je grupa austrijskih bankara navodno ponudila dubrovaèkoj Opæini zajam za podizanje hotela po projektu arhitekta Kellera. Vjerojatno se radilo o inaèici projekta koju je Keller ranije ponudio „Jugoslavenskom Lloydu”. U tekstu se iznose suprotstavljena stajališta: „Mi volimo svoju prošlost i naše spomenike, i ljubomorno ih èuvamo. Ali život traži svoje. Nešto se mora i žrtvovati. Dubrovniku Lazareti ne donose nikakve koristi. Lazarete treba srušiti i napraviti objekte koji æe odgovarati zahtjevima modernog vremena.” Protiv takvog razmišljanja bio je Lujo Vojnoviæ: „Dubrovnik je kamen jedinstvene izrade, i ako mu se digne jedna jedina od ovih skromnih graðevina, - koje sve zajedno saèinjavaju njegov jedinstven èar, - Dubrovnik æe prestati da bude jedno od najlepših i najoriginalnijih mesta.” Konaèno, iz èlanka doznajemo i stajalište tadašnjega konzervatora Koste Strajniæa, inaèe iznimno agilnog kod svih dubrovaèkih arhitektonskih i urbanistièkih pitanja, a koji se do tada, što je vrlo neobièno, nije izjašnjavao o sudbini Lazareta: „Treba na svaki naèin spreèiti rušenje ovog dragocenog i istorijskog spomenika.”36 U travnju iste, 1938. godine, u splitskom „Novom dobu” objavljen je opširan i iznimno sadržajan tekst dr. Vinka Foretiæa Stari dubrovaèki lazareti na Ploèama.37 Autor daje kratak povijesni pregled razvoja lazareta u Dubrovniku i pokušava objasniti negativno stajalište šire javnosti prema Lazaretima: „Prisustvo klaonice u blizini historijskih lazareta uèinilo je, da su se i oni u oèima jednog dijela graðanstva tako reè kompromitirali. Gradska opæina naime unajmljuje lazarete mesarima za držanje stoke i sušenje koža te koèijašima kao staje za konje. Jedan dio služi za stanovanje najbijednijih slojeva stanov31 Paladino, 2011.a: 479; Paladino, 2011.b: 247 32 HR-DADU-GPOD, kut. 121/15; MGZ-MK; Baæe, 2010: 111 33 HR-DADU-PPGP, mapa XIX 21 a-d 34 Vojnoviæ, 1937.a: 135-136. Kritièki osvrt na Vojnoviæev tekst objavljen je u lokalnom tjedniku „Dubrovnik”, takoðer pod naslovom Vivisekcija Dubrovnika. Ubrzo je uslijedio autorov odgovor „... da se ne iskvare crte Dubrovnika”, objavljen u istom tjedniku. [*** 1937.c: 6; Vojnoviæ, 1937.b: 1] 35 Burina, 1938: 8 36 Burina, 1938: 8 37 Foretiæ, 1938: 8 38 Foretiæ, 1938: 6-7. Dvije godine poslije, u srpnju 1940., Foretiæ u lokalnom tisku objavljuje kraæi èlanak Lazareti pred opasnošæu rušenja i park Ilijine Glavice pred pogibelji uništenja. Naime, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja izgradnje hotela javila se zamisao o gradnji puèke i graðanske škole na mjestu Lazareta. [Foretiæ, 1940: 3] 39 MK-KDU-Lazareti

ništva. (...) Iz klaonice i lazareta širi se po Ploèama strašan zadah. Lazareti, dovedeni krivnjom opæinskih upravljaèa u ovakovo stanje, postali su u Dubrovniku sinonim neèistoæe i neurednosti, te su mnogi skloni njihovu rušenju. Meðutim problem je krivo postavljen. Lazarete treba oèistiti i urediti, a ne ukloniti.” Autor zatim obrazlaže arhitektonsko i urbanistièko znaèenje Lazareta te nudi i svoju viziju njihove funkcije u buduænosti: „Pitanje klaonice i lazareta treba riješiti tako, da se klaonica što prije ukloni, lazareti oèiste i restauriraju u prvobitnom stanju kao znameniti kulturni spomenik Dubrovnika, a za hotele ima na divnoj i prostranoj dubrovaèkoj rivijeri izobilje krasnih i podesnih mjesta. (...) Uredimo lazarete tako, da se oni, nekoæ otvoreni a sada zazidani lukovi ponovno otvore, i evo nam idealnog mjesta za lapidarij.”38

RAZDOBLJE NAKON DRUGOGA SVJETSKOG RATA

PERIOD FOLLOWING WORLD WAR II Nedugo po završetku Drugoga svjetskog rata ponovno oživljava interes za Lazarete. U ožujku 1947. godine poèasni dubrovaèki konzervator Lukša Beritiæ izvještava Konzervatorski zavod za Dalmaciju u Splitu o namjeri gradnje plivaèkoga bazena na Ploèama, i to na mjestu klaonice, no ujedno izražava bojazan da æe taj zahvat potaknuti rušenje Lazareta jer prostor klaonice za tu svrhu nije dovoljan, a dopis sliènog sadržaja upuæuje i u rujnu.39 U studenome iste godine povjerenstvo Narodnoga odbora grada Dubrovnika razmatralo je aktualne graðevinske probleme, meðu ostalim i pitanje Lazareta, te zakljuèilo da treba „prostore i dvorište Lazareta adaptirati u kombinat restoranskih, kabinskih, društvenih i ostalih kupališnih prostorija i terasa. Gornji dio velikog prilaznog dvorišta da služi parkiranju luksuznih kola sa nasadima ukla-

326-339 21[2013] 2[46]

PROSTOR

333

Sl. 10. G. Appia: Hotel na Lazaretima, tlocrt prvoga kata, oko 1936. (?) Fig. 10. G. Appia: Hotel in Lazaretto, first-floor plan, around 1936 (?)

334

PROSTOR

2[46] 21[2013] 326-339 A. BAÆE, I. VIÐEN Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas…

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Godine 1958. izraðen je projekt „Ureðenja kupališta na Ploèama” koji je ukljuèivao i graðevnu prilagodbu istoènoga dijela Lazareta za kupališne kabine.46 Projektom je bilo predviðeno preoblikovanje prilaznih stubišta za dva istoèna dvorišta i izvedba stubišta uz južno proèelje za izlaz na obalu. Tomu se usprotivio Konzervatorski zavod za Dalmaciju i predložio moguæe produženje prilaznih stubišta, dok se za vanjsko stubište tražilo da bude privremeno i rastavljivo. Izvedba projekta poèela je 1959. godine, a nakon odreðenih pritisaka Konzervatorski je zavod pristao na preoblikovanje jednoga unutrašnjega prilaznog stubišta prema projektnoj dokumentaciji.47 U krajnjoj istoènoj laði ureðene su svlaèionice i tuševi pa je ona novouspostavljenim vratima i stubištem povezana s gradskim kupalištem Banje. Sl. 11. Lazareti oko 1950., razglednica Fig. 11. Lazaretto around 1950, post-card

njanjem svih raznih baraka i nepodesnih prigradnja. O tome naèiniti detaljni projekt”. Predlaže se i izvedba obalnoga puta pred Lazaretima.40 U studenome sljedeæe, 1948. godine, Beritiæ javlja Konzervatorskom zavodu za Dalmaciju da su radovi na Lazaretima obustavljeni. Trebalo je, naime, izvršiti radove konzerviranja, no zbog nedostatka sredstava radovi su obustavljeni nakon što je uklonjeno nekoliko krovišta, „te cijeli objekt daje dojam ruševine”, a na opasnosti po graðevinu zbog prekida radova upozorava i u veljaèi i travnju 1949. godine (Sl. 11.-13.).41

Sl. 12. Lazareti prije poèetka obnove 1967. Fig. 12. Lazaretto prior to 1967 renovation Sl. 13. Lazareti prije poèetka obnove 1967. Fig. 13. Lazaretto prior to 1967 renovation

Interes javnosti za stanje i buduæe ureðenje Lazareta ogleda se i u novinskim èlancima koji se u to doba pojavljuju u lokalnim novinama i èasopisima. Meðu njima je i onaj konzervatora Cvita Fiskoviæa iz 1952. godine u kojem se zalaže za bezuvjetno èuvanje arhitektonskoga i spomenièkoga integriteta Lazareta, nastavak zastale obnove i pronalaženje primjerene namjene.42 Iste godine povjesnièar medicine dr. Vladimir Bazala objavljuje dotad najiscrpniji èlanak (temeljen uglavnom na arhivskim izvorima) o nastanku institucije i graðevnom razvoju dubrovaèkih karantenskih sklopova, ukljuèujuæi i Lazarete na Ploèama.43 Zanimljiv je i èlanak objavljen 1954. godine u èasopisu „Naše more” u kojem se sumiraju dotadašnje rasprave o sudbini Lazareta i donose novi prijedlozi. Nepotpisani autor obrazlaže dva radikalno suprotstavljena stajališta - za izgradnju zamjenskih graðevina ili za potpuno oèuvanje u izvornom obliku, te donosi treæi, kompromisni, kojim se apriorno priznaje spomenièki status sklopa, ali i inzistira na traženju primjerene suvremene namjene.44 U èlanku se iznosi i mišljenje sveuèilišnoga profesora i uglednoga lijeènika dr. Antuna Šercera koji predlaže ureðenje javnoga zatvorenoga higijenskog kupališta s parnim kupeljima.45

Godine 1961. arhitekt Slavomir Beniæ objavljuje èlanak Konzervatorsko-urbanistièki problemi Dubrovnika - Dubrovaèki Lazareti. Uz pregled povijesnoga razvoja sklopa autor se zalaže za pronalazak primjerene suvremene namjene kao najboljeg jamca opstanka svakoga spomenika. Kao poželjnu namjenu za Lazarete vidi glavnu gradsku tržnicu i opskrbni centar, koji bi se u njih mogli smjestiti bez veæih preinaka.48 Lazareti su nekoliko godina poslije bili predmetom interesa Centra za prouèavanje turizma iz Dubrovnika, koji je 1964. godine izradio elaborat pod naslovom Lazareti i turizam - prilog diskusiji. Umjesto iskljuèivo ugostiteljske, kupališne ili trgovaèke namjene, zakljuèak elaborata predlaže ureðenje stalnoga gospodarsko-turistièkog sajma koji bi promovirao ponudu grada i regije uz sadržaje koje bi potencijal toga stalnog sajma uèinili ne samo turistièkim veæ i gospodarskim.49 Dugo išèekivana cjelovita rekonstrukcija Lazareta konaèno je poèela u listopadu 1967. godine prema projektu arhitektonskog biroa 40 MK-KDU-Lazareti 41 MK-KDU-Lazareti 42 Fiskoviæ, 1952: 3 43 Bazala, 1952: 293-308 44 *** 1954: 67-69 45 „Po ovome mišljenju, Lazarete kao spomenik prošlosti treba svakako oèuvati, ali ih treba ujedno i oživjeti. Na starim temeljima, ali novim sredstvima, produžujuæi na taj naèin tradiciju ove ustanove, koja povezuje dva osnovna i bitna elementa: more i zdravlje. U obnovljenoj zgradi Lazareta trebalo bi uspostaviti jednu ustanovu za higijenu i kulturu tijela, kakva je u Dubrovniku neophodno potrebna i za vlastito stanovništvo, a koja bi ujedno predstavljala posebnu atrakciju i za domaæe i strane turiste. (...) Njegov smještaj ne bi tangirao arhitektonski i kulturno-historijski znaèaj spomenika, a odgovarao bi zahtjevima nauke, a sve to u skladu s interesima društvenog, urbanistièkog i turistièkog razvoja. Lazareti bi nastavili svoj život kao sanitetska ustanova u novim, savremenim uslovima.” [*** 1954: 69] 46 HR-DADU-423-graðevinska dozvola 05-8387/1 od 12.11.1958. Projektno rješenje izradio je arhitekt Jozo Dražiæ, projektni biro „Arhitekt”. 47 MK-KDU-„Lazareti”

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas… A. BAÆE, I. VIÐEN

326-339 21[2013] 2[46]

PROSTOR

„Arhitekt” iz Dubrovnika. Radove je pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika kulture, s konzervatoricom Dubravkom Beritiæ na èelu, najveæim dijelom izvela tvrtka „Graditelj” iz Dubrovnika. Uklonjene su mnoge novije pregradnje i dogradnje te provedena istraživanja i dokumentiranje sklopa.50 Krovišta su obnovljena prema izvornome izgledu, rekonstruirani su brojni ošteæeni i nedostajuæi kameni elementi (vijenci, konzole, okviri otvora, lukovi, stubišta), izvedeno novo vanjsko i unutrašnje poploèenje te uvedene suvremene instalacije (Sl. 14. i 15.).51

IZMEÐU DVIJU OBNOVA (1969.-2013.) BETWEEN THE TWO RENOVATIONS (1969-2013) Nakon što je obnova Lazareta u graðevinskome smislu dovršena ujesen 1969. godine, ponovno se javio problem namjene: suprotstavljena mišljenja i ovaj su put dovela u pitanje rehabilitaciju sklopa. Za razliku od meðuratnoga razdoblja, u široku javnu raspravu o buduæoj namjeni ukljuèili su se sada svi: od konzervatora, arhitekata i umjetnika, do ekonomista, gospodarstvenika, tijela opæinske uprave i investitora, a osnovano je i posebno opæinsko povjerenstvo koje je donijelo opširne smjernice za odreðivanje buduæe namjene Lazareta.52 Donesene smjernice odražavale su svijest o široj važnosti sklopa i ponudile nekoliko rješenja koja su ukljuèivala kulturnu, umjetnièku i turistièku namjenu.53 Iako se povjerenstvo založilo da se u Lazaretima ne otvara tržnica, ta je ideja ipak privremeno prevladala pa je 1974. godine iz povijesne jezgre preseljena gradska tržnica. Nakon suoèavanja s realnim problemima (otežan kolni pristup i dostava) te negodovanjem graðanstva, tržnica je nakon kratkotrajnog eksperimenta ipak vraæena na staro mjesto. 48 Beniæ, 1961: 111-113 49 *** 1964: 12-15 50 MK-KDU-Fototeka. Fotodokumentacija zahvata nalazi se u fototeci Konzervatorskoga odjela u Dubrovniku i za potrebe pisanja ovoga èlanka stavljena je na raspolaganje, na èemu autori zahvaljuju. 51 Ahmetoviæ, 1968: 3. Ukupna vrijednost svih radova iznosila je oko tristo milijuna dinara. 52 Alkoviæ, 1969: 5; Ahmetoviæ, 1970: 6 53 „...Lazareti se mogu optimalno valorizirati jedino ako se budu svestrano aktivirali i iskorištavali kao polifunkcionalni objekt. Zbog toga umjesto pojedinaènih i meðusobno nepovezanih ideja i prijedloga o parcijalnom korištenju treba poæi od jedne globalne koncepcije optimalnije valorizacije cjelokupnoga prostora Lazareta.” [Alfier, 1969: 4] 54 http://www.lazzarettonuovo.com [3.12.2013.] 55 http://www.museoomero.it/ [3.12.2013.] 56 Meðu korisnicima je prostora Art radionica Lazareti, osnovana 1988., koja je svojim radom na polju suvremene likovne i izvedbene umjetnosti - programima koje ostvaruje u suradnji s brojnim hrvatskim i inozemnim umjetnicima - postala relevantna institucija u nacionalnim okvirima. Uz Art radionicu prostore Lazareta koriste: Udruga Deša, programima usmjerena na oèuvanje tradicijskog

Dubrovaèki Lazareti kasnu valorizaciju i potragu za prikladnom suvremenom namjenom dijele s ostalim srodnim karantenskim sklopovima jadranskoga bazena. Za usporedbu, u 19. stoljeæu splitski lazaret korišten je kao skladište, venencijanski Lazzaretto Vecchio i Lazzaretto Nuovo bili su sve do druge polovice 20. stoljeæa u vojnome posjedu, a karantenski sklop u Anconi (djelo arhitekta Vanvitellija) korišten je kao vojna bolnica, a potom kao rafinerija šeæera i duhana. Izuzev nestaloga splitskog lazareta, i ostali su, poput dubrovaèkoga, revalorizirani tek u drugoj polovici 20. stoljeæa te su danas u funkciji javnih kulturnih institucija. Venecijanski Lazzaretto Nuovo pod upravom je talijanskoga Ministarstva kulture i otvoren je kao muzejsko-izložbeno-edukativni prostor koji godišnje posjeti više tisuæa posjetitelja, a planirano je da s Lazzarettom Vecchiom postane dio Nacionalnoga arheološkog muzeja venecijanske lagune.54 Ankonitanski su lazareti tek 1997. postali vlasništvo lokalne zajednice koja je odmah potaknula program obnove, dovršen 2007. godine. Sklop danas udomljuje jedini talijanski taktilni muzej za slijepe osobe (Museo tattile Omero) i razne izložbene programe.55 Od kraja sedamdesetih do poèetka devedesetih godina 20. stoljeæa ideja o multifunkcionalnom, društvenom, kulturnom i turistièko-ugostiteljskom korištenju Lazareta na Ploèama ipak je barem nakratko zaživjela, no izbijanjem Domovinskoga rata postupno odumiru dotadašnji sadržaji pa veæina prostora ponovno ostaje bez namjene. Kriza turizma, uslijed ratnih okolnosti, smanjila je i interes za komercijalno iskorištavanje Lazareta te vlasnik, Grad Dubrovnik, ispražnjene prostore postupno ustupa na korištenje neprofitnim udrugama.56 Treba istaknuti da je sklop Lazareta zbog svoga položaja izložen djelovanju otvorenoga mora, jakom vjetru i posolici pa zahtijeva stalno održavanje, koje

Sl. 14. Lazareti tijekom obnove 1967. Fig. 14. Lazaretto during renovation in 1967 Sl. 15. Lazareti nakon obnove (1967.-1969.) Fig. 15. Lazaretto after renovation, 1967-1969

335

336

PROSTOR

2[46] 21[2013] 326-339 A. BAÆE, I. VIÐEN Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas…

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

te razlièita promišljanja o rehabilitaciji toga spomenika arhitekture i zdravstvene kulture, koji svojim znaèenjem nadilazi nacionalne okvire, nastoje ukazati na važnost ‘druge povijesti’, neizvjesnu sudbinu i èesto dugotrajan put do zaslužene valorizacije i rehabilitacije, te, u dijakronijskom slijedu, i probleme što ih nosi suvremenost.

Sl. 16. Obnova Lazareta 2013. Fig. 16. Lazaretto renovation in 2013

je tijekom posljednjih desetljeæa djelomièno osigurano upravo zahvaljujuæi angažmanu neprofitnih udruga. Raznorodni sadržaji zahtijevali su odreðene prilagodbe prostora, no opæenito se može reæi da su provedeni zahvati reverzibilne prirode, bez jaèeg zadiranja u povijesne strukture i uz oèuvanje èitljive izvorne organizacijske strukture prostora. Ponovnim oživljavanjem turizma poèetkom 21. stoljeæa lokalna samouprava iznova postaje zainteresirana za gospodarsko korištenje Lazareta, pri èemu se nerijetko zapostavlja spomenièki karakter i znaèenje sklopa, te njegov povijesni i prostorni kontekst.57 Dugo najavljivana cjelovita obnova Lazareta poèela je ujesen 2012. godine (Sl. 16.).58 Iako je projektna dokumentacija usklaðena s naèelima konzervatorske struke, pitanje konaène namjene prostora ostalo je od strane investitora, gradske uprave, nedovoljno osmišljeno, a time i dalje neizvjesna buduænost toga jedinstvenoga spomenika kulture.59

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Znanstveni fokus u istraživanju arhitektonske baštine najèešæe je usmjeren na okolnosti nastanka, autorstva, utvrðivanje izvornog stanja, metodološki ispravnu analizu, kontekstualizaciju, valorizaciju ili prezentaciju. Recentnija povijest, mijene kulturno-povijesnih okolnosti i njihov utjecaj na percepciju i opstojnost spomenika nerijetko su zapostavljeni ili dotaknuti tek ako su ostavili znatnijeg traga u strukturi ili pojavnosti spomenika. Suvremeni su problemi znanstvenim diskursom redovito tretirani u vidu opæenitih teorijskih postavki, a kritièki odnos i stajališta prema dogaðanjima ‘otupljeni’ i depersonalizirani. Iznesene spoznaje o funkcioniranju sklopa Lazareta na Ploèama u protekla dva stoljeæa, mijene u percepciji šire i struène javnosti

Naime, nakon što tijekom druge polovice 19. stoljeæa Lazareti gube izvornu namjenu stacionara za ljude i robu, izostankom svijesti o njihovoj kulturno-povijesnoj i arhitektonskoj vrijednosti, a zbog povoljnoga položaja u neposrednoj blizini povijesnoga središta grada, javljaju se inicijative za temeljitom preobrazbom sklopa. Brojni naruèeni projekti koje potpisuju uglavnom renomirani hrvatski i inozemni projektanti iznimno su zanimljivi za poznavanje arhitekture i opæenito kulturne klime meðuratnoga razdoblja u Dubrovniku i Hrvatskoj, no, sreæom po spomenik, svi ostaju neizvedeni. Za razliku od meðuratnoga razdoblja, kada se opstanak Lazareta u izvornom obliku u prvom redu može pripisati složenim odnosima unutar interesnih skupina, nakon Drugoga svjetskog rata prevagnula je svijest o kulturno-povijesnoj i arhitektonskoj vrijednosti sklopa, što je konaèno okrunjeno savjesno provedenom cjelovitom rekonstrukcijom (1967.-1969.). No traganje za primjerenom namjenom, odnosno sadržajem koji bi stekao rukotvorstva i nematerijalne kulture dubrovaèkog kraja; Studentski teatar Lero i Folklorni ansambl Linðo koji jedno od dvorišta koristi kao ljetnu pozornicu. Kasnije poništenim ugovorom iz 2005., prostor u Lazaretima trebala je dobiti i Umjetnièka škola Luke Sorkoèeviæa. 57 Zamisao o ureðenju „Virtualnog muzeja Dubrovnika”, u kojem bi se pomoæu suvremenih tehnologija prezentirao povijesni razvoj Dubrovnika, bila je usko vezana za namjeru izgradnje pristaništa za tendere brodova na kružnim putovanjima na obali pred Lazaretima kako bi se time navodno rasteretio prostor Gradske luke. Ova ideja opasno približava Lazarete tretmanu kakav su imali u prvoj polovici 20. stoljeæa jer bi se izmjenom izvornog karaktera stjenovite obale narušio njihov fortifikacijski karakter, a time i autentiènost povijesnog prostora Gradske luke. Buduæi da nacionalne institucije, Ministarstvo kulture i Struèno-savjetodavna komisija za obnovu Dubrovnika, nisu imale volje sagledati širi, negativni kontekst zahvata i otvoreno se suprotstaviti namjerama lokalne uprave, donošenje konaène odluke prepušteno je arbitraži UNESCO-a. [Seferoviæ, 2010.] 58 Investicija je procijenjena na trideset milijuna kuna. [http://www.slobodnadalmacija.hr/Dubrovnik/tabid/75/ articleType/ArticleView/articleId/191801/Default.aspx /30.5.2013./] 59 Iz niza kontradiktornih izjava predstavnika lokalne vlasti, koje nedvojbeno nisu temeljene na struènim studijama održivosti, nije moguæe u potpunosti razumjeti viziju buduæeg funkcioniranja sklopa. Navodno se radi o multifunkcionalnom, kongresno-koncertno-izložbenom centru koji æe moæi koristiti ‘ustanove u kulturi’, pojedini æe prostori biti namijenjeni ugostiteljstvu i trgovini, a dio bi prostora i dalje koristile neprofitne udruge. [http://dubrovnikpress.hr/index.php/component/k2/item/3434vlahusic-nakon-obnove-lazareta-dubrovniku-nece-trebati-drugi-kongresni-centar /6.9.2013./; http://radio.hrt.hr/ clanak/gradonacelnik-u-lazaretima/28772/ /1.11.2013./]

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas… A. BAÆE, I. VIÐEN

institucionalizirani status, neraskidivo vezan za sam prostor (poput smještaja arhiva Dubrovaèke Republike u palaèi Sponza ili ljetne pozornice u tvrðavi Lovrijenac), tijekom sljedeæa èetiri desetljeæa nije urodio plodom pa se u eri sve bespoštednijeg iskorištavanja baštinjenih resursa sklop Lazareta ponovno našao na udaru. Naravno, iz takve vizure namjerno promièe èinjenica da je u meðuvremenu prostor sâm, gotovo spontano, pronašao možda ponajbolju namjenu i korisnike, a to su neprofitne kulturne udruge, te da bi uz okvirna usmjeravanja, redovita ulaganja i potporu programa mogao biti istinsko kulturno središte Dubrovnika, barem dijelom izuzeto od pogubnoga utjecaja vladajuæe monokulture turizma.

326-339 21[2013] 2[46]

PROSTOR

337

Literatura Bibliography

1. Ahmetoviæ, S. (1968.), Lazaret doživljava preobražaj, „Dubrovaèki vjesnik”, 18 (937): 3, Dubrovnik 2. Ahmetoviæ, S. (1969.), Likovni umjetnici traže izlaz iz zapostavljenosti i izoliranosti, „Dubrovaèki vjesnik”, 19 (398): 4-5, Dubrovnik 3. Ahmetoviæ, S. (1970.), Lazarete treba koristiti izvorno i jedinstveno, „Dubrovaèki vjesnik”, 20 (1009): 6, Dubrovnik 4. Alkoviæ, M. (1969.), Prostor za atraktivne izložbe, „Dubrovaèki vjesnik”, 19 (991): 5, Dubrovnik 5. Alfier, D. (1969.), Koncepcija suvremene namjene obnovljenih Lazareta, „Dubrovaèki vjesnik”, 20 (1002-1003): 4, Dubrovnik 6. Baæe, A. (2010.), Arhitekti Mladen Kauzlariæ i Stjepan Gomboš u Dubrovniku (1930.-1940.), „Peristil”, 53 (53): 105-120, Zagreb 7. Bazala, V. (1952.), Pomorski lazareti u starom Dubrovniku, u: Dubrovaèko pomorstvo - zbornik u povodu sto godina nautièke škole u Dubrovniku, 293-308, Dubrovnik 8. Beniæ, S. (1961.), Konzervatorsko-urbanistièki problemi Dubrovnika: Dubrovaèki Lazareti, „Zbornik zaštite spomenika kulture”, (12): 105114, Beograd 9. Beritiæ, L. (1955.), Utvrðenja grada Dubrovnika, Dubrovnik 10. Beritiæ, L. (1960.), Ubikacija nestalih graðevinskih spomenika u Dubrovniku II, „Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, (12): 61-84, Split 11. Bersa, J. (2002.), Dubrovaèke slike i prilike (1800-1880), Dubrovnik 12. Blažina-Tomiæ, Z. (2007.), Kacamorti i kuga: utemeljenje i razvoj zdravstvene službe u Dubrovniku, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zagreb-Dubrovnik 13. Burina, S. (1938.), Da li æe stari dubrovaèki lazareti biti pretvoreni u moderan hotel ili u studentske ferijalne stanove, „Politika”, 35 (10669 /7.2./): 8, Beograd 14. Èuliæ, J. (1928.), Naèin za rješenje problema naših pasivnih krajeva! (Historijat akcija za podizanje hotela u Dalmaciji), „Jugoslovenski turizam”, 1 (2): 5-7, Split 15. Æosiæ, S. (1999.), Dubrovnik nakon pada Republike (1808.-1848.), Dubrovnik 16. Evans, A. (1965.), Kroz Bosnu i Hercegovinu pješke tokom ustanka augusta i septembra 1875., Sarajevo 17. Fiskoviæ, C. (1952.), Lazarete treba obnoviti, „Dubrovaèki vjesnik”, 3 (85): 2, Dubrovnik 18. Foretiæ, V. (1938.), Stari dubrovaèki lazareti na Ploèama, „ Novo doba”, 21 (/17.4./): 6-7, Split 19. Foretiæ, V. (1940.), Lazareti pred opasnošæu rušenja i park Ilijine Glavice pred pogibelji uništenja, „Dubrava”, 8 (106 /20.7./): 3, Dubrovnik 20. Jeremiæ, R.; Tadiæ, J. (1938.), Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika, 1, Beograd

338

PROSTOR

2[46] 21[2013] 326-339 A. BAÆE, I. VIÐEN Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas…

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Izvori Sources

21. Kranjèeviæ, J. (2012.), Arhitektonsko stvaralaštvo Alfreda Kellera na prostoru Hrvatske, katalog izložbe, Zagreb 22. Krmpotiæ, Lj. (2002.), Car Franjo I. u Hrvatskoj 1818., 1, Hannover-Èakovec 23. Lentiæ-Kugli, Ivy (1988.-1989.), Graðevinske intervencije u Dubrovniku potkraj 18. i na poèetku 19. stoljeæa, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, (12-13): 277-285, Zagreb 24. Mitiæ, I. (1980.), Utjecaj kopnene trgovine na osnivanje dubrovaèke karantene u XIV. stoljeæu, „Rad JAZU” (Radovi s meðunarodnog simpozija u povodu šestote obljetnice dubrovaèke karantene), (384): 85-91, Zagreb 25. Paladino, Z. (2011.a), Lavoslav Horvat: arhitektonsko djelo 1922.-1977., disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb 26. Paladino, Z. (2011.b), Desetljetni opus graditelja Lavoslava Horvata i Harolda Biliniæa za dubrovaèkog investitora Božu Banca, „ Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 35 (35): 237254, Zagreb 27. Periæ, I. (1983.), Razvoj turizma u Dubrovniku i okolici, od pojave parobrodarstva do 1941. godine, Dubrovnik 28. Perojeviæ, S. (2002.), Izgradnja lazareta u Splitu, „Prostor” 10 (24): 119-134, Zagreb 29. Piploviæ, S. (1999.), Dalmatinski opus arhitekta Alreda Kellera, „Graða i prilozi za povijest Dalmacije”, (15): 271-290, Split 30. Ravanèiæ, G. (2010.), Vrijeme umiranja: crna smrt u Dubrovniku (1348-1349), Zagreb 31. Seferoviæ, S. (2010.), Intervencija u fizièki i duhovni prostor Grada, „Dubrovaèki vjesnik”, (3097 /12.6./): 52, Dubrovnik 32. Šegviæ, N. (1983.-1984.), Ivan Meštroviæ i arhitektura, „Arhitektura”, 36/37 (186-188): 2-9, Zagreb 33. Šundrica, Z. (2009.a), Arhivsko gradivo o izgradnji Lazareta na Ploèama, u: Tajna kutija dubrovaèkog arhiva, 2: 11-117, Zagreb-Dubrovnik 34. Šundrica, Z. (2009.b), Osnivanje zdravstvene komisije u Dubrovniku i njezin rad 1808. godine, u: Tajna kutija dubrovaèkog arhiva, 2: 117-135, Zagreb-Dubrovnik 35. Vitelleschi, L. (2002.), Povijesne i statistièke bilješke o dubrovaèkome okrugu (prir. Lupis, V.), Dubrovnik

36. Viðen, I. (2005.-2006.), Dubrovaèki slikar i konzervator Marko Murat (1864-1944), „Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske”, (29-30): 7-23, Zagreb 37. Vojnoviæ, L. (1912.), Smrt dubrovaèkijeh stijena u: Književni èasovi, Naklada knjižare Mirka Breyera, 155-165, Zagreb 38. Vojnoviæ, L. (1937.a), Vivisekcija Dubrovnika, „Javnost”, 3 (8 /20.2./): 135-136, Beograd 39. Vojnoviæ, L. (1937.b), ... da se ne iskvare crte Dubrovnika, „Dubrovnik”, 24 (7 /20.3./): 1, Dubrovnik 40. Vukoviæ, G. (2000.), Preobrazba Dubrovnika poèetkom 19. stoljeæa, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti” (24): 35-60, Zagreb 41. *** (1878.), Oganj u Lazaretima, „Slovinac”, 1 (12): 131-132, Dubrovnik 42. *** (1882.), Tabor na Ploèama, „Slovinac”, 5 (10): 100, Dubrovnik 43. *** (1921.), Važan ugovor za razvitak grada, „Rad”, 3 (95 /17.9./): 2, Dubrovnik 44. ***(1924.), Licitacija vojno državnih zgrada, „Dubrovaèki list” 1 (10 /5.4./): 4-5, Dubrovnik 45. *** (1929.a), Novi hoteli u Dubrovniku „Narodna svijest”, 11 (35 /29.8./): 2, Dubrovnik 46. *** (1929.b), Prodaja Hotela Odak, „Narodna svijest”, 11 (35 /29.8./): 2, Dubrovnik 47. *** (1930.a), Što bi se moglo uèiniti s Lazaretom?, „Narodna svijest”, 12 (17 /30.4./): 5, Dubrovnik 48. *** (1930.b), Pitanje starih Lazareta, „Narodna svijest”, 12 (23 /11.6./): 5, Dubrovnik 49. *** (1930.c), Pitanje starih Lazareta, „Narodna svijest”, 12 (29 /23.7./): 3, Dubrovnik 50. *** (1937.a), Kao pjesma lijepe buduænosti..., „Hrvatska dubrava”, 5 (68 /1.2./): 3, Dubrovnik 51. *** (1937.b), Izgradnja hotela na Lazaretima?, „Hrvatska dubrava”, 5 (69 /16.2./): 5-9, Dubrovnik 52. *** (1937.c), Vivisekcija Dubrovnika, „Dubrovnik”, 23 (4 /27.2./): 6, Dubrovnik 53. *** (1938.), Izložen nacrt kursalona u Lazaretima, „Narodna svijest”, 20 (2 /12.1./): 2, Dubrovnik 54. *** (1954.), Razgovori o Lazaretima, „Naše more”, 1 (1): 67-69, Dubrovnik 55. *** (1964.), Lazareti i turizam - prilog diskusiji, Centar za izuèavanje turizma, Dubrovnik

Arhivski i dokumentacijski izvori Archive and Document Sources 1.

2. 3.

Državni arhiv u Dubrovniku, Sv. Dominika 1, Dubrovnik: - Zbirka graðevinskih planova Opæine Dubrovnik [HR-DADU-GPOD] - Privremeni popis graðevinskih planova [HR-DADU-PPGP] - 107, arhivski fond Uprava Lazareta u Dubrovniku (Direzioni di lazzaretti di Ragusa) [HR-DADU-107] - 298, zbirka fotografija XIX. i XX. stoljeæa (negativi na staklu) [HR-DADU-298] - 460, rukopisna ostavština obitelji Beritiæ [HR-DADU-460] - 423, Narodni odbor Opæine Dubrovnik [HR-DADU-423] - „Kursalon” - nerazvrstani spis [HR-DADU„Kursalon”] Muzej grada Zagreba, Opatièka 20, Zagreb Arhiv M. Kauzlariæa [MGZ-MK] Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Dubrovniku, Cvijete Zuzoriæ 6, Dubrovnik: - Fototeka [MK-KDU-Fototeka] - Dosje „Lazareti” [MK-KDU-„Lazareti”]

Internetski izvori Internet Sources 1. 2. 3. 4. 5.

http://www.dubrovnik-turistinfo.com/?dubrov nikturist=vijesti&idKat=6&id=107 [30.5.2013.] http://www.lazzarettonuovo.com [3.12.2013.] http://www.museoomero.it [3.12.2013.] http://www.slobodnadalmacija.hr/Dubrovnik/ tabid/75/articleType/ArticleView/articleId/191 801/Default.aspx [30.5.2013.] http://dubrovnikpress.hr/index.php/compone nt/k2/item/3434-vlahusic-nakon-obnove-lazar eta-dubrovniku-nece-trebati-drugi-kongresnicentar [6.9.2013.] http://radio.hrt.hr/clanak/gradonacelnik-u-laz aretima/28772/ [1.11.2013.]

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 2. Sl. 3. Sl. 1., 4. Sl. 5., 8. Sl. 6. Sl. 7.

MK-KDU-Fototeka Beniæ, S. (1961): 114 HR-DADU-298 HR-DADU-GPOD, kut. 121/15 HR-DADU-GPOD, kut. 185/19 http://www.dubrovnik-turistinfo.com/? dubrovnikturist=vijesti&idKat=6&id=107 Sl. 9. MGZ-MK Sl. 10. HR-DADU-PPGP, mapa XIX 21 a-d Sl. 11. Arhiva: A. Baæe Sl. 12., 13. HR-DADU-460, foto: B. Tošoviæ, prije 1967. Sl. 14. MK-KDU-Fototeka, foto: D. Beritiæ, 1967. Sl. 15. MK-KDU-Fototeka, foto: M. Mojaš, 1974. Sl. 16. Foto: A. Baæe

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas… A. BAÆE, I. VIÐEN

326-339 21[2013] 2[46]

PROSTOR

339

Sažetak Summary

Lazaretto Complex in Ploèe from the Fall of the Republic of Dubrovnik to Present (1808-2013) This paper presents the Lazaretto complex in Dubrovnik in the last two centuries in the context of various projects aimed at its revitalization. It also considers the changing professional and public perceptions of this valuable monument of health-care architecture. An attempt has been made to point out the importance of a structure’s ”second history”, namely its uncertain future as well as a long-standing process of its evaluation and revitalization. The paper also looks at the problems that arise in contemporary context from a diachronic perspective. The former quarantine complex is situated next to the eastern entrance of Dubrovnik called Ploèe east of the town nucleus. The Lazaretto is undoubtedly one of the most significant monuments of health care architecture in Croatia. Although physically separated from the historic town nucleus by walls and fortresses, it is functionally and visually its integral part. Lively land and maritime trade as the basis of Dubrovnik’s economic and cultural prosperity in the past, turned the city at one point in its history into a central passenger traffic hub. This led to a decision to establish a quarantine facility for the first time in the history of European health care. Consequently, on 23rd of July 1377 the Great City Council of Dubrovnik announced their decision to ban all travellers from pestiferous areas from getting into the City of Dubrovnik nor its territory without spending a month on Mrkan island in front of Cavtat or in Cavtat. Travellers were at first isolated on the small islands of Supetar, Mrkan and Bobari in front of Cavtat. However, a more convenient location was sought so a new facility was put up in Danèe near Dubrovnik. Owing to the 16th century trade boom, it soon turned out that the demand exceeded Danèe quarantine accommodation capacity. Consequently, the city authorities reached a decision in 1534 to put up a larger quarantine facility on Lokrum island, which was never completed for strategic reasons. Despite the fact that the city authorities came up with an idea to build a lazaretto in Ploèe as early as the late 16th century, the building project did not actually start until 1627 and was finished in 1647. Since the Lazaretto complex had an exceptional

economic and strategic significance for Dubrovnik, it was well and regularly maintained throughout the period of the Republic of Dubrovnik. In the period that followed the fall of the Republic of Dubrovnik (1808), namely the French occcupation (1806-1814) and the Austrian rule (from 1815), the Lazaretto retained its primary function until 1872. The Austrian rulers restructured the health care service but the hierarchical management structure remained similar to the former one: the Lazaretto was headed by a director (direttore) and his deputy while the staff consisted of a doctor, an inspector, a superintendant, guards, servants and other ancillary staff. The photograph taken around 1868 bears witness to the condition of the complex but also to a strong functional link between the Lazaretto and the Tabor - a spacious enclosed plateau in front of the city gates as the end of the caravan route from the Orient. Within the Tabor complex there were accommodation buildings for foreign traders and the Turkish consul, a fountain and an area for cattle disinfection. Tabor and Lazaretto were linked by a vaulted passageway below the road level eastwards. Unlike the Lazaretto, the Tabor area underwent a complete transformation from mid 19th century: in 1883 the state authorities sold the buildings and the grounds to Dubrovnik’s municipality which further sold them to private parties for single-family house construction. After the quarantine hospital had been dissolved, the Lazaretto buildings long remained under military authority. They were used as warehouses and stables (with a city slaughterhouse nearby). From the early 20th century, a range of initiatives for tourist exploitation of the complex were launched such as the one on its conversion into a hotel. This was due on the one hand to a lack of awareness of its cultural, historical and architectural value and on the other hand to its convenient location in the vicinity of the historic nucleus. The municipality, which came into the possession of the complex in 1930 due to some property trading with the military authorities, intended to offer the complex to potential investors on several occasions. Numerous projects, which were commis-

Biografije Biographies ANTUN BAÆE (1971.) na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je povijest umjetnosti i etnologiju. Doktorand je na istome fakultetu s temom „Arhitektura Dubrovnika izmeðu dva svjetska rata”. Zaposlen je u Konzervatorskom odjelu u Dubrovniku. IVAN VIÐEN (1979.) na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je povijest umjetnosti i arheologiju. Doktorand je na istome fakultetu s temom o povijesti zaštite spomenika u Dubrovniku u 19. i 20. stoljeæu. Samostalni je istraživaè i bavi se temama iz kulturne povijesti Dubrovnika i povijesti zaštite spomenika, a priredio je nekoliko knjiga iz istoga podruèja.

ANTUN BAÆE (1971) graduated in art history and ethnology from the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb. He is a Ph.D. student at the same faculty and is currently working on his doctoral thesis. He is employed in the Department of Conservation in Dubrovnik. IVAN VIÐEN (1979) graduated in art history and archaeology from the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb. He is a Ph.D. student at the same faculty. He is an independent researcher whose professional interests are mainly focused on the topics related to the cultural history of Dubrovnik and the history of monument protection of which he has prepared a few books.

sioned from the renowned Croatian and foreign architects (Alfred Keller from Vienna, Mladen Kauzlariæ and Stjepan Gomboš from Zagreb, Lavoslav Horvat and Harold Biliniæ from Zagreb, Georges Appia from Paris), are very interesting in the context of Dubrovnik’s architecture and culture between the two wars. Fortunately, none of them were realized. An overt opposition to its conversion into a hotel came in the late 1930s from Vinko Foretiæ, a Dubrovnik-based historian, who put forward his strong arguments against this project in his historical and art-based evaluation study. The Lazaretto complex in its original condition remained largely intact in the period between the two wars. This was largely due to complex relationships between interested parties. By contrast the period following World War II was marked by a growing awareness of its cultural, historical and architectural value leading ultimately to its thorough overall renovation (1967-1969). Lengthy discussions about the use of the complex, which had started before renovation work was undertaken, continued for some time after it was completed, so the complex remained without a specific function for some time. From the late 1970s to the early 1990s the complex became a multifunctional social, cultural and tourist venue but the outbreak of the Croatian War of Independence (1991-1995) brought about its gradual decline and the premises were again left without a function. Interest in the economic reuse of the Lazaretto complex began to wane as tourist industry was hit by the post-war economic crisis. Therefore the City of Dubrovnik began to rent the vacant premises to non profit organizations and cultural and art associations. In the early 21st century, as tourist industry began to recover, interest in the Lazaretto and the possibility of its reuse for tourist purposes revived. In 2012 a new renovation project based on conservation principles was conceived. However, it did not offer a clearly defined program. The authors of this article give preference to a non profit culture and art-based program unlike the local government officials who are more inclined to a tourist and catering industry program. ANTUN BAÆE IVAN VIÐEN

Sl. 1. Pogled na Novi Zagreb Fig. 1. View of New Zagreb

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

21[2013] 2[46]

PROSTOR

341

Nikolina Veziliæ Strmo1, Alenka Deliæ2, Branko Kincl2 1

Sveuèilište u Zagrebu Graðevinski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 2 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

University of Zagreb Faculty of Civil Engineering HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 2 University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Pregledni znanstveni èlanak UDK 728.1(497.5)”19/00” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 29. 11. 2013. / 10. 12. 2013.

Subject Review UDC 728.1(497.5)”19/00” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 29. 11. 2013. / 10. 12. 2013.

Uzroci problema postojeæeg stambenog fonda u Hrvatskoj Causes of Housing Stock Problems in Croatia

fizièko propadanje funkcionalno zastarijevanje socijalizam stambena izgradnja stambena politika

physical decay functional obsolescence socialism housing construction housing policy

Èlanak analizira društvene, ekonomske, politièke, zakonske i tehnološke prilike koje utjeèu na stvaranje stambenog fonda u Zagrebu i Hrvatskoj u doba socijalizma. Cilj je analize uoèavanje i sistematizacija moguæih uzroka problema postojeæega stambenog fonda poput fizièkog i funkcionalnog zastarijevanja, neracionalnog korištenja, neaktivnoga stambenog tržišta i sl.

This paper gives an analysis of social, economic, political, legal and technological circumstances which had an impact on the housing stock in Zagreb and in Croatia in the period of socialism. The objective of this analysis is to look into the possible roots of the problems concerning the housing stock such as physical and functional obsolescence, uneconomical usage etc.

342

PROSTOR

2[46] 21[2013] 340-349 N. VEZILIÆ STRMO, A. DELIÆ, B. KINCL Uzroci problema postojeæeg stambenog fonda… Znanstveni prilozi | Scientific Papers

UVOD INTRODUCTION

nedostatci kod višestambene izgradnje, njihove posljedice višestruko umnažaju.

DRUŠTVENI, POLITIÈKI I EKONOMSKI OKVIR STAMBENE IZGRADNJE U DOBA SOCIJALIZMA

SOCIAL, POLITICAL AND ECONOMIC CONTEXT OF HOUSING CONSTRUCTION IN SOCIALISM Sustav financiranja stambene izgradnje u Jugoslaviji prošao je nekoliko razvojnih etapa i prilagoðavao se nekim važnijim promjenama u društvu. Neposredno nakon Drugoga svjetskog rata u porušenoj i iscrpljenoj zemlji raða se duh zajedništva i želja za izgradnjom novoga doba i novoga društva, a arhitektura postaje glavno oruðe u ostvarivanju toga nauma. Kao kljuèni zadatak prepoznaje se „stvaranje idejne osnove nove arhitekture” koja za poželjne odrednice ima besklasni i nacionalni karakter.3 U tome razdoblju razvoj Zagreba potrebno je promatrati u kontekstu razvoja cijele zemlje, a posebno Hrvatske, gdje je Zagreb kontinuirano rastao kao glavni industrijski, administrativni, obrazovni i kulturni centar.

ostojeæi stambeni fond u Hrvatskoj suoèen je s brojnim problemima, u smislu neracionalnog korištenja, neaktivnoga stambenog tržišta, slabe mobilnosti, fizièkog i funkcionalnog zastarijevanja i sl. Problemi proizlaze iz raspodjele, održavanja i uporabne vrijednosti postojeæih stanova, a to je vidljivo iz vlasnièke i korisnièke (Tabl. I. i II.) strukture stanova, starosne strukture stambenog fonda (Sl. 2.) te strukture prema sobnosti stanova (Sl. 3.). Buduæi da sve graðevine, pa tako i stambene zgrade, nastaju pod utjecajem društvenih, ekonomskih, zakonskih i tehnoloških prilika koje su vladale u doba njihova nastanka, moguæe je njihovom analizom dobiti uvid u potencijalne uzroke navedenih poteškoæa. Prema statistièkim podatcima u Hrvatskoj se godišnje izgradi tek 1%1 novih stanova, dok glavninu postojeæega stambenog fonda, oko 67%2, èini stambena izgradnja nastala u razdoblju izmeðu 1945. i 1991. godine, tj. u doba socijalizma. Upravo je analiza prilika u navedenom razdoblju kljuèna za razumijevanje današnjih problema. Takoðer, kod analize konteksta u kojem nastaje posebno je zanimljiva višestambena izgradnja koja kao oblik kolektivnog stanovanja predstavlja društveno organizirani naèin rješavanja stambenih potreba. Kolektivno stanovanje, u razdoblju ubrzane urbanizacije nakon Drugoga svjetskog rata, postaje dominantan naèin stanovanja u Zagrebu, kao i u drugim urbanim sredinama te se, ako postoje neki

Prva etapa razvoja nakon Drugoga svjetskog rata obuhvaæa razdoblje od 1945. do 1953. godine. Cilj je formiranje jake centralizirane države po uzoru na SSSR. Od 1947. do 1951. društvo se razvijalo po direktivnim mjerama državnih organa, da bi se od 1951. godine razvilo centralno planiranje.4 Koncept razvoja društva u svome ekonomskom vidu orijentirao se na razvoj teške industrije i ekstenzivnu upotrebu niskokvalificirane radne snage. Urbanizacija se zbivala neplanirano te nije zauzimala posebnu pozornost kreatora razvoja kao samostalan predmet interesa.5 U skladu s naèinom urbanizacije tekla je i poèetna stanogradnja. U prvoj etapi razvoja ne postoji stambena politika koja bi cjelovito rješavala stambeno pitanje kako u pogledu proizvodnje tako i raspodjele. Graðevinarstvo je nerazvijeno i zasniva se na radu niskokvalificirane radne snage, jednostavnim strojevima i materijalima iz prirodnih izvora.6 Ovo razdoblje naziva se i administrativno-budžetskim. Financiranje stambenog fonda obavljalo se iz proraèuna, a raspodjela se provodila administrativnim putem. Stanarine su zbog tretmana stambenog pitanja kao ‘socijalnoga’ bile niske, jednako kao što je bio nizak i standard stanovanja u postojeæim zgrada-



1 2 3 4 5 6 7 8

*** 2012: 319 *** 2011. Ivanišin, 1998: 23 Sekuliæ, 1982. Seferagiæ, 1988: 76 Jakšiæ, 1981. Bilandžiæ, 1976. Finci, 1954: 1

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Uzroci problema postojeæeg stambenog fonda… N. VEZILIÆ STRMO, A. DELIÆ, B. KINCL 340-349 21[2013] 2[46]

ma. Novogradnje su graðene od nekvalitetnih materijala, s minimalnim standardom, a stanovi su bili male kvadrature. Stambene su zgrade slièile vojarnicama, a ponekad su èak imale i zajednièke kupaonice, izbe, prostorije za pranje i sušenje rublja.  Razdoblje od 1956. do 1965. èesto se dijeli u dva podrazdoblja. Period od 1956. do 1959. još uvijek karakterizira budžetski sustav. U tome razdoblju uvode se doprinosi za stambenu gradnju i osnivaju se društveni fondovi za kreditiranje stambene gradnje. U Zagrebu se stambena nestašica pokušava riješiti gradnjom novih stambenih naselja. Na temelju Regulacijske osnove iz 1953. godine, 1957. poèinje gradnja prvih naselja ‘preko’ Save Savski gaj i Trnsko. Osim Južnog Zagreba grade se i naselja u Dubravi i Volovèici te provode rekonstrukcije Trešnjevke i Trnja. Godine 1959. Savezna narodna skupština donosi niz zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada, stambenim odnosima, stambenim zadrugama, poslovnim prostorima, stambenim zajednicama, financiranju stambene izgradnje, doprinosu za stambenu izgradnju, te se stvara temelj za stambenu politiku.  Razdoblje od 1960. do 1965. naziva se prvom stambenom reformom. Teži se uvoðenju ekonomskih odnosa u stanovanje. Uglavnom ovaj period predstavlja „desetljeæe stabilnog razvoja”7, a u ekonomskom smislu zemlja doživljava privredni procvat. U Zagrebu se problem kvantitete stambenog fonda pokušava riješiti redukcijom osnovne jedinice, to jest gradnjom malih, skromnih, tipiziranih stanova (autori: APB Žerjaviæ, I. Bartoliæ, B. Tuèkoriæ, M. Marasoviæ, B. Ugrenoviæ). Štednja se provodi na raèun velièine stanova, tako da su kvadrature ovih stanova minimalne, kao i njihovo opremanje. Stanovi su smješteni u više stambene zgrade i kvartove koji se multipliciraju. Arhitektura postaje numerièko zadovoljavanje graðevinskih planskih programa. Arhitekti imaju jasan zadatak: „u granicama raspoloživih sredstava stvoriti èlanovima društva najbolje uvjete stanovanja”, a to znaèi graditi „što brže i što jeftinije, s najmanje utroška materijala, radne snage i financijskih sredstava”.8 „Treba istaknuti da u situaciji stambene krize prevlasti produktivistièke ideologije problematika kvantitete još uvijek dominira nad problemom kvalitete.”9 Lazar Antiæ 1961. godine tvrdi kako treba usvojiti „jugoslavensku koncepciju standardnog stana, malog, skromnog, higijenskog, 9 Vujoviæ, 1979: 14 10 Antiæ, 1961. 11 Seferagiæ, 1988: 102 12 Seferagiæ, 1988: 102 13 Protektivni stan je stan sklonište, koji nije primjeren nijednoj konkretnoj skupini, ali u sluèaju nužde može postati stanom za svakoga. [Rogiæ, 1987: 21] 14 Seferagiæ, 1988: 89

racionalnog i suvremeno organiziranog u kome stanuje obitelj radnoga èovjeka, a kuæne poslove obavlja zaposlena žena bez kuæne pomoænice”.10 Razdoblje od 1966. do 1975. poèinje privrednom reformom i naziva se drugom stambenom reformom. Postupno dolazi do stagnacije u stanogradnji kako u društvenom tako i u privatnom sektoru. Stambena poduzeæa brinu se o stambenom fondu u društvenom vlasništvu. Ovo se razdoblje obièno naziva tržišna etapa, iako se tu radilo o imperfektnom tržištu: korigiranom socijalnom politikom, trajno veæom potražnjom od ponude, neprestanim porastom cijena i monopolskim položajem nekih aktera.11 Stanovi se proizvode kao roba i prodaju prema kupovnim moguænostima, a to dovodi do naglog rasta cijena.

Godine 1976., sukladno promjenama u sustavu, kao i zbog nezadovoljstva tržištem, uvodi se novi koncept organizacije stanogradnje: društveno usmjerena stambena izgradnja [DUSI] koja se temelji na tzv. ‘dogovornoj ekonomiji’. Organizacijska forma, ista ona koja prevladava u društvu, jesu samoupravne interesne zajednice stanovanja i komunalnih djelatnosti [SIZ-ovi]. DUSI je zamišljen kao velik kvalitetni zaokret u stanogradnji od tržišta k društvenoj kontroli procesa proizvodnje stanova. U organizacijskom smislu on je trebao povezati sve sudionike procesa proizvodnje stanova kako bi se kroz sustav dogovaranja i sporazumijevanja što brže i jeftinije ostvario što veæi broj stanova. U sadržajnom smislu DUSI je bio koncept novoga stambenog naselja kao cjelovite stambene zajednice. Krajnji su korisnici putem programa radnih organizacija u kojima se iskazuju stambene potrebe i putem delegata u Skupštini SIZ-ova trebali utjecati na osnovne elemente stambene politike.14 Zamišljeno je da radni ljudi utjeèu na lokaciju, velièinu i strukturu stanova, te na njihovu cijenu i vrijeme izgradnje. Društveno usmjerenu stanogradnju pratio je integralni projekt standardizacije parametara u stanogradnji, koji je rezultirao dokumentom smjernica pod nazivom Standard stana, zgrade i naselja u društveno

343

Tabl. I. Stambeni fond Hrvatske prema vlasništvu i površini 2011. godine Table I. Housing stock in Croatia regarding ownership and area in 2011



I u ovome su razdoblju u Zagrebu dominantan oblik stanogradnje - nova stambena naselja, u pravilu velike katnosti. Veliki sustavi, velike tehnologije, velika gradilišta, masovna izgradnja - sve ono za što su ekonomisti tvrdili da pojeftinjuje, ubrzava i poveæava stambenu izgradnju proizvelo je poskupjelu, usporenu i stagnantnu stanogradnju.12 U tako velikim sustavima organizacije i izvedbe poznavanje potreba korisnika nije bilo od prevelike važnosti. U pokušaju da se zadovolji velik broj ljudi i njihove potrebe za stambenim prostorom, stanovi se veæinom oblikuju prema modelu ‘protektivnog’ stana.13

PROSTOR

Broj stanova

Postotak

Površina u m2

m2/po stanu

Fizièke osobe

1.455.914

97,30%

118.709.770

81,54

Pravne osobe

40.644

2,70%

2.415.998

59,44

1.496.558 100,00%

121.125.768

80,93

Ukupno

Tabl. II. Stambeni statusi u Hrvatskoj 2011. Table. II. Housing stock in Croatia, 2011 Osnova korištenja stambene jedinice

Broj kuæanstava

Postotak

Privatno vlasništvo ili suvlasništvo

1.349.283

88,83%

Srodstvo s vlasnikom ili suvlasnikom

69.949

4,60%

Najmoprimac sa slobodno ugovorenom najamninom

45.472

3,00%

Najmoprimac sa zaštiæenom najamninom

27.312

1,80%

Najam dijela stana (podstanar)

15.177

1,00%

Ostale osnove korištenja

11.630

0,76%

Beskuænik Ukupno

215

0,01%

1.519.038

100,00%



Sl. 2. Starosna struktura stambenog fonda u Hrvatskoj 2011. Fig. 2. Housing stock in Croatia regarding the age of buildings, 2011

Sl. 3. Struktura stambenog fonda u Hrvatskoj prema sobnosti 2011. Fig. 3. Housing stock in Croatia regarding the number of rooms, 2011

344

PROSTOR

2[46] 21[2013] 340-349 N. VEZILIÆ STRMO, A. DELIÆ, B. KINCL Uzroci problema postojeæeg stambenog fonda… Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Tabl. III. Stambeni fond Hrvatske prema vlasništvu i površini 1981. godine Table III. Housing stock in Croatia regarding ownership and area in 1981 Broj stanova

Postotak

Površina u m2

m2/po stanu

Privatno vlasništvo

1.044.412

75,61%

59.511.19

56,98

Društveno vlasništvo

337.022

24,39%

18.263.54

54,19

1.381.434

100,00%

77.774.73

56,3

Ukupno

Tabl. IV. Indeks zastupljenosti pojedine kvalifikacijske grupe pri useljenju u društvene stanove Table IV. Index of population segment occupying public housing Struèna sprema

1974.

1976.

1978.

VSS

2,58

1,86

2,53

VŠS

1,8

1,34

1,96

VKV

1,58

1,81

1,16

SSS

1,27

1,19

1,2

0,85

0,88

0,74

NSS

0,77

0,6

1,17

PKV

0,7

0,65

0,58

NKV

0,44

0,51

0,66

Napomena: Indeks 1 znaèi da broj useljenih odgovara njihovoj zastupljenosti u strukturi zaposlenih.

usmjerenoj stambenoj izgradnji. Na nekoliko verzija toga dokumenta radio je interdisciplinarni tim struènjaka i bio je podlogom za niz znaèajnih realizacija koje su potom povratno utjecale na Standard. Za razdoblje 1984.1985. Graðevinski institut OOUR Fakulteta graðevinskih znanosti u Zagrebu, Arhitektonski fakultet u Zagrebu, Urbanistièki zavod Grada Zagreba i Urbanistièki institut SRH izradili su kao tim Standard stana, zgrade i naselja u društveno usmjerenoj stambenoj izgradnji u Zagrebu.

radi zadovoljavanja stambenih potreba sebe i svoje obitelji. Kao i mnoge druge ustavne odredbe, i ova je prije svega imala deklarativni karakter. Iz nje nije bilo vidljivo tko ima obvezu koja odgovara pravu radnog èovjeka na stan, niti kakve æe posljedice trpjeti subjekt obveze ako neki radni ljudi i graðani doživotno ostanu bez stana. Navedena je norma predstavljala tradicionalne socijalistièke principe o podruštvljavanju stanovanja, prema kojima stan ne smije biti roba, nego zajednièko dobro koje pojedinci koriste u skladu s osobnim potrebama.18

VLASNIŠTVO U DOBA SOCIJALIZMA

Meðutim, svako socijalno osviješteno društvo treba omoguæiti svojim graðanima zadovoljavanje osnovne potrebe za stanovanjem, a to znaèi da i bogatima i siromašnima mora omoguæiti stan koji sebi mogu priuštiti. No rijetka su društva koja svojim najbogatijim èlanovima osiguravaju jeftin stan, a siromašnima namjenjuju ono što ostane, i to po istoj cijeni.19 Okolnosti koje su dovele do ovoga paradoksa leže u zakonu koji je omoguæivao posjedovanje dva stana, tj. moguænost istovremenoga posjedovanja stana u privatnom vlasništvu i stanarskog prava na stan u društvenom vlasništvu, te daje pravo svakome graðaninu na korištenje stana u društvenom vlasništvu bez obzira na njegovo imovno stanje.

OWNERSHIP IN SOCIALISM „Stan je osnovna èovjekova potreba, s više socioekonomskih isprepletenih obilježja.”15 Dva su naèina tretiranja stana: stan kao dobro osobne potrošnje i stan kao društveno dobro.16 Ako je stan tretiran kao dobro osobne potrošnje, onda ga graðani nabavljaju u svoje vlasništvo, jednako kao i sva ostala dobra trajne osobne potrošnje, npr. automobile, kuæanske aparate i sl. U tom sluèaju društvo se ne brine za rješavanje stambenih problema na naèin da gradi stanove i da ih dodjeljuje na korištenje graðanima, veæ osigurava uvjete u kojima æe svatko sebi moæi pribaviti stan. Ovaj je oblik bliži ekonomskom tretiranju stana, tj. tretiranju stana kao robe. Ako je stan tretiran kao dobro društvene potrošnje, onda ga nabavlja društvo jednako kao što nabavlja i druga dobra društvene potrošnje, primjerice - škole, vrtiæe, bolnice, ceste i sl. Na ovaj se naèin stan tretira kao socijalno dobro.

Sl. 4. Broj završenih stanova u bivšoj Jugoslaviji prema udjelu vlasništva 1982. Fig. 4. Number of built apartments in ex Yugoslavia regarding ownership status, 1982

Osnovna norma koja je bila relevantna za stambenu problematiku u doba socijalizma sadržana je u Ustavu SFRJ.17 Ova je norma jamèila svakome graðaninu pravo da stjeèe stanarsko pravo na stan u društvenom vlasništvu. Stanarsko pravo je omoguæivalo graðaninu da pod uvjetima odreðenim zakonom trajno koristi stan u društvenom vlasništvu

Tretiranje stana kao dobra društvene potrošnje u cijelome poslijeratnom razdoblju, tj. neekonomsko tretiranje stana, dovelo je do bitnih posljedica na stanovanje i stambeni fond. U skladu s ovakvim naèinom tretiranja stana privatno se vlasništvo èesto u doba socijalizma marginaliziralo, iako je èinilo veæinu vlasništva (Tabl. III.). Ideološko i politièko znaèenje koje se pridavalo društvenim stanovima bilo je neusporedivo veæe. Otud se i u sklopu teme ‘stambena izgradnja’ ponajprije, a èesto i iskljuèivo, govorilo o društvenoj stambenoj izgradnji. Privatno vlasništvo - Privatno vlasništvo, iako je bilo dominantan oblik investiranja u stambenu izgradnju (Sl. 4.), ostalo je potpuno po strani institucionalne i zakonodavne domene te je odražavalo individualnu sposobnost graðana koji su bili prisiljeni na ovaj naèin rješavati svoje stambeno pitanje.20



U podgrupi privatnoga vlasništva razlikovalo se nekoliko razlièitih naèina stjecanja stana: 15

Bežovan, 2004: 90

Jakšiæ, 1987: 120

17 Ustav SFRJ, „Slobode, prava i dužnosti èovjeka i graðanina”, Glava III., èl. 164. 18

Jankoviæ, 1983: 2

Jankoviæ, 1983: 6

20 Petovar, 1983: 8 21

Petovar, 1983: 5

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Uzroci problema postojeæeg stambenog fonda… N. VEZILIÆ STRMO, A. DELIÆ, B. KINCL 340-349 21[2013] 2[46]

etažno vlasništvo, individualna legalna izgradnja, individualna bespravna izgradnja, nasljeðivanje stana itd.21 Kupovina stana u etažnom vlasništvu bila je relativno malo zastupljen naèin rješavanja stambenog pitanja i sretala se uglavnom u gradskim naseljima. Po obujmu individualna legalna stambena gradnja bila je ustaljen naèin rješavanja stambenog pitanja u bivšoj Jugoslaviji, karakteristièan i za gradska i za seoska naselja. Bespravna stambena izgradnja bila je raširena zbog bitno nejednakog položaja razlièitih društvenih slojeva u rješavanju stambenog pitanja, ali i veæ postojeæega velikog broja ovakve izgradnje. Sustavno praæenje obujma i efikasnosti tzv. ‘individualne gradnje’ praktièki nije ni postojalo, veæ se svodilo na ‘prebrojavanje’ kuæa i stanova od jednog do drugog popisa.22 Društveno vlasništvo - U sluèaju kada se stan tretira kao dobro društvene potrošnje, društvo je to koje financira stambenu gradnju i gotove stanove ustupa na korištenje graðanima po povoljnijim uvjetima. Slijedom te ekonomske i stambene politike, koja je odreðena ovakvim tretmanom stana, dolazi se i do niskih ‘zaštitnih’ stanarina koje su znatno niže od ekonomskih.



Socijalistièke zemlje koje na ovaj naèin tretiraju stan nisu dovoljno bogate da mogu za svaku obitelj osigurati stan pa je potražnja konstantno veæa od ponude. Dolazi do situacije da stanove dobivaju samo neki, a ne svi graðani. Iz toga proizlazi da su se sredstva izdvojena za stambenu gradnju iz osobnih dohodaka, kao i ostataka dohodaka i proraèuna, koja su rezultat rada svih zaposlenih, koristila za rješavanje stambenog pitanja samo jednoga broja radnika. Stoga je raspodjelu trebalo provoditi prema odreðenim kriterijima. U stvarnosti raspodjela se provodila na temelju društvene moæi, a ne temeljem procjene komu je stan najpotrebniji23 (Tabl. IV.). Dodatan je problem i neprovoðenje inventure korištenja stanova koji su dodijeljeni radnicima. U pravilnicima radnih organizacija bile su odreðene okolnosti u kojima netko može tražiti veæi stan, najèešæe zbog poveæanja broja èlanova obitelji. Meðutim, nigdje se nije spominjao povrat prevelikih stanova uslijed smanjenja potreba obitelji. Takvom raspodjelom narušavala se struktura osobne potrošnje. 22 Petroviæ, 1983: 1 23 Seferagiæ, 1987: 42 24 Meðu najljepše primjere pripadaju zgrade arhitekta Drage Galiæa (na Svaèiæevu trgu i u Ulici grada Vukovara s trosobnim stanovima površine oko 90 m2, južnom orijentacijom, popreènim prozraèivanjem i dvoetažnim stanovima), Ive Vitiæa (stambeni sklop u Laginjinoj ulici), Nevena Šegviæa (Ulica grada Vukovara 222-224), Božidara Rašice (višestambena zgrada „Exportdrvo” u Ulica grada Vukovara) itd.

PROSTOR

345

ZAKONSKI OKVIR STAMBENE IZGRADNJE U DOBA SOCIJALIZMA

LEGAL FRAMEWORK OF HOUSING CONSTRUCTION IN SOCIALISM Osim društvenog i ekonomskog okvira koji je utjecao na stambenu izgradnju u doba socijalizma, velik je utjecaj na svojstva zgrada i stanova imao i zakonski okvir koji je tada vladao. Na propise, normative i standarde uvelike utjeèe i predodžba o kvaliteti stanovanja koja je pod utjecajem ekonomskih moguænosti sredine u kojoj nastaju. Promjenom društvenih odnosa, razvojem tehnike i tehnologije graðenja propisi zastarijevaju i mijenjaju se. Prvih godina nakon Drugoga svjetskog rata u Zagrebu se sagradilo vrlo malo stambenih zgrada, buduæi da je prioritet bila obnova srušenih i spaljenih naselja, izgradnja pruga, elektrifikacija, poèetci industrijalizacije. Stambeni problemi rješavaju se ‘sustanarstvom’. Znaèajnija izgradnja poèinje pedesetih godina izgradnjom vrlo kvalitetnih zgrada unutar postojeæega gradskog tkiva24 (Sl. 5.-7.). Navedene zgrade grade se prema ‘predratnim’ Neufertovim normativima - lijepo, udobno i raskošno - no to nije u skladu s materijalnim moguænostima zemlje u tom razdoblju. Novih propisa još nema, ali se prešutno priznaje Graðevinski pravilnik iz 1941. godine. Meðutim, ubrzo se uvidjelo da takve zgrade uvelike premašuju moguænosti zajednice pa se kao opæi imperativ u stanogradnji nameæe štednja i racionalnost, koja se pokušava postiæi industrijalizacijom gradnje, standardizacijom i prefabrikacijom. Kao rezultat ovih napora nastaju tipovi projekata koji predstavljaju vrhunac racionalizacije, odnosno najnižu razinu kvalitete stanovanja u smislu prostornih normativa (tipovi „Bartoliæ”, „Tuèkoriæ”, „Žerjaviæ” itd.; Sl. 8. i 9.). Buduæi da se u pogledu tlocrtnih rješenja došlo do krajnjih granica racionalizacije, daljnje snižavanje troškova vidi se u revolucioniranju procesa gradnje, odnosno tehnologije graðenja. Razdoblje je to u kojem projektne organizacije djeluju unutar graðevinskih poduzeæa i preuzimaju projektiranje gotovo èitave kolektivne stambene izgradnje.

Sl. 5. D. Galiæ: Višestambena zgrada, Ulica grada Vukovara 35-35a, Zagreb, 1953. Fig. 5. D. Galiæ: apartment block, 35-35a Ulica grada Vukovara (”Vukovar street”), Zagreb, 1953

346

PROSTOR

2[46] 21[2013] 340-349 N. VEZILIÆ STRMO, A. DELIÆ, B. KINCL Uzroci problema postojeæeg stambenog fonda… Znanstveni prilozi | Scientific Papers

ljaju ‘objektivne’, znanstvene i instrumentima mjerljive normative. Za stambenu izgradnju u Zagrebu još su bili važni: Pravilnik o tehnièkim normativima za izgradnju skloništa za osnovnu zaštitu stanovništva (1970.), Pravilnik o tehnièkim mjerama i uslovima za završne radove u zgradarstvu (1970.), Posebni tehnièki uvjeti za projektiranje i izvedbu stubišta (1974.) te Posebni tehnièki uvjeti za projektiranje i izvedbu dimnjaka i dimovodnih prikljuèaka (1974.). Prelaskom na tržišne odnose u stanogradnji interes izvoðaèa stanova sve se više razilazi s interesima korisnika. U ovoj se situaciji projektant, iako nerado, priklanja izvoðaèu odnosno interesu svoje radne organizacije i njenu dohotku. Upravo u tom trenutku nastaje potreba za propisima i normativima koji bi uskladili suprotstavljene interese i osigurali kvalitetu stambene izgradnje postavljanjem jasnih minimalnih granica.  1967. godine izlazi savezni propis, Pravilnik o minimalnim tehnièkim uvjetima za izgradnju stanova, koji je u potpunosti proizašao iz konkretne jugoslavenske situacije. Sl. 6. N. Šegviæ: Višestambena zgrada u Ulici grada Vukovara 222 i 224, Zagreb, 1959. Fig. 6. N. Šegviæ: apartment block, 222 and 224 Ulica grada Vukovara (”Vukovar street”), Zagreb, 1959

Sl. 7. S. Jelinek: Višestambena zgrada, Trpimirova 9, 11 i 13, Zagreb, 1957. Fig. 7. S. Jelinek: apartment block, 9, 11 and 13 Trpimirova st., Zagreb, 1957

 1968. godine grad Zagreb izdaje „Smjernice za primjenu tehnièkih i sigurnosnih mjera kod projektiranja i izvedbe visokih objekata”. Ove smjernice posebno se odnose na pitanja sigurnosti u sluèaju požara. U vrijeme donošenja u Zagrebu su se gradile visoke zgrade sa središnjim stubištima, bez direktnog osvjetljenja, dok su donošenjem smjernica postala obvezna sigurnosna stubišta, odvojena loða od hodnika za pristup u stanove ili dvostruka stubišta. Primjenom ovih smjernica, zbog potrebe za veæim stubišnim jezgrama, visoke su zgrade izgubile svoju dotadašnju ‘vitkost’ i prestale biti stambeni tornjevi. Godine 1974. donose se nove smjernice, još strože od starih.  1970. godine donesena su tri važna pravilnika: Pravilnik o provjetravanju u stambenim zgradama, Pravilnik o toplinskoj zaštiti i Pravilnik o zvuènoj zaštiti. Ovi pravilnici postav-

TEHNOLOŠKI OKVIR STAMBENE IZGRADNJE U DOBA SOCIJALIZMA

TECHNOLOGICAL CONTEXT OF HOUSING CONSTRUCTION IN SOCIALISM Tehnologija graðenja utjeèe na kvalitetu u stanogradnji, a to je naroèito uoèljivo u funkcionalnom, ugoðajnom i ekonomskom aspektu stanovanja. Tehnologija graðenja uvjetovana je naèinom organizacije rada i vrstom sklopa zgrade.25 Zanatsko-klasièna tehnologija26 primjenjuje se veæinom kod gradnje individualnih stambenih zgrada pa je zbog opsega navedene izgradnje u doba socijalizma bila dominantan oblik graðenja. Ova tehnologija karakteristièna je i za prvu etapu graðenja višestambenih zgrada nakon Drugoga svjetskog rata. U tehnološkom smislu primjenjuju se prijeratne tehnologije (zaprežna kola, drvene oplate), uz vrhunsku obrtnièku obradu i visok stupanj detalja. Na ovaj naèin nastaju vrijedni arhitektonski unikati i tlocrtne dispozicije. Mogli bismo reæi kako je za ovo razdoblje karakteristièna neusklaðenost tehnologije i kreacije. Nakon 1960-ih štednja i racionalnost u stanogradnji pokušavaju se postiæi industrijalizacijom gradnje, standardizacijom i prefabrikacijom. Na ovaj naèin zgrade prestaju biti unikatne. Kako bi se zadovoljila potreba za smještajem veæeg broja ljudi, radi ubrzanja i pojeftinjenja gradnje, teži se za velikoserijskom proizvodnjom, a to za posljedicu ima veliku koncentraciju stanova i njihovu jed25 Trbojeviæ, 1982: 2 26 Naèin organizacije rada može biti zanatski ili industrijski, a sklop zgrade klasièan (na samome mjestu) ili prefabriciran. 27

Mirkoviæ, 1980.

28 Postoje brojna istraživanja odnosa konstruktivnih sustava, raspona i funkcionalnih moguænosti u stambenoj izgradnji. Istraživanja su zapoèela poèetkom 1960-ih: Baylon, M. (1959.), Analiza raspona u stambenoj izgradnji; Kurent, T. (1960.), Izbor preferencijalnih modularnih mer za dimenzioniranje gradbenih elementov; Zlokoviæ, M. (1959.), Analiza raspona u stambenoj izgradnji u vezi s postojeæim propisima i konaèan predlog preferencijalnih raspona; Milenkoviæ, B. (1959.), Predlog preferencijalnih raspona u stambenoj izgradnji. Nakon toga uslijedilo je

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Uzroci problema postojeæeg stambenog fonda… N. VEZILIÆ STRMO, A. DELIÆ, B. KINCL 340-349 21[2013] 2[46]

PROSTOR

347

noznaènost, tj. uniformnost. Pritom se i u podruèju izvedbe osnovne konstrukcije zgrade, kao i prilikom finalizacije, javljaju slièna pitanja i zahtjevi: redukcija razlièitosti elemenata, serija, tipizacija, utvrðivanje donje granice rentabilnosti itd., a to sve zajedno rezultira odgovarajuæom multiplikacijom jedinica ili sklopova. Arhitekt Ðuro Mirkoviæ 1980. vidi tehnologiju graðenja kao jedan od kljuènih èimbenika koji utjeèu na svojstva zgrade te ukazuje na važnost preispitivanja upotrebne vrijednosti stana i zgrade.27 Poèetkom 1960-ih provedena su u Jugoslaviji brojna istraživanja na temu upotrebne vrijednosti konstruktivnih koncepata u stambenoj izgradnji.28 Kao èimbenici koji utjeèu na dimenzije i oblik korisnog prostora navode se: rasponi vertikalnih nosivih elemenata, rasponi horizontalnih nosivih elemenata, oblici vertikalnih nosivih elemenata (zidovi i stupovi), transparentnost i perforabilnost horizontalnih i vertikalnih membrana, elastiènost u koncipiranju širih prostornih sklopova (moguænost horizontalnog i vertikalnog rašèlanjivanja gabarita).29 Iz analiza proizlazi da unutar stanovitih dimenzionalnih granica i razlièiti tehnološki sustavi posjeduju uglavnom izjednaèene, ali ipak ogranièene potencijale za postizanje funkcionalnih moguænosti. Takoðer, ova su istraživanja pokazala da ne postoje niti mogu postojati apsolutni i opæevažeæi pokazatelji kvalitete i upotrebne vrijednosti stana, nego su oni relativni i privremeni.30

ODRŽAVANJE VIŠESTAMBENE IZGRADNJE U DOBA SOCIJALIZMA

APARTMENT BUILDING MAINTENANCE IN SOCIALISM Održavanje je kljuèan èimbenik u sprjeèavanju ili umanjivanju posljedica fizièkog i funkcionalnog zastarijevanja zgrada. U doba socijalizma neekonomsko tretiranje stana ostavilo je traga i na održavanju stambenog fonda. Stanarine su bile vrlo male i linearno subvencionirane (u odnosu na stanove, a ne na socijalne osobine stanara), tako da nisu pokrivale ni potrebe održavanja, a posebinekoliko godina zatišja, da bi se 1966. godine istraživanja obnovila, ovoga puta u Centru za stanovanje IMS u Beogradu: Èanak, M. (1966.), Studija stambenih funkcija u vezi s izborom osnovnih modula pojedinih konstruktivnih sistema; Èanak, M. (1969.), Tipizirani modularni rasponi u stambenoj izgradnji; Èanak, M. (1978.), Usporedna analiza funkcionalnih moguænosti skeletnih sistema i sistema sa popreènim noseæim zidovima itd. 29 Èanak, 1982: 2 30 Èanak, 1982: 2 31

Seferagiæ, 1988: 86

32 Kolotilkin, 1965: 225 33

*** 1987: 201

34 Jakšiæ, 1987: 123

ce ne proste i proširene reprodukcije. Indikativno je da statistika u bilježenju troškova života uopæe ne registrira stanarinu, buduæi da je ona manja od mjeseènih troškova za duhan.31 „Stanarina se temelji na socijalnim osnovama, a njen iznos se odreðuje na osnovu uvjeta ekonomske ravnoteže, tj. u skladu s troškovima izgradnje i održavanja stanova. S èisto ekonomske toèke gledišta, ovo znaèi da stanarina u principu mora pokrivati amortizacione otpise obnove poèetne vrijednosti stana, troškove otplate interesa na kapital, držanje upravnog i uslužnog osoblja, kao i troškove popravaka.”32 Prema programima reprodukcije i održavanja stambenog fonda stanarina je na razini proste reprodukcije trebala iznositi u prosjeku više od 2,5% revalorizirane vrijednosti stana.33 Naprotiv, iznos prosjeène godišnje stanarine u SRH, npr. u 1985. godini, iznosio je 0,99% (Tabl. V.). Kao posljedica navedenoga, za stan koji je predviðen da traje od pedeset do sto godina bilo bi potrebno izmeðu 400 i 800 godina da se zamijeni amortizacijom iz niskih zaštitnih stanarina.34 Uslijed dominacije nove izgradnje u doba socijalizma podcijenjena je potreba za održavanjem, obnovom i modernizacijom postojeæega stambenog fonda, a nedostatak osjeæaja pripadnosti u novim naseljima i osobne inicijative stanara za održavanjem zajednièkih dijelova zgrada rezultirao je zapuštanjem postojeæih višestambenih zgrada.

Sl. 8. D. Korbar, B. Štih i M. Stella: Višestambena zgrada tip „Volta”, Trnsko 8 a-c i 9 a-e, Zagreb, 1960.-1966. Fig. 8. D. Korbar, B. Štih and M. Stella: apartment block type ”Volta”, 8a-c and 9a-e Trnsko, Zagreb, 1960-1966

Tabl. V. Rasporeðivanje sredstava stanarine u 1985. Table V. Rent funds allotment in 1985 Naziv namjene Amortizacija Održavanje Obveze Troškovi upravljanja i rezerve Ukupno

% strukture 31,9 43,3 6,3

% revalorizirane vrijednosti stana 0,32 0,43 0,06

18,5

0,18

100

0,99

Sl. 9. B. Tuèkoriæ: Višestambena zgrada u Ulici Trnsko 31a-b, 35a-b, 39a-b, Zagreb, 1963. Fig. 9. B. Tuèkoriæ: apartment block, 31a-b, 35a-b, 39a-b, Zagreb, 1963

348

PROSTOR

2[46] 21[2013] 340-349 N. VEZILIÆ STRMO, A. DELIÆ, B. KINCL Uzroci problema postojeæeg stambenog fonda… Znanstveni prilozi | Scientific Papers

ZAKLJUÈAK CONCLUSION

Literatura Bibliography

Promjenjiva stambena politika u doba socijalizma, koja se nije zasnivala na ekonomskim postavkama, veæ na ideološkom poimanju stana kao dobra društvene potrošnje, utjecala je na stanje stambenog fonda u Hrvatskoj. Kontinuirano pomanjkanje stambenog prostora u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata imalo je za posljedicu masovnu gradnju zgrada pretežito kolektivnog stanovanja, odnosno marginaliziranje individualne izgradnje. Istovremeno, struktura stambenog fonda zasnivala se na kontinuiranom poveæanju broja stambenih jedinica, a to je dovelo do usitnjavanja stambenog fonda (gradnje malih stanova). Današnje su posljedice loša struktura stambenog fonda, ali i njegova upitna uporabna kvaliteta. U današnje vrijeme naslijeðeni se problem loše strukture teško može ispraviti. Postojeæi stanovi nisu dovoljno fleksibilni da bi se prilagodili, a situaciji ne pomaže ni struktura novosagraðenih stanova. Prevelik broj malih stanova slabe fleksibilnosti dovodi do funkcionalnog zastarijevanja stambenog fonda. Neekonomske stanarine u doba socijalizma, propagirane kao zaštita standarda radnika, imale su za posljedicu poveæanje društvenih nejednakosti i fizièko propadanje stambenog fonda. Uslijed dominacije nove izgradnje podcijenjena je potreba za održavanjem, obnovom i modernizacijom postojeæega stambenog fonda. U današnje vrijeme prenošenjem odgovornosti održavanja na teret vlasnika, koji za to nisu spremni ni financijski ni upravljaèki, nastavlja se zapuštanje stambenog fonda. Nepravedna raspodjela društvenih stanova u socijalizmu narušila je strukturu osobne potrošnje, dodatno poveæavajuæi društvene nejednakosti. Prodaja društvenih stanova u doba tranzicije njihovim korisnicima bitno je utjecala na vlasnièku strukturu, a time i na stambene statuse. Zbog velikog udjela privatnog vlasništva dolazi do neracionalnog korištenja postojeæega stambenog fonda i neaktivnoga stambenog tržišta. Udio stambene potrošnje kuæanstva u Hrvatskoj ni danas nije na razini razvijenih zemalja. Posljedice ideološkog i neekonomskog tretiranja stana iz socijalizma poèinju dolaziti na ‘naplatu’. Nekvalitetni i zastarjeli stambeni fond Hrvatske, kao i kod ostalih zemalja u tranziciji (bivših socijalistièkih zemalja), postaje velik upravljaèki problem. Razmotri li se èinjenica da udio novosagraðenih stanova u cjelokupnom stambenom fondu iznosi tek 1%, uoèava se važnost i osjetljivost pitanja gospodarenja postojeæim stambenim fondom. Za rješenje navedenih problema postojeæe stambene izgradnje u Hrvatskoj bit æe potrebno izvršiti njenu revalorizaciju i revitalizaciju kako bi se ona prilagodila potrebama suvremenoga stanovanja.

18. 19. 1. Antiæ, L. (1961.), Stambeni problemi grada Zagreba i mjere za njihovo rješenje, disertacija, Ekonomski fakultet, Zagreb 2. Bežovan, G. (2004.), Stambena statistika - standard stanovanja u Hrvatskoj, „Revija socijalne politike”, 11 (2): 267-279, Zagreb 3. Bežovan, G.; Kirinèiæ, Z. (1987.), Stambena politika u radnim organizacijama, Biblioteka Iskustva; knjiga 1: 145-156, Zagreb 4. Bilandžiæ, D. (1976.), Društveni razvoj socijalistièke Jugoslavije (2. izdanje), Zagreb 5. Èanak, M. (1982.), Upotrebna vrijednost raspona u stambenoj izgradnji, Znanstveno-struèni skup Iskustva ‘82 - Tehnologija u kvaliteti stanogradnje i stanovanja, Zagreb 6. Finci, J. (1954.), O stambenom problemu, „Èovjek i prostor”, 1 (11): 1 i 8, Zagreb 7. Ivanišin, K. (1998.), O nekim teoretskim postavkama iznesenim na stranicama èasopisa Arhitektura od 1947. do danas, „Arhitektura”, 1 (214): 23-32, Zagreb 8. Jankoviæ, I. (1983.), Pravni sistem i zakonitost u stambenoj izgradnji, Znanstveno-struèni skup Iskustva ‘83 - Položaj korisnika u stambenoj izgradnji, Beograd 9. Jakšiæ, I. (1981.), Stanogradnja i stanovanje u Zagrebu, te njegov doprinos razvoju grada, disertacija, Ekonomski fakultet, Zagreb 10. Jakšiæ, I. (1987.), Tretman stana i njemu odgovarajuæi oblici financiranja i organizacije stambene gradnje, u: Stambena politika i stambene potrebe, Biblioteka Iskustva; knjiga 1: 119-130, Zagreb 11. Kincl, B.; Deliæ, A. (2002.), Razvoj arhitektonskog okoliša (arhitektonske cjeline), XXX IAHS, World Congress on Housing, Housing Construction - An Interdisciplinary Task [ur. Ural, O.; Abrantes, V.; Tadeu, A.], Coimbra: Wide Dreams - Projectos Multimedia, Lda., 215-222, Coimbra, Portugal 12. Kolotilkin, B. M. (1965.), Vek trajanja stambenih zgrada, Savezni zavod za urbanizam i komunalna i stambena pitanja, Beograd 13. Mirkoviæ, Ð. (1980.), Tehnologija kao utjecajni faktor kvalitete u stanogradnji, Znanstveno-struèni skup Iskustva ‘80 - Kriteriji kvalitete stana i stanovanja, Zagreb 14. Petovar, K. (1983.), Društveni položaj korisnika i uslovi sticanja stana i stanarskog prava, Znanstveno-struèni skup Iskustva ‘83 - Položaj korisnika u stambenoj izgradnji, Beograd 15. Petroviæ, P. (1983.), Položaj neposrednih izvoðaèa u stambenoj izgradnji, Znanstveno-struèni skup Iskustva ‘83 - Položaj korisnika u stambenoj izgradnji, Beograd 16. Rogiæ, I. (1987.), Obilježja urbanizacijskog procesa i takozvano stambeno pitanje, u: Stambena politika i stambene potrebe, Biblioteka Iskustva; knjiga 1: 15-25, Zagreb 17. Seferagiæ, D. (1987.), Standard stanovanja i kvaliteta života, u: Stambena politika i stambe-

20.

21.

22.

23. 24. 25.

26.

27. 28.

ne potrebe, Biblioteka Iskustva; knjiga 1: 41-61, Zagreb Seferagiæ, D. (1988.), Kvaliteta života i nova stambena naselja, Biblioteka Revije za sociologiju, knjiga 6, Zagreb Sekuliæ, D. (1982.), Razvojna strategija i planiranje u Jugoslaviji, „Kulturni radnik”, 5, Zagreb Trbojeviæ, R. (1982.), Tehnologije u stanogradnji, Znanstveno-struèni skup Iskustva ‘82 - Tehnologija u kvaliteti stanogradnje i stanovanja, Zagreb Veziliæ Strmo, N. (2012.), Model procjene održivosti postojeæih stambenih zgrada - na primjeru višestambene izgradnje u Zagrebu od 1945. do 1975. godine, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb Vujoviæ, S. (1979.), Stambena kriza i zadovoljavanje stambenih potreba, Znanstveno-struèni skup Iskustva ‘79 - Kvalitet stanovanja i ljudske potrebe, Beograd *** (1964.), Stambena izgradnja u Zagrebu, „Èovjek i prostor”, 11 (139-140): 1-9, Zagreb *** (1982.), Statistièki godišnjak Jugoslavije 1982., Savezni zavod za statistiku *** (1984.), Standard stana, zgrade i naselja u društveno usmjerenoj izgradnji za period 1984.1985., knjiga 2 / radna verzija, Udružena samoupravna interesna zajednica stanovanja i komunalnih djelatnosti grada Zagreba, Zagreb *** (1987.), Informacija o nekim pitanjima iz stambene oblasti, u: Stambena politika i stambene potrebe, Biblioteka Iskustva, knjiga 1: 199214, Zagreb *** (2011.), Popis stanovništva 2011., Državni zavod za statistiku *** (2012.), Statistièki ljetopis Republike Hrvatske 2012., Državni zavod za statistiku

Izvori Sources Arhivski izvor Archive Source 1.

Arhiv znanstvenoistraživaèkog projekta „Atlas hrvatske arhitekture 20. stoljeæa”, Arhitektonski fakultet, Kaèiæeva 26, Zagreb [AHA]

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1.

http://farm1.static.flickr.com/187/3981 07184_ff926277e5_o.jpg Sl. 2. *** 2012. Sl. 3. *** 2011. Sl. 4. *** 1982. Sl. 5.-9. N. Veziliæ Strmo Tabl. I., II. *** 2011. Tabl. III. *** 1982. Tabl. IV. Bežovan, i sur., 1987. Tabl. V. *** 1987.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Uzroci problema postojeæeg stambenog fonda… N. VEZILIÆ STRMO, A. DELIÆ, B. KINCL 340-349 21[2013] 2[46]

PROSTOR

349

Sažetak Summary

Causes of Housing Stock Problems in Croatia The existing housing stock in Croatia is fraught with problems such as uneconomical usage, inactive housing market, limited mobility, physical and functional obsolescence etc. This paper attempts to analyze the prevailing social, economic, legal and technological context of the period of its construction with the aim to provide insight into these problems and their possible causes. According to statistical data, most of the housing stock (around 67%) consists of the apartments and buildings built between 1945 and 1991 in the former socialist country. Apartment blocks as a form of multi-unit housing construction are of special interest for the analysis of its historical context since it was a socially organized way to meet housing needs. In the period of postwar rapid urbanization, collective housing became a prevailing type of housing in cities and therefore its possible shortcomings are more evident. Housing finance system in Yugoslavia went through several development stages and was adapted to some major social changes. What they all had in common was an uneconomical and ideological treatment of a housing unit. Accordingly, private ownership had a marginal status in the socialist political system although it constituted the major portion in the housing stock ownership structure. Ideological and political significance attached to the so-called ”social housing” was far greater. This is the reason why the term housing construction almost always referred to ”social housing” A systematic observation of the scope and efficiency of the so-called ”individual housing construction” did not really exist except for ”counting” the number of houses and apartments for register needs. An apartment considered as social property raises the issue of housing allocation policy. Since socialist countries are usually not rich enough to provide housing for all families, the demand is always greater than the offer. Apartments are thus allocated only to some but not to all citizens. Consequently, financial resources for housing construction purposes were spent for housing needs of just a segment of the population although those funds were extracted

from salaries, profit and budget based on the work of the entire working population. The relevant criterion should have been based on justice and equality but it was actually based on social power. Another problem was the absence of an inventory of allocated apartments which would make possible the redistribution of oversized apartments. This allocation model disrupted private consumption. The use value of dwelling space was determined by the quality of an apartment (size, layout, level of equipment) which should have been adapted to its users. However, the users’ needs were irrelevant to all who were involved in the organization and management of the building process. In an attempt to meet the housing needs of a large number of users, the apartment design followed the so-called ”protective” apartment model, i.e. an apartment conceived as a shelter and designed with no specific user in view. It is not made for any particular target group but may be turned into an apartment for any potential user if necessary. A permanent housing shortage in the wake of World War II resulted in massive housing construction. The buildings were designed for collective housing purposes and thus made to fit perfectly into a traditional socialist pattern. Nevertheless, the analyzed period might be subdivided in two substages in terms of their common features: - In the period immediately following World War II, few new buildings were constructed but the subsequent decade (1950-1960) saw high-quality housing construction within the urban fabric. The apartments were generously sized, nice and comfortable although that trend did not follow the economic power of the country. The pre-war technology, high-quality craftsmanship, and an effective use of details contributed to the design of the buildings which became unique and valuable works of architecture. The architecture of the period was characterized by a lack of coordination between architectural creation and technology. As far as legal framework is concerned, there have been no new regulations and the 1941 Building Regulations is still in effect.

Biografije Biographies Dr.sc. NIKOLINA VEZILIÆ STRMO viša je asistentica u Zavodu za zgradarstvo Graðevinskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Studij arhitekture završila je 2002. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 2012. stekla doktorat znanosti. Dr.sc. ALENKA DELIÆ, izvanredna profesorica pri Katedri za arhitektonsko projektiranje, bavi se temama vezanim za stambenu arhitekturu. Akademik BRANKO KINCL, profesor emeritus, bavi se temama vezanim za stambenu arhitekturu. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada za svoj struèni rad.

NIKOLINA VEZILIÆ STRMO, Ph.D., senior assistant in the Institute of Building Construction, Faculty of Civil Engineering of the University of Zagreb. She received her Ph.D. in 2012 from the Faculty of Architecture in Zagreb. ALENKA DELIÆ, Ph.D., Assoc. Prof. in the Department of Architectural Design. Her professional interests are mainly focused on residential architecture. BRANKO KINCL, member of Academy, Professor Emeritus. His professional interests are mainly focused on residential architecture. He received numerous awards for his professional work.

- The second period (1960-1975) was marked by a general cost-cutting trend and rationality resulting in the reduced size of apartments. The floor area as well as the level of equipment were reduced to a minimum. There was a marked tendency to build more apartments and taller apartment buildings. Since the plans were made as rational as possible, further cost reduction was planned within building technology. There was a tendency for greater industrialization, standardization and prefabrication, i.e. mass production resulting in high apartment density and uniformity. The lack of regulations on ventilation, thermal and noise protection until 1970 had a major effect on residential buildings and their characteristics in that period. The buildings constructed before 1968, especially the tall ones with central staircases, do not meet fire safety standards. - Rents were in socialism promoted as a workers’ protection measure but an absence of economic principles led to an increase in social unequality and physical decay of the housing stock. Since new buildings were constructed on a massive scale, the need for maintenance, renovation and modernization of the existing housing stock was overlooked. Moreover, a lack of sense of belonging in new housing developments as well as a lack of individual initiatives for the upkeep of communal parts of the apartment buildings eventually led to their decay. The consequences of ideological and uneconomical treatment of apartments in socialism are beginning to take their toll. Low-quality and obsolete housing stock in Croatia as well as in other former socialist countries has turned into a serious management issue. If we take into consideration that the share of newly-built apartments in the overall housing stock is not higher than 1%, it is clear that managing the existing housing stock is becoming a major and delicate issue. In order to solve the above mentioned problems it is necessary to reevaluate and revitalize the existing housing stock in Croatia and thus adapt it to contemporary housing needs. NIKOLINA VEZILIÆ STRMO ALENKA DELIÆ BRANKO KINCL

Fig. 1. Marko Peljhan with collaborators: Makrolab, 1997-2007 Sl. 1. Marko Peljhan sa suradnicima: Makrolab, 1997.-2007.

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

21[2013] 2[46]

PROSTOR

351

Peter Šenk University of Maribor Faculty of Civil Engineering Department of Architecture Slovenia - 2000 Maribor, Smetanova 17

Sveuèilište u Mariboru Graðevinski fakultet Odsjek za Arhitekturu Slovenija - 2000 Maribor, Smetanova 17

Subject Review UDC 721.013:691.81(497.5:497.4)”19/00” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.01. - Architectural Design Article Received / Accepted: 19. 2. 2013. / 10. 12. 2013.

Pregledni znanstveni èlanak UDK 721.013:691.81(497.5:497.4)”19/00” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 19. 2. 2013. / 10. 12. 2013.

The Concept of Capsule Architecture as Experiment Origins and Manifestations with Selected Examples from Slovenia and Croatia

Koncept arhitektonske kapsule kao eksperiment Podrijetlo i manifestacije s odabranim primjerima u Sloveniji i Hrvatskoj

capsule experimental architecture megastructure minimum dwellings mobile architecture

kapsula eksperimentalna arhitektura megastruktura minimalni stambeni objekti pokretna arhitektura

The paper presents the concept of the capsule in architecture in relation to modernism, social and cultural change after World War II and experiments with housing typology and construction technology. Based on examples of genuine and metaphorical capsule architectures, the vividness and relevance of the concept is also shown through selected pioneering and contemporary examples from the cultural environments of Slovenia and Croatia.

Rad prikazuje koncept kapsule u arhitekturi u odnosu na Modernu te društvene i kulturne promjene nakon Drugoga svjetskog rata kao i eksperimente u okviru stambene tipologije i tehnologije graðenja. Polazeæi od primjera autentiènih i metaforiènih arhitektonskih kapsula, u radu se prikazuje vitalnost i relevantnost ovoga koncepta na odabranim ranim te suvremenim primjerima u kontekstu kulturnih sredina Slovenije i Hrvatske.

352

PROSTOR

2[46] 21[2013] 350-361 P. ŠENK The Concept of Capsule Architecture as Experiment…

INTRODUCTION - THE CONCEPT DEFINITION UVOD - DEFINICIJA KONCEPTA

he concept of the capsule, explicitly naming compact, minimal, completely furnished and equipped living units, has generally been presented in architectural history in relation to the trend of megastructures and utopian radical architectural experiments with uncritical faith in technological and scientific progress of the 1960s. Generally known derivations of the concept include capsule hotels, mainly in Japan, as well as prefabricated sanitary facilities, ‘climate capsules’ as structural protection from atmospheric agents1 or capsules as bordered and/or controlled building complexes or territories2, which are no longer directly related to the original concept. The origins and development of the capsule concept in architecture can be traced through theoretical concepts of modernism, the postWorld War II contexts and protagonists of a distinctively technological architecture, particularly in Great Britain and Japan. As early as before and during World War II, the functionalist approach, CIAM, endeavours towards prefabrication3 in architecture with early protagonists - Le Corbusier, Gropius, Wachsmann, Prouvé and others, demands for mobility and questions of subsistence minimum, especially so after the second CIAM congress in Frankfurt in 19294, encouraged architects to undertake experimental practice to provide answers to questions on

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

social and cultural change, appropriate housing typology and construction technology as well as economic efficiency, thus serving as an important basis for designing radical minimal environments such as examples of capsule units. Setting the mental ground for their emergence, modernism, which evades a comprehensive definition, always meant either introducing something new into the existing system or completely breaking away from it and providing a basis for experiment.5 As highlighted by Tomaž Brejc, although experiment carries a different connotation in science and engineering than in art6 (which can also be said for architecture), it is in fact both inevitable and crucial for a critical examination of the existing and the previous, which is not necessarily absolute and appropriate. Peter Cook, the experimentalist of the Archigram Group, argues that in the 20th century ”there have been several occasions when science, technology and human emancipation have coincided in a way that has caused architecture to explode.”7 Chasing the new in the spirit of time, the heterogeneity of modernism and open perception of modernity as contemporaneity and progressiveness represent the experimental field that also allowed for the development of the capsule concept - not always and exclusively as a complete denial of the past, but also as a complex and critical response to it. In the context of the post-World War II modernisation process, the Team 10 group, which sprang from within CIAM, sought answers to social and technological questions in an experimental manner, exploring concepts and strategies of enabling individual and collective identity, resident participation in housing development and self-realisation of society.8 At the beginning of the sixties of the 20th century, the highlighted relationship between the individual (living) component and the collective infrastructure, which soon became part of the open design of megastructure formations, manifested itself in the form of the relationship between individual living, i.e. 1 Orig.: von Borries, 2010 2 Boomkens, 1998; De Cauter, 2004 3 While the modularity of prefabricated elements that formed larger architectural compositions in fact often built on traditional construction procedures with an industrial approach, the concept of the modular living unit as a prefabricated whole is revolutionary. 4 The congress was organised at a time when an experimental field for new typologies of housing construction for the needs of workers was established in Frankfurt under the leadership of Ernst May. The theme of the ”Minimum Subsistence Dwelling” (Die Wohnung für das Existenzminimum) specifically focused on design concepts solving the issue of high apartment rent and low salaries, offering the smallest comfortable dwelling for the lowest price [Mumford, 2000: 27-44; Heynen, 1999: 43-70]. Eric Mumford points out that the question of minimum hous-

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

capsule units and the collective megastructure framework. Even though the concept of the capsule with metaphorical dimensions was not clearly defined in Japan, it initially represented, similarly as in Great Britain, a compact, mobile, fully equipped and ergonomically designed living unit with a built-in life span, as well as a monofunctional unit (sanitary facility, kitchen unit, furniture element, etc.) with same characteristics. The definition of a spatial unit called the capsule is also underlined with Günther Feuerstein’s description of it as ”the smallest, still moveable and autonomous environment wellequipped with communications.”9

PIONEERING EXAMPLES / TECHNOLOGICAL DERIVATIONS AND EXPERIMENTS WITH HOUSING TYPOLOGIES - THE CONCEPT OF THE CAPSULE IN GREAT BRITAIN AND JAPAN

RANI PRIMJERI / TEHNOLOŠKE VARIJACIJE I EKSPERIMENTI U OKVIRU STAMBENIH TIPOLOGIJA - KONCEPT KAPSULE U VELIKOJ BRITANIJI I JAPANU

Based on the work of the Independent Group and Peter and Alison Smithson’s New Brutalism in the second half of the 1950s, the revisionist criticism of the modern movement reveals the starting points, origins and development as well as first designs of living units called capsules in Great Britain, the latter devised by their successors. Incorporating differences, blurring the boundaries between popular and high culture and exhibiting an interest for everyday life and authenticity provided the Independent Group with an open mode of action that went beyond strict modernist principles. This established the foundations for the development of many experimental practices that introduced radical reflections on the mode of dwelling, housing, as well as living in the city and comprehension of the environment in general. It was the Smithson’s House of the Future and its logic of incorporation, which is characteristic both of the Independent Group ing for the working class in France and England had already appeared before the congress, roughly in the period since the nineteenth century, referring to the example of Paris, which has a smaller residential area than the majority of proposals presented at the congress. 5 Brejc, 1991: 141-150; Lynton, 1994 6 Brejc, 1991: 141 7 Cook, 1970: 11 8 Risselada, van den Heuvel, 2005; Williams Goldhagen, Legault, 2000 9 Feuerstein, 1996: 61-62 10 Cook, 1999: 44 11 Cook, 1970: 63 12 Cook, 1999: 44 13 Banham, 1969

The Concept of Capsule Architecture as Experiment… P. ŠENK

and New Brutalism, that provided the grounds for merging contemporary technology with pop culture and paved the way for the later realisation of Reyner Banham’s architecture autre. The truly other architecture of the Second Machine Age, un-architecture, consumer and expendable architecture, technologically conditioned and mass produced architecture was brought forth by the swinging sixties through experimenting with new materials, dwelling patterns and the accordingly adapted new typology of the capsule. In Britain, living units that were designated as capsules were designed in 1964 by members of the Archigram Group, introducing vivid pop lightness in Warren Chalk’s Capsule Home and the compatible Plug-in City by Peter Cook, and Cedric Price, who employed an operational, technological and iconoclastic approach in Potteries Thinkbelt. Archigram’s early capsule units were inspired by the space capsule, which was founded on an entirely different concept and efficiency than the traditional building10, the capsule experiment employing technology transfer from space engineering and car industry to respond to questions regarding construction technology and economic efficiency. Moreover, questions on social and cultural change and appropriate housing typology were dealt with through the capsule’s ergonomic design, the possibility of mass production and integrated expendability, extendability and interchangeability of some elements or even the entire capsule as consumer goods11, as well as the housing approach that included a series of highly sophisticated and designed elements integrated into a tailored box, adopting an industrial design approach and implying a deliberate or even preferred lifestyle.12 In the first half of the 1960s, capsule living units for individualised inhabitants by Archigram (Capsule Home, 1964; Fig. 3), Gasket Homes (1965) were generally plugged to a hardware infrastructural core or megastructure frame, similarly as in the case of the famous and paradigmatic Plug-in City (1964; Fig. 4). On the other hand, later designs (Living Pod, 1966; Cushicle, 1966-1967; Suitaloon, 1968) break free of this attachment like Price’s capsules in Potteries Thinkbelt and become, as prophesied by Banham in ”A Home is not a House”13, un-houses, completely furnished and equipped, truly mobile, software and minimal environments for contemporary nomads and ad hoc spatial interventions, or are radicalised into monofunctional spaces or equipment connected to the infrastructure of living or activity environments (Control and Choice, 1966; units for the Monte Carlo project, 1971). In his retrospective discussion on creating new typologies of minimum dwellings, Peter Cook describes the capsule as ”a convenient term

350-361 21[2013] 2[46]

PROSTOR

353

Fig. 2. Kisho Kurokawa: Nakagin Capsule Tower, Tokyo, 1972 Sl. 2. Kisho Kurokawa: Nakagin toranj kapsula, Tokyo, 1972.

Fig. 3. Warren Chalk, Archigram: Capsule Homes, 1964, view of tower and plan of capsule unit: 1 - service duct, 2 - bathroom, 3 - pneumatic lift, 4 - clip-on appliance wall, 5 - pull-out screen, 6 - wide service door, 7 - services connection, 8 - storage unit Sl. 3. Warren Chalk, Archigram: Kuæe kapsule, 1964., pogled na toranj i tlocrt kapsule: 1 - servisna vertikala, 2 - kupaonica, 3 - hidraulièno dizalo, 4 - montažni zid s kuhinjskim ureðajima, 5 - pregrada na izvlaèenje, 6 - široka servisna vrata, 7 - servisni prikljuèci, 8 - spremište

354

PROSTOR

2[46] 21[2013] 350-361 P. ŠENK The Concept of Capsule Architecture as Experiment…

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

one of the most active groups, and established a discourse on capsule architecture and its social implications.17

with which to discuss the perfected industrially-designed prototype home - with the space capsules somewhere in the background, creating the necessary rhetoric but also calling to mind the concept of totally interrelated parts and appliances.”14

Fig. 4. Peter Cook, Archigram: Plug-in City, 1964 Sl. 4. Peter Cook, Archigram: Plug-in City, 1964.

Fig. 5. GK Industrial Design Association: Komatsu Ski-lodge, 1962; 1 - porch unit, 2 - service unit, 3 - bunks, 4 - framework of timber, sheathed externally with fibreglass, internally with plywood, 5 - concrete pad, 6 - rubber cushions, 7 - shelf, 8 - steps Sl. 5. GK Udruženje za industrijski dizajn: Skijaška kuæa Komatsu, 1962.; 1 - ulaz, 2 - servisna prostorija, 3 - ležajevi, 4 - drveni okvir, izvana ojaèan staklenim vlaknima, a iznutra obložen šperploèom, 5 - betonski oslonac, 6 - gumeni podmetaèi za apsorpciju, 7 - polica, 8 - stube

3 7 4 6

Similarly as in the case of the Archigram Group and at the same time in an entirely different manner, the capsule concept in Japan relates to the nation’s cultural tradition, though it is reformed under the pressure of post-war social reality; founded as a response to urgent needs in fast-growing big cities in reconstruction and to ineffective spatial planning, it also reflects faith in science, technology and modernity of the newly defining Japan society. With regard to modern technology, Japanese Metabolists15 implemented an architecture concept that encompasses invisible tradition and enables ceaseless metabolist transformation of structures interrelated with the cycle of changes in human life. The duality of permanence and transitivity is manifested in durable megastructure formations of ‘artificial land’ - artificial islands or massive cores with cells - living capsule units with a shorter life cycle ‘growing’ out or being ‘clipped’ on them. Cellular living units were already used in projects by Kiyonori Kikutake and Kisho Kurokawa at the end of the fifties, while they came to be referred to as ‘capsules’ mainly in the second half of the sixties, when they became an almost established and predictable practice among designers and at competitions in Japan despite being built rarely.16 In addition to connective units, for instance in projects like Kitukake’s Tower Shaped Community (1958; Fig. 6) and Kurokawa’s Box Type Apartments (1962), the Expo ‘70 Takara Beautillon and Capsule House (1970) and the famous Nakagin Capsule Tower (1972; Fig. 2 and 7), Japanese architects and designers devised many prototypes of independent, temporary and mobile living units, with GK Industrial Design Associates as

The manifesto ”Capsule Declaration” and realisations of built capsule dwellings established Kisho Kurokawa as the leading representative and prophet of capsule architecture, which he believed to hold liberating potential for the individual and the possibility of radical transformation of society as a whole. ”Capsule Declaration” tackles the concept of the capsule as an envelope for protecting the living organism, as an object of mobility and leisure society, as a mechanism of individuality and social diversity, as a creation of a different family system founded on the individual, as an object of the individual’s spiritual fulfilment in a Metabolist city, as a private envelope protecting one from unwanted information, as a characteristic product of prefabrication and mass production, and as a tool against systems and uniformity.18 Although Kurokawa’s arguments about capsule architecture are practically philosophical and/or reflect social renaissance, designs of capsule architecture by Japanese pioneers can similarly be characterised within the framework of the prophecy on ‘the inevitability of experiment’, which was established by Peter Cook in Experimental Architecture in 1970. It was devised through an overview of characteristics, works of protagonists and examples mostly from the 1960s and was based on the primacy or combination of the factors of the logic of production, the value of the object, the value of the constituents, the opportunity of the material and opportunity of the technology.19

MAIN TYPES OF CAPSULE UNITS GLAVNI TIPOVI KAPSULA Two main types of capsule units are evident: the autonomous, self-sufficient type of the 14 Cook, 2002: 80-82; ”Buckminster Fuller was the godfather of the concept, the space capsule the outrider, and the capsules of Kisho Kurokawa (seen by members of Archigram in issues of ”Architecture d’Aujourd’hui”) the ones to beat.” 15 As early as at the end of fifties, an architectural movement called ‘Metabolism’ was established during preparations for the 1960 World Design Conference in Tokyo. The movement was based on the philosophy of transformation and encompassed urbanism and industrial design besides architecture. In Metabolism 1960 - The Proposals for New Urbanism, the architects Kiyonori Kikutake, Fumihiko Maki, Masato Ohtaka, Noriaki (Kisho) Kurokawa, writer Noboru Kawazoe and designer Kiyoshi Awazu presented their view of human society as a part of a continuous natural entity that includes animals and plants and underlined their faith in technology as ”an extension of humanity”. [Kawazoe, et al. 1960] 16 A good example are participating and winning projects at competitions organised by the Shinkenchiku (Japan Architect) magazine in 1966 and 1967. [Nitschke, 1967: 207-216; Dahinden, 1972: 76-81, 92-97]

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

capsule and the connective type, which is connected to infrastructure or megastructure framework and is dependent on it. Autonomous capsules: from mobile architecture of complete autarchy and nomadism to composite cellular agglomerations, biological metaphors and structuralism - Autonomous cellular capsule units are independent living units intended for one person or a smaller household; they can be completely autarchic or constructionally solid enough and of such forms that they enable horizontal and/or vertical aggregation, facilitating the creation of more complex composite structures. Independent cellular capsule units are highly mobile and represent the most appropriate implementation of the demand for complete autonomy and nomadism. These units are the most direct implementation of technology transfer from space engineering for the needs on Earth. The experimental field includes designs of living units for extreme conditions, which imply entirely new social relations and community formation, the development and use of new materials and enabling the tendency for nomadism, established in the desire to transform the society 

17 In 1969, the Japanese magazine SD (Space Design) published a thematic issue on ‘capsules’ with several papers by Japanese Metabolists, including Fumihiko Maki, Noboru Kawazoe and Kisho Kurokawa, as well as a discussion and description of activities by GK Industrial Design Associates. [*** 1969: 36-45] 18 Kurokawa, 1977: 75-85 19 Cook, 1970: 30-67 20 In 1943, Marcel Breuer devised a housing prototype with Plas-2-Point, one of the first projects where the outer skin also had a structural function. The project was a forerunner of experiments with a single-shell, i.e. monocoque construction, which emerged at the end of the 1950s with the development of the plastics industry. [Bergdoll, 2008: 21] 21 Busbea, 2007: 58. Schein designed it together with the engineers Magnant and Coulon. 22 Quarmby, 1974: 48 23 See: Archigram 3, 1963, on ‘expendability’. [Cook, 1999: 14-15]

The Concept of Capsule Architecture as Experiment… P. ŠENK

after World War II and culminating in counterculture movements in the 1960s. Living units for polar research set an example for many proposals for temporary dwellings in less demanding conditions, such as ski lodges, alpine huts or more extreme proposals for underwater dwellings. In addition to Archigram’s Living Pod or even Suitaloon and the Komatsu ski lodge by GK Design in Japan (Fig. 5), Matti Suuronen’s Futuro House from late 1960s is a paradigmatic and famous example of such a living unit. Structurally speaking, independent units comprise primarily types of prefabricated structures of homogeneous monocoque20, frame or panel designs with mass-produced, stable, light-weight and mobile components or even entire volumes, which were also enabled by the use of new materials, i.e. plastic, rendering the design of living environments a part of industrial design. First prototypes of an allplastic house (1955-1956) were Ionel Schein’s monocoque single space modules for hotel cabins and mobile library.21 Arthur Quarmby, the British pioneer of the use of plastic in architecture, paradigmatically described cabins as ”a brilliant exercise in the development of a living capsule to cater for ten hours of night and eight hours of daytime. It includes twin beds which convert for daytime use into a couch and a table, and a splendidly compact top-lit bathroom with W.C., shower and washbasin.”22 Schein’s Maison Plastique from 1956 is a proposal of a ‘growing’, flexible house made of plastics in a panel design, while plastic houses designed by Cesare Pea were a direct reference to Archigram with regard to the question of expendable architecture and corresponding responses, similarly as Qarmby’s ‘shells’ for British Railways and older Fuller’s experiments, as well as traditional prefabricated houses, house trailers and caravans.23 With Fuller’s 1940 caravan Mechanical Wing serving as a model, living ‘capsules’ for the

350-361 21[2013] 2[46]

PROSTOR

355

Fig. 6. Kiyonori Kikutake: Tower Shaped Community, 1958, view and section of tower and detail of clip-on unit Sl. 6. Kiyonori Kikutake: Stambene jedinice u obliku tornja, 1958., pogled i presjek tornja i detalj montažne jedinice Fig. 7. Kisho Kurokawa: Nakagin Capsule Tower, Tokyo, 1972, axonometric view of tower and axonometric cut-away view of capsule Sl. 7. Kisho Kurokawa: Toranj kapsula Nakagin, Tokyo, 1972., aksonometrijski prikaz tornja i aksonometrijski presjek kapsule

Fig. 8. Sean Godsell: Future Shack, a recycled shipping container as a mass-produced relocatable house for emergency and relief housing, 1985-1997 Sl. 8. Sean Godsell: Koliba buduænosti, reciklirani brodski kontejner kao masovno proizvedena prenosiva kuæa za potrebe osiguravanja smještaja u nuždi ili za odmor, 1985.-1997.

356

PROSTOR

2[46] 21[2013] 350-361 P. ŠENK The Concept of Capsule Architecture as Experiment…

needs of the nomad were completely furnished and equipped mobile dwellings.24 However, as the American caravan was never actually used as a mobile home, the 1960s projects of truly mobile dwellings for contemporary nomads appear to be an experiment that grasps the opportunity for true liberation.25 Projects of potential emancipation were realised as dismountable container dwellings: from units designed by the Hornsey College of Art for the Milan Triennial 1964 to Alberto Rosselli’s Mobile House exhibited at Italy: The New Domestic Landscape, 1972, as well as many contemporary successors of living units for extreme conditions and mobile or temporary art interventions (Fig. 8 and 9).

Fig. 9. N55: Snail Shell, 2002, low cost living unit, which enables living in various natural environments, also functions as an artistic intervention in public space Fig. 9. N55: Snail Shell (Puževa kuæica), 2002., jeftina stambena jedinica koja omoguæava stanovanje u razlièitim prirodnim okolišima. Takoðer može funkcionirati kao umjetnièka intervencija u javnom prostoru.

On the other hand, composite cells are units with an interior structure that allows for cellular agglomerations. Such units are generally modular and constructionally stable structures designed as monocoque or a frame and infill. Composite cells are completely furnished and equipped for functioning as independently as possible, as also characteristic of autonomous cells. Nevertheless, assembling or ‘growth’26 of cellular agglomerations reveals the issue of a complete lack of control, which renders difficult or completely negates the basic possibility of further mobility of such cellular units due to vertical agglomeration. Taking the definition of the capsule and its demand for mobility into account, integrated ‘capsules’ can only be referred to as such on a metaphorical level if disassembling the composite structure is no longer possible. The dismountable version most commonly appears in the form of light-weight, prefabricated and container units and their temporary designs, usually reaching up to several floor heights. Wolfgang Döring’s early experiments with plastic cells, which date back to the mid-sixties, or the Portakabin system can be compared to ‘stacking’, prefabricated components of contemporary and highly popular container architectures, as they build on the potential of realisable general mobility and nomadism as well as solving housing issues.27 Furthermore, the ‘metaphorical’ version employs prefabrication and is usually based on units constructed of dwelling materials that are more durable and conventional, weaving into compositions with representational features of the open structure, growth, incompleteness, fragmentation or even organicity. In the history of architecture, this version represented an attempt to establish a relationship between the built and social strucFig. 10. Miha Kajzelj: Bivouac 2, Kotovo sedlo (1965 m), Julian Alps, 2005 Sl. 10. Miha Kajzelj: Bivouac 2, Kotovo sedlo (1965 m), Julijske Alpe, 2005.

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

tures dealt with by structuralism in architecture. A typical and notorious example is Moshe Safdie’s Habitat ’67 for Expo ’67 in Montreal.28  Connective capsules: megastructure and clip-on/plug-in units - The second main type of capsule units, depending both on the loadbearing and other infrastructural systems, is the connective type, which can be clipped on, plugged in, hanged or inserted in the infrastructure frame or core. Stemming from the relationship between the megastructure and the equipped living capsule, Archigram’s clip-on/plug-in concept29 denotes a pragmatic system for solving housing issues with a simultaneous creation of a new lifestyle, ‘liberating’ anarchism, techno-fetishism and occasionally an ironic undertone of the view into a brave new world. On the other hand, Japanese Metabolists express this relationship through social and political commitment inspired by a technologically conditioned ‘natural growth’ and ‘cyclicality’. Paradigmatic and pioneering examples of such designs include Kikutake’s Tower Shaped Community and Kurokawa’s Bamboo Type Community from the end of the fifties or the 1964 Capsule Homes by Archigram’s Warren Chalk, which were realised in Kurokawa’s Nakagin Capsule Tower in 1972 and his Capsule House K from the same year.

On the other hand, the connective type of the capsule, which is inserted in the structural frame, is directly related to the tradition of space frames.30 Reyner Banham notes that the first project that resembled a megastructure was the 1952 group project produced at the Architectural Association31, while he presents François Jamagne’s project for Antwerp 24 The first caravans in the United States became popular in early 1930s and by 1937 represented a permanent shelter for two hundred thousand families, mainly due to the consequences of the Great Depression. Caravans with sanitary facilities were introduced after 1950. [Prahl, 1999: 69-73] 25 Scott, 2007: 215-237 26 Dahinden notes that the growth of cellular agglomerations has often been inappropriately compared with natural growth, as natural growth in the plant world leads to the ultimate state of maturity. [Dahinden, 1972: 21] 27 Composite cellular capsule units reveal the relevance of capsule architecture in conditions that require maximum pragmatics. While many similar examples and projects could be pointed out, particularly when it comes to container architecture, it should be noted that minimum, i.e. capsule units are used primarily as dwellings for students, functioning as a pragmatic tool for solving housing conditions, but also cater to temporary living needs of seasonal workers or in case of natural disasters. Cedric Price’s ‘non-architectural’ architecture in Potteries Thinkbelt has thus become a reality in more compact systems. 28 Reyner Banham describes the development of the project and its implementation, but always refers to living cellular units comprising the megastructure as ‘habitable capsules’, ‘house-capsules’, ‘concrete-box capsules’ or ‘stacked capsules’. This does not correspond to our definition of capsules as developed from pioneering examples,

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

The Concept of Capsule Architecture as Experiment… P. ŠENK

350-361 21[2013] 2[46]

PROSTOR

357

from 1955 as one of the first examples of megastructure with a diagonally braced vertical frame and inserted highly technological ‘capsules’, which in this case promoted maximum flexibility of an art museum.32 In addition to Archigram’s nomadic projects, for instance Blow-out Village (1966) or Free Time Node: Trailer Cage (1967), Metabolists’ spiral and frame structures that wait to be completed randomly, such as Kurokawa’s Takara Beautillon and structures for Kikutake’s flexible move-net units, as well as Yona Friedman’s space frames with ad hoc cellular dwellings from the second half of the fifties, other numerous examples of using and implementing the typology in the 1960s can be highlighted as paradigmatic examples of frames and capsule insets. In an early and typical example from 1964, Wolfgang Döring proposed relatively traditionally designed, modular and prefabricated ‘family’ duplex living cells as insets in a multilevel steel frame. At the beginning of the seventies Peter Cook recognised potential in Döring’s housing projects and their use of plastics, as they made ”the idea of the simple prefabricated capsule a near reality”.33 (Fig. 11)

CONTEMPORARY EXAMPLES WITH MANIFESTATIONS FROM CULTURAL ENVIRONMENTS OF SLOVENIA AND CROATIA

SUVREMENI PRIMJERI I NJIHOVE MANIFESTACIJE U KULTURNIM SREDINAMA SLOVENIJE I HRVATSKE

The trends of the experimental approach are illustrated in a comparative overview with selected examples from the cultural environsince living units no longer satisfy the necessary criterion of mobility after they are built in. [Banham, 1976: 106-107] 29 It was described more thoroughly by Reyner Banham in his paper ”A Clip-on Architecture”. [Banham, 1965: 535] 30 Examples extend from Paxton’s Crystal Palace in 1851 and the development of three-dimensional space frame systems to a great interest and use in the 1950s and 1960s, with main protagonists including Buckminster Fuller, Konrad Wachsmann, André Waterkeyn and others. 31 Banham, 1976: 85 32 Banham, 1976: 37-38 33 Cook, 1970: 87 34 The project was developed in prof. Ravnikar’s studio at the Ljubljana School of Architecture. [Kobe, 1972: 11] 35 *** 1975. Although this could hardly be characterised as true capsule architecture, Domicijan Serajnik’s project is well though-out protocapsule architecture, with at least as much credit for clairvoyance going to the client, i.e. the Ministry of Education. 36 http://makrolab.ljudmila.org/faq/ [19/1/2013] 37 As a thorough communication among a limited number of individuals in an isolated space should produce more ‘evolutionary codes’ of social relations than large social movements. [http://makrolab.ljudmila.org/reports/press/slo /19/1/2013] 38 http://makrolab.ljudmila.org/reports/published/peljhan/ [19/1/2013]

ments of Slovenia and Croatia in the pioneering times and contemporaneity.  The autonomous type - With regard to material experimentations, demands for mobility and autarchy, the cultural environments of Slovenia and Croatia also offer some pioneering as well as contemporary examples.

In 1972, Kobe and Garzarolli’s Soft House, the Slovenian ‘protocapsule’ proposal for material, technological and social redefinition of architecture, dwelling and home, which introduced a hard foam building with a limited, ten-year life span, attempted to respond to contemporary issues of high housing prices and demands for increased mobility that traditional construction could not tackle.34 In terms of mobility, the Slovenian project of a travelling library from 1947 should also be mentioned. The concept transformed the railway station into an ad hoc experimental cultural centre avant la lettre, with a mobile exhibition held in a freight car, book sale and a dwelling for the librarian.35 Following the path of independent structures like Living Pod, Komatsu ski lodge or Futuro House, similarly contemporary, formally and structurally diverse designs like Richard Horden’s Ski Haus and, last but not least, bivouacs by Slovenian architect Miha Kajzelj should be mentioned (Fig. 10). A unique art example from Slovenia is Marko Peljhan’s Makrolab36, a mobile laboratory that was installed in several sites around the world in a ten-year period before 2007. Makrolab is (was) an autonomous and self-sufficient communications, research and living unit, connected to the external world via electronic media and capable of sustaining work of four people in physical isolation (Fig. 1).37 This transforms the capsule into a social experiment.38 Instead of filtrating information and seeking individuality or intimacy, the

Fig. 11. Wolfgang Döring: Stapelhaus (House of stacked units), 1964, model, plan, section Sl. 11. Wolfgang Döring: Stapelhaus (Kuæa s naslaganim jedinicama), 1964., model, tlocrt, presjek

Fig. 12. Architectural studio G&B: FA House - an energetically autonomous folding mobile unit, 2011 Sl. 12. Arhitektonski studio G&B: SMO Kuæa - energetski autonomna sklopiva pokretna jedinica, 2011.

358

PROSTOR

2[46] 21[2013] 350-361 P. ŠENK The Concept of Capsule Architecture as Experiment…

residents of the Makrolab capsule are intensively and literally involved in activities in the global space of flows; this capsule unit is of a heterotopian nature, simultaneously functioning outside the system and being critically connected to it, and represents a true example of using the liberating potential of the capsule in the quest for autonomy in contemporary space.39 In the field of container-like prefabricated buildings, we can mention examples like the Slovenian RIMAMOBIL or the Croatian SMO - Sklopivi Mobilni Objekt (FA House) by G&B architectural studio, which is an energetically autonomous foldable mobile unit and does not require a building permission nor connections to the infrastructure.40 They both follow the path of highly-tailored mobile prefabricated units, which can be used for different programmes and can be seen as experiments in the redefinition of dwelling connected to the site or prescribed relation between the unit and its programme or use (Fig. 12). Fig. 13. Saša Mächtig: Kiosk K-67, 1967-1969 Sl. 13. Saša Mächtig: Kiosk K-67, 1967.-1969.

While belonging to the group of autonomous - composite units, which can form open structures, the K-67 kiosk, a famous Slovenian example of a flexible system for urban furniture, which was being designed by Saša Mächtig from 1966 onwards, could hardly be classified among capsule systems, even though the independent unit could function as a capsule envelope (Fig. 13).41 The same can be said for his later UMS system. The basic ‘cross’ element functioned either as a closed independent unit or allowed for connections to new units, generating a passable multicellular system. Therefore, this example can be classified as a metaphorical capsule system, similarly as the 1964 Chenéac’s project42 with comparable characteristics. Examples of light-weight, prefabricated and container composite or stacking units are omnipresent all around the world. There are several manufacturers of container units in Slovenia and Croatia, while numerous student projects and, last but not least, Jure Kotnik’s book and exhibition at the Museum of Architecture and Design in Ljubljana have recently contributed to the popularisation of container architecture in the area. The latter presents such architecture as low-priced modular construction with an emphasis on individuality and environmental friendliness - with recycled containers, fast installation, minimum noise-related stress on the environFig. 14. Lea Pelivan, Toma Plejiæ (Studio UP) + Ivana Franke + Silvio Vujièiæ: Spectator Group’s Headquarters, 2010, axonometric view with set-in ‘work capsules’ Sl. 14. Lea Pelivan, Toma Plejiæ (Studio UP) + Ivana Franke + Silvio Vujièiæ: Poslovna zgrada sjedišta Spectator grupe, 2010., aksonometrijski prikaz s umetnutim ‘radnim jedinicama’

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

ment and site intervention, i.e. as environmentally-friendly construction.43  The connective type - A structural equivalent of Döring’s or even Friedman’s proposals can also be found in Croatia. Andrija Mutnjakoviæ44, a pioneer of experimental architecture, developed a project for an apartment building for the 1968 competition in Osijek so as to create a flexible system that would facilitate the merging of positive features of individual and collective housing construction in a ‘socialist society’. The basic frame structure and areas for ensuring basic functional and hygienic needs is upgraded with personally tailored apartment units for residents, who can arrange the layout, form and appearance of the apartment unit with their own personal engagement.45 The technologically feasible and planned rational solution is concurrent with world trends, but can be classified among structures of metaphorical capsule systems only conditionally due to an implied possibility of inserting prefabricated capsule units, potentially evident only in the model, and since the system was designed as ‘traditional construction’ (Fig. 15).

This group of projects also includes contemporary designs by Studio Up, which used the capsule concept in a metaphorical manner in projects such as Spectator’s Group headquarters in Zagreb (Fig. 14), where work areas, i.e. ‘capsules’46, are set in a structural frame, as also represented on the facade, or a variation on the theme of capsule hotels with Goli Bosi Design Hostel in Split. In contemporary architectural practice, the capsule concept is metaphorically used also in the form of prefabricated, monofunctional, primarily sanitary facilities built in the frame structure of many hotel, housing or office complexes.47 A sensitive authorial and entirely individual interpretation and design of such form but in a completely different setting can, for instance, be found in Five Houses on Silba by the architects Igor Pedišiæ and Iva Letiloviæ, who integrated crucial programmes 39 Makrolab is (was) a non-profit project financed both by state and interstate institutions as well as private and mobile capital and individuals. Moreover, the project is transterritorial. 40 http://www.gib.hr/SMO/smo.html [15/6/2013] 41 Although Marjetica Potrè notes that it was not very likely for K-67 kiosks to function as a home, this is no longer as unrealisable. [Potrè, 2003: 148; Mächtig, 1969: 60-63] 42 Chenéac, Prototype de cellule polyvalente, 1964. [Busbea, 2007: 60] 43 http://www.aml.si/dogodki/aktualno/dogodki-strani/kontejner.html [15/10/2010]; Kotnik, 2008 44 His commitment to architectural experiments is evident in many projects [Galoviæ, 2004: 18-19]. The commentary for the 1966 national competition for the project of the Seven Secretaries of SKOJ youth centre in Zagreb

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

The Concept of Capsule Architecture as Experiment… P. ŠENK

350-361 21[2013] 2[46]

PROSTOR

359

for contemporary functioning of an existing traditional building in five external monofunctional units without any major interventions within it48, though the project remains on the level of metaphorical capsules due to the unfulfilled condition of mobility (Fig. 16).

CONCLUSION ZAKLJUÈAK The period from the late fifties of the previous century onwards was highly favourable for experimental work by individuals who put forth proposals for future society and dwellings to provide responses to the actual situation regarding the social, economic and also spatial reality. Within this context and resulting from possibilities offered by the new technology, the concept of the capsule was formed, introducing a living unit intended primarily for the individual or couples without children and strongly challenging the traditional perception of home, its material structure and spatial relations offered by the new typology. Many designs of modernist minimal living cells for the individual could be regarded as protocapsule units, while the 1960s living capsules, when compared to the former, represent a technologically compact upgrade and fulfilment of the mobility condition. The capsule concept is a relevant, vivid and significant part of contemporary architectural production and every-day life. Offering a clearer definition, it denotes projects that build on the tradition of original proposals as well as metaphorical manifestations inspired by them. The purpose of this paper was not to provide a complete overview of capsule systems in the development of architecture, but primarily to highlight the origins, basic types, manifestations and use of the concept in pioneering times and contemporaneity, illustrating them with some examples of experimental practices from the cultural environments of Slovenia and Croatia. While at least an appareven carries the title ”The Right to Experiment” [Mutnjakoviæ, 1988: 85-97]. 45 Mutnjakoviæ, 1988: 68 46 These spaces are designated as ‘work capsules’ and integrated in the structure, lacking the condition of mobility [http://pogledaj.to/arhitektura/studio-up-poslovnazgrada-sjedista-spectator-grupe /22/12/2012/]. Although the experimental potential of the capsule concept could be recognised in the project, these spaces can be classified as capsules on the representational or metaphorical level only. 47 There are a number of producers and examples of prefabricated bathroom pods. For example, company from Slovenia with a long tradition and more than 70.000 manufactured units is Varis Lendava d.d. [http://en.varislendava.si/references /15/6/2013]. 48 The project is also called Five Capsules, Silba. [Mrduljaš, 2012: 104-109]

ent commitment to experiment can be expected in contemporary practices, these pioneering examples reveal concurrent and progressive practices of architects and designers also in the cultural environments of Slovenia and Croatia as early as in the revolutionary sixties of the previous century. After comparing pioneering and contemporary designs, it can be concluded that the utopian tone of pioneers has been superseded by productivity, application and viability here and now. Heroic manifestos and their promises of social change, which would supposedly make capsule architecture truly realisable, were replaced in contemporaneity by solving housing issues of the current reality in creative fields of architecture, industrial design and more or less subversive artistic practices. Products, i.e. capsule dwellings, are thus both urban and anti-urban proposals, stimulators and interpositions in public space, environments of retreat and contemplation in the centre of and away from city noise, as well as exponents and installations at exhibitions, or appear in all of the abovementioned environments, testing their own limits with their presence. This establishes, though not always explicitly, a transdisciplinary discourse of the experiment, which discovers and reveals the issues of the individual and community, housing typology, building and dwelling, function and representation, and by offering a common architectural denominator relativises the authority and autonomy of disciplines, uniting them in a complex and richer whole that responds to the unpredictability of contemporaneity. [Translated by: Mojca Trampuš, MA]

Fig. 15. Andrija Mutnjakoviæ with collaborators: apartment building for the competition in Osijek, 1968, model, section, elevation Sl. 15. Andrija Mutnjakoviæ sa suradnicima: višestambena zgrada za natjeèaj u Osijeku, 1968., model, presjek, proèelje Fig. 16. Igor Pedišiæ, Iva Letiloviæ: Five ‘capsules’ on the Silba island, 2011 Sl. 16. Igor Pedišiæ, Iva Letiloviæ: Pet ‘kapsula’ na otoku Silbi, 2011.

360

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[46] 21[2013] 350-361 P. ŠENK The Concept of Capsule Architecture as Experiment…

Bibliography Literatura

1. Banham, R. (1965), A Clip-on Architecture, ”Architectural Design”, November: 534-535, London 2. Banham, R. (1969), A home is not a house, ”Architectural Design”, January: 45-48, London 3. Banham, R. (1976), Megastructure: Urban Futures of the Recent Past, Thames and Hudson, London 4. Bergdoll, B. (2008), Home Delivery: Viscidities of Modernist Dream From Taylorized Serial Production to Digital Customization, in: Home Delivery [Bergdoll, B.; Christensen, P.], The Museum of Modern Art, Birkhäuser: 12-26, New York/Basel/Boston/Berlin 5. von Borries, F. (2010), Klimakapseln: Überlebens-bedingungen in der Katastrophe, Suhrkamp, Berlin 6. Boomkens, R. (1998), Een drempelwereld. Moderne ervaring en stedelijke openbaarheid, Nai Uitgevers, Rotterdam 7. Brejc, T. (1991), Modernizem: oris kriterijev, ”Sinteza”, October (87-90): 141-150, Ljubljana 8. Busbea, L. (2007), Topologies: The Urban Utopia in France, 1960-1970, MIT Press, Cambridge, Mass. 9. Cook, P. (1970), Experimental Architecture, Universe Books, New York 10. Cook, P. (ed.) (1999), Archigram, Princeton Architectural Press, New York 11. Cook, P. (2002), Capsules, Pods and Skins, in: Concerning Archigram [ed. Crompton, D.] Archigram Archives: 80-82, London 12. Èelik, M. (2007), New Architecture in Slovenia, Springer Verlag: 160, Wien 13. Dahinden, J. (1972), Urban Structures for the Future, Praeger Publishers, New York 14. De Cauter, L. (2004), The Capsular Civilization: On the City in the Age of Fear, NAi Publishers, Rotterdam 15. Feuerstein, G. (1996), Der Mensch in der Kapsel, in: Wieviel Raum braucht der Mensch? Wohnen für das Existenzminimum [ed. Haussmann, R.; Schulte, K.], Aries, 61-62, München 16. Galoviæ, K. (2004), Razgovor: Andrija Mutnjakoviæ, arhitekt; Oduvijek me zanimao eksperiment, ”Vijenac”, 12 (277): 18-19, Zagreb 17. Heynen, H. (1999), Architecture and Modernity: A Critique, MIT Press, Cambridge, Mass., London 18. Kawazoe, N.; Kikutake, K.; Kurokawa, N.; Ohtaka, M.; Maki, F. (1960), Metabolism 1960: The

Sources Izvori

19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30.

31. 32. 33.

34. 35. 36.

Proposals for New Urbanism, Bijutu Syuppan Sha, Tokyo Kikutake, K. (1978), Koso To Keikaku, Bijutsu Shuppan-sha: 102-105, Tokyo Kobe, G. (1972), Mehka hiša, ”Arhitektov bilten”, May: 11, Ljubljana Kotnik, J. (2008), Container Architecture: This book contains 6441 containers, Links Books, Barcelona Kurokawa, K. (1977), Metabolism in Architecture, Studio Vista, London Lynton, N. (1994), Zgodba moderne umetnosti: Pregled likovne umetnosti 20. stoletja, Cankarjeva založba, Ljubljana Mächtig, S. (1969), Kiosk sistem K-67, ”Sinteza”, October (15): 60-63, Ljubljana Mrduljaš, M. (2012), Being Open to Reality: Five Capsules, Silba, Croatia, ”Oris”, 14 (75): 104-109, Zagreb Mumford, E. (2000), The CIAM Discourse on Urbanism, 1928-1960, MIT Press, Cambridge, Mass., London Mutnjakoviæ, A. (1988), Tercijarni grad, Revija, Osijek Nitschke, G. (1967), The Metabolists, ”Architectural Design”, May: 207-216, London Potrè, M. (2003), Next stop, Kiosk = Naslednja postaja Kiosk: Moderna galerija Ljubljana, 29.10.-30.11., Moderna galerija, Ljubljana Prahl, S. (1999), Gimme Shelter, Short-term Solutions for a Long-term Problem: Temporary Housing for No-Income and Low-Income People, in: Transportable Environments: Theory, Context, Design and Technology [ed. Kronenburg, R.], E&FN Spon: 69-73, London Quarmby, A. (1974), Plastics and Architecture, Praeger Publishers, Washington/New York Risselada, M.; van den Heuvel, D. (2005.), Team 10: in search of a Utopia of the present, NAi Publishers, Rotterdam Williams Goldhagen, S.; Legault, R. (ed.) (2000), Anxious Modernisms: Experimentation in Postwar Architecture Culture, MIT Press, Cambridge, Mass. *** (1965), Industrial Design in Japan, ”Architectural Design”, July: 355, London *** (1969), ”SD - Space Design”, 3, Japan *** (1975),”Arhitektov bilten”, 24/25, Ljubljana

Internet sources Internetski izvori 1.

http://makrolab.ljudmila.org/archives/imagea rc/2000/2000rott3.jpg [15/10/2010] 2. http://makrolab.ljudmila.org/faq/ [19/1/2013] 3. http://makrolab.ljudmila.org/reports/press/slo/ [19/1/2013] 4. http://makrolab.ljudmila.org/reports/published /peljhan/ [19/1/2013] 5. http://www.aml.si/dogodki/aktualno/dogodki-strani/kontejner.html [15/10/2010] 6. http://www.n55.dk/manuals/snail_shell_system/sss.html [19/1/2013] 7. http://pogledaj.to/wp-content/uploads/2010/ 11/studio-up_aksonometrija.jpg [22/12/2012] 8. http://pogledaj.to/arhitektura/studio-up-poslovna-zgrada-sjedista-spectator-grupe/ [22/12/2012] 9. http://en.varis-lendava.si/references/ [15/6/2013] 10. http://www.gib.hr/SMO/smo.html [15/6/2013] Illustration sources Izvori ilustracija Fig. 1. http://makrolab.ljudmila.org/archives/imagearc/2000/2000rott3.jpg Fig. 2. Photo: author Fig. 3. Cook, 1999: 45 Fig. 4. Cook, 1970: 105 Fig. 5. *** 1965: 355, 356 Fig. 6. Kikutake, 1978: 102, 104 Fig. 7. Bergdoll, Christensen, 2008: 146 Fig. 8. Kotnik, 2008: 198, 200 Fig. 9. http://www.n55.dk/manuals/snail_shell_ system/sss.html Fig. 10. Èelik, 2007: 160, 161 Fig. 11. Dahinden, 1972: 66, 67 Fig. 12. Architectural studio G&B Fig. 13. Photo: author Fig. 14. http://pogledaj.to/wp-content/uploads/ 2010/11/studio-up_aksonometrija.jpg Fig. 15. Mutnjakoviæ, 1988: 66, 69 Fig. 16. Mrduljaš, 2012: 106, 107

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

The Concept of Capsule Architecture as Experiment… P. ŠENK

350-361 21[2013] 2[46]

PROSTOR

361

Summary Sažetak

Koncept arhitektonske kapsule kao eksperiment Podrijetlo i manifestacije s odabranim primjerima u Sloveniji i Hrvatskoj Koncept kapsule, pod èime se podrazumijeva kompaktna, minimalna, potpuno namještena i opremljena stambena jedinica, uglavnom je u povijesti arhitekture povezana s trendom megastruktura i utopijskih radikalnih arhitektonskih eksperimenata iz 60-ih godina 20. stoljeæa. Opæepoznate varijacije ovoga koncepta èine hotelske kapsule i prefabricirani sanitarni objekti, konstrukcije za zaštitu od atmosferskih utjecaja, te kapsule kao ogranièeni i/ili kontrolirani graðevni sklopovi ili podruèja koji nisu više direktno povezani s izvornim konceptom. Cilj je rada prikazati podrijetlo, osnovne tipove, manifestacije i upotrebu ovoga tipa stambene jedinice od prvih primjera do suvremenih rješenja, te na odabranim primjerima prikazati važnost ovoga koncepta u svome prvotnom, ali i metaforiènom obliku u kontekstu kulturnih sredina Slovenije i Hrvatske. Podrijetlo i razvoj koncepta kapsule u arhitekturi može se pratiti kroz teorijske koncepte moderne, u kontekstu arhitekture nakon Drugoga svjetskog rata i u sklopu izrazito tehnološki utemeljene arhitekture, osobito u Velikoj Britaniji i Japanu. Temelj eksperimentalne arhitekture u Velikoj Britaniji postavili su revizionisti moderne u sklopu Nezavisne grupe u drugoj polovici 1950-ih godina. Radikalna promišljanja o naèinu stanovanja, stambenim objektima, životu u gradu i razumijevanju okoliša poslije su razvili prvi protagonisti arhitekture kapsule poèetkom 1960-ih na temelju stapanja suvremene tehnologije i pop-kulture, konzumerizma, mobilnosti, masovne proizvodnje te eksperimentiranja s novim materijalima. U Britaniji, èlanovi Archigram grupe i Cedric Price projektirali su 1964. godine stambene jedinice koje su se nazivale kapsulama. Eksperiment projektiranja stambene jedinice kao kapsule bio je potaknut konceptom svemirske kapsule kao odgovor na pitanja o tehnologiji graðenja i uèinkovitosti. Usto, pitanja koja su se odnosila na društvene i kulturne promjene, kao i prikladnu stambenu tipologiju, nalazila su svoj odgovor u kontekstu ergonomskog dizajna kapsule, moguænosti masovne proizvodnje i moguænosti korištenja elemenata koji bi bili potrošni, po potrebi nadograðivani i meðusobno zam-

jenjivi, te koji bi se (kao i cijele kapsule) tako mogli smatrati potrošnom robom, usvajajuæi pritom pristup inaèe karakteristièan za industrijski dizajn u cilju kreiranja novoga životnog stila obilježenog konceptom potencijalne mobilnosti. Iako je koncept kapsule u Japanu povezan s tradicijom nevidljivog (invisible tradition), on je u osnovi ponajprije nastao kao odgovor na hitne potrebe brzorastuæih gradova u kontekstu obnove i neefikasnoga prostornog planiranja, a bio je dodatno ojaèan vjerom u znanost, tehnologiju i modernost u sklopu novoga japanskog društva. Neki su metabolisti uspostavili dualnost trajnosti i prijelaznosti u svojim projektima veæ krajem 50-ih godina 20. stoljeæa. Takve tendencije vidljive su u trajnim megastrukturama s æelijama, tj. stambenim jedinicama - kapsulama s kraæim vijekom trajanja koje su iz njih izrastale, no naziv ‘kapsula’ nije bio u široj upotrebi prije druge polovice 1960-ih godina. Temeljni dokument „Deklaracija o kapsuli”, kao i realizacije stambenih objekata kapsula - potvrdili su Kisho Kurokawu kao vodeæeg predstavnika i predvodnika arhitekture kapsule, za koju je vjerovao da predstavlja oslobaðajuæi potencijal za pojedinca i moguænost radikalne transformacije društva u cjelini. Unatoè prilièno dvosmislenoj definiciji, izvorni koncept kapsule - kako u Velikoj Britaniji tako i u Japanu - odnosi se prije svega na kompaktnu, mobilnu, potpuno opremljenu i ergonomski dizajniranu stambenu ili monofunkcionalnu jedinicu s ugraðenim rokom trajanja. Dva glavna tipa stambenih jedinica kapsula mogu se jasno razabrati: prvi je autonomni (autonomous), samodostatni tip kapsule koji se manifestira kao mobilna arhitektura te ima obilježja potpune samodostatnosti i nomadske pokretljivosti, kompozitne æelijske aglomeracije, biološke metafore i strukturalizma. Drugi tip je spajajuæi (connective) s obilježjima spajanja i prikljuèivanja, a može se spojiti, prikljuèiti, objesiti ili umetnuti u infrastrukturni okvir ili jezgru o kojima ovisi. U pogledu njihove konstrukcije, oba tipa jedinica sadrže primarno masovno proizvedene, prefabricirane homogene ili kompozitne tzv. monocoque

Biography Biografija PETER ŠENK, PhD, is a lecturer at the Faculty of Civil Engineering, University of Maribor, and a practicing architect. He studied architecture at the Faculty of Architecture, Ljubljana, and Berlage Institute, Rotterdam, and obtained his PhD in Philosophy and Theory of Visual Culture from the Faculty of Humanities, University of Primorska. He is a co-founder of Studio Stratum, an architecture and urbanism practice, and Institute for Spatial Policies [IPoP].

Dr.sc. PETER ŠENK, predavaè na Graðevinskom fakultetu Sveuèilišta u Mariboru. Studirao je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Ljubljani i na Berlage Institutu u Rotterdamu, Nizozemska. Doktorsku disertaciju iz filozofije i teorije vizualne kulture obranio je na Fakultetu za humanistièke studije u Kopru. Suosnivaè je arhitektonskog i urbanistièkog biroa Studio Stratum kao i Zavoda za prostornu politiku.

konstrukcije, okvirni ili panel dizajn s konstruktivnim ojaèanjem na osnovi tipa aglomeracije ili veze. Autonomne stambene jedinice kapsule predstavljaju projekte potencijalnog oslobaðanja glede mobilnosti u formi stambenih objekata koji se mogu rastaviti ili èine kompaktne kontejnerske objekte. To su stambene jedinice za ekstremne uvjete i pokretne ili privremene intervencije. Ipak, sastavljanje ili ‘rast’ æelijskih aglomeracija pokazuje se složenim zadatkom, ili pak u potpunosti negira njihov potencijal mobilnosti. Integrirane stacionarne kapsule stoga se mogu smatrati kapsulama samo na metaforièkoj razini. Slièno tome, spajajuæi tip kapsule i njegov odnos izmeðu megastrukture i opremljene stambene jedinice kapsule oznaèava pragmatièki sustav namijenjen rješavanju stambenih pitanja s paralelnim stvaranjem novoga životnog stila. Nepredvidivost konaènog izgleda može se dovesti u vezu s ‘oslobaðajuæim’ anarhizmom, tehno-fetišizmom, društvenim i politièkim angažmanom, tehnološki uvjetovanim ‘prirodnim rastom’ te potencijalom za stapanje pozitivnih obilježja individualne i kolektivne stambene izgradnje. Kao rezultat eksperimentiranja u cilju pronalaženja rješenja za aktualne probleme društvene, ekonomske i prostorne stvarnosti, koncept kapsule snažan je izazov tradicionalnoj percepciji kuæe, njezinoj materijalnoj strukturi i prostornim odnosima u arhitekturi. Utopijsku dimenziju prvih rješenja zamijenila je u moderno doba produktivnost, primjena i sposobnost rješavanja stambenih pitanja, kao i privlaèan prostorni dizajn u kreativnim podruèjima arhitekture, industrijskog dizajna i umjetnièkih djelatnosti. U konaènici, interdisciplinarni diskurs eksperimenta oznaèava koncept kapsule kao relevantan koncept suvremenoga doba. On razotkriva pitanja koja se dotièu individualnog i zajednièkog, stambene tipologije, graðenja i stambenih objekata, funkcije i reprezentacije. Na temelju zajednièkoga arhitektonskog nazivnika on relativizira autoritet i autonomnost disciplina, ujedinjujuæi ih u složenu i bogatiju cjelinu koja nudi odgovor na nepredvidivost suvremenoga doba. PETER ŠENK

Aktualno Current Themes

Eseji i ogledi

Essays and Reviews

Rezenzije i prikazi knjiga, Ă¨asopisa i izloĹžaba.

Evaluations & Reviews of Books, Journals and Exhibitions.

Vijesti, suradnja, zanimljivosti, bibliografija, znanstveni skupovi, tribine i predavanja.

Information, Cooperation, Topics of Interest, Bibliography, Conferences, Debates and Lectures.

364

PROSTOR

Skupovi, tribine i predavanja | Conferences, Debates and Lectures

2[46] 21[2013]

Boris Dundoviæ

PITANJA? U vezi djela Petera Eisenmana Beograd, 11.-12. studenoga 2013.

ISSUES? Concerning the Project of Peter Eisenman Belgrade, November 11-12, 2013

The two-day long scientific conference - based on last year’s notable symposium coordinated by the University of Belgrade’s Faculty of Architecture, this year organized in collaboration with the Center for Ethics, Law and Applied Philosophy - dealed with issues concerning the half-century long work of Peter Eisenman. His theoretical, practical and educational oeuvre was discussed through six remarkable sessions. The opening session Form. Space elucidated Eisenman’s architectural narrative. Digital. Analog discussed the applicability of parametric design technology, which conclusively led to the third session, Discipline. Autonomy. The second day’s first session gave us Eisenman’s insight in the architecture of Alberti and Palladio, while a sequence of presentations from the last two panel discussions, Differentiating Eisenman and Against Eisenman, suggested a number of individual significant subjects concerning all aspects of Eisenman’s work. As a conclusion, Peter Eisenman gave a lecture on design methods, his last project and future goals.

Kao svojevrstan nastavak prošlogodišnjeg skupa Architecture of Deconstruction: The Specter of Jacques Derrida, a u zajednièkoj organizaciji beogradskoga Arhitektonskog fakulteta i Centra za etiku, pravo i primenjenu filozofiju, ove je godine održan dvodnevni znanstveni skup o pola stoljeæa dugom teorijskom, praktiènom i nastavnom radu arhitekta Petera Eisenmana. Veæ u svome uvodnom predavanju Eisenman se upitao koja je stvarna priroda njegova projekta danas, što ga saèinjava i do koje je mjere potrebno stvoriti otpor prema svojim uèiteljima.

1. RAZGOVOR: OBLIK - PROSTOR Pokušavajuæi utvrditi Eisenmanovu razvojnu liniju, prvo izlaganje održao je Preston Scott Cohen, profesor harvardskoga Arhitektonskog fakulteta. Kroz poznatih Le Corbusierovih „pet toèaka nove arhitekture” Cohen je ukazao na prilagodbe Eisenmanove arhitekture idiomima 21. stoljeæa. Posebice se osvrnuo na toèku o horizontalnom proèelju i potpunom sagledavanju obzora, koja prostore na svim razinama spaja u jedinstvenu cjelinu, što se èita i iz projekta za centar Wexner koji - kroz manifestaciju u projektu prerezanog, zakrenutog i razmještenog lokalnoga gradskog rastera - postiže sklad arhitektonskog i urbanog objekta, prikazujuæi pritom odsutnost i nekih prije prisutnih elemenata (npr. srušenog arsenala). Emmanuel Petit, profesor Arhitektonskog fakulteta na Yaleu, smatra kako preslikavanjem gradskoga tkiva i njegovim plošnim parafrazi-

ranjem u arhitektonskom djelu gubimo cjelinu s treæom dimenzijom grada - visinom, koja ostaje zanemarena. Zato je Eisenmanovu arhitekturu nazvao dvoipoldimenzionalnom. Sarah Whiting, dekanica Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta Rice, u razgovoru je otvorila temu krize objekta u suvremenoj arhitekturi pitajuæi se je li moguæe promijeniti narativnu osnovu arhitekture. Eisenman je odgovorio kako on osnovu koristi kroz deridijansku ideju traga. Završio je razgovor kratkim osvrtom na svoj Spomenik ubijenim Židovima Europe u Berlinu koji, kako sâm postavlja, ne iznosi elemente židovstva, ali komunicira kroz znakove i simbole dviju površina spojenih vertikalnim elementima, èime stvara lingvistièki sustav pogodan za narativni fokus kojem teži.

2. RAZGOVOR: DIGITALNO - ANALOGNO Temu je kratkim pregledom promjena u raèunalnom projektiranju kroz tri glavne faze od ranih 1990-ih do danas svojim uvodnim predavanjem otvorio Mario Carpo, profesor povijesti arhitekture na Yaleu. U predavanju se usredotoèio na teorijski koncept savijanja/ preklapanja (foldinga) preuzet iz djelâ Gillesa Deleuzea. Taj je isti koncept Greg Lynn, arhitekt i filozof te profesor na Yaleu, UCLA-u i Sveuèilištu primijenjenih umjetnosti u Beèu, preuzeo i razradio kroz teoriju krivulja (splines), uspostavivši pritom algoritamski sustav izrazite kompleksnosti koji danas u projektiranju sve više koristimo.

Ingeborg Rocker, profesorica na harvardskom Arhitektonskom fakultetu, u svome je izlaganju raspravljala koliko arhitektura smije biti podložna mediju koji tijekom projektiranja koristimo. Prijelaz na raèunalni folding kod Eisenmana se, smatra Rocker, dogodio s projektom Virtualne kuæe iz 1998. godine, kada medijem stvorenu arhitekturu on više ne projektira, nego programira (kodira). Ipak, unatoè domišljenoj lokaciji primjeæujemo kako je Eisenmanov projekt kuæe vezan za podlogu - štoviše, on je svojom formom uvijek iskljuèiv, ima svoju unutrašnjost i vanjštinu. Izloživši u kratkoj prezentaciji projekt svoga studija, Ðorðe Stojanoviæ, docent na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, kreæe u drugom smjeru - on koristi parametarsko projektiranje kako bi proizveo formu nadstrešnice koja poništava granice objekta i okolice, a nedostatak kontekstualnosti èini je primjenjivom na bilo kojoj lokaciji. I dok Eisenman iznosi svoja suprotstavljena stajališta tvrdeæi kako je u takvom procesu arhitektura izostavljena, Carpo takav projekt smatra tek istraživanjem u procesu moguæeg nastanka arhitekture. Konaèni smo odgovor dobili tek kada je Greg Lynn, u javljanju videovezom, objasnio kako uranjanje u raèunalno nije došlo iz potrebe za novom geometrijom, veæ za novim procesima u projektiranju, gdje je Eisenman, u pokušajima stvaranja autorskoga potpisa usklaðenog s procesima moguæim uz primjenu digitalnog, pokušao baciti novi pogled na prošlost.

Skupovi, tribine i predavanja | Conferences, Debates and Lectures

21[2013] 2[46]

PROSTOR

365

Sl. 1. Mario Carpo, Preston Scott Cohen, Peter Eisenman i Ingeborg Rocker Fig. 1. Mario Carpo, Preston Scott Cohen, Peter Eisenman and Ingeborg Rocker Sl. 2. Studenti zagrebaèkog Arhitektonskog fakulteta s Peterom Eisenmanom Fig. 2. Students from Faculty of Architecture in Zagreb with Peter Eisenman

Fotografirao: / Images by: Stefan Radovanoviæ

3. RAZGOVOR: DISCIPLINA. AUTONOMIJA. Kroz svoje uvodno predavanje nazvano Uzaludnost objektivnog / Uzaludnost objekta, Ingeborg Rocker je naglasila kako su Eisenmanovi rani projekti kuæa bili algoritamski i do odreðene mjere bez autora, bez prethodnika, a njima imanentan raspad kompozicije predstavlja potragu za negacijom. Raspravlja o Eisenmanovu projektu za Cannaregio iz 1978., gdje novi sustav preklapa preko postojeæeg, a koji nosi sasvim drugu logiku od preklapanjem nametnute. Time su elementi projekta ne samo odroðeni od projektanta, veæ su i otuðeni iz sredine u kojoj se nalaze, što duboko ulazi u sferu autonomnoga. Autonomija èesto djeluje kao kritika; na taj je naèin èitamo kod Alda Rossija, koji svojim radikalno proèišæenim arhitektonskim tipovima nudi alternativu kapitalizmu. Stoga Eisenman naposljetku zakljuèuje da je danas kritièko ono što je otporno na okolinu. Sarah Whiting smatra kako je u analizu autonomne arhitekture potrebno interdisciplinarno ukljuèiti i lingvistièka znanja. Eisenman znanja iz sfere filozofije (Derrida, Deleuze, Chomsky) ciljano i artikulirano prenosi u svoj arhitektonski diskurs. Whiting je svojim pomno potkrijepljenim i artikuliranim izlaganjem zakljuèila kako je unutar tih neprestano rastuæih polja znanja bitno iznaæi vlastiti sud o informacijama i njihovom konaènom znaèaju. Videovezom se javio i Alejandro Zaera-Polo, dekan Arhitektonskog fakulteta na Princetonu, koji je upozorio kako je odreðena disciplina veæ vezana uz moæ iz koje je nastala. Ipak, je arhitektura bila tek ukrasni prikaz moæi, dok je danas ona saèinjena od parametara i podataka. Gabriele Mastrigli, predavaè Sveuèilišta u Camerinu i Sveuèilišta Cornell, ukazao je na to kako arhitektura nastaje operacijama snažnijim od onih puke umjetnosti. Citirajuæi Waltera Benjamina, složili su se kako arhitektura angažira pojedinca, a on pritom postaje arhitektonski subjekt. Time je završen prvi dan skupa.

4. RAZGOVOR: POVIJEST - ALBERTI, PALLADIO Drugi dan znanstvenoga skupa otvorio je Jörg Gleiter postavivši tezu kako istinski inovativna arhitektonska praksa mijenja prošlost jednako kako mijenja i buduænost, jer na ne-

promijenjene povijesne èinjenice baca novo svjetlo, a tek sagledavanjem prošlosti iz toèke sadašnjosti one postaju poviješæu. Evokacijom Le Corbusiera, Benjamina i Giediona, Gleiter pronalazi jasne dokaze o dosljednosti osvrtanja na prošlost svakog novog, avangardnog pokreta u arhitekturi. On vjeruje kako se Schinkelova arhitektura može smatrati naprednom i modernom samo ako poznajemo arhitekturu Miesa van der Rohea, isto kao što je tek digitalno doba otkrilo pravu suvremenost renesansnog Albertija. Panayotis Pangalos sa Sveuèilišta u Patrasu u svom kratkom izlaganju razlaže misao kako se kod Eisenmana Alberti manifestira kroz asimetriju i nasumiènost, ali on u svojim projektima razumno i svjesno upravlja prostornim odnosima, što postaje iskaz moæi. Palladio se, s druge strane, manifestira središtem oko kojega su organizirani složeni geometrijski sklopovi, što Eisenman prepoznaje kao moguænost za rastavljanje središta na više dijelova, za raspad idealne geometrije. Kratkim izlaganjem nadovezao se i Emmanuel Petit, kojim tvrdi kako u povijesti monumentalne ideje znaèe imena. Eisenman je, izmeðu monumentalnosti i kritike, projektom za Cannaregio ukazao na prisutnu povijest, a zatim ju je zanijekao.

5. RAZGOVOR: RAZLIKOVANJE EISENMANA U uvodnom predavanju ove sekcije, u kojemu se bavio operativnim razlikama u poimanju arhitekture kod Eisenmana, Gabriele Mastrigli je zakljuèio kako one postoje jedino ukoliko poluèe projekt. Za primjer takvog utjecaja na Eisenmana uzeo je Piranesija, èiji uistinu razraðeni crteži vješto sakrivaju vlastitu domišljenost, nestvarnost. Takav je, govori Mastrigli, i Eisenmanov projekt za Cannaregio koji, preuzimajuæi ulogu pokazatelja, koristi prošlost tek kao kakvu iluzionistièku lokacijsku i vremensku projekciju. Pozivajuæi se na Klossowskog i njegovu knjigu o Nietzscheu, Manuel Orazi, povjesnièar arhitekture i urednik arh. publikacija, potvrðuje kako je privid kod Eisenmana tek obustava stvarnosti nastala iz potrebe da u svojim projektima koji gledaju buduænost namjerno zanemari element nostalgije, kao što je to uèinio i kod Spomenika ubijenim Židovima Europe.

Kim Förster, pisac, znanstvenik i predavaè na ETH-u u Zürichu, obradio je temu znaèaja Instituta za arhitekturu i urbanizam u New Yorku koji je od 1967. do 1985. djelovao pod Eisenmanovim vodstvom, a koji je u tim godinama bio jedan od glavnih izvorišta arhitekata nove, postmodernistièke prakse. Cynthia Davidson, urednica èasopisa Log, osvrnula se i na projekt Grada kulture u Santiagu de Composteli u Španjolskoj, a koji na topografiji neposredne okolice grada ponavlja staru gradsku jezgru i znaèajke same lokacije. Ovim se razgovorom, kroz mnogobrojne Eisenmanove emanacije u teoriji, praksi i edukaciji, pokušalo ustvrditi koji su to elementi razlièitosti Petera Eisenmana naspram drugih arhitekata i teoretièara.

6. RAZGOVOR: PROTIV EISENMANA U odsustvu Jeffreya Kipnisa, ovu je sekciju uvodnim predavanjem pod nazivom Eisenman protiv svijeta otvorio John McMorrough, profesor Sveuèilišta u Michiganu. Napomenuo je kako nije neobièno da se èasopis Instituta zvao upravo Oppositions, jer Eisenman veæ i u svom projektu za Kuæu br. 4 kroz dekonstrukciju preispituje opæeprihvaæena znaèenja elemenata obiteljske kuæe, koja se èitaju i na kasnijim kuæama u toj seriji. Peter Eisenman u ovom je razgovoru protivnicima svojih teorijskih postavki imenovao sve one koji su za arhitekturu socijalnog napretka ili unapreðenja okoliša. Zakljuèkom kako arhitektura može poboljšati i unaprijediti iskljuèivo i jedino sebe, završio je posljednji u nizu razgovora o kljuènim pitanjima o projektu Petera Eisenmana.

ZAVRŠNO PREDAVANJE: ARCHAEOLOGY SQUARED Za razliku od rasprava koje su voðene kroz dva dana skupa, završno je predavanje bilo otvoreno za širu publiku, pa je bilo i ponešto drugaèijega, promotivnog karaktera. Peter Eisenman predstavio je svoj novi projekt za kolodvor u Istanbulu koji se isprepliæe s arheološkim nalazištem, a kratkim i upeèatljivim završnim zakljuèkom o vlastitom viðenju arhitektonskih moguænosti Beograda, zakljuèio je ovaj dvodnevni i uistinu vrlo sadržajni znanstveni skup.

366

PROSTOR

Review of School of Architecture | Prikaz Studija arhitekture

2[46] 21[2013]

José Luis Uribe Ortiz

School of Architecture at the University of Talca in Chile: Matters of Education Studij arhitekture Sveuèilišta u Talci u Èileu: Pitanja obrazovanja

Model obrazovanja kakav se provodi na Arhitektonskom fakultetu u Talci postao je paradigmatski primjer arhitektonskih dosega u Južnoj Americi. U Talci se provode i izgraðuju procesi utemeljeni na razumijevanju i dijalogu s okolišem. Ruralni kraj pridonosi formiranju novog tipa studenta. Tko razumije materijale i odnose izmeðu predmeta, okoliša i teritorija? To omoguæava da Fakultet oblikuje i organizira vlastiti model koji potièe kako izgradnju zgrada koje bi bile od koristi lokalnim zajednicama tako i nove dijaloge s okolišem u kojem su one smještene.

The current panorama of architecture education in Chile includes 44 schools of architecture corresponding to a number of 32 public and private universities. Out of the total number of architecture schools in Chile, 18 are located in Santiago, the capital city. There are 13 schools located in the northern area, 12 in the south and one in the center of the country, in Talca.1 The School of Architecture at the University of Talca meets some specific needs relating to life within the territory, associated with the Central Valley in Chile which stretches over a distance of 250 km between the Paine Bay and Bío-Bío River to the north-south line and between the Andean Cordillera and the Cordillera de La Costa to the east-west line. Therefore, according to Juan Román Pérez, founder of this school, the academic practice meets the expression of an architecture education which consciously avoids some traditional components so as to be able to properly fit in the province space. Education is based on the material side rather than the spatial one thus meeting specific fondness of students who enroll at this school and on implementing the four innovations described below.2 - Graduates profile in relation to professional areas of practice, operation and innovation - A graduate’s profile is subject to three areas. The first one, practicing the profession, includes skills relating to the job tradition by meeting legal provisions and what the soci-

ety expects from an architect. The second area, operation, makes reference to the skills a graduate needs to posses so as to be able to manage in an unfavorable competitive environment successfully. The third area, innovation, approaches all knowledge that professional development requires in an environment featuring continuous changes. - Substantiality focused Workshop - Mainly 1st year students attended the course corresponding to the period from 2000 to 2010 which consisted in an attempt of offering the participants a first approach of materials specific to the Central Valley in Chile. - Summer Workshop - All the school students along with architecture students from other countries attended 2004-2009 Workshop. The annual theme of the workshop included the construction of a plaza on a spot in Central Valley.

Photo 1 Mauricio Ureta: Infiernillo Station Foto 1. Mauricio Ureta: Postaja Infiernillo Photo 2 Rodrigo Sheward: Pinohuacho Observation Deck Foto 2. Rodrigo Sheward: Promatraènica Pinohuacho Photo 3 Felipe Muñoz: Pavilion in Curanipe Foto 3. Felipe Muñoz: Paviljon u Curanipeu Photo 4 Javier Rodriguez: Outstanding lookout and ealing area Foto 4. Javier Rodriguez: Vidikovac Photo 5 Rodrigo Pereira: Air Church Foto 5. Rodrigo Pereira: Crkva na otvorenom Photo 6 Claudio Urzúa: Landscape intervention Foto 6. Claudio Urzúa: Intervencija u okolišu Photo 7 Marcelo Valdes, Ronald Hernandez, Osvaldo Veliz: Landmark - Inner rainfed route Foto 7. Marcelo Valdes, Ronald Hernandez, Osvaldo Veliz: Orijentir Photo 8 Luis Calquin: Special activities classroom Foto 8. Luis Calquin: Grupe za posebne aktivnosti

DEGREE THESIS DIPLOMSKI RAD The definition and implementation of 2004 Degree thesis as a performed work allowed checking students’ appropriate skill acquirement through items composing the educational process: investigation, management, design, building and distribution. Thus, the approach of real issues in factual circumstances through small-scale interventions in a final graduation test became the most visible expression of the school by involving a

1 According to Juan Román, the project ”Creating architectural specialization at the University of Talca” was approved by the Self-regulation Panel and the Board of University Rectors of Chile, in July 1998. [Román, 2005: 19-20] 2 The four items listed correspond to an extract from the conference ”Talca - Matter of education” [”Talca, Cuestión de Educación”] delivered by Academician Juan Román Pérez within the NOON Conference series held in January 2011 at the Higher-Education Technical School of Architecture of Seville, Spain.

Review of School of Architecture | Prikaz Studija arhitekture

change in the academic practice and a new student attitude. Over the 12-year existence of the School of Architecture within the University of Talca, some approaches conjoint to all works might be identified. A first approach would be what Luis Mansilla and Emilio Tuñón call ”A reformulation of the land”3, since all small architecture works designed by the students were able to intervene at larger scale in a new territorial topography. You can recognize certain types based on topographic survey: for example, through the concept of ”inhabited surface irregularities”, the design ”Infiernillo Halt” succeeds in assuming the plot slope by defining an oceanfront vista. Another example might be the design ”Resting on the rocks”, which creates a number of halt spots on a rocky sea coast trail by placing some concrete prisms among the existing rocks to merge with them. A second approach is represented by the close link between the built architectural object and the immensity of the Central Valley natural landscape. According to Iñaki Ábalos, this articulation of the ”Natural and artificial”4 makes the architectural object inserted into the landscape define a point on the boundary line between what is specific to human intervention and the natural land framework. This dual condition can be perceived in the design ”An objective on Secano Interior area” through the resting pavilions located in isolated areas, or in the ”Pinohuacho observation deck” - a place to catch the nearby scenery from a thick forest. It should be also reckoned that this studentmade architecture resulted from a cooperation, a dialogue and some respect paid to previous buildings while turning into ”an architecture of humility”, as Juhani Pallasmaa5 calls it. Thus, a particular relationship is set with the construction of rural periphery understood as a benchmark archetype for the design of a new local architecture, however offering answers to contemporary issues, as it occurs with the new types of rural infrastructure proposed by works such as ”Belvedere - a surface-emerged dining room” and ”Quintasur Sheltering Pavilion” or designs that highlight a number of local building processes based on specific rural residents’ craft such as ”Salineas, a place in the history” or ”The hand-made brick oven”. Similarly, works such as the ”Urban Recycling Pavilion” and ”A pavilion for special activities” propose an investigation and material exploration work developed through intelligence and applied knowledge so as to direct architecture to sites where it is missing from. Finally, it should be emphasized that all works that have been devised, managed, designed and built over these years are the result of the joint efforts of students, teachers6 and former students, based on a single academic practice which promotes innovation and creativity as main work trends. [Translated by: Milan Sijakovic]

21[2013] 2[46]

PROSTOR

367

Bibliography Literatura 1. 2. 3. 4.

Román, Juan (2005), Where I teach architecture, ”ARQ Magazine”, 61 (September): 19-20 Mansilla, Luis; Tuñón, Emilio (1998), Reformulating the land [La reformulación del suelo], Circo, El estado de las cosas, 50, Madrid, Spain Abalos, Iñaki (2010), Nature and Artifice[Naturaleza y Artificio], Gustavo Gili Printing House, Barcelona, Spain Pallasmaa, Juhani (2010), Toward an architecture of humility [Una arquitectura de la humildad], Foundation Caja de Arquitectos, Barcelona, Spain

Photographs Fotografi Photo 1 Photo 2 Photo 3 Photo 4 Photo 5 Photo 6 Photo 7 Photo 8

Mauricio Ureta German Valenzuela José Luis Uribe Ortiz Javier Rodriguez Rodrigo Pereira Claudio Urzúa Blanca Zuñiga German Valenzuela

Biography Biografija

JOSÉ LUIS URIBE ORTIZ (Talca, 1979), architect, graduated the School of Architecture University of Talca, in Chile (2008). He graduated the Master’s courses in the theory and practice of architecture at the Higher-Education Technical School of Architecture of Barcelona, the Polytechnic University of Catalonia, Spain (2010). He is the author of the book Talca, Matter of Education [Editorial Arquine, 2013]. JOSÉ LUIS URIBE ORTIZ (Talca, 1979.), arhitekt, diplomirao je 2008. na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Talci, Èile. Završio je teorijske i praktiène kolegije diplomskog (Master) studijskog programa arhitekture na Tehnièkom arhitektonskom fakultetu u Barceloni Politehnièkog sveuèilišta Katalonije u Španjolskoj, 2010. Autor je knjige pod nazivom Talca, pitanje obrazovanja (Editorial Arquine, 2013.).

7 3 Mansilla, Tuñón, 1998 4 Abalos, 2010 5 Pallasmaa, 2010 6 Currently, the permanently employed teaching staff of the School of Architecture at the University of Talca is composed of architects Eduardo Aguirre León, Kenneth Gleiser Avendaño, Victor Lara Letelier, Jaime Latorre Soto, Andrés Maragaño Leveque, Fernando Montoya Giordano, Juan Román Pérez, Susana Sepulveda General, José Luis Uribe Ortiz, Germán Valenzuela Buccolini and Blanca Zuniga Alegria.

368

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

2[46] 21[2013]

Aleksandar Homadovski

Antologijski arhitektonski vodiè Zagreba - 100 izabranih zgrada Zlatko Karaè, Alen Žuniæ

An Anthological Architectural Guide to Zagreb - 100 Selected Buildings Zlatko Karaè, Alen Žuniæ

As the first comprehensive guide to Zagreb’s architecture, this book’s concept is that of a general architectural guide. A limited selection of 100 anthological architectural examples contains the outstanding works according to the common opinion of architectural professionals. The number of the selected buildings is obviously too small to cover all buildings that deserve to be put on the list but far greater than an average visitor to Zagreb is able to see in few days. This selection encompasses the architecture from all periods: from the Early Romanesque layers of the first late 11th century cathedral to the buildings completed in 2011. Care has been taken to present various types of architecture and as many relevant architects as possible. The book presents the most significant buildings in central Zagreb as well as the newly developed areas on the fringe of the city which have only recently been affected by urban sprawl and where high-quality contemporary architecture is a recent phenomenon.

UPI-2m Plus [Biblioteka AAV] Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2012. [1. izd.], 2013. [2. izd.] Str. 301, ilustr. 520, karte 10, predgovor, upute, kazala, literatura 1220, izvori, glosarij, arh. adresar Zagreba, o autorima [23,5 /15,5 cm, dvobojno, meki uvez] Uredili: autori Recenzenti: Aleksandar Homadovski, Zlatko Juriæ Lektura: Mirjana Ostoja Grafièko oblikovanje i prijelom: Matea Broniæ Kartografija: ‘Štef’ d.o.o., Zagreb UDK 721(497.5 Zagreb)”10/00” ISBN 978-953-7703-09-7 [2. izd.] CIP 841046 [NSK Zagreb]

Antologijski arhitektonski vodiè Zagreba u opsegu od 100 odabranih zgrada prezentiran je slogom opæeg vodièa koji ravnomjerno obraðuje arhitekturu svih razdoblja, koristeæi pritom raznoliku tipološku slojevitost arhitektonskih planova. Svaka zgrada u vodièu prikazuje se u jedinstvenom formatu i ‘zadanom’ obrascu informacija (ne samo arhitektonskih veæ i servisnih, ‘turistièkih’). Postignutim standardom prikaza ovaj se arhitektonski vodiè umrežuje u kontekst sliène informacijske infrastrukture veæih srednjoeuropskih gradova. Knjiga postiže egzaktne atribucije i datacije djela, a to èini novi doprinos historiografiji arhitektonskog fundusa Zagreba koristeæi se komparativnom analitikom arhivskih fondova te recentnom znanstvenom i struènom graðom. Posebno istièem kriterije preglednosti i dobre uporabivosti vodièa koji proizlaze iz uniformno i funkcionalno strukturiranih informacijskih sekcija pridruženih ‘kataloškim jedinicama’. Razina informacija je slojevita pa takav sistematièni pristup u metodi izlaganja graðe pokriva veliku širinu moguæih interesa korisnika. Srodna izdanja za neke druge hrvatske gradove objavljena su tek nedavno, no kao žanrovski definirana struèna literatura vodièi postoje za èitav niz europskih gradova, što upuæuje na interes društvene zajednice za prisutnošæu kompetitivnih identiteta gradova i pripadne im arhitektonske baštine. Nakon komparativne analize u metodi i moguæemu modelu prezentacije studijske graðe autori

funkcionalno koriste i unaprjeðuju postojeæu publicistièku referencu o drugim gradovima: primjerice, konzultirajuæi iskustva arhitektonskih vodièa Beèa, Berlina, Frankfurta, Ljubljane, Splita, Zagreba... (iako dva potonja obraðuju samo arhitekturu 20. stoljeæa). Djelo je metodološki izloženo na naèin da èini kulturološki prinos socio-ekonomskoj sredini metropole, dajuæi poticajni ‘signal’ i regionalnim urbanim centrima za stvaranje sliènih referentnih radova (u èemu je Split prvi korak veæ uèinio). Istièu se i doprinosi brendiranju tradicionalnoga i suvremenoga arhitektonskog stvaralaèkog polja u sklopu europskoga kulturnog kruga. Vrijedno i odgovorno autorsko stajalište nalazim u proèišæenom odabiru najznaèajnijih djela zagrebaèke arhitekture, a osobito njihov enciklopedijski naèin obrade vidljiv i u izdvajanju zaglavnih obilježja historijskih stilova (od romanike do neoklasicizma), te moderne i suvremene arhitekture grada Zagreba. Afirmira se zastupljenost svih relevantnih arhitektonskih tipoloških serija - od sakralnih objekata i kompleksa, javnih i stambenih palaèa kao manifesta oblikovnih izraza pojedinih stilova ili autora, do javnih zgrada, paviljona, zgrada društvenog standarda i dr. Tipološke serije prati individualna, koncizna analitièka deskripcija kompozicije arhitektonskih planova odabranih djela. Posebno je težište dano integralnom pristupu interpretiranja arhitekture - od tehnièkih i oblikovnih

pojedinosti do kompozicije cjeline djela zahvaæenog i širim prostornim urbanim okruženjem. Sekundarni doprinos ove knjige oblikuje se moguænošæu studiranja kompozicije arhitektonskih planova, posebno važnih za studente arhitekture, kao i komplementarnih humanistièkih studija. Izloženi materijal u formi preglednoga znanstvenog djela percipira se kao vrijedan istraživaèki i publicistièki prilog polju arhitektonskog stvaralaštva, strukturiran tako da omoguæuje jednostavno nadopunjavanje faktografske graðe. Osobito znaèenje u tome kontekstu pridaje se i najavi autora o nastavku istraživanja, kao i objavi komplementarnoga Antologijskoga urbanistièkog vodièa Zagreba te srodnih, specijaliziranih arhitektonskih vodièa (omeðenih stilskim razdobljem, tipologijom, ‘kvartovskom’ pripadnošæu i dr.). I na koncu nekoliko rijeèi o autorima. Zlatko Karaè, laureat godišnje državne nagrade za popularizaciju i promidžbu znanosti 2012., autor je respektabilnoga pisanog opusa, znanstveni je savjetnik i prodekan za znanost AF. Dosad je objavio više od 350 znanstvenih, struènih i popularizacijskih radova, a uz ostalo autor je šest knjiga. Alen Žuniæ istièe se svojim serioznim pristupom i dijapazonom aktivnosti kao donedavni najbolji student generacije na Arhitektonskom fakultetu (sada veæ postdiplomant na GSD Harvard University), ali takoðer i plodnim spisateljskim, struènim angažmanima u brojnim strukovnim publikacijama.

Prikazi knjiga | Reviews of Books

21[2013] 2[46]

PROSTOR

369

Lea Petroviæ Krajnik

Istraživanje, preobrazba i sanacija prostora otoka Vira Research, Transformation and Rehabilitation of Vir Island

The publication entitled Research, Transformation and Rehabilitation of Vir Island edited by prof. Tihomir Jukiæ, Ph.D. is the result of a joint work of students and their professors from the Department of Urban Planning, Physical Planning and Landscape Architecture in Urban Planning course 2 Town planning. The topic of the workshop follows the current trend in addressing the socially sensitive issues. The six-part publication presents all stages of the working process in an urban planning workshop: from identifying a problem and the island’s spatial potential to providing solutions for its rehabilitation and envisioning its future development and physical planning in the next 10 to 15 years. Emphasis is laid on the students’ study of the new rehabilitation models, an overall development process and the ways to improve the quality of life on Vir island. Their projects should aim to promote the island’s specific features and the ways to exploit its full potential.

Publikacija „Istraživanje, preobrazba i sanacija prostora otoka Vira” urednika prof.dr.sc. Tihomira Jukiæa rezultat je zajednièkog rada studenata diplomskog studija i nastavnika Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta na kolegiju Urbanistièka radionica 2 - Planiranje naselja. Primarna namjera urednika bila je prikazati promišljanja studenata o aktualnoj i društveno odgovornoj temi prostorne sanacije obalnih podruèja te dati doprinos rješavanju problema, poticanju diskusije i promišljanju procesa prostornog razvoja otoka Vira. Knjiga je strukturirana u šest cjelina, pri èemu prvu cjelinu èini tekst pod naslovom O urbanistièkoj radionici: Saniranje prostora u funkciji preobrazbe otoka, kojim urednik èitatelja uvodi u tematiku i detaljno obrazlaže odabir teme studentske radionice potaknut aktualnom legalizacijom bespravne gradnje u Republici Hrvatskoj te otvara brojna pitanja o sanaciji devastiranih podruèja, kriterijima odabira lokacija, prioritetima i naèinima provedbe. Drugu cjelinu èine sažetci tematskih predavanja održanih tijekom semestra, zamišljenih kao usmjeravajuæi poticaj studentima za promišljanje i izradu scenarija razvoja i sanacije otoka Vira. Dr.sc. Saša Boriæ Poljanec u predavanju pod nazivom Društveni deskriptori za urbanistièku terapiju otoka Vira obrazlaže potrebu poliparadigmatskog pristupa

koji ukljuèuje razumijevanje raznovrsnih socioekonomskih konstrukata i koncepata. Predavanje na temu Turizam i prostor, zn.nov. Ane Mrðe, upozorava na moguæe štetne ekološke i društveno-kulturne posljedice turizma, te predstavlja èetiri modela korištenja prostora i prirode u turistièke svrhe Pierra Donadieu-a. Prof.dr.sc. Sreèko Pegan u predavanju Prostorni èimbenici razvoja turizma uz obrazlaganje unapreðenja prostornih uvjeta ureðenja turistièkih predjela, naglašava neophodnost noveliranja propisanih struènih kriterija prostornog razvoja turizma obalnog podruèja i njihovog ukljuèivanja u prostorne planove, važnost dugoroènih i akcijskih planova razvoja turizma te Europskih perspektiva prostornog razvoja. Predavanje na temu Grad kao identitetski sustav, izv.prof.dr.sc. Feðe Vukiæa, ukazuje na potrebu uspostave programa komunikacijskog tipa, te naglašava da je problematiène toèke poimanje identiteta neophodno istražiti, tumaèiti i prakticirati kao vrstu socijalnih agendi. U treæoj je cjelini obrazložen zadatak kolegija koji obuhvaæa razradu od razine prostornog plana ureðenja opæine Vir, programa s predlošcima oblikovnog i funkcionalnog ureðenja i saniranja prostora, urbanistièkog rješenja prostorne cjeline ili segmenta do programskih skica kao modela ureðenja i oblikovanja. Èetvrta cjelina predstavlja uvod u odabrana studentska rješenja kojim su obuhvaæeni dijelovi studentskih radova vezani za analizu postojeæeg stanja otoka Vira u odnosu na širi

Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Opæina Vir Zagreb, 2013. Str. 161, sadržaj, prilozi, impressum [20/20 cm, meki uvez] Urednik: Tihomir Jukiæ Recenzenti: Mladen Obad Šæitaroci, Alenka Deliæ

ISBN 978-953-6229-96-3 CIP 854762 [NSK Zagreb]

kontekst, dok je u petoj, najopsežnijoj cjelini pod naslovom Studentski projekti prikazano 29 odabranih radova sa studentskim vizijama razvoja otoka Vira, iz kojih je razvidna raznolikost promišljanja i planskih rješenja od promišljanja razvoja otoka u kontekstu regije, planiranja razvoja zapadnoga, neizgraðenog dijela otoka do urbanistièkog projektiranja mikrolokacija urbanih ambijenata. Predložena rješenja stavljaju naglasak na definiranje nove strategije gospodarskog razvoja, uvoðenje novih djelatnosti (radi privlaèenja novoga stalnog stanovništva, produljenja turistièke sezone i profiliranja turistièke ponude) te rješavanje postojeæih infrastrukturnih problema. U posljednjoj cjelini pod naslovom Prilozi dokumentiran je tijek i naèin rada na zadatku (vježbe studenata u crtaonicama, terenski obilazak otoka, izložba studentskih radova u Viru i u Zadru). * * * Knjiga „Istraživanje, preobrazba i sanacija prostora otoka Vira” èini kvalitetan doprinos aktualnoj tematici sanacije prostora legalizirane bespravne gradnje široj javnosti te predstavlja studentska promišljanja novih scenarija sanacije, ali i cjelokupnog razvoja i poboljšanja kvalitete života na otoku Viru s ciljem afirmacije osobitosti i iskorištavanja potencijala otoka, stvaranja prepoznatljivosti i osiguravanja održivog razvoja u buduænosti.

370

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

2[46] 21[2013]

Boris Dundoviæ

Škola Grada - Dubrovnik 2012. Nenad Fabijaniæ, Tanja Nižetiæ [priredili]

The School of the City - Dubrovnik 2012 Nenad Fabijaniæ, Tanja Nižetiæ [prepared by]

The city core of Dubrovnik, a significant historical and cultural monument of the Dalmatian coast, repeatedly initiates dialogues of heritage preservation and implementation of contemporary architecture. In its second year, the School of the City workshop delved into these topics with great enthusiasm, eventually producing intriguing architectural solutions for the Ruðer Boškoviæ Square. The results were eight student projects mentored by renowned experts, in which subtle contemporary interventions offered new expedient functions while simultaneously evaluating and emphasizing the historical context of the city core. These projects are included in the first part of the publication, while the second part consists of mentors’ lectures analysing a number of historical and theoretical topics regarding the location and methods of interventions. Publications that result from student workshops and summer schools are undoubtedly becoming a tradition of the Faculty of Architecture in Zagreb.

Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2012.

Dubrovnik se kao kulturno-povijesno središte s jezgrom spomenièkog karaktera i izrazito kompleksne urbane strukture pokazao nepresušnim izvorom formiranja èvrstih zakljuèaka o moguænostima arhitektonskih intervencija. Prva Škola Grada, gdje je kao toèka intervencije u jezgri odabran kompleks samostana sv. Marije, bila je poèetak prijeko potrebne suradnje studenata zagrebaèkoga Arhitektonskog fakulteta i vrhunskih struènjaka na tome polju kako bi se iznašla nova rješenja za pojedine prostore gdje Grad veæ desetljeæima (unatoè brojnim, ambiciozno planiranim obnovama) ne iskorištava svoj puni potencijal. U drugoj godini djelovanja Škola Grada usredotoèila se na još jedan takav prostor - Boškoviæevu poljanu uz crkvu sv. Ignacija. Moguæa arhitektonska rješenja studenata ponuðena su i opisana u prvom dijelu publikacije. Osim kroz prikladno perivojno i oblikovno ureðenje, važnost je trga u velikom broju projekata naglašena i kroz dodatan kulturni sadržaj u podzemnoj razini, redovito kao transformacija veæ postojeæega podrumskog prostora. Posebice je zanimljiv rad Nikoline Bošnjak koja u podzemni prostor smješta spomen-odaju Ruðeru Boškoviæu, a trg iznad nje pretvara u splet interpretacija Boškoviæevih izuma, dubrovaèkih ulica i elementa pergole kao sastavnog dijela perivoja tradicionalnog ljetnikovca toga podruèja. Rad Damira Divkoviæa, Marine Palfi i Dore Stipanèiæ istražuje minimalne intervencije koje bi trg

jesni kontekst koji je kroz arhitekturu od propasti Dubrovaèke Republike do danas obradio Romano Duiæ, a kroz temu povijesnih jezgri dalmatinskih gradova razložio Ivo Babiæ, dok se Josip Belamariæ bavi zakljuècima Roberta Adama o Dioklecijanovoj palaèi iz 1764. godine.

pretvorile u mjesto boravka, dok ispod njega smješta polivalentnu dvoranu koja tijekom cijele godine ugošæuje neke od bogatih kulturnih sadržaja Grada. Sliène intervencije istražuju u svojim projektima i Maja Kušan te Alen Žuniæ i Lucija Lonèar, koji staklom obraðuju dio plohe trga (trake, ulazi u podzemni dio) kako bi suptilno naznaèili položaj novih sadržaja, dok sâm trg ostavljaju otvorenim za dogaðanja i predstave s veæ postojeæom kulisom isusovaèke crkve. Suprotno tomu, Nikolina Pavloviæ i Mirka Škudar pretpostavljaju nastanak nove kulise, a interpolaciju takvih suvremenih, èistih formi u ambijent trga, ovoga puta kroz funkciju osvjetljenja, èitamo i iz projekta Danijele Orašèanin i Borjana Pauna. S druge strane, izdvojenost Boškoviæeve poljane i njen kontemplativni karakter dovele su u kontrast s drugim trgovima Grada svojim izrazito perivojnim rješenjem Blanka Milkoviæ i Antonija Milovac, dok Vanda Trifunoviæ kroz trg pomno provlaèi paviljon koji postaje vidikovcem i koji spaja, privlaèi, biva mjestom prolaska, zaustavljanja i druženja. Iako gestama i postupcima veoma raznoliki, svi prikazani studentski projekti kroz revitalizaciju važnoga gradskog prostora nude jedinstven pogled na valorizaciju baštine i njenu afirmaciju kroz suvremene intervencije. Veoma složen kontekst uvijek je potrebno razložiti na kljuène teme i znanje o njima prenijeti na sve sudionike. Stoga je organiziran i niz predavanja, naposljetku uvrštenih u drugi dio publikacije. Od posebne je važnosti povi-

Str. 98, ilustr., program, uvod, stud. radovi, predavanja, sudionici Jezik: hrvatski, engleski Urednik: Nenad Fabijaniæ Recenzenti: Snješka Kneževiæ, Boris Koružnjak, Maroje Mrduljaš

ISBN 978-953-6229-90-1 CIP 827775 [NSK Zagreb]

Bilješke Snješke Kneževiæ s predavanja Nenada Fabijaniæa govore o nizu primjera intervencija iz svijeta koje su obogatile ili obezvrijedile prostor, dok se ona u vlastitom predavanju bavi veoma sliènom, prikladnom temom - odnosom novih, suvremenih trgova prema povijesnim crkvama uz koje su nastali. Sou Fujimoto je, s druge strane, svojim predavanjem predstavio vlastita istraživanja temeljena na empatiènim odnosima prema kontekstualnim datostima i radikalnom preispitivanju konvencija. Na suptilnijoj razini takvim se promišljanjima bavi i Slobodan Vukoviæ. Nužnost praæenja svjetskih trendova u obnovi graditeljske baštine naglasio je Matko Vetma, dok se Frank Arneil Walker u svome radu bavi suprotnostima, odnosno vezama narodnog i meðunarodnog u arhitekturi. Dodatak fotografija koje prikazuju ugodno ozraèje druženja i uèenja svojevrstan su zakljuèak radionice, èime je i cjelina ove sadržajne publikacije skladno zaokružena. Možemo zakljuèiti kako je objavljivanje rezultata studentskih radionica i ljetnih škola zagrebaèkoga Arhitektonskog fakulteta uistinu postalo èvrstom tradicijom.

Prikazi knjiga | Reviews of Books

21[2013] 2[46]

PROSTOR

371

Tin Oberman

Obala Orebiæa Studentska urbanistièko-arhitektonska radionica 2012.

Orebiæ Coastline Student Urban Planning and Architectural Workshop 2012

This workshop has been the third one in a series of student summer workshops in Orebiæ focusing on the issues of public space layout in Orebiæ. It was organized by the joint collaboration of Orebiæ Municipality, the University of Zagreb (Department of Urban Planning, Physical Planning and Landscape Architecture of the Faculty of Architecture) and Croatica Association. It was funded by the EU programme Youth in Action. Around a hundred participants took part in workshop sessions: students, organizers, heads, visiting lecturers and citizens who participated in public panel discussions. The publication gives an overview of four student projects dealing with the layout of four sites on the coastal stretch of Orebiæ Municipality including a detailed workshop programme. Its aim is to contribute to the quality of teaching in urban planning courses at the Faculty of Architecture as well as to improve the methodology of urban planning and public space layout.

Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, 2012.

‘Obala Orebiæa - studentska urbanistièko-arhitektonska radionica 2012.’ jest publikacija koja je nastala s ciljem popularizacije, tj. diseminacije rezultata studentske urbanistièko-arhitektonske radionice održane u prvome tjednu listopada 2012. godine u Orebiæu. Studentska radionica 2012. bila je treæa u nizu ljetnih studentskih radionica u Orebiæu koje tematiziraju ureðenje javnog prostora predmetne gradske cjeline. Radionica je realizirana zahvaljujuæi suradnji Opæine Orebiæ, Sveuèilišta u Zagrebu - Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta i udruge Croatica. Financirana je sredstvima osiguranim EU-programom Mladi na djelu i, prema navodu u Uvodu publikacije, okupila je stotinjak sudionika: studenata, organizatora, voditelja, gostujuæih predavaèa i graðana koji su sudjelovali u javnim diskusijama. Tijekom tih tjedan dana, karakteristiènom za ljetne studentske radionice, izraðena su èetiri projekta ureðenja obale Orebiæa i održano desetak predavanja gostujuæih predavaèa. Radionicu su vodili doc.dr.sc. Krunoslav Šmit, dipl.ing.arh., nastavnik na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu, te dugogodišnji honorarni asistenti na Katedri: Ivona Jerkoviæ, dipl.ing.arh., i Hrvoje Vidoviæ, dipl.ing.arh. Publikacijom su ravnopravno prezentirane tri teme: organizacija i tijek radionice s ukljuèivanjem javnosti, studentski radovi i raznoliki prilozi veæine gostujuæih predavaèa, s njiho-

Dujam Ivaniševiæ, dipl.ing.arh. (arhitektonski ured Kofaktor); Davor Bušnja, dipl.ing.arh. (arhitektonski ured Nona); Tomislav Vreš, dipl.ing.arh. (arhitektonski ured Mikeliæ Vreš arhitekti), Antun Baæe, pov.umj., i Zehra Laznibar, dipl.ing.arh. (Konzervatorski odjel u Dubrovniku), Vjeran Piršiæ (Udruga Eko Kvarner), dr.sc. Hrvoje Cariæ, dipl.oecc., dipl.struènjak zaštite okoliša (Institut za turizam); prof. dr.sc. Aron Roland, dipl.ing. (TU Darmstadt), Krunoslav Ivanišin, dipl.ing.arh. (arhitektonski ured Ivanišin.Kabashi.arhitekti), Vladimir Bogoje, ing.geod. (Opæina Orebiæ), prof.dr.sc. Jesenko Horvat, dipl.ing.arh. (Arhitektonski fakultet Sveuèilište u Zagrebu) i mr.sc. Marina Oreb, dipl.ing.arh. (Zavod za prostorno ureðenje Dubrovaèko-neretvanske županije). Ova publikacija donosi grafièki i tekstualni pregled èetiriju studentskih projekata ureðenja èetiri lokacije obalnog podruèja Opæine Orebiæ. Studentski projekti grafièki su atraktivno prikazani tlocrtima, presjecima, dijagramima i fotomontažama. Namjera radionice bila je pridonijeti nastavi urbanistièkog planiranja na Arhitektonskom fakultetu, ali i unaprjeðenju procesa participacije javnosti u urbanistièkom planiranju i ureðenju javnog prostora. Ova publikacija, kao jedan od rezultata studentske ljetne radionice u Opæini Orebiæ 2012., studentskim radovima i prilozima gostujuæih predavaèa dotièe teme interdisciplinarnosti, participacije javnosti i urbanistièko-arhitektonskih pitanja vezanih za javni prostor i obalno podruèje Opæine Orebiæ.

vim biografijama. Zahvaljujuæi objavljenom detaljnom izvedbenom planu radionice, fotografijama i grafièkim prilozima, moguæe je precizno pratiti njezin tijek i ciljeve. Devetnaest studenata Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu rješavali su projektne zadatke podijeljeni u èetiri grupe. Èetiri zadatka zajednièkoga programskog, tematskog i metodološkog nazivnika predstavljaju rješenja javnoga prostora na èetiri lokacije obalnog podruèja naselja Orebiæ: Škvar, nova Riva, Trg Mimbeli i plaža Trstenica. Zajednièki im je nazivnik preobrazba prostora prema važeæoj prostornoj dokumentaciji, uz ukljuèivanje lokalnoga graðanstva ulaznom i izlaznom anketom (anketiranjem na poèetku i na kraju radionice) te javnim diskusijama, i to s ciljem provjere vrjednovanja odabranih predmetnih prostora, naèela i smjernica za njihovo ureðenje izradom konkretnih prijedloga ureðenja. Sastavni dio radionice bilo je i otvorenje završne izložbe radionice 6. listopada u Pomorskom muzeju. Predavanja, prezentacije i diskusije bili su organizirani kao poèetna i završna aktivnost tipiènog dana radionice. Gostujuæi su se predavaèi u svojim izlaganjima dotakli podruèja znanstvenog istraživanja turizma i održivog razvoja, projektiranja javnih prostora, detaljnih planova ureðenja otoka, urbanistièko-pejsažne analize obalnih podruèja, vodogradnje, zaštite prirode i bespravne izgradnje. Tijekom rada radionice od 2. do 6. listopada izlaganja su održali: Silvija Ivaniševiæ, dipl.ing.arh., i

Str. 66, ilustr. 80, sadržaj, uvod, popis sudionika, dnevnik radionice, sažetci predavanja gostiju, javne diskusije, anketa, zadatak, tijek i metodologija rada, radovi, biografije predavaèa i voditelja, zahvale [29,7/23,1 cm] Recenzenti: Oleg Grgureviæ, Alenka Deliæ Urednici: Ivona Jerkoviæ, Hrvoje Vidoviæ, Krunoslav Šmit, Slaven Letica

ISBN 978-953-6229-89-5

372

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

2[46] 21[2013]

Nataša Jakšiæ

Dalmatia praeromanica: Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji 4. korpus arhitekture - Južna Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora Tomislav Marasoviæ

Dalmatia Praeromanica: Early Medieval Architecture In Dalmatia 4th volume on architecture - South Dalmatia, Bosnia and Herzegovina, Monte Negro Tomislav Marasoviæ The book entitled Dalmatia Praeromanica: Early Medieval Architecture in Dalmatia; 4th volume on architecture: South Dalmatia, Bosnia and Herzegovina, Monte Negro is the final volume of a four-volume set on Pre-Romanesque and Early Romanesque built heritage of Dalmatia. The entire edition is the first comprehensive synthesis of all aspects of Pre-Romanesque and Early Romanesque Built Heritage within the historical borders of Dalmatia as well as an in-depth analysis of its areas. It has been written by one of the most eminent contemporary Croatian architectural historians, prof. emeritus Tomislav Marasoviæ, Ph.D. who deserves due credit for his continuous and dedicated research on the Pre-Romanesque and Early Romanesque built heritage and thus holds a prominent place in the history of Croatian architectural and cultural scientific research. This book is undoubtedly an outstanding work on Pre-Romanesque period in Dalmatia and a comprehensive guide into a vast segment of its built heritage. The edition is intended for a wide professional audience providing them with creative inspiration for their future research studies.

Knjiga „Dalmatia praeromanica: ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji; 4. Korpus arhitekture: Južna Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora” prof. emeritusa dr.sc. Tomislava Marasoviæa posljednji je od èetiriju svezaka edicije o graditeljskoj baštini predromanièkog i ranoromanièkog razdoblja u Dalmaciji. Edicija je zapoèeta 2008. godine objavom prvog sveska „Dalmatia praeromanica: ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji; 1. Rasprava”, u kojem autor sintetizira osnovne elemente graditeljske baštine predromanike u Dalmaciji te ih valorizira, a nastavila se 2009. godine 2. Korpusom arhitekture Kvarnera i Sjeverne Dalmacije, te 2011. godine 3. Korpusom arhitekture Srednje Dalmacije, u kojima je autor objavio opsežan prikaz graðe obuhvaæene raspravom u prvom svesku. Posljednjim sveskom zaokružena je prva sveobuhvatna sinteza svih aspekata predromanièke i ranoromanièke graditeljske baštine na podruèju povijesnih granica Dalmacije te su detaljno obraðena njezina pojedina podruèja. Djelo je to jednoga od najistaknutijih suvremenih hrvatskih povjesnièara arhitekture prof. emeritusa dr.sc. Tomislava Marasoviæa koji je hrvatsku arhitektonsku i kulturnu scenu višestruko zadužio i oplemenio svojim kontinuiranim istraživanjem predromanièke i romanièke graditeljske baštine s naglašenim fokusom na sakralnu arhitekturu i grad Split.

Zahvaæeno gradivo posljednjega, èetvrtog sveska autor je organizirao u tri glavna poglavlja: Južna Dalmacija, Bosna i Hercegovina te Crna Gora. Svako poglavlje poèinje objašnjenjem prostornog pojma, opisima današnjega i srednjovjekovnoga upravnog i crkvenog ustroja, sintezom povijesnih vrela i historiografije te analizom oèuvanosti ranosrednjovjekovnoga graditeljstva. Prostor Dalmacije autor je dodatno podijelio na poluotok Pelješac, Dubrovaèko primorje, južnodalmatinske otoke i Elafite, a prostor Crne Gore na podruèje Boke kotorske i Prevalitanu - Duklju. Saèuvanu graðu autor analizira po veæ provjerenoj metodologiji drugog i treæeg sveska edicije, koristeæi obrazac kojim objašnjava ime i položaj, sintetizira povijesna vrela i historiografiju te detaljno opisuje graðevine iznoseæi zakljuèke o izvornom izgledu i tipskoj pripadnosti, vremenu gradnje i kraæi sažetak razvitka, odnosno iznosi povijesni pregled razvitka naselja, vrjednuje stanje njihove oèuvanosti i ranosrednjovjekovnu topografiju, te konaèno iznosi zakljuèak o strukturi i obliku. Impresivna sveobuhvatnost i detaljnost 4. sveska, kao i nastojanje da dotakne, preispita i sagleda gotovo sve elemente graditeljske baštine povijesnog podruèja južne Dalmacije posljedica je ozbiljnog napora okupljanja postojeæega širokog znanja - suvremenih znanstvenih istraživanja i autorovih tuma-

Književni krug Split, Split Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Split - Zagreb, 2013. Str. 516, ilustr. 524, bilj. 381, lit. (uza svako poglavlje); Kazalo imena osoba, naroda i zemljopisnih pojmova; podrijetlo fotografija, bilješka o autoru [30 / 22,5 cm] Recenzenti: Zorica Èubroviæ, Vladimir P. Goss, Ante Miloševiæ, Željko Pekoviæ Biblioteku utemeljio: Ivo Frangeš Glavni urednik: Nenad Cambi ISBN 978-953-163-393-2 [KKS] ISBN 978-953-6803-37-8 [MHAS] ISBN 978-953-6229-94-9 [AF]

èenja istih. Primijenjen metodološki pristup, u pregledu gdje autor ne radi vlastiti izbor, olakšava usporedbu pojedinih spomenika, provocira na dodatna istraživanja onih koji još nisu istraženi na suvremen naèin i jasnim pregledom omoguæuje daljnje analize i sinteze stilskih obilježja regija te moguæih veza i meðusobnih utjecaja. Naglasak je na sakralnoj arhitekturi, nepravedno zapostavljajuæi ostale teme, no to se djelomièno može opravdati pomanjkanjem materijalnih dokaza. Knjiga je pisana èitkim tekstom i grafièki su prikazi usklaðeni. Literatura ovoga sveska, kao i cijele edicije, postala je gotovo zaseban priruènik. Edicija je kapitalno djelo o predromanici u Dalmaciji, sinteza i sveobuhvatan prikaz golemog segmenta njezina graditeljskog naslijeða. Namijenjena je širokom profilu istraživaèa koji ovim analizama graditeljske baštine pronalaze elemente svojih buduæih istraživanja. To se odnosi kako na ranosrednjovjekovne gradove ili naselja, stambenu i sakralnu arhitekturu, tako i šire - na genezu karakteristika likovnih umjetnosti, povijesnih, društvenih i politièkih, crkvenih zbivanja i vanjskih utjecaja na podruèje Dalmacije. Nadamo se da æe ova edicija biti što prije objavljena na stranim jezicima kako bi uoèene vrijednosti predromanike u Dalmaciji dobile onu nužnu meðunarodnu valorizaciju te kako bi ujedno potaknule nove edicije o preostalim podruèjima Hrvatske u razdoblju predromanike i rane romanike.

Prikazi knjiga | Reviews of Books

21[2013] 2[46]

PROSTOR

373

Dubravko Baèiæ

O žbuci. Razvoj i izvedba površina Annette Spiro, Pinar Gönül, Hartmut Göhler [ur.]

About Plaster. Development and Production of Rendered Surfaces Annette Spiro, Pinar Gönül, Hartmut Göhler [eds.]

UPI-2M and the Faculty of Architecture in Zagreb have jointly published a Croatian language edition of the book ”About Plaster: Development and Production of Rendered Surfaces”. It presents the results of the 2009 research project and a seminar workshop ”Plaster” at the ETH Zurich organized by prof. Annette Spiro from the Department of Architecture and Structures. The book ”About Plaster: Development and Production of Rendered Surfaces” is a comprehensive volume on properties, preparation, expressive possibilities and production techniques of both hand and machine-operated production of rendered surfaces. It is conceived as an in-depth analysis of 15 selected structures displaying new and traditional rendering techniques. The book illuminates an aspect of plaster that too often goes unnoticed, namely its visual and tactile quality as well as its technological and expressive potential in its use as a finishing layer of wall surfaces. It offers an impressive array of innovative applications and creative possibilities of finishing plasterrendered surfaces as well as a wide diversity of plaster’s granularity, thickness of its layers, textures and layering techniques.

UPI-2M i zagrebaèki Arhitektonski fakultet izdali su hrvatski prijevod knjige „O žbuci. Razvoj i izvedba površina”. Izvorno objavljena na njemaèkom jeziku 2012. godine, knjiga je zbirni prikaz rezultata istraživanja provedenih tijekom 2009. godine u sklopu istraživaèkog projekta i seminarske radionice „Žbuka” na ETH Zürich, pod vodstvom prof. Annette Spiro s Katedre za arhitekturu i konstrukciju. Preliminarni rezultati istraživanja prikazani su na istoimenoj izložbi održanoj na nekoliko lokacija diljem Europe, a u listopadu 2013. i na zagrebaèkom Arhitektonskom fakultetu. Knjiga „O žbuci. Razvoj i izvedba površina” opsežno je djelo o svojstvima, pripremi, ekspresivnim moguænostima i tehnikama izvedbe ruèno i strojno spravljenih i izvedenih završnih žbuka. Koncipirana je kao iscrpna analiza 15 odabranih graðevina na kojima se prikazuju nove i tradicionalne tehnike žbukanja. Odabrani primjeri razvrstani su u cjeline s obzirom na vrstu zidne konstrukcije - jednostruke zidne konstrukcije, ožbukane vanjske toplinske izolacije, dvostruke zidne konstrukcije i ventilirane zidne konstrukcije. Na poèetku knjige, kao i izmeðu primjera, priloženi su samostalni tekstovi koji se bave odabranim temama izrade i izvedbe žbuke. Tekst prof. Annette Spiro nadahnut je uvod u povijest i fenomen primjene žbuke kao izuzetno raširene, no èesto podcijenjene završne obloge iznimnih ekspresivnih svojstava. U nastavku Pinar Gönül daje kratak pregled osnovnih tehnika žbukanja i vrsta završne obrade, a Hartmut Göhler iznio je rezultate istraživanja

o sgraffito tehnici žbukanja na podruèju Engadina u švicarskim Alpama. Uz analizu istraživanih primjera, 3. poglavlje donosi i intervju s arhitektom Andreasom Hildom o žbukama u arhitekturi te prilog grupe istraživaèa o tehnièkom i vizualno-perceptivnom odnosu žbuke i boje na zidnim plohama s obzirom na vrstu žbuke, površinsku obradu i koloristièki tretman. Tekst autora Dariz, Wolf i Glaser bavi se prikazom povijesti primjene i tehnikama izvedbe, te karakteristikama hrapave žbuke. U 6. poglavlju, posveæenom vapnenoj žbuci, iscrpno je i pregledno iznesena primjena vapnene žbuke, njezin sastav, tehnološke i graðevinske karakteristike, naèin izrade i izvedbe, moguænosti obrade, paleta faktura i sl. Posljednje poglavlje donosi 10 originalnih receptura za izradu i izvedbu završnih žbuka. Na kraju knjige nalazi se djelomièno ilustriran Rjeènik struènih pojmova te Dodatak - popis normi i smjernica za izvedbu fasaderskih radova u žbuci, popis švicarskih i njemaèkih strukovnih udruga koje se bave žbukom, popis literature, izvori ilustracija, kao i biografije suradnika na istraživaèkom projektu i pripremi knjige. Prilog je knjizi i sklopivi poster sa 79 ilustracija površinske obrade žbuke, razvrstane s obzirom na strukturu površine i naèin nanošenja. Knjiga „O žbuci. Razvoj i izvedba površina” prezentira nove i stare, neke zaboravljene i ponovno otkrivene materijale za pripravu žbuke, te proizvodne procese i tehnike žbukanja, uvodeæi èitatelja u svijet materijalnih i estetskih vrijednosti, napose kreativne raznolikosti primjene žbuka. Sustavno, informi-

UPI - 2M Plus d.o.o. Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2013. Str. 301, 300 ilustr., recepture, rjeènik, popis normi, popis literature i izvora, sklopivi poster [28 / 22 cm] Naslov izvornika: Über Putz. Oberflächen entwickeln und realisieren Recenzenti: Dubravko Baèiæ, Sanja Filep Prijevod s njemaèkog jezika: Vesna Ivanèeviæ Ježek, Andy Jelèiæ Glavna urednica: Vjera Bakiæ Struèni urednici: Vjera Bakiæ, Berislav Mediæ ISBN 978-953-7703-18-9

rano i potkrijepljeno rezultatima provedenih istraživanja, u knjizi se postupno otkriva èesto neopravdano zapostavljen vizualno-taktilni i tehnološko-ekspresivni potencijal žbuke kao završnoga sloja zidanih ploha. Iz stranice u stranicu niže se impresivan koloplet inventivnih primjena i kreativnih moguænosti završne obrade žbuka, njihovih granulacija, debljina slojeva, tekstura i hrapavosti, te tehnika nanošenja. Od posebne su vrijednosti ujednaèeno prikazani, ali i grafièki i fotografski dokumentirani, primjeri arhitektonskih realizacija koji uzorno demonstriraju estetski i tehnološki potencijal žbuke kao završnoga sloja iznimne ekspresivnosti i varijeteta. Svih 15 izvedenih primjera ilustrirano je kvalitetnim, dobro èitljivim i ujednaèenim nacrtima, fotografijama i detaljnim opisima, pa i intervjuima s projektantima. Sve to knjizi daje veliku dokumentarnu vrijednost i omoguæuje usporednu analizu izvedenih tehnièkih i tehnoloških rješenja u odnosu na intenciju projektanta, postignut vizualni, taktilni i opæi estetski efekt. Analizirane primjere upotpunjuju sadržajno zaokruženi prikazi svih važnijih tema koje se odnose na pripremu i izvedbu žbuke kao završnoga sloja. Nadamo se da æe rezultati istraživanja i saznanja prikazana u ovom djelu naæi svoj put i do èešæe primjene u arhitektonskoj i graðevinskoj praksi, kao i da æe osvježiti interes za ekspresivne moguænosti žbuke te potaknuti projektante i izvoðaèe na kreativniji i eksperimentalno orijentiran naèin primjene žbuke kao završnoga fasadnog sloja.

374

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

2[46] 21[2013]

Boris Koružnjak

Arhitektonski dijalozi, vol. I. - III. [edicija 21|21|21] [ur.] Alen Žuniæ, Boris Dundoviæ [uz studentski autorski tim]

Architectural dialogues, vol. I - III [edition 21|21|21] [eds.] Alen Žuniæ, Boris Dundoviæ [with student authors team]

A team consisting of students of architecture, design, Croatian studies and photography have assembled 21 renowned Croatian professionals for interview in each volume of this three-volume set: 21 architectural theoreticians, 21 architects - designers and 21 designers. Number 21 is symbolically chosen as a reference to number 21 on the cover page (this century). The selection of the interviewees covers a wide span of several generations - from young professionals with their own successful practices to professional veterans. All interviewees were asked 21 identical questions (specifically formulated for each book) with the aim to get comparable insights into the attitudes and reflections of the key protagonists of the present Croatian architectural and design scene.

Rijetke su situacije kada se bez zadrške može pohvaliti originalnu ideju i intelektualnu smjelost u pristupu - u ovom sluèaju i entuzijazam kojim je interdisciplinarna autorska grupa studenata arhitekture i nekoliko drugih studija ušla u novo podruèje istraživaèkih aktivnosti. Rijeè je o trosvešèanoj knjižnoj ediciji Arhitektonski dijalozi 21 | 21 | 21 koju je od koncepta do gotovoga tiska, u organizaciji Studentskoga zbora AF, vlastitim snagama i s minimalnim budžetom priredila grupa od desetak studenata arhitekture i dizajna, te dramskih umjetnosti i kroatistike. Primjeæujuæi nedostatak struène arhitektonske literature (osobito teorijske) usmjerene k sadašnjem vremenu i aktualnim problemima na hrvatskoj arhitektonskoj sceni, studentski je tim koncipirao novu biblioteku, naglašavajuæi u naslovu dijaloški ‘žanr’ kao oblik pisane komunikacije s vodeæim akterima struke te brojku 21 kao referencu na poèetak novoga stoljeæa (publikacija je dosljedno i tiskana u formatu 21/21 cm). Sami su osmislili i organizirali tri knjige intervjua s kljuènim akterima hrvatske arhitektonske i dizajnerske scene danas, formulirali su odmjerena i kompetentna pitanja, tekstove su redigirali, lektorirali i urednièki opremili te napisali enciklopedijske biografije sugovornika, a svojevrsnu artnotu ediciji daje i unikatni dizajn, kao i grafièki prijelom i karakterne c/b fotografije sugovornika. Stoga je cijeli ovaj knjižni projekt svojevrstan Gesamtkunstwerk, promišljen i pomno reali-

UPI-2m Plus; Studentski zbor AF Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2013. Str. 152 (3), ilustr. 44 (3), predgovor, biografije sugovornika [21 / 21 cm, c/b, meki uvez] Predgovor: Boris Magaš [vol. I.], Boris Koružnjak [vol. II.], Stipe Brèiæ [vol. III.] Urednici: Alen Žuniæ, Boris Dundoviæ Za nakladnike: Tomislav Dolenec, Ivo Žarko Lektura: Vlasta Ðurina, Vedrana Gudek Fotografije: M. Mihaljeviæ, M. Paulenka, M. Subotiæ Grafièko oblikovanje: Matea Brkiæ UDK 72.01(497.5)”00” ISBN 978-953-7703-16-5 [cjelina] CIP (vol. I.) 843389; (vol. II.) 843390; (vol. III.) 843393 [NSK Zagreb]

ziran iskljuèivo studentskim radom, znanjem i talentom. Prva tri sveska biblioteke èine povezanu cjelinu (grafièki toniranu u minimalistièkoj crnosivo-bijeloj skali), a po istome modelu tu je ediciju moguæe nastaviti razlièitim tematskim ‘ekstenzijama’ u buduæim volumenima. Ideja ovoga prvoga knjižnog ‘triptiha’ bila je da se naprave zanimljive zbirke intervjua na zadane problemske teme, pa su autori u svakoj knjižici okupili po 21 korifeja struke - u I. svesku 21 teoretièara i istraživaèa arhitekture, potom u II. svesku 21 projektanta praktièara, te u III. dijelu 21 nezaobilaznu osobu s podruèja dizajna. Odabirom sugovornika pokriven je velik generacijski luk, od ‘mladih lavova’ s uspješnim arhitektonskim/dizajnerskim praksama do nestora struke - sveuèilišnih profesora, potom veæine živuæih negdašnjih dekana Arhitektonskog fakulteta i to je svojevrstan pothvat - razgovora sa svim arhitektima akademicima i èlanovima suradnicima HAZU-a! Svim je sugovornicima postavljeno 21 identièno pitanje (no unutar teme drukèije i specifièno formulirano za svaku knjižicu, s inklinacijama prema teoriji, arhitektonskoj praksi ili dizajnu), s namjerom da se dobiju komparabilni uvidi u stajališta i razmišljanja kljuènih aktera hrvatske arhitektonske i dizajnerske scene danas. Tako ‘modulirani’ intervjui rezultirali su misaono zanimljivim i autentiènim štivom, pri èemu je svaki intervju pisan razlièitim i osebujnim izrièajima pojedinih sugovornika (to su urednici

u konaènoj redakturi i poštovali). Osmišljenom profilacijom pitanja propituju se trenutna stanja i problemi u struci, aktualnosti edukacije u arhitekturi i dizajnu, a ono što ovim zbirkama intervjua daje nekonvencionalnu i opuštenu razgovornu notu jesu i zgodna osobno usmjerena pitanja-odgovori kroz koje uvažene kolege možemo upoznati i s manje znane ili posve nepoznate strane. Kao uvodni komentar svakoj je knjizi intervjua priložen meritorni predgovor: za ‘teorijski’ svezak akademika Borisa Magaša (odazvao se pozivu studenata, iako tada veæ teško narušena zdravlja), zatim voditelja Studija dizajna prof. Stipe Brèiæa za ‘dizajnersku’ knjigu, a i pisac ovih redaka bio je kao dekan AF-a poèašæen pozivom da napiše uvodnik ‘projektantskoj’ knjižici. Kvaliteta toga nakladnièkog projekta vidljiva je u odmjerenom povezivanju istraživaèke i vizualno prisutne umjetnièke komponente (obje imanentne djelovanju i arhitekata i dizajnera), a svakako i u dobro okupljenome interdisciplinarnom timu voðenom idejom kreativne integracije studenata s nekoliko fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, osobito studenata arhitekture i dizajna, kojih snažnije povezivanje i suradnju na Fakultetu i ubuduæe želimo poticati. Autorski je tim za ovu ediciju zasluženo nagraðen Posebnom rektorovom nagradom za 2013., inaèe uopæe prvom u toj kategoriji koja je dosad dodijeljena studentima Arhitektonskog fakulteta.

Prikazi knjiga | Reviews of Books

21[2013] 2[46]

PROSTOR

375

Zlatko Karaè

Arhitekt Herman Bollé Dragan Damjanoviæ

Architect Herman Bollé Dragan Damjanoviæ

This book, the sixth one written by this author, is an impressive monograph on Herman Bollé (Köln, 1845 - Zagreb, 1926), the leading figure of Croatian High and Late Historicism. His status as one of the key protagonists of the architecture of the period is confirmed by Damjanoviæ’s in-depth analysis of his work as well as by a great number of his influential projects and realizations (around 150), especially his major restoration works (such as the Zagreb cathedral) and his high-quality new architecture (Mirogoj’s cemetry arcades hold a special position). He used to design in all styles of the period (Neo- Gothic, Romanesque, Renaissance, Byzantine, vernacular and even Secession by the end of his career). The book consists of three parts: 1) Biography, context, starting points; 2) Monument Restoration, 3) New architecture. The monograph also contains an exhaustive list of scientific and bibliographic tools.

Leykam internatinal d.o.o., MUO Zagreb, 2013. Str. 680, ilustr., bilj. uz tekst, literatura, arhivski izvori, kazala, summary, o autoru [27,5 /21,5 cm, kolor, tvrdi uvez+ovitak] Urednica: Eugenia Ehgartner Recenzenti: Zvonko Makoviæ, Darja Radoviæ Maheèiæ, Marko Špikiæ Lektura, korektura, kazala: Neli Mindoljeviæ Prijevod sažetka: Željka Mikloševiæ Grafièko oblikovanje: Bachrach & Krištofiæ

ISBN 978-953-7534-83-7 CIP 838663 [NSK Zagreb]

Ova nedavno publicirana šesta autorova knjiga, tiskanim opsegom i delikatnošæu teme dosad najveæa, impresivna je monografska studija o Hermanu Bolléu (Köln, 1845. - Zagreb, 1926.), nesumnjivo najznaèajnijem arhitektu hrvatskoga visokog i kasnog historicizma. Za života, a i poslije, èesto osporavanom i donedavno ponajviše negativno valoriziranom autoru tek su se rijetki istraživaèi usudili ozbiljnije približiti (Ž. Èorak, Lj. Nikolajeviæ, Ž. Domljan, T. Premerl), no golem neinventarizirani Bolléov opus i još uvijek dvojbena stajališta o njegovim restauratorskim radovima - sve do Dragana Damjanoviæa - nisu našli znanstvenika koji bi cjelovito obradio Hermana Bolléa i revalorizirao njegovo mjesto u hrvatskoj arhitekturi druge polovice 19. stoljeæa, gdje je taj arhitekt možda jedina naša autorska osobnost internacionalne važnosti i relevantnosti. Nakon temeljita Damjanoviæeva istraživanja vodeæa je pozicija Bolléa potvrðena i brojnošæu i utjecajem njegovih projekata i realizacija (identificirano ih je oko 150), osobito kapitalnim restauratorskim zadaæama poput obnove zagrebaèke katedrale, ali i visoko kvalitetnim novogradnjama s paradigmatskim iskorakom na sklopu arkada groblja Mirogoj. Knjiga je strukturirana u tri velike naslovne cjeline: 1) Biografija. Konteksti. Polazišta, 2) Restauriranje spomenika, 3) Novogradnje, a u posebnom su bloku monografije priloženi iscrpni znanstveni i bibliografski alati (popisi literature i arhivskih izvora, kazala, engleski sažetak).

U biografskom dijelu ‘rekonstruiran’ je Bolléov životni put, gdje se uz školovanje i prvo zaposlenje u rodnom Kölnu prati njegova rana afirmacija u beèkom atelijeru Friedricha von Schmidta, zahvaljujuæi kojemu od 1876. povremeno dolazi u Hrvatsku; isprva na suradnièkim zadacima vezanim za ðakovaèku katedralu i palaèu Akademije, da bi se od 1879. trajno preselio u Zagreb i ubrzo samostalno preuzeo niz kapitalnih projekata. Tijekom tih toèno 50 godina Bolléove vezanosti za Zagreb, gdje je ostao do smrti, Damjanoviæ je istražio i njegov društveni utjecaj te je kao jednakovrijedan doprinos (uz projektantski opus) istaknuo Bolléove zasluge na utemeljenju Obrtne, poslije i Graditeljske škole, odnosno Muzeja za umjetnost i obrt. Središnji dio knjige bavi se najdelikatnijim segmentom Bolléova djelovanja - restauracijama povijesnih spomenika, poglavito onih crkvenih, gdje je nakon velikog potresa 1880. bio angažiran na brojnim obnovama (zagrebaèke katedrale, crkve sv. Marka, franjevaèke i remetske crkve i dr.), a u tom je segmentu poslije djelovao i diljem Hrvatske (Marija Bistrica, Križevci, Ilok, Kostajnica, Dubranec, Trsat, Pakrac, Bjelovar, srijemski manastiri...). U veæini tih obnova poštovao je zateèeni dominantni stilski sloj, no njegova èesto osuðivana purifikacija i radikalan neostilski dizajn bili su - ma što o tome danas mislili legitimna i uobièajena restauratorska doktrina diljem onodobne Europe. U domeni novogradnji Bollé se okušao u svim stilskim manifestacijama zreloga historicizma

(neo- romanici, gotici, renesansi, baroku, bizantizmu, ‘narodnom stilu’), a na koncu karijere i u secesiji, pri èemu je ponajviše gradio sakralne objekte za razlièite konfesije - katolike, grkokatolike, pravoslavce i evangelike, no izostao je angažman za židovsku zajednicu. Meðu javnim zgradama Damjanoviæ istièe Muzej za umjetnost i obrt te nekoliko škola, dok je Bolléov opus u domeni stambene arhitekture skroman. Ovom je iznimnom knjigom Dragan Damjanoviæ još jednom postavio ‘letvicu više’, definirajuæi višeslojnu i sveobuhvatnu metodologiju obrade autorskih opusa u hrvatskoj arhitekturi na dosad nedosegnutoj razini znanstvene akribije. Pritom je pokazao suvereno poznavanje radova prethodnih istraživaèa Bolléa (i smjelost u revalorizaciji ranijih sudova i teza!), uz ekstenzivno korištenje literature te, iznad svega, kompetentno arhivistièko snalažanje u rasutim dokumentacijskim izvorima. Damjanoviæa i na terenu vodi istinska istraživaèka strast, zahvaljujuæi kojoj je obišao baš sve Bolléove realizacije saèuvane na mnogim lokalitetima od Vojvodine do Primorja, studirajuæi tako Bolléa i na živome arhitektonskom tkivu, koje je u usporedbi s projektima ponegdje pokazalo dosad neuoèene razlike. Napokon, treba istaknuti Damjanoviæevu interpretacijsku uvjerljivost utemeljenu na racionalnomu èinjeniènom aparatu - sve to uz literarno lako i pitko oblikovan tekst.

376

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

2[46] 21[2013]

Zlatko Karaè

Lavoslav Horvat - kontekstualni ambijentalizam i moderna Zrinka Paladino

Lavoslav Horvat - Contextual Ambient Architecture and Modernism Zrinka Paladino

This book is based on the author’s doctoral dissertation. It is an integral monograph on Lavoslav Horvat’s architecture (Varaždinske Toplice, 1901 - Zagreb, 1989). Lavoslav Horvat was one of the most eminent protagonists of Croatian Modernism. He designed 265 buildings (some of them were not built) including industrial complexes and engineering architecture built in his most prolific period during the 1950s and 1960s. The concept of the book chronologically follows Horvat’s life: from his childhood and schooling in the Building Trade School to his studies at the Academy of Fine Arts (the socalled ”Ibler’s School”). Between the two world wars he collaborated with Lubynski and Meštroviæ. After 1945 he spent most of his career working as an architect in the Zagreb-based practice APZ. The author’s synthetic interpretation and evaluation of Horvat’s professional work is followed by a comprehensive catalogue of his works.

MeandarMedia; HAZU - Hrvatski muzej arhitekture Zagreb, 2013. Str. 359, ilustr. 254+katal, bilj., katal. radova, literatura, izvori, kazalo, zakljuèak hrv./engl. [27 /24 cm, kolor, meki uvez] Predgovor: Andrija Mutnjakoviæ Urednici: Branko Èegec, Velimir Neidhardt Recenzenti: Zvonko Makoviæ, Tomislav Premerl Prijevod sažetka: Željka Mikloševiæ Grafièko oblikovanje: Bestias

ISBN 978-953-334-041-8 CIP 842932 [NSK Zagreb]

Nakon monografije o arhitektu Ignjatu Fischeru autorice Marine Bagariæ, kojom je nakladnièka kuæa ‘MeandarMedia’ 2011. inaugurirala ediciju knjiga o opusima hrvatskih arhitekata, ove je godine objavljena i monografija Zrinke Paladino o akademskom arhitektu Lavoslavu Horvatu(Varaždinske Toplice, 1901.Zagreb, 1989.). Knjiga je nastala na temelju autorièine doktorske disertacije kao cjelovita obrada Horvatova opusa, arhitekta koji je nesumnjivo jedan od najznaèajnijih protagonista hrvatske moderne. Identificirano je èak 265 njegovih djela (dio su i nerealizirani projekti), u stvaralaèkom rasponu dugom èak 63 godine - od 1922. (saèuvani maturalni rad), do neizvedenog projekta iz 1985. Knjiga je koncipirana kronološki te prati Horvatov život i djelovanje - od obiteljskog miljea i djetinjstva, preko školovanja nazagrebaèkoj Graditeljskoj školi i na Umjetnièkoj akademiji (na tzv. ‘Iblerovoj školi’), zatim prve etape djelovanja izmeðu dva svjetska rata kada je suraðivao je s Lubynskim i Meštroviæem,a afirmirao se i brojnim samostalnim natjeèajima, projektima i realizacijama, do najplodnijeg razdoblja nakon 1945., osobito 50-ih i 60-ih godinakada jedjelovao kao vodeæi projektant u zagrebaèkom birou APZ-a, uglavnom na temama kapitalnih industrijskih, inženjerskih i energetskih kompleksa (posve neobièno za akademski, a ne tehnièki obrazovanog arhitekta!). Meðu kljuènim djelima Horvatove prve etape autorica istièe još gotovo ‘historicistièku’ palaèu Banac na Ploèama u Dubrovniku, na-

tjeèaje za Bansku palaèu u Novom Sadu i Državnu štampariju u Beogradu, gdje je veæ jasno prisutna moderna likovna gesta, uostalom kao i na Banovinskim bolnicama u Biogradu i Splitu iz 30-ih godina. Tome razdoblju kao stanovit stilski kontrapunkt poseban peèet daje klasicizirajuæi koncept crkve Gospe od zdravlja u Splitu. U drugoj etapi Horvatova djelovanja, nakon Drugoga svjetskog rata, meðu brojnim industrijskim realizacijama paradigmatsku vrijednost ima kompleks ‘Dalmatinke’ u Sinju,te kao specifièan primjer HE ‘Zakuèac’ kod Omiša. Gotovo istovremeno Horvat projektira i kapitalne javne objekte poput Predsjedništva vlade i reprezentativnog hotela ‘Jugoslavija’ u Novom Beogradu. U Zagrebu je prepoznatljiv simbol Horvatove arhitekture probni toranj TEŽ-a. Valorizirajuæi Horvatov opus, Zrinka Paladino priredila je uzornu i serioznu znanstvenu knjigu s dobro postavljenom strukturom izlaganja, gdje je dosljedan kronološki diskurs ‘obojan’ sugestivnim podnaslovima koji daju jasnu karakterizaciju svakomu pojedinom razdoblju Horvatova djelovanja. Dokumentacijska vrijednost knjige oèituje se u brojnim reprodukcijama dosad nepubliciranih originalnih projekata, ukljuèujuæi i vrsne autorove skicete fotografije iz doba izgradnje pojedinih objekata. Faktografsku uvjerljivost osnovnomu tekstu daje i nekoliko stotina referencijskih i diskusijskih bilježaka koje su pozicionirane kao ‘endnote’ na kraju veæih poglavlja. Kao svojevrsna rekapitulacija cije-

le knjige doima se zakljuèno poglavlje, inaèe integralno prevedeno i na engleski jezik, te kronološki strukturirani životopis Lavoslava Horvata, po godinama i djelima. Veliku važnost za daljnja istraživanje Horvatova opusa ima ‘modularni’ katalog svih njegovih dijela (265) s odrednicama o nazivu, dataciji, lokaciji, programu, investitoru, namjeni, te s uputama na arhivsku dokumentaciju i iznimno temeljito pripremljenu pripadajuæu bibliografiju o svakome pojedinom djelu. Šteta je što katalog (zapravo cijela knjiga) nije opremljen i kartom s razmještajem Horvatovih djela koja su rasuta na mnogim lokalitetima diljem bivše Jugoslavije, osobito stoga što je na kraju knjige izostalo i kazalo lokaliteta (priloženo je samo kazalo osobnih imena), pa je snalaženje u ‘topografiji’ njegovih djela ponešto otežano. Ukupnom pozitivnom dojmu o ovome djelu svakako pridonosi i estetizirani ‘modernistièki’ dizajn knjige (potpisuje ga tim ‘Bestiasa’), s dosljednim i preglednim prijelomom stranica te art naslovnicom, jednom od najljepših kojih se mogu sjetiti, riješenom iskljuèivo tipografijom, nos punom doživljajnošæu savršene apstraktne grafike. Meðu sada veæ brojnim monografijama hrvatskih arhitekata 20. stoljeæa (ukljuèujuæi i obranjene, a još nepublicirane doktorate i magisterije sa sliènom tematikom) knjiga Zrinke Paladino zasluženo se pozicionirala na ‘gornjoj polici’ toga žanra kao respektabilno znanstveno djelo uzorne metodološke konstitucije.

Prikaz izložbe | Review of Exhibition

21[2013] 2[46]

PROSTOR

377

Marko Rukavina

Izložba o zvuènom okolišu Prikaz praktiènih primjera zvuènog okoliša u službi javnosti

Soundscape Exhibition Pratical Applications of Soundscape for the Public Realm

The exhibition presents the results of various projects and practical applications related to ”sound listening” and ”sound perception” aimed at improving the acoustic environment in which people live and work by using creative and proved approaches and methods. The acoustic environment - soundscape - is an acoustic analogy with the landscape and designates the acoustic environment as perceived or experienced and/or understood in the context of a specific location as well as people’s social and cultural background. The acoustic environment takes into consideration all sounds coming from all sources regardless of whether they are desirable or not. This concept confirms that our acoustic environment is an important aspect of our cultural environment and represents the acoustic manifestation of human existence.

Na Arhitektonskom je fakultetu od 11. do 20. prosinca 2013. održana izložba pod nazivom Soundscape exhibition - pratical applications of soundscape for the public realm (Zvuèni okoliš - Prikaz praktiènih primjera zvuènog okoliša u službi javnosti). Izložba je nastala kao rezultat rada europskog COST-projekta TUD Action TD0804 - Zvuèni okoliš europskih gradova i krajolika (Soundscape of European Cities and Landscapes), u kojem je sudjelovala interdisciplinarna mreža znanstvenika i istraživaèa iz osamnaest europskih država èlanica COST-programa i sedam partnerskih zemalja u razdoblju od 2008. do 2013. godine s ciljem umrežavanja istraživaèa koji se bave podruèjem zvuènog okoliša. U ovome je projektu sudjelovao i Fakultet elektrotehnike i raèunarstva Sveuèilišta u Zagrebu. Izložba prikazuje rezultate razlièitih projekata i dobrih praksa vezanih za ”slušanje zvuka” i ”percepciju zvuka”, a sve radi poboljšanja zvuènog okoliša u sredinama u kojima ljudi rade i borave, korištenjem kreativnih i dokazanih pristupa i metoda. Zvuèni okoliš - soundscape jest akustièka analogija krajolika i oznaèava zvuèni okoliš kako ga percipiraju ili doživljavaju i/ili razumiju ljudi u kontekstu specifiènosti lokacije te svoga društvenog, socijalnog i kulturološkog naslijeða. Zvuèni okoliš uzima u obzir sve zvukove iz svih izvora, bez obzira bili oni poželjni ili nepoželjni. Ovaj koncept potvrðuje akustièku okolinu kao važan aspekt našega

Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, 11.-20. prosinca 2013. Faculty Of Architecture, University Of Zagreb, 11-20 December 2013

kulturnog okruženja i predstavlja akustièku manifestaciju ljudskog života. Zvuèni okoliš relativno je nova znanstvena disciplina. Veæi dio dosad provedenih istraživanja bio je povezan s ispitivanjima ugodnosti zvuènih okolina, ali provedene su i studije o utjecaju zvuènog okoliša na zdravlje stanovništva. Provedena istraživanja bila su povezana i s drugim znanstvenim disciplinama, tako da su uz akustiku, muzikologiju, arhitekturu i urbanizam - psihologija i sociologija imale znaèajnu ulogu u nekim istraživanjima. Izložba se sastoji od dvadeset i šest postera/ radova. Radove bi se moglo klasificirati prema temama na nekoliko skupina. Prvu skupinu radova predstavljaju radovi vezani za prostorno, urbanistièko i pejsažno planiranje u odnosu na zvuèni okoliš (The Soundscape Approach for Early Stage Urban Planning; Soundscape-based Criteria Used in Territorial Planning: A Case in the Region of the ‘Alpujarra’, Granada, Spain; Urban Green Growth to Modify the Urban Soundscape in VitoriaGasteiz). Drugu skupinu èine radovi koji se odnose na istraživanje zvuènog okoliša podruèja/prostora kulturnog i prirodnog naslijeða, takoðer vezani za problematiku planiranja (Sound Islands: Sounds in Natural Parks of Bizkaia: Soundscapes of Urkiola Park; The Cultural Value of Soundscape of Folk Festivals). Treæa skupina radova odnosi se na zvuène instalacije u javnom prostoru i

umjetnièki aspekt zvuènog okoliša (Organ of Corti by Liminal; Brighton Remixed, Re-imagining the Soundscape with Young People). Èetvrta se skupina odnosi na gradove koji su pokrenuli upravljanje svojim zvuènim okolišem (Developing an Applied Soundscape Strategy for the City of Brighton & Hove, United Kingdom; Dublin City Acoustic Planning and Urban Sound Design Programme; Sound Islands: Bilbao Municipality Policy to Improve Citizens Quality of Life through Soundscape). Petu skupinu radova predstavljaju projekti javnog prostora i projektiranja zvuènog okoliša (Soundscapes of Waterscapes and Squares on the Sheffield Gold Route; Sea Organ, Zadar, Croatia; Neuner Platz: Soundscape Approaches for Public Space Perception and Enhancement Drawing on Experience in Berlin). Šesta se skupina odnosi na razlièite teme (edukacija, valorizacija, percepcija, interpretacija, analiza itd.). Na izložbi su zastupljeni radovi iz devet europskih zemalja: Velike Britanije, Turske, Irske, Njemaèke, Španjolske, Italije, Belgije, Nizozemske i Hrvatske. Izložbu su organizirali izv.prof.dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci i zn.nov. Tin Oberman (Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu) u suradnji s izv.prof.dr.sc. Kristianom Jambrošiæem (Sveuèilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i raèunarstva, Zavod za elektroakustiku).

In memoriam In Memoriam

Boris Magaš Olga Vujoviæ Jasna Brusiæ

[1930.-2013.] [1928.-2013.] [1940.-2013.]

In memoriam | In Memoriam

21[2013] 2[46]

PROSTOR

381

Akademik Boris Magaš [1930.-2013.] Krajem listopada hrvatsku je arhitektonsku i širu kulturnu javnost potresla vijest o smrti doajena hrvatske arhitekture - dugogodišnjega istaknutog profesora Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i jednoga od najznaèajnijih suvremenih hrvatskih arhitekata - akademika Borisa Magaša. Sve do prije smrti njegov je život bio stvaralaèki aktivno posveæen arhitekturi. Predano je dovršavao svoju crkvu u Zagrebu, a posljednji teorijski rad zaokružio je tek dan prije smrti - veliki tekst o svome mentoru i prethodniku na mjestu predstojnika Katedre za teoriju i povijest arhitekture zagrebaèkoga Arhitektonskog fakulteta, istaknutom arhitektonskom teoretièaru i povjesnièaru - akademiku Andri Mohorovièiæu. Po primljenoj vijesti da je njegov rad o Mohorovièiæu uspješno iznesen na simpoziju posveæenom tomu velikom arhitektonskom znanstveniku, Magaš je, mirno, otišao i sam. Arhitekturi je Magašev život bio u potpunosti darovan. Služio joj je na višestruke naèine - gradio je, promišljao, poduèavao, o njoj pisao, predavao. Od uspješnog studija na Arhitektonskom odjelu Tehnièkog fakulteta u Zagrebu (1949.-1955.) i ranoga pedagoškog rada odmah po svršetku studija, Magaš je arhitekturu od samog poèetka živio punim pluæima. Djelovao je kao asistent dvojice velikana hrvatske arhitekture - Vladimira Turine na Katedri za projektiranje (1956.-1961.) i Andre Mohorovièiæa na Katedri za teoriju arhitekture i povijesti umjetnosti (1961.1967.). Znakovito, izmeðu tih dvaju polova arhitektonskog djelovanja - teorije i projektiranja - razvijat æe se i cjelokupna dijalektika Magaševa stvaranja. Kao asistent suraðuje na kapitalnim Turininim projektima: Centru za majku i dijete u Klaiæevoj ulici, stadionu u Maksimiru i legendarnom natjeèajnom radu za kazalište u Zenici. Autorski se rano afirmira i sam: s 28 godina osvaja, zajedno s vršnjacima Šmidihenom i Horvatom, prvu nagradu za Muzej osloboðenja u Sarajevu, po svemu antologijsko djelo hrvatske moderne arhitekture. Od 1967. do 1983., u godinama izbivanja sa zagrebaèkog Fakulteta, posveæuje se intenzivnomu projektantskom djelovanju i kroz refleksivnu praksu izgraðuje svoju teorijsku poziciju. Stvara neka od najvažnijih djela hrvatske poslijeratne arhitekture koja modeliraju elemente specifièno hrvatskoga arhitektonskog nerva i tradicije: od one najèišæe elementarnosti platonskog solida sarajevskog Muzeja (1958.-1963.), preko nijansa apstrakcije šibenskog Solarisa (1968.), pa traženja izlaza iz granica dominantnoga stilskog kanona putem oblikovnih eksperimenata razigranoga Haludova (1970.), preko ambijentalno susretljivoga i s prirodom srasloga originalnog vrtiæa na zagrebaèkom Mihaljevcu (1975.), pa sve do same krune prostorno-oblikovne i konstruktivne sinteze u ljepoti poljudske ‘školjke’ (1979.), koja tako zaèudno snažno, a ujedno i dirljivo suptilno sjeda u dojmljiv prirodni i urbani okvir. Tu je neprocjenjivu, praksom provjerenu lekciju o hrvatskoj modernoj arhitekturi potom oplodio u zreloj etapi svoga pedagoškog rada na zagrebaèkom Arhitektonskom fakultetu, gdje od 1983. do 2000. godine predaje kapitalni kolegij Teorije arhitekture, naslijedivši ga od svoga mentora Andre Mohorovièiæa. Generacije studenata nadahnuto poduèava o temeljima discipline. Uvjereno predaje o njezinu naslijeðu i njezinoj suvremenosti, o autonomiji i angažmanu, o obvezi služenja vlastitom trenutku, no i nužnosti brige prema vrijednom povijesnom okviru, o imperativu praæenja internacionalnoga teorijskog diskursa, ali i zadaæi njegova kritièkog propitivanja i adekvatnog prilagoðavanja specifiènim lokalnim prilikama. Premda u ovoj etapi njegova stvaranja donekle prevladavaju znanstvene i teorijske teme i preokupacije, njih i dalje pomno prate sustavne projektantske provjere. I to ponajprije kroz niz prostornih eksperimenata u projektima crkava, u kojima otvara nove stranice arhitektonske likovnosti oslanjajuæi se na lekcije nacionalne arhitektonske povijesti - od crkve sv. Nikole u Rijeci do korpusa Bl. Augustina Kažotiæa u Zagrebu. Vrhunac svojih proživljenih saznanja - samu srž teorijskih razmišljanja propitanih proživljenim iskustvom graðenja - daruje nam Magaš kao dragocjenu misaonu ostavštinu u svojoj recentnoj antologijskoj knjizi Arhitektura: Pristup arhitektonskom djelu. Knjiga je nesvakidašnji napor postavljanja sveobuhvatnog korpusa znanja koje omoguæuje istinsko razumijevanje slojevite i kompleksne discipline arhitekture, što objašnjava i nastojanje da se u njoj dotaknu, preispitaju i sagledaju gotovo svi kljuèni elementi arhitektonskog stvaranja. Jedna od posebnih vrijednosti knjige jest upravo to da nju ne piše iskljuèivo teoretièar veæ i vrstan prakticirajuæi arhitekt koji iznesenu problematiku poznaje ‘iznutra’, duboko i intimno, kroz svakodnevna promišljanja i primjenjivanja, i koji podruèje teorijskog sagledavanja ne odvaja od arhitektonskog projektiranja i graðenja. Pritom je u tekst èvrsto i neraskidivo ugraðeno i Magaševo osobno mišljenje i stajalište, kroz kritièke osvrte na predstavljene teorijske opuse, kao i žustre komentare na šire društvene, kulturne i politièke pojave i fenomene. Zahvaljujuæi tako utkanom subjektivnom sloju, ova knjiga posjeduje i jednu posebnu kvalitetu - povratno živo govori o mislilaèkom prosedeu svoga autora. Svjedoèi o impresivnoj širini znanja, o zavidnoj erudiciji i dubini poimanja, te snazi zauzetih stajališta i uvjerenja. Tako æe na stranicama ove knjige, kao testamentu iznimnih misli i ambicija, trajnu poduku crpiti svi poštovatelji, studenti i buduæi istraživaèi Magaševa djela. Od njega æemo primati i uèiti i dalje svi mi kroz materijalizirane slojeve ljepote njegovih arhitektonskih realizacija. I kao što Magaš svoju knjigu završava stihovima Tina Ujeviæa kojima mlade generacije arhitekata poziva na slobodu kreativnog istraživanja, no ujedno podsjeæa i na dužnost uvažavanja vlastitih kulturoloških korijena Tinovim se stihovima dolikuje i oprostiti od ovoga velikana hrvatske arhitekture: „Ostat æe trag od svakog èina, Ostat æe eho svake rijeèi...” KARIN ŠERMAN

382

PROSTOR

In memoriam | In Memoriam

2[46] 21[2013]

Prof. dr.sc. Olga Vujoviæ [1928.-2013.] Dana 12. rujna 2013. preminula je naša draga kolegica u mirovini, izvanredna profesorica dr.sc. Olga Vujoviæ, dipl. ing. arhitekture. Profesorice Vujoviæ sjeæamo se kao osobe koja je tijekom svoga radnog vijeka na Fakultetu bila uèiteljica niza generacija studenata, tada buduæih, a danas arhitekata s iskustvom koje proizlazi i iz temeljnih znanja o inženjerskim vještinama u arhitekturi, što smo ih zaprimili od nje i koja ostaju u našoj memoriji za cijeli život. Mi, tada mlaði kolege, crpili smo od nje znanje i savjete, kao od struène, ali i pristupaène starije kolegice i profesorice, koja je uvijek imala vremena i razumijevanja za sve naše probleme struène i osobne prirode te koja nas je poticala i pomagala nam u nastavnom i struènom arhitektonskom i znanstvenom radu na projektima koje je vodila. Svima nama iz njezina Kabineta posebno je bilo drago što je i nakon odlaska u mirovinu profesorica Vujoviæ, unatoè bolesti i fizièkim problemima, zadržala energièan i zainteresirani duh te što je ostala u kontaktu s nama na našim tradicionalnim božiænim susretima. Roðena je 1928. u Komarnu (Bar, Crna Gora). Diplomirala je 1951. na Arhitektonskom odjelu Tehnièkog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, a doktorirala 1987. na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu obranivši disertaciju „Mjesto i specifiènost vanjske stijene u industrijalizaciji graðenja - prilog studiji naèela konstruiranja”. Bila je suradnica arhitekta S. Gomboša u Arhitektonskom projektnom zavodu „Plan” 1951.-1956., a 1956.-1957. radila je kao suradnica u Majstorskoj radionici arhitekta D. Iblera. Godine 1957. zaposlena je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je provela gotovo èitav radni vijek, kao nastavnica, znanstvenica i projektantica. Na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo bila je nositeljica kolegija: Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrada (1979.-1992.), Terenska nastava (1979.-1984.) i Struèna praksa (1982.-1985.). Habilitirala je 1977., a zvanje izvanrednog profesora stekla je 1988. godine. Sudjelovala je na seminaru „Suvremeni sistemi graðenja” u Parizu 1964.-1965. Bila je voditeljica znanstvenih projekata (1987.-1993.) te autorica nekoliko znanstvenih i struènih radova. Sudjelovala je na izložbi žena arhitektica u Parizu 1981. godine. Održala je zapažena struèna predavanja u zemlji i inozemstvu. Takoðer je autorica nekoliko arhitektonskih projekata te autorica i recenzentica elaborata fizike zgrade. Umirovljena je 1992. godine. MATEO BILUŠ

In memoriam | In Memoriam

21[2013] 2[46]

PROSTOR

383

Jasna Brusiæ, dipl.ing.arh. [1940.-2013.] Naša kolegica Jasna Brusiæ otišla je tiho, skromno i samozatajno iz naše sredine. Poznati književnik Reiner Maria Rilke jednom je prilikom rekao da je svaka smrt razlog da se progovori o životu. U svome životnom i radnom vijeku Jasna je hrabro prevladavala mnogo teškoæa, cjelokupan njezin životni put bio je velik podvig. Roðena je 1940. godine u Zagrebu gdje je 1965. diplomirala na Arhitektonskom fakultetu. Iste se godine zaposlila u „Jugomont - Jugoturbini”, poduzeæu za montažno i industrijalizirano graðenje. Kao odgovorna rukovoditeljica izvedbe sudjelovala je u gradnji nekoliko montažnih osmerokatnih stambenih zgrada u Zapruðu, djeèjih vrtiæa u Trnskom i Zapruðu te osnovne škole u Utrinama. Od njezinih projekata treba spomenuti obiteljske kuæe i kuæe za povremeni boravak u Zagrebu i na otoku Krku, te sudjelovanje u njihovoj izvedbi. Bila je i suradnica na projektima arhitekta I. Èizmeka. Od 1971. do umirovljenja 1998. godine sudjelovala je u nastavi na Katedri za arhitektonske konstrukcije na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Radila je 1971.-1982. kao asistentica na kolegijima „Zidane konstrukcije”, „Temeljenje” i „Izvoðenje gradnje I i II”, te kao struèna suradnica u nastavi 1982.-1997. na kolegiju „Planiranje i organizacija graðenja I i II”. Apsolvirala je na poslijediplomskom studiju „Organizacija graðenja” na Graðevinskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Kao znanstvena suradnica suraðivala je na znanstvenim temama s prof. dr.sc. Ðurom Mirkoviæem. Njen borilaèki i ustrajni duh pomogao joj je svladati sve teškoæe, a snagu i jaku volju pokazala je u predanom radu sa studentima. Sjeæat æemo se naše Jasne po njezinoj velikoj požrtvovnosti unatoè bolesti koja ju je pratila. Voljela je studente i pomagala im gdje je god stigla, njima je poklonila neobièno mnogo vremena i energije. Cijeli joj je život bio tomu podreðen. MARIJA REBEC

Kronika Fakulteta Chronicle of the Faculty

Kronika Arhitektonskoga fakulteta SveuĂ¨iliĹĄta u Zagrebu za akademsku godinu 2012./13.

Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb in academic year 2012/13

SADRŽAJ KRONIKE Uprava i struktura Fakulteta Uprava Fakulteta Predstojnici katedri Voditelji kabineta Predstojnici zavoda Fakultetska povjerenstva Uposlenici Fakulteta - izmjene Promaknuti u više zvanje Novi zaposlenici Fakulteta Prekinuli radni odnos na Fakultetu Umirovljenici Preminuli Honorarni nastavnici Studenti Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti Brojno stanje Popis diplomanata

Nastavni planovi Nastavni plan Arhitektonskoga fakulteta Nastavni plan Studija dizajna Ljetne škole arhitekture i terenska nastava

Znanstvena djelatnost Poslijediplomski doktorski znanstveni studij Arhitektura Doktorirali Magistrirali Znanstvenoistraživaèki projekti Nakladnièka djelatnost Gostovanja nastavnika Gostovanja nastavnika na meðunarodnim znanstvenim skupovima Preostala javna izlaganja nastavnika Preostala javna izlaganja na AF Sudjelovanja na radionicama

Struèna djelatnost Zavod za arhitekturu Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Zavod za zgradarstvo i fiziku zgrada Zavod za graditeljsko naslijeðe u Zagrebu Mediteranski centar za graditeljsko naslijeðe

Prilozi Nagrade Nagrade nastavnika Nagraðeni natjeèajni radovi nastavnika Natjeèaji - sudjelovanje u ocjenjivaèkom sudu Nagrade studenata arhitekture Izložbe Izložbe radova nastavnika Izložbe nagraðenih natjeèajnih radova Sudjelovanje na meðunarodnim izložbama Oblikovanje izložaba i muzejskih postava Izložbe studentskih radova Promocija struke Meðunarodna suradnja Gostovanja nastavnika Meðunarodne razmjene i projekti Struèna putovanja u inozemstvo Javna djelatnost i funkcije nastavnika izvan Fakulteta Sudjelovanje na drugim fakultetima Sveuèilišta u Zagrebu Sudjelovanje na drugim fakultetima Èlanstva nastavnika

Kronika | Chronicle

21[2013] 2[46]

PROSTOR

387

Iva Muraj

Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2012./13. [01.10.2012. - 30.09.2013.]

Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb Academic year 2012/13 [10/1/2012 - 09/30/2013]

UPRAVA I STRUKTURA FAKULTETA1 UPRAVA FAKULTETA2 Prof. mr.sc. Boris Koružnjak dekan Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ prodekanica za nastavu Doc. dr.sc. Zlatko Karaè prodekan za znanost Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman prodekan za poslovanje Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ prodekan za meðunarodnu suradnju Prof. Stipe Brèiæ voditelj sveuèilišnoga Studija dizajna Deanka Hirjan, dipl.iur. tajnica Fakulteta

PREDSTOJNICI KATEDRI Prof. Miroslav Geng Katedra za arhitektonsko projektiranje Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman Katedra za teoriju i povijest arhitekture Doc. Mateo Biluš Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo

VODITELJI KABINETA Prof. Renata Waldgoni Kabinet za crtanje i plastièno oblikovanje Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ Kabinet za primjenu raèunala

Prof. Tonèi Žarniæ Kabinet za osnove arhitektonskog projektiranja Prof. Ljubomir Mišèeviæ Kabinet za stambene zgrade Prof. Veljko Oluiæ Kabinet za zgrade društvenog standarda Prof. dr.sc. Velimir Neidhardt Kabinet za javne zgrade Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ Kabinet za interieur Prof. dr.sc. Sreèko Pegan Kabinet za prostorno planiranje Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Kabinet za urbanistièko projektiranje Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci Kabinet za pejsažnu arhitekturu Prof. dr.sc. Vladimir Bedenko Kabinet za povijest arhitekture i zaštitu graditeljskog naslijeða Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman Kabinet za teoriju arhitekture Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski Kabinet za modernu i suvremenu arhitekturu V.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta Kabinet za matematiku, nacrtnu geometriju i perspektivu Doc. Mateo Biluš Kabinet za arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju graðenja Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Kabinet za nosive konstrukcije V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ Kabinet za instalacije zgrada Doc. Gordana Žaja Kabinet za planiranje i organizaciju graðenja

PREDSTOJNICI ZAVODA Prof. Mladen Jošiæ Zavod za arhitekturu V.pred. mr.sc. Alan Braun Zavod za graditeljsko naslijeðe Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ Zavod za zgradarstvo Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu

FAKULTETSKA POVJERENSTVA • Povjerenstvo za reformu studija

i upravljanje kvalitetom Prof. mr.sc. Boris Koružnjak, izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, prof. Miroslav Geng, prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, doc. Mateo Biluš, prof. Tonèi Žarniæ, prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ, prof. Nenad Fabijaniæ, predsjednik Studentskog zbora AF (uži sastav) + voditelji kabineta (širi sastav) • Povjerenstvo za praæenje nastave

Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, v.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta, pred. Luka Korlaet, izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina, studentski predstavnici 1., 2. i 3. godine preddiplomskog studija te 1. i 2. godine diplomskog studija • Povjerenstvo za nakladnièku djelatnost

Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ, prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ, doc. dr.sc. Zlatko Karaè, doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ, doc. Mia Roth-Èerina (predsjednica Povjerenstva), pred. Tajana Jaklenec, zn.nov.-asist. Mojca Smode Cvitanoviæ

388

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[46] 21[2013]

• Povjerenstvo za terensku nastavu

Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, doc. dr.sc. Zlatko Karaè, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof. Tonèi Žarniæ, v.pred. mr.sc. Alan Braun, doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ + studentski predstavnik • Povjerenstvo za E-learning

Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ, doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath, asist. Morana Pap, doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ, doc. dr.sc. Ivan Mlinar, zn.nov.-asist. Boško Opaliæ + studentski predstavnik preddiplomskog studija + studentski predstavnik diplomskog studija

Izvršno uredništvo Izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, doc. Mia Roth-Èerina (izvršne urednice), zn.nov.-v.asist. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik (tajnica uredništva), zn.nov.-v. asist. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik (zamjenica tajnice Uredništva), asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ (urednik internetskog izdanja), doc. dr.sc. Iva Muraj (urednica Fakultetske kronike), doc. dr.sc. Krunoslav Šmit (voditelj marketinga i financija), v.pred. dr.sc. Neda Boriæ • Povjerenstvo za odabir studenata

Prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ, v.pred. Damir Mance, pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ

za mobilnost u okviru programa ERASMUS Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ, pred. Luka Korlaet, zn.nov.-v.asist. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik, doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ, doc. dr.sc. Iva Muraj

• Povjerenstvo za izložbe i predavanja

• Etièko povjerenstvo

• Povjerenstvo za struènu praksu

Prof. Ljubomir Mišèeviæ, doc. dr.sc. Iva Muraj, doc. Siniša Justiæ, pred. Luka Korlaet, zn.nov.-asist. Ana Mrða, Kristijan Petroviæ • Povjerenstvo za dodjeljivanje studentskih

nagrada Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, prof. Miroslav Geng, izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. Tonèi Žarniæ, doc. Mateo Biluš, prof. Nenad Fabijaniæ, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit • Povjerenstvo za provoðenje razredbenog

postupka Doc. Tin-Sven Franiæ, zn.nov.-asist. Mojca Smode Cvitanoviæ, zn.nov.-asist. Marina Smokvina, zn. nov.-v.asist. dr.sc. Kristina Careva, pred. Dunja Mandiæ, izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik • Povjerenstvo za diplomski ispit

Prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. dr.sc. Velimir Neidhardt, prof. Nenad Fabijaniæ, prof. dr.sc. Vladimir Bedenko, prof. dr.sc. Marijan Hržiæ, prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci, prof. dr.sc. Sreèko Pegan, prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, prof. Mladen Jošiæ, prof. Veljko Oluiæ, prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ, prof. Tonèi Žarniæ, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof. Miroslav Geng, doc. Siniša Justiæ (tajnik diplomskog povjerenstva) • Vijeæe doktorskog studija „Arhitektura”

Prof. dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ, prof. dr.sc. Velimir Neidhardt, prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, prof.emeritus dr.sc. Nikola Filipoviæ, prof. emeritus Branko Kincl, prof. dr.sc. Sanja Filep, prof. dr.sc. Andrej Uchytil • Povjerenstvo za utvrðivanje dodatnih

uvjeta Fakultetskog vijeæa za izbor u umjetnièko-nastavna zvanja Prof. Nenad Fabijaniæ, prof. Tonèi Žarniæ, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. Miroslav Geng • Uredništvo znanstvenog èasopisa

„Prostor” Èlanovi uredništva Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci (glavni i odgovorni urednik), doc. dr.sc. Zlatko Karaè (urednik), prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, prof. dr.sc. Sreèko Pegan, izv.prof. dr.sc. Jasenka Bertol-Vrèek, prof. dr.sc. Zlatko Juriæ, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, dr.sc. Tomislav Premerl, izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ, doc. dr.sc. Zlatko Karaè Èlanovi Meðunarodnog uredništva: Prof.arch. Nezar AISayyad, Ph.D.; prof. Judith Bing, M.Arch.; prof. Joan Busquets, Ph.D.; prof. d.d. Alberto Darias Principe; prof. Rudolf Klein, Ph.D.; prof. dr. Fedja Košir; prof. emerit. Udo Kultermann, Ph.D.; prof. arch. Donatella Mazzoleni; prof. Akos Moravanszky, Ph.D.; prof. mag.arch. Boris Podrecca; Robert Upton, M. A.

Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, prof. Tonèi Žarniæ, doc. Mateo Biluš + studentski predstavnik • Povjerenstvo za izdavanje zbornika

„Facta Architectonica” Prof. dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ, prof. dr.sc. Lenko Pleština, prof. dr.sc. Vesna Mikiæ, doc. dr.sc. Iva Muraj, v.pred. Vjera Bakiæ, pred. Luka Korlaet, zn. nov.-asist. Marina Smokvina, Maroje Mrduljaš • Povjerenstvo za ljetne škole i radionice

Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ, prof. Nenad Fabijaniæ, prof. dr.sc. Vesna Mikiæ, prof. Ljubomir Mišèeviæ, doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina, izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. dr.sc. Boris Morsan • Povjerenstvo za stalno struèno

usavršavanje Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman, doc. Mateo Biluš, doc. dr.sc. Zoran Veršiæ, v.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ • Povjerenstvo za izradu samoanalize

Arhitektonskog fakulteta u sklopu reakreditacijskog postupka Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ, doc. dr.sc. Zlatko Karaè, doc. dr.sc. Iva Muraj, zn.nov.-v.asist. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik, asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ, zn.nov.-v.asist. dr.sc. Kristina Careva, zn.nov.-asist. Mojca Smode Cvitanoviæ, Nikolina Šerbula + studentski predstavnici

UPOSLENICI FAKULTETA - IZMJENE3 •

Promaknuti u više zvanje

Redoviti profesori - trajno Teufik Galijaševiæ (12.03.2013.) Mladen Jošiæ (12.03.2013.) Redoviti profesori Goran Rako (16.04.2013.) Miroslav Geng (16.04.2013.) Stipe Brèiæ (16.04.2013.) Studij dizajna Nenad Dogan (16.04.2013.) Studij dizajna Ivan Dorogi (16.04.2013.) Studij dizajna Mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ (16.04.2013.) Studij dizajna Mladen Orešiæ (14.05.2013.) Studij dizajna Mr.sc. Boris Koružnjak (14.05.2013.) Dr.sc. Sanja Filep (14.05.2013.) Izvanredni profesori Dr.sc.Damir Krajnik (17.06.2013.) Dr.sc. Krunoslav Šmit (17.06.2013.) Leo Modrèin (10.09.2013.) Helena Paver Njiriæ (10.09.2013.) Docenti Dr.sc. Marija Šimiæ Horvath (27.11.2012.) Vanja Rister (15.01.2013.)

Dr.sc. Vedran Ivankoviæ (22.04.2013.) Ivana Ergiæ (07.05.2013.) Viši predavaèi Damir Mance (15.01.2013.) Mr.sc. Alan Braun (21.01.2013.) Vjera Bakiæ (05.03.2013.) •

Novi zaposlenici Fakulteta

Predavaèi Stanka Raiè (01.11.2012.) Marin Binièki (01.01.2013.) Darko Užareviæ (01.02.2013.) Administracija Vanja Nikoliæ (12.11.2012.) Studij dizajna Struèni suradnici u zavodima Ema Gorièki (01.10.2012.) Andrea Šimiæ (26.11.2012.) Ines Brezetiæ (15.01.2013.) Ivan Škugor (01.02.2013.) Ivana Benkoviæ (01.03.2013.) Igor Majstoroviæ (01.04.2013.) Zoran Nikoloski (01.05.2013.) Martina Vujasinoviæ (01.06.2013.) Hrvoje Podnar (01.06.2013.) Ana Rigo (01.07.2013.) Uršula Juvan (15.07.2013.) Branko Paliæ (15.07.2013.) Ante Katiæ (15.07.2013.) Borjan Paun (02.09.2013.) •

Prekinuli radni odnos na Fakultetu

Ivana Curiæ (30.11.2012.) Marija Mihaliæ (12.12.2012.) Prof. dr.sc. Sonja Jurkoviæ (31.12.2012.) Juraj Glasinoviæ (28.02.2013.) Ines Brezetiæ (15.03.2013.) Katarina Luketina (31.03.2013.) Ana Martinèiæ Vareško (31.05.2013.) Igor Majstoroviæ (30.06.2013.) Tanja Nižetiæ (19.07.2013.) Matija Fegeš (31.08.2013.) Ana Rigo (30.09.2013.) Prof. dr.sc. Oleg Grgureviæ (30.09.2013.) •

Umirovljenici

Prof. dr.sc. Boris Morsan (30.09.2013.) Prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ (30.09.2013.) V.pred. Egon Lokošek (30.09.2013.) •

Preminuli

Asist. Jasna Brusiæ (15.04.2013.) Prof. dr.sc. Olga Vujoviæ (12.09.2013.) •

Honorarni nastavnici4

Izvanredna profesorica Dr.sc. Anka Mišetiæ

STUDENTI5 •

Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti, lipanj 2012.

Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma Prijavljeno kandidata u I. roku: 646 Upisano u ak.god. 2012./13.: 124 (105 bez plaæanja, 18 uz maksimalno plaæanje, 1 strani državljanin) Preddiplomski studij dizajna Prijavljeno kandidata u I. roku: 97 Upisano u ak.god. 2012./13.: 32 (1 bez plaæanja, 25 uz linearno plaæanje, 5 uz maksimalno plaæanje, 1 strani državljanin) Diplomski studij dizajna Prijavljeno kandidata: 35 Upisano u ak.god. 2012./13.: 29

Kronika | Chronicle

•

21[2013] 2[46]

Brojno stanje

Studenti arhitekture (ak.god. 2012./13.) Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma I. godina: 182 II. godina: 141 III. godina: 235 Diplomski studij arhitekture i urbanizma I. godina: 126 II. godina: 204 Dodiplomski studij arhitekture Apsolventi: 168 Ukupno: 1056 studenata Studenti dizajna (ak.god. 2012./13.) Preddiplomski studij dizajna I. godina: 37 II. godina: 38 III. godina: 34 Diplomski studij dizajna I. godina: 32 II. godina: 30 Dodiplomski studij dizajna Apsolventi: 14 Ukupno: 185 studenata •

Popis diplomanata

Arhitektonski fakultet visoka struèna sprema, dipl.ing.arh. 2012. (30.09.-31.12.; ukupno 27 dipl.ing.arh.) Babiæ Goran Banek Morana Bosiljevac Igor Cveniæ Ivan Degoricija Iris Desoviæ Ivana Gardlo Ivana Gašpar Marko Jakoviæ Damir Jeliæ Ivica Malenica Alen Milidrag Marko Niskota Dean Obuljen Dubravko

Pajk Hrvoje Pešun Biljana Petriæ Mirna Prižmiæ Ela Pupiæ Domen Raspor Goran Sarapa Saša Stamaæ Ana Suèiæ Ivan Šapit Marin Šterijev Vedran Vrtar Davor Žerjaviæ Filip

2013. (01.01.-01.10.; ukupno 40 dipl.ing.arh.) Ajduk Kristina Bajt Ivan Baksa Sonja Bariæ Nikolina Brajkoviæ Sandra Cvahte Petar Crnkoviæ Sonja Èagalj Andrea Èarapina Tea Dijaneževiæ Juraj Družina Vedran Dukovac Viktorija Frlan Branka Gržin Klara Hrupec Danijel-Zvonimir Ivièek Marko Jovanoviæ Nikolina Juraèiæ Tisa Juriè Emilie Kostanjšak Anja

Krizmaniæ Ante Labaš Boris Laktašiæ Nenad Major Jadranko Makariæ Ivor Maržiæ Ana Matak Marina Matkoviæ Marija Periæ Gorana Perši Marko Pintariæ Ivo Poèuèa Nataša Prpiæ Toma Razumoviæ Krešimir Rosandiæ Hrvoje Sanèanin Marko Šimiæ Matko Turina Darija Vlahoviæ Ivan Zovko Frano Petar

PROSTOR

389

Arhitektonski fakultet Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma Sveuèilišni prvostupnik/ca (Baccalaureus/rea) inženjer/ka arhitekture i urbanizma (01.10.2012.-30.09.2013.; ukupno 136 univ.bacc.ing.arh.) Arhitektonski fakultet Diplomski studij arhitekture i urbanizma Magistar/ra inženjer/ka arhitekture i urbanizma (01.10.2012.-30.09.2013.; ukupno 130 mag.ing.arh.)

Arhitektonski fakultet Studij dizajna visoka struèna sprema, dipl.diz. 2012. (30.09.-31.12.; ukupno 0 dipl.diz.) 2013. (01.01.-30.09.; ukupno 3 dipl.diz.)

Aniæ Andrea Aniæ Dora Babiæ Mateja Batina Iva Benkoviæ Ivana Bilandžija Dora Bišæan Kristina Biškup Vedrana Blagus Ana Bošnjak Nikolina Bušiæ Andrea Cafuk Tatjana Chiabov Marko Èalušiæ Marin Èeoviæ Ana Èulek Jana Damjanoviæ Krešimir Delaè Nina Deranja Darija Di Capua Luka Dobrotiniæ Ana Došen Andrej Dujiæ Andrea Dundara Mia Džapo Marija Ðilas Ivana Patricia Ðurièiæ Zoran Franiæ Petra Filipoviæ Diana Francuz Maja Grubeliæ Andriana Hanže Hanzlin Hrvoje Hercigonja Dajana Horvatiæ Iva Hrga Jasna Hubicki Vedran Huiæ Sanja Ister Ida Ivanec Janja Iveliæ Davor Jerèinoviæ Davor Jira Emil Juriæ Tena Jurkoviæ Vedrana Kadija Sonja Keèa Daniel Klariæ Renata Klasiæ Ljudmila Knez Marija Kordiæ Goran Krajnoviæ Marija Kralj Janko Kralj Juraj Kralj Konstantina Kranjec Valentina Krnjiæ Katica Kršek Vedran Laškarin Martin Lazariæ Toni Lepanoviæ Suzana Lisak Tea Lukiæ Željka-Valentina Magiæ Vanja Marèiæev Bojana Markešiæ Mateja

Arhitektonski fakultet Preddiplomski studij dizajna sveuèilišni prvostupnik/ca (baccalaureus/rea) dizajna (01.10.2012.-30.09.2013.; ukupno 30 sveuèilišnih prvostupnika/ca (baccalaureus/rea) dizajna)

Marušiæ Marina Matošin Petra Milas Luka Milli Mauro Miljanoviæ Jelena Misiraèa Aleksandar Saša Mraoviæ Goran Orašèanin Danijela Paša Marina Paun Borjan Pavièiæ Filip Maro Perhoè Igor Periæ Sandra Perkov Kristina Peruèiæ Iva Petraè Martina Pleše Sabina Pol Cezareo Ana Dunnia Poljanec Aleksandra Popoèovski Igor Puljiæ Lana Radoševiæ Bojan Rako Ana Rebiæ Marko Resler Dijana Rihtariæ Maša Romiæ Krešimir Rukavina Tina Rupa Marija Saleta Vinka Salitrežiæ Mislav Samardžiæ Tomislav Samaržija Josipa Sariæ Josipa Siæ Sonja Sladoljev Igor Slavièek Marko Smiljaniæ Sandra Smoljo Josipa Sušiæ Ante Svilariæ Marijela Šajn Ivana Šapit Irena Šeèkoviæ Barbara Adela Šimac Marina Širanoviæ Željka Škrokov Kristina Škugor Roberta Špiriæ Jakov Štampar Vlatko Štuhec Marko Tadej Ena Tolj Marina Trumbiæ Tamara Tuðman Ivana Uršiæ Danijel Vlainiæ Zdravka Vrkiæ Zrinka Vraèariæ Ana Vuckoviè Iva Vuèemiloviæ Stipe Zloušiæ Ivan Živkoviæ Jure Žunec Vlatka Žuniæ Alen

Æurkoviæ Iva Glavaš Karla Kržišnik Borna Gustav

Birkiæ Marta Boškoviæ Maja Brkiæ Matea Buèeviæ Anta Buntiæ Matko Crnèeviæ Niko Dominko Hrvoje Ðukiæ Andrej Grahek Lana Grubišiæ Hrvoje Horvat Zrinka Ivanoviæ Nina Jekiæ Mario Komazliæ Dorja Kostiæ Stanislav Kutleša Dorotea Miokoviæ Lovro Niæeno Lucija Ocvirek Mijatoviæ Nenad Paveliæ Adriana Pavièiæ Karlo Prgomet Kristina Ratkaj Katarina Somek Ana Spetiæ Franka Šavar Alma Šoliæ Ana Špoljar Matija Šuran-Pulig Marina Vrdoljak Petra Arhitektonski fakultet Diplomski studij dizajna magistar/ra dizajna, ukupno: 23 Bosazzi Laura Æurèija Vina Dobreèeviæ Mario Dujmenoviæ Sandro Furaè Aleksandra Gašparoviæ Marija Gorièanec Ana Graniæ Martina Hrvatin Iva Jukiæ Marina Kipke Branka Leskovar Vlatka Maglov Sandra Paliska Karla Peraiæ Filip Samošæanec Kazimir Stanèev Marina Šerka Vanessa Šestak Tomislav Turèinoviæ Made Tušek Sanja Vargoviæ Mihovil Vugrinski Kristina

390

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[46] 21[2013]

NASTAVNI PLANOVI NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA6 Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina Semestar

Kolegij

Nastavnik

II.

Povijest arhitekture I, II Matematika Nosive konstrukcije I

2 2 2

0 1 1

2 0 0

0 0 0

Doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ V.pred. Zlatko Klanac Izv. prof. dr.sc. Miljenko Haiman

Nosive konstrukcije II

Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Doc. dr.sc. Josip Galiæ

Arhitektonske konstrukcije i materijali I, II

Doc. Mateo Biluš

Urbanizam I Osnove nacrtne geometrije

0 1

0 2

1 0

0 0

Nacrtna geometrija i perspektiva

Crtanje I, II

Doc. dr.sc. Zlatko Karaè V.pred. mr.sc. Božica Hajsig V.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta V.pred. mr.sc. Božica Hajsig V.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta Prof. Renata Waldgoni Doc. Siniša Justiæ

Uvod u primjenu raèunala

Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ

Primjena raèunala u arhitekturi I

Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ

Uvod u projektiranje stambenih zgrada

Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ

Arhitektonsko projektiranje I, II

Prof. Tonèi Žarniæ

Hrvatski prostor i arhitektura - Zagreb

1 dan

Hrvatski prostor i arhitektura - Sjeverozapadna Hrvatska Engleski jezik za arhitekturu I, II Tjelesna i zdravstvena kultura I, II

0 0

1 2

V.pred. mr.sc. Alan Braun

2 dana

Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ

0 0

V.pred. dr.sc. Neda Boriæ V.pred. mr. Dalibor Vraèan

1 2

Suradnik

V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ V.pred. Egon Lokošek V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ Asist. Andrej Markoviæ Izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer Doc. dr.sc. Iva Muraj V.pred. Zorana Protiæ V.pred. Marino Šneler Pred. Marin Binièki Pred. Vedran Duplanèiæ Pred. Dunja Mandiæ Pred. Željko Pavloviæ Pred. Stanka Raiè Pred. Darko Užareviæ Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath V.pred. Ana Martina Bakiæ V.pred. Ivana Tutek Pred. Roberta Pavloviæ Zn.novak-asist. Tihana Hrastar Vanjski sur. Robert Šimetin Vanjski sur. David Maljkoviæ Asist. Morana Pap Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ Zn.novak-v.asist. dr.sc. Kristina Careva Zn.novak-v.asist. dr.sc. Rene Lisac Asist. Morana Pap Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ Zn.novak-v.asist. dr.sc. Kristina Careva Zn.novak-v.asist. dr.sc. Rene Lisac Prof. Teufik Galijaševiæ Prof. Mladen Jošiæ Prof. dr.sc. Lenko Pleština Prof. Dragomir Vlahoviæ Doc. Branimir Rajèiæ Doc. Ivana Ergiæ Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ Pred. Luka Korlaet Pred. Nino Virag Zn.novak-asist. Boško Opaliæ Prof. Veljko Oluiæ Doc. Petar Miškoviæ Doc. Mia Roth Èerina Doc. Vanja Rister V.pred. Marina Bertina Pred. Vjera Bakiæ Zn.novak-asist. Mojca Smode Cvitanoviæ Hon.asist. Juraj Glasinoviæ Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ Doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ Doc. Petar Miškoviæ Doc. Mia Roth Èerina Doc. Vanja Rister V.pred. Marina Bertina V.pred. Vjera Bakiæ Zn.novak-asist. Melita Èavloviæ Zn.novak-asist. Mojca Smode Cvitanoviæ Zn.novak-asist. Marina Smokvina Pred. Marina Bertina Pred. Luka Korlaet Pred. Dunja Mandiæ

Kronika | Chronicle

21[2013] 2[46]

PROSTOR

NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULETA Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina Semestar

Kolegij

III.

Nastavnik

IV.

Povijest arhitekture III, IV

Hrvatski prostor i arhitektura - Slavonija

3 dana

Suradnik

Prof. dr.sc. Vladimir Bedenko Doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ Doc. dr.sc. Zlatko Karaè

Doc. dr.sc. Iva Muraj Asist. Morana Pap Zn.novak-asist. Boško Opaliæ

Stambene zgrade I

Prof. dr.sc. Lenko Pleština

Stambene zgrade II

Prof. Mladen Jošiæ

Instalacije zgrada I, II

V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ

Pred. Tihomir Rengel

Plastièno oblikovanje I, II

Prof. Renata Waldgoni Doc. Siniša Justiæ

V.pred. Ana Martina Bakiæ V.pred. Ivana Tutek Pred. Roberta Pavloviæ Zn.novak-asist. Tihana Hrastar Vanjski sur. Robert Šimetin

Arhitektonske konstrukcije i materijali III

Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ

Doc. Mateo Biluš Doc. dr.sc. Iva Muraj

Fizika zgrade

Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ

Doc. Mateo Biluš Doc. dr.sc. Iva Muraj Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ Pred. Vedran Duplanèiæ Pred. Marin Binièki Pred. Dunja Mandiæ Pred. Željko Pavloviæ Pred. Stanka Raiè

Urbanizam II

Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit

Perivojna arhitektura

Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci

Nosive konstrukcije III

Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Doc. dr.sc. Josip Galiæ

Sociologija okolice

Izv.prof. dr.sc. Anka Mišetiæ

Primjena raèunala u arhitekturi II

Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ

Asist. Morana Pap Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ Zn.novak-v.asist. dr.sc. Kristina Careva Zn.novak-v.asist. dr.sc. Rene Lisac

Tehnièki studio

Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ Doc. Mateo Biluš Doc. dr.sc. Iva Muraj Doc. Ivica Plavec V.pred. Marino Šneler Pred. Vedran Duplanèiæ

AK Izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer V.pred. Tomislav Petrinjak V.pred. Zorana Protiæ Pred. Marin Binièki Pred. Dunja Mandiæ Pred. Željko Pavloviæ Pred. Stanka Raiè Pred. Darko Užareviæ NK Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Doc. dr.sc. Josip Galiæ V.pred. Egon Lokošek V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ Asist. Davor Andriæ Asist. Andrej Markoviæ IZ V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ Pred. Tihomir Rengel

V.pred. Egon Lokošek Pred. Nenad Turèiæ Asist. Davor Andriæ Asist. Andrej Markoviæ

391

392

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[46] 21[2013]

Semestar

Kolegij

III.

IV.

Nastavnik

Suradnik Zn.novak-asist. Boško Opaliæ URBANIZAM SI Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ Zn.novak-asist. Tamara Mariæ Zn.novak-asist. Ana Mrða Zn.novak-asist. Tin Oberman Zn.novak-asist. Marko Rukavina Hon.asist. Marko Cvjetko Hon.asist. Damir Petric Hon.asist. Hrvoje Vidoviæ S II V.asist.dr.sc. Lea Petroviæ-Krajnik V.asist.dr.sc. Marina Šimuniæ-Buršiæ Zn.novak-asist. Tamara Mariæ Zn.novak-asist. Ana Mrða Zn.novak-asist. Tin Oberman Zn.novak-asist. Marko Rukavina Hon.asist. Marko Cvjetko Hon.asist. Hrvoje Vidoviæ AK S I Izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer Doc. Mateo Biluš Doc. dr.sc. Iva Muraj Doc. Ivica Plavec Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ V.pred. Zorana Protiæ V.pred. Marino Šneler Pred. Vedran Duplanèiæ Pred. Dunja Mandiæ Pred. Željko Pavloviæ Pred. Stanka Raiè NK S I Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Doc. dr.sc. Josip Galiæ V.pred. Egon Lokošek V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ Asist. Davor Andriæ Asist. Andrej Markoviæ

Studio I, II

Prof. Teufik Galijaševiæ Prof. Mladen Jošiæ Prof. dr.sc. Lenko Pleština Prof. Dragomir Vlahoviæ Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ Doc. Ivana Ergiæ Doc. Branimir Rajèiæ Pred. Luka Korlaet Pred. Nino Virag URBANIZAM SI Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Prof. dr.sc. Nenad Lipovac Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Doc. dr.sc. Zlatko Karaè Doc. dr.sc. Ivan Mlinar S II Prof. dr.sc. Nenad Lipovac Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ Doc. dr.sc. Zlatko Karaè Doc. dr.sc. Ivan Mlinar

Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV

V.pred. mr. Dalibor Vraèan

Kronika | Chronicle

21[2013] 2[46]

PROSTOR

NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Treæa godina Semestar

Kolegij

Nastavnik

VI.

Svjetska arhitektura 20. stoljeæa

Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski

Zaštita graditeljskog naslijeða

V.pred. mr.sc. Alan Braun

Planiranje i organizacija graðenja

Prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ Doc. Gordana Žaja

Suradnik

V.pred. Damir Mance Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ Pred. Teodor Cvitanoviæ Pred. Tajana Jaklenec

Tehnologija graðenja

V.pred. Marino Šneler

Urbanizam III

Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat

Perivojno oblikovanje

Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci Prof. dr.sc. Sreèko Pegan Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Doc. dr.sc. Zlatko Karaè Doc. dr.sc. Ivan Mlinar

Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ V.asist. dr.sc. Marina Šimuniæ-Buršiæ Zn.novak-asist. Tin Oberman Hon.asist. Zoran Boševski Hon.asist. Zrinka Grosek Hon.asist. Kristina Lukaèeviæ Hon.asist. Ksenija Radiæ Hon.asist. Vera Ružiæ Hon.asist. Ana Sopina Hon.asist. Andrea Šimiæ

Planiranje grada

Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Prof. dr.sc. Nenad Lipovac Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ Doc. dr.sc. Zlatko Karaè

Zn.novak-asist. Tin Oberman Hon.asist. Zoran Boševski Hon.asist. Bojan Linardiæ Hon.asist. Martina Ljubièiæ Hon.asist. Damir Petric Hon.asist. Ksenija Radiæ Hon.asist. Vera Ružiæ Hon.asist. Andrea Šimiæ

Zgrade društvenog standarda

Prof. Veljko Oluiæ

Studio III

Prof. Veljko Oluiæ Prof. dr.sc. Andrej Uchytil Prof. Tonèi Žarniæ Izv.prof. Igor Franiæ Doc. Petar Miškoviæ Doc. Mia Roth-Èerina V.pred. Marina Bertina Doc. Vanja Rister URBANIZAM Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Prof. dr.sc. Nenad Lipovac Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Doc. dr.sc. Zlatko Karaè Doc. dr.sc. Ivan Mlinar

Hrvatska arhitektura 20. stoljeæa

Prof. dr.sc. Andrej Uchytil

Uvod u teoriju arhitekture

Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman

Održiva arhitektura

Prof. Ljubomir Mišèeviæ

Osnove prostornog planiranja i zakonodavstva

Prof. dr.sc. Nenad Lipovac

Zgrade za rad i trgovinu

Prof. dr.sc. Velimir Neidhardt

Zn. novak-asist. Melita Èavloviæ Hon.asist. Darko Latin NK Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Doc. dr.sc. Josip Galiæ V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ URBANIZAM Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ Zn.novak-asist. Tamara Mariæ Zn.novak-asist. Ana Mrða Zn.novak-asist. Tin Oberman Zn.novak-asist. Marko Rukavina Hon.asist. Martina Ljubièiæ Hon.asist. Andrea Šimiæ

Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ

393

394

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[46] 21[2013]

Semestar

Kolegij

VI. 11

Nastavnik

Suradnik

Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ Prof. dr.sc. Boris Morsan Prof. dr.sc. Velimir Neidhardt Prof. dr.sc. Sanja Filep Prof. Miroslav Geng Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ Doc. Tin Sven Franiæ Doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina URBANIZAM Prof. dr.sc. Nenad Lipovac Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ Doc. dr.sc. Zlatko Karaè Doc. dr.sc. Ivan Mlinar

URBANIZAM Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ V.asist. dr.sc. Marina Šimuniæ-Buršiæ Zn.novak-asist. Tamara Mariæ Zn.novak-asist. Ana Mrða Zn.novak-asist. Marko Rukavina AK Izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer Doc. Mateo Biluš Doc. dr.sc. Iva Muraj Doc. Ivica Plavec V.pred. Zorana Protiæ V.pred. Marino Šneler Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ Pred. Marin Binièki Pred. Vedran Duplanèiæ Pred. Teodor Cvitanoviæ Pred. Tajana Jaklenec Pred. Damir Mance Pred. Dunja Mandiæ Pred. Željko Pavloviæ Pred. Stanka Raiè Pred. Darko Užareviæ NK Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Doc. dr.sc. Josip Galiæ V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ IZ V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ Pred. Tihomir Rengel Doc. Vanja Rister Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ Pred. Tajana Jaklenec

Studio IV

Hrvatski prostor i arhitektura - Istra

3 dana

V.pred. mr.sc. Alan Braun

Pejsažno planiranje

Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ

Kronika | Chronicle

21[2013] 2[46]

PROSTOR

NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina Kolegij

Semestar I./II.

Nastavnik

Prostorno planiranje

Prof. dr.sc. Sreèko Pegan

Urbane preobrazbe

Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ

Hrvatski prostor i arhitektura - Dalmacija

Prof. dr.sc. Andrej Uchytil

Suradnik

Zn.novak-asist. Melita Èavloviæ Zn.novak-asist. Mojca Smode Cvitanoviæ Zn.novak-asist. Marina Smokvina

Suvremeno stanovanje

Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ

Radionica arhitektonskog projektiranja 1 - suvremeno stanovanje

Zgrade za sport

Prof. mr.sc. Boris Koružnjak

Radionica arhitektonskog projektiranja 2 - Sport +

Prof. Veljko Oluiæ Prof. Tonèi Žarniæ Izv.prof. Leo Modrèin Izv.prof. Helena Paver Njiriæ Doc. Vladimir Kasun

V.pred. Marina Bertina

Održivo graðenje I

Doc. Mateo Biluš

Doc. dr.sc. Iva Muraj Doc. Ivica Plavec V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ V.pred. Egon Lokošek V.pred. Zorana Protiæ Pred. Tajana Jaklenec

Urbanistièka radionica 1 - Preobrazba grada

Prof. dr.sc. Marijan Hržiæ Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci Prof. dr.sc. Sreèko Pegan Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Doc. dr.sc. Ivan Mlinar

Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ V.asist. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik Hon.asist. Svebor Andrijeviæ Hon.asist. Zrinka Grosek Hon.asist. Ivona Jerkoviæ Hon.asist. Nikola Matuhina Hon.asist. Marin Piršiæ Hon.asist. Ana Sopina Hon.asist. Tomislav Vreš

Industrijska arheologija

Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ

Inženjerske konstrukcje

Izv.prof. dr.sc. Zlatko Šavor Doc. Josip Galiæ

Urbanistièka teorija

Prof. dr.sc. Marijan Hržiæ

Urbana sociologija

Izv.prof. dr.sc. Anka Mišetiæ

Povijest hrvatskog urbanizma

Doc. dr.sc. Zlatko Karaè

Crtanje i arhitektonska grafika

Prof. Renata Waldgoni

Engleski jezik za arhitekturu III

V.pred. dr.sc. Neda Boriæ

Geometry in Architecture

Doc. Marija Šimiæ Horvath V.pred. Nikoleta Sudeta

Matematièke strukture

V.pred. mr.sc. Juraj Hrnèeviæ V.pred. Zlatko Klanac

Graditeljsko naslijeðe II

V.pred. mr.sc. Alan Braun

Kritika u arhitekturi

Prof. dr.sc. Boris Morsan

Arhitektonika svjetla

Doc. Neda Cilinger

Metode i praksa nosivih konstrukcija u arhitekturi

Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman

History of making American city by the end of 19th century

Prof. dr.sc. Nenad Lipovac

Rurizam

Nasl.pred. dr.sc. Jasenka Kranjèeviæ

Revitalizacija dvoraca

Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci

Škola grada

Prof. Nenad Fabijaniæ

Zn.novak-asist. Boško Opaliæ

395

396

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[46] 21[2013]

Kolegij

Semestar I./II.

Nastavnik

Suradnik

Teorija arhitekture I

Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman

Povijest europskog urbanizma

Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci

Suvremeno stanovanje

Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ

Zgrade za sport

Prof. mr.sc. Boris Koružnjak

Radionica arhitektonskog projektiranja 2 - sport +

Prof. Veljko Oluiæ Prof. Tonèi Žarniæ Izv.prof. Igor Franiæ Doc. Vladimir Kasun Doc. Petar Miškoviæ Doc. Leo Modrèin Doc. Helena Paver Njiriæ Doc. Mia Roth-Èerina

Održivo graðenje II

Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ

Vanjski sur. v.pred. Milan Careviæ

Urbanistièka radionica - Planiranje naselja

Prof. dr.sc. Marijan Hržiæ Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci Prof. dr.sc. Sreèko Pegan Prof. dr.sc. Nenad Lipovac Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik

Zn.novak-asist. Tamara Mariæ Zn.novak-asist. Ana Mrða Zn.novak-asist. Marko Rukavina Hon.asist. Svebor Andrijeviæ Hon.asist. Ivona Jerkoviæ Hon.asist. Bojan LInardiæ Hon.asist. Nikola Matuhina Hon.asist. Marin Piršiæ Hon.asist. Tomislav Vreš

Visokotehnološka arhitektura

Prof. Ljubomir Mišèeviæ

Oblik zgrade i termotehnièke instalacije

V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ

Urbanistièka kompozicija

Prof. dr.sc. Marijan Hržiæ

Turizam u urbanistièkom i prostornom planiranju

Doc. dr.sc. Krunoslav Šmit

Primjena materijala i konstrukcija u perivojnoj arhitekturi

Doc. dr.sc. Damir Krajnik

Raèunalno oblikovanje pejsažne arhitekture

Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ

Sociologija kulture

Izv.prof. dr.sc. Anka Mišetiæ

Suvremena arhitektura u regiji - Hiper Croatia

Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ Izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer

Uvod u znanstvenoistraživaèki rad

Autorski pristupi hrvatskih arhitekata

Ljetna škola: Tradicija i suvremenost - Lopud Ljetna škola: Tradicija, kreativnost i održivost - Motovun Engleski jezik za arhitekturu IV

Prof. dr.sc. Andrej Uchytil Doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina Prof. Ljubomir Mišèeviæ

V.pred. dr.sc. Neda Boriæ

Praktièna fizika zgrade

Doc. dr.sc. Mateo Biluš

Hrvatska tradicijska arhitektura

Doc. dr.sc. Zlatko Karaè

Vizualne komunikacije u arhitekturi

Prof. dr.sc. Boris Morsan

Zvuk u arhitekturi

Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ

Japanska prostorna koncepcija

Prof. Dragomir Vlahoviæ

Suvremena perivojna arhitektura

Izv. prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci

Urban Transportation Design Issues

Prof. dr.sc. Nenad Lipovac

V.pred. Marina Bertina Pred. Vjera Bakiæ Pred. Vanja Rister Hon.pred. Zvonimir Prliæ

Kronika | Chronicle

21[2013] 2[46]

PROSTOR

NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina Kolegij

Semestar III.

Nastavnik

Suradnik

Teorija arhitekture II

Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman

Auditorna radionica

Prof. Miroslav Geng

Interijer

Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ

Radionica interijera

Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ

Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ Doc. Neda Cilinger Vanjski sur. Lovorka Prpiæ

Radionica arhitektonskog projektiranja 3

Prof. Nenad Fabijaniæ Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski Prof. dr.sc. Velimir Neidhardt Prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ Prof. dr.sc. Velimir Neidhardt Prof. dr.sc. Sanja Filep Izv.prof. Igor Franiæ Prof. Miroslav Geng Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ Doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina

Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Doc. Gordana Žaja

Zdravstvo i turizam - Zgrade za povremeni boravak

Prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ Prof. Goran Rako

Zgrade za rad i kulturu

Prof. dr.sc. Velimir Neidhardt Prof. Nenad Fabijaniæ

Radionica graditeljskog naslijeða

Doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ V.pred. mr.sc. Alan Braun

Radionica pejsažne arhitekture

Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci

Radionica prostornog planiranja

Prof. dr.sc. Sreèko Pegan

Radionica urbanizma

Prof. dr.sc. Marijan Hržiæ Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ

* izborni kolegiji kao na I. i II. semestru

Kolegij Diplomska radionica

Semestar IV. 12

Voditelji kolegija (brojka u zagradi oznaèava broj mentorstava) Prof. Nenad Fabijaniæ (2) Prof. dr.sc. Sanja Filep (6) Prof. Teufik Galijaševiæ (5) Prof. dr.sc. Miroslav Geng (4) Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski (2) Prof. dr.sc. Marijan Hržiæ (4) Prof. Mladen Jošiæ (4) Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ (2) Prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ (5) Prof. dr.sc. Boris Morsan (1) Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci (2) Prof. mr.sc. Boris Koružnjak (6) Prof. Goran Rako (7) Prof. Veljko Oluiæ (5) Prof. Renata Waldgoni (1) Prof. Tonèi Žarniæ (9) Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci (8) Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ (4) Izv.prof. Igor Franiæ (5) Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik (1) Izv.prof. mr.sc. Leo Modrèin (3) Izv.prof. Helena Paver Njiriæ (1) Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit (3) Doc. Mateo Biluš (4) Doc. Neda Cilinger (5) Doc. Mia Roth Èerina (4) Doc. Tin Sven Franiæ (3) Doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ (1) Doc. Zlatko Karaè (2) Doc. Vladimir Kasun (1) Doc. Petar Miškoviæ (3) Doc. dr.sc. Ivan Mlinar (3) Doc. Branimir Rajèiæ (4) Doc. Vanja Rister (3) Doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina (6) Doc. Gordana Žaja (1)

397

398

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[46] 21[2013]

Kolegij Diplomski rad - Sveuèilišni studij

Diploma 8

Voditelji kolegija (brojka u zagradi oznaèava broj mentorstava) Prof. Nenad Fabijaniæ (2) Prof. dr.sc. Sonja Filep (4) Prof. Teufik Galiješeviæ (4) Prof. Miroslav Geng (1) Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski (1) Prof. dr.sc. Marijan Hržiæ (2) Prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ (2) Prof. mr.sc. Boris Koružnjak (3) Prof. dr.sc. Nenad Lipovac (1) Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ (1) Prof. Ljubomir Mišèeviæ (1) Prof. dr.sc. Boris Morsan (1) Prof. dr.sc. Lenko Pleština (2) Prof. Veljko Oluiæ (5) Prof. dr.sc. Andrej Uchytil (1) Prof. Renata Waldgoni (8) Prof. Tonèi Žarniæ (2) Izv.prof. dr.sc. Ljerka Biondiæ (1) Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat (1) Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman (1) Izv.prof. dr. sc. Krunoslav Šmit (2) Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ (2) Doc. Mateo Biluš (2) Doc. Vladimir Kasun (1) Doc. dr.sc. Ivan Mlinar (7) Doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina (1) Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ (1) Doc. Gordana Žaja (2)

Kronika | Chronicle

21[2013] 2[46]

NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA7

Preddiplomski studij - Prva godina Semestar

Kolegij

II.

Nastavnik

Suradnik

Projektiranje, Industrijski dizajn I, II

Izv.prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Izv.prof. Mladen Orešiæ

Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. Ivana Fabrio Doc. Vedran Kasap

Projektiranje, Vizualne komunikacije I, II

Prof. Stipe Brèiæ Prof. Nenad Dogan Prof. Ivan Doroghy

Asist. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp Asist. Luka Borèiæ Asist. Inja Kavuriæ Kireta

Crtanje I, II

Izv.prof. Boris Ilekoviæ

Kompozicija I, II

Prof. Marcel Baèiæ

Plastièno oblikovanje I, II

Prof. Renata Waldgoni Pred. Roberta Pavloviæ

Vizualna kultura I, II

Izv.prof. dr.sc. Milan Pelc

Uvod u dizajn I, II

Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ

Povijest pisma i tipografije

Doc. Damir Braliæ

Teorija tipografije I

Doc. dr.sc. Nikola Ðurek

Osnove informacijskog dizajna

Doc. Damir Braliæ

Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ

Matematika I, II

V.pred. mr.sc. Juraj Hrnèeviæ V.pred. Zlatko Klanac

Nacrtna geometrija i perspektiva I, II

V.pred. mr.sc. Božica Hajsig V.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta

Strani jezik za dizajn I, II

V.pred. dr.sc. Neda Boriæ V.pred. Dubravka Ðuriæ-Nemec

Tjelesna i zdravstvena kultura

V.pred. mr.sc. Dalibor Vraèan

3D modeliranje i vizualizacija

Asist. Hrvoje Živèiæ Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ

PROSTOR

399

400

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[46] 21[2013]

NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA Preddiplomski studij - Druga godina Semestar

Kolegij

III.

IV.

Nastavnik

Suradnik

Asist. Inja Kavuriæ Kireta

Zajednièki predmeti Crtanje III, IV

Izv.prof. Boris Ilekoviæ

Povijest umjetnosti I

Prof. dr.sc. Miljenko Jurkoviæ

Povijest umjetnosti II

V.pred. mr.sc. Krunoslav Kamenov

Fotografija

Izv.prof. Stanko Herceg

Metodologija dizajna

Prof. dr.sc. Goroslav Keller

Osnove intelektualnog vlasništva

Pred. Dina Korper-Žemva

Strani jezik za dizajn III, IV

V.pred. dr.sc. Neda Boriæ V.pred. Dubravka Ðuriæ-Nemec

Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV

V.pred. mr.sc. Dalibor Vraèan

Izv.prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Izv.prof. Mladen Orešiæ

Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. Ivana Fabrio Doc. Vedran Kasap

Konstruiranje pomoæu raèunala

Prof. dr.sc. Dorian Marjanoviæ

Doc. dr.sc. Mario Štorga

Ergonomija I, II

Prof. dr.sc. Diana Milèiæ Izv.prof. dr.sc. Tanja Jurèeviæ-Luliæ

Doc. Aleksandra Dabanoviæ

Predmeti smjera - industrijski dizajn Projektiranje - industrijski dizajn III, IV

Mehanika I, II

Prof. dr.sc. Zdenko Tonkoviæ

Osnove konstrukcija

Prof. dr.sc. Milan Opaliæ

Doc. dr.sc. Dragan Žeželj

Konstrukcije drvnih proizvoda I

Prof. dr.sc. Ivica Grbac

V.asist. dr.sc. Ivica Župèiæ

Prof. Zlatko Kauzlariæ Izv.prof. Darko Bakliža

Osnove interaktivnih medija I, II

Grafièki materijali i tisak I, II

V.pred. dr.sc. Tomislav Kosiæ

Prof. Stipe Brèiæ Prof. Nenad Dogan Prof. Ivan Doroghy

Asist. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp Asist. Luka Borèiæ

Teorija tipografije II, III

Doc. dr.sc. Nikola Ðurek

Asist. Hrvoje Živèiæ

Grafièki proizvodi I, II

V.pred. dr.sc. Tomislav Kosiæ

Grafièki materijali i tisak I, II

V.pred. dr.sc. Tomislav Kosiæ

Osnove interaktivnih medija I, II

Crtanje akt I, II

Prof. Zlatko Kauzlariæ Izv.prof. Darko Bakliža

Ergonomija I, II

Prof. dr.sc. Diana Milèiæ Izv.prof. dr.sc. Tanja Jurèeviæ-Luliæ

Tipografija - raèunarski slog I

Prof. dr.sc. Vilko Žiljak

Izborni predmeti Crtanje akt I, II

Asist. Tin Kadoiæ

Predmeti smjera - vizualne komunikacije Projektiranje - vizualne komunikacije I, II

Asist. Tin Kadoiæ

Izborni predmeti

Kronika | Chronicle

21[2013] 2[46]

PROSTOR

NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA Preddiplomski studij - Treæa godina Semestar

Kolegij

Nastavnik

VI.

Suradnik

Zajednièki predmeti Marketing I, II

Prof. dr.sc. Jurica Pavièiæ

Uvod u povijest dizajna

Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ

Uvod u ekološku psihologiju

Prof. dr.sc. Dinka Èorkalo Biruški

Socijalna ekologija

Izv.prof. dr.sc. Anka Mišetiæ

Psihologija za dizajnere

Izv.prof. dr.sc. Željko Jerneiæ

Projektiranje - industrijski dizajn V, VI

Izv.prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Izv.prof. Mladen Orešiæ

Strojarske konstrukcije

Izv.prof. dr.sc. Tanja Jurèeviæ-Luliæ Prof. dr.sc. Diana Milèiæ Doc. dr.sc. Tatjana Haramina

Asist. dr.sc. Marija Geiger Zeman

Predmeti smjera - industrijski dizajn Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. Ivana Fabrio Doc. Vedran Kasap

Konstrukcije proizvoda iz plastike

Konstrukcije drvnih proizvoda II

Prof. dr.sc. Ivica Grbac

V.asist. dr.sc. Ivica Župèiæ

Elementi arhitektonskog projektiranja

Prof. dr.sc. Nikola Filipoviæ

Doc. Siniša Justiæ

Drvni proizvodi

Prof. dr.sc. Andrija Bogner

Izborni predmeti Fotografija i film za industrijski dizajn I, II

Izv.prof. Stanko Herceg

Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala I, II

Doc. Vedran Kasap

Doc. Aleksandra Dabanoviæ

Scenografija I, II

Prof. Zlatko Kauzlariæ, Izv.prof. Darko Bakliža

Likovne vježbe / ilustracija I, II

Prof. Stipe Brèiæ Prof. Nenad Dogan Prof. Ivan Doroghy

Asist. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp Asist. Luka Borèiæ Doc. Aleksandra Dabanoviæ

Asist. Inja Kavuriæ Kireta

Predmeti smjera - vizualne komunikacije Projektiranje V, VI

Fotografija i film I, II

Izv.prof. Stanko Herceg

Raèunarska reprofotografija I, II

Doc. dr.sc. Klaudio Pap Prof. dr.sc. Vilko Žiljak

Prostorni problemi dizajna

Prof. dr.sc. Boris Morsan

Oglašavanje

Pred. Veljko Žvan

Dizajn fonta i kaligrafije I, II

Doc. dr.sc. Nikola Ðurek

Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala I, II

Doc. Vedran Kasap

Izv.prof. Stanko Stergaršek

Izborni predmeti

Elementi arhitektonskog projektiranja

Prof. dr.sc. Nikola Filipoviæ

Scenografija I, II

Prof. Zlatko Kauzlariæ Izv.prof. Darko Bakliža

Grafièke tehnike I, II

Doc. Joško Baæe

Likovne vježbe / ilustracija I, II

Doc. Damir Braliæ Doc. Siniša Justiæ

Asist. Inja Kavuriæ Kireta

401

402

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[46] 21[2013]

NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA Diplomski studij - Prva godina Semestar

Kolegij

II.

Nastavnik

Suradnik

Asist. dr.sc. Marija Geiger Zeman

Zajednièki predmeti Sociologija kulture

Izv.prof. dr.sc. Anka Mišetiæ

Teorija i povijest dizajna I, II

Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ

Umjetnost danas

V.pred. mr.sc. Krunoslav Kamenov

Znanstvenoistraživaèke metode

Pred. dr.sc. Geran Marko Miletiæ

Razvoj koncepata i strategija

Doc. Ivana Fabrio

Film i video I, II

Izv.prof. Stanko Herceg

Asist. Slaven Zeèeviæ

Industrijski dizajn 1, 2

Izv.prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Izv.prof. Mladen Orešiæ

Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. Ivana Fabrio Doc. Vedran Kasap

Interieur I, II

Doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina

Izbor materijala

Prof. dr.sc. Tomislav Filetin

Suvremene tehnologije materijala

Prof. dr.sc. Mladen Šercer

Elektronska slika I, II

Doc. Miljenko Bukovèan

Kolegij sa Sveuèilišta

Dizajn vizualnih komunikacija 1, 2

Kreativna komunikacija i društvo 1, 2

Predmeti smjera - industrijski dizajn

Izborni predmeti*

Predmeti smjera - vizualne komunikacije Prof. Stipe Brèiæ Prof. Nenad Dogan Prof. Ivan Doroghy

Asist. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp Asist. Luka Borèiæ

Izborni predmeti** Projektiranje pisma I, II

Interaktivni mediji I, II

Elektronska slika I, II

Kolegij sa Sveuèilišta

* Upisuje se 45 sati predavanja/vježbi (ECTS 3,5). ** Upisuje se 90 sati predavanja/vježbi (ECTS 7).

Doc. dr.sc. Nikola Ðurek

Asist. Hrvoje Živèiæ Asist. Tin Kadoiæ

Doc. Miljenko Bukovèan

Kronika | Chronicle

21[2013] 2[46]

NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA Diplomski studij - Druga godina Semestar

Kolegij

Nastavnik

II.

Suradnik

Zajednièki predmeti Teorija i povijest dizajna III

Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ

Upravljanje dizajnom

Prof. dr.sc. Goroslav Keller

Poslovno upravljanje

Prof. dr.sc. Velimir Sriæa

Tehnike prezentiranja

Doc. Ivana Fabrio

Industrijski dizajn 3

Industrijski dizajn - diploma



210

Diploma - obrana



Predmeti smjera - industrijski dizajn Izv.prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Izv.prof. Mladen Orešiæ

Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. Ivana Fabrio Doc. Vedran Kasap

Izborni predmeti* Inkluzivni dizajn

Kolegij sa Sveuèilišta

210 

Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ

Predmeti smjera - vizualne komunikacije Dizajn vizualnih komunikacija 3

Dizajn vizualnih komunikacija - diploma



Diploma - obrana



Prof. Stipe Brèiæ Prof. Nenad Dogan Prof. Ivan Doroghy

Izborni predmeti** Inkluzivni dizajn

Kolegij sa Sveuèilišta

* Upisuje se 45 sati predavanja/vježbi (ECTS 3,5). **Upisuje se 90 sati predavanja/vježbi (ECTS 7).

Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ

Asist. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp Asist. Luka Borèiæ

PROSTOR

403

404

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[46] 21[2013]

LJETNE ŠKOLE ARHITEKTURE 8

I TERENSKA NASTAVA

LJETNE ŠKOLE ARHITEKTURE • Tradicija, kreativnost i održivost

- Meðunarodna ljetna škola Motovun 2013. [05.-12.08.2013.] Voditelj škole i studijskog centra: prof. Ljubomir Mišèeviæ • 12. Meðunarodna radionica arhitekture

fortifikacija, Brijuni [01.-10.09.2013.] Organizatori: Republika Hrvatska, Ministarstvo kulture i Javna ustanova Nacionalni park Brijuni Pokrovitelj: Nacionalni odbor ICOMOS-a, voditeljica radionice: Zofia Mavar, voditelj s AF: doc. dr.sc. Ivan Mlinar, studentice s AF: Mia Andraševiæ i Dora Habijanec, radovi: Urbanistièka studija ureðenja lokacije Glavina na Malom Brijunu • Radionica Arhitekture Široki Brijeg,

Široki brijeg [25. -31.08.2013.] Voditelji s AF: prof. dr.sc. Sanja Filep i Davor Andriæ Ostali voditelji: prof. dr.sc. Lucija Ažman Momirski (AF Ljubljana), Erika Petriæ (TU Graz), Pero Æeškiæ (ALU Široki Brijeg) i Boris Soldo (Široki Brijeg) Teme radionica:  Grad na rijeci, studenti: Diego Umari (AF Ljubljana), Hrvoje Hrkaæ (TU Wien), Ines Mravunac (AF Zagreb), Luka Lipšiniæ (TU Graz)  Kompleks duhanske stanice, studenti: Luka Cindriæ, Maja Pandžiæ i Martina Zeljko (AF Zagreb) i Cornelia Steiner (TU Graz)  Povezivanje grada i brijega, studenti: Mate Skoko (GAF Split), Natalija Šarlija, Alma Špoljarec i Mirta Rusan (AF Zagreb)  Studentsko stanovanje, studenti: Ante Ðerek, Luka-Ante Šariæ, Marijana Zlodre (AF Zagreb) i Johanna Regger (TU Graz)

TERENSKA NASTAVA • I. god. (I. sem.) - Hrvatski prostor

i arhitektura - Zagreb, listopad-studeni 2012. Voditelj: v.pred. mr.sc. Alan Braun Predavaèi: prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ, v.pred. mr.sc. Alan Braun Suradnici: doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ, doc. Petar Miškoviæ, doc. Vanja Rister, doc. Mia Roth-Èerina, v.pred. Marina Bertina, pred. Vjera Bakiæ, zn.novak-asist. Melita Èavloviæ, zn.novak-asist. Mojca Smode Cvitanoviæ, zn.novak-asist. Marina Smokvina Voðeni obilasci: Gornji grad i Kaptol 13. i 14.10.2012., Donji grad 27.-28.10.2012. • I. god. (II. sem.) - Hrvatski prostor

i arhitektura - Sjeverozapadna Hrvatska, 26.-27.04.2013. Voditelj: doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ Suradnici: pred. Marina Bertina, pred. Luka Korlaet, pred. Dunja Mandiæ Uvodna predavanja na Af-u: „Povijesni slojevi” doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ i „Arhitektura XX. i XXI. st.”, doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ

• II. god. - Hrvatski prostor i arhitektura

- Slavonija, 26.-28.04.2013. Voditelj: doc. dr.sc. Zlatko Karaè Suradnici: doc. dr.sc. Iva Muraj, asist. Morana Pap, zn.novak-asist. Boško Opaliæ

• III. god. - Hrvatski prostor i arhitektura

- Istra, 26.-28.04.2013. Voditelj: pred. mr.sc. Alan Braun Suradnici: doc. Vanja Rister, pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ, pred. Tajana Jaklenec

• IV. god. - Hrvatski prostor i arhitektura

- Dalmacija, 26.-30.04.2013. Voditelj: prof. dr.sc. Andrej Uchytil Suradnici: zn.novak-asist. Melita Èavloviæ, zn.novak-asist. Mojca Smode Cvitanoviæ, zn.novak-asist. Marina Smokvina

ZNANSTVENA DJELATNOST POSLIJEDIPLOMSKI DOKTORSKI ZNANSTVENI STUDIJ ARHITEKTURA9 Voditelj: prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ Druga godina - treæa generacija U VI. sem. upisalo se 16 polaznika. Nastava se održavala na AF u zimskom semestru ak. god. 2012./13. Upisi 19.10.2012. Termini održavanja nastave radionica: 17. i 24.10.2012., 14. i 28.11.2012., 12.12.2012. i 18.02.2013.

DOKTORIRALI Borislav Puljiæ Urbana struktura Mostara u razdoblju osmanske vladavine (15.-19. stoljeæe) mentor: doc. dr.sc. Zlatko Karaè 19.12.2012. Silvio Bašiæ Urbanistièki standardi planiranja novih stambenih naselja mentor: prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ 28.03.2013.

MAGISTRIRALI Ksenija Petriæ Pejsažna i prostorno-organizacijska obilježja tradicijskih naselja na podruèju Nacionalnog parka Plitvièka jezera mentor: prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci 22.11.2012. Igor Gojnik Dnevnosvjetlosni potencijal zagrebaèkog donjogradskog bloka mentor: prof. dr.sc. Benedetto Tardozzi 18.12.2012.

ZNANSTVENOISTRAŽIVAÈKI PROJEKTI Znanstveni projekti Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Tipologija digitalne kuæe (054-0000000-1628) Glavni istraživaè: prof. dr.sc. Bojan Baletiæ Urbanistièko i pejsažno naslijeðe Hrvatske kao dio europske kulture (054-0543089-2967) Glavni istraživaè: prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci

NAKLADNIÈKA DJELATNOST

U popisu naslova izdanih tijekom akad. god 2012./ 13. navedene su samo samostalne publikacije: knjige, monografije, katalozi, te èasopis „Prostor” kao cjelina. Obranjene disertacije i magistarski radovi, koje se takoðer smatraju objavljenim radovima, navedene su u posebnom poglavlju, a u ovom su broju èasopisa „Prostor” objavljeni i njihovi sažetci.

Publikacije u nakladi [ili sunakladništvu] fakulteta: • Knjige Lipovac, N. (2013.), Uvod u zakonodavstvo prostornog ureðenja, 2. dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Arhitektonski fakultet Sveuèilište u Zagrebu: Acta Architectonica - Udžbenici i skripte knj. 9 [ur. Karaè, Z.] Šmit, K.; Bobovec, B.; Ivaniševiæ, N. (2013.), Dubrovnik - Centar iza Grada, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu: Acta Architectonica - Planovi, projekti i studije knj. 1, Grad Dubrovnik, Europan Hrvatska [ur. Brezetiæ, I.] Šmit, K. (2013.), Primjena raèunala u urbanistièkom i prostornom planiranju, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu: Acta Architectonica - Digitalni udžbenici [ur. Roth-Èerina, M.] *** (2012.), Obala Orebiæa - Studentska urbanistièko-arhitektonska radionica, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu: Ljetne škole i radionice knj. 10, sunakladnik Croatica - Udruga za promicanje kvalitete života [ur. Jerkoviæ, I.; Vidoviæ, H.; Šmit, K.; Letica, S.] *** (2012.), Škola grada Dubrovnik 2012, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu: Ljetne škole i radionice knj. 11 [ur. Fabijaniæ, N.; Nižetiæ, T.] *** (2012.), Godišnjak Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, sunakladnik UPI-2M Plus d.o.o. [ur. Bakiæ, V.; Mrduljaš, M.] *** (2013.), Radionica AFSC, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu: Ljetne škole i radionice knj. 12 [ur. Miškoviæ, P., Roth-Èerina, M.] *** (2013.), Istraživanje, preobrazba i sanacija prostora otoka Vira (Urbanistièka radionica 2: planiranje naselja - Prostorno ureðenje otoka Vira i urbanistièko rješenje dijela naselja, izbor studentskih radova akademske godine 2012./2013.), Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu: Ljetne škole i radionice knj. 13, Opæina Vir [ur. Jukiæ, T.] • Promocija knjiga

Karaè, Z.; Žuniæ, A. (2012.), Antologijski arhitektonski vodiè Zagreba, Upi2m Books, Zagreb [sunaklada AF] [Zagreb, Novinarski dom, 29.1.2013.] *** (2012.), Obala Orebiæa - Studentska urbanistièko-arhitektonska radionica, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, sunakladnik Croatica Udruga za promicanje kvalitete života [Promocija kataloga i izložba radova, Zagreb, Arhitektonski fakultet, 20.12.2012.] *** (2013.), Radionica AFSC, Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu [Zagreb, Galerija SC, 20.4. 2013.] *** (2013.), Istraživanje, preobrazba i sanacija prostora otoka Vira (Urbanistièka radionica 2: planiranje naselja - Prostorno ureðenje otoka Vira i urbanistièko rješenje dijela naselja, izbor studentskih radova akademske godine 2012./2013.), Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Opæina Vir [Osijek, Esseker Centar, 4. Kongres hrvatskih arhitekata, 27.9.2013.] • Èasopis

„Prostor” Vol. 21 (2011.), no. 2 (44) Vol. 22 (2012.), no. 1 (45) U navedenim brojevima èasopisa „Prostor” èlanke su objavili sljedeæi nastavnici, uposlenici i studenti AF:  no. 2 (42): Marina Šimuniæ Buršiæ, Mladen Obad Šæitaroci, Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, Boris Dundoviæ, Damir Krajnik  no. 1 (43): Melita Èavloviæ, Andrej Uchytil, Alan Braun, Alenka Deliæ, Mladen Obad Šæitaroci, Lea Pe-

Kronika | Chronicle

troviæ Krajnik, Boris Dundoviæ, Ivan Mlinar, Davor Andriæ, Kristina Careva, Ariana Štulhofer Objavljeni znanstveni radovi nastavnika u akademskoj godini 2011./2012. izvan fakultetske nakladnièke djelatnosti Marasoviæ, K.; Marasoviæ, T. (2012.), Naseljavanje Dioklecijanove Palaèe, u: „Munuscula in honorem Željko Rapaniæ”, str. 93-113 [ur. Jurkoviæ, M.; Miloševiæ, A.], Sveuèilište u Zagrebu i Meðunarodni istraživaèki centar za kasnu antiku i srednji vijek u Motovunu, Zagreb, Motovun, Split Šimuniæ Buršiæ, M. (2012.), Construction of Early Rib-Vaults in Croatia, u: „Nuts & Bolts of Construction History : Culture, Technology and Society. Vol. 3”, str. 61-66, [ur. Carvais, R.; Guillerme, A.; Ngre, V.; Sakarovitch, J.] Picard, Pariz Paver Njiriæ, H. (2012.), Outside/inside, „KTH- Royal Institute of Technology School of Architecture Stockholm: Master Design studio, Fall 2011”, Affilliated Prof. Helena Paver Njiriæ, Ass. Professor Leif Brodersen, Assistant Teacher Teres Selberg, A1 Arkitekter AB, Stockholm Hrastar, T. (2013.), Umjetnièka interdisciplinarnost u suvremenoj hrvatskoj arhitekturi, u: „Zbornik sažetaka prvog skupa mladih istraživaèa iz podruèja graðevinarstva, arhitekture, geodezije i elektrotehnike Zajednièki temelji”, str. 61-62, Split, organizator: Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije Sveuèilišta u Splitu, 26. i 27. rujna 2013., Split Andriæ, D.; Mandiæ, D.; Protiæ, Z. (2013.), Concept for Lightweight Structures Using Climbing/Caving Equipment , u: „SMART’13: Smart Materials and Structures” [ur. Carrera, E.; Cinefra, M.; Miglioretti, F.; Petrolo, M.), Torino Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B.; Dundoviæ, B. (2013.), Manors and Gardens in Northern Croatia in the Age of Historicism, u: „Centropa, a Journal of Central European Architecture and related Arts” [ur. Wiebenson, D.], 13 (2): 175-186, New York

GOSTOVANJA NASTAVNIKA • Gostovanja nastavnika na meðunarodnim

znanstvenim skupovima  meðunarodni kongres „Colonial and Postcolonial Urban Planning in Africa” u organizaciji International Planning History Society (IPHS) and Institute of Geography and Spatial Planning, University of Lisbon, Lisabon, 04.-06.09.2013. I. Ekštajn, M. Smode Cvitanoviæ, M. Smokvina: „The Engagement of Croatian Architects and Urban Planners in Guinea - Urban Development Plan of Conakry (1963)” I. Ekštajn, M. Smode Cvitanoviæ, M. Smokvina: „Naval Basis as Polygons for the New Urbanity of African Cities - Naval Military Base in Homs, Lybia (Centroprojekt Zagreb, 1974)” K. Šerman, N. Jakšiæ, V. Jukiæ: „Gustav Bohutinsky: hrvatski student arhitekture na Bauhausu”, meðunarodni znanstveni simpozij „Bauhaus: umrežavanje ideja i prakse”, u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb, Zagreb, 12.-13.11. 2012. K. Šerman: „The Role of Abstraction in Croatian Postwar Architectural Modernism”, meðunarodna znanstvena konferencija „Yugoslavia: Architecture and Cities (1945-91), Recent Studies”, u organizaciji venecijanskog Instituta za arhitekturu i urbanizam IUAV (Istituto Universitario di Architettura di Venezia), Venecija, 24.01.2013. H. Paver Njiriæ: „Graèani, HBZ”, Resilient Coastal Leisure Environments Symposium, Northeastern University, Boston, 13.-14.03.2013.

21[2013] 2[46]

B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, M. Obad Šæitaroci, T. Mariæ: „Urbanscape Emanation - Space vs Scape - Un-Volumetric Architecture”, skup „Landscape and Imagination”, sažetak i poster, Pariz, 02.04.05.2013. K. Šerman: „Architectural Modernism as Bearer of Cultural Identity”, meðunarodna znanstvena konferencija o zaštiti modernog arhitektonskog i kulturnog naslijeða „Our Modern: Re-Appropriating Vulnerable 20th Century Heritage”, u organizaciji Interuniverzitetskog centra Dubrovnik, Sveuèilišta u Dubrovniku te Centra Cvito Fiskoviæ i Umjetnièke akademije u Splitu, Dubrovnik, 21.-24.05.2013. K. Marasoviæ, D. Matetiæ Poljak , S. Perojeviæ: „La zone sacro-funeraire du Palais de Diocletien a Split”, 13th International Colloquium on Roman Provincial Art, Bucharest - Alba Iulia - Constanta, organizator: Archaeological Institute Vasile Pârvan Bucharest, Bukurešt, 28.05.-02.06.2013. K. Šerman, R. Margaretiæ Urliæ: „Bakema and Zagreb: Team 10 Ideas Shaping the Socialist Metropolis”, meðunarodni znanstveni skup „Team 10 East”, u organizaciji Muzeja moderne umjetnosti u Varšavi, Varšava, 08.06.2013. I. Muraj, N. Arambašiæ: „The Legalization of Illegal Buildings: Current State in Croatia”, 39th International Association for Housing Science World Congress (IAHS) „Changing needs, adaptive buildings, smart buildings”, organizator: sveuèilište Politecnico di Milano, Milano, 17.-20.09.2013. • Preostala javna izlaganja nastavnika

 znanstveni skup „Zelenilo grada Zagreba”, organizator: HAZU, Zagreb, 05.-06.06.2013. D. Krajnik; L. Petroviæ Krajnik: „Zagrebaèka perivojna potkova u europskom kontekstu” M. Obad Šæitaroci; B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: „Gradotvornost perivoja i pejsaža - re-interpretacija perivoja i konstelacija suvremenih pejsažnih tema” M. Rukavina; M. Obad Šæitaroci: „Arheološki parkovi kao pejsažni prostori grada - Andautonia u kontekstu Zagreba i okolice” A. Braun:  „Obnova Francuskog paviljona u sklopu Studentskog centra u Zagrebu”, Dani zagrebaèke arhitekture, DAZ, 21.05.2013. D. Andriæ:  „Biomimetièke pneubotske konstrukcije”, konferencija u organizaciji Udruge Kinetika (Kinetics Association) „Kinetièka arhitektura”, DAZ, Trg bana Josipa Jelaèiæa 3, 20.04.2013. M. Haiman:  „Drvene lamelirane konstrukcije teniskih dvorana u Kazahstanu”, Sabor hrvatskih graditelja, Cavtat, 15.-17.11.2012.  „Lamelirana drvena konstrukcija zabavnog centra u Moskvi”, Dani ovlaštenih inženjera graðevinarstva, HKAiG, Opatija 12.-15.06.2013. T. Hrastar:  „Umjetnièka interdisciplinarnost u suvremenoj hrvatskoj arhitekturi”, Prvi skup mladih istraživaèa iz podruèja graðevinarstva, arhitekture, geodezije i elektrotehnike „Zajednièki temelji”, organizator: Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije Sveuèilišta u Splitu, Split, 26.- 27.09.2013. K. Marasoviæ:  „Kaštelanski kašteli”, organizator: Društvo „Kulturna baština”, Split, 02.05.2013. I. Mlinar:  „Nova zagrebaèka stambena naselja” na Danu arhitekata pod nazivom „Buduænost stanovanja” u sklopu 37. meðunarodnog sajma graditeljstva i

PROSTOR

405

opremanja Graditeljstvo, u organizaciji HKA, Zagrebaèki velesajam, 11.04.2013 H. Paver Njiriæ:  intervju „Stvarnost prostora”, 3. program Hrvatskog radija, 31.01.2013. S. Pegan:  pozvano predavanje Prostorno planiranje u funkciji razvoja, struèno savjetovanje, 8. Dani ovlaštenih inženjera graðevinarstva, Opatija, 12.-15.06.2013.  pozvani sudionik rasprave Prostorno planiranje u okviru nacrta zakona o prostornom ureðenju, okrugli stol, Hrvatski savez graðevinskih inženjera, Zagreb, 22.08.2013.  pozvano sudjelovanje na okruglom stolu „Strategija prostornog ureðenja RH. Perspektiva i buduænost. Kontradikcije i posebnosti i kako ih pretvoriti u prednosti? Intersektorska suradnja kao temelj.”, Kongres hrvatskih arhitekata, Osijek, 27.09.2013.  pozvano predavanje i objava rada „Urbanizacija i kvaliteta života”, 2. interdisciplinarni znanstveni simpozij Hrvatske lijeènièke komore „Socijalni, kulturalni i ekonomski uzroci debljine”, Zagreb, rujan-listopad 2013. S. Perojeviæ:  „Paralaksa” - Od zaustavljene povijesti do revitalizacije; konzervatorsko-arhitektonska praksa sad i ovdje, Društvo arhitekata Splita, Split, 20. 11.2012.  „Izgradnja splitskog Lazareta i njegova uloga u povijesti grada”, TRIBAŠ 8/2013: Uz Dan bolesnika, Društvo prijatelja kulturne baštine, Split, 20.02. 2013.  „Split”, Croatia Study Abroad Program 2013, University of Georgia, Split, 28.05.2013. I. Plavec:  „Rekonstrukcija i prenamjena tvornice duhana Zagreb u Hrvatski povijesni muzej”, u sklopu ciklusa Arhitektura i naslijeðe II, u organizaciji DAZ-ove sekcije Arhitektonsko naslijeðe, DAZ, Zagreb, 09. 06.2013.  sudjelovanje na okruglom stolu „Projektne strategije i alati, low tech - uradi sam”, Kongres hrvatskih arhitekata, Osijek, 28.09.2013. M. Roth-Èerina:  predavanje „Prostor.i.ja - Mala škola arhitekture”, meðunarodni okrugli stol „O vizualnoj edukaciji djece”, DAZ, 26.02.2013. K. Šerman:  „Viktor Kovaèiæ: The Stock Exchage Building”, predavanje studentima arhitekture ETH Zürich, katedre Architektur und Konstruktion (prof. Annette Spiro), u sklopu njihova semestralnog studijskog putovanja „Modernism - Socialism”, Zagreb, 22.04.2013.  „The Framework of Croatian Postwar Architectural Modernism”, predavanje studentima arhitekture TU Darmstadt u sklopu njihove semestralne radionice „Wohnen in Zagreb, Entwurf B20/M09”, Zagreb, 22.04.2013.  ciklus predavanja „Arhitekt o crtežu arhitekta”, 317, AF, ljetni semestar Kabinet za crtanje i plastièno oblikovanje, voditeljica kabineta: prof. R. Waldgoni Predavanja održali: akademik D. Kovaèiæ, arh. R. Šimetin, prof. emeritus dr.sc. N. Filipoviæ, prof. dr. sc. D. Vulin Ilekoviæ • Preostala javna izlaganja na AF V. Peneziæ i K. Rogina:  „Projektiranje i izgradnja Lanterne / Svjetionika prijateljstva u Tokamachiju i japanska iskustva”, Velika predavaonica AF, 08.11.2012. Erasmus dan 2012  predstavljanje programa i studentskih radova, izlaganje studenata koji su bili na studijskom boravku ili praksi u inozemstvu u okviru programa Erasmus, 317, AF, 12.11.2012.

406

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[46] 21[2013]

Buduænost ugodnog stanovanja (BUS), tema: Grad  cjelodnevni seminar namijenjen studentima zainteresiranima za podruèja energetske uèinkovitosti, obnovljivih izvora energije i održive gradnje, Velika predavaonica, AF, 04.05.2013. Seminar Arhitektonskog fakulteta „Energetska obnova i europski projekti” 4. Zagrebaèki energetski tjedan, Velika predavaonica, AF, 16.05. 2013. • Sudjelovanja na radionicama

Radionica Kreativne industrije u funkciji turizma revitalizacija povijesne jezgre grada Varaždina, Varaždin, 27.04.- 05.05.2013. Voditelji: Dunja Mandiæ i Tajana Jaklenec (AF Zagreb), Vedran Kasap i Hrvoje Živiæ (Studij dizajna), Katarina Periæ, Maja Kolar, Ana Rimac Studenti: Ivan Zaninoviæ, Katica Krnjiæ i Goran Rukavina (AF Zagreb), Toni Šljaka, Laura Mrkša, Tena Kelemen, Maja Jandriæ, Erceg Vedran i Hrabar Ivana (Studij dizajna) Radionica Unutrašnjost prostora u sklopu Male škole arhitekture / Prostorija, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 28.05.2013. Voditelji: Aneta Mudronja Pletenec, Tajana Jaklenec (Archisquad), Ida Loher, Ksenija Bajiæ M. Roth-Èerina  suvoditeljica programa „Prostor.i.ja - Mala škola arhitekture” (zajednièki projekt HKA, OPA, DAZ, NoThing), ciklus arhitektonskih radionica u èetiri zagrebaèke osnovne škole, izložba „Prostor.i.ja Mala škola arhitekture 2010.-2013.” u Muzeju suvremene umjetnosti, Zagreb, lipanj 2013., sudjelovanje na 4. Kongresu hrvatskih arhitekata u Osijeku s tri arhitektonske radionice za djecu i izložbom koja je dokumentirala aktivnosti programa, Esseker centar, Osijek, rujan 2013.

STRUÈNA DJELATNOST ZAVOD ZA ARHITEKTURU

Prof. Mladen Jošiæ, predstojnik Nives Mlinar, tehnièka rukovoditeljica • Izvedbe

B. Koružnjak, G. Domiæ:  PMF: sanacija uliènog stubišta i kompletnog istoènog dijela proèelja objekta Kemije i zajednièkog objekta Kemije i Biologije, Zagreb Lj. Mišèeviæ:  Pasivna obiteljska kuæa M6, Gornji Stupnik • Izvedbe u tijeku

N. Fabijaniæ:  Arheološki park i okolne javne površine u Starom gradu, Rijeka I. Juras, N. Mlinar, E. Lokošek (konstrukcija), I. Cetiniæ (instalacije):  I. faza radova za dovršenje obnove Biskupske palaèe, Dubrovnik V. Mikiæ, Z. Protiæ:  Adaptacija i dogradnja zgrade „E” u sklopu Trga pravde za potrebe Kaznenog odjela Opæinskog državnog odvjetništva, Zagreb • Izvedbeni projekti

T.S. Franiæ, V. Rister:  Dogradnja upravne zgrade, zgrada gospodarskih prostora i ureðenje okoliša Gradskih groblja na Mirogoju, Zagreb S. Justiæ, L. Korlaet:  Ureðenje Trga sv. Nikole i dijela rive u zoni obuhvata, rekonstrukcija podzida i izgradnja poslovne zgrade, Kraljevica

B. Koružnjak, G. Domiæ:  PMF: sanacija uliènog stubišta i kompletnog istoènog dijela proèelja objekta Kemije i zajednièkog objekta Kemije i Biologije, Zagreb D. Mandiæ:  Projekt zamjene prozora na uliènom i dvorišnom proèelju zgrade AGG fakulteta, Zagreb Lj. Mišèeviæ:  Kurija Poklek, I. faza, Zagorska Sela 60 • Glavni projekti

T.S. Franiæ, V. Rister:  Sklop studentskog doma Sveuèilišta u Dubrovniku, Dubrovnik D. Juraèiæ, G. Žaja:  Klinika za djeèje bolesti Zagreb: rekonstrukcija 1. i 2. kata dvorišnog krila i nova strojarnica • Idejni projekti

N. Fabijaniæ:  Idejno rješenje rekonstrukcije kuæe Kolacio, Arheološko nalazište Principij, Rijeka D. Juraèiæ, G. Žaja:  Klinika za djeèje bolesti Zagreb: rekonstrukcija 1. i 2. kata dvorišnog krila i nova strojarnica Lj. Mišèeviæ:  Idejno rješenje Centralne zgrade Sveuèilišnog kampusa, Koprivnica  Idejno rješenje rekonstrukcije i nadogradnje knjižnice Sveuèilišnog kampusa, Koprivnica V. Oluiæ, T. Žarniæ:  Idejno rješenje garaže s parkom u istoènom dijelu parcele Akademije likovnih umjetnosti, Ilica 83 i 85, Zagreb S. Tadej, M. Grkoviæ, Z. Pavkoviæ:  Ureðenje Plažno-rekreacijskog prostora uvale Sumartin, Dubrovnik • Interijer

D. Juraèiæ, G. Žaja:  Projekt opreme PB Vrapèe, Zagreb • Studije

H. Auf-Franiæ, M. Bertina:  PMF: Projektni program za izgradnju zgrade Biologije, Geologije, Geografije, Zagreb N. Fabijaniæ:  Urbanistièko-arhitektonska analiza dijela prostora sveuèilišne aleje sklopa FER-a u svrhu proširenja i interpolacije nove zgrade Inovacijskog centra, Zagreb N. Mlinar, S. Bašiæ, D. Dvornik:  Arhitektonska provjera i definiranje projektnog programa zgrade Regionalnog centra za poduzetnièko uèenje za zemlje jugoistoène Europe (SEECEL) u sklopu prethodne investicijske studije Projektni program za provedbu urbanistièko-arhitektonskog natjeèaja za zgradu SEECEL, Zagreb B. Koružnjak, G. Domiæ:  Prostorna analiza i idejno arhitektonsko-urbanistièko rješenje hotela za starije s prateæim medicinsko-uslužnim sadržajima, Zagreb  Program za izgradnju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb V. Oluiæ, T. Žarniæ:  Projektni program za provedbu urbanistièko-arhitektonskog natjeèaja za ALUARTFORUM, galerija Akademije likovnih umjetnosti, Ilica 83a, Zagreb • Javni natjeèaji

T.S. Franiæ, V. Rister:  1. nagrada, natjeèaj za idejno arhitektonsko-urbanistièko rješenja Fakulteta organizacije i informatike, Varaždin

• Projekti konstrukcije

E. Lokošek:  Sanacija konstrukcije Upravne zgrade bivše rafinerije šeæera, Rijeka N. Turèiæ:  Sanacija konstrukcije poslovnog prostora-radione Toplièka 7, Sv. Ivan Zelina • Strojarski projekti instalacija

I. Cetiniæ:  Crkva sv. Blaža, Zagreb, izvedbeni projekt (podno grijanje)  Palaèa Gvozdanoviæ, Visoka ulica, Zagreb, izvedbeni projekt (VK, PL, CG, HL i VEN)  Muzej za umjetnost i obrt, prostorije renesanse i baroka, izložba Caravaggio, Trg maršala Tita 10, Zagreb, izvedbeni projekt (hlaðenje i odvlaživanje)  Zgrada Doma kulture, Smokvica, glavni projekt (VK, CG, HL i VEN)  Športska dvorana, Smokvica, izvedbeni projekt (hlaðenje)

ZAVOD ZA URBANIZAM, PROSTORNO PLANIRANJE I PEJSAŽNU ARHITEKTURU12

Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat, predstojnik • Prostorni planovi

O. Grgureviæ:  Izmjene i dopune prostornog plana ureðenja Opæine Lumbarda, 2013., Službeni glasnik 05/13 N. Lipovac:  II. izmjene i dopune PPU Grada Oroslavlja, 2013., 2012. (s: M. Fegeš) • Urbanistièki planovi ureðenja

O. Grgureviæ:  Urbanistièki plan ureðenja Orebiæ-Podgorje 2013., Službeni glasnik 04/13 M. Obad Šæitaroci:  Urbanistièki plan ureðenja Jezerèica-Zaluka u Donjoj Stubici - izmjene i dopune, 2012. (s: D. Krajnik), Službeni glasnik Krapinsko-zagorske županije br. 12/13 • Detaljni planovi ureðenja

N. Lipovac:  Detaljni plan ureðenja „Stubièki Trnac”, Donja Stubica (s: M. Bilušiæ)  Detaljni plan ureðenja „Stubièki Trnac - zapad”, Donja Stubica (s: M. Bilušiæ) K. Šmit:  Detaljni plan ureðenja „Belvedere”, Dubrovnik (s: O. Grgureviæ), Službeni glasnik Grada Dubrovnika 05/13 • Studije

J. Horvat:  Pravila, standardi i norme u prostornom planiranju, za Prostorni plan Primorsko-goranske županije, 2012. (s: A. Mrða) M. Obad Šæitaroci:  Idejno urbanistièko-pejsažno rješenje predjela Zaluka (za UPU Jezerèica-Zaluka u Donjoj Stubici), 2011. (s: D. Krajnik, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, L. Petroviæ-Krajnik) N. Lipovac:  Idejno rješenje grobnih površina, glavnih i sporednih staza proširenja groblja Gaj urni na lokaciji Cvjetne poljane (s: M. Fegeš, M. Bilušiæ) D. Krajnik:  Urbanistièko-arhitektonska studija gradskih sadržaja uz perivoj dvorca Oroslavje Gornje, 2012.

Kronika | Chronicle

K. Šmit:  Urbanistièka studija podruèja „Centar iza grada”, Dubrovnik, 2012. • Projekti

J. Horvat:  Idejni projekt rekonstrukcije i krajobraznog ureðenja pješaèko-kolne ulice 1. svibnja u Bujama, lokacijska dozvola 2013.

ZAVOD ZA ZGRADARSTVO I FIZIKU ZGRADA13 Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ, predstojnik • Revizije Z. Veršiæ:  Revizije projekata uštede toplinske energije i toplinske zaštite za 14 zgrada  Revizije projekata zaštite od buke za 13 zgrada i 10 objekata prometne infrastrukture (dionice prometnica) • Projekti zgrade u odnosu na uštedu

toplinske energije i toplinsku zaštitu i Elaborati akustièkih svojstava i zaštite od buke Z. Veršiæ, S. Raiè:  Grobna kuæa Varaždin, k.è. br. 1623/1 k.o. Varaždin (travanj 2013.)  Rekonstrukcija i dogradnja hotela „Mlini” u Mlinima, k.è. br. 751 k.o. Zavrelje (travanj 2013.)  Stambena zgrada do 400 m2, è.z. 5756/6, k.o. Primošten u Primoštenu (rujan 2013.). M. Biluš:  Bolnica Vrapèe, Zagreb - Zgrada forenzièke psihijatrije i rekonstrukcija postojeæeg prizemnog objekta (prosinac 2012.)  Rekonstrukcija i prenamjena dijela tavanskog prostora u stan, stambeno-poslovna graðevina, Draškoviæeva 4, Zagreb (veljaèa 2013.)  Klinika za djeèje bolesti Zagreb, ureðenje 1. i 2. kata dvorišnog krila i klima-ventilo strojarnice, Klaiæeva 16, Zagreb (srpanj 2013.)  Sklop studentskog doma Sveuèilišta u Dubrovniku, glavni projekt (sijeèanj-rujan 2013.) • Izvedbeni projekt sanacije krova

M. Biluš, D. Mandiæ:  Zagrebaèko kazalište mladih, Objekt P, Zagreb, Ul. Nikole Tesle 7 (ožujak 2013.) • Projekti detalja M. Biluš:  Bolnica Vrapèe, Zagreb - Zgrada forenzièke psihijatrije i rekonstrukcija postojeæeg prizemnog objekta, projekt detalja - energetska poboljšanja (prosinac 2012.)  Sklop studentskog doma Sveuèilišta u Dubrovniku, izvedbeni projekt detalja (sijeèanj-rujan 2013.) M. Biluš, D. Mandiæ:  Tehnièki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama - izrada priloga propisa s grafièkim katalogom dobro riješenih toplinskih mostova (srpanj-rujan 2013.) • Ostalo M. Biluš, Z. Veršiæ, S. Raiè, M. Binièki:  utvrðivanje minimalnih zahtjeva na energetsko svojstvo jednoobiteljske zgrade za kontinentalnu i primorsku Hrvatsku, za razdoblje do 1970., 1970.1987., iza 1987., i gotovo nula energetske zgrade, te definiranje nacionalnih faktora primarne energije za sve energente i energetske sustave i faktora emisije CO2 za potrebe Ministarstva graditeljstva i prostor-

21[2013] 2[46]

noga ureðenja RH (u suradnji s Energetskim institutom Hrvoje Požar, Fakultetom strojarstva i brodogradnje i Graðevinskim fakultetom iz Zagreba). Z. Veršiæ, S. Raiè:  suradnja na pripremi, praæenju i izradi projekta „Dalmatinska energetska kuæa” osnivaèa „Energetièar”, d.o.o. Projekt „Dalmatinska energetska kuæa” je edukacijsko-provedbeni projekt koji se zasniva na prikupljanju, razradi, objavljivanju, promoviranju, primjeni i stalnom unaprjeðivanju teorijskih i praktiènih znanja za energetski, ekološki i ekonomski racionalno graðenje i obnovu stambenih i poslovnih graðevina, uz primjenu obnovljivih izvora energije u gradovima i naseljima u hrvatskom priobalju i na otocima. M. Biluš:  Tehnièki propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama - sudjelovanje u radnoj skupini za donošenje novog Tehnièkog propisa (studeni 2012. - rujan 2013.)  Guidelines for Energy Efficient and Sustainable Building Design and Construction of Congress and Educational Purpose Buildings with Supporting Accommodation Facilities, Western Balkans Infrastructure Project Facility WB5-REG-SOC-01, SEECEL - South East European Centre for Entrepreneurial Learning (ožujak 2013.)

ZAVOD ZA GRADITELJSKO NASLIJEÐE U ZAGREBU14 V.pred. mr.sc. Alan Braun, predstojnik Mladen Cvitanoviæ, Goran Vareško i Tomislav Vidoviæ, struèni suradnici • Izvedbe

 Francuski paviljon u sklopu Studentskog centra u Zagrebu, obnova i rekonstrukcija, 2009.-2013.  Stambena zgrada Kohn, Ðorðiæeva 3, obnova proèelja i krova, 2013.  Adaptacija stana, Savski gaj, Zagreb, 2013. • Projekti obnove povijesnih graðevina

 Samostan sv. Marije Magdalene, Porat, otok Krk, idejni projekt obnove i rekonstrukcije, 2012.2013.  Kula Jankoviæa, Islam Grèki: idejno rješenje rekonstrukcije i prenamjena dijela sklopa u Meðunarodni sveuèilišni centar, 2012.-2013. • Arhitektonske snimke postojeæeg stanja

 Sklop povijesnih graðevina, Borgo, Motovun, 2012. • Konzervatorske podloge

 Konzervatorska podloga povijesne jezgre grada Buje, 2012.-2013.  Kuæa Kolazio, Trsatski Principij, Rijeka, snimak postojeæeg stanja i analiza povijesno-prostornog razvoja, 2012.-2013.  Konzervatorska podloga za izradu UPU Riva, Pula, 2012.-2013.

MEDITERANSKI CENTAR ZA GRADITELJSKO NASLIJEÐE15 • Konzervatorske podloge

K. Marasoviæ, S. Perojeviæ:  Konzervatorski elaborat za obnovu 9 tradicijskih kuæica u sklopu Park-šume Marjan, Split, 2013.

PROSTOR

407

PRILOZI NAGRADE • Nagrade nastavnika H. Auf Franiæ i I. Crnkoviæ: poèasno zvanje i titula professor emeritus, 15. redovita sjednica Senata Sveuèilišta u Zagrebu, 11.07.2013. • Nagraðeni natjeèajni radovi nastavnika I. Plavec, I. Mucko: jedna od dvije jednakovrijedne druge nagrade, natjeèaj za izradu idejnog rješenja poslovno-stambenog centra na Savici, na lokaciji uz Aveniju M. Držiæa u Zagrebu, veljaèa-ožujak 2013.  urbanistièko-arhitektonski natjeèaj za izradu idejnog rješenja Obrtnièkog centra na Kajzerici, veljaèa-travanj 2013., dodjeljene tri jednakovrijedne 3. nagrade: autoru V. Duplanèiæu, te timovima I. Plavec - I. Mucko i M. Roth-èerina - T. Èerina M. Èavloviæ, A. Sevšek, suradnja: H. Grebenar: 1. nagrada, urb.-arh. i krajobrazni natjeèaj za ureðenje Parka pomirenja u Vukovaru, travanj-lipanj 2013. V. Duplanèiæ: 4. nagrada, natjeèaj za izradu idejnog urb.-arh. rješenja Regionalnog centra za razvoj poduzetnièkih kompetencija za zemlje jugoistoène Europe-SEECEL na Kajzerici u Zagrebu, travanj-lipanj 2013. I. Plavec, I. Mucko: otkup, natjeèaj za izradu idejnog rješenja rekonstrukcije i dogradnje zgrada hitnog prijema, dnevne bolnice, ginekologije i opstetricije u sklopu K.B. Dubrava, u Zagrebu, rujan 2013. • Natjeèaji - sudjelovanje u ocjenjivaèkom sudu M. Roth-èerina, zamjenica èlana Ocjenjivaèkog suda  natjeèaj za izradu idejnog urbanistièko-arhitektonskog rješenja Regionalnog centra za razvoj poduzetnièkih kompetencija za zemlje jugoistoène Europe-SEECEL na Kajzerici u Zagrebu, travanj-lipanj 2013. • Nagrade studenata arhitekture Dobitnici Rektorove nagrade za ak.god. 2012./13.: Rektorova nagrada za pojedinaèni rad: Anna Kocsis: Odnos normativnog i deskriptivnog u arhitekturi: Van Eyckov strukturalizam i naturalistièka pogreška, mentor: izv.prof. dr.sc. K. Šerman Posebna rektorova nagrada: Boris Dundoviæ, Alen Žuniæ, Marko Mihaljeviæ, Ivo Žarko i Ivana Iviæ (AF), te Matea Brkiæ i Maja Subotiæ (Studij dizajna AF): za timski projekt knjižne edicije Arhitektonski dijalozi 21|21|21 Sveèana dodjela Rektorovih nagrada i otvorenje izložbe radova održano je 20.06.2013. u dvorani Auditorium Maximum na Fakultetu elektrotehnike i raèunarstva Sveuèilišta u Zagrebu, Unska 3, Zagreb. Dobitnici stipendije Sveuèilišta u Zagrebu za ak. god. 2012./13.:  Ana Rukavina i Ivan Križiæ Dobitnici novèane potpore iz Fonda za stipendiranje darovitih studenata za ak.god. 2012./13.  Nataša Njegovanoviæ i Renato Pajdek Sveèana podjela održana u auli rektorata 14.02. 2013. Studentski natjeèaj za izradu majica AF HOODY, ožujak-svibanj 2013. 1. nagrada: Zvonimir Prusina, Petar Novak 2. nagrada: Filip Romiæ, Krešimir Romiæ, Matija Romiæ 3. nagrada: Paula Anðeliæ, Julijana Boèkaj 4. nagrada: Anta Buèeviæ, Andrej Ðukiæ Ocjenjivaèki sud: Renata Waldgoni, Pavla Šimetin, Luka Borèiæ, Damir Braliæ, Siniša Justiæ, Luka Korlaet i Ivan Haiman

408

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[46] 21[2013]

IZLOŽBE • Izložbe radova nastavnika  47. Zagrebaèki salon: arhitektura i urbanizam 2009.-2012., Gliptoteka HAZU, Zagreb, studeni-prosinac 2012.: T. Hrastar u autorskoj suradnji sa Studiom BF: Idejno urbanistièko rješenje Gradske rive u Puli D. Juraèiæ, J. Skorup Juraèiæ, D. Andriæ: Prijedlog razumnog naèina izgradnje turizma, 2008.-2012. H. Paver Njiriæ: Sv. Duh 5-6, Zagreb P. Šimetin, I. Tutek, I. Duboveèak, I. Simonoviæ Majcan: Idejno urb.-arh. rješenje trga Poljana, Šibenik, 2011. P. Šimetin, I. Tutek, I. Duboveèak, T. Požar Holjevac: Idejno urb.-arh. rješenje revitalizacije središnjeg dijela povijesne cjeline „Zvijezde”, Karlovac, 2009. P. Šimetin, I. Tutek: Prostorno i likovno oblikovanje izložbe: Vrijeme Bogišiæeva odlaska i povratka - muzeološki aspekt kulture sjeæanja, Knežev dvor u Cavtatu, 2012.  Godišnja izložba realizacija, UHA Zagreb, prosinac 2012.: H. Paver Njiriæ: Sv. Duh 5-6, Zagreb P. Šimetin, I. Tutek: Prostorno i likovno oblikovanje izložbe: Vrijeme Bogišiæeva odlaska i povratka - muzeološki aspekt kulture sjeæanja, Knežev dvor u Cavtatu, 2012. Lj. Mišèeviæ:  „Energetski gotovo nulta arhitektura”, Galerija Modulor za arhitekturu i dizajn, Centar za kulturu Trešnjevka, Zagreb, 14.-29.03.2013. M. Roth-Èerina:  Izložba projekata, AF, izložbena dvorana / diplomska crtaonica, ožujak 2013. • Izložbe nagraðenih natjeèajnih radova

Z. Barišiæ Mareniæ, K. Šmit, Z. Grosek, N. Ivaniševiæ: Idejno urb.-arh. rješenje sklopa Radeljeviæ Libertas u Dubrovniku, V. nagrada, izloženo u prostoru Luža, Stradun, Dubrovnik, 29.10.-5.11.2013. i u Udruženju hrvatskih arhitekata, Trg bana Jelaèiæa 3, Zagreb, 15.-20.11.2013. • Sudjelovanje na meðunarodnim izložbama

H. Paver Njiriæ:  „Kontinuitet modernosti, fragmenti hrvatske arhitekture od modernizma do 2010.”, izložba 100 izabranih projekata - pregled razvoja hrvatske arhitekture, postav izložbe: A. Stiller, V. Grimmer, T. Glažar, M. Mrduljaš i A. Rusan, KIC „Budo Tomoviæ”, Podgorica, 12.-24.12.2012. • Oblikovanje izložaba i muzejskih postava

I. Tutek:  glavni projekt rekonstrukcije i ureðenja zbirke: Život i djelo Baltazara Bogišiæa, HAZU, Rodna kuæa B. Bogišiæa, Cavtat „Prostori su-djelovanja - 20 godina planiranja Zadarske županije”  izložba povodom 20 godina Zavoda za prostorno ureðenje u Zadarskoj županiji, Kneževa palaèa, Zadar, 18.04.2013., autori: M. Mrduljaš, A. Sevšek, D. Gamulin Gamba; konzultanti: N. Kozuliæ, V. Mattioni; autorska suradnja: M. Èavloviæ, P. Kozina; dizajnerska suradnja: K. Eljuga Žižiæ • Izložbe studentskih radova

Izložba studentskih radova 11. Meðunarodne radionice arhitekture fortifikacija, Èamèarnica, Brijuni, naslov rada: „Urbanistièka studija ureðenja lokacije Pisak na Malom Brijunu”

Studenti s AF: Ivana Šajn, Korina Barišiæ, Ela Prižmiæ; voditeljica radionice: Zofia Mavar, voditelj s AF: Ivan Mlinar  znanstveni skup „Dijalozi s baštinom 2013”, Filozofski fakultet Sveuèilišta u Rijeci, Rijeka, 17. 04.2013. organizatori: Hrvatski nacionalni odbor ICOMOS-a i Filozofski fakultet Sveuèilišta u Rijeci  Brijuni, 03.-10.09.2013., organizatori: Ministarstvo kulture i Javna ustanova Nacionalni park Brijuni, pokrovitelj: Nacionalni odbor ICOMOS-a Izložba studentskih natjeèajnih radova projekta izrade majica AF HOODY organizator: SZAF, 3. kat, AF, 20.05.2013. Kabinet za Arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju graðenja Kolegij Tehnièki studio, voditelj: Zoran Veršiæ  „Polivalentni paviljon, višenamjenski centar za kulturu Travno”, izložba studentskih radova IV. sem., ak.god. 2012./13., nastavnièki hodnik 2. kata AF, lipanj-rujan 2013. Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Kolegij Planiranje grada, voditelj: Jesenko Horvat  „Zapadni prilaz središtu Zagreba: planiranje poteza uz željeznièku prugu” i „Kustošija, Gajnice, Vrapèe, Podsused: studija revitalizacije, rekonstrukcije i nove gradnje”, izložba studentskih radova VI. sem., ak. god. 2011./12., izložbeni prostor 3. kata AF, 20.03.-02.05.2013., organizacija i postav izložbe: Z. Barišiæ Mareniæ Kabinet za stambene zgrade Voditelj: Ljubomir Mišèeviæ  izložba studentskih radova Radionice arhitektonskog projektiranja 1 i proglašenje nagrade „Zdenko Strižiæ” po izboru akademika prof.emeritusa Branka Kincla, 3. kat, AF, 01.02.2013.  izložba studentskih radova Studija 1 i proglašenje „Kuæe godine” po izboru prof.emeritusa dr.sc. Nikole Filipoviæa, 3. kat, AF, 29.01.2013. H. Paver Njiriæ:  „Outside | Inside”, izložba studentskih radova KTH Stockholm, Hostel Golly Bossy, Split, 26.10.11.11.2012. • Promocija struke

17. smotra Sveuèilišta u Zagrebu, Studentski centar Sveuèilišta u Zagrebu, Savska 25, 15.-17.11. 2012. Sportska udruga Arhitektonskog fakulteta  3. revijalna košarkaška utakmica studenata i profesora AF (58:36) M. Hržiæ: kratko predavanje „U Ciboni o Ciboni”, košarkaški centar Dražen Petroviæ, 18.12.2012.

MEÐUNARODNA SURADNJA • Gostovanja nastavnika

Tomas Molnar, Pollack Mihaly Faculty of Engineering and Information Technology, Peè  javno predavanje „Pedestrian crossing dry dock and 2010 chairs”, 422, AF, 23.05.2013. prof.dr. Luèka Ažman Momirski, Sveuèilište u Ljubljani i prof. Marco Venturi, Sveuèilište u Veneciji  javno predavanje „Urbanism of the Change”, Velika dvorana AF, 11.04.2013.  izložba „Ažman Venturi 2005-2010”, najnoviji inovativni projekti dvoje arhitekata, profesorice Luèke Ažman Momirski i profesora Marca Venturija sa Sveuèilišta u Ljubljani i Veneciji, izložbeni prostor Aula AF, 11.-25.04.2013.

Ivana Diminiæ, LEED Green Assoc., Turner Construction Co., Boston  javno predavanje „Uvod u Building Information Modeling (BIM) - Integracijski proces u projektiranju i graðenju”, 221, AF, 04.01.2013. Horst Hoertner, direktor Ars Electronica Futurelaba, Linz  javno predavanje „Infrastructure of the Futurelab”, 317, AF, 22.02.2013. mr.sc. Antonio Pušiæ, poznatiji kao Rambo Amadeus, struènjak za energetsku uèinkovitost i angažirani promotor zaštite okoliša  javno predavanje „Od peæine do nebodera pa opet do peæine. Izazovi bliske buduænosti.”, organizator: DAZ uz podršku AF, Velika predavaonica, AF, 01.02. 2013. prof. dr.sc. Fred Travis, SAD, ravnatelj Centra za istraživanje mozga, svijesti i kognicije, profesor i dekan poslijediplomskog studija na Sveuèilištu MUM, Iowa, SAD  javno predavanje „Funkcioniranje mozga, meditacija i viša stanja svijesti”, 317, AF, 22.03.2013. • Meðunarodne razmjene i projekti

Meðunarodna suradnja Arhitektonskog fakulteta u okviru europskog programa Erasmus16 Ured za meðunarodnu suradnju AF: M. Šimuniæ Buršiæ, ECTS koordinatorica AF, L. Korlaet, Erasmus koordinator za studentsku mobilnost, M. Smokvina i V. Šarèeviæ Bilateralni Erasmus sporazumi s 11 europskih sveuèilišta: Technische Universität Carolo-Wilhelmina zu Braunschweig / Tehnièko Sveuèilište Carolo-Wilhelmina, Braunschweig, Njemaèka Technische Universität München / Tehnièko Sveuèilište München, Njemaèka Technische Universität Graz / Tehnièko Sveuèilište Graz, Austrija Vysoké Ucení Technické v Brne / Tehnièko Sveuèilište Brno, Èeška Republika Università degli Studi „G. d’Annunzio”, Chieti / Sveuèilište „G. d’Annunzio”, Chieti, Italija Politecnico di Milano / Tehnièko Sveuèilište Milano, Italija Univerza v Ljubljani / Sveuèilište u Ljubljani, Slovenija Universidad Politécnica de Madrid / Tehnièko Sveuèilište Madrid, Španjolska Ecole Nationale Supérieure d’Architecture de Paris la Villette / Arhitektonski fakultet, Paris - La Villette, Francuska Universitet Po Architectura, Stroitelstvo i Geodesia, Sofija / Tehnièko Sveuèilište Sofija, Bugarska Szent István Egyetem, Budapest / Sveuèilište Szent István, Budimpešta, Maðarska akademska mobilnost nastavnika:  Sveuèilište Politecnico di Milano: predavanja su održale D. Vulin i M. Šimuniæ Buršiæ  AF: sudjelovanje u radu ljetne škole Radionica arhitekture Široki Brijeg L. Ažman Momirski (Sveuèilište u Ljubljani) akademska mobilnost studenata:  studenti sa stranih sveuèilišta su prvi put u okviru programa Erasmus studirali jedan semestar na AF: Sara Blonda, Silvia Giannuzzi, Mariangela Capozio, Maila di Simone (s Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta ‘G. d’Annunzio’ u Chietiju/Pescari, Italija) i Pavle Marèiæ s Arhitektonskog fakulteta Tehnièkog Sveuèilišta u Grazu, Austrija.  dvanaest studenata AF studiralo je po semestar ili dva na stranim sveuèilištima: Iva Pauzar, Dora Perkoviæ, Jelena Prokop i Paula Štefan (Milano), Ana Grguraè, Lovro Prpiæ i Maja Roiæ (München), Tatjana Cafuk, Ida Ister i Kristina Škrokov (Ljubljana), Boris Dundoviæ (Budimpešta) i Saša Vlajo (Nicosia).

Kronika | Chronicle

 dvanaest studenata AF obavlja praksu u inozemstvu: Ana Buriæ (Cannatà e Fernandes, Porto), Sandra Dvoršèak (Plankreis, München), Anna Kocsis (Toni Girons, Barcelona), Bojana Komšo (Nickl und Partner, München), Jere Kuzmaniæ (Cie., Rotterdam), Ana Lisonek (Cie., Rotterdam), Dora Lonèariæ (Anne Holtrop, Amsterdam), Mateja Markešiæ (Bad, Innsbruck), Marija Medoš (Design international, London), Mario Novak (Daneshgar, Beè), Borna Pavièiæ (JDS, Bruxelles), Lana Petrak (ZZDP, Amsterdam), Monika Prinèiæ (Delugan Meissl, Beè), Karla Sršen (Transform, Aarhus), Bruna Stipanièiæ (Dominique Perrault, Pariz), Natalija Šarlija (OFIS, Ljubljana), Cvijeta Franka Šariæ (Arriola & Fiol, Barcelona), Monika Tomiæ (Kuehn Malvezzi, Berlin), Petra Viskoviæ (Design international, London). M. Šimuniæ Buršiæ:  predavanje „Strutture storiche in Croazia” u okviru europskog programa Erasmus na sveuèilištu Politecnico di Milano i sudjelovanje u drugim nastavnim aktivnostima Arhitektonskog fakulteta toga sveuèilišta (predavanja, seminari, završne prezentacije studenata), Milano, 10.-14.06.2013. K. Marasoviæ: Mentorstvo na struènom usavršavanju mladih struènjaka:  Lloyd Milton Perry (krajobrazni arhitekt), Dokumentiranje postojeæeg stanja korištenja poslovnog i stambenog prostora u povijesnoj jezgri Splita, University of Georgia, SAD, 2012.  Ann Nguyen (krajobrazni arhitekt), Dokumentiranje postojeæeg stanja korištenja poslovnog i stambenog prostora u povijesnoj jezgri Splita, University of Georgia, SAD, 2012. H. Paver Njiriæ:  predavanje „Landscape”, Radionica Sveuèilišta Northeastern iz Bostona i Lisabonskog sveuèilišta, Zadar, 13.-18.11.2012.  gost-kritièar „Final Crit Basic design studio”, KTH - Royal Institute of Technology, School of Architecture, Stockholm, 15.-18.05.2013.

1 Kronika je ostvarena na temelju skupljenih podataka mjerodavnih osoba, zapisnika Fakultetskog vijeæa i ankete nastavnika. Podaci koji nedostaju nisu predani uredništvu. 2 Podaci: Lj. Loina-Hohnjec 3 Podaci: S. Kustiæ 4 Podaci: Lj. Loina-Hohnjec 5 Podaci: S. Bušiæ (Studij dizajna), N. Šerbula (AF) 6 Podaci: N. Šerbula, Lj. Hohnjec i I. Muraj 7 Podaci: V. Krajnoviæ 8 Podaci: I. Muraj i izvještaji voditelja 9 Podaci: P. Šimetin 10 Podaci: M. Roth-Èerina 11 Podaci: N. Mlinar 12 Podaci: J. Horvat 13 Podaci: Z. Veršiæ 14 Podaci: A. Braun 15 Podaci: K. Marasoviæ 16 Podaci: M. Šimuniæ Buršiæ i L. Korlaet

21[2013] 2[46]

• Struèna putovanja u inozemstvo

H. Paver Njiriæ:  Resilient Coastal Leisure Environments Symposium, Northeastern University, Boston, 13.-14. 03.2013. M. Smode Cvitanoviæ, M. Smokvina:  sudjelovanje na 19. Wiener Architektur Kongress: Sowjetmoderne 1955-1991, Beè, 24-25.11. 2012.  studijsko putovanje u Etiopiju, 07.-18.05.2013.

JAVNA DJELATNOST I FUNKCIJE NASTAVNIKA IZVAN FAKULTETA • Sudjelovanje na drugim fakultetima

Sveuèilišta u Zagrebu Preddiplomski studij Šumarski fakultet M. Obad Šæitaroci: kolegij „Povijest perivojne arhitekture”, 1. godina, I. sem., smjer „Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša” (novi program), satnica 15+30; nastavu izvode: M. Obad Šæitaraoci, D. Krajnik, V. Ivankoviæ, T. Oberman i M. Rukavina I. Mlinar: kolegij „Uvod u urbanizam”, 1. godina, II. sem., smjer „Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša”, satnica 15+15 S. Justiæ: kolegij „Kultura vizualne misli”, 1. godina, II. sem., smjer „Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša”, satnica 0+30; nastavu izvode: S. Justiæ, I. Tutek, A.M. Bakiæ, R. Pavloviæ Diplomski studij B. Baletiæ: kolegij „Raèunalno oblikovanje parkovnih prostora”, 1. godina I. sem, smjer „Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša”, satnica: 15+30, 1 dan terena; nastavu izvode: B. Baletiæ, R. Vdoviæ Agronomski fakultet R. Waldgoni: kolegij „Crtanje II”, 1. godina, II. sem., smjer „Krajobrazna arhitektura”, satnica 0+30; nastavu izvode: R. Waldgoni, I. Tutek, A.M. Bakiæ

PROSTOR

409

• Sudjelovanje na drugim fakultetima H. Paver Njiriæ:  Affiliated Professor, KTH - Royal Institute of Technology, School of Architecture, Stockholm • Èlanstva nastavnika A. Braun:  èlan struènog povjerenstva Ministarstva kulture za utvrðivanje uvjeta za obavljenje poslova na zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara  savjetnik njemaèkog veleposlanstva u Zagrebu za pitanja zaštite i obnove graditeljskog naslijeða K. Marasoviæ:  èlanica Odbora za dodjelu nagrade Vicko Andriæ 2012. Ministarstva kulture RH M. Obad Šæitaroci:  èlan uredništva znanstvenog èasopisa Ybl Journal of Built Environment, Ybl Miklós Faculty of Architecture and Civil Engineering, Szent István University, Budimpešta H. Paver Njiriæ:  èlanica struènog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta za umjetnièko-nastavno zvanje Nacionalnog vijeæa za znanost RH, Matièni odbor za umjetnièko podruèje - polja kazališne umjetnosti (scenske i medijske umjetnosti), filmske umjetnosti (filmske, elektronièke i medijske umjetnosti pokretnih slika), glazbene umjetnosti, likovne umjetnosti, primijenjenje umjetnosti, plesna umjetnost i umjetnost pokreta, dizajn i književnost, svibanj 2013. S. Pegan:  èlan Savjeta prostornog ureðenja Republike Hrvatske (2012.-2015., drugi mandat)  èlan Odbora za urbanizam HKA (od 2011. do lipnja 2013.) M. Roth-Èerina:  voditeljica programa Arhitektura i djeca u sklopu Odbora za meðunarodnu suradnju Hrvatske komore arhitekata

Doktorske disertacije Doctoral Dissertations Magistarski radovi Master’s Theses

Doktorske disertacije Doctoral Dissertations Borislav Puljiæ Silvio Bašiæ

[19.12.2012.] [28.3.2013.]

Magistarski radovi Master’s Theses Ksenija Petriæ Igor Gojnik

Sažetci doktorskih disertacija i magistarskih radova obranjenih na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu u akad. god. 2012./13.

Summaries of doctoral dissertations and master’s theses defended at the Faculty of Architecture, University of Zagreb in acad. year 2012/13.

[22.11.2012.] [18.12.2012.]

Doktorske disertacije | Doctoral Dissertations

21[2013] 2[46]

PROSTOR

413

Borislav Puljiæ

Urbana struktura Mostara u razdoblju osmanske vladavine (15.-19. stoljeæe) Doktorska disertacija [sažetak]

Urban Structure of Mostar in the Period of Ottoman Rule (15th-19th century) Doctoral Dissertation [Summary] This dissertation explores the town structure of Mostar during the Ottoman Empire rule, between 15th and 19th Century. The goal is to spatially prove the development of the city and some of its distinct characteristics. The city did not develop by concentric homogenous expansion from the center - èaršija - to the periphery, but by scattered construction of mahalas - city neighborhoods, which were distant from each other and from the center. Over time, empty spaces between the exiting mahalas were filled by building new ones. The city did not expand by expansion of mahalas, number of inhabitants or houses, but by construction of new mahalas. Using demographic-historic analysis, an approximate number of city inhabitants and number of inhabitants of each mahala are determined. Relative consistency in the number of inhabitants of a mahala is proven, and based on that the consistency in the number of houses of a mahala, i.e. its physical size throughout the entire period of the Ottoman Empire rule. By exploring class, ethnic and social structure of Mostar, it is proven that the general principle according to which the inhabitants of cities in the Muslim world were divided based on ethnicity, except in the very beginning of city’s development, is not visible in this case. Mostar Christians lived in all city mahalas and during the entire Ottoman rule. Mostar mahalas are not homogenous according to class and social status meaning they are inhabited by social groups of different classes and characteristics. In addition, public structures as important elements influencing the formation of the physical structure have been researched, especially those less explored so far: military-fortification buildings, cemeteries and roads. The physical structure of an Ottoman city consists of a parcel and a house, a street, a mahala and a èaršija (market place). Parcel and house are typologically classified and their changes over time determined. Structure of Mostar streets is determined, where and when they were constructed, and their development and networks. Through extensive research of archives, all Mostar mahalas are identified and located and based on the scientific defini-

tion of a mahala, their numbers, names, borders and time of construction are determined. All findings on each mahala are presented in the Catalogue of Mostar Mahalas. As a result of this work all distinct characteristics of Mostar mahalas and their town-planning indicators are determined for which it was necessary to develop a zoning map. Hypothesis that Mostar mahalas are distinct independent housing zones is proven. Town contents and town form of a èaršija are explored. Important elements of town form and town content of a city from the Ottoman rule are determined using the example of Mostar. By analyzing the city’s ground-plan, specific typological characteristics of the physical structure of Mostar are determined based on previously analyzed elements of building structures, road networks, open and unutilized areas and analyses of the usage of land. Specific periods of Mostar’s town development are determined and presented in further text. This is done based on clear turning points in the increase of utilized land through city expansion, mobility of inhabitants and timeframe of public buildings construction. Therefore, the determined periods are: medieval-pre-Ottoman period (1440-1506), early Ottoman period (beginning to mid 16th Century), Ottoman town-development period (mid 16th Century to the thirties of the 17th Century), stagnation period (1630 to mid 19th Century) and the period of changes (18501878). Ottoman social model and local natural conditions directly determined the elements of Mostar town structure. This is proven by the analyses of necessary and limited number of required elements of geomorphologic structures and structures of the feudal society (landowner feudalism, military-government system, local self-government, way of utilizing land and its ownership, Islam and Islamic code) economic structures of that time and technical-technological achievements. Along with the confirmation of the posed hypotheses, the text concludes with guidelines and directions for future research. [Translated by Jasenka Kragulj]

Autor: Borislav Puljiæ, dipl.ing.arh. [1959., Mostar] Ecoplan d.o.o. Mostar Mentor: doc. dr.sc. Zlatko Karaè Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam Znanstvene grane: Povijest i teorija arhitekture i zaštita grad. naslijeða, Urbanizam i prostorno planiranje Podatci o disertaciji: 303 stranice, 91 slika, 15 tablica, 759 bilješki, 209 bibl. jedinica, 1 internetski izvor Proceduralni podatci: Prijava teme: srpanj 2011. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora 1: - imenovano: 453. sjednica F.V., 4.10.2011. prof. dr.sc. Vladimir Bedenko doc. dr.sc. Zlatko Karaè dr.sc. Snješka Kneževiæ Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora 2: - imenovano: 456. sjednica F.V., 17.1.2012. prof. dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ doc. dr.sc. Zlatko Karaè dr.sc. Snješka Kneževiæ Prihvat teme, imenovanje mentora: 457. sjednica F.V., 7.2.2012. Odluka Senata: 14. sjednica Senata, 12.7.2012. Izvješæe mentora: 457. sjednica F.V., 7.2.2012. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 464. sjednica F.V., 9.10.2012. doc. dr.sc. Damir Krajnik doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ dr.sc. Snješka Kneževiæ Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 466. sjednica F.V., 11.12.2012. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 19.12.2012. Promocija: 30.6.2013.

 Uspostavivši metodologiju za istraživanje, autor je definirao fizièku strukturu Mostara za osmanske vladavine od 15. do 19. stoljeæa, utvrdio karakteristièna razdoblja u genezi urbane strukture, istražio sve urbanistièke pokazatelje i kategorizirao mostarske mahale u to doba. Nadalje, autor je istražio urbanu strukturu grada na ogranièenom broju elemenata društvene strukture koja je utjecala na stvaranje specifiène urbane forme i urbanih sadržaja.

414

PROSTOR

Doktorske disertacije | Doctoral Dissertations

2[46] 21[2013]

Silvio Bašiæ

Urbanistièki standardi planiranja novih stambenih naselja Doktorska disertacija [sažetak]

Urban Planning Parameters for New Residential Areas Doctoral Dissertation [Summary]

In this doctoral thesis is presented a critical analysis, comparison and evaluation of the urban planning parameters of the previous period with current urban planning parameters (1962nd-1991st / 2012nd year). The aim of this research was to determine to what extent current urban planning parameters suits to the requirements and needs of the urban planning today. All segments of the research are defined by characteristic planning phases of the city`s development, in order to check or to confirm the variability of the needs which furthermore results in adjustment or changing of the settings in the urban planning. Urban planning parameters represent the values that determine the character of all the elements of the built environment, in order to ensure its usability and pleasant stay for residents. Housing as a task of urban planning is a very vivid area within which there were a series of events that changed the attitude towards the problem of housing during the 20th century. These changes refer to rethink not only the apartment as the basic urban unit, but also urban concept of new housing developments. The research begins with analyses of urban planning parameters, namely: their definitions, their basic characteristics and the factors that influence on the development of standards in the process of urban planning at the general level. These analyses were used as the base for proposed systematization of the urban parameters in which they are classified according to the domain of the application (objective). Furthermore proposed systematization of the urban planning parameters was used as the framework for the research that followed. Brief historical development of urban planning parameters throughout history was presented in compendium manner. The development of the urban planning parameters in Croatia was more detailed presented. Analyze starts with presentation of the characteristics of different periods which are defined by characteristics of the sociohistorical period and finishes with a comparative analysis.

A critical analysis and evaluation of the urban planning parameters of the previous period (1962th-1991st years) and current urban planning parameters was performed in the fifth chapter. As a result there were proposed new values of the urban planning parameters and/ or models of their use in the planning and evaluation. These values, listed in the proposal of guidelines, were tested on selected examples of urban settlements in Zagreb. Conducted research was base for the conclusions from which the following stand out: Historical overview of urban planning parameters demonstrates their continuous development and customization to new knowledge and needs, within the changing socio-political conditions. Analysis of the urban planning parameters of the prior period reflects the apparent synergy between the stated public interest to provide quality housing, which is reflected in the housing policies, but also in the way how is physical planning system set, which is lacking today. Thesis that the existing urban planning parameters are solely determined by the physical structure of the village was not confirmed. Thesis, that the existing urban planning parameters do not fully satisfy the needs of planners considering a change in lifestyle, living standards and the requirements of sustainable development, and that urban planning parameters require continuous evaluation of appropriate changes of the modern city, were confirmed. Urban planning parameters cannot be entirely uniform for all situations and types of planning tasks, but it is necessary to determine the categories, their main common settings and then to make adjustment according the specific requirements of certain Croatian area in which this research and its results can be considered as a starting point for the drafting of the proposals of guidelines of the new urban planning parameters in which the new values for the urban parameters and/or the areas of future researches and study, at all levels, are proposed. [Translated by Silvio Bašiæ]

Autor: Silvio Bašiæ, dipl.ing.arh. [1965., Zagreb] Sveuèilište u Zagrebu, Graðevinski fakultet Mentor: prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam Znanstvena grana: Urbanizam i prostorno planiranje Podatci o disertaciji: 238 stranica, 22 stranice priloga, 45 slika, 64 tablice, 399 bilješki, 151 bibl. jedinica, 24 internetskih izvora Proceduralni podatci: Prijava teme: ožujak 2011. Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 447. sjednica F.V., 15.3.2011. prof. dr.sc. Jesenko Horvat prof. dr.sc. Goran Poljanec prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Prihvat teme, imenovanje mentora: 454. sjednica F.V., 8.11.2011. Odluka Senata: 7. sjednica Senata, 14.02.2012. Izvješæe mentora: 468. sjednica F.V., 5.2.2013. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 468. sjednica F.V., 5.2.2013. prof. dr.sc. Jesenko Horvat izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ prof. dr.sc. Siniša Masteliæ Iviæ Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 469. sjednica F.V., 5.3.2013. prof. dr.sc. Sreèko Pegan izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ prof. dr.sc. Siniša Masteliæ Iviæ Obrana: 28.3.2013. Promocija: 22.9.2013.

 U disertaciji su istraženi urbanistièki standardi planiranja novih stambenih naselja za razdoblje 1962.2012. godine, prikazan je njihov povijesni razvoj te je na temelju predložene sistematizacije izvršena analiza i vrjednovanje urbanistièkih standarda primjenjivanih u prethodnom razdoblju (1962.-1991.) i njihovih recentnih vrijednosti. Rezultati istraživanja polazišta su za izradu prijedloga novih vrijednosti i/ili novih urbanistièkih standarda, odnosno podruèja buduæih istraživanja.

Magistarski radovi | Master’s Theses

21[2013] 2[46]

PROSTOR

415

Ksenija Petriæ

Pejsažna i prostorno-organizacijska obilježja tradicijskih naselja na podruèju Nacionalnog parka Plitvièka jezera Magistarski rad [sažetak]

Landscape and Spatial Characteristics of the Traditional Settlements of the Plitvice Lakes National Park Pre-Bologna Master’s Thesis [Summary] This thesis explores the landscape and spatial characteristics of the traditional settlements pertaining to the Plitvice Lakes National Park, determining their types and evaluating their present state, with respect to the special status of the area. The research is based on the fact that the rural area, constituting an integral part of the spatial identity and overall values of the Park, has been exposed to major changes representing one of the most significant problems concerning their protection and spatial planning. As a basic means of systematisation, identification, documentation, and evaluation of the factors relevant to the observed characteristics of the settlements, a methodological pattern based upon the conservation approach has been devised. It was by the model of inventory recording, analysis, and evaluation that twenty traditional settlements have been catalogued and studied within a wide spatial zone where natural and cultural-anthropogenic landscape have been utilised. By subdividing the characteristics into three major groups: natural, cultural-historical-anthropogenic, as well as visual-aesthetic, the model has been employed to thoroughly analyse the relevant factors obtained by field research, continuous year-long observation of the changes in space, studying the available literature, archive sources, technical documentation, as well as chronological comparison of the selected cartographic sources. Spatial, historical, landscape and urban planning analyses have been graphically interpreted on three schematised layouts. A complex system of evaluating the observed characteristics has been established and adapted to the area of natural values. The results of the research are both theoretical and pragmatic in nature. By comparing the landscape, spatial, and organisational characteristics of the settlements divided into six groups: natural features of landscape and location, historical and developmental characteristics, land cultivation and space utilisation, typological features of the settlements, architectural and aesthetic-visual properties, areas of typical landscape patterns of traditional settlements have been identi-

fied and determined. The settlements pertain to three major types: those located in Karst fields typical of the Lika region, those located in the clearings, to be found in the central area of the National Park, as well as the ones lying along the watercourses, distinguished by their specific settings. The research results have also shown a specific combination of values, influences upon the landscape and the problem chart of each settlement which should be individually viewed and studied in the process of further reconstruction and planning. Conservation approach to the evaluation, protection, and presentation of the Park as a traditional and historical territory, featuring a specific relationship between man and nature, has been utilised. By observing the spatial organisation, analysing the impact of new development, and the trends resulting from the status of the protected area, a process of extremely pronounced contrasts has been noticed: depopulation, neglect of the rural area and all its historical and traditional identity elements, confronted with a pressure exerted by new construction in tourist areas located along the major thoroughfares. The proposed methodological pattern may be considered as a contribution towards the analytical metod of processing of traditional settlements. The results obtained by determining the settlement types in the area of the Plitivice Lakes National Park may be regarded as a contribution towards the study of the landscape pattern and the types of Croatian mountainous settlements and could be applied in elaborating a landscape basis of Croatia. The conclusion of this master thesis seems to emphasise a continuous crisis of maintenance and reconstruction of traditional settlements and cultural landscape. Nevertheless, it could be deduced that within the area numerous components of the material cultural heritage have been preserved, which is why a conservation approach to the traditional settlements in their historical, landscape, spatial, and organisational reconstruction would appear to be indispensable. [Translated by Željka Zanchi]

Autorica: Ksenija Petriæ, dipl.ing.arh. [1956., Split] Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Zagrebu Mentor: prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam Znanstvene grane: Urbanizam i prostorno planiranje, Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Podatci o magistarskom radu: 365 stranica, 140 slika, 7 tablica, 91 kartogram, 67 autorskih shematograma, 85 bilješki, 125 bibl. jedinica, 9 internetskih izvora Proceduralni podatci: Prijava teme: listopad 2011. Prihvat teme, imenovanje mentora: - 454. sjednica F.V., 8.11.2011. Izvješæe mentora: 463. sjednica F.V., 11.9.2012. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 463. sjednica F.V., 11.9.2012. doc. dr.sc. Zlatko Karaè dr.sc. Jasenka Kranjèeviæ dr.sc. Vedran Ivankoviæ Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 465. sjednica F.V., 6.11.2012. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 22.11.2012.

 Rad analizira i vrjednuje pejsažna i prostorno organizacijska obilježja tradicijskih naselja na podruèju Nacionalnog parka Plitvièka jezera pomoæu postavljenog metodskog obrasca. Usporedbom èimbenika obilježja, podijeljenih u tri skupine: prirodna, kulturno-povijesna te vizualno-estetska, utvrðena su tri tipa naselja: u krškim poljima, na krèevinama i uz vodotoke. Rezultati vrjednovanja obilježja pokazali su kompleksnu kombinaciju vrijednosti svakog naselja, utjecaj na krajolik i problemsku kartu.

416

PROSTOR

Magistarski radovi | Master’s Theses

2[46] 21[2013]

Igor Gojnik

Dnevnosvjetlosni potencijal zagrebaèkog donjogradskog bloka Magistarski rad [sažetak]

Daylight Potential of Zagreb’s Downtown Housing Block Pre-Bologna Master’s Thesis [Summary]

The study analyzed the possibility of advanced daylight analytics in architectural heritage issues in the case of blocks of downtown Zagreb. Integral revitalization strategy for this area must be viewed from a different problem aspects such as determining the proper purpose, the possibility of upgrading and new construction, the use of space inside courtyards, troubleshooting active transport parking, infrastructural issues, issues of preservation of the structural parts of buildings, social issues and etc. Every aspect of these issues in turn needs to be done in the context of the fact that the buildings and urban complexes is in the protection status of an architectural heritage. The study suggests that daylight analysis should be included in revitalization strategy as separate design phase in the planning-designing process. Contemporary daylight analysis in architecture allows to estimate the daylight potential of existing buildings, and that on the basis of the data obtained provide guidelines for improving daylight characteristics of existing buildings and spaces and can affect the overall planning decisions. Daylight analysis in architecture last year is the subject of considerable architectural interest of experts, which is influenced by research which clearly demonstrated the interdependence of physiological and psychological health problems and insufficient exposure to daylight in buildings, as well as significantly increased interest in the issue of energy efficient buildings. While a decade ago daylight analysis has been limited almost exclusively to the determination of criterion ”daylight factor”, and the process was carried lengthy manual procedures, modern computer applications allows to design daylight conditions conducted in parallel with the overall architectural process. In addition to standard daylight analysis as in case of criterion ”daylight factor”, which proved to be too rough approximation of the actual lighting conditions, the planning and designing community today have at their disposal a number of methods and tools for conducting sophisticated daylight analysis by static or dynamic criteria.

The task of daylight analysis is not primarily in determining the exact illumination values but in determining the qualitative direction in the comparison of several possible scenarios for geometric solutions of the building or the application of a certain type of technical system for daylight control. Modern computer analysis allows fast and accurate implementation of the analysis for selected daylight scenarios. Conducting daylight analysis and decision of daylight strategy in the case of architectural heritage has many specific properties resulting from the protected status of the building and significantly limited possibility to intervene in the geometry of the building itself. Therefore there is necessary for very detailed daylight analysis of the current situation and analysis of any proposed measures to improve individual daylight parameter in the context of the problem of architectural heritage. Study carried out numerous daylight analysis for a selected downtown block, at the level of the entire block, including the inner courtyard area, for all facades orientation, as well as at the level of interior space of block units per floor with special reference to the attic space. This study demonstrates that there are significant differences in their existing daylight potential by floors, facades and inner courtyards. Given the identified and quantified indicators provided to the planning and project guidance on the type of problem that can improve the characteristics of the daylight quality of space as well as guidelines for the use of technical systems for daylight control. Separately, the guidelines are given that may be of interest to designers of broader revitalization strategy. This research shows usefulness of daylight analysis in dealing with the specific problem as in the case of a single block unit, the inner courtyard, whole block or downtown urban matrices as a whole. This research suggests introduction of daylight analysis in planning, architecture and revitalization process as standard procedure. [Translated by Igor Gojnik]

Autor: Igor Gojnik, dipl.ing.arh. [1971., Èakovec] vlastiti arhitektonski ured Vital d.o.o. Mentor: prof. dr.sc. Benedetto Tardozzi Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam Znanstvene grane: Urbanizam i prostorno planiranje, Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Podatci o magistarskom radu: 339 stranica, 9 poglavlja, 110 slika, 124 grafièka priloga, 47 tabela, 112 bilješki, 113 bibl. jedinica, 8 priloga Proceduralni podatci: Prijava teme: ožujak 2011. Prihvat teme, imenovanje mentora: - 447. sjednica F.V., 29.3.2011. Izvješæe mentora: 464. sjednica F.V., 9.10.2012. Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 446. sjednica F.V., 15.2.2011. doc. dr.sc. Zoran Veršiæ prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci prof. dr.sc. Zlatko Juriæ Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 466. sjednica F.V., 11.12.2012. doc. dr.sc. Zoran Veršiæ doc. dr.sc. Damir Krajnik prof. dr.sc. Zlatko Juriæ Obrana: 18.12.2012.

 Istraživanje analizira moguænost primjene suvremene dnevnosvjetlosne analitike na primjeru donjogradskih blokova grada Zagreba. Suvremena dnevnosvjetlosna analiza omoguæuje da se procijeni dnevnosvjetlosni potencijal zateèenog objekta te da se na osnovi dobivenih podataka daju smjernice koje osim za poboljšanje dnevnosvjetlosnih karakteristika postojeæih graðevina i prostora mogu utjecati i na opæe planersko-urbanistièke odluke. Kroz vrlo detaljne analize i kompjutorske proraèune u radu se daju planersko-projektantske smjernice prema tipu problema u svrhu poboljšanja dnevnosvjetlosnih osobitosti.

Recenzenti Reviewers Upute suradnicima Notes to Contributors CAIP kartice CAIP Cards

Recenzenti Reviewers Dr.sc. Dražen Arbutina Tehnièko veleuèilište u Zagrebu, Graditeljski odjel Prof. dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet V.pred. dr.sc. Silvio Bašiæ Sveuèilište u Zagrebu, Graðevinski fakultet Dr.sc. Josip Belamariæ Institut za povijest umjetnosti, Split Izv.prof. dr.sc. Ljerka Biondiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [m.]

Dr.sc. Ivo Kunst Institut za turizam, Zagreb Prof. dr.sc. Miljenko Lapaine Sveuèilište u Zagrebu, Geodetski fakultet Prof. dr.sc. Nenad Lipovac Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Izv.prof. dr.sc. Julija Lozzi-Barkoviæ Sveuèilište u Rijeci, Filozofski fakultet Doc. dr.sc. Katja Marasoviæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Prof. emerit. dr.sc. Tomislav Marasoviæ Sveuèilište u Splitu

Doc. dr.sc. Dragan Damjanoviæ Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet

Doc. dr.sc. Ivan Mlinar Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Dr.sc. Biserka Dumboviæ Bilušiæ Ministarstvo kulture, Zagreb

Prof. dr.sc. Sreèko Pegan Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Doc. dr.sc. Robert Plejiæ Sveuèilište u Splitu, Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije

Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Dr.sc. Katarina Horvat Levaj Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Reviewers of papers published in PROSTOR in Vol. 21 [2013], No. 1 [45] and 2 [46] (in alphabetic order)

Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Prof. dr.sc. Oleg Grgureviæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [m.]

Recenzenti èlanaka objavljenih u èasopisu PROSTOR u god. 21 [2013.], br. 1 [45] i 2 [46] (abecednim slijedom)

Prof. dr.sc. Rudolf Klein Szent István Egyetem, Budimpešta

Dr.sc. Tomislav Premerl Zagreb Dr.sc. Darja Radoviæ Maheèiæ Institut za povijest umjetnosti, Zagreb [vanj.sur.] Prof. dr.sc. Marta Sulyok-Selimbegoviæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [m.] Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Prof. dr.sc. Zlatko Juriæ Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet

Prof. dr.sc. Darovan Tušek Sveuèilište u Splitu, Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije

Prof. dr.sc. Sonja Jurkoviæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [m.]

Prof. dr.sc. Andrej Uchytil Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Dr.sc. Darko Kahle Zagreb

Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet - Studij dizajna

Doc. dr.sc. Zlatko Karaè Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Dr.sc. Andrej Žmegaè Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

S obzirom na bitno smanjen priljev financijskih sredstava iz svih izvora na koje se èasopis oslanjao u dosadašnjem izlaženju (proraèunske potpore, izdvajanja Fakulteta, vlastiti prihodi), Uredništvo je - kako bi se osiguralo daljnje redovito izlaženje i održala dosegnuta razina kvalitete PROSTORA - odluèilo za znanstvene priloge primljene nakon 1. sijeènja 2013. uvesti nužnu financijsku participaciju autora. Podatci i upute za uplatu, kao i nova procedura koju æemo primjenjivati prilikom prijama rukopisa, nalaze se na web stranici èasopisa. Nadamo se razumijevanju cijenjenih suradnika. Uredništvo

Due to large cuts in funding from all sources, the editorial board has decided to introduce a financial support from the authors for all papers submitted after 1st January 2013. in order to be able to continue regular publication and maintain the achieved quality of the journal PROSTOR. Further information and payment instructions including information about the new procedure for manuscript submission can be found on the journal’s web site. We sincerely hope for your understanding and support. Editorial board

UPUTE SURADNICIMA Opæa i koncepcijska profilacija èasopisa PROSTOR, otisnuta uz impresum, sastavni je dio Uputa suradnicima. Molimo suradnike da poštuju sljedeæe upute:

Priprema i predaja rukopisa • Uredništvo prima iskljuèivo neobjavljene rukopise na hrvatskom ili engleskom jeziku. • Rukopis (tekst èlanka s ilustracijama) dostavlja se Uredništvu u papirnatom i elektronièkom obliku (CD ili e-mail).

Svi radovi podliježu anonimnom recenzentskom postupku. •

Sve ostale opise (oznake znanstvenog podruèja, UDK oznake, datume prijama i prihvaæanja èlanka, dvojeziène elemente itd.) unosi Uredništvo. •

Autor dostavlja Uredništvu tri primjerka svoga èlanka u papirnatom obliku:  za Uredništvo: jedan (s autorovim potpisom) s naslovnicom 1. i biografijom autora na kraju;  za recenzente: dva istovjetna s naslovnicom 2. te bez biografije autora i bilo kakvih autorskih oznaka. •

•

U digitalnom se obliku na jednom CD-u predaju:  cjelovit tekst èlanka u jednom .doc fileu (MS Word);

 ilustracije: svaka spremljena kao zaseban file (skenirane s minimalnom rezolucijom od 300 dpi u nekom od sljedeæih formata: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); fileovi trebaju biti imenovani kratko (Sl. 1.; Sl. 2.; Tabl. I.). • Rukopisi se dostavljaju preporuèenom poštom ili se mogu osobno predati Uredništvu. • Na autorov zahtjev pismeno æe se potvrditi prijam rukopisa. • Rukopisi i CD-i ne vraæaju se.

Recenzije • Za sve znanstvene priloge Uredništvo osigurava najmanje dvije neovisne recenzije, pri èemu su autorima recenzenti nepoznati, a isto su tako recenzentima nepoznati autori èlanka. • Konaènu odluku o kategorizaciji rada donosi Uredništvo uzimajuæi u obzir mišljenja recenzenata. • Objavit æe se svi pozitivno recenzirani i na sastanku Uredništva prihvaæeni èlanci, a redoslijed objave Uredništvo utvrðuje prema sadržajnim i koncepcijskim kriterijima svakoga pojedinog broja. • Uredništvo æe autora obavijestiti o provedenom recenzentskom postupku, utvrðenoj kategoriji èlanka i eventualnim dopunama ili ispravkama koje je autor obvezan provesti prije konaènoga prihvaæanja èlanka za tisak.

• Autor je obvezan postupiti prema primjedbama recenzenata i ispravljeni tekst dostaviti u roku od 30 dana, ponovno u istom obliku kao i prilikom prve predaje (1+2 papirnata primjerka i CD). • Ukoliko autor ne doradi èlanak u roku od 30 dana, èlanak se odbija za tisak. Prepravljeni èlanak može se ponovno poslati kao novi tekst koji æe iæi u redovit recenzentski postupak.

Urednièka redaktura • Radovi se u integralnom obliku pišu i objavljuju na hrvatskom ili engleskom jeziku, a sažetci, kljuène rijeèi, naslovi i podnaslovi, opisi ilustracija i biografija autora tiskaju se dvojezièno (prijevod osigurava Uredništvo). • Èlanci cjelovito prevedeni na engleski jezik prihvatit æe se samo ako autor osigura jezièki kvalificiran prijevod i pritom navede kvalificiranog prevoditelja. • Uredništvo zadržava pravo manjih ispravaka, promjene naslova, jeziène lekture, prijevoda i uobièajene redakture teksta, nužne radi prilagodbe èlanka propozicijama èasopisa. • Autoru pripada jedan besplatan primjerak èasopisa i 15 posebnih otisaka (separata) njegova èlanka. Dodatni se otisci, na autorov trošak, mogu posebno naruèiti putem Uredništva.

Molimo suradnike da svoj èlanak, osim ovim opæim uputama, obvezno prilagode i Tehnièkim uputama objavljenim na: http://virtual.arhitekt.hr/prostor/default.aspx

NOTES TO CONTRIBUTORS Information about the general concept of the journal PROSTOR next to the impressum is an integral part of these notes. Contributors are asked to conform to the following notes:

Submission of contributions • Editorial Board accepts exclusively unpublished texts, written either in the Croatian or English language. • Contributions (text and illustrations) should be submitted to the Editorial Board as hard copies and as electronic files (on a CD or sent by e-mail).

All contributions will be peer reviewed anonymously. •

• All other descriptions (scientific field, UDC designation, dates of admission and acceptance of the contribution, bilingual elements etc.) are entered by the Editorial Staff. • Authors should submit three identical hard copies to the Editorial board:  for the Editorial Board: one copy (signed by the author) with the front page and biography in the end of the contribution  for reviewers: two identical copies with the front page 2, without author’s biography or any other information on the author • Contributions are submitted electronically on one CD and should include:

 integral text of the contribution in a single .doc file (MS Word)  illustrations - each saved as a separate file (scanned at 300 dpi in one of the following formats: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); the name of the files should be short (Fig. 1; Fig. 2; Table I) • Contributions in the form of hard copies are sent by registered mail or submitted personally to the Editorial board. • Submission of the contribution will be confirmed in writing at the request of the author. • Hard copies and CDs with contributions are not returned to the authors.

part of the authors prior to the final acceptance of the article. • Authors are required to follow the instructions and suggestions of the reviewers and submit the revised text within 30 days, in the same form and following the same procedure as when submitting the first time (1+2 hard copies and a CD). • In case authors fail to submit the revised text within 30 days, the text will not be considered for publishing. It is possible to submit the revised text as a new contribution which will again undergo the standard editorial procedure.

Reviews

• Articles are written and published in Croatian or English whereas abstracts, summaries, key words, titles and subtitles, captions and authors’ biographies are bilingual (translation is provided by the Editorial Board). • Articles translated entirely into English will be accepted only on condition that the authors themselves provide a high-quality English translation by a qualified translator and provide his/her name. • Editorial Board reserves the right to make minor corrections, changes of titles, language editing, translation and text editing in order to adapt the article to publishing requirements of the journal. • The author is entitled to one free copy of the journal and 15 offprints of his contribution. Additional offprints may be ordered from the editor at the author’s expense.

• All scientific papers are subjected to at least two independent reviews provided by the Editorial Board. Reviewers are unknown to authors as well as authors to reviewers. • Final decision concerning the category of papers is made by the Editorial Board taking into account the reviewers’ opinions. • All contributions positively reviewed and accepted by the Editorial Board will be published. The order of their publication is subject to the Editorial Board’s decision regarding the content and concept of each particular issue of PROSTOR. • Authors will be informed about the review procedure, assigned category of the article and possible additions or corrections which should be made on the

Editing

Contributors are asked to adjust their contributions according to the technical notes published on the web page: http://virtual.arhitekt.hr/prostor/default.aspx

ZLATKO KARAÈ

PROSTOR

IN MEMORIAM

PROSTOR

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 VII-IX 21[2013] 2[46]

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 X-XI 21[2013] 2[46]

Predgovor urednika

Udo Kultermann

original na hrvatskom

JELICA PEKOVIÆ

PROSTOR

HR - 20000 Dubrovnik, Vetraniæeva 17

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 236-247 21[2013] 2[46]

[1927.-2013.]

HRVOJE BARTULOVIÆ1, ANDREJ UCHYTIL2, KARIN ŠERMAN2 Sveuèilište u Splitu Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije HR - 21000 Split, Matica hrvatske 15

PROSTOR

Sveuèilište u Zagrebu ISSN 1330-0652 Arhitektonski fakultet CODEN PORREV HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 UDK 71/72 248-259 21[2013] 2[46]

Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne u Dubrovniku do 16. stoljeæa

Tri stambena sklopa arhitekta Stanka Fabrisa u Splitu iz 1960-ih

sl. 15; tabl. ; bilj. 87; lit. 25; izvori: 3; original na hrvatskom

Dubrovnik Gradska luka obrambeni sustav Pustijerna utvrda sv. Ivana

Izvorni znanstveni èlanak UDK 725.182(497.5 Dubrovnik)”10/15”

PROSTOR

MARINA ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, MLADEN OBAD ŠÆITAROCI Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Prostorni planovi nacionalnih parkova Ante Marinoviæa-Uzelca U opusu Ante Marinoviæ-Uzelca, jednog od utemeljitelja prostornog planiranja u Hrvatskoj, istièu se prostorni planovi nacionalnih parkova i parkova prirode. Na temelju njegovih izvornih radova, prostornih planova i objavljenih tekstova analizirana su njegova teoretska polazišta i dostignuæa te se ukazuje na njegov doprinos metodologiji izrade prostornih planova zaštiæenih podruèja prirode (nacionalnih parkova i parkova prirode). sl. 11; tabl. -; bilj. 115; lit. 23; izvori: 20; original na hrvatskom

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 260-273 21[2013] 2[46]

kategorizacija zona zaštite prirodnih podruèja Marinoviæ-Uzelac, Ante nacionalni park prostorni plan Prethodno priopæenje UDK 712.23 A.Marinoviæ-Uzelac(497.5)”19”

JESENKO HORVAT, MARINA PAVKOVIÆ Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Prostorno-programska agenda

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 292-301 21[2013] 2[46]

Mapiranje i programiranje prostornih sadržaja kao podloga za integralni razvoj U žarištu je èlanka interakcija izmeðu prostornog planiranja i strateškoga gospodarskog razvoja pojedinog mjesta, odnosno rezultati koji interdisciplinarnom suradnjom in situ nastaju, a imaju implikacije na prostor. Metodom mapiranja i programiranja prostornih potencijala kreirana je nova platforma - prostorno-programska agenda - plan prostorno-programskih sadržaja, mjera i aktivnosti kojima se žele ostvariti razvojni ciljevi. sl. 3; tabl. -; bilj. 19; lit. 14; izvori: 4; original na hrvatskom

interakcija mapiranje prostorno-programska agenda razvojni ciljevi

Prethodno priopæenje UDK 71(497.5)”19/00”

Tipizirane stambene jedinice u razlièitim prostornim okolnostima

sl. 19; tabl. -; bilj. 48; lit. 43; izvori: 12; original na hrvatskom

Fabris, Stanko Split stambena arhitektura tipizirana gradnja 20. stoljeæe

Izvorni znanstveni èlanak UDK 728.1 S.Fabris(497.5 Split)”1960/1970”

PROSTOR

ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 274-291 21[2013] 2[46]

Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa Profesor Mirko Maretiæ u najveæoj je mjeri pridonio razvoju urbanizma tijekom druge polovice 20. stoljeæa u Hrvatskoj. Njegovo integralno djelo sazdano je od èetiriju komplementarnih slojeva kompleksne urbanistièko-arhitektonske djelatnosti. Struèni opus obuhvaæa urbanizam i arhitekturu, a oplemenjen je iznimnom likovnošæu. Publicistièkim opusom afirmira poglavito urbanistièku problematiku te ga nadograðuje znanstvenim i pedagoškim radom na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. sl. 17; popisi: 5; bilj. 72; lit. 68; izvori: 12; original na hrvatskom

EMIÿNE ÖZBIÿLEN Sveuèilište Gazi, Arhitektonski fakultet Odsjek za arhitekturu Turska - Maltepe, Ankara

Urbanistièki planovi Ankare tijekom 20. i poèetkom 21. stoljeæa Zbog svoga zemljopisnog položaja u središnjoj Anatoliji, podruèje Ankare i njezine okolice, na kojem su nastala mnoga naselja i razlièite civilizacije, bilježi tragove naseljenosti unatrag 12 000 godina. Ovaj rad donosi pregled i ocjenu relevantne literature o urbanistièkome razvoju Ankare. U radu su obuhvaæena razdoblja prije i nakon uspostave Turske Republike (od 1923. do danas), kao i najvažniji prijedlozi planova za ureðenje i razvoj grada s osvrtom na njihovu primjenu i rezultate. sl. 13; tabl. 1; bilj. 34; lit. 15; izvori: -; original na engleskom

Arhitektonski fakultet Maretiæ, Mirko Trnsko urbanizam i arhitektura Zagreb

Prethodno priopæenje UDK 71/72 M.Maretiæ (497.5)”19”

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 302-311 21[2013] 2[46]

Ankara Tvrðava u Ankari Jansenov plan Lörcherov plan Yücel-Uybadinov plan

Pregledni znanstveni èlanak UDK 711.4-122(630 Ankara)”19/00”

IN MEMORIAM

PROSTOR

ZLATKO KARAÈ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 X-XI 21[2013] 2[46]

Udo Kultermann

[1927-2013]

Editor’s Foreword

original in Croatian

HRVOJE BARTULOVIÆ1, ANDREJ UCHYTIL2, KARIN ŠERMAN2 University of Split Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy HR - 21000 Split, Matica hrvatske 15 1

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 VII-IX 21[2013] 2[46]

PROSTOR

University of Zagreb ISSN 1330-0652 Faculty of Architecture CODEN PORREV HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 UDC 71/72 248-259 21[2013] 2[46]

JELICA PEKOVIÆ HR - 20000 Dubrovnik, Vetraniæeva 17

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 236-247 21[2013] 2[46]

Three Housing Complexes in Split Designed by Stanko Fabris in 1960s

Spatial Development of the Eastern Part ofth Pustijerna’s Fortification System in Dubrovnik Until 16 Century

Standardized Housing Units in Different Settings

fig. 19; table: -; notes: 48; bibl. 43; sources: 12; original in Croatian

Fabris, Stanko Split residential architecture standardized construction 20th century Original Scientific Paper UDC 728.1 S.Fabris(497.5 Split)”1960/1970”

PROSTOR

ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Prolegomena to Mirko Maretiæ’s Work in Urban Planning Professor Mirko Maretiæ has made an outstanding contribution to the development of urban planning in Croatia in the second half of the 20th century. His integral work comprises four complementary aspects within the complex disciplines of urban planning and architecture. His professional work in urban planning and architecture is characterized by a remarkable visual quality. His publications are mainly concerned with urban planning issues elaborated further through his scientific work and teaching at the Faculty of Architecture in Zagreb. fig. 17; lists: 5; notes: 72; bibl. 68; sources: 12; original in Croatian

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 274-291 21[2013] 2[46]

Faculty of Architecture Maretiæ, Mirko Trnsko urban planning and architecture Zagreb Preliminary Communication UDC 71/72 M.Maretiæ (497.5)”19”

EMIÿNE ÖZBIÿLEN Gazi Üniversity, Faculty of Architecture Department of Architecture Maltepe, Ankara, Turkey

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 302-311 21[2013] 2[46] st

fig. 15; table: ; notes: 87; bibl. 25; sources: 3; original in Croatian

Dubrovnik city port fortification system Pustijerna St Ivan’s fortress

Original Scientific Paper UDC 725.182(497.5 Dubrovnik)”10/15”

PROSTOR

MARINA ŠIMUNIÆ BURŠIÆ, MLADEN OBAD ŠÆITAROCI University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Physical Plans of National Parks by Ante Marinoviæ-Uzelac Physical plans of national and nature parks feature prominently in the professional career of Ante Marinoviæ-Uzelac, one of the founders of physical planning in Croatia. This paper gives an analysis of his theoretical principles and achievements, which is based on his original papers, physical plans and publications. It also highlights his contribution to physical planning methodology for the protected areas of nature (national and nature parks). fig. 11; table: -; notes: 115; bibl. 23; sources: 20; original in Croatian

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 260-273 21[2013] 2[46]

categorization of zone protection in natural areas Marinoviæ-Uzelac, Ante national park physical plan Preliminary Communication UDC 712.23 A.Marinoviæ-Uzelac(497.5)”19”

JESENKO HORVAT, MARINA PAVKOVIÆ University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 292-301 21[2013] 2[46]

Urban Plans of Ankara in the 20th and 21 Century

Physical Planning and Programming Agenda

fig. 13; table: 1; notes: 34; bibl. 15; sources: -; original in English

Ankara Ankara Castle Jansen Plan Lörcher Plan Yücel-Uybadin Plan

Subject Review UDC 711.4-122(630 Ankara)”19/00”

Mapping and Programming Spatial Potentials as a Basis for Integral Development

fig. 3; table: -; notes: 19; bibl. 14; sources: 4; original in Croatian

interaction mapping physical planning and programming agenda development goals

Preliminary Communication UDC 71(497.5)”19/00”

MARKO RUKAVINA1, MLADEN OBAD ŠÆITAROCI1, KSENIJA PETRIÆ2 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 1

Ministarstvo kulture Konzervatorski odjel u Zagrebu HR - 10000 Zagreb, Mesnièka 49

PROSTOR

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 312-325 21[2013] 2[46]

ANTUN BAÆE1, IVAN VIÐEN2 1 2

PROSTOR

HR - 20000 Dubrovnik, Žudioska 4 HR - 20000 Dubrovnik, Vicka Lovrina 4

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 326-339 21[2013] 2[46]

Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite nepokretnoga arheološkog naslijeða

Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas (1808.-2013.)

Èlanak donosi prikaz novije povijesti Lazareta na Ploèama u Dubrovniku, izgraðenog u razdoblju od 1627. do 1647. godine. Nakon što u drugoj polovici 19. stoljeæa gube izvornu funkciju karantene, Lazareti proživljavaju dugotrajno razdoblje zapuštenosti i degradacije. Tijekom prve polovice 20. stoljeæa izraðeni su brojni projekti za preobrazbu sklopa u hotel, da bi nakon postupne revalorizacije i iscrpljujuæih rasprava o buduæoj namjeni Lazareti bili obnovljeni krajem 1960-ih godina.

Meðunarodni i nacionalni dokumenti o zaštiti

sl. 1; tabl. 1; bilj. 91; lit. 25; izvori: 25; original na hrvatskom

arheološko naslijeðe integralna zaštita prostorno planiranje urbanistièko planiranje

Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.025.21

NIKOLINA VEZILIÆ STRMO1, ALENKA DELIÆ2, BRANKO KINCL2 Sveuèilište u Zagrebu Graðevinski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 340-349 21[2013] 2[46]

sl. 16; tabl. -1; bilj. 59; lit. 55; izvori: 9; original na hrvatskom

Dubrovnik karantena Lazareti moderna arhitektura zaštita spomenika

Pregledni znanstveni èlanak UDK 725.194(497.5 Dubrovnik)”18/00”

PETER ŠENK

PROSTOR

Sveuèilište u Mariboru Graðevinski fakultet Odsjek za Arhitekturu Slovenija - 2000 Maribor, Smetanova 17

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 350-361 21[2013] 2[46]

Uzroci problema postojeæeg stambenog fonda u Hrvatskoj

Koncept arhitektonske kapsule kao eksperiment

sl. 9; tabl. 5; bilj. 34; lit. 28; izvori: 1; original na hrvatskom

fizièko propadanje funkcionalno zastarijevanje socijalizam stambena izgradnja stambena politika

Pregledni znanstveni èlanak UDK 728.1(497.5)”19/00”

BORIS DUNDOVIÆ

PROSTOR

Podrijetlo i manifestacije s odabranim primjerima u Sloveniji i Hrvatskoj

sl. 16; tabl. -; bilj. 48; lit. 36; izvori: 10; original na engleskom

kapsula eksperimentalna arhitektura megastruktura minimalni stambeni objekti pokretna arhitektura Pregledni znanstveni èlanak UDK 721.013:691.81 (497.5:497.4)”19/00”

PROSTOR

JOSÉ LUIS URIBE ORTIZ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 364-365 21[2013] 2[46]

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 366-367 21[2013] 2[46]

PITANJA? U vezi djela Petera Eisenmana Beograd, 11.-12. studenoga 2013.

Studij arhitekture Sveuèilišta u Talci u Èileu: Pitanja obrazovanja

Skupovi, tribine i predavanja

Prikaz Studija arhitekture

sl. 3; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

sl. 8; tabl. ; bilj. 6; lit. 4; izvori: 8; original na engleskom

ALEKSANDAR HOMADOVSKI

PROSTOR

LEA PETROVIÆ KRAJNIK

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 368 21[2013] 2[46]

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 369 21[2013] 2[46]

Antologijski arhitektonski vodiè Zagreba - 100 izabranih zgrada

Istraživanje, preobrazba i sanacija prostora otoka Vira

Prikazi knjiga

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

Zlatko Karaè, Alen Žuniæ

ANTUN BAÆE1, IVAN VIÐEN2 1 2

PROSTOR

HR - 20000 Dubrovnik, Žudioska 4 HR - 20000 Dubrovnik, Vicka Lovrina 4

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 326-339 21[2013] 2[46]

MARKO RUKAVINA1, MLADEN OBAD ŠÆITAROCI1, KSENIJA PETRIÆ2 University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

PROSTOR

Ministry of Culture of the R. of Croatia ISSN 1330-0652 Directorate for the Protection CODEN PORREV of Cultural Heritage UDC 71/72 HR - 10000 Zagreb, Mesnièka 49 312-325 21[2013] 2[46]

Lazaretto Complex in Ploèe from the Fall of the Republic of Dubrovnik to Present (1808-2013)

Spatial and Urban-planning Aspects of Protection of Immovable Archaeological Heritage

fig. 16; table: -; notes: 59; bibl. 55; sources: 9; original in Croatian

Dubrovnik quarantine Lazaretto complex modern architecture monument protection

Subject Review UDC 725.194(497.5 Dubrovnik)”18/00”

PETER ŠENK

fig. 1; table: 1; notes: 91; bibl. 25; sources: 25; original in Croatian

PROSTOR

University of Maribor Faculty of Civil Engineering Department of Architecture Slovenia - 2000 Maribor, Smetanova 17

International and National Protection-related Documents

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 350-361 21[2013] 2[46]

archaeological heritage integrated protection physical planning urban-planning

Subject Review UDC 72.025.21

NIKOLINA VEZILIÆ STRMO1, ALENKA DELIÆ2, BRANKO KINCL2 University of Zagreb Faculty of Civil Engineering HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 1

University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 340-349 21[2013] 2[46]

The Concept of Capsule Architecture as Experiment

Causes of Housing Stock Problems in Croatia

Origins and Manifestations with Selected Examples from Slovenia and Croatia

fig. 16; table: -; notes: 48; bibl. 36; sources: 10; original in English

capsule experimental architecture megastructure minimum dwellings mobile architecture Subject Review UDC 721.013:691.81 (497.5:497.4)”19/00”

PROSTOR

JOSÉ LUIS URIBE ORTIZ

fig. 9; table: 5; notes: 34; bibl. 28; sources: 1; original in Croatian

physical decay functional obsolescence socialism housing construction housing policy

Subject Review UDC 728.1(497.5)”19/00”

PROSTOR

BORIS DUNDOVIÆ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 366-367 21[2013] 2[46]

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 364-365 21[2013] 2[46]

School of Architecture at the University of Talca in Chile: Matters of Education

ISSUES? Concerning the Project of Peter Eisenman

Reviews of School of Architecture

Conferences, Debates and Lectures

fig. 8; table: ; notes: 6; bibl. 4; sources: 8; original in English

fig. 3; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

Belgrade, November 11-12, 2013

PROSTOR

LEA PETROVIÆ KRAJNIK

PROSTOR

ALEKSANDAR HOMADOVSKI

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 369 21[2013] 2[46]

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 368 21[2013] 2[46]

Research, Transformation and Rehabilitation of Vir Island

An Anthological Architectural Guide of Zagreb - 100 Selected Buildings

Reviews of Books

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

Zlatko Karaè, Alen Žuniæ

BORIS DUNDOVIÆ

PROSTOR

TIN OBERMAN

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 370 21[2013] 2[46]

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 371 21[2013] 2[46]

Škola Grada - Dubrovnik 2012.

Obala Orebiæa

Prikazi knjiga

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

Studentska urbanistièko-arhitektonska radionica 2012.

Nenad Fabijaniæ, Tanja Nižetiæ [priredili]

NATAŠA JAKŠIÆ

PROSTOR

DUBRAVKO BAÈIÆ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 372 21[2013] 2[46]

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 373 21[2013] 2[46]

O žbuci. Razvoj i izvedba površina

Dalmatia praeromanica: Ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji

Annette Spiro, Pinar Gönül, Hartmut Göhler [ur.]

4. korpus arhitekture - Južna Dalmacija, BiH, Crna Gora Tomislav Marasoviæ Prikazi knjiga

Prikazi knjiga

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

PROSTOR

BORIS KORUŽNJAK

ZLATKO KARAÈ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 374 21[2013] 2[46]

Arhitektonski dijalozi, vol. I. - III. [edicija 21|21|21]

Arhitekt Herman Bollé

Prikazi knjiga

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

[ur.] Alen Žuniæ, Boris Dundoviæ [uz studentski autorski tim]

Dragan Damjanoviæ

PROSTOR

ZLATKO KARAÈ

MARKO RUKAVINA

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 376 21[2013] 2[46]

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 377 21[2013] 2[46]

Lavoslav Horvat - kontekstualni ambijentalizam i moderna

Izložba o zvuènom okolišu

Prikazi knjiga

Prikaz izložbe

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

Zrinka Paladino

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 375 21[2013] 2[46]

Prikaz praktiènih primjera zvuènog okoliša u službi javnosti

TIN OBERMAN

PROSTOR

BORIS DUNDOVIÆ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 371 21[2013] 2[46]

Orebiæ Coastline

The School of the City - Dubrovnik 2012

Reviews of Books

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

Student Urban Planning and Architectural Workshop 2012

DUBRAVKO BAÈIÆ

PROSTOR

Nenad Fabijaniæ, Tanja Nižetiæ [prepared by]

NATAŠA JAKŠIÆ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 373 21[2013] 2[46]

About Plaster. Development and Production of Rendered Surfaces

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 372 21[2013] 2[46]

Dalmatia Praeromanica: Early Medieval Architecture In Dalmatia

4th volume on architecture - South Dalmatia, Bosnia and Herzegovina, Monte Negro

Annette Spiro, Pinar Gönül, Hartmut Göhler [eds.]

Tomislav Marasoviæ

Reviews of Books

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

ZLATKO KARAÈ

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 370 21[2013] 2[46]

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

PROSTOR

BORIS KORUŽNJAK

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 375 21[2013] 2[46]

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 374 21[2013] 2[46]

Architect Herman Bollé

Architectural dialogues, vol. I - III [edition 21|21|21]

Reviews of Books

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

Dragan Damjanoviæ

MARKO RUKAVINA

[eds.] Alen Žuniæ, Boris Dundoviæ [with student authors team]

PROSTOR

ZLATKO KARAÈ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 377 21[2013] 2[46]

Soundscape Exhibition

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 376 21[2013] 2[46]

Pratical Applications of Soundscape for the Public Realm

Lavoslav Horvat - Contextual Ambient Architecture and Modernism

Review of Exhibition

Reviews of Books

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

Zrinka Paladino

IN MEMORIAM

PROSTOR

IVA MURAJ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 381-383 21[2013] 2[46]

Boris Magaš Olga Vujoviæ Jasna Brusiæ

[1930.-2013.] [1928.-2013.] [1940.-2013.]

Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu akad. god. 2012./13.

original na hrvatskom

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 413-416 21[2013] 2[46]

Doktorske disertacije Borislav Puljiæ, Silvio Bašiæ

Magistarski radovi Ksenija Petriæ, Igor Gojnik

original na engleskom

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 385-409 21[2013] 2[46]

IVA MURAJ

PROSTOR

IN MEMORIAM

PROSTOR

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 385-409 21[2013] 2[46]

Chronicle of the Faculty of Architecture University of Zagreb

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 381-383 21[2013] 2[46]

Academic year 2012/13

Boris Magaš Olga Vujoviæ Jasna Brusiæ

original in Croatian

[1930-2013] [1928-2013] [1940-2013]

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 413-416 21[2013] 2[46]

Doctoral Dissertations Borislav Puljiæ, Silvio Bašiæ

Master’s Theses Ksenija Petriæ, Igor Gojnik

original in English

Ovaj su broj èasopisa PROSTOR redakcijski pripremile i realizirale izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer i doc. Mia Roth-Èerina. Broj je urednièki zakljuèen 10. 12. 2013. Grafièka priprema i tisak dovršeni su 27. 12. 2013. Osnovna tipografija: Meta Papir: 115 gr Offsetni tisak c/b

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Jelica Pekoviæ

Hrvoje Bartuloviæ Andrej Uchytil Karin Šerman

Prostorni razvoj istoènog dijela obrambenog sustava Pustijerne u Dubrovniku do 16. stoljeæa Spatial Development of the Eastern Part of Pustijerna’s Fortification System in Dubrovnik Until 16th Century Tri stambena sklopa arhitekta Stanka Fabrisa u Splitu iz 1960-ih Tipizirane stambene jedinice u razlièitim prostornim okolnostima

Three Housing Complexes in Split Designed by Stanko Fabris in 1960s Standardized Housing Units in Different Settings

Marina Šimuniæ Buršiæ Mladen Obad Šæitaroci

Prostorni planovi nacionalnih parkova Ante Marinoviæa-Uzelca Physical Plans of National Parks by Ante Marinoviæ-Uzelac

Zrinka Barišiæ Mareniæ

Prolegomena opusu urbanista Mirka Maretiæa Prolegomena to Mirko Maretiæ’s Work in Urban Planning

Jesenko Horvat Marina Pavkoviæ

Prostorno-programska agenda Mapiranje i programiranje prostornih sadržaja kao podloga za integralni razvoj

Physical Planning and Programming Agenda Mapping and Programming Spatial Potentials as a Basis for Integral Development

Emiÿne Özbiÿlen

Marko Rukavina Mladen Obad Šæitaroci Ksenija Petriæ

Urban Plans of Ankara in the 20th and 21st Century Urbanistièki planovi Ankare tijekom 20. i poèetkom 21. stoljeæa Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite nepokretnoga arheološkog naslijeða Meðunarodni i nacionalni dokumenti o zaštiti

Spatial and Urban-planning Aspects of Protection of Immovable Archaeological Heritage International and National Protection-related Documents

Antun Baæe Ivan Viðen

Lazareti na Ploèama od pada Dubrovaèke Republike do danas (1808.-2013.) Lazaretto Complex in Ploèe from the Fall of the Republic of Dubrovnik to Present (1808-2013)

Nikolina Veziliæ Strmo Alenka Deliæ Branko Kincl

Uzroci problema postojeæeg stambenog fonda u Hrvatskoj Causes of Housing Stock Problems in Croatia

Peter Šenk

The Concept of Capsule Architecture as Experiment Origins and Manifestations with Selected Examples from Slovenia and Croatia

Koncept arhitektonske kapsule kao eksperiment Podrijetlo i manifestacije s odabranim primjerima u Sloveniji i Hrvatskoj

Aktualno | Current Themes In memoriam | In Memoriam Kronika fakulteta | Chronicle of the Faculty Doktorske disertacije i magistarski radovi | Doctoral Dissertations & Master’s Theses