Prostor 22[2014] 1[47] by Prostor Online

PROSTOR

22 [2014] 1 [47] ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

SVEUÈILIŠTE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK | UDC 71/72 22 [2014] 1 [47] 1-158 1-6 [2014]

PROSTOR 22 [2014] 1 [47] ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

ZnaËenja Meanings

PROSTOR m space, room; (površina) area; (zona) tract; (prostranstvo) extent, expanse; (za kretanje/

manevriranje) elbow-room, playroom, leeway, scope; (prostorije, smještaj) premises, accomodation | životni ~ living space; stambeni ~ housing; školski ~ school space; poslovni ~ office space/premises; ~ za noge legroom; prema raspoloživom ~u on a space available basis; fig pružati ~za offer/give scope for; posvetiti (pokloniti) ~ (u novinama) devote (give) space to; zbog pomanjkanja ~a because of limited space; radi uštede na ~u to save space; povreda zraËnog ~a violation of airspace, aerosp; istraživanje ~a space exploration ŽELJKO BUJAS (1999.), Veliki hrvatsko-engleski rjeËnik | Croatian-English dictionary, Nakladni zavod Globus, Zagreb

Cijena pojedinaËnog broja Price per issue Hrvatska: 75 kn Europa | Europe: 24 Eur Izvaneuropske zemlje | Outside Europe: 27 Eur U cijene su ukljuËeni troškovi poštarine. | Postage and handling included in the price.

»asopis PROSTOR objavljuje znanstvene Ëlanke iz svih grana arhitekture i urbanizma, ali i radove iz drugih znanstvenih podruËja (povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije, sociologije, geografije, graðevinarstva, geodezije, šumarstva, dizajna...), ako su sadržajem vezani za problematiku arhitekture i urbanizma. PROSTOR je primarni znanstveni Ëasopis i tiska samo neobjavljene Ëlanke, koji istodobno i u istom obliku ne mogu biti ponuðeni drugom izdavaËu. Osim znanstvenih priloga koji podliježu recenziji, decimalnoj klasifikaciji i kategorizaciji (izvorni znanstveni Ëlanci, prethodna priopæenja, pregledni Ëlanci, izlaganja na znanstvenim skupovima), iznimno æe se objavljivati i struËni Ëlanci analitiËkog karaktera. U skladu s navedenim, u PROSTORU se neæe objavljivati recentni projekti ni ostvarenja, osim u sluËajevima kada je posrijedi visokostruËno, odnosno primijenjeno znanstveno rješenje nekoga posebnog pitanja ili problema u sklopu projekta, uz uvjet da je sadržaj prikazan na znanstveni naËin (koncepcijski, tehniËki, tehnološki ili metodološki problem, a ne projekt ili zgrada kao takvi). U prateæim rubrikama publiciraju se prijevodi, bibliografski prilozi, recenzije i prikazi (Ëasopisa, knjiga, izložaba, znanstvenih skupova), vijesti i aktualnosti iz struke, kronika Arhitektonskog fakulteta te sažeci obranjenih doktorskih disertacija i magistarskih radova.

Narudžbe Ordering Info

•

UPI-2M HR - 10000 Zagreb, Meduliæeva 20 Tel. +385/1/4921-389 Fax. +385/1/4921-390 www.upi2mbooks.hr info@upi2mbooks.hr

•

• • •

Besplatan pristup internet izdanju Ëasopisa Free On-line Access to Internet Edition Dostupni su svi Ëlanci publicirani u svim dosad izašlim brojevima u PDF formatu. All published articles in previous issues are available in PDF format. EISSN 1333-9117 PROSTOR Online: www.arhitekt.hr/prostor

•

»asopis PROSTOR prijavljen je Ministarstvu znanosti i tehnologije RH kao primarna znanstvena publikacija za podruËje tehniËkih znanosti: znanstveno polje: arhitektura i urbanizam. »asopis PROSTOR upisan je u evidenciju periodiËnih tiskovina pri Ministarstvu informiranja RH (sada Ministarstvo kulture RH) pod prijavnim brojem 38 (Potvrda o prijavi periodiËke tiskovine od 12.05. 1992, kl. 104, ur. br. 523-021/92-847/38). PROSTOR izlazi polugodišnje (dva broja u godištu). U godištu 1 (1993) i 2 (1994) Ëasopis je izlazio tromjeseËno (Ëetiri broja u godištu). Predajom potpisanoga primjerka rukopisa autor jamèi da je iskljuèivi nositelj autorskog prava predmetnoga djela te pristaje na objavu èlanka u tiskanom i elektronskom izdanju èasopisa (Prostor Online), kao i na referiranje u sekundarnim bazama. Rukopisi prihvaæenih Ëlanaka ne vraæaju se. Objavljeni se prilozi ne honoriraju. Za znanstvene stavove i iznesena mišljenja u Ëlanku, toËnost podataka, te pravo objave tekstualnih i ilustracijskih priloga odgovorni su autori. Sva prava umnožavanja i komercijalne reprodukcije pridržava nakladnik. Korištenje podataka dopušteno je, uz obvezno citiranje potpune reference PROSTORA.

Izlaženje Ëasopisa financijski potpomaže Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

The journal PROSTOR publishes scientific papers from all branches of architecture and urban planning as well as texts from other fields of science (art history, archaeology, ethnology, sociology, geography, civil engineering, geodesy, forestry, design...) if their content relates to architectural issues. PROSTOR is a primary scientific journal and accepts only previously unpublished papers which cannot be simultaneously offered in the same form to another publisher. In addition to scientific contributions, which are subject to evaluation by reviewers, decimal classification and categorisation (original scientific papers, preliminary communications, reviews, conference papers), professional papers of analytical character will be published exceptionally. In accordance with the above, design projects will not be published in PROSTOR, except in cases that display a highly expert or applied scientific solution for a particular issue or problem within a project, unless the content is presented in a scientific manner (a conceptual, technical, technological or methodological problem, but not a project or a building itself). The accompanying sections include translations, bibliographies, evaluations and reviews (of journals, books, exhibitions, conferences), the latest news and topical issues in the field, chronicle of the Faculty of Architecture as well as summaries of defended doctoral disertations and master’s theses. •

•

• • •

•

The journal PROSTOR is registered with the Ministry of Science and Technology, RC, as a primary scientific publication in the area of technical sciences: scientific field: architecture & urban planning. The journal PROSTOR is registered as a periodical publication with the Ministry of Information, RC (now the Ministry of Culture, RC) under the entry number 38 (Registration of a Periodical Publ. Certif. from May 12, 1992, class 104, Reg. No. 523-021/92-847/38). PROSTOR is a half-yearly publication (two issues a year). In vol. 1 (1993) and 2 (1994) the journal was published quartarly. By delivering his / her signed paper, the author guarantees that he is the sole copyright holder of his work and grants his consent to its publishing in hardcopy or electronic edition (Prostor online) as well as to its abstracting / indexing in secondary data bases. Typescripts of accepted papers are not returned. The author does not receive any payment. Responsibility for scientific attitudes and opinions presented in the paper, the accuracy of data and the right to publish the text(s) and illustrations rests with the author(s). All rights (copying and commercial reproduction) reserved by the Publisher. The use of data is permitted with obligatory citation of full reference to PROSTOR.

The journal is financially supported by the Ministry of Science, Education and Sports of Republic of Croatia.

PROSTOR ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

OsnivaË i nakladnik Founder & Publisher SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, KaËiæeva 26 www.arhitekt.hr Za nakladnika For the Publisher Prof.mr.sc. Boris Koružnjak Dekan fakulteta | Dean of the Faculty Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief Doc.dr.sc. Zlatko Karaè SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Urednica i zamjenica glavnog urednika Editor and Deputy Editor Izv.prof.dr.sc. Ariana Štulhofer SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Uredništvo Editorial Board Prof.dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac dipl.urb.IUUP, Zagreb [PoËasni Ëlan uredništva | Honorary member] Prof.dr.sc. Aleksandar Homadovski SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Prof.dr.sc. Zlatko Juriæ SveuËilište u Zagrebu, Filozofski fakultet Prof.dr.sc. SreËko Pegan SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Dr.sc. Tomislav Premerl Zagreb Izv.prof.dr.sc. Karin Šerman SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Doc.dr.sc. Zoran Veršiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Izv.prof.dr.sc. Feða Vukiæ, prof. SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna

Paula Šimetin Urednica sažetaka doktorata i magisterija | Editor in charge of summaries of doctoral dissertations and master’s theses V.asist.dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik V.asist.dr.sc. Zorana Sokol Gojnik Tajnice uredništva | Editorial Secretary StruËni i tehniËki suradnici Professional and Technical Staff Mirjana Ostoja, prof. Lektura | Croatian Language Editor V.pred.dr.sc. Neda Boriæ, prof. Prijevod na engleski | English Translation Mirjana ©ah, prof. Korektura | Proof-reader Ljiljana Loina-Hohnjec Prijepis | Typing Saša StubiËar, dipl. dizajner Oblikovanje | Design DENONA d.o.o., Zagreb Grafièka priprema, tisak i uvez | Lay-out, Print and Binding Povjerenstvo za nakladništvo Fakulteta Publishing Council of Faculty Prof.dr.sc. Tihomir Jukiæ Prof.dr.sc. Andrej Uchytil Izv.prof.dr.sc. Ariana Štulhofer Izv.prof.dr.sc. Feða Vukiæ Doc.dr.sc. Zlatko Karaè Doc. Mia Roth-Èerina (predsjednica) Asist.mr.sc. Roberto Vdoviæ Pred. Tajana Jaklenec Pred. Luka Korlaet

Meðunarodno uredništvo International EB Prof.Arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. University of California, Berkeley, USA Prof. Joan Busquets, Ph.D. GSD, Harvard University, Cambridge, USA Prof.d.d. Alberto Darias Principe Universidad de la Laguna, Tenerife, Spain Prof. Rudolf Klein, Ph.D. Ybl Miklós Építéstudományi Kar, Szent István Egyetem, Budapest, Hungary Prof.dr. Fedja Košir Univerza v Ljubljani, Slovenia Prof. Ákos Moravánszky, Ph.D. Eidgenössische Technische Hochschule [ETH], Zürich, Switzerland Prof.Mag.Arch. Boris Podrecca Technische Universität, Stuttgart, Germany

SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK | UDC 71/72 22 [2014] 1 [47] 1-158 1-6 [2014]

Izvršno uredništvo Managing Board Izv.prof.dr.sc. Damir Krajnik Doc. Mia Roth-Èerina Izvršni urednici | Managing Editors Asist.mr.sc. Roberto Vdoviæ Urednik internet izdanja | Internet Editor Doc.dr.sc. Iva Muraj Urednica Fakultetske kronike | Faculty Chronicle Editor

Adresa uredništva Editor’s Office Address PROSTOR Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 Hrvatska | Croatia Tel. +385/1 4639 382 Fax. +385/1 4828 079 E-mail: prostor@arhitekt.hr

Prilozi objavljeni u PROSTORU referiraju se u: PROSTOR is abstracted or indexed in:

• Academic Search Complete EBSCO Publishing, Ipswich, MA, USA • Architectural Publications Index Royal Institute of British Architects (RIBA), The British Architectural Library, London, England • Arts and Humanities Citation Index® [A&HCI] - Web of Science® [WoS] Thomson Reuters, Philadelphia, PA, USA • Avery Index to Architectural Periodicals Columbia University in the City of New York, Avery Architectural and Fine Arts Library, N.Y., USA • CAB Abstracts CAB International, Wallingford, Oxon, United Kingdom • Catalogue, Index of Periodicals The Library of Congress, Washington D. C., USA • Directory of Open Access Journals (DOAJ) Lund University Libraries, Sweden • Hrèak - Portal znanstvenih èasopisa Republike Hrvatske Sveuèilišni raèunski centar Zagreb i Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo, Zagreb, Hrvatska • Hrvatska bibliografija: niz B - prilozi u èasopisima i zbornicima; niz C - serijske publikacije Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska • SCOPUS Elsevier, Amsterdam, Netherland • ULRICHSWEB Proquest, Cambridge, United Kingdom • Žurnale Geografija Akademija nauk Rusije, Institut nauènoih informacii, Moskva, Russia

Sadržaj Contents Znanstveni prilozi Scientific Papers IZVORNI ZNANSTVENI ÈLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 2-15

16-27

MIRNA MEŠTROVIÆ MLADEN OBAD ŠÆITAROCI

ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ

Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja

Villas in Zagreb - Origin and Features

UDK 728.84(497.5 Zagreb)”18/00”

UDC 728.84(497.5 Zagreb)”18/00”

Opæa bolnica u Splitu (1951.-1969.) arhitektice Zoje Dumengjiæ

General Hospital in Split (1951-1969) Designed by Zoja Dumengjiæ

UDK 725.51:72.036 Z. Dumengjiæ (497.5 Split)”19”

UDC 725.51:72.036 Z. Dumengjiæ (497.5 Split)”19”

PRETHODNA PRIOPÆENJA PRELIMINARY COMMUNICATIONS 28-37

38-49

KARIN ŠERMAN ANA ŠVERKO

DUJMO ŽIŽIÆ KATJA MARASOVIÆ

Eduard Žagar i utjecaj srednjoeuropske arhitekture na arhitektonsku sliku Splita na prijelazu 19. i 20. stoljeæa

Eduard Žagar and the Influence of Central European Architecture on Split Architecture in the Late 19th and Early 20th Centuries

UDK 72.036 E. Žagar (497.5 Split)”18/19”

UDC 72.036 E. Žagar (497.5 Split)”18/19”

Tvornica cementa i tvornièko naselje u Ravnicama pokraj Omiša

The Cement Factory and the Workers’ Housing Development in Ravnice near Omiš

UDK 725.42:666.9 (497.5 Omiš)”19”

UDC 725.42:666.9 (497.5 Omiš)”19”

PREGLEDNI ZNANSTVENI ÈLANCI SUBJECT REVIEWS 50-61

62-73

74-83

84-95

96-109

110-121

122-133

134-147

BORISLAV PULJIÆ ZLATKO KARAÈ

Fortifikacijski sustav u urbanoj strukturi Mostara tijekom razdoblja osmanske uprave

Fortification System in the Urban Fabric of Mostar during Ottoman Rule

UDK 711.4:623.1 (497.6 Mostar)”14/18”

UDC 711.4:623.1 (497.6 Mostar)”14/18”

Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja

The Method of Planning a Graded Spatial Development

UDK 711 (4:497.5)”19/00”

UDC 711 (4:497.5)”19/00”

Analogne i digitalne geodetske podloge u postupku izrade prostornoplanske dokumentacije

Analog and Digital Land Survey Maps as the Basis for Physical Planning Documents

UDK 528.4/711.00 (497.5)”00”

UDC 528.4/711.00 (497.5)”00”

SANDRA SMILJANIÆ IVAN MLINAR BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI

Arhetipovi u suvremenoj arhitekturi groblja

Archetypes in Modern Cemetery Architecture

UDK 72.01/726:393 (4)”19/00”

UDC 72.01/726:393 (4)”19/00”

DRAGAN DAMJANOVIÆ

Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini

Neo-Gothic Architecture of Josip Vancaš in Bosnia and Herzegovina

UDK 72.035.3 J. Vancaš (497.6)”18/19”

UDC 72.035.3 J. Vancaš (497.6)”18/19”

Urbana i arhitektonska obilježja bloka IV.a na Žnjanu u Splitu

Urban and Architectural Features of Block IV.a in Žnjan, Split

UDK 711.6/721.01 (497.5 Split)”19”

UDC 711.6/721.01 (497.5 Split)”19”

NIKOLINA VEZILIÆ STRMO IVANA SENJAK ARIANA ŠTULHOFER

Održivost postojeæe stambene izgradnje i moguænosti procjene

Sustainability of the Existing Housing Stock and Evaluation Possibilities

UDK 728: 69.05 (4:497.5)”19/00”

UDC 728: 69.05 (4:497.5)”19/00”

GREGOR ÈOK

Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia

Stambene zgrade i održivi razvoj u Sloveniji

UDC 728:69.05(497.4)”19/00”

UDK 728:69.05(497.4)”19/00”

SREÈKO PEGAN LEA PETROVIÆ KRAJNIK

MIRA IVKOVIÆ IVA ALIŠIÆ LORIS REDOVNIKOVIÆ

DINA OŽIÆ BAŠIÆ

Aktualno Current Themes 151

152

ZLATKO KARAÈ

DANIELA ANGELINA JELINÈIÆ

Miroslav Begoviæ

Borka Bobovec

Grad kao identitetski sustav

The City as an Identity System

Feða Vukiæ

153

BRANIMIR RAJÈIÆ

Radionica Arhitektonsko projektiranje I - Suvremeno stanovanje 2012./13. - Odabrani studentski radovi

Architectural Design Studio I - Contemporary Housing 2012/13 - Selected Student Projects

154

MLADEN OREŠIÆ

Prostori uèenja u tranziciji

Learning Spaces in Transition

155

ANA TOMŠIÆ

Kuæa u Gradu: Studije o dubrovaèkoj stambenoj arhitekturi 15. i 16. stoljeæa

A House in the Town: Studies about Residential Architecture of Dubrovnik in the 15th and 16th Century

Nada Grujiæ

Radovan Tajder - arhitektura / arhitekt

Radovan Tajder - Architecture / an Architect

Marina Bagariæ

Remetineèki gaj - prvo planirano stambeno naselje Novog Zagreba

Remetineèki Gaj - The First Planned Housing Development in New Zagreb

Izložba Ivana Mlinara

Exhibition by Ivan Mlinar

156

157

ZLATKO KARAÈ

HRVOJE MARINOVIÆ

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Za sve znanstvene Ëlanke objavljene u Ëasopisu PROSTOR Uredništvo je, iz kruga uglednih naših i inozemnih znanstvenika, osiguralo najmanje dvije neovisne recenzije.

The Editorial Board provides at least two independent reviews by prominent Croatian or foreign scholars for all the scientific contributions published in the journal PROSTOR.

Sl. 1. Pogled iz zraka na ulice ljetnikovaèkog podruèja: Hercegovaèka, Pantovèak, Nazorova, Gorana Kovaèiæa, 2008. Fig. 1. Streets of the villa areas, aerial view: Hercegovaèka, Pantovèak, Nazorova, Gorana Kovaèiæa, 2008.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 1[47]

PROSTOR

Mirna Meštroviæ, Mladen Obad Šæitaroci Grad Zagreb Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj grada HR - 10000 Zagreb, Republike Austrije 18 mestrovic.mirna@gmail.com Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 mos@arhitekt.hr

City of Zagreb City Office for Strategic Planning and Development of the City HR - 10000 Zagreb, 18 Republike Austrije Street mestrovic.mirna@gmail.com University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 mos@arhitekt.hr

Izvorni znanstveni èlanak UDK 728.84(497.5 Zagreb)”18/00” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 15. 5. 2014. / 10. 6. 2014.

Original Scientific Paper UDC 728.84(497.5 Zagreb)”18/00” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 15. 5. 2014. / 10. 6. 2014.

Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja Villas in Zagreb - Origin and Features

gradski ljetnikovci ladanjske vile ljetnikovaèko podruèje Zagreb 19. stoljeæe

suburban villas country villa country villas area Zagreb 19th century

Istraživanje je obuhvatilo 96 ljetnikovaca smještenih na sjevernim brežuljcima Zagreba koji su izgraðeni izmeðu 1736. i 1938. godine. Otkrivena su 23 dosad nepoznata ljetnikovca, a više je od polovice evidentiranih saèuvano. Utvrðena su urbanistièka, ambijentalna, pejsažna i arhitektonska obilježja izgradnje. Ljetnikovci su krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa bili važan dio planiranja i izgradnje Zagreba te su podizani ukorak sa srednjoeuropskim primjerima.

This research encompasses 96 villas situated on the northern hillsides of Zagreb, built between 1736 and 1938. Twenty-three villas, unknown until today, have been discovered through this research while half of the registered ones have been preserved. Their urban, ambient, landscaping and architectural features have been researched and defined. The late 19th and the early 20th century villas were an important segment of Zagreb city planning and development.

PROSTOR

1[47] 22[2014] 2-15 M. MEŠTROVIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

stièkog planiranja Zagreba te u kontekstu srednjoeuropske tradicije i kulture. Upravo to je razlog za istraživanje koje se provodi u sklopu znanstvenoistraživaèkog projekta na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.1 Dio istraživanja o propisima i planiranju ljetnikovaèkog podruèja grada Zagreba u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeæa objavljen je ranije.2 Podruèje istraživanja zagrebaèkih ljetnikovaca obuhvaæa prostor nekadašnjega III. razdjela prema Regulatornoj osnovi Zagreba iz 1889. godine, kojem su pridodani ljetnikovci današnjega istoènog dijela grada.3 Zagrebaèko ljetnikovaèko podruèje oznaèava predjele sjeverno od blokovskog podruèja Zagreba (Donjega grada) do sjevernih granica gradskog podruèja.4 Istraživano podruèje sadrži dijelove današnjih katastarskih opæina Èrnomerec, Šestine, Centar, Graèani, Remete i Maksimir, dok se evidentirani ljetnikovci nalaze još i u katastarskim opæinama Mikuliæi i Vugrovec (oni nisu ukljuèeni u ovo istraživanje; Sl. 2.).

adanjska izgradnja na tlu Hrvatske poèinje s antièkim rimskim vilama (villa rustica, villa suburbana, villa marittima), a nastavlja se u 15. i 16. stoljeæu s renesansnim ljetnikovcima na podruèju Dubrovnika i Dalmacije. U kontinentalnoj Hrvatskoj u srednjem se vijeku grade plemiæki utvrðeni dvorci (burgovi), a od 17. do poèetka 20. stoljeæa podižu se dvorci. Tijekom 19. i poèetkom 20. stoljeæa u Zagrebu se grade brojni ljetnikovci koji su potaknuli gradnju vila u prvoj polovici 20. stoljeæa. Za razliku od dubrovaèkih ljetnikovaca, burgova i dvoraca, zagrebaèki ljetnikovci nisu graðevno znatnije devastirani, ali je bitno promijenjeno okruženje ljetnikovaca. Nekoæ su to bile zgrade utopljene u prigradski prirodni i kultivirani krajolik, a danas su one najèešæe okružene gustom izgradnjom. Neki su ljetnikovci nestali, neki su pregraðivani i dograðivani, a mnogi su saèuvani i koriste se za stanovanje. Nažalost, nova izgradnja posljednjih desetljeæa zbog nepostojanja kriterija i nejasnih smjernica u planiranju i izgradnji podsljemenskog podruèja doveli su do preguste izgradnje toga nekad idiliènoga brežuljkastog dijela Zagreba. Posljedica je toga da su sjeverni dijelovi grada uništeni neprimjerenom i predimenzioniranom gradnjom pa je time ambijentalna slika bitno promijenjena. Iako se zagrebaèki ljetnikovci spominju u literaturi, a neki su dobro poznati kao pojedinaène zgrade, oni ipak nisu bili sustavno istraženi i vrjednovani, posebice u kontekstu urbani-

Na istraživanome podruèju sjevernoga dijela Zagreba zabilježeno je 96 lokaliteta ljetnikovaca izgraðenih u razdoblju od 1736. do 1938. godine. Popis lokaliteta utvrðen je na temelju literature, popisnika službe zaštite kulturnih dobara, analize starih katastarskih karata i obilaskom terena. Zateèene su evidencije bile manjkave, a istraženost i dokumentiranost ljetnikovaca bile su slabe.5 Utvrðeno je da od 96 ljetnikovaca na terenu postoji 55 (57,3%), 29 (30,2%) ih više nema i na njihovu su mjestu izgraðene nove zgrade, a za 12 (12,5%) ljetnikovaca zasad ne možemo utvrditi toèan smještaj.6 Istraživanjima su otkrivena 23 dosad nepoznata ljetnikovca. U literaturi, staroj projektnoj dokumentaciji i svakodnevnom govoru èesto se miješaju ili poistovjeæuju pojmovi ljetnikovac i vila. Ljetnikovac je tip zgrade u Zagrebu uobièajen u doba povijesnih stilova druge polovice 19. stoljeæa, koji se u Zagrebu pojavljuju gotovo istodobno kada i u susjednim zemljama.7 To su veæe stambene zgrade namijenjene odmoru i ladanju, smještene u okolici grada, a 1 Istraživanje zagrebaèkih ljetnikovaca poèelo je 2008. u sklopu magistarskog istraživanja, a nastavlja se i proširuje u sklopu znanstvenih projekata: Urbanistièko i pejsažno naslijeðe Hrvatske kao dio europske kulture (do 2013.) te Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage (od 2014.). 2 Meštroviæ, Obad Šæitaroci, 2011: 114-125 3 U uvodnome dijelu obrazloženja Regulatorne osnove iz 1889. navedeno je da se III. razdjel „sastoji iz bregovitoga diela gradskoga kotara, koji se pruža prama sjeveru, te kojemu treba pribrojiti onaj dio Lašæinske obæine, koji leži sjeverno od Maksimirske ceste” (Obrazloženje Regulatorne osnove grada Zagreba i priedlozi za odobrenje i provedenje iste; NSK). 4 Kahle, 2004: 214

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja M. MEŠTROVIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI 2-15 22[2014] 1[47]

PROSTOR

koriste se redovito u ljetno doba pa se u Zagrebu èesto nazivaju ljetnik, letnik ili ljetište. Takve zgrade podižu imuæne graðanske obitelji, dok plemiæke obitelji najèešæe imaju dvorce u široj okolici grada. Ljetnikovci se uglavnom podižu na osamljenim položajima usred vinograda i voænjaka s pogledima na grad i krajolik, a uz njih su izgraðene gospodarske zgrade. U graðevnim dozvolama izdanim krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa katkad se ljetnikovac naziva vilom, ali i obrnuto - u nacrtima piše vila, a u dozvoli ljetnikovac. Oba su se naziva rabila za stambenu zgradu za povremeno stanovanje, dok su se zgrade za stalno stanovanje u to doba nazivale stambene kuæe.8 Ciljevi istraživanja bili su sljedeæi: evidentirati ljetnikovce na istraživanome podruèju, stvoriti bazu podataka o zaboravljenim zagrebaèkim ljetnikovcima, podsjetiti na nekadašnju važnost ljetnikovaca u kreiranju urbanistièko-pejsažne vrsnoæe prostora, potaknuti njihovo vrjednovanje, utvrditi prostorno-pejsažna, urbanistièka i druga obilježja zagrebaèkoga ljetnikovaèkog podruèja te pridonijeti njihovoj afirmaciji u kontekstu hrvatske i srednjoeuropske arhitekture te kulture dvoraca i ljetnikovaca. Posljednjih desetljeæa zagrebaèki su ljetnikovci ugroženi novom neprimjerenom izgradnjom koja najèešæe nije poštovala naslijeðene vrijednosti i posebnosti kulturnoga krajolika sjevernoga Zagreba kao brežuljkastih predjela gdje se isprepleæu prirodni i antropogeni krajolik - šume i gajevi, vinogradi, voænjaci i vrtovi, sela i zaseoci, ljetnikovci s perivojima i prateæim gospodarskim graðevinama. Taj je mozaik usklaðenog mjerila velikim dijelom uzmaknuo pred naletom nove izgradnje koja, nažalost, nije dala nove prostorne i ambijentalne vrijednosti.

KONTEKST I UTJECAJI CONTEXT AND INFLUENCES U administrativno-organizacijskom smislu 1850. godina je prijelomna za grad Zagreb, kada ujedinjenjem njegovih povijesnih dije5 U popisniku Gradskoga zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u istraživanome podruèju navedeno je 15 ljetnikovaca, a izvan istraživanog podruèja još 14 ljetnikovaca. 6 Meštroviæ, 2010: 146 7 Dobroniæ, 1963: 143 8 Meštroviæ, Obad Šæitaroci, 2011: 116 9 U razdoblju od potresa 1880. do 1900. izgraðeno je 48 od 96 (dakle, 50%) evidentiranih ljetnikovaca. 10 Pridružuju se susjedne porezne opæine: Lašæina, Žitnjak, Maksimir (Jurjaves), Petruševec, Borongaj i Vukomerec. 11 Podrobnije vidjeti u: Frankoviæ, 1988: 84-110. 12 Pleština, 1994: 368

lova poèinje novo razdoblje života i razvoja grada. Izradom prve karte grada (tzv. specijalka), zatim prve detaljne katastarske izmjere (1857.-1862.), te donošenjem graðevnog reda, stvaraju se preduvjeti za teritorijalno proširenje grada, a time i za poveæanje broja stanovnika, što bi omoguæilo i poveæanje radništva u svrhu gospodarskog/industrijskog razvoja. Povezivanje željeznicom i održavanje prve dalmatinsko-hrvatsko-slavonske izložbe 1864. na tragu su promjena koje æe modernizirati grad. Godine 1880. Zagreb je pogodio snažan potres koji je razlogom obnove, ali i zamaha promišljene izgradnje grada. U razdoblju koje slijedi, sve do 1900. godine, donose se propisi za izgradnju zgrada na Josipovcu, gradi se cesta na Josipovcu, otvara perivoj na Tuškancu i u to doba bilježimo najintenzivniju gradnju ljetnikovaca.9 Iste godine administrativna se površina grada gotovo udvostruèuje10 pa tada Zagreb zauzima površinu od 64,38 km2. Zbog sve intenzivnije gradnje na brežuljcima, koju je omoguæilo donošenje propisa, donosi se èitav niz regulacija ulica na njima.11 Druga katastarska izmjera dovršena je 1913., prije poèetka Prvoga svjetskog rata. Do donošenja nove Regulatorne osnove grada 1937. godine gradnja ljetnikovaca jenjava. Neplanska izgradnja, tj. spontani proces izgradnje do donošenja Graðevnoga reda (1857.) i izrade prve detaljne katastarske izmjere (1862.), bila je najvažniji èimbenik nastajanja urbanoprostorne matrice sjevernih brežuljkastih predjela Zagreba.12 Ulice i ceste tada se trasiraju prateæi mjestopisna (topo-

Sl. 2. Istraživano ljetnikovaèko podruèje Zagreba Fig. 2. The researched villa area of Zagreb

PROSTOR

Tabl. I.a Postojeæi ljetnikovci, stanje 2014. Table I.a The existing villas, 2014 postojeæi ljetnikovci 1.

Naumovac 12

Grškoviæeva 23 (Bijenièka 21)

Hercegovaèka 81 (Hercegovaèka 79)

Tuškanac 56 (Tuškanac 20)

Nazorova ulica 70

Nazorova ulica 74 (Josipovac 21)

Maksimirska 125

Gornje Prekrižje 71 (Gornje Prekrižje 3)

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

1[47] 22[2014] 2-15 M. MEŠTROVIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja

Tuškanac 100

10.

Sv. Duh 129 (Pavleka Miškine 129 / Sv. Duh 127)

11.

Hercegovaèka 78 (Hercegovaèka 21)

12.

Okrugljak 6

13.

Jurjevska 27

14.

Bukovaèka cesta 341 (Remete 84)

15.

Nad lipom 7

16.

Tuškanac 21

17.

Jurjevska 29

18.

Bukovaèka cesta 271 (Bukovaèka cesta 195)

19.

Nazorova ulica 68 (Josipovac 27)

20.

Gorana Kovaèiæa 7

21.

Gorana Kovaèiæa 33

22.

Gorana Kovaèiæa 35

23.

Gorana Kovaèiæa 37

24.

Gorana Kovaèiæa 17

25.

Bukoveèki krè 6

26.

Mlinarska cesta 53

27.

Nazorova ulica 26

28.

Rim 84

29.

Vugrovec

30.

Nazorova 38, Nazorova - Haraminèiæ (DAZ)

31.

Jurjevska 37

32.

Srebrnjak 83 (Srebrnjak 55)

33.

Nova ves 86

34.

Maksimirski perivoj (park Maksimir)

35.

Mikuliæi 133

36.

Jelenovac 45 (u vinogradu Reda milosrdne braæe na Jelenovcu)

37.

Ilica 154

38.

Gornje Prekrižje 51 (Gornje Prekrižje 53)

39.

Tuškanac 36

40.

Pantovèak 37

41.

Gornje Prekrižje 75 (Prekrižje 24)

42.

Bukovaèka cesta 254 (Bukovaèka cesta 156)

43.

Pantovèak 39

44.

Nazorova ulica 55

45.

Gorana Kovaèiæa 20 (Vladimira Nazora 63 / Josipovac 22)

46.

Bukovaèka cesta 267

47.

Bukovaèka cesta 245

48.

Jelenovac 44

49.

Vugroveèka ulica 2c, Gornji Vugrovec

50.

Vrhovec 194

51.

Gorana Kovaèiæa 11

52.

Bukovaèka cesta 220

53.

Ilica 223

54.

Rim 98 (Mirogojska cesta 20)

55.

Nazorova ulica 72

grafska) obilježja terena. Planiranje na brežuljcima svodilo se na planiranje prometnica, dok je njezina komunalna oprema teretila vlasnika parcele.13 Ljetnikovci nastaju uglavnom na cestama koje leže na hrptovima brjegova. Tek Drugom regulatornom osnovom (1889.) i Lenucijevim regulacijama zapoèinje proces planskog usmjeravanja izgradnje ulica ucrtanih Drugom regulatornom osnovom. Usporedbom podruèja na kojima su važili propisi za izgradnju na ljetnikovaèkim podruèjima, godina donesenih odobrenja i evidentiranih ljetnikovaca (katastra) možemo primijetiti da ljetnikovaèko podruèje obilježava propisana izgradnja otvorenog ili poluotvorenog tipa (slobodnostojeæe ili dvojne zgrade), s obveznim predvrtom najmanje dubine od èetiri metra s cvjetnim i uresnim nasadima. Na ljetnikovaèkim podruèjima smjele su se podizati prizemne ili jednokatne zgrade ‘ukusnoga izgleda’. Gospodarske zgrade morale su biti smještene tako da budu što manje vidljive s ulice. Zagrebaèki ljetnikovci podižu se u doba kada se u Hrvatskom zagorju i cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj još uvijek grade novi dvorci ili se arhitektonski i stilski dotjeruju ranije izgraðeni dvorci. U Hrvatskom zagorju prvi se dvorci grade od poèetka 17. stoljeæa, tako da je veæina dvoraca veæ izgraðena do sredine 19. stoljeæa.14 U Slavoniji je izgradnja dvoraca poèela cijelo stoljeæe kasnije negoli u Hrvatskom zagorju (prvi dvorci u Slavoniji grade se poèetkom 18. stoljeæa), tako da se u drugoj polovici 19. i poèetkom 20. stoljeæa grade još brojni manji dvorci te se preinaèuju i dograðuju oni ranije izgraðeni.15 Podudara se razdoblje najintenzivnije gradnje ljetnikovaca u Zagrebu i u srednjoeuropskim zemljama. To je i doba prvih velikih zahvata u europskim gradovima.16 Tako je, primjerice, gradnja beèke Ringstrasse, koja poèinje 1857., jedna od pogodnosti za nastajanje cottage naselja Beèa, koje se nalazi na podruèju današnjih gradskih predjela Währing i Döbling.17 Nastaje gotovo istodobno kada i u Zagrebu te danas èini jedan od otmjenijih stambenih predjela Beèa zbog vila okruženih vrtovima i obližnjeg perivoja Türkenschanzpark.18 Cottage naselje nastalo je na uzdignutom položaju s kojeg se pružao prekrasan pogled na grad Beè i Dunav, a sa zapada je pristizao svježi zrak. Gradnji ljetnikovaca u Zagrebu pogodovale su socijalne i gospodarske promjene koje se zbivaju polovicom 19. stoljeæa, kada propadaju stara feudalna gospodarstva, a trgovci i poduzetnici iz graðanskih krugova brzo se bogate te time dobivaju i društveno veæi ugled.19 Obogaæeno graðanstvo na sjevernoj periferiji grada gradi ljetnikovce kao odraz svoga novog položaja u društvu, i to zahvaljujuæi imetku koji su razmjerno brzo stekli.

ISTRAŽIVANJE RESEARCH Na temelju prikupljenih podataka, dosadašnjih istraživanja, primjene znanstvenih metoda te izvornih arhivskih i terenskih istraživanja, došlo se do novih spoznaja o zagrebaèkim ljetnikovcima. Izvori za istraživanje - Prouèena je razlièita dostupna pisana, kartografska i grafièka graða, struèna literatura i dnevni tisak. Najznaèajniji podatci prikupljeni su pregledom arhivske graðe Državnog arhiva u Zagrebu [DAZG] - Zapisnici sjednica Gradskog zastupstva od 1886. do 1911. godine; Zbirke graðevne dokumentacije Gradskoga poglavarstva Zagreba, Graðevnog odsjeka, gdje su otkriveni dosad nepoznati ljetnikovci; graða Muzeja grada Zagreba [MGZ] - katastarska karta iz 1862. i stare karte Zagreba; zbirke Nacionalne i sveuèilišne knjižnice [NSK] u Zagrebu te Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove - druga katastarska izmjera nastala 1909.-1913. godine, na kojoj je vidljiv najveæi broj obraðenih ljetnikovaca.20 Podatci o zaštiæenim ljetnikovcima preuzeti su od Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode te s web stranice Grada Zagreba - Galerija kulturnih dobara.21 

Dosadašnja istraživanja i objavljeni radovi - Dosadašnja istraživanja zagrebaèkih ljetnikovaca obraðuju kronologiju njihova nastanka, graditeljske stilove, doba u kojem su nastali, te daju kratak pregled ljetnikovaca uže zagrebaèke okolice. Najznaèajniji doprinos istraživanju zagrebaèkih ljetnikovaca dala je dr.sc. Lelja Dobroniæ svojim pisanim radovima o Zagrebu 19. stoljeæa, njegovoj bližoj okolici i graditeljima, meðu kojima se istièe kao najznaèajniji rad pod naslovom „Zagrebaèki ljetnikovci druge polovice 19. stoljeæa” iz 1963. godine, u kojem kronološkim redom navodi ljetnikovce prema godini njiho

13 Frankoviæ, 1988: 91 14 U drugoj polovici 19. st. u Hrvatskom zagorju grade se ili na stare kurije nadograðuju dvorci Braèak, Klokovec, Laduè, Martijanec, Belec i Vidovec. [Obad Šæitaroci, 1991.] 15 Podrobnije vidjeti u: Obad Šæitaroci, Bojaniæ Obad Šæitaroci, 1998: 49-50. 16 Urbanistièki zahvati i preobrazbe gradova nastaju tijekom dvadeset godina, koje slijede revolucionarnu 1848. g. 17 http://wienwiki.wienerzeitung.at/WIENWIKI/Cottageviertel_(Gr%C3%A4tzl) 18 Perivoj površine od 5 hektara (50.000 m2) bio je otvoren 30. rujna 1888. U to je doba pripadao predgraðu Währing, danas je unutar gradskog tkiva. 19 Dobroniæ, 1962: 144 20 Za ljetnikovce izgraðene nakon 1913. godine korištene su katastarske izmjere iz 1962. godine za katastarske opæine Èrnomerec i Maksimir, 1963. godine za katastarske opæine Remete i Šestine te 1967. godine za katastarsku opæinu Centar. Izvorne su karte u vrlo lošem stanju, tijekom vremena su bile docrtavane pa ih je Gradski ured za katastar i geodetske poslove za potrebe ovog istraživanja digitalno obradio.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja M. MEŠTROVIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI 2-15 22[2014] 1[47]

va nastanka. U kratkim crtama govori o njihovim stilskim obilježjima i izdvaja naselje na Josipovcu kao „primjer osebujne pojave u Zagrebu devetnaestog stoljeæa s obzirom na njegov socijalno-ekonomski i urbanistièki karakter”.22 U èlancima Eugena Frankoviæa o urbanistièkom razvoju Zagreba 19. i 20. stoljeæa išèitavaju se i društveno-urbanistièke okolnosti izgradnje ljetnikovaca. Milan Smrekar daje pregled i tumaèenje graðevnih propisa i propisa za ladanjsku izgradnju (1902.), dok Isidor Kršnjavi analizira estetski aspekt izgradnje (1888.). Primijenjene metode istraživanja - Evidencija ljetnikovaca nastala je istraživanjem Zbirke graðevne dokumentacije Poglavarstva grada Zagreba u Državnom arhivu Zagreba [DAZG]. Pomnim pregledom mikrofilmova i analizom oèuvane graðevne dokumentacije pojedinih ulica tadašnjega III. razdjela prema prvoj Regulatornoj osnovi došlo se u veæini sluèajeva do podataka o vlasnicima, graditeljima, graðevnim i stambenim dozvolama, izmjenama i dogradnjama, a otkriveni su i dosad nepoznati ljetnikovci. Evidencija je dopunjena podatcima o ljetnikovcima koji su zaštiæena kulturna dobra, a ne nalaze se u istraživanom podruèju III. razdjela. Istodobno s izradom evidencije provjeravano je stvarno stanje obilaskom terena te usporeðivanjem i utvrðivanjem èinjeniènog stanja prema dostupnim opisima, fotografijama i nacrtima, buduæi da su brojni ljetnikovci promijenili svoje adrese. Zgrade ljetnikovaca nisu podrobnije prouèavane, nego je to ostavljeno za buduæa istraživanja. 

Pisani i grafièki podatci za svaki ljetnikovac uneseni su u obrasce posebno pripremljene za istraživanje pa je tako napravljen katalog zagrebaèkih ljetnikovaca. On je poslužio kao bitno polazište za analize i zakljuèivanja. U katalogu su prikazani podatci o smještaju i adresi, nazivu i dataciji u zaglavlju, podatci o 21 http://www1.zagreb.hr/galerijakd.nsf/FGO?OpenFrameset 22 Dobroniæ, 1963: 147, 160. Autorica naglašava da navedeni èlanak daje „kratak pregled ljetnikovaca uže zagrebaèke okolice koji nema pretenzija da bude definitivan”. 23 Korištene su sljedeæe ocjene za graðevno stanje ljetnikovaca: odlièno, dobro, loše, loše - obnova u tijeku, loše - ruševina, srušeno, nepoznato. [Obad Šæitaroci, Bojaniæ Obad Šæitaroci, 2005: 33] 24 Kršnjavi, 1888: 61 25 Vremenski razvrstaj gradnje ljetnikovaca proveden je na sljedeæi naèin: do 1800. g. (ljetnikovci 18. st.), izgradnja u prvoj polovici 19. st. odnosno do donošenja Graðevnog reda 1857., od 1857. do 1887. kada je poèela izrada Druge regulatorne osnove Zagreba, izgradnja od donošenja propisa za izgradnju zgrada na Josipovcu 1888. do kraja 19. st., izgradnja u prvom desetljeæu 20 st. (do 1910.), izgradnja od donošenja Propisnika za izgradnju ljetnikovaèkih predjela grada Zagreba iz 1911. do 1936. g. te izgradnja nakon 1937. g. kada je prihvaæen Generalni regulacijski plan za grad Zagreb. 26 U 18. st., do 1800. g., izgraðeni su ljetnikovci: Naumovac 1, Grškoviæeva 23, Bukovaèka cesta 245 i Vugrovec Planinarski dom (Ljetnikovac Thauszy).

zgradi - prvom vlasniku, graditelju, graðevnoj dozvoli, stambenoj dozvoli, izmjenama zgrade, pomoænim graðevinama te podatci iz literature i izvori. Slijedi ocjena graðevnog stanja, današnja namjena i podatci o zaštiti zgrade, ako ona postoji.23 Svaki je ljetnikovac ilustriran grafièkim prikazima: fotografija današnjeg stanja ili stara fotografija za nestale ljetnikovce, izvod iz katastarske karte sa smještajem ljetnikovca i digitalni ortofoto [DOF] današnjega stanja u pogledu iz zraka s oznaèenim ljetnikovcem. Ako nedostaju fotografije zgrade i/ili smještaja, znaèi da nisu pronaðene ili ih nije bilo moguæe utvrditi. Analizom i usporedbom 96 lokaliteta i zgrada ljetnikovaca došlo se do znanstveno utemeljenih podataka o opæim i posebnim obilježjima zagrebaèkih ljetnikovaca. Provedena istraživanja i ovaj prikaz trebali bi ispuniti prazninu u poznavanju problema zagrebaèkih ljetnikovaca. (Tabl. I.a., I.b, I.c)

OPÆA OBILJEŽJA LJETNIKOVACA VILLAS AND THEIR GENERAL FEATURES  Doba izgradnje (Tabl. II.) - Prvi danas poznati zagrebaèki ljetnikovci zabilježeni su krajem 18. stoljeæa. Do administrativnog ujedinjenja Gradeca i Kaptola u jedinstveni grad Zagreb 1850. godine podignuto je šest ljetnikovaca i još dva do 1854. godine kada je izraðena prva detaljna karta grada (tzv. ‘specijalka’). Druga polovica 19. i poèetak 20. stoljeæa najznaèajnije je razdoblje u prostornom i urbanistièkom razvoju Zagreba. U to doba grade se i brojni ljetnikovci kao potreba „graðana da se ljeti iz prašine i vruæine uklone u ljetišta”.24

Gradnja ljetnikovaca ubrzava se nakon donošenja Graðevnog reda 1857. i potresa 1880. godine. Donošenjem propisa za izgradnju zgrada na Josipovcu 1888. i završetkom Druge regulatorne osnove (1889.) poèelo je razdoblje najintenzivnije gradnje zagrebaèkih ljetnikovaca. Nakon pridruživanja Zagrebu susjednih opæina i poveæanja površine grada, gradnja ljetnikovaca i nadalje je intenzivna te se 1904. godine donose propisi za otvoreni naèin izgradnje. U razdoblju do donošenja propisnika za izgradnju ljetnikovaèkih predjela grada Zagreba (1911.) izraðuje se èitav niz regulacija ulica na brežuljcima. Zbog sve privlaènijih, tada veæ i reguliranih ulica ljetnikovaèkog podruèja, graðani otad sve više grade kuæe za stanovanje, a manje ljetnikovce. Izgradnju ljetnikovaca možemo razvrstati u sedam razdoblja25, što je prikazano u Tabl. II. Utvrðeno je da su do 1800. godine izgraðena èetiri ljetnikovca. Svi su do danas saèuvani, a obilježava ih jednostavnost volumena zgrade.26 U razdoblju od 1801. do 1856. godine

PROSTOR

Tabl. I.b Dosad nepoznati ljetnikovci, otkriveni tijekom istraživanja Table I.b Unknown villas up to now, discovered during research lokacija / adresa 1.

Hercegovaèka 63

Hercegovaèka 78

Hercegovaèka 80

Hercegovaèka 107

Hercegovaèka 108

Ilica 34

Ilica 223

Sveti Duh 148

Sveti Duh - Broz

(Hercegovaèka 19) (Pantovèak 25)

(Sv. Duh 38a)

10.

Grada Gualda Tadina 3

(Sv. Duh - Herdjak)

11.

Vrhovec 8

(Vrhovec 6-8)

12.

Vrhovec 48a

(Vrhovec 54)

13.

Vrhovec 50

14.

Sveti Duh - Kaleèak

(Sv. Duh 40)

15.

Gornje Prekrižje 2

(Prekrižje 5)

16.

Vramèeva 23

(Ribnjak 20b)

17.

Jurjevska 37

18.

Gornje Prekrižje 71

19.

Srebrnjak 73

20.

Srebrnjak 83

21.

Srebrnjak 88a

22.

Srebrnjak 90

23.

Srebrnjak 106

(Gornje Prekrižje 3) (Srebrnjak 55) (Srebrnjak 83)

Tabl. I.c Ljetnikovci neutvrðene/nepoznate lokacije Table I.c Villas on unknown locations lokacija / adresa 1.

(Bukovaèka cesta 168)

(Bukovaèka cesta 162)

Vinogradi 140

(Bukovaèka cesta 102)

(Ksaverska cesta iznad broja 165)

(Lašæina kraj Zagreba kbr. 3)

Sv. Duh 148

Vrhovec 28 (Vinogradska cesta 26/Vrhovec 26)

Sv. Duh - Broz

10.

(Bukovaèka cesta 170)

11.

(Bukovaèka cesta 199)

12.

Sv. Duh - Kaleèak

Tabl. II. Pregled izgradnje zagrebaèkih ljetnikovaca prema dobu izgradnje Table II. Zagreb villas according to construction period doba izgradnje

broj ljetnikovaca

postotak

prije 1800.

4,1%

1801.-1856.

7,2%

1857.-1887.

20,6%

1888.-1900.

46,4%

1901.-1910.

9,3%

1911.-1936.

10,3%

poslije 1937.

2,1%

ukupno

100%

PROSTOR

1[47] 22[2014] 2-15 M. MEŠTROVIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja

Sl. 3. Reljef ljetnikovaèkog podruèja Fig. 3. Villa area, topography Sl. 4. Brežuljkasti krajolik Zagreba; u prvom planu položaj ljetnikovca Ljudevita Gaja na mjestu današnje mrtvaènice na Mirogoju, u pozadini položaj ljetnikovca Okrugljak, 2008. Fig. 4. Hilly landscape of Zagreb, Ljudevit Gaj villa at the site of the present mortuary, Mirogoj (foreground); Villa Okrugljak, 2008 (background)

Tabl. III. Pregled namjene i korištenja ljetnikovaca Table III. Villas: their purpose and use namjena

broj ljetnikovaca

stambena

stambena-poslovna

poslovna

diplomatska

javna

kulturna

prosvjetna

vjerska

vojna

nepoznata

srušeno ili ruševina

ukupno

Tabl. IV. Pregled graðevnog stanja ljetnikovaca (stanje 2014.) Table IV. Villas and their condition (2014) graðevno stanje

broj ljetnikovaca

odlièno

dobro

loše

loše - ruševina

srušeno

nepoznato

ukupno

izgraðeno je sedam ljetnikovaca.27 Nakon administrativnog ujedinjenja grada i stupanja na snagu Graðevnog reda dolazi do porasta izgradnje ljetnikovaca pa je u razdoblju od 1857. do 1887. zabilježeno 20 izgraðenih ljetnikovaca, veæinom na zapadnom dijelu grada.28 Za izgradnju zgrada na Josipovcu donesene su polakšice pa su tako od 1888. do 1900. godine izgraðena 44 ljetnikovca. Najviše se gradi u Ulici Gorana Kovaèiæa i Nazorovoj ulici (nekadašnjem Josipovcu) te Tuškancu s Gornjim Prekrižjem. Èak 27 od 33 ljetnikovca na tome predjelu graðeno je u to doba. Istodobno se grade tri ljetnikovca na bukovaèkom podruèju, a u zapadnom dijelu grada gradi se pojedinaèno u Ilici, na Svetom Duhu, Vrhovcu i Pantovèaku.29 Poèetkom 20. stoljeæa grad se postupno širi na bliža okolna podruèja, a naèin izgradnje na ljetnikovaèkom podruèju postupno prelazi u oblik koji danas nazivamo vilom. Zamjeæujemo osjetan pad broja izgraðenih ljetnikovaca. Od 1901. do 1936. izgraðeno je 19 ljetnikovaca.30 Iako je Generalni regulacijski plan za grad Zagreb iz 1937. godine predviðao izgradnju ljetnikovaca, zabilježena su samo dva primjera.31  Rasprostranjenost - Najviše ljetnikovaca nalazimo u Ulici Gorana Kovaèiæa (12), Bukovaèkoj cesti (11), Nazorovoj ulici (9), Gornjem Prekrižju (7), Vrhovcu (7), Hercegovaèkoj ulici (6), Srebrnjaku (5) te na Svetom Duhu (4) i Tuškancu (4). Preostali ljetnikovci (31) rasprostranjeni su u ostalim dijelovima istraživanoga ljetnikovaèkog podruèja (Ilica, Pantovèak, Maksimirski perivoj, Vugrovec i dr.). Neke od ulica nadovezuju se jedna na drugu tako da èine cjeline, primjerice, ulice Gorana Kovaèiæa i Nazorova, gdje je izgraðen 21 ljetnikovac, te ulica Tuškanac koja se nastavlja ulicom Gornje Prekrižje s ukupno 11 ljetnikovaca. Zajedno te dvije cjeline sadržavaju treæinu ljetnikovaca.  Mjestopisna obilježja (Sl. 3.) - Oblièje terena (reljef) ljetnikovaèkog prostora obilje-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

žen je brojnim dubokim i uskim potoènim dolinama i hrptovima koji se spuštaju s Medvednice i uranjaju u središte grada. Malo je zaravnina koje imaju posebno znaèenje za smještaj ljetnikovaca, buduæi da se s njih pružaju prekrasni vidici na grad. Prednosti krajolika s takvim mjestopisnim (topografskim) obilježjima jesu svjež zrak s Medvednice i bogatstvo flore, što se smatra izuzetnim 27 Od 1801. do 1856. izgraðeni su ljetnikovci: Tuškanac 100, Nova ves 86, Maksimirski perivoj - ljetnikovac biskupa Haulika, Jelenovac 44, Bukovaèka cesta 220, Bukovaèka cesta 267 i Mirogoj. Vila Mirogoj Ljudevita Gaja više ne postoji - na njezinu je mjestu danas mrtvaènica. 28 Od 1857. do 1887. izgraðeni su ljetnikovci na sljedeæim nekadašnjim kuænim adresama: Mikuliæi 133 (Vila Pongratz), Bukovaèka cesta 102, Bukovaèka cesta 162 (Ljetnikovac obitelji Winkler), Bukovaèka cesta 168, Maksimirska cesta 125 (Novi ljetnikovac biskupa Haulika), Sv. Duh 129, Vinogradi 140, Jelenovac 45, Rim 98, Okrugljak 6 (Vila Okrugljak), Ilica 154, Hercegovaèka 81 (Letnik Pantovèak), Vrhovec 23 (Villa u Vrhovcu), Vinogradska cesta 29 (Vila Socias), Jurjevska 27 (Vila Lubiensky/Androwsky), Bukovaèka cesta 341 (Ljetnikovac Veseljak), Gornje Prekrižje 12 (Vila Cmrok), Ksaverska cesta iznad broja 165, Nad lipom 7 i Nazorova 59 (Vila na Josipovcu g. Antuna Završke). 29 Od 1888. do 1900. izgraðeni su ljetnikovci: Nazorova 70 (Ljetnikovac König), Gorana Kovaèiæa 7, Nazorova 72, Gorana Kovaèiæa 23 (Vila Lobmayer), Gornje Prekrižje 2, Nazorova 68 (Vila Èubeliæ), Pantovèak 37, Tuškanac 36 (Ljetnikovac Werner), Gornje Prekrižje 75 (Ljetnikovac Sollar s vrtom), Gorana Kovaèiæa 20, Nazorova 74, Nazorova 57 (Ljetnik na Josipovcu), Nazorova 55 (Ljetnikovac Šafranek-Wiesner), Gorana Kovaèiæa 33 (Ljetnikovac Grbac s vrtom), Nazorova 63, Ilica 34 (Vrtni ljetnik - paviljon), Gorana Kovaèiæa 37 (Vila Erlich-Mariæ), Gorana Kovaèiæa 35, Gorana Kovaèiæa 25, Gornje Prekrižje 35/ Šestinski vrh 1 (Vila Weiss), Tuškanac 56, Vrhovec 194 (Vinovrh), Vrhovec 50, Gorana Kovaèiæa 29 (Dalmatinski paviljon), Vugroveèka 2c - Gornji Vugrovec (Ljetnikovac Ružiæ), Jurjevska 29, Tuškanac 21, Gorana Kovaèiæa 17 (Ljetnikovac Kune Waidmanna s vrtom), ljetnikovac neutvrðenog položaja poznat kao Lašæina 3 (Vila Floranski breg), Bukovaèka cesta 254 (Ljetnikovac Tkalèiæ), Sveti Duh 148, Gorana Kovaèiæa 11, Gornje Prekrižje 51, Tuškanac 15-17, Gorana Kovaèiæa 13, Ilica 223 (Ljetnikovac u gornjoj Ilici), Ul. grada Gualda Tadina 3 (Ljetnikovac Herdjak), Rim 84 (Vila Olga), Pantovèak 39, Vrhovec 28, ljetnikovac neutvrðenog položaja na Svetom Duhu (Ljetnikovac Broz), neutvrðeni položaj na mjestu nekadašnje Bukovaèke ceste 170, Bukovaèka

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja M. MEŠTROVIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI 2-15 22[2014] 1[47]

pogodnostima za stanovanje, pa takve èetvrti poprimaju rezidencijalna obilježja, i to ne samo u Zagrebu nego i u drugim gradovima. Ulice su smještene na hrptovima brežuljaka i u uvalama izmeðu njih, tako da razlikujemo dva osnovna tipa ulica - hrptene i ulice u udolini.32 Utvrðeno je da su 82 ljetnikovca smještena u hrptenim ulicama (85,4% od ukupnog broja), dok je 14 ljetnikovaca smješteno u nizinskom dijelu.33 Parcele su okrenute prema zapadu ili istoku, s malim otklonima prema jugu ili sjeveru. Malo je južno orijentiranih parcela, kao što je, primjerice, ljetnikovac Okrugljak. Najniže smješteni ljetnikovac nalazi se na visini od 122 mnm (Ilica 34) dok je najviše smješten na visini od 282 mnm (Mikuliæi 133). Zahvaljujuæi reljefu i položaju na zaravnima hrptova brežuljaka, s ljetnikovaca se pružaju prekrasni vidici na grad, Medvednicu i raznolike planove krajolika. Njihov prostorni odnos prema gradu podreðen je vizuri, tako da se èesto biraju najviše toèke ulica, primjerice, Vrhovec 194 ili Rim 84. Nekoæ su bili lijepi pogledi iz grada na ljetnikovaèko podruèje i na pojedine ljetnikovce. Nažalost, veæina takvih pogleda iz grada na ljetnikovce danas su zaklonjeni novom visokom izgradnjom i naraslom vegetacijom. (Sl. 4.) cesta 271 i ljetnikovac neutvrðenog položaja na mjestu nekadašnje Bukovaèke ceste 199. 30 Od 1901. do 1910. Izgraðeni su ljetnikovci: Jurjevska 37, Gornje Prekrižje 30, ljetnikovac neutvrðenog smještaja na Sv. Duhu (Ljetnikovac Kaleèak), Hercegovaèka 108, Srebrnjak 83, Vrhovec 48a, Hercegovaèka 80, Nazorova 26 (Ljetnikovac Naste Rojc) i Nazorova 38. Od 1911. do 1936. Izgraðeni su ljetnikovci: Hercegovaèka 78, Mlinarska cesta 53 (Ljetnikovac Wutte), Srebrnjak 73, Srebrnjak 88a, Srebrnjak 90, Srebrnjak 106, Hercegovaèka 63, Vramèeva 23, Vrhovec 8 i Bukoveèki krè 6 (Ljetnikovac Štos). 31 Nakon 1937. izgraðeni su ljetnikovci: Gornje Prekrižje 71 i Hercegovaèka 107. 32 Pleština, 1994: 371 33 Na hrptenim ulicama smješteni su ljetnikovci u ulicama: Sv. Duh, Vrhovec, Jelenovac, Pantovèak, Hercegovaèka, Nazorova, Gorana Kovaèiæa, Tuškanac, Gornje Prekrižje, Jurjevska, Srebrnjak, Bukovaèka i Rim (ukupno 82 lokaliteta). Preostali ljetnikovci smješteni su u nizinskom dijelu grada u ulicama: Ilica, Nad lipom, Maksimir, Nova ves i na platou Mirogoj. 34 Meðu drugim imenima autora/potpisnika projekata zabilježena su sljedeæa imena: Matija Leonhart (Naumovac 12 - Vila Malin), Bartol Felbinger (Nova ves 86 - Ljetnikovac biskupa Alagoviæa), Franz Schücht (Ljetnikovac biskupa Haulika), Guido Pongratz (Mikuliæi 133 - Vila Pongratz), Franjo Klein (Maksimirska 125 - Novi ljetnikovac biskupa Haulika), Otto Jakuš - tesar (Vinogradi 140), Matiassi (Ilica 154 i Gorana Kovaèiæa 35), J. F. Retter (Vinogradska cesta 29 - Vila Socias), Ferdinand Konradt (Gornje Prekrižje 12 Vila Cmrok i Gornje Prekrižje 51), Janko Grahor (Gorana Kovaèiæa 7), Ferdinand Stejskal (Nazorova 72 i 74), Martin Pilar (Rim 84), Pilar, Mally i Bauda - gradjevno poduzetništvo (Gornje Prekrižje 30), Antun Broz (Sv. Duh-Kaleèak - Ljetnikovac Kaleèak), Kalda i Štefan (Nazorova 26 - Ljetnikovac Naste Rojc), Polak, Albert i Bornstein (Hercegovaèka 68), Stjepan Škaberna (Srebrnjak 106), Greinar i Waroning (Srebrnjak 73), Aljinoviæ, Grgiæ i Stapp (Srebrnjak 88a), Vladimir Milièiè (Vramèeva 23), Bogdan Miliæ (Vrhovec 8) i Rihard Dworžak (Hercegovaèka 107). 35 Dobroniæ, 1963: 147

Naruèitelji i vlasnici - Zagrebaèke ljetnikovce, s malim izuzetcima plemstva, naruèuje i podiže veæinom novoobogaæeno poslovno graðanstvo. Istraživanjem su zabilježeni prvi vlasnici, odnosno naruèitelji projekata, te se brojnošæu u razdoblju do 1860. izdvajaju biskupi Thauszy, Galjuf, Vrhovac, Alagoviæ i Haulik. Poslije ljetnikovce naruèuju/grade (vele)trgovci, lijeènici, odvjetnici, podbani, vijeænici i pojedinci (župnik, bankar, intendant, arhitekt, graðevni nadgeometar, knjigotiskar). Bilo je meðu naruèiteljima plemiækih pojedinaca i niz obitelji (Andrijeviæ, Heinzel, Winkler, Jambrišak, König, Sollar, Zikmundowsky, Grbac, Tkalèiæ i dr.). Od poznatijih su osoba ljetnikovce u Zagrebu imali: Ljudevit Gaj, Stjepan Basarièek, arhitekt Janko Holjac i slikarica Nasta Rojc.



 Autori i graditelji (Tabl. V.) - Na temelju graðevnih i/ili uporabnih dozvola znademo za autore/potpisnike projekata. Od 96 ljetnikovaca poznati su potpisnici 68 zgrada. U tabeli su navedeni autori s adresama ljetnikovaca koji su projektirali po nekoliko zgrada. Istièu se Kuno Waidmann (11 ljetnikovaca), Hönigsberg i Deutsch (8), Gjuro Carnelutti (6), Mijo Geher (6), Janko Jambrišak (4), Šafranek i Wiesner (3) te Janko Holjac (3).34 Nepoznati su potpisnici za 28 evidentiranih ljetnikovaca. Potpuna podjela na autore i graditelje moguæa je tema daljnjih istraživanja u sklopu ove teme. Zanimljivo je da se gradnja veæine zagrebaèkih ljetnikovaca podudara s pojavom visokoškolski obrazovanih arhitekata35 u razdoblju najintenzivnije gradnje.

Namjena i korištenje (Tabl. III.) - Pregled namjene i korištenja napravljena je za sve ljetnikovce kojima je poznat smještaj, a nisu do danas srušeni. Namjene su podijeljene na stambenu, stambeno-poslovnu, poslovnu, diplomatsku, javnu, kulturnu, prosvjetnu, vjersku i vojnu. Podatci su prikazani u Tabl. IV. Radi potpunosti prikaza podataka dodani su srušeni ili ruševni ljetnikovci, kao i oni kojih je toèan smještaj zasad još uvijek nepoznat.



Prevladava stambena namjena. Iako su ljetnikovci izvorno bili namijenjeni za povremeni boravak, postupno postaju mjesta stalnog obitavanja. Njegova se funkcionalna obilježja ne mijenjaju, tako da možemo ustvrditi da je veæina ljetnikovaca (38,5%) zadržala stanovanje kao svoju osnovnu namjenu. Potpuno je prenamijenjeno 13 ljetnikovaca (poslovna, diplomatska, javna, kulturna, prosvjetna, vjerska i vojna namjena), dok su tri djelomièno prenamijenjena (stambeno-poslovna namjena). Današnja je namjena nepoznata za 12 lokacija (12,5%) ljetnikovaca. Pet nepoznatih lokaliteta nalazi se na podruèju Bukovaèke ceste, a tri u ulici Sveti Duh, što ukazuje na potrebu daljnjih istraživanja tih predjela. Za 29 srušenih ljetnikovaca (30,2%) nema graðevnih tragova jer su na njihovu mjestu izgraðene nove zgrade.

PROSTOR

Tabl. V. Pregled autora ljetnikovaca (odabir) Table V. Designers of the villas (selection) autor

adresa ljetnikovca Gorana Kovaèiæa 11 Gorana Kovaèiæa 13 Gorana Kovaèiæa 17 Gorana Kovaèiæa 20 (Vladimira Nazora 63 / Josipovac 22)

Kuno Waidmann

Gornje Prekrižje 75 (Prekrižje 24) Ilica 223 Jurjevska 29 Vrhovec 50 Vrhovec 194

Waidmann i Stejskal

Jurjevska 27 Gorana Kovaèiæa 29 / Dalmatinski paviljon (postavio) Ilica 34 Gorana Kovaèiæa 25 Gorana Kovaèiæa 33

Hönigsberg i Deutsch

Tuškanac 15-17 Tuškanac 21 Tuškanac 36 - dogradnja Tuškanac 56 (Tuškanac 20) Vrhovec 28 (Vinogradska cesta 26 / Vrhovec 26) Srebrnjak 83 (Srebrnjak 55) Vrhovec 48a (Vrhovec 54) Srebrnjak 90 (Srebrnjak 83)

Gjuro Carnelutti

Hercegovaèka 63 (Hercegovaèka 18b) Nazorova ulica 70 Nazorova ulica 68 (Josipovac 27) Jurjevska 37 Gorana Kovaèiæa 37 Gornje Prekrižje 35 / Šestinski vrh 1 (Prekrižje 20)

Mijo Geher

Nazorova ulica 57 (Nazorova 53 / Josipovac 20) Nazorova ulica 59 Pantovèak 37 Sv. Duh 148 (Sv. Duh 38a) (Bukovaèka cesta 102)

Janko Jambrišak

Jelenovac 45 Nad lipom 7 Okrugljak 6

Šafranek i Wiesner

Bukovaèka cesta 254 (Bukovaèka cesta 156) (Ksaverska cesta iznad broja 165) Nazorova ulica 55 Bukovaèka cesta 271 (Bukovaèka cesta 195)

Janko Holjac

Hercegovaèka 80 (Hercegovaèka 19) Pantovèak 39

PROSTOR

1[47] 22[2014] 2-15 M. MEŠTROVIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja

Sl. 6. Vila Okrugljak, 1875. Fig. 6. Villa Okrugljak, 1875

Stupanj oèuvanosti (Tabl. IV.) - Stupanj oèuvanosti ljetnikovaca utvrðen je procjenom graðevnog stanja. Procjena je napravljena prema kategorijama: odlièno, dobro, loše, loše - ruševina, srušeno i nepoznato. Nažalost, više od èetvrtine evidentiranih ljetnikovaca ne postoji. Od postojeæih ljetnikovaca najveæi je broj u dobrom stanju, a to se može obrazložiti njihovim kontinuiranim korištenjem.

Sl. 7. Perivoji na katastarskim kartama: ljetnikovac biskupa Haulika u Maksimirskom perivoju (lijevo) i ljetnikovac Stjepana pl. Miletiæa u Jurjevskoj 29 Fig. 7. Parks on cadastral maps: Bishop Haulik villa in Maksimir park (left) and Stjepan Miletiæ villa at 29, Jurjevska st.

Zaštita - Analizom podataka popisnika državne službe zaštite utvrðeno je 29 zaštiæenih ljetnikovaca od ukupno 96 evidentiranih ljetnikovaca (30,2%). Zaštiæeni su temeljem Zakona o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara [NN 69/1999.] kao nepokretna kulturna dobra. Svi evidentirani ljetnikovci graðeni prije 1800. godine zaštiæeni su kao nepokretna kulturna dobra i do danas su ostali oèuvani.36 Od sedam ljetnikovaca graðenih izmeðu 1801. i 1856. godine pet ih je zaštiæeno kao nepokretna kulturna dobra.37 Najviše zaštiæenih ljetnikovaca (treæina zaštiæenih) iz razdoblja je najintenzivnije izgradnje Zagreba, od 1888. do 1900. godine.38 Iako su perivoji uvijek bili nerazdvojni dio ljetnikovaca, malo ih je saèuvano, a samo ih je pet zaštiæeno kao kulturna dobra.39 Premda su ljetnikovci odavno zaštiæeni, oni su, nažalost, najèešæe

Sl. 5. Proèelja zagrebaèkih ljetnikovaca Fig. 5. Zagreb villas, facades



Znanstveni prilozi | Scientific Papers

bez odgovarajuæe skrbi pa su prepušteni propadanju, neovisno o zaštiti.

OBILJEŽJA IZGRADNJE LJETNIKOVAÈKOG PODRUÈJA

BUILDING UP THE VILLA AREAS Stilska obilježja (Sl. 5.) - U stilskom oblikovanju ljetnikovaca prevladavaju historicistièka obilježja te se osim ljetnikovaca koji podsjeæaju na srednjovjekovne plemiæke dvorce/burgove40 (npr. Mikuliæi 133) grade i oni tipa stilizirane seljaèke kuæe (npr. Bukoveèki krè 6) ili ladanjske kuæe. Svojim izgledom izražavaju želju za slikovitošæu i pružanjem ugoðaja, a malim dimenzijama osiguravaju intimnost. Sliène se vile grade tijekom 19. stoljeæa i u drugim srednjoeuropskim zemljama.41



 Pejsažna obilježja (Sl. 6. i 7.) - Brežuljkasti krajolik sjevernoga Zagreba mjesto je na kojem nastaju ljetnikovci. Smještaju se na mjestima udaljenim od tadašnjega grada koja su pružala èist zrak i prekrasne vidike na slikovite brežuljke. Danas zbog nabujale vegetacije i izgradnje nije moguæe doživjeti te poglede, iako se mjestimièno naziru.42 Sjeverni krajolik na kojem su nastajali ljetnikov36 Zaštiæeni ljetnikovci graðeni prije 1800.: Naumovac 1, Grškoviæeva 23, Bukovaèka cesta 245 i Vugrovec - Planinarski dom. 37 Zaštiæeni ljetnikovci graðeni 1801.-1856.: Nova ves 86, Maksimirski perivoj - ljetnikovac biskupa Haulika, Jelenovac 44, Bukovaèka cesta 220 i Bukovaèka cesta 267. 38 Zaštiæeni ljetnikovci graðeni 1888.-1900.: Bukovaèka cesta 254 (Ljetnikovac Tkalèiæ), Ulica Ivana Gorana Kovaèiæa 17 (Ljetnikovac Kune Waidmana), Ulica Ivana Gorana Kovaèiæa 33 (Ljetnikovac Grbac s vrtom), Ulica Ivana Gorana Kovaèiæa 37 (Ljetnikovac Vila Erlich-Mariæ, danas Hrvatski muzej arhitekture HAZU), Gornje Prekrižje 51 (Ljetnikovac Vidriæ s vrtom), Gornje Prekrižje 75 (Ljetnikovac Sollar s vrtom), Nazorova ulica 55 (Ljetnikovac Šafranek-Wiesner), ulica Rim 84 (Ljetnikovac Vila Olga s perivojem), Tuškanac 36 (Ljetnikovac Werner) i Vugroveèka ulici 2c Gornji Vugrovec (Ljetnikovac Ružiæ).

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja M. MEŠTROVIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI 2-15 22[2014] 1[47]

PROSTOR

Tabl. VI. Pregled širina planiranih ulica na brežuljcima prema regulacijskom planu Milana Lenucija, 1905-1911. Table VI. Widths of the planned streets on the hillsides according to the regulation plan by Milan Lenuci, 1905-1911 lokacija/ulica-cesta

godina regulacije

širina ulice

Vinogradska cesta

1907.

Jurjevska ulica od Mlinarske ceste do Cmroka

ploènik

kolnik (kolovoz)

15 m ili 16 m

obostrano 2m 2m

1906.

12 m

s obje strane 4 m na istoènoj 2 m na zapadnoj strani

7,5 m (za 15 m ukupno) s jedne strane 3,5 m ili obostrano 6 m (za 16 m ukupno) 3 m 3m 6m

Donji Vrhovac i savez ulice Nad lipom s Vrhovcem

1905.

Vrhovec 11,5 m

obostrano

Nad lipom 16 m

obostrano 2m 2m

Tuškanac od Josipovca do Cmroka i Cmrok

1907.

12 m

obostrano 6m 4 m na istoènoj 2 m na zapadnoj strani

Nova ves od Zvonarnièke ulice do Rundeaua?

1907.

11,66 m do kapelice 12 m

Hercegovaèka ulica s istoènim obronkom

1911.

16 m

obostrano 2m 2m

obostrano 3m 3m

13 m

obostrano 1,5 m 1,5 m

2m 1 m: jarak pod škarpom

11 m

obostrano 1,25 m 1,25 m

s jedne strane 3 m

nova parcelacija zemljišta Kune Waidmanna (Josipovac, Vladimira Nazora)

1906.

obostrano 2,5 m 2,5 m

Pantovèak od Ilièkog trga do Prekrižja

1907.

4 m na zapadnoj strani 6 m 2 m na istoènoj strani

zapadni dio Pantovèaka

1907.

obostrano 2m 2m

ci bio je šumovit s kultiviranim vinorodnim predjelima, veoma miran i idilièan.43 Neposredno uza zgradu ljetnikovca ureðuju se i perivoji. Iz dostupnih starih katastarskih izmjera vidljiva su hortikulturna rješenja s vijugavim stazama te niskim i visokim raslinjem. Urbanistièka obilježja ulica (Tabl. VI.) - Iz analiza urbanistièkih planova (regulacija) za pojedine sjeverne dijelove grada, koji nastaju u razdoblju od 1905. do 1915. godine44, proizlazi da su širine ulica ljetnikovaèkoga podruèja od 11 do 16 m (najèešæe 12 m). Planirane su s obostranim nogostupom, u pravilu širine kolnika 6 m, te najèešæe s predvrtom



39 Zaštiæeni perivoji ljetnikovaca temeljem Zakona o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara: Ulica Ivana Gorana Kovaèiæa 33 (Ljetnikovac Grbac s vrtom), Gornje Prekrižje 51 (Ljetnikovac Vidriæ s vrtom), Gornje Prekrižje 75 (Ljetnikovac Sollar s vrtom), Jurjevska ulica 27 (Vila Lubiensky s pripadajuæom gospodarskom zgradom i vrtom) te ulica Rim 84 (Ljetnikovac Vila Olga s perivojem). 40 Dobroniæ, 1963: 146 41

Dobroniæ, 1963: 146

42 S Krematorija se vidi toranj ljetnikovca u ulici Rim 98; s Jelenovca 45 vidi se (pogled prema zapadu) ljetnikovac na Vrhovcu 194 i obrnuto. 43 Dobroniæ, 1963: 161; Kršnjavi, 1888: 60 44 Urbanistièke regulacije potpisao je Milan Lenuci.

predvrt

rasvjeta

drvored

plinska, obostrana

novi na istoènoj strani (uklanja se stari na zapadnoj strani)

obostrano 3m 3m

nema

na istoènoj strani

obostrana, plinska

na zapadnoj strani

3 m na zapadnoj strani obostrano 3m 3m

(s jedne strane ulice). Vinogradska cesta i Pantovèak od Ilièkog trga do Prekrižja imaju planiranu obostranu plinsku rasvjetu ulica. Drvoredi su planirani u Jurjevskoj ulici od Mlinarske ceste do Cmroka i na Tuškancu od Josipovca do Cmroka na istoènoj strani, te na Pantovèaku od Ilièkoga trga do Prekrižja na zapadnoj strani. Motiv regulacija jest šetnja, dokolica, otvaranje prostora brežuljaka svakodnevnom životu stanovnika grada, uz zadovoljavanje zahtjeva parcelacije. Ako postoji stari put, on se uvažava, a po potrebi se ispravlja trasa. Geodetske podloge na kojima su risana regulacijska rješenja imaju snim-

Sl. 8. Sklop ljetnikovca u Jurjevskoj 27; današnje stanje u obnovi i sklop ljetnikovca na staroj katastarskoj karti iz 1862. Fig. 8. Villa complex at 27, Jurjevska st.: Present condition and the villa complex on old cadastral map from 1862

PROSTOR

1[47] 22[2014] 2-15 M. MEŠTROVIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Tabl. VII. Pregled izgraðenosti parcela na uzorku od 23 ljetnikovca (prema katastarskim izmjerama 1909.-1913., 1962. i 1963. godine) Table VII. Lot occupancy rate: survey based on 23 villas (according to cadastral measurements from 1909-1913, 1962, 1963) adresa

godina

površina parcele (m2)

površina zgrade (m2)

izgraðenost parcele

Nova ves 86

1823.

946

145

15,30%

Bukovaèka cesta 267

1850.

1755

5,6%

Hercegovaèka 81

1878.

2713

278

10,3%

Vrhovec 23

1879.

806

119

14,8%

Jurjevska 27

1880.

6825

464

6,8%

Nazorova ulica 59

1887.

6221

190

3,1%

Gorana Kovaèiæa 33

1889.

2982

186

6,2%

Nazorova ulica 74

1889.

2951

3,1%

Nazorova ulica 63

1889.

3169

153

4,8%

10.

Pantovèak 37

1889.

1894

207

10,9%

11.

Gorana Kovaèiæa 35

1890.

2647

173

6,5%

12.

Gorana Kovaèiæa 37

1890.

3666

595

16,2%

13.

Ilica 34

1890.

708

4,7%

14.

Jurjevska 29

1892.

6938

355

5,1%

15.

Bukovaèka cesta 254

1894.

2219

194

8,7%

16.

Vrhovec 28

1899.

503

11,1%

17.

Pantovèak 39

1899.

1411

167

11,8%

18.

Bukovaèka cesta 271

1900.

1417

195

13,8%

19.

Jurjevska 37

1902.

2792

203

7,3%

20.

Hercegovaèka 78

1911.

3500

164

4,7%

21.

Mlinarska cesta 53

1918.

538

125

23,2%

22.

Gornje Prekrižje 71

1937.

7193

143

2,0%

Hercegovaèka 107

1938.

23.

prosjek

900

150

16,7%

2813

195

9,26%

ljene detalje koji pripadaju ruralno-prigradskom ambijentu, kao što su stare zgrade, vrtovi, gospodarska dvorišta i štale.45 Velièina i izgraðenost graðevne èestice (Tabl. VII.) - Za potrebe utvrðivanja velièine graðevne èestice i smještaja zgrada ljetnikovaca na njima korištene su stare katastarske karte nastale nakon druge detaljne katastarske izmjere 1909.-1913.46, katastarskih izmjera 1962. i 1963. godine47 te podatci digitalnih zemljišnih knjiga. Na uzorku od 22 ljetnikovca (približno èetvrtina ukupnoga broja) analizirana je izgraðenost parcele - odnos površine parcele i površine zgrade na razini prizemlja.48 Parcele su ljetnikovaca prostrane, u prosjeku više od 2000 m2, a izgraðenost je vrlo malena, u prosjeku ispod 10%. Parcele, tj. granice posjeda ljetnikovaèkog podruèja, nemaju pravilne oblike, veæ ih je „oblikovala neka druga, pretparcelacijska logika zemljišnih èestica - šumaraka, sjenokoša, livada, vrtova i vinograda”49, izuzev zemljišta na Josipovcu koje je hrvatska zemaljska vlada parcelirala i pojedine parcele prodala.50 Razlika izmeðu planiranja i parceliranja toga doba leži u èinjenici da je planiranje od javnog interesa, a parceliranje od privatnog interesa, koju vlast disciplinira.51 Poslije se, 

vjerojatno zbog sve veæe izgradnje, ljetnikovci grade na manjim parcelama.  Ljetnikovac i pomoæne graðevine na parceli (Sl. 8.) - Buduæi da su vlasnici u ljetnikovcima boravili redovito tijekom ljeta, a ostali dio godine živjeli su u gradu, posjedi su 45 Frankoviæ, 1988: 92 46 Druga detaljna katastarska izmjera vremenski obuhvaæa najveæi broj ljetnikovaca. 47 Izvor: Grad Zagreb, Gradski ured za katastar i geodetske poslove. 48 Kriteriji za odabir ljetnikovaca bili su: dostupnost starih katastarskih izmjera s ucrtanom zgradom, moguænost identifikacije i izmjere èestice, uz uvjet da je za svako ranije odreðeno razdoblje njihova nastanka prikazan najmanje jedan ljetnikovac. 49 Frankoviæ, 1988: 88 50 Dobroniæ, 1963: 162 51 Frankoviæ, 1988: 91 52 Vila Pongratz Mikuliæi 133, Rim 98, Vila Socias Vinogradska cesta 29, Vila Lubiensky (Androwsky) Jurjevska 27, Ljetnikovac Veseljak Bukovaèka cesta 341, Nazorova 72, Vila Lobmayer Gorana Kovaèiæa 23, Gorana Kovaèiæa 20, Ljetnikovac Werner Tuškanac 36, Nazorova 74, Ljetnikovac Grbac Gorana Kovaèiæa 33, Vinovrh Vrhovec 194, Vila Erlich-Mariæ Gorana Kovaèiæa 37, Vila Weiss Gornje Prekrižje 35/ Šestinski vrh 1, Jurjevska 29, Tuškanac 21, Vila Raj/ Ljetnikovac Vabiæ Vrhovec 28, Bukovaèka cesta 271, Srebrnjak 83. 53 Dobroniæ, 1963: 161

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja M. MEŠTROVIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI 2-15 22[2014] 1[47]

osim ljetnikovca kao stambene zgrade imali takoðer gospodarstvo s gospodarskim zgradama i stanom za upravitelja, te vinograde i voænjake. Jedan takav oèuvani primjer posjeda s vinogradom nalazi se na Cmroku (Tuškanac 100). Zgrade ljetnikovaca veæinom su smještene bliže ulici s predvrtom dubine 3-5 metara. Perivoj se nalazi neposredno uza zgradu ljetnikovca, a nerijetko su smješteni i u vinogradu.

tacije i starih katastarskih karata ustanovljeno i grafièki dokumentirano.

Najèešæa je visina ljetnikovca P+1, dok su pomoæne zgrade prizemne. Obilježje ljetnikovaca jesu ‘prilijepljeni’ tornjiæi koji su naglašavali njihovu slikovitost i omoguæavali vidike po slikovitim brežuljcima.52 Svojim su položajem ljetnikovci veæinom smješteni okomito na ulicu (hrptene ulice koje idu u smjeru sjever-jug), tako da su dnevne sobe/saloni i terase usmjerene prema jugu, s perivojem ispred njih. Ulazi na parcele i gospodarski dio veæinom se nalaze na sjevernom dijelu parcele/posjeda.

Prvi su vlasnici ljetnikovaca bile veæinom imuæne obitelji te biskupi i trgovci, a od njihovih se graditelja po broju izgraðenih ljetnikovaca izdvajaju Kuno Waidmann s 11 ljetnikovaca, Hönigsberg i Deutsch s 8 te Gjuro Carnelutti i Mijo Geher sa 6 ljetnikovaca. U stilskom oblikovanju prevladavaju historicistièka obilježja.

Iznimka je cottage naselje na Josipovcu koje je bilo drukèijih obilježja jer su se tu smjele graditi samo stambene zgrade - ljetnikovci bez gospodarstva.53

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Provedenim istraživanjem zagrebaèkih ljetnikovaca evidentirano je 96 lokaliteta koji su kataloški obraðeni i predstavljaju poèetak sustavnog evidentiranja ljetnikovaca grada Zagreba. Otkrivena su 23 dosad nepoznata ljetnikovca. Za neke od njih nije bio poznat smještaj, što je analizom graðevne dokumen-

Od 96 ljetnikovaca saèuvano je njih 55 (57,3%), dok za 29 (30,2%) nema graðevnih tragova jer su na njihovu mjestu izgraðene nove zgrade. Nepoznat je toèan smještaj za 12 ljetnikovaca (12,5%). Ukupno su 82 ljetnikovca (85,4 %) smještena na hrptenim ulicama, a preostali su ljetnikovci smješteni u nizinskom dijelu, udolini i na platou.

Analiza graðevnog stanja prikazuje 24 ljetnikovca (25,0%) u dobrom stanju, 17 u lošem stanju, 12 u odliènom te 2 u ruševnom stanju. Mnogi od njih su tijekom vremena radikalno izmijenili izgled zbog izvedenih pregradnji i dogradnji, a zbog nove izgradnje okolni je ambijent bitno izmijenjen u odnosu na izvorni krajolik u kojem su ljetnikovci izgraðeni. Njihova današnja namjena veæinom je stambena, izuzev nekoliko primjera koji imaju poslovnu, diplomatsku, javnu, kulturnu, prosvjetnu, vjersku ili vojnu namjenu. Zaštiæenih je ljetnikovaca 29 (30,2%), a samo je pet lokaliteta gdje je osim zgrade zaštiæen i perivoj. Zagrebaèki ljetnikovci ukazuju da su krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa bili važan dio planiranja i izgradnje grada Zagreba te da su podizani ukorak sa srednjoeuropskim primjerima.

PROSTOR

1[47] 22[2014] 2-15 M. MEŠTROVIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Literatura Bibliography

Izvori Sources

1. Dobroniæ, L. (1962.), Izgradnja Zagreba u 19. stoljeæu, „Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske”, 5: 144-159, Zagreb 2. Dobroniæ, L. (1963.), Zagrebaèki ljetnikovci druge polovice 19. stoljeæa, Iz starog i novog Zagreba III, Muzej grada Zagreba: 143-175, Zagreb 3. Frankoviæ, E. (1988.), Lenucijeva era, „Arhitektura”, 204-207: 81-111, Zagreb 4. Kahle, D. (2004.), Graðevinski propisi grada Zagreba u razdoblju od 1850. do 1918. godine, „Prostor”, 12 (2 /28/): 203-216, Zagreb 5. Kršnjavi, I. (1888.), Ville na Josipovcu i u Tuškancu u Zagrebu, „Glasnik društva za umjetnost i obrt”, 3: 60-61, Zagreb 6. Pleština, L. (1993.), Geneza urbanog prostora na zagrebaèkom sjeveru, „Prostor”, 1 (1): 79-94, Zagreb 7. Pleština, L. (1994.), Analiza stambene regulative za zagrebaèko podsljemensko podruèje, „Prostor”, 2 (3-4): 367-386, Zagreb 8. Meštroviæ, M. (2010.), Zagrebaèki ljetnikovci od kraja 18. do poèetka 20. stoljeæa - Prostorno-pejsažna, urbanistièka i arhitektonska obilježja, magistarski rad (mentor: Obad Šæitaroci, M.), Arhitektonski fakultet, Zagreb 9. Meštroviæ, M.; Obad Šæitaroci, M. (2011.), Propisi i planiranje ljetnikovaèkog podruèja Zagreba, 1857.-1940., „Prostor”, 19 (1/41/): 114125, Zagreb 10. Obad Šæitaroci, M. (1991.), Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja, Školska knjiga, Zagreb 11. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (1998.), Dvorci i perivoji u Slavoniji, Šæitaroci, Zagreb 12. Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2005.), Dva tisuæljeæa tradicije dvoraca, vila i zamkova na tlu Hrvatske, u: Zbornik radova meðunarodnog znanstveno-struènog skupa „Suvremeno korištenje i kreativno upravljanje dvorcima, kurijama i ljetnikovcima” [ur. Obad Šæitaroci, M.; Božiæ, N.], Arhitektonski fakultet: 17-38, Zagreb 13. Smrekar, M. (1902.), Priruènik za politièku upravnu službu u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, Knjiga treæa, Ignjat Granitz, Zagreb

Arhivski izvori Archive Sources 1.

2. 3.

4. 5.

Državni arhiv u Zagrebu, Opatièka 29, Zagreb [DAZG], ZGD - Zbirka graðevne dokumentacije Poglavarstva Grada Zagreba Muzej grada Zagreba, Opatièka 20, Zagreb [MGZ], Zbirka planova i regulacija - Planoteka Grad Zagreb, Gradski ured za katastar i geodetske poslove, Ulica grada Vukovara 58A/III, Zagreb [GZ-GUZKIGP] Nacionalna i sveuèilišna knjižnica u Zagrebu, Hrvatske bratske zajednice 4, Zagreb [NSK] Grad Zagreb, arhiv Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, Ulica grada Vukovara 58A/ III, Zagreb [GZ-GUZKIGP] Grad Zagreb, arhiv Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada, Ulica Republike Austrije 18, Zagreb [GZ-GUZSP] Grad Zagreb, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, Kuševiæeva 2, Zagreb [GZZSKP]

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1., 4. Sl. 2.

GZ-GUZSP, autor: Studio HRG d.o.o. GZ-GUZSP / digitalni model površina, obrada: M. Meštroviæ Sl. 3. GZ-GUZSP / digitalni model reljefa, obrada: M. Meštroviæ Sl. 5. DAZG / GPZ-GO, obrada: M. Vidoviæ Sl. 6. Historicizam u Hrvatskoj, katalog izložbe, 2000. Sl. 7. MGZ i GZ-GUZKIGP, obrada: M. Meštroviæ Sl. 8. Foto: M. Meštroviæ; stari katastar, MGZ / Planoteka Tabl. I.-V., VII. Autori Tabl. VI. Frankoviæ, 1988: 81-111

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja M. MEŠTROVIÆ, M. OBAD ŠÆITAROCI 2-15 22[2014] 1[47]

PROSTOR

Sažetak Summary

Villas in Zagreb - Origin and Features Country-style villas in Croatia have a long history going as far back as the ancient Romans (villa rustica, villa suburbana, villa maritima). This tradition continued throughout the 15th and 16th century with the Renaissance villas built in Dubrovnik and Dalmatia. In the Middle Ages the continental Croatian regions were typically dotted with feudal fortified manor houses (bourgs) which were succeeded by castles between the 17th and the 20th century. During the 19th and the early 20th centuries the city of Zagreb saw an upsurge in the number of summer residences built in Zagreb which stimulated new villa construction in the first half of the 20th century. The researched area of North Zagreb is dotted with 96 villas built between 1736 and 1938. The list of their sites is based on the specialist literature, the Protection of Cultural Assets Register, the old cadastral map analysis and site visits. All the sites have been analyzed and catalogued with the aim to create the first systematic register of Zagreb villas. Since the existing records are incomplete and the villas poorly researched, our own reresearch, based on the data collected from previous researches, scientific methodology, the original archives, and field researches, has revealed new facts and provided fresh insight into Zagreb villas. Our 2010 research shows that out of a total of 96 registered villas only 55 (57,3%) do actually exist; 29 (30,2%) do not exist any longer and have been replaced by new buildings while the locations of 12 (12,5%) of them are still unknown. However, 23 villas, previously unknown, have been identified in our research. The research objectives were: to register the villas over the researched area, establish a data base of the forgotten Zagreb villas, point out the former significance of the villas in the creation of urban and landscape quality of space, foster their evaluation, determine their spatial, landscaping, urban, and other characteristics, and contribute to their recognition in the context of Croatian and Mid-European architecture of castles and villas. In the last couple of decades Zagreb villas have been largely jeopardized by the appearance of new

buildings. These newly-built structures are an unfortunate intrusion into the cultural landscape of north Zagreb, built with an obvious disrespect for the inherited values and specific features of north Zagreb - a hilly area seen as a mixture of natural and anthropogenic landscape: woods, vineyards, orchards, gardens, villages and hamlets, villas with parks and ancillary outbuildings. This proportionally scaled conglomeration largely gave way to frantic building activity which has, unfortunately, failed to produce new spatial and ambient values. Written and graphic data about each villa have been entered in the forms, specially designed for the purpose of this research. The forms thus create a kind of a systematic catalogue of Zagreb villas. It served as a starting point and a basis for further analyses and conclusions. The catalogue comprises data about a villa’s location and address, name and date, data about the building - its first owner, builder, building permit, habitation license, its alterations, ancillary structures, and data from the literature and other sources. This is supplemented with information on the building’s condition, present purpose and the listed building status if there is any. Each villa is illustrated with maps and photographs. The catalogue is not a part of this paper. The first known Zagreb villas were registered in the late 18th century. Only eight villas were built until 1850. After the 1857 Building Order and the 1880 earthquake, there was an increase in the number of villas built. The regulations on villa construction introduced in 1888 and the completion of the Second urban plan of Zagreb in 1889 marked the beginning of the most intense villa construction. In the first half of the 20th century, between 1901 and 1936, nineteen villas were built. Although new villas were planned to be built as indicated in the 1937 urban plan of Zagreb, only two were actually put up. Villas are predominantly characterized by the Historicist design vocabulary. The first villa owners were mostly wealthy middleclass families, bishops and tradesmen. The most

Biografije Biographies Mr.sc. MIRNA MEŠTROVIÆ, dipl.ing.arh., diplomirala je i magistrirala na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, gdje je upisala poslijediplomski doktorski studij „Prostorno planiranje, urbanizam i parkovna arhitektura”. Zaposlena je kao voditeljica Odsjeka za izradu i predlaganje strategijskih odluka i planova u Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj Grada Zagreba. Akademik dr.sc. MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, dipl.ing. arh., redoviti je profesor Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu na Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu. Voditelj je znanstvenoistraživaèkih projekata, autor/ koautor brojnih znanstvenih radova i sedam knjiga s temama kulturno-povijesnog nasljeða. [www.scitaroci.hr]

MIRNA MEŠTROVIÆ, Mr.Sc., Dipl.Eng.Arch., graduated and received her M.Sc. degree from the Faculty of Architecture of the University of Zagreb where she enrolled in the Ph.D. program in Physical Planning, Urban Planning, and Landscape Architecture. She is head of the Department of Strategic Decision-Making and Planning Policy in the Office for the Strategic Planning and Development of Zagreb City. Academician MLADEN OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., Dipl. Eng.Arch., full professor at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb, Department of Urban Planning, Physical Planning, and Landscape architecture. He has been head of scientific research projects, (co)author of numerous scientific papers and seven monographs on cultural and historic heritage [www.scitaroci.hr].

prolific builders and architects with the largest number of commissions were Kuno Waidmann (11 built villas), Hönigsberg and Deutsch (8) and Gjuro Carnelutti and Mijo Geger (6). The lots were large, more than 2000 sq m in average with low occupancy rate of less than 10%. The lot size ranges between 500 and 7000 sq m. The configuration of the terrain is marked by numerous deep and narrow stream valleys and ridges sloping down from Medvednica into the city centre. The villas typically command magnificent views of the city, Medvednica mountain and picturesque landscape due to topography and their position on the flat areas of the hills ridges. Eighty-two villas were situated in the streets on the ridges (85,4% of a total number) while 14 villas were in the low-lying areas. The analysis of their building condition shows that 24 villas (25,0%) are in good condition, 17 in bad condition, 12 in excellent condition and two in dilapidated condition. Many of them have been radically altered over time as a result of various subdivisions or additions. Moreover, new buildings have substantially changed the villas’ immediate surroundings when compared to the original environment at the time of their construction. Nowadays, they are mostly residential structures except few of them which have been converted to business, diplomatic, public, cultural, educational, religious or military purpose. More than a quarter of the registered villas no longer exist. No building trace is left of the 29 demolished villas (30,2%) since they have been replaced by new buildings. Most of the existing villas are in good condition owing to the fact that they have been continuously used while few have undergone renovation. There are 29 listed villas (30,2%) but only five of them are surrounded with the parks with a protected status. Zagreb villas were in the late 19th and the early 20th centuries an important segment of Zagreb city planning and development and were built in line with their Central European counterparts. MIRNA MEŠTROVIÆ MLADEN OBAD ŠÆITAROCI

Sl. 1. Glavna bolnièka zgrada Opæe bolnice u Splitu, 1951.-1969., južno galerijsko proèelje Fig. 1. Split General Hospital, main building, 1951-1969, south gallery facade

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 1[47]

PROSTOR

Zrinka Barišiæ Mareniæ Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zbarisic@arhitekt.hr

University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zbarisic@arhitekt.hr

Izvorni znanstveni èlanak UDK 725.51:72.036 Z. Dumengjiæ (497.5 Split)”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 8. 4. 2014. / 10. 6. 2014.

Original Scientific Paper UDC 725.51:72.036 Z. Dumengjiæ (497.5 Split)”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.01. - Architectural Design 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 8. 4. 2014. / 10. 6. 2014.

Opæa bolnica u Splitu (1951.-1969.) arhitektice Zoje Dumengjiæ General Hospital in Split (1951-1969) Designed by Zoja Dumengjiæ

Dumengjiæ, Zoja moderna arhitektura Opæa bolnica paviljon za tuberkulozu Split

Dumengjiæ, Zoja modern architecture general hospital tuberculosis unit Split

Sklop splitske Opæe bolnice kulminacija je prosedea arhitektice Zoje Dumengjiæ, iniciranog u meðuratnom razdoblju. Prepoznatljivost sklopa odreðuje velebna galerijska fronta koja integrira nekoliko funkcionalnih i oblikovnih aspekata temeljenih na kreativnom korištenju konstruktivne komponente. Antologijska vrijednost djela oèituje se u gradotvornosti djela te generiranju utjecaja od prethodnika do utjecaja na suvremenike i suvremeno u Splitu.

The General Hospital complex in Split may be regarded as, probably, the most remarkable achievement in Zoja Dumengjiæ’s architectural career. The entire complex is recognizable by its splendid gallery front which integrates several functional and design aspects based on a creative use of the structure. Its outstanding value lies in its contribution to urban design and its profound influence on the generations of the Split-based architects.

PROSTOR

1[47] 22[2014] 16-27 Z. BARIŠIÆ MARENIÆ Opæa bolnica u Splitu (1951.-1969.) arhitektice Zoje Dumengjiæ

UVOD - LOKACIJA NA FIRULAMA U SPLITU INTRODUCTION - THE SITE ON FIRULE, SPLIT

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

OPÆA BOLNICA U SPLITU, 1951.-1969. SPLIT GENERAL HOSPITAL, 1951-1969 Poèetkom 1950-ih Ministarstvo narodnog zdravlja izgradnju bolnièkog sklopa10 povjerilo je projektantici Zoji Dumengjiæ11, specijaliziranoj za izgradnju zgrada za zdravstvo. Na parceli su zateèeni postojeæi paviljoni zaraznog odjela (1933.), upravne zgrade s praonicom i kotlovnicom (1935.) te kirurški paviljon (1936.-1940.), na temelju kojeg je urbanistièkim uvjetima uvjetovana maksimalna èetverokatna visina glavnoga bolnièkog sklopa (Sl. 2.).12 Njihov neracionalni postav loše je iskorištavao terenske moguænosti i bitno ogranièavao projekt novog bolnièkog sklopa.13 Osnovnu dispoziciju sklopa, dovršenog 1951. godine, projektantica podreðuje postojeæim paviljonima, konfiguraciji terena te kvalitetnoj insolaciji i vizurama.

nicijativa za izgradnju splitske bolnice datira iz poèetka 20. stoljeæa. Veliko zemljište na predjelu Firula, južno od ceste za Omiš, otkupljeno je prije Prvoga svjetskog rata te je izraðeno nekoliko projekata.1 Konaèno, gradske vlasti i Tehnièko odjeljenje Banske uprave iniciraju raspis meðunarodnog natjeèaja 1930. godine.2 Programom je predviðen smještaj svih odjela (osim zaraznoga) u krilima glavne zgrade, ukupnoga kapaciteta 510 ležajeva. Na užemu pozivnom meðunarodnom natjeèaju3 posebna je nagrada jednako podijeljena „arh. Žagaru za njegov rad koji je najbolje udovoljio tehnièko praktiènim i higijenskim uvjetima, i arh. Dobroviæu za njegovu savremenu umjetnièku obradu cjeline”4 (projekt koji je ujedno i najèešæe publiciran).5 No, ni na ovomu meðuratnom natjeèaju realizacija nije pratila natjeèajni projekt6, veæ je Tehnièko odjeljenje naruèilo novi projekt od arhitekta Lavoslava Horvata.7

Optimalno iskoristivši nepravilan oblik parcele i konfiguraciju kosoga terena, bolnièki je sklop koncipirao od krila paralelnih sa slojnicama terena, koja se nižu okomito na osnovnu, dijelom zaobljenu os. Na osnovi tog projekta realiziran je samo glavni kirurški paviljon 1936.-1940. godine.8 Postojeæi zarazni paviljon u sjevernome dijelu parcele pripisuje se arhitektu Josipu Kodlu.9 Daljnju izvedbu sklopa prekinuo je Drugi svjetski rat.

Postav glavnoga bolnièkog sklopa i sjevernih poliklinièko-ambulantnih sadržaja veže se na dispoziciju postojeæega kirurškog paviljona (Sl. 3.), odnosno slojnica terena. Sklopom primarne jugozapadne orijentacije dominira èetverokatna glavna bolnièka zgrada s jugozapadnim krilom otklonjenim prema jugu (Sl. 4.). Niži poliklinièko-ambulantni sklop razvija se sjevernije od glavne zgrade, uza sjeverozapadni prilazni trg za vanjske pacijente bolnice (Sl. 4.). Preostali prateæi paviljoni bolnice disponirani su u sjevernom i istoènom dijelu parcele. Vještom rašèlanjenošæu višestrukih funkcija koje objedinjuje sklop bolnice i deniveliranjem pristupa omoguæeno je formiranje nezavisnih mreža komunikacija. Kosina terena iskorištena je za diferenciranje prilaza i ulaza za razlièite skupine: medicinsko osoblje, pacijente poliklinike, posjetitelje bolesnièkih odjela, te gospodarskog trakta (Sl. 7.). Meðusobno povezivanje dijagnostièko-terapijskog bloka, odnosno sjevernoga poliklinièko-ambulantnog bloka, i južnoga glavnoga bolnièkog stacionarno-operacijskog 1 Projekte su izradili beèki arhitekti Adolf Keller i Max Setz (1914.), ujedno i projektanti opæinskoga Tehnièkog odjeljenja, te zasebno i projektanti Ministarstva socijalne politike i narodnog zdravlja, uz primjenu projekta usvojenog za Zakladnu bolnicu u Zagrebu. [Tušek, 1994: 63] 2 Godine 1930./31. u Zagrebu su raspisana tri meðunarodna natjeèaja: Zakladna i klinièka bolnica na Šalati, Židovska bolnica u Petrovoj ul. te Generalna regulatorna osnova Zagreba - a to je izuzetan iskorak u povijesti arhitektonskih natjeèaja u Hrvatskoj, koji se nije ponovio. 3 Pozvani su arhitekti: Nikola Dobroviæ, Hanuš iz Praga, Max Setz iz Beèa, Aleksandar Freudenreich i Pavao Deutsch iz Zagreba, Nikola Nestoroviæ iz Beograda, Danilo Žagar iz Splita, te predstavnik Udruženja njemaèkih arhitekata iz Berlina. Priznati projektant bolnièkih zgrada dr. Schmieden zbog kasnoga je odaziva imenovan naknadno u Ocjenjivaèki sud. [Tušek, 1994: 64] 4 *** 1930.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Opæa bolnica u Splitu (1951.-1969.) arhitektice Zoje Dumengjiæ Z. BARIŠIÆ MARENIÆ 16-27 22[2014] 1[47]

5 Arhitekt Dobroviæ (pozvani autor na temelju uspješnog plasmana za regulaciju Baèvica) projektom predviða sklop ‘èešalj’ strukture u kojoj se na središnje administrativno krilo okomito nižu bolnièka krila. Projekt karakterizira južna orijentacija svih bolnièkih soba i zaobljeni završetci krila s dnevnim sobama. 6 Važeæim pravilnikom o arhitektonskim natjeèajima isplatom nagradnog fonda otkupljena su autorska prava za nagraðene projekte, koje raspisivaè natjeèaja nije bio dužan poštovati prilikom izvedbe projekta. U pojedinim sluèajevima natjeèajni su projekti poslužili samo kao studijska podloga za izradu potpuno novog projekta. Na takve nepravedne uvjete burno su reagirali brojni arhitekti, sudionici natjeèaja, pa je konaèno takvo stajalište izmijenjeno nakon Drugoga svjetskog rata. 7 Piploviæ, 2008: 127-136; Paladino, 2011. 8 Prema nekim je navodima osnovno rješenje tog paviljona dao arhitekt dr. Schmieden iz Berlina, koji je bio i èlan Ocjenjivaèkog suda. [Tušek, 1994: 65] 9 Tušek, 1994: 65 10 Opæa bolnica Split (danas Klinièki bolnièki centar Split - Firule), Split, Firule, Spinèiæeva 1. Generalni idejni projekt 1951.; izvedba paviljona za tuberkulozu 1954.-1958.; izvedba glavne bolnièke zgrade i poliklinike u etapama 1959.-1976. (izvedba I. i II. dijela poliklinike 1959.-1964., izvedba graðevinskih radova glavne bolnièke zgrade 1961.-1963., zakljuèno od poduzeæa Lavèeviæ 1969., konaèno opremanje i useljenje svih odjela 1975./76.); izvedba automatske kotlovnice 1973.; projekt Odjela za patologiju i sudsku medicinu 1974. [Tušek, 2011: 98; Barišiæ Mareniæ, 2007: 96-111, 264-265, 308-309] 11 Arhitektica Zoja Dumengjiæ roðena je 1904. u Odesi (Ukrajina), umrla je 2000. u Zagrebu. Diplomirala je 1927. na Arhitektonskom odjelu Tehnièkog fakulteta u Zagrebu. Prva struèna iskustva stekla je u atelijeru Ignjata Fischera 1928.-1930. U Higijenskom zavodu Škole narodnog zdravlja samostalna je projektantica 1930.-1941. Projektantica je u državnom Projektnom zavodu Pliva 1941.1945., Ministarstvu zdravstva 1945.-1947. te u Arhitektonsko-projektnom zavodu 1948.-1954. Samostalni Arhitektonsko-projektni biro Dumengjiæ vodi od 1954. do 1975. godine. Splet izvedbi, nagraðenih natjeèajnih projekata i projekata odreðuje u podjednakom omjeru opus od 188 projekata razlièitih tipologija. No najznaèajniji doprinos arhitektica ostvaruje na podruèju arhitekture zdravstvene namjene. Zacrtan tijekom tridesetih godina 20. st., projektantski prosede arhitektice Zoje Dumengjiæ kulminirao je nakon Drugoga svjetskog rata samosvojnim arhitektonskim izrazom koji je na osobit naèin oplemenio hrvatsku graditeljsku baštinu. Laureat je nagrada za životno djelo „Viktor Kovaèiæ” (1979.) i „Vladimir Nazor” (1995.). Odabir djela: 1936.-1938. Državno djeèje ljeèilište za tuberkulozu Strmac, Šumetlica pokraj Nove Gradiške (realizacija prve etape, dograðen, danas: Psihijatrijska bolnica sv. Rafael); 1938.-1941. Škola sestara pomoænica i internat, Mlinarska 34, Zagreb (danas: Škola za medicinske sestre i uèenièki dom); 1940. Ekonomsko-komercijalna visoka škola na Sveticama, Zagreb (+ S. Dumengjiæ, Z. Vrkljan, natjeèajni projekt); 1941. Državno ljeèilište za tuberkulozu Snopljak, Medvednica, Zagreb (projekt); 1946. Bolnica za tuberkulozu kosti i zglobova u Biogradu (rekonstrukcija i dogradnja); 1951.-1969. Opæa bolnica; glavna bolnièka zgrada i poliklinika, Spinèiæeva 1, Firule, Split (danas KBC Split Firule); 1953.-1957. Dom zdravlja, A. G. Matoša 32, Kutina (adaptiran i dograðen); 1954.-1958. Paviljon za tuberkulozu Opæe bolnice, Spinèiæeva 1, Firule, Split (danas Odjel za pluæne bolesti KBC Split); 1957.-1959. Dom zdravlja, Put Mlije 2, Omiš (adaptiran); 1960.-1976. Medicinski centar, Andrije Štampara 3, Karlovac (danas Opæa bolnica Karlovac); 1962.-1976. Centar za ginekološki karcinom klinike za ženske bolesti i porode, Petrova 13, Zagreb. 12 Dumendžiæ, 1955: 38-39 13 Nepovoljni terenski uvjeti najizraženiji su u sjeveroistoènom dijelu parcele gdje visinska razlika iznosi èak 20 m. Prema urbanistièkom rješenju postojeæa je parcela trebala biti poveæana u smjeru juga i sjeveroistoka do projektiranih prometnica. Takva planirana cjelovitost zemljišta samo je djelomièno realizirana. Ogranièena je naknadnom izgradnjom južnih objekata sljedeæih godina, èime je predviðeni obujam zemljišta znatno reduciran, osobito u smislu proširenja zaštitnoga pojasa bolnice.

sklopa ostvareno je sustavom katnih zatvorenih trijemova.  Glavni bolnièki sklop Zoja Dumengjiæ koncipira od dvaju longitudinalnih, djelomièno paralelnih krila - meðusobno povezanih dvama spojnim traktima (Sl. 5.). Razvedena tlocrtna dispozicija uvjetovana je visinom èetverokatnoga krila kirurškog paviljona koji je skladno integriran kao sjeverozapadno krilo. Prepoznatljivost sklopa odreðuje dinamièan lom južnoga krila, kojeg je zapadni trakt otklonjen prema jugu radi boljeg osunèanja postojeæega sjeverozapadnog krila kirurškog paviljona. Najlošije osunèano sjeveroistoèno krilo sklopa namijenjeno je za operacijski trakt, sadržaj kojem insolacija nije nužna. Bolnièki odjeli smješteni su u južnom i postojeæemu sjeverozapadnom krilu, a sve bolnièke sobe južne su orijentacije s vizurama na more.

Južno proèelje cijelom dužinom odreðuju horizontale vanjskih galerija, a tlocrtni otklon jugozapadnog krila artikulira dinamièan lom kojim je ujedno naglašena i funkcionalna podjela pojedinih katnih odjela (Sl. 1.). Vanjski galerijski prostori reinterpretiraju južne poteze balkona postojeæega kirurškog paviljona, a ujedno integriraju nekoliko funkcionalnih komponenti. Inicijalni problem mediteranskog podneblja jest zaštita od jake južne insolacije, koja u tome podneblju u ljetnim mjesecima ima izrazito jak negativan utjecaj. Stoga horizontale galerija ujedno predstavljaju sjenila i zaštitu od prejakog osunèanja. Nadalje, zbog blage klime zimi bolesnicima je

PROSTOR

Sl. 2. Situacija sklopa 1975., stanje i planirana proširenja (sivo naznaèene postojeæe zgrade prije 1950.) Fig. 2. Layout plan of the complex from 1975 with the planned extensions (the buildings before 1950 marked in grey)

Sl. 3. Lav Horvat: Postojeæi kirurški paviljon, 1936.-1940. Fig. 3. Lav Horvat: Surgical unit, 1936-1940

PROSTOR

1[47] 22[2014] 16-27 Z. BARIŠIÆ MARENIÆ Opæa bolnica u Splitu (1951.-1969.) arhitektice Zoje Dumengjiæ

Sl. 4. Perspektiva južnoga galerijskog proèelja glavne bolnièke zgrade i perspektiva prilaznog trga ispred poliklinike, idejni pretprojekt Fig. 4. South gallery facade of the main hospital building and the access square in front of the polyclinic, preliminary pre-design, perspective drawings

omoguæen boravak na svježem zraku gotovo cijele godine pa su galerije svojevrsni dnevni boravci bolesnicima i pridonose humanizaciji njihova prostora tijekom teška bolesnièkog razdoblja. Neprekinuti potez loða ujedno preuzima funkciju vanjskog koridora, interne bolesnièke komunikacije i komunikacije posjetitelja, èime je diferencirana komunikacija bolesnika i posjetitelja od komunikacije medicinskog osoblja u središnjem koridoru. Paralelnom komunikacijom ujedno je ublažen negativni aspekt prolaznosti pojedinih odjela, a to je posljedica limitirane visine na Firulama. Unutar svakog odjela postoji potreba za trokrevetnim sobama za lakše bolesnike i dvokrevetnim sobama za teže bolesnike. Njihova razlièita dubina jasno je manifestirana na proèelju naizmjeniènim ritmiènim uvlaèenjem poteza dvokrevetnih soba te formiranjem dubljih sjenovitih niša uz galerije, odnosno intimnijih prostora unutar dugih galerijskih poteza i zgrade velike dimenzije. Kako cjelokupno južno proèelje odreðuje neprekinuti niz loða, odnosno potezi vanjskih galerija, otklonom jugozapadnog krila omoguæeno je sagledavanje susjednih galerija i formiran je osjeæaj pripadnosti cjelini (Sl. 7.). Ujedno, arhitektica Dumengjiæ ostvaruje skladno strukturiranje velikog mjerila, odnosno efektno rašèlanjivanje izuzetno dugog poteza južnog krila od 182 m (Sl. 8.). Slojevitost proèelja proizašla je, dakle, iz nekoliko funkcionalnih razloga, a ostvarena je

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

na temelju kreativnog korištenja skeletnog sustava. Iza primarno artikuliranih bijelih galerijskih horizontala u drugome planu ‘titra’ ritmièna antracitna kolonada, uz koju se nekonstruktivna bordo opna uvlaèi u treæi plan obavijajujuæi sjenovite vanjske dnevne prostore (Sl. 1.). Ritmizirani potezi dvokrevetnih i trokrevetnih soba ritmièno rašèlanjuju cjelokupnu frontu južnog proèelja sjenovitim nišama na prostore zadržavanja i tangentne uzdužne komunikacije galerija. Slojevitost proèelja naglašena je i koloritom. Poliklinika i radno-medicinski prostori Sjeverno od glavnoga bolnièkog sklopa razvija se paralelan poliklinièki i ambulantni blok. Druga dominantna tema ovoga projekta - formiranje pristupnog trga za vanjske pacijente, podreðena je korisnicima ambulantnih, odnosno radno-medicinskih prostora (Sl. 4.). Smješten u neposrednoj blizini zapadnog ulaza u bolnicu, dijagnostièko-terapijski sklop tangiran je uzdužnim prilaznim komunikacijama namijenjenim kako za vanjske korisnike tako i za bolnièka vozila hitne pomoæi i dostave. Pješaèki promet predviðen je na



14 Prema izvornomu generalnom projektu sklopa splitske Opæe bolnice iz 1951. godine paviljon za tuberkulozu nije bio planiran. No, „...kako je tokom vremena sazrelo mišljenje da je najekonomiènije i medicinski ispravnije izgraðivati veæe odjele uz postojeæe opæe bolnièke ustanove umjesto samostalnih specijalistièkih bolnica, nakon izvršenih predradnja odluèeno je da se u Splitu izgradi odjel za tuberkulozu kapaciteta 130 kreveta i tako uz po-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Opæa bolnica u Splitu (1951.-1969.) arhitektice Zoje Dumengjiæ Z. BARIŠIÆ MARENIÆ 16-27 22[2014] 1[47]

PROSTOR

razini terena, a koristeæi pad terena upuštanjem kolnog trakta, omoguæena je diferencijacija prometne mreže. Dijagnostièko-terapijski sklop razvija se duž atrijskih prostora, a sustavom katnih zatvorenih trijemova povezan je s glavnim bolnièkim sklopom i sjevernom poliklinikom. Srodan projektni pristup obilježava i ciklus domova zdravlja koje arhitektica Dumengjiæ realizira pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeæa diljem Hrvatske, koji karakterizira geneza projektnog nastojanja za što kvalitetnijim prirodnim osvjetljenjem i prozraèivanjem prostora u kojem se zadržavaju vanjski pacijenti (Sl. 9. desno). Tu nužnost išèitava zbog zdravstveno-higijenskih, ali i psiholoških razloga, a ostvaruje ju specifiènim rašèlanjivanjem popreènog presjeka i variranjem tlocrtnih rješenja. Na primjeru splitske poliklinike karakteristièan je beskoridorni sustav, omoguæen s više ulaza (Sl. 9. lijevo) i stubišta, te dvostrano osvjetljenje i prozraèivanje èekaonica najviše etaže, što je manifestirano izdignutom krovnom ploèom radi formiranja zone nadsvjetla. Èekaonice prizemnih prostora orijentirane su na uvuèeni trijem, a preostale oplemenjene atrijskim prostorima. Katni korpus oštrih bridova izdignut je iznad terena, dilatiran uvuèenim prizemnim sjenovitim trijemom obloženim grubo tesanim kamenom (èeški vez). Izdignuta krovna ploèa u zoni nadsvjetla takoðer je prepoznatljiv motiv projektantièina rukopisa toga razdoblja, a cjelokupna struktura na taj naèin reinterpretira klasiènu tropartitnu razdiobu.  Paviljon za tuberkulozu, 1954.-1958. (danas Paviljon za pluæne bolesti) prvi je izveden unutar bolnièkog sklopa zbog akutnih problema s tuberkulozom (Sl. 11.A,B).14 Longitudinalni paviljon, s kraæim okomitim krilom za prijam bolesnika, smješten je jugoistoèno od glavne bolnièke zgrade. Dvotraktna tlocrtna dispozicija glavnoga krila s nizom bolesnièkih soba južne orijentacije ritmièno je strukturirana s nizom soba za teže bolesnike (dvokrevetne sobe) i lakše bolesnike (trokrevetne sobe; Sl. 10.). Analizirajuæi i propitkujuæi programske i funkcionalne parametre paviljona za tuberkulozu, projektantica svoje napore podreðuje psihološkom i kurativnom djelovanju na pacijente. Integriravši na ovomu jedinstvenom ostvarenju razlièite sustave disponiranja ležaonica15, inventivnim pristupom ostvaruje specifièno raslojavanje ovojnice stojeæe odjele u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku zadovolje potrebe ovog podruèja”. [Dumengjiæ, Z., rukopis] 15 Specifièan programski uvjet ljeèilišta tuberkuloze jest ležaonica, otvorena (djelomièno) natkrivena terasa namijenjena helioterapiji i aeroterapiji. 16

Analogno glavnoj bolnièkoj zgradi

Detaljnije: Barišiæ Mareniæ, 2007: 108.

zgrade. Slojevitošæu južne opne koristi kvalitete sunèeva svjetla i atribute izražajnosti svjetla i sjene mediteranskog podneblja te manifestira suvereno vladanje svim komponentama arhitekture. Inovativno integriravši aspekte funkcije, konstrukcije i forme, odnosno virtuozno sažimljuæi sve komponente arhitekture - ona ostvaruje pravo malo remek-djelo. Terapijska uloga boravka na svježem zraku i suncu (aeroterapija i helioterapija) te psihološka uloga sunca, svježeg zraka i otvorenih vizura omoguæena je dugaèkim potezima loða uz trakt dvokrevetnih soba. Odnosno, uza sobe težih bolesnika predviðen je galerijski sustav ležaonica (Sl. 11.C). Za lakše oboljele smještene u trokrevetnim sobama predviðeno je korištenje djelomièno natkrivenih krovnih ležaonica. Svjesna klimatoloških karakteristika mediteranskog podneblja u kojem intervenira, projektantica potrebu za zaštitom od prejakog osunèanja realizira galerijskim sustavom u zapadnom dijelu južnog proèelja16 te popreènim obrnutim kaskadnim presjekom u istoènoj zoni južnog proèelja (Sl. 11.A).17 Proširenje svake više etaže prema jugu oblikovno artikulira istoèni segment južnog proèelja odnosno zabat, a kreativno korištenje konstruktivne, funkcionalne i oblikovne komponente predstavlja specifiènost ovoga remek-djela pedesetih godina 20. stoljeæa.

Sl. 5. Generalni idejni projekt Opæe bolnice u Splitu, tlocrt karakteristiènog kata bolnice, 1951. Fig. 5. Split General Hospital, preliminary design, typical floor plan, 1951

PROSTOR

1[47] 22[2014] 16-27 Z. BARIŠIÆ MARENIÆ Opæa bolnica u Splitu (1951.-1969.) arhitektice Zoje Dumengjiæ

Sl. 6. Glavna bolnièka zgrada tijekom izgradnje, 1961.-1963. Fig. 6. Main hospital building under construction, 1961-1963 Sl. 7. Fotografija s galerije pred bolnièkim sobama Fig. 7. Photograph taken from the gallery in front of the hospital rooms Sl. 8. Glavna bolnièka zgrada, 1951.-1969. Fig. 8. Main hospital building, 1951-1969 Sl. 9. Poliklinika i radno-medicinski prostori, 1959.-1964., lijevo: fotografija izvornog stanja prizemnog trijema (u drugome planu: Z. Dumengjiæ); desno: fotografija izvornog stanja unutrašnjosti katne èekaonice poliklinike Fig. 9. Polyclinic and hospital premises, 1959-1964, left: original ground-floor porch (Z. Dumengjiæ in the background), photo; right: original interior of the polyclinc waiting room, photo

 Prateæi paviljoni - Unutar bolnièkog sklopa projektiran je odnosno ostvaren niz prateæih paviljona.18 Postupno su tijekom korištenja sklopa prostorne potrebe nadrastale okvire realiziranih zgrada, a brojne intervencije uzimaju sve više maha i nagrðuju ovo vrijedno ostvarenje.19 Dugotrajna realizacija bolnièkog sklopa najbolje govori o posebnostima naših prilika tijekom 20. stoljeæa.20 Dispoziciju splitskog bolnièkog sklopa projektantica je podredila postojeæim datostima i prvotno izvedenim paviljonima.

Poput svih velikih projektanata, postojeæa ogranièenja predstavljala su poticaj za kreativni iskorak, što je rezultiralo ostvarenjem kapitalnog djela njezina opusa - maestralnog sklopa splitske Opæe bolnice.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

KOMPONENTE AUTORSKOG PROSEDEA COMPONENTS OF THE ARCHITECT’S DESIGN PROCESS Inventivno projektno rješenje splitske Opæe bolnice generira teme koje projektantica Dumengjiæ promišlja od tridesetih godina 20. stoljeæa. Djelo izuzetno referentno na njezine pojedine realizacije zasigurno je Sanatorij u Paimiju u Finskoj arhitekta Alvara Aalta iz 1928.-1933. godine. Utjecaj je oèit na struènoj javnosti nepoznatom djelu - realizaciji Paviljona za tuberkulozu Opæe bolnice u Varaždinu 1936.-1942., koje obilježava kontrastno strukturiranje stereotomije glavnoga bolnièkog krila i tektonike aneksa ležaonica. Projekt velikog mjerila - Državnog ljeèilišta tuberkuloze Snopljak na Medvednici 1941. godine21, znaèajno generira temu, a obilježava ga skladno strukturiranje velikog mjerila i uklapanje u prirodno okruženje Zagrebaèke gore, iskustva koje integrira u splitskom projektu Opæe bolnice 1951. godine (Sl. 12.). Izuzetna skrb za bolesnika, malog èovjeka u najtežim životnim okolnostima, poveznica je s Aaltovim pristupom koji se, uz niz psihološko-socijalnih elemenata kojima oplemenjuju prostor èovjeka u najtežim životnim okolnostima, oèituje i otklonom krila jugozapadnog krila splitske Opæe bolnice, èime je osim boljeg osunèanja sjevernijega postojeæeg krila ostvareno i skladnije organièko uklapanje objekta velikih dimenzija u konfiguraciju kosog terena na Firulama. Dispozicija sklopa malim, slobodnijim otklonima krila izvan stroge ortogonalne urbanistièke dispozicije osobito dolazi do izražaja u projektantièinim intervencijama u prirodnom okruženju.22 Variranje dispozicije i oblikovanja ležaonica za bolesnike, što je programska nužnost ljeèi-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Opæa bolnica u Splitu (1951.-1969.) arhitektice Zoje Dumengjiæ Z. BARIŠIÆ MARENIÆ 16-27 22[2014] 1[47]

PROSTOR

lišta za tuberkulozu, prisutna je u opusu Zoje Dumengjiæ od ranih radova 1930-ih, i to u èitavom nizu varijantno promišljenih rješenja.23 S druge strane, realizacija Djeèjeg odmarališta u Crikvenici 1948.-1964., izuzetno siromašnih poratnih godina, projektantica racionalnost u smislu ekonomiènosti ostvaruje inventivnim projektnim rješenjem u kojem skupne djeèje sobe oplemenjuje vanjskom terasom što preuzima funkciju uzdužnog koridora (u mediteranskom podneblju), vanjskoga dnevnog boravka i zaštite od jakog osunèanja. Racionalizacija projektnog rješenja kreativni je odgovor skromnim poratnim prilikama, a ovo nezapaženo poratno ostvarenje djeèjeg odmarališta u projektnom je 18 Od niza prateæih paviljona projektantice treba spomenuti nerealiziran zarazni paviljon koji je predviðen sjeverno od glavnog sklopa. U sjevernom je dijelu parcele prema arhitektièinu projektu izvedena 1973./1974. godine automatska kotlovnica koju karakteriziraju oblikovni elementi srodni poliklinièkom bloku: kamena baza i isturen katni volumen s potezom vertikalnih brisoleja. Iste godine projektantica izraðuje novi, nažalost nerealiziran, projekt Odjela za patologiju i sudsku medicinu. Nakon njezina umirovljenja 1975. Odjel patologije izveden je prema projektu arhitekta A. Arneriæa, a potom paviljon Odjela za onkologiju prema projektu V. Alujeviæa. Premda je doista šteta što bolnièki sklop nije dovršen prema projektu projektantice, èime bi bila ostvarena jedinstvenost izražaja i dosljedno provedena racionalnost dotadašnjih postavki, pozitivna je zamjetna težnja splitskih projektanata da se oblikovanjem naknadno izgraðenih paviljona priklone postojeæem oblikovanju cijelog sklopa. Recentno je realiziran paviljon rodilišta u sklopu postojeæeg sklopa, koji se na skuèenoj lokaciji trebao graditi prema nagraðenomu natjeèajnom projektu Hrvoja Njiriæa u koautorstvu s Leom Pelivan, a realiziran je prema projektu splitskog arhitekta Vjekoslava Ivaniševiæa. 19 Skladan odnos zgrade s terenom, ostvaren dilatiranjem osnovnog korpusa i efektom lebdjenja katnih galerija glavne zgrade, narušen je izgradnjom podrumskog aneksa. Uslijedilo je proširenje na razini krova i intervencija na oènom odjelu 2004., kada je na zapadnom traktu prvoga kata opna južnog proèelja proširena na štetu galerijskog prostora. Time je nepovratno destruiran skladni ritam izmicanja gabarita u zoni sjenovitih galerija. Krajnji je trenutak da se od daljnjih samovoljnih intervencija zaštiti ovo antologijsko ostvarenje moderne arhitekture. 20 Svi veliki sklopovi gotovo su u pravilu ostajali nedovršeni prema izvornom projektu. Pretpostavljena etapnost izgradnje uvjetovana je skromnim financijskim moguænostima naše zemlje. Zbog dugotrajne realizacije, èak i onih sklopova kojih su projektanti za života nadzirali njihovu realizaciju, izvorni su projekti trpjeli brojne promjene uvjetovane traženim poveæanjem programa. 21 Barišiæ Mareniæ, 2007: 89-90 22 Izuzetno istanèan senzibilitet - kako za racionalne ortogonalne urbanistièke strukture, tako i za slobodnije disponiranje sklopova malim meðusobnim pomacima krila - èini njen rukopis osobito originalnim u tome razdoblju. Osim organskog pristupa u prirodnom okruženju, izražene tektonike aneksa ležaonica, projektanticu za velikoga finskog arhitekta veže i težnja maksimalnom prirodnom osvjetljenju prostora interijera i njegova maksimalna humanizacija, odnosno skrb za èovjeka, bolesnika u najtežim životnim situacijama. 23 Državno djeèje ljeèilište Strmac u Šumetlici pokraj Nove Gradiške, 1936.-1938. (izvedba jednog paviljona), Paviljon za tuberkulozu Opæe bolnice u Varaždinu, 1936.1942. (izvedba), Bolnica za tuberkulozu kosti i zglobova u Biogradu, 1946. (izvedba dogradnje i rekonstrukcije), Bolnica za tuberkulozu pluæa u Novom Marofu, 1948. (izvedba) itd.

smislu preteèa impozantnog projekta splitske bolnice (Sl. 12.). Velebna galerijska fronta južnog proèelja splitske Opæe bolnice njezina je prepoznatljiva tema. Gotovo intaktnu strukturu i nakon pola stoljeæa korištenja duguje upravo funkcionalnoj višeznaènosti galerijske fronte koja integrira nekoliko funkcija: zaštitu od jake južne insolacije, paralelne interne komunikacije bolesnika i posjetitelja, funkciju vanjskoA

Sl. 10. Paviljon za tuberkulozu, tlocrt prizemlja i drugog kata Fig. 10. Tuberculosis unit, ground-floor and second-floor plan

Sl. 11. Paviljon za tuberkulozu, fotografija s jugoistoka (A), zapada (B) i juga (C) Fig. 11. Tuberculosis unit, photo from the southeast (A), west (B) and south (C)

PROSTOR

ZOJA DUMENGJIÆ

1[47] 22[2014] 16-27 Z. BARIŠIÆ MARENIÆ Opæa bolnica u Splitu (1951.-1969.) arhitektice Zoje Dumengjiæ

1936.

Sl. 12. Djela Z. Dumengjiæ: Paviljon za tuberkulozu Opæe bolnice u Varaždinu, 1936.-1942. (izvedba); Državno ljeèilište za tuberkulozu Snopljak na Medvednici, 1941. (projekt); Djeèje odmaralište „Vladimir Nazor” u Crikvenici, 1948.-1964. (izvedba) Fig. 12. Z. Dumengjiæ’s works: Tuberculosis unit of the General Hospital in Varaždin, 1936-1942. (built); State Tuberculosis Sanatorium Snopljak on Medvednica, 1941 (project); Children’s recreation center ”Vladimir Nazor” in Crikvenica, 1948-1964 (built)

Sl. 13. Alvar Aalto: Sanatorij za tuberkulozu, Paimio, Finska, 1929.-1933. (danas Opæa bolnica); Ernest Weissmann i dr. Miroslav Deliæ: Sanatorij za tuberkulozu kosti i zglobova u Kraljevici, 1928.-1929., projektna studija Fig. 13. Alvar Aalto: Tuberculosis sanatorium, Paimio, Finland, 1929-1933 (today the General Hospital); Ernest Weissmann and dr. Miroslav Deliæ: Sanatorium for bone and joint tuberculosis in Kraljevica, 1928-1929, design study

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

1941.

ga dnevnog boravka te obogaæenje psiho-socijalne komponente tijekom lijeèenja. Dinamièan lom krila omoguæuje bolje osunèanje postojeæega kirurškog paviljona, artikulira funkcionalnu podjelu odjela, omoguæuje skladnije strukturiranje velikog mjerila i osjeæaj pripadnosti bolnièkih pacijenata cjelini (Sl. 7.). Bolesnici lijeèeni u Opæoj bolnici jesu poput putnika brodova - sa svojih su paluba (sjenovitih galerija) sudionici tog slikovitog pejsaža splitskog arhipelaga koji zasigurno pridonosi njihovu uspješnu ozdravljenju.24 Upravo je skrb za èovjeka, bolesnika, manifestirana u projektantièinom opusu i u maksimalnom integriranju kvaliteta šireg prostora i sunèeve svjetlosti u projektirane prostore, na naèin da projektno rješenje maksimalno „odgovara prirodi pacijenta”.25 Težnja za oplemenjivanjem prostora vanjskih pacijenata oèituje se optimalnim dvostranim prirodnim osvjetljenjem i prozraèivanjem prostora èekaonica. To obilježava splitski poliklinièki sklop i autorièin ciklus domova zdravlja pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeæa, a ona ga ostvaruje specifiènim rašèlanjivanjem presjeka koje je inicirano funkcionalnim raslojavanjem komunikacija zaraznih paviljona 1930-ih. Nadalje, djelo arhitektice Dumengjiæ obilježava izuzetan senzibilitet za uklapanje zgrade u kontekst, urbani ili prirodni. Dilatiranjem osnovnog korpusa zgrade od terena ostvaruje skladan odnos s terenom, koji oso-

1948.

bito dolazi do izražaja na realizaciji izuzetno opsežnoga bolnièkog programa na kosom terenu na Firulama. Bitna komponenta realizacije Opæe bolnice Zoje Dumengjiæ jest i njezina gradotvorna komponenta. Urbanistièka dispozicija sklopa splitske Opæe bolnice u kontekstu antièke jezgre Splita reinterpretira cardo i decumanus Dioklecijanove palaèe na zapadu. Otklon jugozapadnog krila bolnice veže se za luk obiteljskih kuæa na Baèvicama u neposrednomu zapadnom okruženju. S druge strane anticipira otklon paralelnih ulica urbanistièkog plana istoènijeg Splita III (slovenskih arhitekata Vladimira Mušièa, Marjana Bežanca i Nives Starc, 1968.-1969.; Sl. 15.).26 Tema pješaèke promenade prisutna je u svim navedenim sklopovima. Nadalje, gradotvornost toga osobitoga bolnièkog ostvarenja dolazi do izražaja u formiranju južnog proèelja grada, gdje dvije bolnice arhitekata Dumengjiæ i Ulrich27 svojim mirnim horizontalama uravnotežuju titravu siluetu Splita podno Mosora i Kozjaka. Južne vizure s morske puèine na Split primarno su i najznaèajnije za formiranje slike luèkoga grada s morske puèine.

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Moderna arhitektura upravo na podruèju zdravstvene namjene ostvaruje pojedina vr-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Opæa bolnica u Splitu (1951.-1969.) arhitektice Zoje Dumengjiæ Z. BARIŠIÆ MARENIÆ 16-27 22[2014] 1[47]

hunska djela. Naèela moderne arhitekture 20. stoljeæa dijelom su komplementarna medicinskim zahtjevima, a kreativni arhitekti znali su ta htijenja do maksimuma razviti i obogatiti inventivnim projektnim prosedeom. Integrirajuæi suvremene konstruktivno-tehnološke dosege, humanistièke i higijenske principe, oplemenjuju ih psihološko-socijalnim komponentama te oblikovnom artikulacijom, stvarajuæi pritom potpuno novu vrijednost arhitekture. Upravo takvo ostvarenje predstavlja sklop splitske Opæe bolnice koji je arhitektica Dumengjiæ osmislila 1951. godine te dosljedno, sukladno omjeru ambicije i sredstava, etapno izvodila do 1969., sa zakljuènom opremom 1976. godine. Cjelovito umjetnièko djelo, koje prezentira autorsko ostvarenje i razdoblje 1951.-1969., dominira bolnièkim sklopom na Firulama uz rudimentarnu postojeæu i naknadnu izgradnju. Arhitektonsko djelo antologijske je vrijednosti, prema prof. dr. Šegviæu, ako uz gradotvornu komponentu ujedno nastavlja kulturno-likovnu tradiciju, ima znaèajnu suvremenu ulogu te generira i inspirira nova djela. Prepoznavši primarni problem arhitekture južnoga mediteranskog podneblja, problem zaštite od prejake insolacije, Zoja Dumengjiæ ga interpretira i pritom ostvaruje slojevitost funkcionalnih i oblikovnih komponenti, temeljeno na kreativnom korištenju konstruktivne komponente. Nadovezujuæi se na temu koju, sukladno izrazu poèetka 20. stoljeæa, interpretira Kaliterna na rtu Marjana, antologijsku vrijednost djela potvrðuje i njegov utjecaj koji generira na generacije splitskih arhitekata, ponajprije Ivu Radiæa, Lovru Perkoviæa, Dinka Vesanoviæa i Antu Kuzmaniæa (Sl. 14.), koji su se svojim djelom bavili pitanjem dvostruke opne proèelja. Kapitalno djelo u opusu arhitektice Zoje Dumengjiæ publicirano je u antologijskim pregledima zdravstvene arhitekture u Hrvatskoj i u nizu suvremenih meðunarodnih izdanja.28 24 Arhitekt Dinko Kovaèiæ, sprežuæi svoja osobna iskustva, navodi: „Tamo se ljudi lijeèe. To je najhumaniji prostor kojega znam. Ljudi kad su u nesreæama uživaju gledati u daljinu. Hodajuæi po onim terasama, ljudi se sreæu, stvaraju prijateljstva, meðusobno tješe i lijeèe.” 25 Dumengjiæ, 1939. 26 Otklon novooblikovanog carda pješaèke Ulice Ruðera Boškoviæa koja se uspinje prema recentno dovršenom splitskom kampusu, u odnosu na strukturu paralelnih pješaèkih ulica Splita III, istog je kuta otklona jugozapadnog krila Opæe bolnice u odnosu na osnovnu strukturu sklopa. 27 Vojna bolnica, danas KBC Split, 1958.-1965. 28 Vogler, Hassenpflug, 1962.; Belousov, 1973.; Bazala, 1975.; Markièeviæ, Kosiæ, Dumengjiæ, 1975.; Šegviæ, 1986: 157; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2009.; Tušek, 2011., i dr. 29 Barišiæ Mareniæ, 2007: 17, 179 (recentni navod prof. dr.sc. A. Uchytil) 30 Predavanje Z. Barišiæ Mareniæ o Zoji Dumengjiæ, 3.12. 2013., u prostorijama Društva arhitekata Splita.

SPLIT

1932.

1953.

Inovativno projektno rješenje iz 1951., koje generira autorièina projektna promišljanja 1930-ih, skladno integrira nekoliko funkcionalnih i oblikovnih komponenti, te i danas, nakon više od šezdeset godina, zraèi suvremenošæu i vitalnošæu kojom rezoniraju i najmlaðe generacije studenata. To je ostvarenje nezaobilazno na ruti svih struènih obilazaka moderne arhitekture grada Splita. Nadilazeæi skromne tehnološke uvjete izvedbe (Sl. 6.), promišljeno rješenje karakterizira izuzetna postojanost. U projektnom postupku integriravši promišljenost izvedbe suvremenika Zvonimira Vrkljana (sveuèilišnog nastavnika na kolegijima Arhitektonskih konstrukcija) te avangardnost i tehnološko-projektantske iskorake Ernesta Weissmanna29 (èiji su projekti, nažalost, nadilazili moguænosti izvedbe u našoj sredini). Ono èemu, meðutim, odnedavno ne uspijeva odolijevati jesu proizvoljne degradacije korisnika: èitav niz ‘obnova i adaptacija’ bolnièkog sklopa te recentne prijetnje degradacije Paviljona za tuberkulozu. Time je potaknuto organiziranje tematskog predavanja organiziranog od strane Društva arhitekata Splita u sklopu ciklusa „Misli o èuvanju baštine”, a posveæenog Zoji Dumengjiæ.30 Uz disertaciju obranjenu 2007. i ovaj rad prilog je to valorizaciji i zaštiti toga izuzetnog djela.

1972.

PROSTOR

1997.

Sl. 14. Generiranje utjecaja u kontekstu splitske arhitekture, tema dvostruke opne južnog proèelja: Fabijan Kaliterna: Oceanografski institut, rt Marjana, 1932.-1933.; Lovro Perkoviæ: Stambeno-poslovna zgrada, Zagrebaèka 3, 1953.-1955.; Ivo Radiæ: Stambene zgrade, Obala kneza Branimira, Split 3, 1972.-1974.; Ante Kuzmaniæ: Stambene zgrade Turska kula, 1999.-2002. Fig. 14. Influence on Split’s architecture, double skin of the south-facing facade: Fabijan Kaliterna: Oceanographic Institute, cape Marjan, 1932-1933; Lovro Perkoviæ: Residential and office building, Zagrebaèka 3, 1953-1955; Ivo Radiæ: Residential buildings, Obala kneza Branimira, Split 3, 1972-1974; Ante Kuzmaniæ: Residential buildings in the area called Turkish tower, 1999-2002

Sl. 15. Satelitska snimka Splita: Opæa bolnica u kontekstu Dioklecijanove palaèe i Splita III (urb. plan: Mušiè, Bežan, Starc, 1968.-1969.) Fig. 15. Satellite picture of Split, General Hospital in the vicinity of Diocletian’s palace and Split III (urban plan: Mušiè, Bežan, Starc, 1968-1969)

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

1[47] 22[2014] 16-27 Z. BARIŠIÆ MARENIÆ Opæa bolnica u Splitu arhitektice Zoje Dumengjiæ

Literatura Bibliography

1. Barišiæ Mareniæ, Z. (2007.), Arhitektica Zoja Dumengjiæ - osobitost djela u kontekstu hrvatske moderne arhitekture, disertacija, Arhitektonski fakultet, Zagreb 2. Bazala, V. (1975.), Pregled povijesti zdravstvenog graditeljstva na podruèju Socijalistièke Republike Hrvatske, „Arhitektura”, 28 (152-153): 5-25, Zagreb 3. Belousov, V. N. (1973.), Zdania uèreždenii zdravo-hranenija, u: Sovremenaja arhitektura Jugoslavii, 133-139, Moskva 4. Budak, M. (1958.), Bolnica; bolnica za tuberkulozu, u: Medicinska enciklopedija, Leksikografski zavod FNRJ, 2: 246-253, Zagreb 5. Domljan, Ž. (1969.), Poslijeratna arhitektura u Hrvatskoj, „Život umjetnosti”, 4 (10): 3-45, Zagreb 6. Dumengjiæ, S. (1959.), Novi tuberkulozni odjel u Splitu, „Zdravstvo”, 2: 10-17, Zagreb 7. Dumengjiæ, Z. (1939.), Novi paviljon u oporavilištu Strmac, „Tehnièki list”, 21 (11-12), Zagreb 8. Dumendžiæ, Z. (1955.), Split - Opæa bolnica, „Arhitektura”, 9 (3-4): 38-39, Zagreb 9. Dumengjiæ, Z. (1961.), Opæa bolnica u Splitu, „Arhitektura - urbanizam”, 2 (8-9): 14-15, Beograd 10. Dumengjiæ, Z. (1975.), Opæa bolnica u Splitu, „Arhitektura”, 28 (152-153): 49-51, Zagreb 11. Dumengjiæ, S.; Dumengjiæ, Z. (1964.), Arhitektonski projektni biro Dumengjiæ Zagreb 19541964, katalog radova APB Dumengjiæ, jubilarno izdanje biroa povodom 10. godišnjice samostalnog djelovanja, Zagreb 12. Markièeviæ, B.; Kosiæ, I.; Dumengjiæ, S.; Ostrogoviæ, I. (1975.), Zdravstvo u Socijalistièkoj Republici Hrvatskoj, „Arhitektura”, 28 (152-153): 37-45 Zagreb 13. Paladino, Z. (2011.), Lavoslav Horvat: Arhitektonsko djelo 1922.-1977., disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb 14. Piploviæ, S. (2008.), Zdravstveni objekti u: Izgradnja Splita izmeðu svjetskih ratova, Društvo arhitekata Splita, Društvo prijatelja kulturne baštine u Splitu, 127-136, Split 15. Premerl, T. (1990.), Hrvatska moderna arhitektura izmeðu dva rata - nova tradicija, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb

Izvori Sources

16. Premerl, T. (1996.), Arhitektura humanizma Zoje Dumengjiæ, „Èovjek i prostor”, 43 (6-8 /505507/): 19-21, Zagreb 17. Reed, P. [ur.] (1998.), Alvar Aalto: Between Humanism and Materialism, The Museum of Modern Art, New York 18. Šegviæ, N. [ur.] (1986.a), Paviljon za pluæne bolesti u: Arhitektura u Hrvatskoj 1945.-1985., tematski broj èasopisa „Arhitektura”, 39 (196199): 157, Zagreb 19. Šegviæ, N. [ur.] (1986.b), Zoja Dumengjiæ (biografski podatci) u: Arhitektura u Hrvatskoj 1945.-1985., tematski broj èasopisa „Arhitektura”, 39 (196-199): 283, Zagreb 20. Štulhofer, A.; Uchytil, A. (1993.), Arhitekt Ernest Weissmann, Arhitektonski fakultet, Zagreb 21. T. Pl. (1995.), Dumengjiæ, Zoja u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Leksikografski zavod „Miroslav Krleža”, 224, Zagreb 22. Tušek, D. (1994.), Arhitektonski natjeèaji u Splitu 1918.-1941., Društvo arhitekata Splita, Split 23. Tušek, D. [ur.] (2011.), Split. Arhitektura 20. stoljeæa / 20th Century Architecture. Vodiè / A Guidebook, Sveuèilište u Splitu, Graðevinsko-arhitektonski fakultet, Split 24. Uchytil, A.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Kahroviæ, E. (2009.), Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture XX. stoljeæa, Arhitektonski fakultet, Zagreb 25. Vogler, P.; Hassenpflug, G. (1962.), Handbuch für den neuen Krankenhausbau, Urban & Schwartzenberg, München/Berlin 26. Ž. D. (1966.), Dumengjiæ, Zoja u: Enciklopedija likovnih umjetnosti, JLZ, 4: 672, Zagreb 27. Z. Kol. (1984.), Dumengjiæ, Zoja u: Likovna enciklopedija Jugoslavije, JLZ, 1: 364, Zagreb 28. *** (1930.), Izgradnja nove splitske bolnice, „Novo doba”, 198, 27.8., Split 29. *** (1960.), Arhitekt Zoja Dumengjiæ (portret), „Èovjek i prostor”, 7 (105): 103, Zagreb 30. *** (1974.), Opæa bolnica Split - prigodno izdanje, Tehnika - projektno poduzeæe, Split 31. *** (2000.), Zoja Dumengjiæ (31.12.1904.-14.5. 2000.); In memoriam, „Èovjek i prostor”, 47 (3-4 /550-551/): 23, Zagreb

Arhivski izvori Archive Sources 1. 2.

MGZ - Muzej grada Zagreba, Opatièka 20, Zagreb, Ostavština arhitekata Zoje i Selimira Dumengjiæ AF-AA - Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, arhiva znanstvenoistraživaèkog projekta Atlas arhitekture Republike Hrvatske, Kaèiæeva 26, Zagreb

Internetski izvori Internet Sources 1.

2. 3. 4.

http://pogledaj.to/drugestvari/s-bolnicke-sepostelje-vidi-solta/ S bolnièke se postelje vidi Šolta (Razgovor sa Zrinkom Barišiæ Mareniæ o arhitektici Zoji Dumengjiæ i vrijednost moderne arhitekture), intervju vodila Diana Magdiæ, 17.12.2013. http://antekuzmanic-arhitekt.hr http://www.archiprix.org Google Earth

Rukopis Manuscript 1.

Dumengjiæ, Z. (rukopis), Opæa bolnica u Splitu, MGZ

Predavanja / Usmeni navodi Lectures / Interviews 1. 2.

Usmeni navodi prof. Dinka Kovaèiæa, 11.12.2004., Arhitektonski fakultet, Zagreb Predavanje dr.sc. Zrinke Barišiæ Mareniæ o autorici Zoji Dumengjiæ, u sklopu drugog ciklusa „Misli o èuvanju moderne arhitekture”, 3.12. 2013. u prostorijama Društva arhitekata Splita, Starèeviæeva 24c, Split

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1. Sl. 2. Sl. 3. Sl. 4. Sl. 5. Sl. 6. Sl. 7., 8., 11.C Sl. 9.

AF-AA Dumengjiæ, 1975: 49, dopuna: autorica MGZ Barišiæ Mareniæ, 2007: 105 Dumengjiæ, 1975: 50, dorada: autorica Barišiæ Mareniæ, 2007: 106

Foto: autorica, 2007. Barišiæ Mareniæ, 2007: 105; Dumengjiæ, 1964. Sl. 10. Dumengjiæ, 1959: 14-15 Sl. 11.A,B Barišiæ Mareniæ, 2007: 111; Dumengjiæ, 1975: 51 Sl. 12. Barišiæ Mareniæ, 2007: 203, 219, 233 Sl. 13. http://www.archiprix.org; Štulhofer, Uchytil, 1993. Sl. 14. googleearth; Uchytil, Barišiæ Mareniæ, Kahroviæ, 2007: 160 i 184; http://antekuzmanic-arhitekt.hr Sl. 15. googleearth, dorada: autorica

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Opæa bolnica u Splitu arhitektice Zoje Dumengjiæ Z. BARIŠIÆ MARENIÆ 16-27 22[2014] 1[47]

PROSTOR

Sažetak Summary

General Hospital in Split (1951-1969) Designed by Zoja Dumengjiæ The General Hospital complex in Split, designed by Zoja Dumengjiæ, was put up in stages between 1951 and 1969. It was built in the vicinity of the historic nucleus - the Diocletian’s palace (3rd-5th century AD) which is widely considered as one of the best preserved monuments of Roman architecture in the world. The traces of Roman parcellation are still visible on the hospital site itself and form its northern boundary. The hospital lot is situated about a hundred meters from the coast and commands a magnificent view of the sea and the Split archipelago. Despite obvious advantages, there were also some limiting circumstances: a considerably sloping terrain and the existence of small-size hospital units which restricted the height of the future structures. The complex is primarily designed and organized according to the existing units, the terrain configuration, high-quality insolation and views from the hospital units. The main hospital complex is essentially conceived as the two longitudinal, parallel interconnected wings. The already built four-storey surgical unit (1936-1940, Lav Horvat) is integrated within the structure and limits the height of the complex. A splendid gallery on the south-facing facade is the most recognizable feature of the complex. It integrates several functions: it protects from blazing south sunshine (especially in hot months); it serves as a parallel internal communication link designed for the patients and their visitors (and thus relieves the internal corridor); it acts as a shaded outdoor living room (which can possibly be used throughout the year); it commands superb views and allows patients to enjoy fresh air and for this reason has an important psychological and social effect on their recovery. A dynamically broken wing of the building allows better insolation of the existing Horvat’s wing, articulates a functional organization of the hospital units, ensures a better proportioning of the large scale space organization, and stimulates the patients’ sense of belonging. A dynamically broken wing of the gallery front is articulated by the extended white horizontals of the gallery and the

shaded outdoor living rooms. The patients in the General Hospital are almost like voyagers on the ships in the Split archipelago. On their shaded galleries, like on the decks, they take part in this picturesque landscape which certainly contributes to their effective treatment. It is precisely the architect’s care for the patient that is clearly manifested in her work: in an effort to maximally integrate the quality of the wider environment and sunlight into the designed building, she successfully manages to adjust her design to the purpose of the building. The polyclinic complex is organized along the northern access square. The outpatients, who visit the hospital on a daily basis, may enjoy bright and airy waiting rooms. The health care facilities designed by this architect in the 1950s and 1960s are clearly recognized by her intention to render the spaces for patients more humane. Her design is therefore characterized by ample daylight and airy spaces as well as an integration of the features of the surrounding landscape into the designed spaces. The tuberculosis unit (1954-1958) was put up first between 1954 and 1958. Its specifically designed inverted cascade section is the first step in the articulation of the south skin. Taking into consideration the program and function of the tuberculosis unit, the designer adjusts her work to psychological and curative purposes. She integrates various types of hospital room organization and in an innovative way achieves a specific articulation of the building skin. The multi-layered south-facing building skin is designed with the purpose of exploiting the quality of sunlight and the play of light and shade of the Mediterranean climate. The architect thus successfully demonstrates her mastery of all architectural components. Her innovative integration of function, structure and form has ultimately produced an architectural masterpiece. Health care facilities design has proved as a rich field for some of the most outstanding works of modern architecture. Creative architects know how to exploit and develop the complementary principles of modern architecture and medical programs to maximum effect. They successfully manage to

Biografija Biography Doc. dr.sc. ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ, dipl.ing.arh., nositeljica je kolegija Industrijska arheologija, Hrvatski prostor i arhitektura (sjeverozapadna Hrvatska, Zagreb). Magistrirala je 2002. (Z. Vrkljan) i doktorirala 2007. (Z. Dumengjiæ). Dobitnica je Državne nagrade za znanost 2010. za Leksikon arhitekata Atlasa hrvatske arhitekture XX. st. (s: A. Uchytil, E. Kahroviæ). Èlanica je autorskog tima, predstavnika Hrvatske na 14. Venecijanskom bijenalu 2014. s temom: Fitting Apstraction, 1914.-2014.

ZRINKA BAREŠIÆ MARENIÆ, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., assistant professor. She teaches the courses Industrial Archaeology and Architecture of Croatian regions (north-western Croatia, Zagreb). She received her M.Sc.degree in 2002 and her Ph.D. in 2007. She is the recipient of the 2010 State Science Award for her work on the monograph entitled The Atlas of 20th Century Croatian Architecture: The Lexicon of Architects (with A. Uchytil, E. Kahroviæ). She is a Croatian team member for the 14th Venice Biennale 2014.

integrate modern structural and technological advances with the humane and hygienic principles and thus endow these facilities with psychological and social value as well as with design articulation creating an entirely new architectural value. An innovative design of the Split General Hospital generates themes that had already been present in Z. Dumengjiæ’s work from the 1930s. A building that exerted an exceptionally strong influence on her numerous projects was certainly the Sanatorium in Paimio, Finland, designed by Alvar Aalto between 1928 and 1933. This project had an obvious influence on the Tuberculosis Unit in Varaždin (1936-1942) and on a splendid State Tuberculosis Sanatorium Snopljak on Medvednica from 1941. She finally integrated all these experiences in her major achievement in Split in 1951. Special care for a patient bears obvious resemblance to Aalto’s approach: her design of a broken southwestern wing of the Split General Hospital provided not only a better insolation of the existing northern wing but also a more harmonious organic integration of a massive building into the sloping terrain in Firule. According to dr Šegviæ’s words, a work of architecture becomes truly outstanding if it makes contribution to urban design and development, ensures continuity in art and culture, plays an important role in society, and serves as inspiration for new works. Zoja Dumengjiæ was aware of the main problem of south Mediterranean architecture, in particular the need for sun protection: she works it out in her own way and brilliantly succeeds in the integration of functional and design components by means of a creative use of the structure itself. An outstanding value of this complex is confirmed through its influence on the generations of Splitbased architects, primarily Ivo Radiæ, Lovro Perkoviæ, Dinko Vesanoviæ and Ante Kuzmaniæ who dealt with the concept of double skin in their work This superb work of architecture has been included in the monographs on Croatian health care facilities and presented in a great number of international publications. This paper is a contribution to its evaluation and protection. ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ

Sl. 1. ‘Mentor’ plan - pogled na Split iz ptièje perspektive izraðen 1926., s oznaèenim pozicijama secesijskih vila. Slijeva nadesno: vila Gaje Bulata, vila Augusta Thare i vila Plevna. Fig. 1. ‘Mentor’ plan - bird’s eye view of Split (1926) with the marked sites of Secession villas. Left to right: villa Gajo Bulat, villa August Thara and villa Plevna

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 1[47]

PROSTOR

Karin Šerman, Ana Šverko Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 kserman@arhitekt.hr Institut za povijest umjetnosti Centar Cvito Fiskoviæ HR - 21000 Split, Kružiæeva 5-7 asverko82@gmail.com

University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 kserman@arhitekt.hr Institute of Art History Cvito Fiskoviæ Centre HR - 21000 Split, Kružiæeva 5-7 asverko82@gmail.com

Prethodno priopæenje UDK 72.036 E. Žagar (497.5 Split)”18/19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 11. 11. 2013. / 10. 6. 2014.

Preliminary Communication UDC 72.036 E. Žagar (497.5 Split)”18/19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 11. 11. 2013. / 10. 6. 2014.

Eduard Žagar i utjecaj srednjoeuropske arhitekture na arhitektonsku sliku Splita na prijelazu 19. i 20. stoljeæa Eduard Žagar and the Influence of Central European Architecture on Split Architecture in the Late 19th and Early 20th Centuries

Fischer & Hruby´ secesijska arhitektura Split Zagreb Žagar, Eduard

Fischer & Hruby´ Secession architecture Split Zagreb Žagar, Eduard

Rad prezentira i obraðuje dosad neobraðenu nacrtnu dokumentaciju iz arhiva braæe Eduarda i Danila Žagara iz Muzeja grada Splita te je dovodi u odnos s produkcijom zagrebaèkog atelijera Fischer & Hruby´ (1897.-1898.). Postavlja se teza da je Eduard Žagar suraðivao u tom atelijeru i da su skice tako dospjele u Split. Na temelju analize i obrade nacrta postavljaju se nove teze o atribucijama i stilskim odrednicama splitskih vila Gaje Bulata i Plevna.

This paper presents the findings from a study of the drawings (as yet unexplored) from the Žagar brothers’ archives stored in the Museum of the City of Split. It aims to examine their relation with the works of the Zagreb-based architectural design studio Fischer & Hruby´ (1897-1898). The hypothesis put forward in this paper is that Eduard Žagar used to collaborate with the Zagreb studio and that it was apparently he who brought the sketches over to Split.

PROSTOR

1[47] 22[2014] 28-37 K. ŠERMAN, A. ŠVERKO Eduard Žagar i utjecaj srednjoeuropske arhitekture…

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

nji za vojsku i mornaricu - od Boke kotorske i Dubrovnika do Zagreba i Novog mesta.2 Tragom kratke zabilješke o zaposlenju Danila Žagara u zagrebaèkom atelijeru arhitekta Ignjata Fischera u godinama neposredno nakon Prvoga svjetskog rata sve do kraja kolovoza 1919.3, pokrenuto je arhivsko istraživanje u potrazi za moguæim opipljivijim tragovima i dokumentima o toj suradnji, potaknuto uoèenim znakovitim paralelama i poklapanjima izmeðu produkcije Fischerova zagrebaèkog atelijera i djelovanja braæe Žagar u Splitu.4

SKICE IZ ATELIJERA FISCHER I HRUBY´ U ARHIVI BRAÆE ŽAGAR U SPLITU SKETCHES FROM THE FISCHER AND HRUBY´ STUDIO IN THE ŽAGAR ARCHIVES IN SPLIT

raæa Eduard i Danilo Žagar, graditelj i arhitekt, ostavili su opsežan graditeljski opus i snažno obilježili arhitekturu Splita prve polovice 20. stoljeæa. Njihova uloga, meðutim, još uvijek nije u potpunosti istražena i vrjednovana, premda su, kao izvoðaèi ili projektanti, zaslužni za izvedbu velikog broja splitskih zgrada, kao što su Franjevaèki samostan na splitskoj obali, monumentalna uglovnica na križanju Marmontove i Tonèiæeve (nekadašnje Sokolske) ulice, stambenih zgrada na Novom pazaru u splitskom predjelu Manuš, zgrade Režija duhana i suda u Imotskom i Trogiru.1 Eduard Žagar (1875.-1957.), roðen u Prezidu pokraj Èabra, završio je Graditeljsku školu u Zagrebu, specijalizirao se na Umjetnièkoj akademiji u Münchenu, a ispit za ovlaštenoga civilnog graditelja položio je u Zadru 1904. godine. Mlaði brat Danilo (1886.-1978.), roðen takoðer u Prezidu pokraj Èabra, nakon mature u Zagrebu upisuje Visoku tehnièku školu u Pragu, gdje je 1913. godine diplomirao arhitekturu. Tijekom studija za ljetnih je praznika radio s bratom Eduardom u Splitu, sudjelujuæi pri njegovim gradnjama u Trogiru i Imotskom. Nakon polaganja državnoga struènog ispita 1919. godine pridružuje se bratu u radu njegova graðevinskog poduzeæa u Splitu, da bi 1. sijeènja 1925. braæa zajedno osnovala Gradjevno poduzetništvo braæa D. E. Žagar i drug, ing. arhitekt i graditelj, poduzetništvo koje je do Drugoga svjetskog rata izvelo mnoge pojedinaène gradnje i adaptacije u Splitu te niz visokogradnji i niskograd-

U arhivi braæe Žagar u Muzeju grada Splita pronaðeno je meðu dosad neobraðenim skicama - tridesetak crteža, skica i nacrta koji se odnose na projekte atelijera Fischer i Hruby´ iz Zagreba. Taj je atelijer djelovao u razdoblju 1897.-1898. kao zajednièki biro dvaju arhitekata, Ignjata Fischera i èeškog arhitekta Antonína Hruby´ja. Dvojica arhitekata svoje su karijere zapoèeli u tandemu, a nakon razdvajanja 1898. godine nastavili su ih uspješno razvijati samostalno. U tijeku djelovanja zajednièkog biroa izveli su, izmeðu ostalog, kuæe Mašiæ (1897.-1898.), Halper-Sigetski (1897.-1898.), Janeèek (1897.-1898.), Medakoviæ (1897.-1898.), Kögl (1897.-1898.) i Rado (1897.-1898.), sve u Zagrebu.5 Crteži pronaðeni u splitskoj arhivi braæe Žagar odnose se upravo na te projekte. O kuæi Halper-Sigetski pronaðeno je tako 13 crteža, uglavnom nacrta dekoracije ograde stubišta, studije detalja, kao i crteža prozora, zidne dekoracije i štu1 O djelovanju braæe Žagar u Splitu pisali su: Tušek, 1994., Keziæ, 1991. i Piploviæ, 2005. 2 Piploviæ, 2005: 325-354. Biografske podatke o Danilu Žagaru autor navodi prema Žagarovoj autobiografiji napisanoj 20. veljaèe 1951., koja se nalazi kod Danilova sina, prof. dr. Živojina Žagara u Zagrebu. U istome èlanku Piploviæ je objavio i veæi dio nacrta iz arhive Žagarovih, pohranjenih u Muzeju grada Splita, te popis velikog broja gradnji braæe Žagar. Graða za ovaj èlanak pronaðena je meðu ‘rasutim’, ‘prateæim’ materijalom, tj. neatribuiranim skicama iz arhive Žagarovih u Muzeju grada Splita, koje su dosad bile nepopisane i neobraðene. 3 Piploviæ, 2005: 335 4 Na istraživanje veza i doticaja izmeðu projektantsko-graditeljskog djelovanja Ignjata Fischera u Zagrebu i onoga braæe Žagar u Splitu potaknula nas je u struènim krugovima prepoznata i visokovrjednovana knjiga Marine Bagariæ Arhitekt Ignjat Fischer [Bagariæ, 2011.]. 5 Bagariæ, 2011: 37 6 Bagariæ, 2011: 58, 59 7 Novopronaðenu graðu iz arhive Žagarovih u Muzeju grada Splita, koja broji 61 list, autorice su precizno popisale i obradile te digitalizirale radi oèuvanja arhivske graðe i lakšeg istraživanja. Kopija digitalizirane graðe predana je Muzeju. Graða se nalazi pod signaturama HR-MGS-EDŽ, 2.4.b,c,d. Ovdje donosimo detaljan popis pronaðene graðe: Kuæa Halper-Sigetski - studije i nacrti balkonske ograde: 12´19 cm, 15,5´34 cm, 19´71,6 cm, 19,2´25,5 cm, 27´

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Eduard Žagar i utjecaj srednjoeuropske arhitekture… K. ŠERMAN, A. ŠVERKO 28-37 22[2014] 1[47]

kature; o kuæi Janeèek naðena su dva crteža sa studijama motiva i ornamenata ograde stubišta te dekorativnih elemenata prozora; o kuæi Kögl jedan „nacrt stubišnog prislona i kandelabara”; o kuæi Mašiæ pet crteža, od èega studije rešetke za ulazna vrata, skica tlocrtne dispozicije i crtež vrha šatorastog krova tornjiæa; o kuæi Medakoviæ jedna skica dekoracije rešetke; o kuæi Rado dva crteža tlocrta, datirana 1897. godinom. Osim toga, u splitskoj arhivi Žagarovih pronaðen je i projekt za dvokatnicu gðe A. Mlinariæ u Vlaškoj ulici br. 80 u Zagrebu iz 1898., koja prije nije bila spominjana u literaturi. O njoj je pronaðen jedan crtež s tlocrtima prizemlja, prvog i drugog kata za dvije spojene dvokatne zgrade. Navedeni crteži uglavnom su naslovljeni prema pojedinim gradnjama, a neki su od njih i potpisani s Atelier Fischer i Hruby´. Osim navedenih crteža pronaðeno je još tridesetak nenaslovljenih skica i preslika razlièitih arhitektonskih detalja i ornamenata - dijelova proèelja, prozora, ograda, portala, nacrta tlo18,9 cm; nacrti stubišne ograde: 18´20 cm, 21,7´28,2 cm; studije dekorativnih rešetki: 20´16 cm, 22,4´16,1 cm; projekt krovnog prozora: 17, 5´26 cm; projekti prozora: 23´16,4 cm, 25,3´11 cm, 33,5´18,9 cm. Kuæa Janeèek projekt prozora: 28,3´22 cm; detalj stubišne ograde: 28,2´34 cm*. Kuæa Kögl - nacrt stubišne ograde i kandelabra: 22,4´29 cm*. (*Na nacrtu stubišne ograde koju smo klasificirali pod kuæu Janeèek stoji u desnom gornjem uglu olovkom napisano: Kögl i Janeèek. Projekt ograde za kuæu Kögl razlikuje se od ovog predloška, no identiènu ogradu nalazimo do danas saèuvanu u kuæi Rado, vidi: Bagariæ, 2001: 57.) Kuæa Mašiæ - studije rešetke za ulazna vrata: 15´44,4 cm, 19,4´18,9 cm, 20,3´23,6 cm, 20,7´15,5 cm, 32´22,5 cm. Kuæa Medakoviæ - nacrt dekorativne rešetke: 28,5´19 cm. Kuæa Rado - tlocrti: 18,2´27 cm, 34´61,2 cm. Nacrti s potpisom atelijera Fischer i Hruby´: 14,5´15,1 cm, 14,7´16,2 cm. Nenaslovljene skice, preslici i studije - studije i preslici dekorativnih elemenata: 8,5´25,5 cm, 15,7´ 26,2 cm, 17,2´25 cm, 17,5´25 cm, 17´20,5 cm, 17´26 cm, 18,5´26,3 cm, 18´20,5 cm, 21,7´26,5 cm, 25,2´16,7 cm, 25,5´17,5 cm, 28´17,5 cm, 17,5´16,7 cm, 18,4´17 cm; studije arhitektonskih detalja i ornamenata: 10,7´17 cm, 10´6,4 cm, 12,2´23,6 cm, 12,5´6,5 cm, 33´17 cm, 36,9´22 cm, 37,6´23 cm; razni tlocrti: kuæa Mlinariæ 36,1´22,5 cm, 16,8´16,3 cm, 20,3´17 cm, 21,5´12,5 cm, 23,5´13 cm, 23,5´22,5 cm, 23´21,5 cm, 27,5´24,5 cm, 33,6´28,8 cm; studija stambene kuæe: 13,2´22 cm, 15,8´22,8 cm; presjek stubišta: 26,1´12,5 cm; mjerni raster: 29,5´4,8 cm. 8 Bagariæ, 2011: 35-68

crta, te niz iznimno vještih crteža dekoracija i studija ljudskih, životinjskih i biljnih figura i motiva, koji su pronaðeni odijeljeni od ostatka arhivske graðe. Ti su crteži vezani za reprodukciju fotografije kuæe Leona Wernburga u Beèu arhitekta Ludwiga Tischlera iz 1889.-1990., inaèe i projektanta prvoga dubrovaèkoga modernog hotela Imperial, dovršenog 1896. godine. Dekorativni elementi kuæe Wernburg zasigurno su i sami poslužili kao predlošci za variranje bogate ornamentike koja zaodijeva proèelja kasnohistoricistièkih, ali i secesijskih graðevina atelijera Fischer i Hruby´.6 Da je korištenje i variranje sliènih elemenata neostilske arhitekture kao uvriježenog i ustaljenog vokabulara bila uhodana i uobièajena praksa na kraju 19. i poèetku 20. stoljeæa svjedoèe, naravno, i brojni hrvatski primjeri toga doba - od vila zagrebaèkog Josipovca s kraja 19. stoljeæa, preko vila opatijske rivijere (koje je arhitekturu Žagar takoðer mogao upoznati, kako uživo tako i putem reprodukcija u èasopisima), ali i neke kasnije vile u Dalmaciji (npr. Vila Tamino u Zadru). Pronaðeni crteži u arhivi Žagarovih obuhvaæaju detaljne nacrte i preslike tlocrta i elemenata graðevina, ali sežu i do slobodnih studija rukom tušem i olovkom na papiru. Pronaðena su i dva nepoznata tlocrta s potpisom Atelier Fischer i Hruby´ te jedna skica potpisana od Antonína Hruby´ja (Sl. 2.-4.).7 Svi ovi atribuirani nacrti zagrebaèkih graðevina pronaðeni u Muzeju grada Splita izraðeni su u razdoblju djelovanja atelijera Fischer i Hruby´, dakle od 1897. do 1898. godine. S obzirom na to da je otprije poznati angažman mlaðega brata, Danila Žagara, u atelijeru Ignjata Fischera uslijedio tek 1918.-1919. godine, što znaèi punih dvadeset godina nakon prestanka rada atelijera Fischer i Hruby´8 ovim radom pokušavamo istražiti naèin na koji su ti crteži uopæe dospjeli u splitsku arhivu Žagarovih. Iznosimo pretpostavku da je stariji brat Eduard Žagar, zagrebaèki ðak koji je upravo krajem 19. stoljeæa boravio u Zagrebu i pohaðao zagrebaèku Graditeljsku školu, i sam bio vezan za atelijer Ignjata Fischera,

PROSTOR

Sl. 2. Detalj krovnog prozora kuæe Halper-Sigetski jedan je od brojnih detalja zagrebaèkih graðevina atelijera Fischer i Hruby´ koje se nalaze u arhivi braæe Žagar u Splitu Fig. 2. Dormer window, detail, Halper-Sigetski House, one of many details of Zagreb buildings designed by Fischer and Hruby´ studio, found in the Žagar archives in Split Sl. 3. Detalji prozora kuæe Halper-Sigetski (1897.-1898.), projektirane u zagrebaèkom atelijeru Fischer i Hruby´, koje nalazimo u arhivi braæe Žagar u Muzeju grada Splita Fig. 3. Window details, Halper-Sigetski House (1897-1898), designed by the Zagreb-based Fischer & Hruby´ studio, found in the Žagar archives in Split Sl. 4. Preslici i studije dekoracija, ljudskih, životinjskih i biljnih figura i motiva iz arhive braæe Žagar u Splitu, od kojih je jedna (gore desno) potpisana od Antonína Hruby´ja Fig. 4. Copies and studies of decorations, human, animal and floral forms and motifs from the Žagar archives. One of them (top right) is signed by Antonín Hruby´

Sl. 5. Nacrt stubišne ograde za kuæe Kögl i Janeèek u Zagrebu atelijera Fischer i Hruby´ pronaðen u arhivi braæe Žagar u Splitu. Ista je ograda izvedena na kuæi Rado u Zagrebu atelijera Fischer i Hruby´, kao i na kuæi Duplanèiæ u Splitu Eduarda Žagara (na fotografiji). Fig. 5. Drawing of the bannister in Kögl and Janeèek House in Zagreb by Fischer and Hruby´ studio, found in the Žagar archives in Split. The same bannister was made in Rado House, Zagreb by Fischer and Hruby´ studio and in Duplanèiæ House in Split by Eduard Žagar, photo

PROSTOR

1[47] 22[2014] 28-37 K. ŠERMAN, A. ŠVERKO Eduard Žagar i utjecaj srednjoeuropske arhitekture…

Sl. 6. Lijevo: tlocrt kuæe Rado (1897.-1898.), projekt atelijera Fischer i Hruby´, nacrt naðen u arhivi Žagarovih; desno: zrcalni tlocrt kuæe Rado i tlocrt južnog dijela niza od èetiri stambene trokatnice koje je Eduard Žagar planirao podiæi u Splitu 1919. Uoèava se da je kao predložak korišten tlocrt kuæe Rado. Fig. 6. Left: Layout of Rado House (1897-1898), drawing, designed by Fischer and Hruby´ studio, found in the Žagar archives; right: mirror-image layout of Rado House and the layout of the southern part of a row of four three-storey residential buildings planned to be built by Eduard Žagar in Split in 1919. The layout of Rado House obviously served as a model.

koji je u to doba djelovao u tandemu s Antoninom Hruby´jem, te da su upravo tim putem skice iz produkcije toga zagrebaèkog biroa dospjele u arhivu Žagarovih u Splitu.

Sl. 7. Lijevo: kuæa Mašiæ u Zagrebu (1897.-1898.), s karakteristiènim piramidalnim krovom s prozorima; desno: vila Plevna u Splitu (1907.), s piramidalnim krovom i krovnim prozorima kao netipiènim elementom splitske arhitekture Fig. 7. Left: Mašiæ House in Zagreb (1897-1898) with a typical pyramidal roof with dormer windows; right: villa Plevna in Split (1907) with a pyramidal roof and dormer windows, quite atypical of Split architecture

Po dolasku u Split Eduard Žagar razvija bogatu graðevinsku aktivnost. Isprva djeluje samostalno, potom s mlaðim bratom Danilom, a naposljetku i sa sinom Dorislavom (Dorisom) Žagarom, koji je djelovao kao arhitekt-projektant, a po edukaciji bio je graðevinski inženjer.9 Gradio je u širokoj paleti stilskih izraza, od secesije pa sve do ‘internacional-

Angažman Eduarda Žagara u birou Fischer i Hruby´ dosad nije bio poznat i registriran, no pronaðeni crteži u arhivi Žagarovih, baš kao i brojne sliènosti i paralele u njihovoj kasnijoj arhitektonskoj produkciji, upuæuju na izvjesnost upravo takve rane suradnje i omoguæenih direktnih utjecaja. Utemeljena pretpostavka jest da je Eduard Žagar, kao student zagrebaèke Graditeljske škole, suraðivao na razradama spomenutih projekata u birou Fischer i Hruby´ te da je svoje crteže i ostale radne nacrte razrade elemenata gradnje pri svom preseljenju u Split ponio sa sobom (Sl. 5.).

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

nog stila’, gotovo kao i Ignjat Fischer.10 S Fischerom ga povezuje i to da je, baš kao i veliki zagrebaèki arhitekt s iznimnom karijerom i opusom, i Eduard Žagar takoðer bio bez formalnoga akademskog naslova arhitekta.11 Daljnju povezanost Žagarovih sa Zagrebom otkrivaju nam ranije neuoèeni arhivski dokumenti koje valja temeljitije istražiti. Primjerice, jedna od nenaslovljenih skica olovkom je nacrtana na memorandumu na kojem, u lijevom gornjem uglu, stoji: Ing. arh. Danilo Žagar, ovlašteni civilni arhitekt, Zagreb, Ilica 17 II. dv., dakle navedena je zagrebaèka adresa Žagarova ureda, a to prije nije bilo poznato. Takoðer, u dopisu od Gradskog naèelništva u Zagrebu od 24. travnja 1933. godine nalazi se revidirana obrtnica Gradjevnog poduzetništva braæa D. E. Žagar i drug, ing. arhitekt i graditelj, ali - ponovno - ne s adresom njihova splitskog sjedišta, nego njiho9 Dorislav Žagar školovan je na Graðevinskom odjelu èeške Visoke tehnièke škole u Pragu. Na ovom podatku zahvaljujemo se Robertu Plejiæu. 10 Bagariæ, 2011: 9, 23. Dakako, djelovanje Ignjata Fischera bilo je puno plodnije i šire, a poèelo je još u epohi neostilova, no odreðene paralele svejedno su prisutne. Za popis gradnji Eduarda Žagara vidi: Piploviæ, 2005: 325-354. 11 Bagariæ, 2011: 9, 23. Treba istaknuti da je puni naziv biroa Eduarda Žagara u doba njegova samostalnog djelovanja glasio: Gradjevno poduzetništvo, gradjevni tehnièki bureau Eduard Žagar, arhitekt i ovlašteni graditelj Split. Vidi žig Žagarova biroa na troškovniku projekta iz razdoblja izmeðu 1910. i 1913. godine: HR-MGS-EDŽ 2.1.i. 12 HR-MGS-EDŽ, 2.2.4.d; HR-MGS-EDŽ, 2.2.3.d. 13 Piploviæ, 2005: 331 14 Tlocrt kuæe Rado, kojeg se kopija nalazi u HR-MGS-EDŽ, 2.2.4.b, donosi: Bagariæ, 2011: 56. 15 Primjer je kuæa Duplanèiæ u Marmontovoj ulici, otprije navoðena, prema predaji, kao djelo Eduarda Žagara, vidi: Keziæ, 1991: 101-102. Tu nam atribuciju potvrðuje pronalazak projekta za kuæu Feriæ na Baèvicama [MGS-EDŽ, 2.1.f], koji je Eduard Žagar izradio 1906. godine, stambenu dvokatnicu koje je proèelje artikulirao na slièan naèin kao i proèelje kuæe Duplanèiæ. Osim toga, stubišna ograda koja je do danas saèuvana identièna je projektu ograde atelijera Fischer & Hruby´, koji nalazimo u arhivi Žagarovih, s naznakom u desnome gornjem kutu: Kögl / Janeèek. Ista je ograda izvedena i u kuæi Rado, vidi fotografiju: Bagariæ, 2011: 57. A slièan tretman proèelja kao na kuæama Feriæ i Duplanèiæ primjeæujemo i na još nekim splitskim graðevinama, primjerice, na secesijskoj zgradi u Sinjskoj ulici,

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Eduard Žagar i utjecaj srednjoeuropske arhitekture… K. ŠERMAN, A. ŠVERKO 28-37 22[2014] 1[47]

PROSTOR

ve podružnice u Zagrebu, na adresi Zvonimirova 50.12 A o utjecaju projekata iz atelijera Fischer i Hruby´, koje nalazimo u arhivi Žagarovih u Splitu, na arhitektonsko djelo Eduarda Žagara izravno svjedoèi tlocrtno rješenje niza od èetiri stambene trokatnice koje je na vlastitu zemljištu odluèio podiæi 1919. godine, no ta gradnja nije bila realizirana.13 Usporedimo li južni dio planiranog bloka s tlocrtom kuæe Rado iz arhive Žagarovih, uoèavamo nedvojbenu repeticiju tlocrtne dispozicije (Sl. 6.).14 Takvi neupitni i indikativni utjecaji prepoznatljivi su i dalje. Kako je veæ istaknuto, Eduard Žagar sudjelovao je u gradnji mnogih istaknutih kasnohistoricistièkih graðevina i secesijskih vila u Splitu, kojih detalji podsjeæaju upravo na one koje uoèavamo u radovima Fischerova atelijera, a koji su karakteristièni za onodobnu srednjoeuropsku arhitekturu.15 Kao poseban poticaj za istraživanje doticaja tih dvaju biroa nametnuo se izgled i oblikovanje splitske vile Plevna, podignute 1907. godine u predjelu Manuš, na tadašnjoj sjevernoj periferiji Splita, koje autorstvo još uvijek nije sa sigurnošæu utvrðeno. Vila Plevna u Splitu oduvijek je percipirana kao ‘nemediteranska’, ‘srednjoeuropska’, a na temelju usmenog priopæenja arhitekta Slavka Muljaèiæa pretpostavljalo se da je ona projekt braæe Žagar, i to vjerojatno upravo Eduarda.16 Ta se vila, jedna od splitskih secesijskih ikona, naime, istièe izuzetno strmim piramidalnim krovom, posve stranim južnomu jadranskom priobalju, a koji dominira pojavnošæu zgrade. Svojim krovištem ona zapravo snažno nalikoja je evidentirana u Keziæevoj knjizi kao rad nepoznatog autora. [Keziæ, 1995: 115-116] 16 Rijeèima ‘nemediteranska’ i ‘srednjoeuropska’ ovu graðevinu opisuje Mario Keziæ u poglavlju o vili Plevna u knjizi: Secesija u Splitu [Keziæ, 1991: 95-97], u kojem iznosi i spomenuto usmeno priopæenje o autorstvu. 17 Bagariæ, 2011: 48-49. Nacrt piramidalnog završetka krova kuæe Mašiæ nalazimo u HR-MGS-EDŽ, 2.2.4.b, vidi bilješku 6. 18 Vila Gaje Bulata, koja je do poèetka 20. stoljeæa u nekoliko navrata proširivana, nije uvrštena u katalog secesijskih graðevina u knjizi M. Keziæa, premda je autor spominje u uvodu knjige, u poglavlju „Tipologija” [Keziæ, 1991: 54]. Tu je opisuje kao slikovitu romantièarsku mješavinu historijskih stilova uz primjenu elemenata ‘sjevernjaèke arhitekture’. Naravno, referirajuæi se pritom na Franka Oreba i navodeæi kao njezina autora arhitekta Augusta Tharu. Vilu Gaje Bulata Keziæ spominje i pri opisu vile Plevna, za koju ustvrðuje: „ta sjevernjaèka vila srodna je starijoj i obližnjoj vili-ljetnikovcu dr. Gaje Bulata [...] koje je graditelj bio August Thara”. Ovdje se Keziæ referira na Duška Keèkemeta i njegov rad Javni parkovi u starom Splitu [Keèkemet, 1973: 109]. Vilu Gaje Bulata spominje i Stanko Piploviæ u katalogu izložbe Ante Beziæ 1849.-1906. [Piploviæ, 2003: 20]. U tekstu pod naslovom Graditelj Ante Beziæ Piploviæ definira vilu Gaje Bulata kao neorenesansnu graðevinu te iznosi moguænost da je u njezinu proširenju sudjelovao Ante Beziæ jer je on izradio snimku njezina vrta. U literaturi se vila Gaje Bulata prvi put spominje u Keèkemetovu tekstu Javni parkovi u starom Splitu [Keèkemet, 1973: 109]. 19 HR-MGS-EDŽ, 2.2.4.d, nacrt dimenzija 36,9´22 cm.

kuje strmomu šatorastom krovu koji se nalazi nad uglovnim dijelom zagrebaèke kuæe Mašiæ atelijera Fischer i Hruby´, projektirane u veljaèi 1897. godine, i smještene na jugoistoènom uglu Palmotiæeve i Hatzove ulice u Zagrebu (Sl. 7.).17 Istim se neobiènim oblikom krova indikativno je - odlikuje i druga, podjednako atraktivna, ali danas gotovo nepoznata splitska secesijska vila - vila Gaje Bulata, smještena nedaleko od poznatije vile Plevna.18 Strmi piramidalni krov, okrugli krovni prozori, ukrasne krovne rešetke, vjetrokaz - tipièan su inventar ondašnjih srednjoeuropskih graðevina, s kojima se Eduard Žagar nesumnjivo susretao tijekom svoga školovanja na Graditeljskoj školi u Zagrebu, potom i na specijalizaciji u Münchenu, a koje je konkretnu primjenu usvojio u zagrebaèkom atelijeru Fischer i Hruby´ u kojem je asistirao. Taj je atelijer tako bio jedna od izravnih veza putem koje su karakteristike onodobne srednjoeuropske arhitekture došle do Splita. Provedeno istraživanje u arhivi braæe Žagar u Splitu i ondje pronaðenih crteža iz zagrebaèkog atelijera Fischer i Hruby´ pridonijelo je, dakle, poznavanju i razumijevanju upravo te dvije istaknute i zapravo vrlo sliène splitske graðevine - vile Plevna i vile Gaje Bulata, te otkrivanju uz njih još vezanih nedoumica - i to kako onih o pitanju autorstva, tako i stilskog odreðenja, pa i podrijetla nekih njihovih arhitektonskih elemenata. Meðu novopronaðenim nacrtima otkriven je, naime, i projekt visokoga èetverostrešnoga piramidalnog krova koji se nalazi nad tornjiæem vile Gaje Bulata, i to upravo s potpisom Eduarda Žagara.19

VILA GAJE BULATA I VILA PLEVNA - POSTUPNO DO SECESIJSKIH OBILJEŽJA VILLA GAJO BULAT AND VILLA PLEVNA - GRADUAL ADOPTION OF SECESSIONIST CHARACTERISTICS Splitska puèka predgraða Manuš i Dobri u kojima su podignute promatrane vile nisu u ono doba bila, kao ni ranije u povijesti grada,

Sl. 8. Vila Gaje Bulata na fotografijama s poèetka 20. stoljeæa, s dogradnjom na zapadu i podignutim tornjem na istoku prema nacrtu Eduarda Žagara - pogled s juga i sjevera Fig. 8. Villa Gajo Bulat, early 20th century photographs, with a west-side addition and an east-facing turret, Eduard Žagar’s drawing - view from the south and north

Sl. 9. Vila Gaje Bulata, pogled s južne strane, prije podizanja gornjeg dijela ugaone kule Fig. 9. Villa Gajo Bulat, view from the south before building the upper part of the corner turret

PROSTOR

1[47] 22[2014] 28-37 K. ŠERMAN, A. ŠVERKO Eduard Žagar i utjecaj srednjoeuropske arhitekture…

Sl. 10. Vila arhitekta Augusta Thare, graðena 1870-ih, pogledi s jugoistoka i zapada Fig. 10. The architect August Thara’s villa, built in 1870s, views from the southeast and west Sl. 11. Zapadno i južno proèelje vile Plevna. Oznaèena je veza izmeðu oblikovanja okvira fasade i prozorskog okvira. Fig. 11. Villa Plevna, west and east-facing facades. The arrows mark the same design of the facade frame and the window frame.

toliko znaèajna kao podruèja Veli Varoš i Luèac. Smještena na sjeveru, uz glavni ulaz u grad, bila su slabije naseljena, a njihov prostor bogat vodom uglavnom su zauzimala polja. Po bunarima žive vode koji su se tamo nalazili oba su predgraða i dobila ime. Tijekom 19. stoljeæa graðenje u tim podruèjima koncentriralo se na rubne dijelove, orijentirane prema veæ formiranim cestama, dok su središtem i dalje dominirali vrtovi i polja. Uvoðenjem željeznièkog prometa 1877. godine pruga je razdvojila prostor Manuša na dva dijela: Gornji - istoèni i Donji - zapadni.20 Postupno se prema sjeveru podruèja poèinju graditi objekti u stilu historicizma i secesije, ladanjskog karaktera, u vidu ljetnikovaca i manjih zgrada u zelenilu. Na istaknutom položaju sjecišta pruge i Livanjske ulice, nekad glavne prometnice prema Solinu, izgraðena je tako 1907. godine vila Plevna.21 Njezin nekadašnji ladanjski ugoðaj na odreðeni se naèin osjeæa i danas - sa svojim je vrtom, naime, ostala izolirana na rubu gradskog parkirališta pa joj je to saèuvalo slobodne vizure i zajedno s reprezentativnom palaèom Zadružnog saveza arhitekta Petra Senjanoviæa iz 1912.-1918., koja se nalazi preko puta, omoguæilo da zadrži svoj nesvakidašnji, gotovo bajkovit karakter (Sl. 1).22 Za vilu Gaje Bulata, smještenu u predgraðu Dobri, danas se gotovo i ne zna jer je skrivena meðu novogradnjama. Dosad se u literaturi tek šturo navodila kao projekt arhitekta Augusta Thare (1849.-1896.) dovršen 1870-ih godina, a koja je proširivana u nekoliko navrata.23 Arhitekt Thara, roðen u Königsbergu (današnjem Kalinjingradu), po dolasku u Split zbližio se s dr. Gajom Bulatom (1836.1900.), prvim narodnjaèkim gradonaèelnikom Splita, istaknutim politièarom i preporo-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

diteljem Hrvata u Dalmaciji, koji mu je ustupio dio svoga terena za gradnju kuæe, a Thara mu je zauzvrat naèinio projekt za vilu u neposrednoj blizini.24 Vila Gaje Bulata prvotno je bila jednostavnog tlocrta, kao relativno kompaktan i tek blago razveden jednokatni ljetnikovac smješten na prostranom zemljištu, koje je s južne i istoène strane bilo ureðeno kao perivoj. Sa zapadne je strane vila imala velik staklenik za cvijeæe i nadstrešnicu, a s njezine istoène strane bila je prislonjena tzv. ‘Švicarska kuæa’.25 Vilu u izvornome stanju, prije kasnijih dogradnji, nalazimo ucrtanu na „Nacrtu Bašæe Dr-a G. F. Bulata na mjestu zvanu Sv. Andrija u Splitu / Plohomjer za izraèunavanje površine”, naèinjenom u rujnu 1886. godine s potpisom arhitekta Ante Beziæa.26 Ante Beziæ izradio je, dakle, 1886. godine nacrt vrta vile Gaje Bulata, kao elaborat koji je služio za izraèunavanje površina. U sljedeæim je godinama vila bila nekoliko puta dograðivana. Prvo joj je dodan èetvrtasti toranj na istoku, a potom i proširenje prema zapadu, nakon èega je slijedila još jedna prigradnja sjeverno od tornja (Sl. 8. i 9.).27 Intrigantno je pritom pitanje autorstva vile Gaje Bulata, odnosno autorstva njezinih kasnijih dogradnji te, posljedièno, njezine današnje pojavnosti. Naime, vila se percipira kao djelo arhitekta Augusta Thare, ali tu tvrdnju može lako relativizirati veæ i usporedba s postojeæom vilom Augusta Thare koja se nala20 O splitskim puèkim predgraðima piše Anita Ercegoviæ u knjizi Puèka arhitektura starih splitskih predgraða [Ercegoviæ, 2002.]. Intenzivnija izgradnja predgraða Manuš poèela je u 20. stoljeæu, nakon Prvoga svjetskog rata, i to upravo projektom Danila Žagara za stambene zgrade na Novom pazaru. Danas je kolosijek pruge deniveliran i natkriven, no i dalje se osjeæa kao usjek u tkivu grada. Duž usjeka pruge nalaze se skromni prodajni kiosci i parkiralište, a u središnjem prostoru predgraða Manuš prevladavaju stambeni objekti okruženi vrtovima. Niz reprezentativnih graðevina koncentriran je na južnoj strani, u Zagrebaèkoj ulici, koja se istièe urbanistièkim kvalitetama: predvrtovima, unificiranim ogradnim zidom i nogostupom obrubljenim platanama. Promet se odvija rubnim prometnicama, a središte Manuša pretežito je pješaèka zona. 21 Vila Plevna, kako pretpostavlja Joško Belamariæ, svoje je ime najvjerojatnije dobila prema bitki kod Plevne 1877.1878., dok se njezinim investitorom - kako sugerira Mario Keziæ - smatra Jakov Pandža [Keziæ, 1991: 95-97]. Tek su nedavno na rešetki vile uoèeni i inicijali C. P. 22 Vila Plevna u Splitu je poznata kao ‘Vištièja kuæa’. 23 Oreb, 1981: 154-156; Piploviæ, 2003: 20 24 Oreb, 1981: 154-156 25 Piploviæ, 2003: 20, 66 26 Beziæev nacrt u: Piploviæ, 2003: 20, 66. 27 Piploviæ, 2003: 20. Piploviæ u tekstu takoðer navodi da je prvotnoj graðevini dodana kula s tornjiæem prije 1901. godine: „Vili je najprije dodan èetvrtasti toranj na istoku, s krnjom piramidom na vrhu. Nakon toga je produžena na zapad. To je uèinjeno prije 1901. godine.” No Piploviæ pritom ne navodi argumente za tu dataciju. Jer, ako bi to zaista bilo tako, bila bi to jedna od najranijih graðevina u Splitu sa secesijskim obilježjima. Nadalje, na izložbi o Anti Beziæu (koji je djelovao kao gradski mjernik, profesor crtanja, ali i kao arhitekt - premda zbog nedo-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Eduard Žagar i utjecaj srednjoeuropske arhitekture… K. ŠERMAN, A. ŠVERKO 28-37 22[2014] 1[47]

PROSTOR

zi u neposrednom susjedstvu, a koju je arhitekt Thara gradio za sebe. Ta vila, dovršena prije 1877. godine, svojim izgledom odaje sasvim drukèiji arhitektonski izrièaj (Sl. 10.).28 Oèito je da je vila Gaje Bulata naknadnim intervencijama bila tako temeljito preoblikovana da se postupno u potpunosti udaljila od izvornog projekta. S vremenom je dobila razvedeni tlocrt, asimetrièna proèelja, razigrane krovne plohe i onaj karakteristièan strmi krov u obliku krnje piramide nad istoènim tornjiæem, sa željeznom ukrasnom rešetkom oko malog vidikovca na vrhu i širokom krovnom strehom. Vila je naknadno takoðer dobila i vrtne vratnice s geometrijsko-biljnim uzorkom. Zapravo, po svome današnjem izgledu vila Gaje Bulata puno je srodnija kasnijoj vili Plevna, izgraðenoj 1907. godine, negoli vili Augusta Thare. Osim po dekoraciji proèelja, koja je kod vile Plevna daleko izražajnija, vila Gaje Bulata i vila Plevna uvjerljivo su slièno oblikovane i obje ih u slobodi i razvedenosti volumena odlikuje prepoznatljiv secesijski karakter. Dok kod vile Gaje Bulata još izostaje jasna secesijska ornamentika proèelja (tu je svedena tek na geometrijski ures zida podno krovne strehe), proèelja vile Plevna imaju veæ èitku secesijsku profilaciju, a geometrijske linije artikulacije plohe proèelja svoj odjek nalaze i na oblikovanju prozorskih okvira. Posebno je izražajno oblikovanje jugozapadnog proèelja vile Plevna, s konkavnim ugaonim linijama koje se primjenjuju i na okvirima središnje bifore, nad kojom secesijski oblikostatka sredstava nije završio inženjerski odjel Politehnièke škole u Grazu, koji je pohaðao od 1870. do 1873. godine, a poslije je pohaðao i crtaæi odjel Kunstgewerbeschule u Beèu), prireðenoj 2003. godine, Piploviæ ukljuèuje i „nacrt za èetvrtasti toranj dograðen s istoène strane” vile Gaje Bulata, koji nije potpisan. Uvrštenjem toga nacrta na izložbu o Beziæu, Piploviæ, meðutim, sugerira potencijalno Beziæevo autorstvo toga segmenta dogradnje vile. U tekstu se Piploviæ, doduše, ograðuje od kategoriènosti takve tvrdnje, no sugerira da bi, s obzirom na to da je Beziæ prethodno izradio nacrt vrta vile, on mogao ujedno biti i potencijalni autor te dogradnje. Piploviæ ustvrðuje: „Nije poznato da li je u tome sudjelovao Beziæ, ali je moguæe s obzirom na navedeno njegovo angažiranje.” [Piploviæ, 2003: 20]. No, indikativno je da meðu arhivskom graðom Ante Beziæa u Muzeju grada Splita toga nacrta èetvrtastog tornja nema. Kao dodatni argument protiv moguænosti da bi Beziæ bio autor spomenutog nacrta istoènoga tornjiæa jest i èinjenica da je arhitekt Ante Beziæ u pravilu potpisivao svoje nacrte, dok je spomenuti nacrt bez potpisa. Piploviæ dalje ustvrðuje: „Zatim je sjeverno od tornja prigraðen još jedan aneks. Oblici graðevine su neorenesansni.” [Piploviæ, 2003: 20]. 28 Kuæa je dovršena prije probijanja željeznièkog usjeka, pri èemu je izgubila zapadni dio vrta. [Oreb, 1981: 155] 29 Zanimljivo je da æe slièan element asimetrièno postavljenog tornjiæa uz razvedeni korpus kuæe, sa strmim piramidalnim krovom i strehom opremljenima mansardnim prozorima, koristiti i znameniti austrijski arhitekt Carl Seidl u svome sjevernojadranskom, kvarnerskom opusu, na zgradi Opæinskog doma i Kotarske oblasti u Voloskom iz 1905.-1908. Više o tome susretu kontinentalnih, srednjoeuropskih arhitekata i regionalne primorske arhitekture u: Bagariæ, 2011: 77-82. 30 Elementi ovih ograda pripadaju proizvodnom programu splitske tvornice cementa Gilardi-Betizza.

vanim slovima stoji natpis: Villa Plevna (Sl. 11). To je proèelje, kao i ono jugoistoène fasade, obloženo žutom glaziranom opekom s plavim ukrasnim trakama. Kod obiju se vila uz razvedeni glavni korpus kuæe nalazi još i zaseban, viši volumen: kula-vidikovac, s gotovo identiènim prozorima i ornamentalnim rešetkama s geometrijsko-biljnim motivima na vrhovima strmih krovova u obliku krnje piramide.29 Kod vile Bulat dekoracija je naglašenija prozraènom ukrasnom rešetkom. Kako vidimo na fotografiji spoèetka 20. stoljeæa, ta je ornamentalna rešetka bila postavljena duž sljemena krova vile Bulat na isti naèin kao što je postavljena na vrhu tornja vile Plevna. Obje su vile podno kule rastvorene malom terasom ograðenom istim elementima betonske ograde (Sl. 12).30 No, dok je vila Plevna u svojoj secesijskoj pojavnosti nastala u jednom trenutku, kod vile Gaje Bulata postupnim se intervencijama stiglo od poèetnog volumena s jednoznaèno historicistièkim obilježjima do njezinih danas vidljivih secesijskih obilježja, odnosno do sliènosti s vilom Plevna. Osim Beziæeva plana, o tim sukcesivnim promjenama svjedoèi i nekoliko saèuvanih fotografija. Na najstarijoj je prikazan volumen na istoku zgrade prije dogradnje i izvedbe visokoga èetverostrešnog krova. Iznad luènog prozora drugog kata nalazio se tek plitak èetverostrešni krov s istaknutom strehom. A na kasnijim fotografijama vidimo dogradnju toga volumena - izgradnju novoga strmoga piramidalnog krova

Sl. 12. Usporedba vile Plevna iz 1907. (lijevo) i starije vile Bulat (desno) Fig. 12. Villa Plevna, 1907 (left) and the older villa Bulat (right), comparison

Sl. 13. Nacrt krova vile Bulat s potpisom Eduarda Žagara Fig. 13. Roof drawing of villa Bulat, signed by Eduard Žagar

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

1[47] 22[2014] 28-37 K. ŠERMAN, A. ŠVERKO Eduard Žagar i utjecaj srednjoeuropske arhitekture…

Sl. 14. Sliènosti izmeðu piramidalnog završetka kuæe Mašiæ (lijevo gore) i dekorativne rešetke kuæe Halper-Sigetski (lijevo dolje), projekata zagrebaèkog atelijera Fischer i Hruby´ iz 1897.-1898., kojih nacrte nalazimo u splitskoj arhivi Žagarovih, s ukrasom na vrhu strmoga krova splitske vile Plevna iz 1907. (desno) Fig. 14. Similarities between the pyramidal top of Mašiæ House (top left) and a decorative grill of Halper-Sigetski House (bottom left; designed by Fischer and Hruby´ studio,1897-1898 whose drawings are in the Žagar archives in Split) and a decoration on top of the steep roof of villa Plevna, 1907 (right)

s dubokom strehom, okruglim malim mansardnim prozorima i s moguænošæu izlaza na mali vidikovac na vrhu ograðen željeznom rešetkom. Projekt toga novoga piramidalnog krova za vilu Bulat potpisuje, kako je vidljivo na novopronaðenom nacrtu, upravo graditelj Eduard Žagar (Sl. 13.).31 Nacrt se sastoji od tlocrta i pogleda krova, precizno je kotiran i opremljen grafièkim mjerilom, kao i graditeljevim potpisom u olovci u donjemu desnom kutu. Pronaðeni nacrt vjerno odgovara izvedenom stanju. Usporedimo li pak piramidalne krovove splitskih vila Gaje Bulata i vile Plevna s krovištem uglovnog dijela zagrebaèke kuæe Mašiæ atelijera Fischer i Hruby´, ili ornament željezne rešetke vile Plevna s rešetkom zagrebaèke kuæe Halper-Sigetski istog atelijera - otkrivaju se poklapanja i analogije koje su više nego razvidne (Sl. 14.). Utjecaj atelijera Fischer i Hruby´ na izvedbu vile Plevna, kao i dogradnju vile Gaja Bulata, tako postaje neupitno evidentan.

ZAKLJUÈAK CONCLUSION O pitanju autorstva splitske vile Gaje Bulata možemo, dakle, utemeljeno pretpostaviti da je gradnju vile zapoèeo arhitekt August Thara krajem 19. stoljeæa, a dovršio je graditelj Eduard Žagar poèetkom 20. stoljeæa. I premda je vila prvotno imala svoj neosporan ‘neorenesansni’ izraz i elemente, kako se u literaturi i navodi32, u svojoj konaènoj pojavnosti kod

31 HR-MGS-EDŽ, nacrt dimenzija 36,9´22 cm. 32 Piploviæ, 2003: 20

nje prevladava neprijeporan secesijski slog. Vezivanjem autorstva kod obje splitske vile uz graditelja Eduarda Žagara ne samo da se kod obiju vila potvrðuje izvor i geneza njihovih prevladavajuæih secesijskih obilježja veæ se time i onaj veæ uoèeni ‘sjevernjaèki utjecaj’ u splitskoj secesiji može objasniti i kao opæeniti ishod školovanja lokalnih arhitekata u Beèu, Münchenu, Pragu i Grazu, ali i kao rezultat neupitnoga kanala zagrebaèkog utjecaja - prispjelog preko atelijera Fischer i Hruby´ u kojem mladi Eduard Žagar suraðuje potkraj 19. stoljeæa. Provedenom analizom te uoèenim sliènostima i analogijama utvrðuju se pritom ne samo veze splitskih vila i zagrebaèkih kuæa atelijera Fischer i Hruby´ nego i poveznice dviju splitskih vila meðusobno, èime se dodatno uèvršæuje prethodno iznesena tvrdnja da je upravo Eduard Žagar projektant vile Plevna. S obzirom na Žagarov uistinu velik graditeljski opus u Splitu i otkrivene plodne zagrebaèke doticaje, ovome radu slijedi daljnje prepoznavanje Žagarove apsorpcije elemenata srednjoeuropske arhitekture, u kojoj je kljuènu posrednièku ulogu odigrao upravo atelijer Fischer i Hruby´, èime se otkrivaju i dodatni uvidi o utjecajima toga zagrebaèkog atelijera na splitsku arhitekturu i arhitektonsku sliku grada. Taj se utjecaj može tražiti u konkretnim arhitektonskim elementima i detaljima, ali takoðer i u pristupu gradnji na prijelazu stoljeæa. Projektant je u to doba, naime, nerijetko istodobno i izvoðaè radova, poduzetnik i graditelj. Znakovita je pritom i èinjenica da æe braæa Žagar 1925. godine, kada se Eduardu u Splitu pridružuje mlaði brat Danilo kao netom završeni arhitekt s radnim iskustvom u zagrebaèkom atelijeru Ignjata Fischera, preuzeti od Fischera i model poslovanja svoga arhitektonskog i graðevnog ureda, koji æe obuhvaæati i projektantsku i poduzetnièku i izvoðaèku komponentu. O tome veæ govori i naziv tvrtke Žagarovih pod nazivom Gradjevno poduzetništvo braæa D. E. Žagar i drug, ing. arhitekt i graditelj, koje zvuèi kao svojevrstan odjek naziva nekadašnjega Fischerova arhitektonskog atelijera i graðevnog poduzetništva skraja 19. stoljeæa: Gradjevno poduzetništvo Fischer i Hruby´, gradjevni poduzetnici - arhitekt i grad. graditelj. Uz obogaæenje poznavanja jedne etape povijesti arhitektonskog života Splita, ovim istraživanjem pronaðeni nacrti i crteži iz arhiva braæe Žagar u Muzeju grada Splita ujedno æe nadopuniti i arhiv arhitekta Ignjata Fischera te dodatno osvijetliti dosege znaèenja i utjecaja toga istaknutog arhitekta. Novopronaðene skice pritom æe ponovno posvjedoèiti o važnosti arhitektonskog crteža kao neophodnog alata, ali i kao dragocjenoga povijesnog dokumenta, te o dalekosežnom utjecaju preslika ornamenta i dekoracija. Na koncu, ovo èitanje novootkrivenih dokumenata pridonijet æe i otkrivanju novih spona meðu našim povijesnim gradovima koji su tijekom stoljeæa povezani brojnim èvrstim kulturnim vezama.

Literatura Bibliography

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8.

Bagariæ, M. (2011.), Arhitekt Ignjat Fischer, Zagreb Ercegoviæ, A. (2002.), Puèka arhitektura starih splitskih predgraða, Split Keèkemet, D. (1973.), Javni parkovi u starom Splitu, Split Keziæ, M. (1991.), Arhitektura secesije u Splitu, Split Oreb, F. (1981.), Arhitekt Thara u Splitu, „Kulturna baština”, 11-12: 154-156, Split Piploviæ, S. (2003), Graditelj Ante Beziæ, „Ante Beziæ 1849.-1906.”, katalog izložbe, 17-28, Split Piploviæ, S. (2005.), Graditelji braæa Žagar, „Kulturna baština”, 32: 325-354, Split Tušek, D. (1994.), Arhitektonski natjeèaji u Splitu 1918.-1941., Split

Izvori Sources

Arhivski izvor Archive Source 1.

Muzej grada Splita, Eduard i Danilo Žagar (osobni fond), Papaliæeva 1, Split [HR-MGS-EDŽ, 2.1.f; 2.4.b,c,d]

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 2., 3., 5. Sl. 4. Sl. 6. Sl. 7.

HR-MGS-EDŽ, 2.4.b; fotografija autora HR-MGS-EDŽ, 2.4.c HR-MGS-EDŽ, 1.10.b; 2.4.b Bagariæ, 2011: 49; stara razglednica iz osobne arhive autora Sl. 1. Osobna arhiva autora Sl. 9. Piploviæ, 2003: 20 Sl. 8. Osobna arhiva autora; HR-MGS, foto br. 25466. Sl. 10.-12. Foto: Josipa Biliæ Sl. 13. HR-MGS-EDŽ, 2.4.d Sl. 14. HR-MGS-EDŽ, 2.4.b; foto: Josipa Biliæ

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Eduard Žagar i utjecaj srednjoeuropske arhitekture… K. ŠERMAN, A. ŠVERKO 28-37 22[2014] 1[47]

PROSTOR

Sažetak Summary

Eduard Žagar and the Influence of Central European Architecture on Split Architecture in the Late 19th and Early 20th Centuries The two Žagar brothers, Eduard (1875-1957) and Danilo (1886-1978) left behind a prolific body of work which strongly influenced the architecture of Split in the first half of the 20th century. Their role, however, has not yet been fully explored and assessed although they certainly deserve credit, in the capacity of either builders or designers, for a large number of buildings put up in Split. From the early 20th century, Eduard Žagar was continuously developing an intense building activity. In 1925 he and his brother established a building company in Split which ran until 1943. This research is focused on the analysis of numerous drawings, studies and sketches from the Žagar archives which are currently stored in the Museum of the City of Split. The analysis aims to prove that there is a direct link between the analyzed drawings and the works produced by the well-known Zagreb-based architectural design studio (1897-1898) founded by Ignjat Fischer and the Czech architect Antonín Hruby´. It has been common knowledge that Fischer and Danilo Žagar, Eduard’s younger brother, used to work together and that their collaboration went on mainly throughout 1919. This paper puts forward a new hypothesis about Danilo’s older brother, Eduard, a student of the Zagreb-based School of building construction at the time, who used to collaborate with the architects Fischer and Hruby´ as early as the late 19th century. It was apparently he who brought the sketches from the Zagreb studio over to Split. In this paper 26 drawings and sketches from the Žagar archives in Split are attributed to the Fischer and Hruby´ design studio. Additionally, 15 untitled sketches and copies of various architectural details and ornaments have been found which are presumably attributed to this studio. Two layouts as yet unknown signed by Fischer and Hruby´ studio and a sketch signed by Antonín Hruby´ himself have been discovered as well. The fact that Eduard Žagar used to collaborate with the Fischer and Hruby´ studio has been as yet unknown. However, the drawings found in the Žagar archives as well as a high degree of similarity and analogy in their subsequent architectural production suggest the possibility of such an early collaboration and obvious influence. Upon his arrival

to Split, Eduard Žagar first worked on his own, then with his younger brother Danilo and finally with his son, the architect Doris Žagar. He drew inspiration from a host of different styles ranging from Secession to ”International Style”. The impact of the projects from the Fischer and Hruby´ studio on Eduard Žagar’s work is manifest in the Žagar’s layout of a row of four residential three-storey buildings, which bears direct reference to the layout of the well-known Rado House in Zagreb designed by Fischer and Hruby´ studio between 1897 and 1898. Villa Plevna in Split, built in 1907 in Manuš, the northern outskirts of the city at the time, provided a special incentive for this research into the relation between these two practices. Generally considered as one of the Secessionist icons, this villa has always been perceived as ”non-Mediterranean”, or ”Central European”. Its dominant feature is a very steep pyramidal roof quite atypical of the South Adriatic coastal region. Its authorship has not yet been established with certainty. However, it is generally assumed that the villa was designed by the Žagar brothers or, to be more precise, by Eduard himself. Interestingly, the villa Gajo Bulat, another Split Secessionist villa which is nowadays hardly known yet equally attractive, features the same type of roof. This research study of the drawings from the Fischer and Hruby´ studio stored in the Žagar archives in Split sheds new light on these two outstanding and essentially similar buildings. It helps solve a dilemma concerning their authorship, style, and the origin of some of their architectural elements. Among the newly-discovered drawings is also the design of a tall pyramidal hip roof for the eastern turret of the villa Bulat, signed by Eduard Žagar. In specialist literature the villa Bulat, which was completed in the1870s and extended several times, has been attributed to the architect August Thara (1849-1896). Its final appearace from the early 20th century makes it strongly reminiscent of the villa Plevna built in 1907. They are both designed in a strikingly similar manner. Their free-flowing, rambling volumes render them distinctly Secessionist in character. What distinguishes them, though, is a much more expressive Secessionist facade design

Biografije Biographies Dr.sc. KARIN ŠERMAN, dipl.ing.arh., izvanredna profesorica. Magistrirala je 1996. na Harvardu i doktorirala 2000. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se istraživanjem recentnih fenomena arhitektonske teorije i modernom i suvremenom arhitektonskom scenom. Dr.sc. ANA ŠVERKO, dipl.ing.arh., znanstvena suradnica. Magistrirala je 2002. na College of Environmental Design, UC Berkeley, SAD, i doktorirala 2011. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Podruèje znanstvenog interesa: rehabilitacija povijesnih urbanih sklopova, razvoj arhitekture i vrtova 18.-20. stoljeæa.

KARIN ŠERMAN, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., Associate Professor. She received her Master Degree in 1996 from Harvard University and her Ph.D. in 2000 from the Faculty of Architecture in Zagreb. Her research interests are focused on architectural theory and contemporary architecture. ANA ŠVERKO, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., research associate. She received her Master Degree in 2002 from UC Berkeley and her Ph.D. in 2011 from the Faculty of Architecture in Zagreb. Her research interests are focused on the rehabilitation of the historic urban complexes as well as the architecture and landscape design development between the 18th and 20th centuries.

of the villa Plevna. Whereas the villa Bulat lacks a manifest Secessionist facade decoration, the facades of the villa Plevna are articulated in a clearly Secessionist manner. Both villas feature a separate, taller volume, i.e. a turret-belvedere added onto their rambling main volumes. The added structures have almost identical steep roofs in the shape of a truncated pyramid, dormer windows, ornamental grills and are crowned with geometrical and floral motifs. But while the villa Plevna had its overall Secessionist character and appearance right from the start, the villa Bulat adopted its present-day Secessionist characteristics through gradual alterations. The pyramidal roof of the villa Bulat was designed by Eduard Žagar, as indicated by the newly-discovered drawing which entirely corresponds to the building as it was actually built. A comparative analysis reveals considerable overlap and a high degree of similarity between the pyramidal roof of the Split villa and the roof over the corner of the Mašiæ House in Zagreb designed by Fischer and Hruby´ from 1898 or between the ornamental iron grill of the Split villa roof and the grill of the HalperSigetski House designed by the same studio. It thus confirms an obvious and direct influence of the Fischer and Hruby´ studio on the villa Plevna design as well as on the addition to the villa Bulat. The attribution of the two Split villas to Eduard Žagar provides on the one hand an explanation of their Secessionist features and on the other it confirms the so-called ”northern impact” on Split Secession architecture. The latter may be partly explained by the professional training of local architects in Vienna, Munich, Prague and Graz and partly by the influence exerted by Fischer and Hruby´ studio on the Split architecture with Eduard Žagar as their collaborator by the end of the 19th century and thus as a main protagonist and mediator in this transfer of influence. The analysis of the drawings and of the perceived similarities helps to establish a link between the Split villas and the Zagreb houses designed by Fischer and Hruby´ as well as the mutual interconnections between the two Split villas. This research therefore confirms the starting hypothesis about Eduard Žagar as the designer of the villa Plevna. KARIN ŠERMAN ANA ŠVERKO

Sl. 1. Kartografski prikaz smještaja cementne industrije u srednjoj Dalmaciji Fig. 1. Map of cement industry locations in central Dalmatia

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 1[47]

PROSTOR

Dujmo Žižiæ, Katja Marasoviæ Sveuèilište u Splitu Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije HR - 21000 Split, Matice hrvatske 15 dujmo.zizic@gradst.hr Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 Sveuèilište u Splitu Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije HR - 21000 Split, Matice hrvatske 15 katja.marasovic@gradst.hr

University of Split Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy HR - 21000 Split, Matice hrvatske 15 dujmo.zizic@gradst.hr University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 University of Split Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy HR - 21000 Split, Matice hrvatske 15 katja.marasovic@gradst.hr

Prethodno priopæenje UDK 725.42:666.9 (497.5 Omiš)”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 30. 4. 2014. / 10. 6. 2014.

Preliminary Communication UDC 725.42:666.9 (497.5 Omiš)”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 30. 4. 2014. / 10. 6. 2014.

Tvornica cementa i tvornièko naselje u Ravnicama pokraj Omiša The Cement Factory and the Workers’ Housing Development in Ravnice near Omiš

industrijska arhitektura Omiš Ravnice tvornica cementa „Renko Šperac”

industrial architecture Omiš Ravnice cement factory ”Renko Šperac”

Èlanak prikazuje stoljetnu povijest cementne industrije u okolici Omiša, smještajuæi ju u regionalni kontekst. Godine 1908. domaæi poduzetnici grade tvornicu u Ravnicama. Više puta mijenjajuæi vlasnike, tvornica je proizvodila cement do 1983. godine, a 2006. je srušena radi izgradnje turistièkog naselja. Nakon rušenja ostali su tragovi u širem krajoliku - stambeno tvornièko naselje, operativna obala te tupinolomi.

This paper presents a hundred-year old history of a cement factory from the surroundings of Omiš in its regional context. It was built in Ravnice in 1908 by the local entrepreneurs. The factory changed hands several times until it finally closed down in 1983. In 2006 it was demolished and replaced by a tourist apartment development but its traces have remained in its wider surroundings - the workers’ housing development, operational quay and clay pits.

PROSTOR

1[47] 22[2014] 38-49 D. ŽIŽIÆ, K. MARASOVIÆ Tvornica cementa i tvornièko naselje…

UVOD INTRODUCTION

ndustrija cementa meðu prvima je koje su se razvile u Dalmaciji, a njezina povijest traje veæ 150 godina.1 Tehnološki i investicijski poèetci odvijali su se u državnom i kulturnom okviru Austro-Ugarske Monarhije. Proizvodnja cementa u Austriji zapoèela je u tirolskom mjestu Schwoich 1842. godine.2 Desetljeæe poslije tehnologija se proširila u hrvatske krajeve pokretanjem jamaste peæi za cement na otoku Sv. Andrije pored Rovinja.3 Proizvodnju cementa u Dalmaciji pokrenuo je Prus August Höffling 1865. godine. Tehnološki primitivnu jamastu peæ za lapor s južnih obronaka Marjana smjestio je na zapadnu obalu splitske luke (br. 1 na Sl. 1.). Buduæi da u Splitu nisu postojale nikakve novèarske institucije, Höffling je bio prisiljen financirati izgradnju peæi uz pomoæ graditeljskog poduzetnika i trgovca Marina Bettize. Nedugo zatim odlazi u domovinu da bi sudjelovao u Francusko-pruskom ratu u kojem i pogiba 1870. godine. Ranije nastali dug Marino Bettiza naplaæuje i zajedno s Lorenzom Gilardijem preuzima tvornicu. „Prva puèka dalmatinska banka” iz Splita je 1875. godine u Dujmovaèi, podruèju izmeðu Solina i Splita (br. 2 na Sl. 1.), osnovala „Parnu tvornicu opeka i cementa”.4 Oskudni podatci govore da je pogon ukinut veæ 1878. godine.

Godine 1895. splitski inženjer Emil Stock5 pokreæe suvremenu proizvodnju vapna u Hva-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

ru u Križnoj Luci (br. 3 na Sl. 1.). Na nagovor partnera Cesara Zambonija, talijanskog kemièara i industrijalca, u istom pogonu Stock zapoèinje probno peèenje lapora, što je bio njegov prvi pokušaj proizvodnje cementa. Ubrzo se pokazalo da je zbog transporta lapora iz Stobreèa proizvodnja optereæena dvostrukim troškovima te Stock i Zamboni poèinju sustavnu potragu za lokacijom bogatom primarnom sirovinom na povoljnom, infrastrukturom opremljenom položaju. U konaènici je izabrano nalazište lapora na padinama Kozjaka, a tvornica je smještena na podruèju Solina uz crkvicu sv. Kaja (br. 4 na Sl. 1.), izmeðu željeznièke pruge Split-Knin i morske obale. S proizvodnjom poèinju 1905., a hvarska se tvornica gasi sljedeæe godine. Tvornica u Sv. Kaju 1907. godine postaje filijala društva „Societa anonima cemento portland dell’Adriatico” sa sjedištem u Bergamu6 s èime se Stock nije slagao te je u konaènici prepustio vlasnièke udjele. Godine 1908. u naselju Majdan7, u blizini izvora rijeke Jadro (br. 5 na Sl. 1.), Stock podiže novu tvornicu Dionièkog društva za portland cement „Split”. Odabir lokacije novog pogona bio je jedinstven - to je bila prva tvornica u regiji koja nije imala neposredni izlaz na more, važan preduvjet izvozno orijentirane industrije. Meðutim, rijeka Jadro je pružala dodatne prednosti. Stock se udružuje s Matom Vidoviæem8 koji je na rijeci podigao malu hidroelektranu, a rekonstrukcijom antièkog Salonitanskog akvadukta osigurava pogon za još jednu hidroelektranu i tehnološku vodu za potrebe tvornice. Nakon toga slijedi izgradnja skladišta i operativne obale ispred Vranjica, te izgradnja elektriène željeznice izmeðu tvornice i pristaništa. Istodobno s majdanskom sagraðena je i tvornica cementa u Omišu (br. 6 na Sl. 1.), koja je tema ovog rada. Nažalost, njeni proizvodni pogoni porušeni su 2006. godine pa se o graditeljskim fazama, prostornoj organizaciji i 1 Istraživanje industrije cementa u omiškom kraju je provedeno u sklopu rada na disertaciji „Industrija cementa u splitskoj regiji - Arhitektura, infrastruktura i utjecaj na kuturni krajolik” na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu doktoranda Dujma Žižiæa uz mentorstvo izv. prof. dr.sc. Katje Marasoviæ. 2 Jenjiæ, 1985.a 3 Jenjiæ, 1985.a 4 Perièiæ, 1991: 102 5 Morpurgo, 1965.a 6 Jenjiæ, 1985.b 7 Morpurgo, 1965.a 8 Matijeviæ, Domazet, 2006: 24 9 Razni izvori navode razlièita imena drugih poduzetnika. Tako npr. Bilaæ, 1965. navodi: „Marušiæ, Senjanoviæ i drugi”, a Staniæ, 1972: 58 navodi: „Milan Marušiæ, Herceg i neki drugi”. 10 *** 1908. 11 Z. B., 1955: 3: „Ing. Gjuro Linardoviæ rodio se 25. kolovoza 1865. u Sinju. Maturirao je na Realci u Splitu 1883.,

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Tvornica cementa i tvornièko naselje… D. ŽIŽIÆ, K. MARASOVIÆ 38-49 22[2014] 1[47]

PROSTOR

arhitekturi tog sklopa može suditi samo na temelju oskudnih izvora.

TVORNICA U RAVNICAMA 1908.-1921. ( D.D. „CEMENT”) FACTORY IN RAVNICE 1908-1921 (”CEMENT”) Povijest industrije cementa u omiškom kraju poèinje 1906. godine kada Milan Marušiæ i drugi poduzetnici9 poèinju s eksploatacijom lapora i izvozom u Italiju. Oni se koriste povoljnim tržišnim okolnostima te sljedeæe godine kupuju zemljište u Ravnicama, 2 km jugoistoèno od Omiša. Godine 1908. kapitalom od 1,500.000 kruna osnivaju d.d. „Cement” te zapoèinju s pripremama za izgradnju šeste dalmatinske tvornice cementa. Geološki preduvjet proizvodnje - naslage lapora - nalazile su se na podruèju Vrisovci, na obroncima Omiške Dinare. Tvornièki je sklop položen uz obalu zapadno od zaseoka Munitiæi, a presijecala su ga dva bujièna potoka - Ravnice i njegov pritok Garma. Buduæi da na tom prostoru nije bilo znaèajnije prometnice, tvornica je bila orijentirana iskljuèivo na morski prijevoz te je na samom poèetku sagraðeno i pristanište za brodove (Sl. 2.).

14 „Pred sami rat sklopljena je pogodba za nabavu elektriène snage sa Gubavice. Namješteni su željezni vodni stubovi i elektrièni strojevi i sve je spravno za radnju elektriènim pogonom...” [*** 1918: 1]

graðevinarstvo 1892. godine u Beèu. On je ujedno i projektant tvornice cementa izgraðene u Livnu u Bosni i Hercegovini 1922. godine. Omiška je tvornica bila tehnološki naprednija od ostalih u Dalmaciji jer je za razliku od uvriježenih uspravnih peæi tipa Dietzsch koristila peæi tipa Schneider èije prednosti istièe Narodni list: „...jer ovaj sistem peæi zahtjeva razmjerno manji broj radnih sila, a dava veæu produkciju no do sada upotrebljavane peæi”. Naime, na jednom sklopu Dietzsch peæi radila su kontinuirano tri tima12 - po jedan na punjenju peæi sirovinom, prenošenju predgrijane sirovine nad ložište peæi i dodavanju goriva te pražnjenju gotovog klinkera. Novija uspravna peæ tipa Schneider (izumljena 1898. godine) smanjila je potrebe za radnom snagom pojednostavnjenjem presjeka same peæi. Sirovina i gorivo zajedno su dodavani pri vrhu okna. Pripremljena smjesa je peèena pri sredini okna te bi se zbog vlastite težine spuštala u zonu hlaðenja, odnosno pražnjenja tako da su na peæima radila samo dva tima: jedan na punjenju sirovine, a drugi na pražnjenju klinkera. U poèetku je godišnji proizvodni kapacitet triju takvih peæi u Ravnicama iznosio prosjeèno od 15.000 do 16.000 tona cementa, a izgradnjom èetvrte peæi 1914. godine poveæan je na 22.000 tona.13 Tvornica je kao izvor pogonske energije koristila parni lokomobil od 250 KS, a za rasvjetu manji dinamo.14 Ravnièki je cement plasiran u Dalmaciji, Bosni, Puli, Trstu, Ljubljani i Beèu, takoðer u Crnoj Gori i Albaniji, a njegovu je kvalitetu ispitao i potvrdio beèki „Technologisches Gewerbe-Museum”.15

15 „...vidio sam svjedodèbu 22. travnja 1909. br. 146310800/II, što ju je reèeni zavod izdao i koja potvrðuje, da je analizirani cement od najbolje vrsti”. [*** 1909: 3]

Od graðevina prve faze tvornice saèuvala se do danas samo upravna zgrada na sjeveru

Prvu Upravu društva sa sjedištem u Splitu èinili su: dr. Melko Èingrija, odvjetnik; dr. Ivo De Giulli, posjednik; Matija Herceg, ravnatelj banke; Gjuro Linardoviæ, inženjer i dr. Vjekoslav Škarica, odvjetnik.10 Specifiènost omiške investicije jest domaæe podrijetlo kapitala u industriji kojom je inaèe dominirao strani kapital. Ovaj indikator afirmacije graðanskog sloja, u inaèe gospodarski zaostaloj austrijskoj pokrajini, posebno je zanimljiv buduæi da je i primarna akumulacija kapitala ostvarena cementnom granom privrede, tj. izvozom lapora. Projekt tvornice potpisuje èlan uprave ing. Linardoviæ, koji je kao službenik Direkcije pomorstva radio u Trstu i Grazu.11 Diplomirao je a graðevinarstvo je studirao na fakultetu u Beèu, gdje je diplomirao 1892. godine. Nakon svršetka studija, stupio je u službu Direkcije pomorstva i služio u Trstu i Gracu. Nakon Prvog svjetskog rata došao je u Split, bio šef pomorsko-tehnièke službe za Dalmaciju i Crnu Goru. U Direkciji pomorskog saobraæaja služio je punih 38 godina, sve do pred Drugi svjetski rat. (...) Istakao se je u izgradnji luke i pristaništa duž obale od Suška do Kotora. Zaslužan je za proširenje splitskog lukobrana, izgradnju gata sv. Duje, mnogih svjetionika i kuæa za svjetionièare. Presušio je solinsko blato od mosta do ušæa Jadra.” 12

http://www.cementkilns.co.uk [6.7.2013.]

Staniæ, 1972: 61

Sl. 2. Prostorni razvoj sklopa tvornice cementa u Ravnicama kod Omiša Fig. 2. Spatial development of the cement factory complex in Ravnice near Omiš

Tabl. I. Promjene naziva tvornica u Ravnicama i Brzetu Table I. Changes of the factory name in Ravnice and Brzet Naziv tvornice

Položaj

Razdoblje Stanje

d.d. „Cement”

Ravnice

1908.1921.

2 d.d. „Industrijska Ravnice zajednica”

1921.1923.

3 d.d. „L’Avocat & Co.”

Ravnice

1923.1945.

4 „Renko Šperac”

Ravnice

1945.1983.

5 dio SOUR-a „Dalmacijacement”

Ravnice

1957.1991.

6 „Renko Šperac” u steèaju

Ravnice

1991.2006.

7 „Palaveršiæ”

Brzet

1928.1947.

8 „Renko Šperac - Pogon B”

Brzet

1947.1962.

kraj proizvodnje (1962.)

9 „Renko Šperac - Pogon B”

Brzet

nakon 1962.

postupno rušenje

izgradnja (1908.)

kraj proizvodnje (1983.)

rušenje (2006.)

PROSTOR

1[47] 22[2014] 38-49 D. ŽIŽIÆ, K. MARASOVIÆ Tvornica cementa i tvornièko naselje…

Sl. 3. Upravna zgrada (1908.) tvornice u Ravnicama, pogled s jugozapada (veljaèa 2014.) i tlocrt kata Fig. 3. Administration building (1908) in Ravnice, view from the southwest (Feb 2014) and floor plan Sl. 4. Tvornica u Ravnicama oko 1910. Fig. 4. Factory in Ravnice around 1910

tvornièkog sklopa u blizini obale. U rašèlanjenom volumenu jednokatnice secesijskih obilježja uredi su bili organizirani oko stubišnog prostora (Sl. 3.). Na žbukanim proèeljima, jednostavnom plastikom, naznaèeni su otvori i etaže, a strehe krovnih ploha naglašeno strše iz ravnine zidova. Danas je ona u ruševnom stanju. O izgledu proizvodnog dijela prve faze tvornièkog sklopa danas možemo suditi samo iz šturih novinskih èlanaka i malog broja fotografija. On se sastojao od triju osnovnih zgrada organiziranih tako da se iskoristi prirodna konfiguracija terena. Dijelovi tehnološkog procesa - od iskopa sirovine do ukrcaja cementa na brodove - nizali su se prateæi pad terena, što je ekonomiziralo transport i smanjivalo potrošnju energije. Lapor se vadio istoèno od tvornice na podruèju Vrisovci, te se vagonetima industrijskom prugom prenosio u zgradu s peæima. Vertikalno okno peæi punilo se sirovinom i ugljenom u višem dijelu peæi, dok se zgotovljeni cementni klinker praznio pri dnu peæi. Hlaðenje klinkera odvijalo se u središnje smještenom natkrivenom spremištu. Najbliže moru bila je smještena zgrada s parnim strojevima i mlinovima16 koji su klinker usitnjavali u fini sivi cementni prah. Iz obalnog skladišta ukrcavan je cement na brodove preko velikog drvenog gata (Sl. 4.).

Sl. 5. Tvornica u Ravnicama nakon Drugoga svjetskog rata Fig. 5. Factory in Ravnice after World War II

Sl. 6. Tvornica u Ravnicama nakon Drugoga svjetskog rata: zgrada žièare (lijevo) i silosi sirovine Fig. 6. Factory in Ravnice after World War II: cable car building (left) and raw material silos

U razdoblju Prvoga svjetskog rata dalmatinske tvornice ne proizvode cement, osim tvornice u Majdanu u kojoj je uvedena vojna uprava. Poslije rata u Ravnicama zapoèinje nova razvojna faza. Godine 1919. postupnom modernizacijom èetiriju uspravnih Schneider peæi poveæava se godišnji kapacitet na 60.000 tona cementa. Prosjeèno je zaposle-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

no 150 radnika. Tvornica se prikljuèuje na hidrocentralu „Kraljevac” društva „SUFID”17 u Zadvarju. Razdoblje 1921.-1923. u Ravnicama (tvornica cementa d.d. „Industrijska zajednica”) - Omiška je opæina ugovorom s društvom „SUFID” dobila na raspolaganje 500 KS elektriène energije, za koju nisu postojali potrošaèi. Opæinski naèelnik Milan Marušiæ18 1921. godine inicira spekulativnu ideju o osnivanju d.d. „Industrijske zajednice” koja bi pokrenula niz tvornièkih poduzeæa. Osim obilja elektriène energije, osnivaèi su raèunali na zalihe lapora, luèku infrastrukturu, vodu i pijesak rijeke Cetine te nepresušan izvor jeftine radne snage s omiške, poljièke i krajiške opæine. Mediji su s velikim entuzijazmom izvještavali o omiškom pothvatu, pa su se u financiranje, uz velike kapitaliste, ukljuèili i brojni mali dionièari. Osim pojedinaca, investicijskoj groznici podlegle su i ustanove Opæina, „Štedionica” i „Providnost” u Omišu te „Zadružni savez” i „Zadružna banka” u Splitu. Samo u jednoj godini kapital zajednice poveæao se za milijun kruna. Tijekom 1921. i 1922. godine Trgovaèko-obrtnièka komora u Splitu mnogim jamstvima omoguæila je „Industrijskoj zajednici” oslobaðanje od carinjenja uvezene opreme, prvenstveno pogonskih motora i mehanizacije. Ambiciozni planovi „Industrijske zajednice” isprva su ukljuèivali i gradnju nove tvornice cementa. Ipak su radi ubrzanja ukupnog pothvata odluèili integrirati veæ postojeæu tvornicu u Ravnicama te njezin cement rabiti za gradnju ostalih postrojenja i proizvodnju cementnih proizvoda. Dionièko društvo. „Cement” i „Industrijska zajednica” ujedinjeni su 18. srpnja 1921. godine, po razmjerno nepo16 *** 1908: 3. Parne strojeve i mlinove izradila je i montirala njemaèka tvornica „Amme, Giesecke und Konegen” sa sjedištem u Braunschweigu. 17 Celegin, 1958: 443-446. God. 1904. utemeljeno je društvo „Società anonima per l‘utilizzazione delle forze idrauliche della Dalmazia”, prema dogovoru postignutom 1901. godine u Trstu. Pravni sljednik „SUFID-a” je, nakon 1929., francusko društvo „La Dalmatienne” sa sjedištem u Parizu. 18 Jedan od osnivaèa d.d. „Cement” Milan Marušiæ ujedno je i prijeratni i poslijeratni opæinski naèelnik, idejni tvorac „Industrijske zajednice”, suvlasnik omiške „Štedionice” i suosnivaè splitskog lista „Novo doba” (op. a.).

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

voljnim uvjetima za nove vlasnike. Ipak, financijski su ustupci bili prihvatljivi, buduæi da je tvornica cementa percipirana kao strateško polazište za daljnju ekspanziju. U Omišu se uskoro zahuktava graðevinska aktivnost, a posao pronalaze radnici iz cijelog kraja te struènjaci iz regije i inozemstva. Na vrhuncu aktivnosti 1922. i 1923. godine „Industrijska zajednica” u Omišu imala je tvornice cementa, cementnih proizvoda, pokuæstva, kože, užadi, mreža, strojarsku radionicu i željezariju te tvornicu za „pravljenje strojeva i izraðivanje graðevnih potrebština iz željeza”.19 Suprotno predviðanjima, dionice su 1923. godine gubile na vrijednosti, ponajprije zbog nemoguænosti isplate obeæavanih dividenda. Izlaz iz teške financijske situacije uprava vidi u prodaji svog najrentabilnijeg pogona tvornice cementa. Jedno od rijetkih dalmatinskih poduzeæa koje je bilo u vlasništvu domaæeg kapitala prodano je u kolovozu 1923. godine francuskoj tvrtki „L’Avocat & Co.” sa sjedištem u Boulogne-sur-Mer. Prodaja tvornice cementa protumaèena je kao priznanje neuspjeha te je vodila u bespovratni gubitak vrijednosti dionica. „Industrijska zajednica” je likvidirana Rješenjem Okružnog suda u Splitu od 19. studenog 1927. godine. Njezinu su sudbinu doživjeli i „Zadružni savez” i „Zadružna banka” koji su u „Industrijskoj zajednici” bili previše financijski angažirani. Tako se tvornica cementa d.d. „Cement” u sastavu „Industrijske zajednice” održala samo dvije godine, a njezinom prodajom stranom ulagaèu zapoèela je propast omiškog združenog pothvata. Razdoblje 1923.-1945. u Ravnicama (tvornica cementa d.d. „L’Avocat & Co.”) - Kontinentalne tvornice uglavnom su opskrbljivale domaæe tržište cementa, dok su dalmatinske tvornice bile usmjerene na izvoz morskim putem. Nakon izgradnje željeznièke pruge Knin-Zagreb 1925. godine afirmira se kvalitetni dalmatinski cement, pa dolazi do neodrživog snižavanja cijena. Pogoðene meðusobnom konkurencijom i svjetskom ekonomskom krizom tvornice se sporazumijevaju o podjeli tržišta te 1932. godine osnivaju kartelno udruženje „Evidencbiro”.20 Godine 1930. „L’Avocat & Co.” na èelu s direktorom Alfredom Landtsheerom proizvodi oko 200 tona 19

Staniæ, 1972: 94-97

20 Jenjiæ, 1985.c: 12. Udruženje „Evidencbiro” imalo je sjedište u Zagrebu. God. 1936. tvornice formiraju kartel „Cement a.d.” sa sjedištem u Beogradu. Kartel je ozakonjen 14. prosinca 1935. objavom Uredbe u „Službenim novinama Kraljevine Jugoslavije” br. 291. Ravnièki „L’Avocat & Co.” otkupljuje akcije kartela za 33.000 dinara te ostvaruje prodajnu kvotu od 3,3% na domaæem tržištu. 21 Matijeviæ, Domazet, 2006: 131. God. 1936. èetiri dalmatinske tvornice - dvije u Solinu, Kaštel Suæurcu i Ravnicama - proizvode naizmjenièno u tromjeseènim smjenama.

Tvornica cementa i tvornièko naselje… D. ŽIŽIÆ, K. MARASOVIÆ 38-49 22[2014] 1[47]

PROSTOR

cementa dnevno. Ipak, relativno visoki dnevni kapacitet ne pruža stvarnu sliku o stanju u tvornici. Zbog dugotrajnosti ekonomske krize proizvodnja ima èeste višemjeseène zastoje.21 Teška situacija onemoguæavala je vlasnike da investiraju u održavanje i modernizaciju postrojenja pa dalmatinske tvornice u zapuštenom stanju doèekuju Drugi svjetski rat. Zbog toga o izgledu tvornièkog sklopa u Ravnicama u slabo dokumentiranom meðuratnom razdoblju, možemo suditi po saèuvanim fotografijama nastalima nakon Drugoga svjetskog rata (Sl. 5.). Pred tvornicom je nasuto preko 3500 m2 mora, te je sagraðena kamena obala opremljena dizalicom. Na nasutom tlu podignuto je skladište dimenzija 28´50 m podijeljeno u tri konstruktivna raspona. Sjeverno od zgrade žièare (popularne ‘zraène željeznice’), sagraðena je zgrada za obradu sirovine. Nakon usitnjavanja u drobilicama, lapor je skladišten i sušen u silosima. Armiranobetonski sklop silosa rašèlanjen je u sitnije volumene, a njihovi krovovi, prozorski otvori i odušci tvorili su dinamiènu kompoziciju (Sl. 6.). Tvornièko naselje u Ravnicama, 1908.-1945. - Na istoènom perimetru tvornièkoga sklopa, paralelno sa slojnicama terena, sagraðene su prije Prvoga svjetskog rata tri zgrade za smještaj i unaprjeðenje životnog standarda tvornièkih radnika (Sl. 7.). Izvorna dokumentacija tih graðevina nije saèuvana pa se o njihovoj arhitekturi i razvojnim fazama može suditi na temelju analize tih relativno dobro saèuvanih graðevina, starih fotografija i svjedoèanstava stanara i radnika. U prizemlju sjeverne dvokatnice (br. 3 na Sl. 7.) bio je smješten tvornièki restoran s kuhinjom, a do prvog se kata pristupalo vanjskim stubištem i galerijom položenom uz stražnje proèelje. Drugom katu se pristupalo unutarnjim, središnje postavljenim stubištem. Izvorno, nestambeno potkrovlje danas je dijelom nastanjeno. U susjednoj prizemnici, položenoj s južne strane (br. 4 na Sl. 7.), nalazila se društvena dvorana, poslije prenamijenjena u kino. Projekcijska soba smještena je u uskom prostoru izmeðu dviju zgrada (Sl. 8.). Treæa, najjužnija graðevina (br. 5 na Sl. 7.) je jednokatnica u èijem su prizemlju bile trgovina i èitaonica s tada prvim televizijskim prijemnikom, dok su na katu bile tri stambene jedinice. Danas su na obje etaže smještena po tri stana. Sve navedene zgrade su zidane opekom, a meðukatne i krovne konstrukcije su od drva. Proèelja su žbukana, bez naglašenih stilskih obilježja. Razdoblje 1945.-1983. u Ravnicama (tvornica cementa „Renko Šperac”) - U ratnom su razdoblju tvornice cementa postale vojni ciljevi zbog svojih proizvodnih kapaciteta,

Sl. 7. Plan tvornièkog naselja u Ravnicama: 1 tradicijski sklop Munitiæi, 2 sklop proizvodnih zgrada, 3 stambena dvokatnica i restoran, 4 kinodvorana, 5 stambena jednokatnica, trgovina i èitaonica, 6 tipska jednokatnica za èetrdeset samaca, 7 tipska jednokatnica sa èetiri dvosobna stana Fig. 7. Workers’ housing development in Ravnice, layout: 1 traditional Munitiæi complex, 2 production facilities, 3 two-storey residential building and a restaurant, 4 cinema, 5 one-storey residential building, a shop and a reading room, 6 Standardized one-storey building for 40 single persons, 7 Standardized one-storey building with four one-bedroom apartments

Sl. 8. Stambena dvokatnica u Ravnicama s restoranom i prizemna kinodvorana Fig. 8. Two-storey residential building in Ravnice with a restaurant and a cinema on the ground-floor level

PROSTOR

1[47] 22[2014] 38-49 D. ŽIŽIÆ, K. MARASOVIÆ Tvornica cementa i tvornièko naselje…

Sl. 9. Južno proèelje zgrade uspravnih peæi tvornice „Renko Šperac”, projekt Borisa Radmiloviæa iz 1960. Fig. 9. South-facing facade of the ”Renko Šperac” factory building which houses vertical kilns, design by Boris Radmiloviæ from 1960 Sl. 10. Sklop tvornice „Renko Šperac”: 1 priprema sirovine, 2 uspravne peæi, 3 priprema ugljena, 4 okretna peæ, 5 dozator, 6 dimnjak, 7 klinker hala, 8 pakiranje, 9 skladište, 10 obalna dizalica, 11 spremnici mazuta, 12 kotlovnica, 13 upravna zgrada, 14 garderobe, 15 stambena zgrada s restoranom Fig. 10. ”Renko Šperac” factory complex: 1 raw feed preparation, 2 vertical kilns, 3 coal preparation, 4 rotation kilns, 5 dispenser, 6 chimney, 7 clinker store, 8 packing, 9 warehouse, 10 quay crane, 11 mazut store, 12 boiler-room, 13 administration building, 14 cloak-rooms, 15 residential building with a restaurant Sl. 11. Tvornica „Renko Šperac” nakon rekonstrukcije 1962. godine i tvornièko naselje Fig. 11. ”Renko Šperac” factory after 1962 reconstruction and the workers’ housing development

elektriènih centrala, radionica i obalnih postrojenja. Saveznièka bombardiranja, partizanske diverzije te miniranje prije povlaèenja okupatora znaèajno su smanjile kapacitete dalmatinske cementne industrije. Poslijeratna je obnova kao prioritet postavila upravo obnovu tvornica graðevinskog materijala. U tvornicama cementa su najprije popravljane centrale i mlinovi da bi se mogao samljeti zateèeni klinker. Relativna izoliranost od prometnih èvorišta poštedila je omišku tvornicu veæih razaranja. U veljaèi 1945. godine ZAVNOH je postavio novog direktora pogona „L’Avocat”, a obnovom i proizvodnjom upravljao je Radnièki odbor koji je sredinom 1946. godine tvornici promijenio ime u „Renko Šperac”.22 Proizvodnja je ponovno pokrenuta 1947. godine, nakon što je bilo moguæe dostaviti ugljen prikladan za uspravne peæi.23 Centralizacija novog upravnog aparata uskoro je postala oèita. Godine 1946. razlièite ustanove planiraju racionalizaciju i proširenje postojeæih tvornica cementa te izgradnju novih. U razdoblju od 1947. do 1951., provedbom Zakona o petogodišnjem planu razvitka narodne privrede FNRJ, proizvodnja se normalizira i u tvornièkom okruženju grade se nove stambene zgrade radnièkog naselja. Godine 1957. sve dalmatinske tvornice cementa zajedno s tvornicom salonita udružile su se u jedinstveno poduzeæe pod nazivom „Dalmacijacement”. U razdoblju velike modernizacije dalmatinskih tvornica cementa tijekom 1950-ih godina, omiška postrojenja predstavljala su posebno težak zadatak. Dio je postrojenja demontiran i uporabljen u drugim tvornicama u zemlji pa su u Ravnicama ostale samo dvije peæi. Pad proizvodnog kapaciteta i zastarjela oprema dovodili su u pitanje opstanak tvornice.24 Poèetkom 1960-ih poèela je velika rekon-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

strukcija (Sl. 9.). Uspravne peæi su rekonstruirane po projektu ing. Borisa Radmiloviæa.25 Projekt je u prosincu 1960. godine izraðen u Konstrukcijskom birou graðevinskog poduzeæa „Voljak” iz Solina (Sl. 10.). Godine 1962. proizvodnja je znaèajno poveæana zahvaljujuæi novoj okretnoj peæi koju je proizvela i ugradila tvornica „Ðuro Ðakoviæ” iz Slavonskoga Broda. Dnevni proizvodni kapacitet peæi bio je 250 tona, a bila je izvedena po uzoru na peæi njemaèke marke „Polysius”.26 Obris tvornice se dramatièno promijenio gradnjom 75-metarskog dimnjaka (Sl. 11.). Promijenjena je vrsta tehnološkog goriva pa se umjesto ugljena koristi mazut sve do pojave svjetske energetske krize sredinom 1970-ih. U mlinovima se klinkeru dodavala i šljaka koja je stizala iz Zenice u Bosni i Hercegovini. Iskopani materijal nepovoljan za proizvodnju, istrošene magnezitne obloge peæi i graðevinski otpad brojnih rušenja u tvornici godinama se deponirao u more sjeverno od tvornice formiravši poluotok površine 1,1 ha. Na tome je prostoru sagraðena portirnica tvornièkog sklopa i kolna vaga27, a radnici su podigli improvizirane stambene prizemnice. Kraj 1960-ih i 1970-e godine obilježene su velikim rekonstrukcijama u tvornicama „Dalmacijacementa”. Paradoksalno, u istom razdob22 Staniæ, 1972: 179. Omiški komunist Lovro Šperac Renko (1906.-1941.) proglašen je narodnim herojem 1953. 23 Morpurgo, 1958: 564. God. 1946. proizvedeno je 1340 tona cementa, a iduæe godine 42.102 tone. 24 Morpurgo, 1958: 564 25 CEMEX, sign. G-3-0-31-14 26 Prema svjedoèanstvima bivših zaposlenika nacrti su precrtani tijekom noænih provala u urede njemaèkih struènjaka tvrtke „Polysius” koji su u Sv. Kaju sudjelovali u rekonstrukciji tvornice „Prvoborac”. 27 CEMEX, sign. 34862. „Projekt kolske vage”, 10.1966. 28 Mladineo, 1923: 232-233. Meðu najveæim izvoznicima lapora navedeno je i njegovo poduzeæe: „Ogromni

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

lju poèele su poteškoæe u omiškoj tvornici cementa. Od sredine 1970-ih tvornica posluje s gubitcima. Glavni su uzrok poteškoæa mali kapaciteti i veliki troškovi proizvodnje. U tvornici je zaposleno dvjestotinjak radnika. Ni nakon provoðenja stabilizacijskih mjera, nije bilo moguæe nadoknaditi gubitke koje je tvornica gomilala, pa je poslovanje i dalje bilo nerentabilno. Bile su razmatrane i razlièite moguænosti supstitucije proizvodnje od novih vrsta cemenata ‘hivedala’, ‘dalmamala’, zatim masa za fugiranje te kamenog filera, tehnokamena i ljepila za keramièke ploèice - èija bi proizvodnja angažirala tek polovinu radnika. Sredinom svibnja 1983. godine održan je posljednji Zbor radnika tvornice „Renko Šperac”, a sudjelovali su i predstavnici SOUR-a „Dalmacijacementa”, Opæine Omiš i Splitske banke. Tvornica prekida s radom 1983. godine. Razdoblje 1928.-1962. u Brzetu (tvornica cementa „Palaveršiæ”) - U Brzetu u blizini Ravnica postojala je još jedna tvornica cementa. Zemljoposjednik Nikola Palaveršiæ, povratnik iz Èilea, bavio se izvozom lapora28 s tog prostora. Godine 1926. odluèuje izgraditi tvornicu cementa šestotinjak metara sjevernije od tvornice „L’Avocat & Co.”. Zainteresiravši još neke ulagaèe, 1928. godine Palaveršiæ podiže novu tvornicu iskljuèivo domaæim kapitalom.29 Armiranobetonske zgrade tvornice izgradila je tvrtka ing. Šakiæa i ing. Šore.30 Tvrtka je veæ imala iskustvo s peæima za cement - 1925. godine izgradila je tri peæi u tvornici u Kaštel Suæurcu. Iskorištavanje reljefa za tehnološke procese, inaèe tipièno za dalmatinske tvornice cementa, u Brzetu je bilo posebno izraženo. Jedina uspravna peæ bila je sagraðena uz pokos Palaveršiæeva tupinoloma, a visinska razlika je služila za punjenje goriva i sirovine (Sl. 12. i 13.). Krov tvornièke hale bio je oslonjen na južni vrh tupinoloma, pravilno usjeèenog u brdo. Nakon hlaðenja, klinker je prenošen do središnje zgrade s mlinovima i skladištem. Operativna obala s dizalicom je sagraðena na masivnim armiranobetonskim nosaèima, pri èemu je iskorištena prirodna konfiguracija obale. Planirani godišnji proizvodni kapacitet od 15.000 tona cementa vlasnik tvornice ipak odluèuje ne aktivirati. Palaveršiæ potpisuje slojevi tupine, koji se protežu oko Splita, od Kaštela prema jugu preko Omiša, sadržavaju veæim dijelom materijal podesan za pravljenje izvrsnog naravnog portlandskog cementa. Ovim materijalom opskrbljuju se sve dalmatinske tvornice cementa, a osim toga se isti izvaža u sirovom stanju i u velikim kolièinama u Italiju, Egipat i Ameriku.” 29 Šimonèiæ-Bobetko, 1983: 110. Samo èetiri manje tvornice u Kraljevini Jugoslaviji bile su inicirane domaæim kapitalom: dvije omiške te tvornica u Livnu (Bosna i Hercegovina) i „Lepenac” u Ðeneralu Jankoviæu (Kosovo). 30 Piploviæ, 2002: 174. Ime tvrtke nije poznato. 31

Prema svjedoèenjima bivših djelatnika tvornice.

Tvornica cementa i tvornièko naselje… D. ŽIŽIÆ, K. MARASOVIÆ 38-49 22[2014] 1[47]

ugovor s „Evidencbiroom” u kojem se obvezao da neæe otpoèeti proizvodnju za godišnju naknadu od 540.000 dinara. Od udruženja proizvoðaèa iznuðeno je plaæanje radi zadržavanja uspostavljenih odnosa na tržištu. Proizvodnja cementa je konaèno otpoèela svega nekoliko mjeseci prije Drugoga svjetskog rata, da bi u ratnom razdoblju, kao i u veæini tvornica u regiji, bila prekinuta. Godine 1947. tvornica „Palaveršiæ” pripojena je tvornici „Renko Šperac” kao „Pogon B” i bila je aktivna do 1962. godine, kada je proizvodnja prekinuta zbog neekonomiènosti. Podzemni rudnici lapora dvaju omiških tvornica bili su spojeni, te su duljinom premašivali 7 km.31 Od prekida proizvodnje do kasnih 1980-ih postrojenja su demontirana, a zgrade postupno srušene. Jedina je iznimka sklop transformatorske i kompresorske stanice koja se danas koristi kao obiteljska kuæa. Na platou preostalom nakon rušenja tvornice improvizirano je parkiralište. Tvornièko naselje u Ravnicama nakon 1945. - Nakon Drugoga svjetskog rata dolazi do društvenih i ideoloških promjena te se u okviru tvornièkog sklopa planira izgradnja smještaja ne samo za struènjake i upravu, nego i za radnike. U Ravnicama se tako, južno od tvornice, gradi radnièko naselje tipskih zgrada - dvije zgrade za samce i dvije s dvosobnim stanovima. U usporednoj kompoziciji izduženih volumena paralelnih sa slojnicama terena izvedene su dvije zgrade dimenzija 36,60´7,70 m za po èetrdeset samaca (br. 6 na Sl. 8.). Autor projekta je arhitekt Aleksandar Guzina iz „Graðevno-projektantskog ureda za Dalmaciju”. Pet èetverokrevetnih spavaonica smješteno je u jednotraktu na dvije etaže, a zajednièke sanitarne prostorije smještene su uz stubište (Sl. 14. i 15.). Primijenjeni su graðevinski materijali proizvedeni u tvornicama regije: beton, betonski blokovi, salonitni pokrov, teraco ploèice, cementna žbuka. Mjere štednje predviðaju drvenu krovnu i meðukatnu konstrukciju. Projekt izraðen u travnju 1947. godine predan je za izvoðenje Kotar-

PROSTOR

Sl. 12. Situacijski prikaz sklopa tvornice „Palaveršiæ” u Brzetu: 1 granica bivšeg tupinoloma, 2 uspravna peæ i klinker hala, 3 mlinovi i skladište, 4 transformatorska i kompresorska stanica, 5 obalna dizalica i operativna obala Fig. 12. ”Palaveršiæ” factory complex in Brzet, layout plan: 1 boundary of the former clay pit, 2 vertical kiln and clinker store, 3 mills and warehouse, 4 transformer and compressor station, 5 quay crane and operational quay Sl. 13. Tvornica „Palaveršiæ” u Brzetu nakon Drugoga svjetskog rata Fig. 13. ”Palaveršiæ” factory in Brzet after World War II

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

1[47] 22[2014] 38-49 D. ŽIŽIÆ, K. MARASOVIÆ Tvornica cementa i tvornièko naselje…

Sl. 15. Zgrada za èetrdeset samaca u Ravnicama arhitekta Aleksandra Guzine (veljaèa 2014.) Fig. 15. The building for 40 single persons in Ravnice designed by the architect Aleksandar Guzina (Feb 2014)

Sl. 16. Dvije tipske zgrade sa èetiri dvosobna stana u Ravnicama arhitekta Aleksandra Guzine (veljaèa 2014.) Fig. 16. Two standardized buildings with four one-room apartments in Ravnice designed by the architect Aleksandar Guzina (Feb 2014)

skom graðevnom poduzeæu „Kozjak” iz Solina, a predviðao je završetak gradnje do konca tekuæe godine, što govori o prioritetnosti stambenog pitanja.

listopadu 2004. godine prodaje splitskoj graðevinskoj i projektantskoj tvrtki „Ivan Luèiæ Lavèeviæ”. Uklanjanje gotovo stoljetnih industrijskih graðevina u tvornièkom krugu poèinje u veljaèi 2006. godine. Porušena je i istoèna tipska zgrada za samce (br. 6b na Sl. 7.), dok su ostale stambene zgrade saèuvane te u njima i danas žive uglavnom bivši zaposlenici tvornice i njihove obitelji. U blizini upravne zgrade saèuvana je i trafostanica (Sl. 5.) napona 40 kV koju je projektirao Pavao Listeš za „Konstrukcioni biro graðevinske industrije” u Zagrebu 1960. godine.33

Predviðeno je višestruko ponavljanje tipske zgrade i to ne samo u Ravnicama. Kako navodi tehnièki opis32 gradnja je „...nužno potrebna radi pomanjkanja radne snage iz neposredne blizine tvornica, radi èega se moraju uzimati radnici iz daljnjih mjesta i kojima treba osigurati udoban i higijenski stan, a kojega danas u tvornici nema”. Planirane su dvije zgrade za pogon „Renko Šperac” (u projektu pod starim imenom „L’Avocat”) i jedna za pogon „Palaveršiæ” u omiškim Ravnicama te još jedna zgrada za pogon u Sv. Kaju u Solinu. Sl. 14. Zgrada za èetrdeset samaca u Ravnicama, presjek i tlocrt prizemlja Fig. 14. The building for 40 single persons in Ravnice, section and ground-floor plan

Dvije tipske zgrade sa èetiri dvosobna stana (Sl. 16.), u projektnoj dokumentaciji nazvane ‘zgrade za obitelji’, smještene su na južnom rubu tvornièkog sklopa (br. 7 na Sl. 8.), uz obalu iznad šljunèane plaže. Tehnièki opis obrazlaže razloge grupiranja: „...zgrada pogona Palaveršiæ biti æe podignuta na terenu L’Avocata, jer u okolici tvornice Palaveršiæ nema prikladnog terena, koji bi odgovarao higijenskim uslovima”. Projekte je u travnju 1947. godine izradio isti projektant. Kao i kod zgrade za samce, izvoðenje radova povjereno je poduzeæu „Kozjak”, s istim rokom dovršetka. Uzrok žurnosti je bio „nedostatak stanova u kojima se mogu smjestiti profesionalni radnici koji moraju stanovati u neposrednoj blizini tvornice”. Osim dvije zgrade u Ravnicama, po istom je projektu izgraðena jedna za pogon „Adrie” u Sv. Kaju i još tri za pogon „Split” u Majdanu. Prostor tvornice u Ravnicama nakon prekida proizvodnje 1983. - Nakon gašenja proizvodnje 1983. napušteni su tvornièki pogoni tvornice „Renko Šperac”, a 250 radnika raspodijeljeno je na radna mjesta u grupaciji „Dalmacijacement”. Nakon steèajnog postupka vlasnik prostora postaje Grad Omiš, koji ga u

Buduæa namjena prostora definirana je UPU-om „Garma-Ravnice”34, usvojenim 2010. godine. Plan predviða gradnju hotela i turistièkog naselja te prenamjenu tvornièkog pristaništa u luku za nautièki turizam - marinu. U upravnoj zgradi predviðen je casino, a sve stambene zgrade tvornièkog naselja planirano je srušiti. Etnozaselak Munitiæi bi se rekonstruirao i prenamijenio za ugostiteljsko-turistièku namjenu.

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Analiza okolnosti kojima su uklonjene tvornice cementa u Dalmaciji ne otkriva uzorak koji bi se ponavljao. Ovo možemo zahvaliti šarolikim uvjetima u kojima se pet srušenih tvornica, o kojima postoje podatci, razvijalo. Radi se o tvornicama u èetirima razlièitim dalmatinskim mjestima iz èetiriju bitno razlièitih razdoblja. Prva je, oko 1926. godine, uklonjena tvornica cementa u Hvaru (proizvodila je od 1895. do 1906.). Druga u nizu srušenih tvornica je splitska (1865.-1933.). Tvornica je 32 HR-DAST DC, sign. 162 33 CEMEX, sign. G-3-0-20-7 34 *** 2010. Elaborat je izradila splitska tvrtka „URBOS” d.o.o., br.el. 480/07.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Tvornica cementa i tvornièko naselje… D. ŽIŽIÆ, K. MARASOVIÆ 38-49 22[2014] 1[47]

uklonjena 1941. godine, po naredbi talijanskih okupacijskih vlasti. Blizina gradske jezgre i ambiciozni planovi za zapadnu obalu splitske luke istisnuli su prvo namjenski graðeno postrojenje za proizvodnju cementa na hrvatskom prostoru. Potrebno je napomenuti da su posljednji tragovi proizvodnje uklonjeni tek 1978. godine, kada je proizvodni pogon „Voljak” premješten u Majdan kraj Solina. Najmlaða tvornica cementa u splitskoj regiji „Ivan Morðin - Crni” u Solinu (1950.-1971.) srušena je 1975. godine. Omiška tvornica cementa „Palaveršiæ” (1941.1962.) srušena je krajem 1980-ih, a posljednja od pet uklonjenih dalmatinskih tvornica „Renko Šperac” (1908.-1983.) srušena je 2006. godine. Prenamjena lokacije za turistièku djelatnost, iako u razlièitim društvenim okolnostima, pokazala se kao ponavljajuæi obrazac u Splitu, Hvaru i Omišu. Gotovo stoljetna povijest èini tvornicu u Ravnicama najdugovjeènijom meðu srušenim tvornicama u regiji i pravo njeno rušenje upozorava na nedostatke sustava zaštite industrijske baštine. Potpuno uništenje postrojenja koja su oblikovala socijalnu i infrastrukturnu kartu šireg podruèja dogodilo se relativno nedavno, uz postojanje zakonske regulative i zaštitnih mehanizama. Graditeljsko naslijeðe industrije cementa ostalo je uglavnom izvan domene interesa arhitektonske struke, što je i glavni uzrok slabe istraženosti, rušenja industrijske baštine bez valorizacije, kontinuirane devastacije prostora tupinoloma i slabog iskorištavanja njihovih potencijala pri sanacijama.

Sl. 17. Situacija s naznaèenom zonom koju prikazuju grafièki prilozi Fig. 17. Layout plan with the marked zone represented by diagrams

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

1[47] 22[2014] 38-49 D. ŽIŽIÆ, K. MARASOVIÆ Tvornica cementa i tvornièko naselje…

Literatura Bibliography

Izvori Sources

1. Bilaæ, J. [ur.] (1965.), Dalmacija cement 1865-1965, Agencija za fotodokumentaciju, Zagreb 2. Celegin, A. (1958.), Vodoprivreda Dalmacije, u: Zbornik Društva inženjera i tehnièara [ur. Sirišèeviæ, S. J.], Društvo inženjera i tehnièara Split, 361-418, Split 3. Jenjiæ, Ž. (1985.a), 120 godina dalmatinske industrije cementa (1) Razvoj cementne industrije do prvog svjetskog rata, „Dalmacija-cement List radnog kolektiva”, 305 (2): 12, Solin/Split 4. Jenjiæ, Ž. (1985.b), 120 godina dalmatinske industrije cementa (3) Razvoj cementne industrije do prvog svjetskog rata, „Dalmacija-cement List radnog kolektiva”, 305 (4): 12, Solin/Split 5. Jenjiæ, Ž. (1985.c), 120 godina dalmatinske industrije cementa (5) Faza izgradnje i modernizacije, „Dalmacija-cement - List radnog kolektiva”, 305 (6): 12, Solin/Split 6. Matijeviæ, M.; Domazet, M. (2006.), Solinska svakodnevnica u osvit novoga doba, Zvonimir, Solin 7. Mladineo, M. (1923.), Industrija, u: Dalmacija / Spomen-knjiga izdana o kongresu Udruženja jugoslavenskih inženjera i arhitekata god. 1923., Udruženje jugoslavenskih inženjera i arhitekata - Sekcija Split, 229-244, Split 8. Morpurgo, J. (1958.), Dalmatinska industrija cementa, u: Zbornik Društva inženjera i tehnièara [ur. Sirišèeviæ, S. J.], Društvo inženjera i tehnièara Split, 561-568, Split 9. Morpurgo, J. (1965.a), Stogodišnjica prve dalmatinske tvornice cemnta (1), „Dalmacija-cement - List radnog kolektiva”, 70-71 (5-6): 6-7, Solin/Split 10. Morpurgo, J. (1965.b), Stogodišnjica prve dalmatinske tvornice cementa (2), „Dalmacija-cement - List radnog kolektiva”, 70-71, /5-6/: 6-7, Solin/Split 11. Perièiæ, Š. (1991.), Prinos poznavanju prerade u Splitu u XIX. stoljeæu, Historijski zbornik, XLIV (1): 97-108, Zagreb 12. Piploviæ, S. (2002.), Poèeci industrijske izgradnje u Omišu, u: Omiški ljetopis [ur. Baniæ, I.], Župa sv. Mihovila arkanðela, Omiš 13. Staniæ, J. (1972.), Na izvorima povijesti omiške poljièke i krajiške opæine 1911-1941, Institut za historiju radnièkog pokreta Dalmacije Split, Omiš 14. Šimonèiæ-Bobetko, Z. (1983.), Cementna industrija u Hrvatskoj, „Povijesni prilozi”, 2 (1): 97167, Zagreb 15. Z., B. (1955.), Jubilej najstarijeg splitskog inženjera, „Slobodna Dalmacija”, 3274 /26. 8./: 3, Split 16. *** (1908.), Nova tvornica cementa, „Narodni list”, 18 /2.3./: 3, Zadar 17. *** (1909.), Jedno domaæe poduzeæe, „Narodni list”, 38 /12.5./: 3, Zadar 18. *** (1918.), Tvornica Portland cementa, „Narodni list”, 1 /2.1./: 1, Zadar 19. *** (2010.), Urbanistièki plan ureðenja „Garma - Ravnice”, Službeni glasnik grada Omiša, 8, Omiš

Arhivski izvori Archive Sources 1. 2.

Državni arhiv u Splitu, Split, Glagoljaška 18 [HR-DAST] Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, Split, Glagoljaška 18 [HR-DAST-152]

Dokumentacijski izvor Document Source „CEMEX Hrvatska” d.d., Arhiv i pismohrana, Salonitanska 19, Solin [CEMEX] Internetski izvor Internet Source http://www.cementkilns.co.uk [6.7.2013.]. Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1. Crtež: D. Žižiæ Sl. 2. Crtež: D. Žižiæ, prema HR-DAST-152, KO Omiš, planovi iz 1894., br. 7 Sl. 3. Foto i crtež: D. Žižiæ, prema CEMEX sign G-3-0-21-2 Sl. 4. Staniæ, 1972: 60 Sl. 5. CEMEX Sl. 6. CEMEX Sl. 7. Crtež: D. Žižiæ Sl. 8. Foto: D. Žižiæ Sl. 9. Crtež: D. Žižiæ, prema CEMEX sign G-3-0-0-1 Sl. 10. CEMEX sign G-3-0-31-14 Sl. 11. Bilaæ, 1965. Sl. 12. Crtež: D. Žižiæ Sl. 13. CEMEX Sl. 14. Crtež: D. Žižiæ, prema HR-DAST sign G-3-0-0-1 Sl. 15. Foto: D. Žižiæ Sl. 16. Foto: D. Žižiæ Sl. 17. Crtež: D. Žižiæ

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Tvornica cementa i tvornièko naselje… D. ŽIŽIÆ, K. MARASOVIÆ 38-49 22[2014] 1[47]

PROSTOR

Summary Sažetak

The Cement Factory and the Workers’ Housing Development in Ravnice near Omiš Cement industry was one of the first industries that developed in Dalmatia, a part of the Austro-Hungarian Monarchy at the time. Until World War I six factories were built in central Dalmatia. Thriving entrepreneurship and industry were essentially based on local marl of exceptional quality as the main raw material for cement production. Increased demand for marl boosted its export to foreign countries. The history of cement industry in Dalmatia dates back to 1865 when August Höffling built the first marl plant on the west coast of Split harbour. After his death in 1870 the factory was taken over by Marino Bettiza and Lorenzo Gilardi. In 1875 the Splitbased bank named ”The First National Dalmatian Bank” founded the ”Steam-powered brick and cement factory” in Dujmovaèa between Split and Solin. In 1895 the Split-based engineer Emil Stock, urged by his business partner Cesare Zamboni (the Italian ceramist and industrialist), started modern limestone and cement production in Hvar, Križna Luka. In 1904 they built a new cement factory in Solin whose production was based on marl exploitation from Kozjak mountain slopes. In 1907 this factory became a chapter of the society ”Societa anonima cemento portland dell’Adriatico” with its main centre in Bergamo. Stock then sold his shares and a year later built a new factory of the Joint Stock Company for Portland Cement ”Split” in the Solin’s area Majdan near the Jadro river source. The Jadro river was used for electrical energy production and technological water. The warehouses and operational quay were built in Vranjic while the electrical rail transport was placed between the factory and the quay. Another cement factory - the subject of this paper - was put up in Ravnice near Omiš concurrently with the Majdan factory. The seventh cement factory in Dalmatia before World War I was the one in Kaštel Suæurac built in 1912. The history of cement industry in Omiš region dates back to 1906 when Milan Marušiæ, Matija Herceg and others started marl production and export to Italy. Two years later they founded ”Cement” joint stock company and built a cement factory in Ravnice on the seashore 2 km southeast from Omiš. They used marl from Vrisovci on the slopes

of Dinara. The factory was designed by the engineer Gjuro Linardoviæ. The construction of the plant with three kilns and the fourth one added in 1914 was a convincing proof of a successful business with annual production capacity of 22 000 tons. The factory complex comprising three main buildings was organized in such a way that the natural terrain configuration was used to maximum effect. Raw material was delivered to the building with vertical kilns on top position. Clinker cooling process took place in the centrally placed roofed storehouse. Steam-powered machinery and mills were placed on the shore and a big wooden quay. Three accommodation buildings for factory workers were built on the eastern perimeter of the factory complex. After World War II the Ravnice plant entered a new development phase. The manufacturing process was gradually modernized. As a result cement annual production capacity in 1919 was raised to 60 000 tons and the number of workers reached 150. The factory was powered by the hydro-electric power plant ”Kraljevac” in Zadvarje. In 1921 Milan Marušiæ, the Mayor of Omiš, initiated the idea of setting up a company called ”Industrial communities” with the aim to open up several factories. The ”Cement” company joined up in the same year. Soon, the ”Industrial communities” faced severe financial difficulties and the only way out was to sell the company’s most productive facilities - the cement factory. Thus one of the very few Dalmatian companies in the hands of home owners was sold in 1923 to the French company ”L’Avocat & Co.” from Boulogne-sur-Mer. The period between the two wars saw fierce competition between home cement manufacturers, production breaks and strikes. The situation was aggravated by the world economic crisis and sanctions imposed on Italy. Consequently, Dalmatian factories were generally in run down condition at the beginning of World War II. The Omiš factory was spared from war destruction due to its rather isolated position, far from the main traffic junctions. The production process restarted in 1947 and the company changed its name to ”Renko Šperac”. In 1957 all Dalmatian cement factories

Biografije Biographies DUJMO ŽIŽIÆ je diplomirao 2002. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Od 2006. je vanjski suradnik, a od 2008. asistent na Studiju arhitekture Sveuèilišta u Splitu. Dr.sc. KATJA MARASOVIÆ, izvanredna profesorica, voditeljica je Mediteranskog centra za graditeljsko naslijeðe Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i predstojnica Katedre za graditeljsko naslijeðe Fakulteta graðevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu.

DUJMO ŽIŽIÆ graduated in 2002 from the Faculty of Architecture in Zagreb. Since 2006 he has been working on outsourcing basis and in 2008 as assistant in the Department of Architecture in Split. KATJA MARASOVIÆ, Ph.D., Associate Professor, head of the Mediterranean Centre for the Built Heritage of the Faculty of Architecture in Zagreb and head of Department for Built Heritage at the Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy in Split.

merged into a unique company named ”Dalmacijacement”. A workers’ housing development was built in the late 1940s south from Ravnice factory. It consisted of standardized buildings - two ”buildings for single persons” and two buildings with one-bedroom apartments called ”buildings for the families”. The projects were made by the architect Aleksandar Guzina from ”Design and Civil Engineering Office for Dalmatia” in 1947. In the early 1960s the ”Renko Šperac” factory was substantially redesigned. The vertical kilns were reconstructed and a new, technologically more advanced, rotation kiln was introduced in 1962. The appearance of the factory complex, previously dominated by several smaller chimneys, was substantially altered by a new 75-meter chimney. From the mid 1970s, the factory was continuously operating at a loss. Due to its low production capacity and high production costs it was finally closed in 1983. Demolition started in 2006. The production facilities and a standardized building for single persons were demolished. Within the former factory complex, besides the administration building dating back to its earliest stage, there is still a transformer station and five residential buildings for workers, a cinema and a restaurant. The redevelopment plan envisages a new hotel and a tourist development while the factory quay is planned to be converted into a marina. In Brzet, about 600 m northwards, another cement factory called ”Palaveršiæ” was built in 1928. It merged in 1947 with the ”Renko Šperac” factory under the name ”Plant B”. Being unprofitable, it was shut down in 1962. In the late 1980s the production facilities were dismantled and the structures torn down. The demolition of the cement factory in Ravnice is a warning against an absence of industrial heritage protection strategy in our country. The built heritage of the cement industry has remained outside the sphere of architects’ interest. This seems to be the main reason why it has been poorly researched. Moreover, the industrial facilities were often demolished without being properly evaluated and their potential has not been properly exploited in rehabilitation. DUJMO ŽIŽIÆ KATJA MARASOVIÆ

Sl. 1. Plan i veduta utvrðenja Mostara na karti razgranièenja iz 1718. (Dichiaratone del Contento nelle Pionto e Vedute delineate d’ Intorno al presente Disegno, Pionta No9 e Veduta No10: 1. Pionta della Citta di Mostar situata d’intorno al Fiume Narenta; 2. Veduta della Citta di Mostar conli Barghi che d’intorno d’essa s’attrovano) Fig. 1. Plan and view of Mostar fortifications on the map from 1718 (Dichiaratone del Contento nelle Pionto e Vedute delineate d’ Intorno al presente Disegno, Pionta No9 e Veduta No10: 1. Pionta della Citta di Mostar situata d’intorno al Fiume Narenta; 2. Veduta della Citta di Mostar conli Barghi che d’intorno d’essa s’attrovano)

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 1[47]

PROSTOR

Borislav Puljiæ, Zlatko Karaè Ecoplan, d.o.o. BiH - 88000 Mostar, Dr. Ante Starèeviæa 3 boro.puljic@eco-plan.ba Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zkarac@arhitekt.hr

Ecoplan, d.o.o. BiH - 88000 Mostar, Dr. Ante Starèeviæa 3 boro.puljic@eco-plan.ba University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 zkarac@arhitekt.hr

Pregledni znanstveni èlanak UDK 711.4:623.1 (497.6 Mostar)”14/18” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 10. 4. 2014. / 10. 6. 2014.

Subject Review UDC 711.4:623.1 (497.6 Mostar)”14/18” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 10. 4. 2014. / 10. 6. 2014.

Fortifikacijski sustav u urbanoj strukturi Mostara tijekom razdoblja osmanske uprave Fortification System in the Urban Fabric of Mostar during Ottoman Rule

fortifikacije gradske zidine kule Mostar osmansko razdoblje

fortifications town walls towers Mostar Ottoman period

U èlanku se obraðuje fortifikacijski sustav Mostara nastao u osmanskom razdoblju (15.-19. st., ponajviše na prijelazu 17./18. st.) koji je danas gotovo posve uništen ili devastiran, a od njega su ostali tek rijetki tragovi. Analizom arhivskih izvora, terenskim istraživanjima i prvim arhitektonskim snimanjem ostataka rekonstruiran je cjelokupan sklop gradskih utvrda. Istaknute su njihove graditeljske i prostorne znaèajke unutar urbanoga tkiva Mostara s ciljem identifikacije i zaštite postojeæih struktura.

This paper analyzes the Mostar fortification system which has its origin in the Ottoman period (15th-19th century, mostly in the late 17th and the early 18th centuries). Nowadays it is almost entirely demolished or heavily devastated. This study, based on the analysis of the archives, field research and the first architectural survey of the remains, aims to provide insight into the entire town fortification complex. It points out its architectural and spatial features within the urban fabric of Mostar in order to identify and protect the existing structures.

PROSTOR

1[47] 22[2014] 50-61 B. PULJIÆ, Z. KARAÈ Fortifikacijski sustav u urbanoj strukturi Mostara…

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

nizirana, s pretežito centralnom stajaæom vojskom koja nije rasporeðena po provincijskim naseljima. Gradske vojne posade primarno su u redarstvenoj funkciji. Važan je razlog i razlièita vojna strategija, taktika i vojna tehnika osmanske države u odnosu na zapadni svijet, koja se oslanja prije svega na brze pokrete i napade, a ne na defanzivne aktivnosti koje bi zahtijevale tvrðave kao toèke pasivne obrane.

OSMANSKI FORTIFIKACIJSKI SUSTAV MOSTARA OTTOMAN FORTIFICATION SYSTEM OF MOSTAR Kljuèni osmanski grad u Hercegovini - Mostar (pod osmanskom je vlašæu 1468.-1878.) ipak se ogradio bedemima i kulama zbog velike blizine fronte i neprijatelja. U ovome radu nastoji se utvrditi i rekonstruirati taj fortifikacijski sustav, dokumentirati zateèene ostatke te interpretirati njihov utjecaj na formiranje urbane strukture.

azvoj i urbanu strukturu mnogih europskih gradova vojnoga znaèaja nemoguæe je odvojiti od utjecaja ratnoga konteksta, fortifikacijske tehnike i smještaja vojske u njima. Ovo se osobito može reæi za gradove u blizini višestoljetne granice s Osmanskim Carstvom. Ti su se gradovi sukcesivno utvrðivali sve do poèetka 19. stoljeæa, a prisutnost vojske u njima kontinuirala je do najnovijih vremena. Fortifikacijski sustav stoga je èesto ostavljao neizbrisiv trag na fizièkoj formi takvih urbanih cjelina.1

Ako pod pojmom grad iz osmanskog razdoblja u BiH podrazumijevamo naselje koje se sastoji od poslovnog, trgovaèko-zanatskog centra (èaršije) i više stambenih dijelova (mahala), onda se za ove gradove prethodna konstatacija ne može dokraja prihvatiti. Opæenito se može reæi da je turska vojska smještena najèešæe izvan osvojenih naselja u zateèenim, predosmanskim, srednjovjekovnim utvrdama (‘gradovima’) ili na periferijama naselja pokraj rijeka2, a da su gradovi (kasabe i šeheri) bili bez znaèajnijeg utjecaja vojne komponente jer se u turskome vojnom ustroju oni ne brane ni od vanjskog, ni od unutarnjeg neprijatelja. Takvi gradovi, naime, nisu nastali od ‘gradova-država’ koji se moraju braniti od drugih susjednih komuna, okolnih feudalaca ili centralne vlasti, te stoga oni i ne nasljeðuju fortifikacije ni vojne funkcije. U osmanskom svijetu gradovi su carski, brani ih država jer samo je država vojno orga-

Fortifikacijski sustav grada Mostara iz osmanskoga razdoblja u dosadašnjoj literaturi gotovo i nije istraživan niti dokumentiran.3 Izuzetak èine predosmanska utvrðenja koja su konzervatorski obraðena u prvim obnovama nakon Drugoga svjetskog rata4 i potom arheološki istražena zajedno s mostom prilikom njegove rekonstrukcije tijekom 2002. i 2003. godine.5 Stoga u ovome èlanku predosmanske fortifikacije neæe biti posebno apostrofirane, bez obzira na njihovo kontinuirano korištenje i znaèenje u osmanskome razdoblju. Izvori i literatura za istraživanje uglavnom su lokalni historiografski radovi koji, nažalost, bilježe samo svjedoèanstva s kraja 19. stoljeæa6 te narativna, ne uvijek pouzdana viðenja putopisaca. Rijetki povijesni dokumenti sadrže samo indirektne informacije o fortifikacijama. Jedini izvornici koji su neposredno vezani za ovu temu jesu: veduta i plan 1 Krajnik, 2011: 23 2 Peladija, 1989: 100 3 Jedini ozbiljniji rad koji se dotakao ove problematike, ali s iskljuèivo povijesnim diskursom obrade, jest: Hasandediæ, 1973: 235-265 4 Zdravkoviæ, 1953: 141-143; Findrik, 1959: 183-189 5 Pekoviæ, 2002: 29-48; Pekoviæ, Miloševiæ, Kovaèeviæ, 2002./2003: 63-102; Miloševiæ, Kovaèeviæ, 2004: 97-114 6 Pezz, 1891; Grdžiæ-Bjelokosiæ, 1901; Æoroviæ, 1933; Hasandediæ, 1961; Æišiæ, 1991: 9-10 7 Österreichisches Staatsarchiv Wien [ÖSW], sign. H III d 896 8 ÖSW, sign. G-I-h-0428-11 9 ÖSW, sign. G-I-h-0428-11-5, M 1:2880; Muzej Hercegovine, Mostar, karta M 1:1440, bez sign. 10 ÖSW, sign. G-I-h-0428-12-10, katastarska karta M 1:3125 11 Arhiv katastra Mostara, bez sign.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

grada iz 1718. godine7 (Sl. 1.), karta grada iz 1862. godine8 (Sl. 13.), dvije karte Mostara iz 1878. godine9 (Sl. 14.), prvi geodetski snimak grada iz 1881. godine10, geodetska podloga s prvim Regulacijskim planom grada iz 1897.1903.11 te stare vedute i fotografije na kojima se još vide u meðuvremenu nestali ostatci fortifikacijskog sustava. Najveæe ogranièenje u provedbi istraživanja jest nemoguænost razlikovanja gradskoga obrambenog ziða od izgledom identiènih zidova nekih privatnih stambenih cjelina koji se na ilustracijama s poèetka 20. stoljeæa nalaze na perimetru bedema pa ih je ponegdje gotovo nemoguæe diferencirati. Oèuvanost - Iz razdoblja osmanske uprave su se do danas održali tek rijetki ostatci fortifikacija: kula Tabija (Sl. 9.) i 66 m ziða uz nju, zatim znatan dio ziða oko Konaka Ali-paše Rizvanbegoviæa i ostatci kule Stojana Jankoviæa (Sl. 2.), koji nisu datirani, ali vjerojatno potjeèu iz toga vremena. Djelomièno je saèuvan komad zida u dužini od 12 m uz harem Æejvan-æehajine džamije i 55 m zida uz Neretvu na Podkujundžiluku. Gradski bedem na

Fortifikacijski sustav u urbanoj strukturi Mostara… B. PULJIÆ, Z. KARAÈ 50-61 22[2014] 1[47]

Šemovcu u dužini od 70 m recentno je srušen tijekom pisanja ovoga èlanka (sic!), a to jasno govori o stanju ugroženosti ovoga sloja mostarske graditeljske baštine. Nažalost, fortifikacije iz ovoga razdoblja nisu znanstveno obraðene niti arhitektonski snimljene, dok se njihovi ostatci, kako vidimo, svakim danom devastiraju i nepovratno nestaju pa æe to dodatno otežati daljnja istraživanja. Predosmanski fortifikacijski supstrat - Osvajanjem Mostara 1468. godine osmanska se vojska smjestila unutar zateèenoga srednjovjekovnoga obrambenog sustava koji se sastojao od obodnog ziða, dvije gradske kapije, tri dominantne kule (‘grada’) i kašteleta. Ovdje su bili rasporeðeni pripadnici stalne gradske posade s dizdarom na èelu. Sva ostala vojska bila je dio lokalnog stanovništva rezervnoga karaktera (spahijska vojska), koja se tek povremeno pridruživala centralnim sultanovim trupama u dalekim vojnim pohodima pa stoga u samome gradu i nije bilo potrebe za znatnijim vojnim novogradnjama koje bi bile od utjecaja na urbanu strukturu.

PROSTOR

Sl. 2. Kula Stojana Jankoviæa (fotografija iz 1960-ih) Fig. 2. Stojan Jankoviæ tower (photo from 1960s) Sl. 3. Kula u Predhumu pred Ašikoviæa sokakom (fotografija iz 1900.) Fig. 3. Tower in Predhum, Ašikoviæ street (photo from 1900) Sl. 4. Kula Stojana Jankoviæa i kula na Šemovcu s ostatcima ziða, pogled iz grada na brdo Hum (fotografija iz 1900.) Fig. 4. Stojan Jankoviæ tower and tower on Šemovac with the wall remains, view of Hum hill from the city (photo from 1900)

Sl. 5. Veduta Mostara, kula s èardakom pod Kujundžilukom (gravura iz 1875.) Fig. 5. Veduta of Mostar, tower with a belvedere (engraving from 1875) Sl. 6. Veduta Mostara, kula s èardakom pod Kujundžilukom (gravura iz 1848.) Fig. 6. Veduta of Mostar, tower with a belvedere (engraving from 1848)

PROSTOR

1[47] 22[2014] 50-61 B. PULJIÆ, Z. KARAÈ Fortifikacijski sustav u urbanoj strukturi Mostara…

Sl. 7. Srednjovjekovna zapadna gradska kapija na mostu Fig. 7. Medieval west-facing town gates on the bridge Sl. 8. Istoèni gradski zid i ‘Dizdarova kapija’ iz poèetnog razdoblja utvrðivanja Fig. 8. East-facing town wall and ”Dizdar gates” from the early fortification period

Sl. 9. Tabija za topove u sustavu gradskih zidina Fig. 9. Cannon bastion within the fortification system

Povijesne okolnosti nastanka osmanskih fortifikacija - Tek s ratnom opasnošæu u neposrednoj blizini i borbama pred Mostarom tijekom Kandijskog rata 1652. godine12, kao i posljedicama Beèkog rata 1683. i kasnije, 1693. i 1694., te Tursko-mletaèkim ratom 1717. dolazi do opsežnijeg utvrðivanja dijela Mostara13, i to prije svega njegove središnje èaršije. Sigurno je da se grad upravo tada utvrðuje, najkasnije do mira u Sremskim Karlovcima 1699. godine. U svakom sluèaju, to je doba formiranja Mostarske kapetanije14 i, posljedièno, nastanka novoga obrambenog sustava grada. Samo dva dosad poznata povijesna dokumenta govore o gradnji mostarskih utvrðenja. Prvi navodi da je 1708. ‘neimar Luka’ u cijelosti napravio novi plan rekonstrukcije mostarske tvrðave.15 Drugi dokument je pismo carigradskoj Porti iz 1732./33. u kojem se kaže: „...te je zbog toga u spomenutoj varoši izgraðena Nova velika tvrðava od Bjelušina do Šemovca i Liska”.16 Osmanske nove utvrde - Ova povijesna konstatacija o onodobnome fortifikacijskom sustavu Mostara može se potvrditi i analizom jedne karte te vedute Mostara na karti razgranièenja poslije Požarevaèkog mira iz 1718. godine (Sl. 1.).17 S tih se predložaka može išèitati cijeli tadašnji fortifikacijski sklop sa svim njegovim elementima (ziðem, kulama, kapijama). Na njima su jasno vidljive dvije katne kule na lijevoj obali Neretve, koje su smještene na središnjoj džadi, danas glavnoj ulici. Treæa kula, takoðer na kat, locirana je na vrhu brda, vjerojatno na lokaciji današnje Tabije. Izmeðu ovih kula i do Neretve proteže se jako gradsko ziðe. Unutar fortifikacijskog sustava nalazi se kula Tara, s danas nepoznatim dodatnim ziðem u njenu okruženju. Ostale kule evidentirane u našoj rekonstrukciji (Sl. 11.) tada nisu bile ucrtane i vjerojatno još

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

nisu postojale. Na desnoj obali jasno je dokumentirano obrambeno ziðe i više fortifikacijskih objekata. Dvije su kule na rijeci - sjeverna èetvrtasta i južna okrugla, jaèa kula na kat. Kula na Šemovcu (Šabiæa kula) èetvrtasta je i katna. Kula ispred Tikvina sokaka je okrugla, ali nije vidljiva na veduti, nego samo na spomenutome planu. Vidljive su i kule na putu za Pothum i kula Šarampov na putu za Cernicu. Na oba ova mjesta autor crteža vidi èetvrtaste kule, dok svjedoci s kraja 19. stoljeæa govore samo o gradskim vratima na ziðu. Crtaè na mjestu današnje Tabhane, nekadašnjega janjièarskog odžaka, signira tvrðavu s posebno naglašenim jakim ziðem i dvije kule. Jedna je u sustavu ziða, a druga je samostalan fortifikacijski objekt, vjerojatno janjièarski odžak, tj. današnja Tabhana. Ovi elementi na mjestu današnje Tabhane vidljivi su na veduti, dok plan dokumentira samo jednu jaku samostalnu okruglu kulu. Zbunjujuæe je što kasniji dokumenti i materijalni ostatci ne govore ništa o fortifikacijskom sustavu na toj lokaciji, pa æe ova grafièka informacija zahtijevati dodatnu arheološku i povijesnu potvrdu. S tim u vezi ponovno se nameæe pitanje pristupa rekonstrukciji mostarske tabhane koja se sada nalazi na tome mjestu. Rekonstrukcijom iz osamdesetih godina prošlog stoljeæa oèito su eliminirani tvrðavski tragovi i ostatci prethodnoga janjièarskog odžaka koji je, kako smo vidjeli, nesumnjivo postojao.18 I današnji ostatci tabhane - monumentalni ulaz, tlocrtni koncept i zatvorenost prema vanjskom prostoru - govore o monumentalnome vojnom objektu, a ne o gospodarskom (tabhani), što je zacijelo sekundarna funkcija ovoga sklopa. Opæa tipološka obilježja osmanskih fortifikacija - U interpretaciji turskih fortifikacija treba uzeti u obzir glavne razlike u odnosu na istovremene ‘zapadne’ sustave obrane gradova. Na izmaku srednjega vijeka inženjerija Osmanskoga carstva preuzima bizantski naèin graðenja (Carigrad su zauzeli 1453.) pa su i oblici njihovih utvrda tada još slièni europskima, prilagoðavajuæi se pojavi rane artiljerije (poligonalne i kružne kule i polukule nižih elevacija). Turci su prvi razvili posve niske kružne kule s nasutom jezgrom i terasom za topove (tabije) koje æe preuzeti talijanska ra12 Æoroviæ, 1933: 20 13 Kreševljakoviæ, 1951: 248 14 Kreševljakoviæ, Kapidžiæ, 1954: 11; Kreševljakoviæ, 1980: 235 15 Peladija, 1989: 127 (citira dokumente iz Arhiva Provincijalata hercegovaèkih franjevaca u Mostaru: Acta Turcarum: VI-A, dok. 86, VI-II, 1708.); Kreševljakoviæ, Kapidžiæ, 1954: 9-16, za ovaj dokument navode da je nastao izmeðu 1766.-1770., a u nastavku teksta ga smještaju u 1772./73. pa ovu dataciju treba uzeti s rezervom. 16 Kreševljakoviæ, 1980: 235-237 (citira mehzar èija se kopija nalazi kod autora) 17 ÖSW, sign. H III d 896: Karta razgranièenja, Požarevaèki mir

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

norenesansna fortifikacijska doktrina. No, zanimljivo je da osmanski modeli utvrda nakon 16. stoljeæa nisu imali daljnju evoluciju, pa Turci rijetko (u našim krajevima nikada) ne koriste bastionski tip utvrðenja, iako su ga mogli vidjeti uzduž cijele crte razgranièenja s venecijanske i habsburške strane, poèevši od 1540-ih godina. Tipièan je primjer takvoga konzervativnog i zastarjelog fortificiranja upravo mostarski sustav osmanskih utvrda koji datacijski odgovara (s glavninom izgradnje oko 1700.) složenim baroknim tvrðavama podignutim diljem onodobne Europe. Uz to, veæ je kao kljuèna razlika istaknuta èinjenica da Turci gotovo nikada ne utvrðuju same gradove koji su otvoreni i bez fortificiranoga perimetra, a reafirmiraju srednjovjekovnu doktrinu izgradnje (ili obnove) samostojeæih utvrda na povišenim toèkama iznad grada (kale). U tom je smislu Mostar hibridni tip utvrðenoga grada u kojem nalazimo ponešto i od zapadnih i od osmansko-balkanskih tradicija.

URBANA TOPOGRAFIJA OSMANSKIH UTVRÐENJA

URBAN TOPOGRAPHY OF OTTOMAN FORTIFICATIONS Na temelju dosad provedenih istraživanja, povijesnih dokumenata, planova i veduta, starih fotografija, rijetkih publikacija, a ponajprije na temelju analize karata i vlastitih terenskih rekognosciranja - moguæe je rekonstruirati fortifikacijski sustav Mostara iz završnoga razdoblja osmanske uprave. Ovaj je sustav prikazan na Sl. 11., a njegovi elementi na širemu gradskom prostoru oznaèeni su na Sl. 12. Sastojao se od utvrðenja na lijevoj obali Neretve, koje se zove Stari grad (kalai atik), dijela na desnoj obali koji je nastao poslije i zove se Novi grad (kalai džedid)19, kao i od dijela koji je izgradio Ali-paša Rizvanbegoviæ sredinom 19. stoljeæa, a koji se naziva Konak. Cjelokupni sustav èinile su: kule, kapije, zidovi, samostalne utvrde i vojni smještajni objekti. Samostalna utvrðenja (oznaèena na Sl. 12.) jesu: kula Stojana Jankoviæa (1.1.)20 dokumentirana na Sl. 2. i 4., kula na Luci pred bivšim Kamber-aginim mesdžidom (1.2.)21, kula u 18 Kreševljakoviæ, 1951: 264 19 Hasandediæ, 1980: 126 (Citira niz dokumenata iz Orijentalne zbirke Arhiva Provincijalata hercegovaèkih franjevaca u Mostaru, Acta Turcarum.) 20 Grdžiæ-Bjelokosiæ, 1901: 9 21 Hasandediæ, 1961: 168 22 Grdžiæ-Bjelokosiæ, 1901: 7; ova je kula vidljiva na katastarskoj karti iz 1881. [ÖSW, sign. G-I-h-0428-12-10] 23 Grdžiæ-Bjelokosiæ, 1901: 7 24 Hasandediæ, 1961: 168 25 Hasandediæ, 1961: 169 26 ÖSW, sign. G-I-h-0428-12-10 27 Bakula, 1867.; Hasandediæ, 1961: 169

Fortifikacijski sustav u urbanoj strukturi Mostara… B. PULJIÆ, Z. KARAÈ 50-61 22[2014] 1[47]

PROSTOR

2 Rièini pred Podharem sokakom (1.3.)22, kula u Liska ulici (1.4.)23, kula u Zahumu poviše Alibega Lafe džamije (1.5.)24, kula u Predhumu pred Ašikoviæa sokakom (1.6.)25, koja je vidljiva na fotografiji (Sl. 3.) i na katastarskoj karti iz 1881. godine.26 Kulu poviše Èekrka na dnu mahale Predhum (1.7.) nismo mogli locirati, iako joj je pozicija vrlo logièna. Osim spominjanja u jednome sjeæanju, ne postoje drugi povijesni tragovi.27 Potkraj osmanske vla-

Sl. 10. Pogled na Mostar: 1. kompleks Konaka; 2. kompleks Kapetanovina Fig. 10. View of Mostar: 1. Konak complex; 2. Kapetanovina complex Sl. 13. Plan Mostara iz 1862. s ucrtanom kulom Stojana Jankoviæa Fig. 13. Map of Mostar from 1862 with Stojan Jankoviæ tower Sl. 14. Plan Mostara iz 1878. s ucrtanim kompleksom Konaka Fig. 14. Map of Mostar from 1878 with Konak complex

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

1[47] 22[2014] 50-61 B. PULJIÆ, Z. KARAÈ Fortifikacijski sustav u urbanoj strukturi Mostara…

Sl. 11. Topografija fortifikacijskog sustava Mostara - postojeæi ostatci i rekonstruirani dijelovi (legendu utvrda vidjeti u tekstu, poglavlje ‘Urbana topografija...’) Fig. 11. Topography of the Mostar fortification system - present remains and reconstructed parts (see chapter ”Urban topography…” for the forts key)

davine, toènije 1868., izvan Mostara na lokaciji Skakala izgraðene su tri kule koje su služile ponajprije za skladištenje baruta.28 Kule na lijevoj obali rijeke Neretve (oznaèene na Sl. 11.) postojale su u sklopu sustava gradskih zidina. Na ulazu s Male Tepe (2.1.)29 stajala je kula koju je, bez obzira na razlièita indirektna i ponegdje neusklaðena povijesna svjedoèanstva, moguæe egzaktno rekonstruirati kako lokacijski, tako i izgledom. Na nekoliko veduta Mostara iz sredine 19. stoljeæa ova je kula uvijek prikazana na istome mjestu s èardakom na katu (Sl. 5. i 6.).30 Na Velikoj Tepi ispred Puziæa sokaka nalazila se kula na kat s dvostrukom kapijom ispod svoda, prvi put spomenuta 1554. godine (2.2.).31 Postojale su i kula Tabija na Suhodolini (2.3.; Sl. 9.)32, (sjeverna kula na Pašinovcu (2.4.), južna kula na Pašinovcu (2.5.)33, kula u Bjelušinama kod Èurèi-Ahmedova mesdžida (2.6.)34, kula na Velikoj Tepi ispred Ramiæa sokaka (2.7.)35 te jedna uz Neretvu na dnu Ramiæa sokaka (2.8.). Kule na desnoj obali rijeke Neretve (oznaèene na Sl. 11.) bile su: sjeverna kula na Neretvi

uz Tabhanu (2.9.), kula Šarampov na putu za Cernicu (2.10.)36, kula na Šemovcu zvana Šabiæa kula (2.11.)37, koje je izvorni izgled s ostatcima okolnoga ziða identificiran na fotografiji iz 1900. (Sl. 4.), kula pred Tikvinim sokakom (2.12.)38 i južna kula na Neretvi (2.13.). O okolnostima nestanka ovih kula malo je podataka, no poznato je da je Gradsko vijeæe Mostara 22. kolovoza 1894. odluèilo porušiti kulu na Šemovcu.39 Spomenimo još da su na 28 Hasandediæ, 1980: 122; Kreševljakoviæ, Kapidžiæ, 1954: 9-16 29 Hasandediæ, 1961., ne govori da je ovdje bila kula, veæ samo kapija; Æoroviæ, 1933: 15, kaže da se ovdje nalazila kula s dvije kapije. 30 „The Illustrated London News”, 1875: 233; Wilkinson, 1848. 31

Æoroviæ, 1933: 15; Hasandediæ, 1961: 168

32 Hasandediæ, 1980: 123 33

Hasandediæ, 1961: 168

34 Hasandediæ, 1980: 123 35

Æoroviæ, 1933: 15

36 Hasandediæ, 1961: 168

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Fortifikacijski sustav u urbanoj strukturi Mostara… B. PULJIÆ, Z. KARAÈ 50-61 22[2014] 1[47]

PROSTOR

cijelom nizu geodetskih karata s kraja 19. stoljeæa vidljivi temelji nekog objekta koji asocira na kulu, smještenog u blizini današnje Tabhane, na pravcu izmeðu sjeverne kule na Neretvi i kule Šarampov. Gradske zidine (prikazane na Sl. 11.), koje su povezivale ove kule u jedinstven fortifikacijski sustav, jesu: zidine na lijevoj obali nastale u prvoj fazi (3.1.), proširene gradske zidine koje je gradio oko svoga konaka Ali-paša Rizvanbegoviæ (3.2.; Sl. 10.1) te gradske zidine na desnoj obali (3.3.).40 Gradske kapije - Svaki dio ovih zidina imao je po jednu gradsku kapiju u zidu, bez kule (oznaèeno na Sl. 11.), a to su: Dizdareva kapija (4.1.; Sl. 8.)41, kapija na Vakufu (4.2.)42, kapija na Konaku (4.3.). Hasandediæ spominje i kapiju u blizini Nezir-agine džamije, koja je, meðutim, stajala unutar zidina pa nije logièno postojanje te kapije koja se ni u izvorima ne navodi.43 Smještajni vojni objekti nezaobilazan su dio fortifikacijskog sustava. To su, prije svega, tri zateèene predosmanske kule (oznaèene na Sl. 11.): Stara Herceguša (5.1.), Nova Herceguša (5.2.) i kula Helebija (5.3.), od kojih su ove dvije potonje u osmanskom razdoblju obnovljene i u kontinuitetu korištene. Znaèajan je fortifikacijski objekt i janjièarska vojarna (6.1.) koju danas nazivamo Tabhana, kao i sklop Kapetanovina koji je služio kao rezidencijalni objekt, ali i kao zapovjedništvo kapetanske vojske (6.2.; Sl. 10.2.).

OÈUVANOST FORTIFIKACIJA I PROBLEMI OBNOVE

Tabija44 je najcjelovitije oèuvan fortifikacijski objekt iz osmanskog doba (Sl. 9.) koji se u proteklom razdoblju nalazio unutar vojnoga sklopa Konak (Sl. 10.1.). Dosad ta graðevina nije arhitektonski snimljena, niti arheološki istražena. Prvi je put evidentirana na veduti i

planu grada iz 1717. godine. Današnji izgled oèito govori o nekoliko slojeva te tvrðave, sve do intervencija Ali-paše Rizvanbegoviæa koji je podigao nove bedeme, dvije kule i dao konaèan izgled Tabiji.45 Osim ovih radova na Tabiji, Ali-paša je, kako smo spomenuli, podigao i zidine oko svoga Konaka, a na njima dvije kule na Pašinovcu na istoènom zidu i jednu na južnom zidu uz Èurèi Ahmedov mesdžid.46

37 Hasandediæ, 1961: 169 38 Grdžiæ-Bjelokosiæ, 1901: 7 39 Miletiæ, 1997: 50 40 Jukiæ, 1842: 30-31 41 Ova kapija nikada nije spomenuta u literaturi, a vidljivo je u gradskom ziðu i danas oèuvana. Ime smo joj dali jer se nalazi na kraju Dizdareve ulice. 42 Hasandediæ, 1961: 169 43 Hasandediæ, 1961: 169 44 Tabija - niska kula za topove 45 Æuriæ, 1937: 264; Giljferding, 1971: 60 46 Hasandediæ, 1980: 123 47 Pezz, 1891: 18, 58

Kula Stojana Jankoviæa još je pedesetih godina prošlog stoljeæa bila potpuno saèuvana. Zbog nebrige, danas postoje samo njeni ruševni ostatci, ali s još vidljivim elementima koji su geodetski i arhitektonski snimljeni za potrebe ovoga rada i koji mogu poslužiti njenoj detaljnoj rekonstrukciji (Sl. 15.). U povijesnim izvorima o toj jedinoj kuli izvan gradskih zidina nema bilješki. Publicirana su jedino sjeæanja nekih svjedoka s kraja 19. stoljeæa47, koji je nazivaju ‘kula Stojana Jankoviæa’ (kako se i danas naziva), uz nejasnu legendu da ju je upravo on podigao, iako je vjerojatnije da ju je u napadu na Mostar 1687. (ili 1694.) on

PRESERVED CONDITION OF THE FORITIFICATIONS AND PROBLEMS OF THEIR RECONSTRUCTION

Sl. 12. Topografija fortifikacijskog sustava Mostara, širi prostor s rasporedom samostojeæih utvrda - postojeæi ostatci i rekonstruirani dijelovi (legendu utvrda vidjeti u tekstu, poglavlje ‘Urbana topografija...’) Fig. 12. Topography of the Mostar fortification system, wider area with the layout of the self-standing forts - present remains and reconstructed parts (see chapter ”Urban topography…” for the forts key)

PROSTOR

1[47] 22[2014] 50-61 B. PULJIÆ, Z. KARAÈ Fortifikacijski sustav u urbanoj strukturi Mostara…

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

bojša grad) i kula Herceguša ostavile su trajni trag u urbanoj strukturi Mostara jer su obilježile važne segmente gradske forme, ali su i unijele sadržaje bitne u komunalnom životu. One su bile organski dio sustava ulica, gradske matrice i uopæe prostorne konstitucije predosmanskog Mostara. No ponajprije su važne kao karakteristièni sadržaji srednjovjekovnog naselja. Ovi dijelovi gradskih utvrðenja i danas su naglašeni identitetski reper urbane strukture Mostara.

Sl. 15. Arhitektonska snimka kule Stojana Jankoviæa (današnje stanje) Fig. 15. Stojan Jankoviæ tower, architectural survey, present condition

tek zauzeo.48 Carl Pezz 1891. bilježi da je u narodu zovu Kulina. Prvi je put ta graðevina egzaktno zabilježena na geodetskoj karti iz 1862. (Sl. 13.)49 i onoj iz 1878. godine (Sl. 14.).50 Gradsko ziðe koje se nalazi izmeðu kula bilo je razlièite kvalitete i nejednakih dimenzija. Obièno je dosezalo visinu izmeðu 3 i 5 m i debljinu od 60 do 100 cm. Pri vrhu se nalazio prsobran s puškarnicama, a ispod drvena, konzolno postavljena stražarska šetnica. Iako loše kvalitete, ziðe je bilo u fortifikacijskoj funkciji do 1840. godine. 51 Najveæi dio ziða i opæenito obrambenog sustava dao je porušiti Omer-paša Latas prilikom svoga dolaska u Mostar 1852. godine.52

ZAKLJUÈAK Sl. 16. Sjeverni gradski zid Staroga grada uz Suhodolinu (fotografija iz 1950-ih) Fig. 16. North-facing town wall of the Old town along Suhodolina (photo from 1950s) Sl. 17. Sjeverni gradski zid Staroga grada uz Suhodolinu (fotografija iz 1950-ih) Fig. 17. North-facing wall of the Old town along Suhodolina (photo from 1950s)

CONCLUSION Predosmanske, srednjovjekovne kule Mostara (‘gradovi’) u doba nastanka, a i u sljedeæem razdoblju turske vladavine predstavljale su kljuène dominante u njegovoj urbanoj slici. Kula Helebija (Cimski grad), kula Tara (Ne-

Sve se to ne može reæi za fortifikacijski sustav nastao u osmanskome razdoblju. On nije ostavio bitan trag na fizièkoj strukturi (prethodno veæ formiranoga grada) te nije vidljivo utjecao na oblikovanje izgraðene fizièke strukture ili mreže ulica i javnih prostora. Nije oznaèavao ni ‘prekid’ forme ili sadržaja u prostoru. Te su se fortifikacije sukcesivno pojavljivale i kada su izgubile svoju funkciju, nestajale bi bez strukturnih i prostornih ‘posljedica’ u matrici grada. Dok je postojao, fortifikacijski je sustav bio dio ukupne gradske formacije, ali se duktus bedema (tehnièki i tehnološki nesolidnih) èesto nije razlikovao od zidova rubnih stambenih sklopova, pa na mnogim mjestima i nije imao veæe znaèenje od avlijskih zidova bogatijih kuæa. Za razliku od perimetralnoga fortifikacijskog sustava, vojne stambene graðevine (Janjièarski odžak i Kapetanovina), kao i upravno-vojni (Konak), svojim su dimenzijama, gabaritom i pozicijom u strukturi gradske èaršije bili bitan element fizièke strukture. Bosanski i hercegovaèki gradovi osmanskoga razdoblja u pravilu nisu bili utvrðeni. Vojska je bila stacionirana u zateèenim srednjovjekovnim tvrðavama na uzvišenjima izvan naselja, a primjer Mostara pokazuje da èak i kada se to utvrðivanje dogodi, ono ne utjeèe bitno na fizièku strukturu grada. U ovome radu nije bilo moguæe dokraja egzaktno rekonstruirati cjelokupan fortifikacijski sustav osmanskog Mostara jer su na nekoliko mjesta ostale dileme koje æe se moæi riješiti eventualnim buduæim arheološkim istraživanjima. To je, primjerice, pitanje dijela zida od Tikvina sokaka do Neretve, zatim dio ziða koji prelazi Radobolju iznad Krive æuprije (jer postoji pretpostavka da je ovo ziðe u nekoj kasnijoj fazi proširivano prema Bašèinama), a zasad je dvojbena i pozicija zida koji spaja Konak s kulom ispred Ramiæa sokaka. 48 Vjerojatno nekom greškom povjesnièari za ovaj dogaðaj stalno koriste razlièite godine [Æoroviæ, Pezz, Kreševljakoviæ, Peladija…]. 49 ÖSW, sign. G-I-h-0428-11 50 ÖSW, sign. G-I-h-0428-11-5; Muzej Hercegovine, Mostar, karta iz 1879., bez sign. 51 Jukiæ, 1842: 30 52 Èišiæ, 1991: 10

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Fortifikacijski sustav u urbanoj strukturi Mostara… B. PULJIÆ, Z. KARAÈ 50-61 22[2014] 1[47]

PROSTOR

Sl. 18. Dijelovi gradskoga zida: 1. zapadno od Krive æuprije, 2. južno od Kapetanovine Fig. 18. Parts of the town wall: 1. west from Kriva æuprija, 2. south from Kapetanovina

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

1[47] 22[2014] 50-61 B. PULJIÆ, Z. KARAÈ Fortifikacijski sustav u urbanoj strukturi Mostara…

Literatura Bibliography

1. Bakula, fra P. (1867.), Schematismus, topographice, historicus custodial provincialis et vicariatus apostolici in Hercegovina, Split 2. Æišiæ, H. (1991.), Mostar u Herceg-Bosni, Preporod, Mostar 3. Æoroviæ, V. (1933.), Mostar i njegova srpska pravoslavna opština, Beograd 4. Æuriæ, H. (1937.), Ali-paša Rizvanbegoviæ-Stoèeviæ, hercegovaèki vezir, Godišnjica Nikole Èupiæa, XLVI, Beograd 5. Findrik, R. (1959.), Ureðenje kula kod Starog mosta u Mostaru, „Naše starine”, VI: 183-189, Sarajevo 6. Giljferding, A. (1971.), Putovanje po Hercegovini, Bosni i Staroj Srbiji, Veselin Masleša, Sarajevo 7. Grdžiæ-Bjelokosiæ, L. (1901.), Mostar nekad i sad, Beograd 8. Hasandediæ, H. (1961.). Kulturno-historijski spomenici u Mostaru u tursko doba, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo 9. Hasandediæ, H. (1973.), Kule i bedemi u starom Mostaru, „Glasnik Arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine”, XIX: 235-265, Sarajevo 10. Hasandediæ, H. (1980.), Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Veselin Masleša: Biblioteka „Kulturno nasljeðe”, Sarajevo 11. Jukiæ, J. F. (1842.), Srpski dalmatinski magazin za ljeto 1842: 30-31 12. Krajnik, D. (2011.), Preobrazba bastionskih utvrðenja u europskim i hrvatskim gradovima, Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet: Acta Architectonica, znanstvene monografije 8, Zagreb

Izvori Sources

13. Kreševljakoviæ, H. (1951.), Esnafi i obrti u BiH, II, Mostar (1463.-1878.), Zagreb 14. Kreševljakoviæ, H. (1980.), Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Svjetlost, Sarajevo 15. Kreševljakoviæ, H.; Kapidžiæ, H. (1954.), Stari hercegovaèki gradovi, „Naše starine”, II: 9-16, Sarajevo [preuzeto iz: Kreševljakoviæ, H. (1991.), Izabrana djela, II, Veselin Masleša, Sarajevo] 16. Miletiæ, D. K. (1997.), Mostar susret svjetskih kultura, Zajednica Opæina sa hrvatskom veæinom, Mostar 17. Miloševiæ, A.; Kovaèeviæ, N. (2004.), Arheološka istraživanja na mostarskim utvrdama u 2002. godini, „Hercegovina”, 18 (10): 97-114, Mostar

Arhivski izvori Archive Sources 1. 2. 3. 4.

Arhiv katastara Mostar: Regulacijski plan Mostara iz 1897.-1903. (bez sign.). Arhiv Provincijalata hercegovaèkih franjevaca u Mostaru: Orijentalna zbirka - Acta Turcarum Muzej Hercegovine, Mostar [MHM]: karta Mostara iz 1878. (bez sign.) Österreichisches Staatsarchiv Wien [ÖSW]: karte Mostara iz 1718. (sign. H III d 896); 1862. (sign. G-I-h-0428-11); 1878. (sign. G-I-4-0428-115); 1881. (G-I-h-0428-12-10)

Internetski izvor

18. Pekoviæ, Ž. (2002.), Sondažna istraživanja utvrðenja mostarskog mosta, „Zbornik Graðevinskog fakulteta u Mostaru”, 2: 29-48, Mostar

19. Pekoviæ, Ž.; Miloševiæ, A.; Kovaèeviæ, N. (2002./2003.), Arheološka istraživanja na mostarskim utvrdama u 2002. godini, „Hercegovina”, 8-9 (16-17): 63-102, Mostar

Izvori ilustracija

20. Peladija, E. (1989.), Bosanski ejalet od Karlovaèkog do Požarevaèkog mira 1699.-1718., Veselin Masleša, Sarajevo 21. Pezz, C. (1891.), Mostar und sein Culturkreis, F. A. Brockhaus, Leipzig 22. Zdravkoviæ, I. (1953.), Opravka kula kod Starog mosta u Mostaru, „Naše starine”, I: 141-143, Sarajevo 23. Wilkinson, J. G. (1848.), Dalmatia and Montenegro with a Journey to Mostar in Herzegovina, 1-2, London 24. *** (1889.), „Bosanska vila”, 374, Sarajevo

Internet source Tibor Vranèiæ, www.knjiga.ba/.../mostar-krhotine-prošlosti-mozaik-slika-i-sjeæanja

Illustration Sources Sl. 1. Sl. 2. Sl. 3. Sl. 4. Sl. 5. Sl. 6. Sl. 7. Sl. 8. Sl. 9. Sl. 10. Sl. 11. Sl. 12. Sl. 13. Sl. 14. Sl. 15. Sl. 16. Sl. 17. Sl. 18.

ÖSW, sign. H III d 896 Galerija ‘Martino’, Mostar Hasandediæ, 1980: 122 Galerija ‘Martino’, Mostar The Illustrated London News, 1875. Wilkinson, 1848. Zbirka B. Puljiæa Foto: B. Puljiæ Foto: B. Puljiæ Galerija ‘Martino’, Mostar Crtež: B. Puljiæ Crtež: B. Puljiæ ÖSW, sign. G-I-h-0428-11 ÖSW, sign. G-I-h-0428-11-5 Crtež: B. Puljiæ Galerija ‘Martino’, Mostar Galerija ‘Martino’, Mostar T. Vranèiæ [internetski izvor]

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Fortifikacijski sustav u urbanoj strukturi Mostara… B. PULJIÆ, Z. KARAÈ 50-61 22[2014] 1[47]

PROSTOR

Summary Sažetak

Fortification System in the Urban Fabric of Mostar during Ottoman Rule Situated on the banks of the Neretva river, Mostar has been the major city of Herzegovina region ever since the late Middle Ages and an important traffic, military and trade center in the Ottoman period of Bosnia and Herzegovina’s history (1468-1878). Its fortification system has been heavily devastated with just few remnants left. Little is known about it from historical sources. Likewise, it has not really been the focus of scientific research interest: it is only sporadically mentioned in those research studies dealing with historiography topics. However, the Mostar medieval bridge towers are an exception: they have been archaeologically and historically partly researched in the context of a recent study of the Old bridge devastated in the war. In the early Ottoman period no new fortification system was needed since the state and its military forces were powerful and the frontline far away. The soldiers were first accommodated in the pre-Ottoman towers and in the new facilities having no particular defensive, stylistic or architectural features. In the late 17th and the early 18th centuries when the war with Venice escalated in close proximity to the city, Mostar had to be protected. Most of its fortification system dates back to that period. The first historical evidence about its fortifications can be seen on the demarcation map of the peace treaty called Požarevaèki mir from 1718 which features a veduta and a map of Mostar of the period. Two other documents from 1798 and 1732/33 are also relevant. In this paper the analysis of Mostar fortification system is based on field research, historical photographs, old maps, town vedutas, and historical documents (Fig. 11 and 12). An old photograph and several 19th century graphics helped to restore the appearance of two towers: Šabiæa tower on Šemovac and Mala tepa tower at the entrance to Podkujundžiluk area. Both of them had a belvedere on the upper floor built on the vaults of the town gates. Field research has revealed another town gate called Dizdareva kapija on the eastern perim-

eter wall. A town wall near Kapetanovina, which was demolished last year, was also recorded. The reconstruction map shows the preserved remains and the research-based missing fortification elements as well as those parts that are assumed to have existed in the past although this hypothesis still needs to be confirmed by further historical and archaeological researches. The entire fortification complex consisted of an older eastern part called Old town on the left bank of the Neretva river and a western part called New town on the right river bank. The third entity was Konak, a military complex built in the mid 19th century as a result of the Old town’s expansion over its easternmost edge. The Mostar fortifications comprised the town walls and its towers, town gates with or without towers, individual towers situated on favourable defensive positions outside the city, and military accommodation facilities. The entire amorphous complex is adapted to the terrain configuration particularly along the river beds of Neretva and Radobolje, and Suhodolina stream. The single-storey and the twostorey wall towers were built along the access roads or on favourable defensive positions such as those on the left bank of the Neretva river: Mala tepa at the entrance to Podkujundžiluk, Velika tepa at the beginning of Puziæa street, the cannon bastion Tabija, the north and south tower of Konak in Pašinovac, the tower on Bjelušine, on Velika tepa at the beginning of Ramiæa street, on the Neretva river bank at the end of Ramiæa street. The towers on the right bank were: the tower on the Neretva to the north, the Šamparov tower on the road to Cernica, Šabiæa tower on Šemovac on the road to Pothum, the tower at the beginnig of Tikvina street and the south tower on the Neretva river bank. Of all the individual towers built outside the town walls, the remains of only two have survived: Stojan Jankoviæ tower and Tabija. The appearance of other towers could not be restored from the available

Biografije Biographies Dr.sc. BORISLAV PULJIÆ, dipl.ing.arh., roðen u Mostaru 1959., diplomirao 1983. na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. Završio poslijediplomski studij „Graditeljsko naslijeðe” i doktorirao 2012. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu s temom osmanskog urbanizma Mostara. Dr.sc. ZLATKO KARAÈ, mag.ing.arh., roðen u Vukovaru 1961., diplomirao i doktorirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je zaposlen kao docent i prodekan za znanost. Bavi se poviješæu hrvatske arhitekture i urbanizma; objavio oko 400 radova.

BORISLAV PULJIÆ, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., graduated in 1983 from the Faculty of Architecture in Sarajevo. He completed the Doctoral program in Built Heritage and received his Ph.D. in 2012 from the Faculty of Architecture in Zagreb with his dissertation on the Ottoman Urban-planning of Mostar. ZLATKO KARAÈ, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., received his Ph.D. from the Faculty of Architecture in Zagreb where he currently works as assistant professor and dean of science. His research interests are focused on the history of Croatian architecture and urban planning. He has published about 400 papers.

documents with the exception of the tower in Prethum (photo from 1900 and the geodetic town map from 1881). The location of the tower on Bjelušine was confirmed by the regulation plan (18971903). The Stojan Jankoviæ tower was architecturally surveyed for the purpose of this research whereas the Tabija tower, one of the best preserved towers, was practically inaccessible. These two towers are the only ones that still exist. They could be successfully revitalized and converted to new uses. The third and the latest part of the fortification system called Konak from the mid 19th century was built by Ali-paša Rizvanbegoviæ as military accommodation facilities and military headquarters of the Herzegovian county. The entire walls with five towers have been relatively well preserved while the facilities in the interior were demolished during the Austro-Hungarian rule in the late 19th century. The military accommodation facilities within the town walls had no other but a residential or administrative function with no fortification elements. Yet they were an integral part of the fortification complex: Janjièarski odžak, the complexes Kapetanovina (the headquarters of Mostar army forces) and Konak (military and civilian headquarters of the Herzegovian county and accommodation centre for the Ottoman regular military forces). Although these facilities had no military or fortification purpose, they left an indelible trace in the urban fabric from the Ottoman period. This research confirms that the Mostar fortification system from the Ottoman period had no specific architectural value in terms of its technical and technological aspects. Likewise, it had no special effect on the formation of the built spaces or street network. The fortifications did not in any way intrude upon the previously built structures. Therefore their demolition had no significant effect on the continuity of the city’s spatial development. In general, the fortification systems were not typical of the Ottoman towns in Bosnia and Herzegovina. BORISLAV PULJIÆ ZLATKO KARAÈ

Grafikon 1. Simulacija modela stupnjevanja prostornog razvoja (EU - Europska unija; RH - Republika Hrvatska; ESDP - European Spatial Development Perspectives; SPURH - Strategija prostornog ureรฐenja Republike Hrvatske; PPURH - Program prostornog ureรฐenja Republike Hrvatske) Graph 1. Simulation of the grading spatial development model

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 1[47]

PROSTOR

Sreèko Pegan, Lea Petroviæ Krajnik Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 spegan@arhitekt.hr lea.petrovic@arhitekt.hr

University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 spegan@arhitekt.hr lea.petrovic@arhitekt.hr

Pregledni znanstveni èlanak UDK 711 (4:497.5)”19/00” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 3. 4. 2014. / 10. 6. 2014.

Subject Review UDC 711 (4:497.5)”19/00” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 3. 4. 2014. / 10. 6. 2014.

Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja The Method of Planning a Graded Spatial Development

metoda prostorno planiranje razvoj stupnjevanje

method physical planning development grading

Metodom planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja odreðuje se oèekivani slijed stupnjeva prostornog razvoja. Kvantificirani pokazatelji razvoja, korištenja i zaštite prostora jesu: udjeli površina i izgraðenost graðevnih podruèja, udjeli površina zaštiæenog okoliša i prirode, vrste prijevoza roba i putnika, udio proizvodnje i korištenja obnovljivih izvora energije, demografske promjene, bruto domaæi proizvod i dr. Ova se metoda primjenjuje u postupku izrade državnih i regionalnih planova prostornog razvoja.

The method of planning a graded spatial development is aimed at defining an expected sequence of a graded spatial development. The quantifying indicators of space development, use and protection are: the share of the areas and the built-up density of building areas, the share of the protected environment and natural areas, types of freight and passenger transport, the share of production and use of renewable energy sources, demographic changes, gross national product etc.

PROSTOR

1[47] 22[2014] 62-73 S. PEGAN, L. PETROVIÆ KRAJNIK Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja

UVOD INTRODUCTION

etoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja odreðuje oèekivani slijed promjena korištenja i zaštite prostora. Metoda se primjenjuje u prostornom planiranju kao doprinos uèinkovitijim postupcima donošenja planskih odluka. Cilj primjene ove metode jest unaprjeðenje planiranja prostornog razvoja, a posebice usklaðenosti razvojnih odreðenja s provedivim mjerama korištenja, ureðenja i zaštite prostora.

Promjene u prostoru rezultat su globalnih i regionalnih promjena uvjeta korištenja prostora (tehnoloških, društvenih, gospodarskih, klimatskih i dr.). Posebnosti ovih promjena jesu: velièina prostora koje one obuhvaæaju (kontinenti, regije), brzina i uèestalost kojima se promjene dogaðaju te predvidivost njihova nastanka u vremenu i prostoru.1 Planiranje razvoja opæenito, a prostorno planiranje posebno, mora predložiti provedive varijante razvojnih odreðenja korištenja i zaštite prostora. Struèna utemeljenost, etiènost i provedivost prostornoplanskih razvojnih odluka presudni su èimbenici razumijevanja i jaèanja položaja prostornog planiranja u odluèivanju o korištenju i zaštiti prostora. Metoda stupnjevanja prostornog razvoja vrjednuje promjene velièina kvantificiranih prostornoplanskih pokazatelja i omoguæuje objektivno praæenje promjena njihovih velièina u prostornim planovima. Unaprjeðenje ove metode jest prijedlog promjene vrste i

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

velièina kvantificiranih prostornih pokazatelja u odnosu na stupanj razvoja. Predloženi stupnjevi prostornog razvoja temelje se na varijantnim rješenjima korištenja i zaštite prostora te odreðuju skup mjera za njihovu provedbu. Ovime se unaprjeðuje dosad korišteni sustav statiènih prostornoplanskih odreðenja i dugotrajnih postupaka njihovih promjena i donošenja.2 Stupnjevi prostornog razvoja odreðuju kriterije vrjednovanja obilježja prostornog razvoja u donosu na sveukupan kontekst korištenja i zaštite prostora.3 Razlike planskih pokazatelja, prikazane kao stupnjevi prostornog razvoja, polazište su odreðivanja mjera prostornog razvoja, zaštite okoliša i koordinacije razvojnih politika. Stupnjevi prostornog razvoja izraðuju se kao varijantna rješenja planskih mjera te postupaka korištenja i zaštite prostora. Njima se istražuju i predlažu razlièiti naèini korištenja i zaštite prostora u uvjetima globalnih i regionalnih promjena. Stupnjevima prostornog razvoja posebice se predlažu smjernice za: jaèanje potencijala razvoja, kompetitivnosti regija i gradova u europskom okruženju, poboljšanje uvjeta demografskog razvoja gradova i regija, uspješnije usmjerenje razvoja naselja, planiranje i gradnju prometne i energetske infrastrukture, oèuvanje kulturnih krajolika, kulturne baštine i prirode. 1 Pitanje je zaslužuje li planiranje, na naèin na koji se prakticira u svijetu, viši stupanj potpore javnosti ili bi ekspertne skupine i organizacije institucija bile primjereniji nositelji planiranja vitalnih socijalnih i gospodarskih aktivnosti. Planiranje ne može zadržati položaj u kakvom se nalazi, veæ mora odgovoriti profesionalnom izazovu uèenjem na vlastitim pogreškama s ciljem graðenja novih, otvorenijih koncepata odreðenja javnog interesa, obavješæivanja i politièke aktivnosti da ostvari svoje temeljne potencijale. [*** 2003: 97] 2 Strategija prostornog ureðenja Republike Hrvatske donesena je 1997. godine, a kasnije su dopune izostale. U recentnom postupku izrade novih dokumenata prostornog razvoja ne koristi se ni osnovna ni ova modificirana metoda stupnjevanja prostornog razvoja, a to je protivno pozitivnim primjerima planiranja prostornog razvoja Europske unije i veæine zemalja èlanica EU. 3 Stupnjevi su prostornog razvoja, u nastojanju bolje prepoznatljivosti, razlièito nazivani, a najèešæe se koriste pojmovi ‘scenarij’ i ‘koncept’ (npr.: ‘scenarij rizika’; ‘scenarij kompeticije’; ‘scenarij kohezije’ i ‘scenarij zaštite’). Pojam ‘scenarij’ istièe oèekivanu promjenljivost i prilagodljivost odreðenja prostornoplanskih pokazatelja oèekivanoj dinamici prostornih promjena. [autori] 4 „Naravno da se kvantifikacija kao takva može uèiniti toènom, jednoznaènom, odredljivom, uvijek razumljivom i ponovljivom. Ali to je samo privid toènosti koji skriva mnogo više netoènosti jer je kvantifikacija u regionalnoj znanosti sui generis nemoguæa. Naša spoznaja o svijetu nije precizna. Ona nije precizna, prvo, jer su instrumenti spoznaje nesavršeni, ali još više zato jer je svijet po svojoj prirodi neprecizan. Medu svim spoznajama, spoznaja o Èovjeku i dodatno je neprecizna zbog složene, razlièite, promjenjive i osjeæajima optereæene prirode èovjeka. Regionalna je znanost prema tome neprecizna po svojoj prirodi, nepreciznost joj je upravo obilježjem! Prema tome, u kvantifikacijskim modelima, npr. urbanih sustava, naèina zauzimanja i korištenja zemljišta, zaštite prostora itd., prostorni sustav ljudske, teritorijalne i pretežitog dijela društvene organizacije, što je visoko složen sustav, opisan je na veoma nesavršen naèin pomoæu precizne kvantifikacijske metode. Ipso facto, takva kvantifika-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja S. PEGAN, L. PETROVIÆ KRAJNIK 62-73 22[2014] 1[47]

Stupnjeve prostornog razvoja odreðuju grupe kvantificiranih prostornih pokazatelja kojima se vrjednuju poželjni èimbenici razvoja u odnosu na željene ciljeve - razvoja gospodarstva, razvoja društva, razvoja prometa, oèuvanja identiteta prostora, zaštite okoliša, zaštite prirode, zaštite kulturnih dobara i zaštite krajolika.4 Odreðenja prostornih pokazatelja omoguæuju prepoznavanje stupnja razvoja i korekcije razvojne politike, a posebno su važna za donošenje ujednaèenih odreðenja razvoja i zaštite prostora. Stupnjevani prostorni razvoj pretpostavlja sukladnost odreðenja razvoja, stupnja razvijenosti društva i gospodarstva. Razlièiti uèinci predloženih mjera prostornog razvoja ukazuju na obvezu odabira razvojnih odreðenja primjerenih i provedivih u kontekstu razvoja.5 U suprotnome oni mogu potaknuti regionalne sukobe, usporavati daljnji razvoj, posredno utjecati na devastaciju prostora i prekomjerno iskorištenje neobnovljivih prirodnih izvora. Odabir željenoga, realnoga razvojnog odreðenja mora biti u suglasju sa stanjem u prostoru i stupnjem razvoja prostornoplanskog obuhvata. Odreðenja razvojnih politika temeljenih na kompetitivnosti, uz istovremeno isticanje visokih kriterija zaštite okoliša, provediva su za visokorazvijene zemlje usklaðenih sektorskih politika i polazište su jaèacija mora ispasti netoènom. To i same teorije modela priznaju kad iz svojih modela apstrahiraju brojne komponente da bi ih se, takav je izgovor ili takva su barem objašnjenja, uèinilo transparentnijima i opæenitijima!” [Marinoviæ-Uzelac, 2001: 31] 5 Temeljna ideja regionalnih koncepata jest da prostorno ureðenje usmjeruje razvojne procese s ciljem izbjegavanja nastajanja regionalnih konflikata. [Langhagen-Rohrbach, 2005: 87] 6 Planske odluke moraju biti i dugoroèno provedive, buduæi da je dugoroènost temeljno polazište prostornog planiranja. [*** 2002: 10] 7 Metoda stupnjevanja prostornog razvoja korištena je i u postupku planiranja razvoja Europske unije [EU]. U dokumentu „ESPON - Europe in the World, Territorial evidence and visions” iz 2007. stupnjevi razvoja usporedivi su s ‘vizijama’ razvoja Europe nazvanim: ‘Kontinent’, ‘Centar-Periferija’, ‘Arhipelag’ i ‘Regija’. U planiranju prostornog razvoja na kontinentalnoj razini koristi se ista metoda u usmjerujuæem dokumentu prostornog razvoja EU: European Spatial Development Perspective: Towards Balanced and Sustainable Development of the Territory of the European Union [*** 1999.b]. 8 Korišteni su nazivi, npr.: koncepti razvoja, perspektive razvoja, modeli razvoja i sl. Nazivi koji upuæuju na statiènost prostornoplanskih dokumenata - primjerice, strategije i sl. - rjeðe se rabe (npr. u Sloveniji, Hrvatskoj). [autori] 9 „… paradigma uravnoteženog prostornog razvoja predložena u Europskim perspektivama prostornog razvoja prihvaæenim u Potsdamu 1999. godine [ESDP] može postati vodilja buduæe prostorne politike središnje i istoène Europe. Više od 90% sadržaja tog dokumenta, pisanog za Europu petnaestorice, jednakovrijedna je i za regije i države središnje i istoène Europe. Važnost dokumenta se oèituje u: postavi normativnih ciljeva i naèela prostornog planiranja na regionalnoj i lokalnoj razini, a posebito uravnoteženog prostornog razvoja i policentriènosti; postojanje ESDP istièe važnost prostorne dimenzije sektorskog planiranja; ESDP istièe važnost komunikacije unutar EU i jedan je od najintenzivnije korištenih dokumenata o

nja transregionalne suradnje i kohezijske solidarnosti. Stupnjeve prostornog razvoja odreðuju složeni uvjeti korištenja i zaštite prostora, koji se mijenjaju pod utjecajem promjena unutar ili izvan sustava prostornog ureðenja. Stanje korištenja, ureðenja i zaštite prostora rezultat je prostornoplanskih, ali i drugih djelovanja u prostoru. U visokorazvijenim zemljama ono je u veæoj mjeri rezultat planskih odluka, dok je u manje razvijenim zemljama prisutno nedostatno razumijevanje stanja u prostoru. Važnost i znaèenje prostornog planiranja na nižem su stupnju razvijenosti umanjeni na razinu lokalnog odluèivanja o graðenju, a nedostatak gospodarskih planova razvoja nadmašuju poželjne, ali teško provedive mjere zaštite okoliša. Planska su odreðenja razvoja opæenita i upitno provediva. Zato vrijednosti i velièine pokazatelja prostornog razvoja moraju biti usklaðene na razini sektorskih razvojnih politika, a donesene razvojne odluke moraju biti trajne za ulaganja u korištenje prostora. Trajnost politièkih odluka temeljenih na vrsnoæi i etiènosti struènih prijedloga prostornog razvoja uvjet je uspješnosti provedbe odreðenja prostornog razvoja i polazište odreðivanja kvantificiranih pokazatelja cjelokupnog i prostornog razvoja.6 Odreðenja stupnjeva prostornog razvoja moraju biti usklaðena s prijedlozima struène i sveukupne javnosti s ciljem postizanja konsenzusa o održivoj uporabi prostora u funkciji razvoja i provedivim mjerama zaštite prostora. Provedba mjera prostornog razvoja temelji se na:  uspješnoj koordinaciji svih nositelja odluèivanja o prostoru (sektorska koordinacija);  uvoðenju strukturnih promjena planiranja i upravljanja prostorom (npr.: ureðenje vlasnièkih odnosa, pravo korištenja nekretnina, uvjeti prenamjene zemljišta, odreðivanje tehnièkih i ekoloških normi te standarda korištenja i zaštite prostora, uvjeti izrade prostornih planova i dr.);  osiguranju trajnosti provedbe planskih odreðenja;  uèinkovitijoj participaciji javnosti u odluèivanju o ureðenju prostora;  interdisciplinarnosti znanstvenih istraživanja, edukaciji struke i javnosti i dr. Metoda stupnjevanja prostornog razvoja korištena je u izradi „Europskih perspektiva prostornog razvoja” [ESDP].7 Polazeæi od aktualnog stanja u prostoru (‘Trenda razvoja’), u ESDP-u su istražene varijante razvoja nazvane scenarijima8: ‘scenarij kompeticije’ (Competition scenario), ‘scenarij kohezije’ (Cohesion scenario) i ‘scenarij povratnog uèinka’ (Roll-back scenario).9 Na državnoj razini, metoda stupnjevanja prostornog raz-

PROSTOR

1[47] 22[2014] 62-73 S. PEGAN, L. PETROVIÆ KRAJNIK Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja

voja primijenjena je u dokumentima prostornog razvoja europskih država.10 Nazivi i sadržaj prostornoplanskih razvojnih dokumenata država razlièiti su, a zajednièko im je nastojanje da mjerama korištenja prostora potièu razvoj u okolnostima uèestalih promjena korištenja i zaštite prostora. Metoda stupnjevanja prostornog razvoja nije se dosad primjenjivala u izradi prostornih planova u Republici Hrvatskoj, premda je znanstveno i struèno dokazana opravdanost njene primjene.11

ODREÐENJA STUPNJEVA PROSTORNOG RAZVOJA

DEFINING THE GRADES OF SPATIAL DEVELOPMENT U prostornom planiranju na pokazatelje stupnjeva prostornog razvoja utjeèu brojni èimbenici, a važniji su: prostorna organizacija administrativna podjela prostora, uvjeti planiranja i korištenja graðevnih podruèja, razvijenost i prostorni razmještaj gospodarskih djelatnosti, prostorni razmještaj (dostupnost) socijalnih usluga, udio površina i uvjeti zaštite okoliša i prirode, uvjeti korištenja obnovljivih izvora energije, vrste i uèinkovitost prijevoza roba i putnika, sustav nadležnosti u odluèivanju u prostoru i dr. Kvantificirane velièine razvojnih i prostornih pokazatelja korištenja i zaštite prostora jesu, primjerice: postotak površine i izgraðenost graðevnih podruèja, postotak površina zaštiæenog okoliša i prirode, prijevoz i naèin prijevoza roba i putnika, vrste i naèin korištenja energije (u prijevozu, gospodarstvu, kuæanstvu), udio proizvodnje i korištenja obnovljivih izvora energije, demografske promjene (natalitet, migracije), bruto domaæi proizvod [BDP] i sl.12 Pokazatelji kvantifikacije planiranih promjena važnih za prostorni razvoj jesu: poveæanja i umanjenja površina graðevnih podruèja, promjene izgraðenosti i iskorištenosti graðevnog zemljišta, uvjeti prenamjene i preobrazbe izgraðene strukture, uvjeti planiranja, gradnje i korištenja infrastrukturnih koridora, poveæanja i umanjenja podruèja zaštite prirode i okoliša, demografske promjene, uvjeti korištenja i zaštite voda i mora, šuma i poljoprivrednog zemljišta i dr.13 Velièine odabranih prostornih pokazatelja èimbenik su u postupku odreðivanja ciljeva prostornog razvoja. Do postizanja tih ciljeva vode grupe mjera i postupaka opisane stupnjevima prostornog razvoja i propisane prostornim planovima.

POSTOJEÆE STANJE KORIŠTENJA PROSTORA14 CURRENT USE OF SPACE14 Nezadovoljavajuæe stanje u korištenju i ureðenju prostora rezultat je formalnih odluka o

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

korištenju i zaštiti prostora donesenih na temelju preuzetih obveza prihvaæenih sporazuma Europske unije o korištenju i zaštiti prostora. To stanje nije razvojno i upitne je izglednosti provedbe. Izostalo je i kritièko stajalište o moguænostima prostornog razvoja unutar planskog obuhvata (države ili regije). Nedostatna su i nastojanja da se obveze korištenja i zaštite prostora donesene na meðunarodnoj ili državnoj razini ostvare postupnim prilagodbama prostornog razvoja unutar prostornoplanskog obuhvata. Koordinacija aktivnosti korisnika prostora nedostatna je unutar prostornoplanskog obuhvata, a nedostupni su i ekonomski pokazatelji opravdanosti željenih ili predloženih naèina korištenja i zaštite prostora. Zakonska provedivost razvojnih mjera je upitna, a kao posljedica niskog stupnja demokratizacije društva jest zamjetno slabljenje participacije korisnika prostora u procesu odluèivanja o korištenju i zaštiti prostora. U tim okolnostima mijenja se i uloga prostornih planera u izradi i donošenju prostornoplanskih odluka.15 Obilježja odreðenja nezadovoljavajuæeg stanja u prostoru jesu:  izostanak regionalne i transregionalne suradnje u korištenju i zaštiti prostora;  trajno prekomjerno iscrpljivanje neobnovljivih prirodnih resursa, ukljuèivo u zaštiæenim podruèjima;  prostorna centralizacija uprave, obrazovanja i društvenih servisa te decentralizacija gospodarstva;  izostalo korištenje usporednih prednosti prolaza transeuropskih prometnih koridora i suvremenih oblika prijevoza za smještaj aktivnosti u funkciji prostornog razvoja; prostornom planiranju Europe; ESDP je temelj uspostave European Spatial Planning Observatory Network [ESPON], ESDP je omoguæio vrjednovanja razlièitih INTERREG programa koji su postali kljuèni instrumenti Europske komisije; ESDP je okupio europske planere unatoè privrženosti i pripadnosti respektabilnim akademskim i struènim udruženjima u državama iz kojih dolaze; ESDP podržava pravo javnog sektora da odreðuje smjernice razvoja uz sva društvena, kulturalna i okolišna pitanja, a koja tržišne snage pokušavaju obezvrijediti.” [Kunzmann, 2006: 23, prijevod autora] 10 Više neformalnih prognoza i scenarija moguæeg razvoja donesenih u veæini zemalja, a tako i formalnih i usvojenih planova s odreðenjima koja se odnose na korištenje i ureðenje prostora. To je npr. u Francuskoj Schéma national d’ aménagement et de développement du territoire, u Danskoj Landsplan perspektive, u Njemaèkoj Raumordnungspolitischer Orientierungsrahmen, u Engleskoj i Welsu Planning Policy Guidelines Notes; u Finskoj je Ministarstvo prostornog ureðenja pripremilo strateška naèela prostornog razvoja države s razlièitim razvojnim scenarijima; u Nizozemskoj je vijeæe ministara odredilo èimbenike nacionalne politike prostornog razvoja (planologische kernbeslissing) itd. [Larsson, 2006: 23, 26] 11 Donošenje Zakona o prostornom ureðenju 2013. godine potièe izradu varijantnih rješenja (èl. 93) koja dijelom mogu biti usporediva sa stupnjevanjem razvojnih odreðenja. Istim se zakonom umanjuje obvezni sadržaj prostornih planova, a tekstualni dio planova svodi na Odredbe za provoðenje. Malo je izgledno da æe se prostorni pla-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja S. PEGAN, L. PETROVIÆ KRAJNIK 62-73 22[2014] 1[47]

 neravnomjerna prometna povezanost i organizacija prijevoza roba i putnika;  planiranje prostornog razvoja iskljuèivo unutar administrativnih granica;  neselektivna prenamjena poljodjelskog i šumskog zemljišta u graðevno zemljište za sve namjene;  nekontrolirano zagaðenje vodonosnih podruèja, mora i voda te neracionalno korištenje voda za dobivanje energije;  umanjenje površina zaštiæenih podruèja i vrijednoga krajolika, uz gubitak identiteta, prirodnih i ambijentalnih vrijednosti;  predimenzionirana graðevna podruèja planirana kao ponudbena razvojna opcija poticaju investicija, i to bez provjere prostornih potreba razvoja;  širenje graðevnoga zemljišta na neizgraðena podruèja za neproizvodne djelatnosti;  ekstenzivno korištenje graðevnog zemljišta;  poticanje prenamjene zemljišta za proizvodnju obnovljive energije bez provjere gospodarske opravdanosti;  prenamjena negradivoga u gradivo zemljište unutar graðevnih podruèja;  nekontrolirana gradnja u funkciji povremenog stanovanja u stambenim predjelima naselja, ‘apartmanizacija’ turistièkih naselja uz manjkavu prostornu organizaciju;  zagaðenja okoliša uz nedostatne mjere zbrinjavanja otpada;  izostale planske mjere zaštite graðevnih podruèja, ljudi i dobara od prirodnih nepogoda (klimatske promjene) i dr. Nezadovoljavajuæe stanje u prostoru jest ono u kojem korisnici prostora ne prepoznaju neri odluèiti za složeniji postupak planiranja prostornog razvoja od onoga propisanog zakonom. 12 *** 2011. Primjer kvantificiranih prostornih razvojnih pokazatelja jesu odreðenja u scenarijima prostornog razvoja Republike Austrije. 13 *** 2009. 14 Ovo je stanje usporedivo s tzv. ‘Trendom razvoja’. 15 U razdoblju od 1870-ih do 1970-ih tradicionalna teorija planiranja mijenja stajalište o ulozi prostornog planera od njihova odreðenja kao tehnièkih eksperata k odreðenju koordinatora i usklaðivaèa brojnih interesnih skupina ukljuèenih u korištenje i zaštitu prostora. [Taylor, 2009: 101] 16 Prvi stupanj razvoja usporediv je s tzv. ‘scenarijem rizika’. 17 „Pojava okupljanja na jednom mjestu tvrtki iste djelatnosti zove se grupiranje (clustering) istovrsnih ekonomskih aktivnosti. Grupiranje istovrsnih aktivnosti izaziva odreðene efekte (cluster effect) koji imaju sva obilježja eksterne ekonomije. Naime, u podruèju grupiranja dostupne su važne informacije, na raspolaganju je, više nego drugdje, slobodna radna snaga, a usto svim tvrtkama isti ponuðaè nudi poluproizvode. Efekti grupiranja proizvoðaèa iste vrste sastoje se u tome da se smanjuju proizvodni troškovi pojedine tvrtke, a da se poveæava proizvodnja ukupne grupirane industrije. Takav oblik djelovanja eksterne ekonomije èesto se naziva lokalizacijska ekonomija, po kojoj ušteda troškova vrijedi samo za tvrtke u klasteru.” [Šimunoviæ, 2007: 37]

opasnosti negativnih promjena u prostoru ni na globalnoj ni na regionalnoj razini. U ovakvom neprepoznavanju stanja u prostoru oèekuje se: oporavak bez strukturnih promjena sustava prostornog ureðenja, stagnacija cijena energije, niska vjerojatnost nastupanja gospodarske krize i klimatskih promjena. Ovakvo stajalište o korištenju i zaštiti prostora rezultat je nespremnosti, odgaðanja, pa i nerazumijevanja stanja korištenja i zaštite prostora, a tako ni nadolazeæih negativnih promjena ni opasnosti u korištenju prostora.

STUPNJEVI PROSTORNOG RAZVOJA GRADES OF SPATIAL DEVELOPMENT Prvi stupanj prostornog razvoja odreðuje stanje, donosi odluke i provodi aktivnosti koje æe zaustaviti negativne procese u prostoru.16 Poželjne promjene i prioriteti razvoja usmjereni su na razvoj gospodarstva i postizanje višeg stupnja znanstvenotehnièke razvijenosti. Potièe se grupiranje djelatnosti u prostoru, posebice gospodarstva i usluga.17 U cilju racionalizacije i jednostavnije organizacije, grupiranje djelatnosti dijelom zahvaæa i neproizvodne djelatnosti i društvene usluge uz razumijevanje da takve promjene ne bi smjele biti dugotrajne. Na ovome stupnju razvoja oèekuju se razvoj proizvodnih djelatnosti usporednih smještajnih prednosti te razvoj turizma i prijevoza. Iskorištenje neobnovljivih prirodnih resursa (posebice izvora energije) obvezuje na dugoroèna i isplativa ulaganja u jaèanje energetske neovisnosti te korištenje uèinkovitih obnovljivih izvora energije. Oèekivani nepovoljni uèinci poticanja razvoja u prostoru mogu biti, npr.: poveæanja graðevnih podruèja, neselektivna prenamjena poljoprivrednog i šumskog zemljišta u graðevno zemljište, poveæana zagaðenja okoliša, umanjenja razina zaštite i površina zaštiæenih podruèja, vodnog dobra, obalnih podruèja i sl. Odreðenja ovoga stupnja prostornog razvoja jesu:  poticanje regionalne i transregionalne suradnje;  centralizacija gospodarstva i racionalizacija uprave, obrazovanja, usluga;  aktiviranje gospodarskih djelatnosti u funkciji korištenja prolaza transeuropskih prometnih koridora i suvremenih oblika prijevoza;  jaèanje prometne povezanosti u prostoru i organizacije prijevoza;  prenamjena, obnova i preobrazba izgraðenoga graðevnog zemljišta za potrebe stanovanja, servisnih i neproizvodnih djelatnosti;  ogranièavanje širenja graðevnoga zemljišta na neizgraðena podruèja za neproizvodne djelatnosti;  dimenzioniranje graðevnih podruèja planiranih na temelju provjerenih potreba razvoja,

PROSTOR

1[47] 22[2014] 62-73 S. PEGAN, L. PETROVIÆ KRAJNIK Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja

a samo za tzv. kapitalne projekte planiranje prenamjene poljoprivrednog i šumskog zemljišta u graðevno korištenje, i to pod posebnim pogodnostima kao dio ponudbenih prednosti;  ogranièavanje gradnje u funkciji povremenog stanovanja u stambenim predjelima naselja;  oèuvanje površina zaštiæenih podruèja i vrijednih krajolika, prirodnih i ambijentalnih vrijednosti;  umanjenje kolièina korištenja neobnovljivih prirodnih resursa, posebice u zaštiæenim podruèjima prirode;  èuvanje vodonosnih podruèja, mora i voda s mjerama širenja podruèja zaštite izvorišta - posebito velikih gradova;  zabrana neracionalnog korištenje voda u podruèjima zaštiæene prirode za dobivanje energije;  umanjenje izvora zagaðenja okoliša i aktivno poticanje rješavanja zbrinjavanja otpada;  provedba mjera zaštite i umanjenja posljedica klimatskih promjena i dr. Drugi stupanj razvoja18 odreðuju pokazatelji višega stupnja tehnièkog i tehnološkog razvoja te višega stupnja korištenja obnovljive energije. Razvoj se temelji na grupiranju proizvodnih aktivnosti. Potièe se policentriènost društvenih usluga u cilju ujednaèavanja uvjeta vrsnoæe života. Potièe se demografska obnova i usporavanje negativnih demografskih kretanja. Razvojna odreðenja ovoga stupnja prostornog razvoja jesu:  realizacija transregionalne i regionalne suradnje;  grupiranje djelatnosti (‘clusteri’ - proizvodni, turistièki, obrazovni…);  postupna decentralizacija socijalnih usluga (uprave, kulture, obrazovanja, zdravstva);  prednost smještaju gospodarskih djelatnosti u funkciji korištenja transeuropskih prometnih koridora;  unaprjeðenje prometne povezanosti i organizacije prijevoza;  prenamjena i intenziviranje korištenja graðevnoga zemljišta;  dimenzioniranje graðevnih podruèja na temelju stvarnih potreba razvoja;  prenamjena poljodjelskoga i šumskoga u graðevno zemljište samo za proizvodne djelatnosti;  ogranièenje širenja graðevnoga zemljišta za neproizvodne djelatnosti;  ogranièavanje gradnje povremenog stanovanja u stambenim predjelima naselja;  postupno umanjivanje iskorištenja neobnovljivih izvora energije i porast udjela korištenja obnovljivih izvora energije;  osiguranje trajne sigurnosti ulaganja u nekretnine;

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

 aktivno korištenje uz oèuvanje površina zaštiæenih podruèja prirode i kulturnih dobara;  aktivno prezentiranje i afirmacija ambijentalnih vrijednosti i vrijednih krajolika;  gospodarsko korištenje i jaèanje zaštite vodonosnih podruèja, mora i voda;  provedba mjera u prostoru u cilju zaštite i umanjenja posljedica klimatskih promjena;  umanjenje zagaðenja okoliša i riješeno zbrinjavanje otpada i dr. Treæi stupanj prostornog razvoja odreðuje visoka razina korištenja i zaštite prostora.19 Na ovome su stupnju prostornog razvoja prostorne potrebe za razvoj djelatnosti zadovoljene i nova graðevna podruèja samo se iznimno planiraju za nove oblike korištenja prostora. Uvjeti vrsnoæe života uravnoteženi su u prostoru uz visoku dostupnost socijalnih usluga. Demografski procesi su pozitivni. Potrebe razvoja uravnotežene su s uvjetima zaštita okoliša i prirode. Visok je stupanj proizvodnje i korištenja obnovljive energije. Odreðenja ovoga stupnja prostornog razvoja jesu:  funkcionalna transregionalna i regionalna povezanost bez administrativnih ogranièenja kretanju roba i stanovništva;  grupiranje proizvodnih aktivnosti uz transeuropske i regionalne prometne koridore;  intermodalni oblici prijevoza roba;  decentralizirane, dostupne socijalne usluge (uprave, kulture, obrazovanja, zdravstva...);  složena prometna povezanost i organizacija prijevoza;  preobrazba, intenzivno korištenje i ogranièenje širenja graðevnog zemljišta;  prenamjena poljodjelskoga i šumskoga u graðevno zemljište samo iznimno, i to za visokoakumulativne proizvodne djelatnosti;  zabrana širenja graðevnoga zemljišta za neproizvodne djelatnosti;  zabrana prenamjene graðevnih podruèja za potrebe gradnje povremenog stanovanja;  proizvodnja i korištenje obnovljive energije s minimalnim štetnim emisijama u okoliš;  zaštita podruèja vodonosnika pitkih voda;  gospodarsko korištenje i jaèanje zaštite vodonosnika vode za piæe;  zaštita obalnoga podruèja mora i kopnenih voda;  aktivno iskorištenje i zaštita poljodjelskoga i šumskoga zemljišta;  aktivna zaštita okoliša i prirode;  aktivno prezentiranje i afirmacija ambijentalnih vrijednosti i vrijednih krajolika;  umanjenje zagaðenja okoliša i zbrinjavanje otpada uz visok stupanj recikliranja;  provedba mjera zaštite i umanjenja posljedica klimatskih promjena i dr.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja S. PEGAN, L. PETROVIÆ KRAJNIK 62-73 22[2014] 1[47]

PROSTOR

Èetvrti stupanj prostornog razvoja20 odreðuje najviša razina korištenja i zaštite prostora. Prostorne potrebe za razvoj djelatnosti zadovoljene su pa se nova graðevna podruèja ne planiraju. Uvjeti vrsnoæe života uravnoteženi su u prostoru uz visoku dostupnost socijalnih usluga. Demografski procesi su pozitivni. Potrebe razvoja podreðene su uvjetima zaštite okoliša i prirode. Proizvodnja i korištenje obnovljive energije bez štetnih utjecaja na okoliš u cijelosti zadovoljava potrebe potrošnje. Odreðenja ovoga stupnja prostornog razvoja jesu:  uspostava novih funkcionalnih regija; neogranièeno kretanje roba i stanovništva;  grupiranje proizvodnih aktivnosti uz regionalne prometne koridore i èvorišta;  složena prometna povezanost i organizacija prijevoza;  decentralizirane, dostupne socijalne usluge (uprave, kulture, obrazovanja, zdravstva...);  preobrazba i intenzivno korištenje postojeæega graðevnog zemljišta bez moguænosti proširenja;  unaprjeðenje korištenja i zaštite poljodjelskoga i šumskoga zemljišta bez moguænosti prenamjene;  proizvodnja i korištenje obnovljive energije bez štetnih emisija u okoliš;  zaštita i gospodarsko korištenje podruèja vodonosnika pitkih voda;  zaštita obalnoga podruèja mora i kopnenih voda;  širenje i aktivna zaštita okoliša i prirode;  afirmacija ambijentalnih vrijednosti krajolika;  zbrinjavanje otpada uz visok stupanj recikliranja;  provedba mjera zaštite od posljedica klimatskih promjena i dr. Pretpostavljeni uèinci stupnjevanoga prostornog razvoja (‘razvojnih scenarija’) na planiranje i ureðenje prostora dosežni su ispunjavanjem kompetitivnih ekoloških standarda u gospodarstvu, strukturnih promjena sustava prostornog planiranja i uèinkovitim upravljanjem prostorom. Shematogram 1. prikazuje usporedbu pretpostavljenih uèinaka svjetske gospodarske krize na strategiju zaštite i ureðenja prostora u uvjetima scenarija ‘rizika’ i scenarija ‘kohezije’. Scenarij ‘rizika’ odabran je zbog usporedivih obilježja postojeæem stanju razvoja, a scenarij ‘kohezije’ oèekivano dosežnom stupnju razvoja. Zakljuèuje se da scenarij ‘rizika’ vodi k energetskom šoku, gospodarskoj i društvenoj krizi te katastrofiènim klimatskim promjenama, a scenarij ‘kohezije’ upuæuje na 18 Usporediv s tzv. ‘scenarijem kompeticije’. 19 Usporediv s tzv. ‘scenarijem kohezije’. 20 Usporediv s tzv. ‘scenarijem zaštite’ ili ‘roll-back’ scenarijem („tamo iza duge”).

- donošenje novih socijalnih i gospodarskih standarda, strukturne promjene sustava prostornog planiranja i nova polazišta upravljanja prostorom.

KOMPARATIVNA ANALIZA STUPNJEVA RAZVOJA U FUNKCIJI ODREÐENJA KORIŠTENJA PROSTORA

COMPARATIVE ANALYSIS OF DEVELOPMENT GRADES IN SPACE USE Komparativna analiza stupnjeva prostornog razvoja pokazuje razlike velièina odabranih, dostupnih i preliminarno utvrðenih prostornih pokazatelja korištenja i zaštite prostora. Na temelju tih razlika odreðena su usmjerujuæa prostorna obilježja razvoja:  Postojeæe stanje obilježava ekstenzivno korištenje prostora, posebice graðevnog zemljišta. Prenamjena negraðevnoga (poljoprivrednog i šumskog zemljišta) u graðevno zemljište provodi se neselektivno za sve namjene i bez provjere opravdanosti programa graðenja. Takvo stanje udaljava vrijedne investicijske projekte i ulaganja, a privlaèi projekte koji teže brzoj i lakoj dobiti što je ostvaruju na razlici u cijeni zemljišta i bez stvarne namjere da se predloženi projekt ostvari. Gospodarski razvoj temelji se na korištenju neobnovljivih prirodnih resursa i izvora energije. Otpad se odbacuje u okoliš bez recikliranja i prerade. U ovome se stanju nerazumno oèekuje da je razvoj moguæ bez strukturnih promjena, da cijene energije neæe rasti i da je mala vjerojatnost nastupanja gospodarske krize. Ovo nepovoljno korištenje prostora dodatno pogoršavaju ogranièenja korištenja prostora i naknade za štete nastale zbog neprimjerenog korištenja prostora, a koje su posljedica razvojnih odreðenja i mjera zaštite prostora Europske unije. Ovo stanje nije razvrstano kao stupanj prostornog razvoja.

Shematogram I. Pretpostavljeni uèinci scenarija rizika i scenarija kohezije (stupnjeva prostornog razvoja) na prostorno ureðenje Scheme I. The assumed effects of risk scenario and cohesion scenario (grades of spatial development) on physical planning

PROSTOR

1[47] 22[2014] 62-73 S. PEGAN, L. PETROVIÆ KRAJNIK Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja

Tabl. I. Usporedni prikaz modela odreðenja stupnjeva prostornog razvoja (‘scenarija razvoja’) Table I. Comparative analysis of the spatial development grades model (”development scenario”) Pretpostavljena odreðenja stupnjeva razvoja

Scenarij ‘Rizik’

Scenarij ‘Kompeticija’

Scenarij ‘Kohezija’

Scenarij ‘Zaštita’

Planiranje graðevnih podruèja (G.P.)

Ekstenzivno korištenje i širenje G.P. Nova graðevinska podruèja za sve djelatnosti i uporabe prostora

Ekstenzivno korištenje i usmjereno širenje G.P. Nova graðevinska podruèja za razvojne djelatnosti i preobrazba G.P. za ostale uporabe

Intenzivno korištenje G.P. Preobrazba graðevinskih podruèja za sve uporabe prostora Nova G.P., iznimno za razvojne djelatnosti

Intenzivno korištenje i umanjenje G.P. Preobrazba graðevinskih podruèja za sve uporabe prostora

Primarna obilježja razvojnih projekata

EU interes Tranzitni promet Nizak socijalni standard Intenzivna poljoprivreda Niskoakumulativni turizam

RH interes Grupacije proizvodnoga gospodarstva Ekološka poljoprivreda Visokoakumulativni turizam

RH interes Proizvodno i vodno gospodarstvo Ekološka poljoprivreda Tematski usmjeren akumulativni turizam

EU i RH interes Grupacije Visoke tehnologije Ekološka poljoprivreda Tematski usmjerena trajna turistièka uporba prostora

Uvjeti zaštite prirode, okoliša i kulturnih dobara

Zagaðenje, iskorištenje, Stupnjevano, selektivno, provedivo umanjenje podruèja zaštite štiæenje

Unaprjeðenje uvjeta štiæenja, prezentacije i korištenja

Širenje zaštiæenih podruèja i jaèanje uvjeta zaštite

Uvjeti iskorištavanja energije

Korištenje obnovljivih izvora energije < 10%

Korištenje obnovljivih izvora energije > 30%

Korištenje obnovljivih izvora energije > 50%

Korištenje obnovljivih izvora energije > 20%

 Prvi stupanj prostornog razvoja odreðuje aktivnosti objektivnog prepoznavanja stanja u prostoru i provedbe prioritetnih mjera koje æe zaustaviti negativne procese korištenja i zaštite prostora. U podruèju prostornog planiranja to su: poticaji intenzivnijem korištenju graðevnih podruèja, selektivno poveæanje površina graðevnih podruèja prvovažno za utemeljene potrebe razvoja, smještaj razvojnih djelatnosti uz koridore tranzitnog prijevoza, racionalizacija razmještaja društvenih usluga, mjere unaprjeðenja energetske uèinkovitosti, mjere zaštite i gospodarskog korištenja pitke vode, provedive mjere zaštite okoliša i dr. Na ovome stupnju prostornog razvoja prihvaæene su razvojne smjernice korištenja i zaštite prostora podudarne s odgovarajuæim propisanim mjerama u Europskoj uniji, uz vremenski i sadržajno postupne prilagodbe mjera i aktivnosti.  Drugi stupanj prostornog razvoja zaustavlja negativne procese ekstenzivnoga nenamjenskog korištenja graðevnoga podruèja, selektivno podržava prenamjenu negraðevnoga u graðevno zemljište za proizvodne djelatnosti i turizam te unaprjeðuje mjere zaštite okoliša. Na ovome stupnju razvoja nastoje se umanjiti štetni utjecaji na prostor, premda je ovakvo korištenje prostora dugotrajno neodrživo zbog njegova prekomjernog iskorištenja. Gospodarski je razvoj prioritetan, s oèekivanjem da æe gospodarski oporavak postupno stvarati uvjete za višu razinu iskorištenja i zaštite prostora. Razvojne mjere potièu korištenje obnovljivih resursa i izvora energije. Razvojni ciljevi pretpostavljeni su uvjetima zaštite prostora. Uz postupnu vremensku odgodu provode se razvojne smjernice korištenja i zaštite prostora Europske

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

unije, a prioritet se daje državnim i regionalnim mjerama prostornog razvoja.  Treæi stupanj razvoja potièe prenamjene izgraðenoga, ekstenzivno korištenoga graðevnog podruèja s ciljem njegova intenzivnijeg korištenja za potrebe razvoja. Provjerena gospodarska opravdanost planiranih i ostvarenih naèina korištenja prostora privlaèi nove vrijedne razvojne projekte i ulaganja. Gospodarski razvoj temelji se na visokim tehnologijama proizvodnje i na korištenju obnovljivih resursa i izvora energije. Ogranièavaju se korištenja prostora koja potièu klimatske promjene. Postignuti stupanj razvoja stvara uvjete za daljnje unaprjeðenje mjera zaštite okoliša. Provode se razvojne smjernice korištenja i zaštite prostora Europske unije, a prioritet se daje meðudržavnim i meðuregionalnim mjerama prostornog razvoja.  Èetvrti stupanj razvoja odreðuju postupci planiranja intenzivnog korištenja i umanjenja površina graðevnih podruèja, sanacija i prenamjena graðevnih u negraðevna doprirodno ureðena podruèja. Graðenje se planira sanacijom, obnovom i preobrazbom postojeæe izgraðene strukture. Potièu se mjere rekultivacije krajolika.21 Vrsnoæa gospodarskih projekata i primjena visokih tehnologija proizvodnje omoguæuje najviši stupanj zaštite prirode i okoliša. Korištenja i zaštita prostora umanjuju klimatske promjene. Postignute su razvojne smjernice korištenja i zaštite unutar cijelog prostora Europske unije. Funkcionalne i administrativne prostorne cjeline podudarne su, uz daljnje jaèanje važnosti regionalne uprave. Na državnoj i regionalnoj razini potièu se mjere oèuvanja identiteta, tradicije i ambijentalnih prostornih vrijednosti. U Tablici 1. kao primjer, prikazana je usporedba promjena odabranih odreðenja važnih za prostorno planiranje u odnosu na razvojne scenarije, i to: planiranje graðevnih podruèja, primarna obilježja razvojnih projekata, uvjeti zaštite prirode, okoliša i kulturnih dobara, te uvjeti iskorištavanja energije. Cjeloviti prikaz usporednih modela odreðenja razvojnih scenarija obuhvaæa veæi broj razvojnih èimbenika. Rezultat istraživanja usmjeruje odreðenja stupnjevanja prostornog razvoja:  U prvom stupnju razvoja, vremenski najkraæem i najintenzivnijem u provedbi, neophodno je otkloniti odreðenja rizika prostornog razvoja, sanirati ošteæenja u prostoru, sprijeèiti nastajanje novih devastacija prostora te poticati kompetitivne prednosti korištenja prostora.  U drugom stupnju razvoja, vremenski dužem i intenzivno provoðenom, treba jaèati kompetitivne prednosti korištenja prostora i pripremati uvjete za uspješniju provedbu

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja S. PEGAN, L. PETROVIÆ KRAJNIK 62-73 22[2014] 1[47]

mjera održive uporabe i zaštite prostora. Ove mjere pretpostavljaju razvoj zaštite okoliša.  U treæem, dugoroèno ostvarivom stupnju razvoja, oèekuje se ostvarenje uravnoteženih uvjeta razvoja i uvjeta zaštite okoliša.  Èetvrti stupanj razvoja jest krajnji cilj razvoja u kojem se postiže trajno oèuvanje prostora i okoliša uz visok stupanj gospodarske, društvene, osobne i materijalne sigurnosti. Grafikon 1. prikazuje rezultate istraživanja promjena velièina razvojnih odreðenja kvantificiranih prostornih pokazatelja Europske unije i Republike Hrvatske u odnosu na obilježja scenarija razvoja i planiranih razvojnih dokumenata (ESDP, SPURH i PPURH, indeks održivosti okoliša i trošenje prirodnih neobnovljivih resursa). Pretpostavlja se da planirana razvojna odreðenja u dokumentima EU vremenski daleko nadmašuju realno oèekivana poboljšanja održivosti i umanjenja utroška neobnovljivih izvora energije, a još i više u razvojnim dokumentima RH. Oèekivano iskorištavanje neobnovljivih resursa i ravnotežu održivosti trebalo bi postiæi u dugoroènom razdoblju. Istraživanja provedena metodom planiranja stupnjevanja prostornog razvoja temeljena su na dostupnim i pretpostavljenim kvantificiranim pokazateljima prostornog razvoja. Rezultat istraživanja pokazuje razlike u stupnju prostornog razvoja Europske unije i prostornog razvoja Republike Hrvatske. Ciljevi zacrtani u prostornoplanskim dokumentima RH22 sadržajem i mjerama provedbe sukladni su odgovarajuæim dokumentima EU, a razlike su u objektivnim sposobnostima društva (i gospodarstva) da takve mjere provede u cijelosti. Preliminarni kvantificirani pokazatelji prostornog razvoja nepovoljni su i pokazuju na izostanak dugoroènih mjera prostornog razvoja, a to je posljedica izostanka uèinkovite provedbe korištenja usporednih prostornih prednosti Republike Hrvatske. Razlike izmeðu planiranog i provedivog prevelike su - kako u dokumentima podruèja prostornog planiranja, tako i u drugim razvojnim dokumentima pa to, uz neusklaðenost ciljeva i postupaka djelovanja, korištenje prostora podreðuje trenutnim lokalnim, rijetko trajno održivim aktivnostima. Nerealna razvojna odreðenja u neprimjerenom gospodarskom i društvenom kontekstu razvoja rezultirat æe daljnjom devastacijom prostora i trajnim iskorištenjem neobnovljivih resursa. Prihvaæeni sporazumi i preuzete obveze Europske unije istièu upotrebu strukturnih 21 Pegan, 2009. 22 Strategija prostornog ureðenja Republike Hrvatske [SPURH] i Program prostornog ureðenja Republike Hrvatske [PPURH]

promjena prostornog ureðenja. Cilj je tih promjena unaprjeðenje prostornih uvjeta jaèanja gospodarstva te unaprjeðenje ekoloških standarda i vrsnoæe života. Stupnjevani prostorni razvoj pretpostavlja sukladnost odreðenja stupnjeva prostornog razvoja s odreðenjima stupnjeva razvijenosti gospodarstva i društvenih odnosa.

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Stupnjevanje prostornog razvoja treba postati polazište planiranja, ureðenja i zaštite prostora na državnoj i regionalnoj razini. Stupnjevani prostorni razvoj pretpostavlja sukladnost odreðenja stupnjeva razvoja društva i stupnja razvijenosti gospodarstva. Odreðenja razvojnih politika temeljenih na kompetitivnosti, uz istovremeno isticanje visokih kriterija zaštite okoliša, provediva su za visokorazvijene zemlje koje mogu uskladiti ciljeve razvoja sektorskih politika. Podudarnost ciljeva razvoja i mjera zaštite prostora postupno je ostvariva za manje razvijene zemlje, primjereno jaèanju njihove sveukupne razvijenosti. Rizici višeg stupnja iskorištenja prostora prihvatljivi su kao sredstvo postizanja potrebne kompetitivnosti i višeg stupnja razvoja na kojem æe biti ispunjeni uvjeti za ostvarenje provedbe uèinkovitih mjera održivog korištenja i zaštite prostora. Slabije razvijene zemlje moraju preuzeti rizike višeg stupnja iskorištenja prostora uz provedive mjere zaštite okoliša i prirode, te nastojati što prije postiæi viši stupanj kompetitivnosti. Konaèni je cilj prostornog razvoja stupanj koji omoguæuje visoku razinu vrsnoæe života - uz uvjete uèinkovite zaštite okoliša, prirode i kulturnih dobara. Uvjet uspješnosti provedbe ciljeva i odreðenja prostornog razvoja jest trajnost politièkih odluka o korištenju i zaštiti prostora, zato što uspješnost provedbe mjera prostornog ureðenja ovisi uvelike o odlukama donesenim i izvan tog sustava. Odluke o korištenju i zaštiti prostora moraju biti temeljene na vrsnim i etiènim struènim prijedlozima. Zato je za unaprjeðenje postupka izrade i donošenja prijedloga korištenja i zaštite prostora važno: unaprijediti koordinaciju nositelja aktivnosti planiranja i odluèivanja o korištenju prostora, unaprijediti mjere ureðenja i korištenja prostora (zakonski dokumenti, standardi, graðevni red i sl.) te poticati unaprjeðenje upravljanja prostorom. Rezultati istraživanja upuæuju i na potrebu jaèanja položaja prostornog planiranja, za koji treba poticati interdisciplinarnost, usmjerena znanstvena istraživanja, te educirati i obavješæivati javnost o problemima korište-

PROSTOR

1[47] 22[2014] 62-73 S. PEGAN, L. PETROVIÆ KRAJNIK Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja

nja i zaštite prostora, zatim jaèati participaciju javnosti u odluèivanju o planiranom ureðenju prostora, ali i unaprjeðivati edukaciju struke. Istraživanja provedena metodom planiranja stupnjevanja prostornog razvoja temeljena su na dostupnim i pretpostavljenim kvantificiranim pokazateljima prostornog razvoja Republike Hrvatske. Rezultat istraživanja pokazuje razlike u stupnju prostornog razvoja Europske unije i Republike Hrvatske. Ciljevi zacrtani u prostornoplanskim dokumentima Republike Hrvatske jesu sadržajem i mjerama provedbe sukladni odgovarajuæim dokumentima EU, a razlike su u objektivnim okolnostima provedbe planskih mjera razvoja. Preliminarni su kvantificirani pokazatelji prostornog razvoja nepovoljni, dugoroène su mjere prostornog razvoja opæenite i teško dosežne, a posebice je izostalo uèinkovito korištenje usporednih razvojnih prostornih prednosti Republike Hrvatske. Razlike izmeðu planiranog i provedivog velike su - kako u dokumentima podruèja prostornog planiranja, tako i u drugim razvojnim dokumentima, pa to, uz neusklaðenost ciljeva i postupaka djelovanja, korištenje prostora podreðuje trenutnim lokalnim, rijetko trajno održivim aktivnostima.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Literatura Bibliography

Izvori Sources

1. Kunzmann, K. (2006.), Spatial Development and Territorial Cohesion in Europe, u: „Spatial Planning and Urban Development in the New EU Memeber States, From Adjustment to Reinvention” [eds. Altrock, U., et al.] Ashgate Publ. Ltd., USA 2. Langhagen-Rohrbach, C. (2005.), Raumordnung und Raumplanung, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 3. Larsson, G. (2006.), Spatial planning Systems in Western Europe: An Overview, IOS Press, Amsterdam 4. Marinoviæ-Uzelac, A. (2001.), Prostorno planiranje, Dom i svijet, Zagreb 5. Pegan, S. (2011.), Scenariji prostornog razvoja, u: Zbornik radova znanstveno-struènog skupa „Perspektive prostornog razvoja Republike Hrvatske” [ed. Butijer, S. i dr.], HAZU i Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva: 31-34, Zagreb 6. Šimunoviæ, I. (2007.), Urbana ekonomika, Školska knjiga, Zagreb 7. Taylor, N. (2009.), Anglo-American Town Planning Theory since 1945: Three Significant Development but no Paradigm Shifts, u: The Urban and Regional Planning Reader [ed. Birch, L.E.], Routlledge: 96-106, London / New York 8. *** (1997.), Strategija prostornog ureðenja Republike Hrvatske [ed. Salaj, M.], Ministarstvo prostornog ureðenja, graditeljstva i stanovanja, Zagreb 9. *** (1999.a), Program prostornog ureðenja Republike Hrvatske [ed. Salaj, M.], Ministarstvo prostornog ureðenja, graditeljstva i stanovanja, Zagreb 10. *** (2002.), Planning in a Global Era [eds. Thornley, A.; Rydin, Y.], Ashgate Publ. Ltd., USA 11. *** (2003.), Readings in Planning Theory [eds. Campbell, S.; Fainstein, S.S.], 2nd ed., Blackwell Publ., USA

Dokumentacijski izvori Document Sources 1.

2. 3.

*** (1999.b), ESDP European Spatial Development Perspective: Towards Balanced and Sustainable Development of the Territory of the European Union, European Commission, Luxembourg *** (2007.), ESPON Europe in the World, Territorial evidence and visions, ESPON Project 3.4.1, European Commission, Luxembourg *** (2011.), Territorial Agenda of the European Union 2020 - Towards an Inclusive, Smart and Sustainable Europe of Diverse Regions, European Commission, Gödöllo½, Hungary

Internetski izvor Internet Source *** (2009.) ÖROK-Projekt: Szenarien der Raumentwicklung Österreichs 2030, Kick off ÖREK 2011; Zipfel; Hiess, H., Rosinak & Partner ZT GmbH, http:// www.oerok.gv.at/fileadmin/Bilder/2.Reiter-Raum_ u._Region/1.OEREK/OEREK_2011/2_HIESS_Szenarien_Raumentwicklung_2030.pdf [20.2.2014.] Izvor ilustracija Illustration Source Autori

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja S. PEGAN, L. PETROVIÆ KRAJNIK 62-73 22[2014] 1[47]

PROSTOR

Summary Sažetak

The Method of Planning a Graded Spatial Development The method of a graded spatial development is aimed at assessing changes of the quantifying physical planning indicators and an objective monitoring of their modified values in physical plans. An upgraded version of this method is the application of the changed quantifying indicators in relation to a level of development. The proposed grades of spatial development are based on variant solutions regarding use and protection and define a set of measures for their implementation. This is an upgrade of the present system of static physical planning determinants and a long-lasting process of their implementation. This method is aimed at fostering an improved spatial development planning process and in particular at a better coordination between the development conditions and the feasible measures of space use, development and protection. Changes in space are brought about by global and regional changes of the conditions of space use. They are perceived in terms of the size of the areas affected, their speed and frequency, and their predictability in time and space. Any development planning policy in general, and physical planning in particular, should propose feasible variations of the development conditions of space use and protection. Professional and ethical standards as well as the feasibility of physical planning development strategies are key elements in proper understanding and strengthening the role of physical planning in space use and protection decision-making process. The method of a graded spatial development planning helps to define an expected sequence of spatial development grades on the basis of the selected quantifying development indicators which affect space planning and use. These indicators are: the share of the areas and the built-up density of building areas, the share of the protected environment and natural areas, types of freight and passenger transport, type and way of energy use, the share of production and use of renewable energy sources, demographic changes, gross national product etc. Changes of the quantifiying indicators of spatial development are the starting points for developing and setting up measures for spatial development, environmental protection and a better coordination among various development strategies. They

define spatial context and lay down evaluation criteria for spatial development, suggest ways to implement guidelines and comply with the requirements laid down in spatial development documents of the European Union. The method of a graded spatial development has been applied to the ”European spatial development perspective” [ESDP] as well as to the spatial development documents in numerous European countries. The spatial development grades are often called: risk scenario, competition scenario, cohesion scenario and protection scenario. They correspond to the dynamics of global and regional changes as well as to space use and protection. The term ”scenario” suggests flexibility and adaptability of space planning indicators to the expected dynamics of spatial changes. Groups of quantifying spatial development indicators analyzed within a selected planning scope define a particular grade of spatial development. The development grade thus defined facilitates the implementation of physical planning and other measures designed to foster development within a planning scope or spatial development and environmental protection on international and inter-regional level. The general aims of this method are the following: to devise a more effective settlement planning and development strategy, to improve the conditions related to demographic development, to improve the conditions for a more effective planning, construction and use of traffic and energy infrastructure, to protect the environment, nature, landscape and cultural heritage. The grading of spatial development determines measurable development factors which are responsible for successful planning indicators within a selected physical planning scope. A high level of spatial development and environmental protection can be achieved within highly developed areas in general (economically, socially, traffic) for which the policies promoting both development and environmental protection are successfully harmonized and effectively implemented. The method of planning a graded spatial development is applied in state and regional physical planning. The researches conducted using the method of a graded spatial development are based on the avail-

Biografije Biographies Prof. dr.sc. SREÈKO PEGAN, dipl.ing.arh. voditelj je kolegija diplomskog i poslijediplomskog studija podruèja urbanizma i prostornog planiranja na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Objavio je više knjiga i znanstvenih radova. Èlan je Akademije tehnièkih znanosti Hrvatske. Dr.sc. LEA PETROVIÆ KRAJNIK, dipl.ing.arh., zaposlena je na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu od 2004. Doktorirala je 2009. godine na temu „Impact of the World Exhibition on Urban and Regional Development” na Technische Universität Graz, Austrija.

SREÈKO PEGAN, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., Prof., teaches urban and physical planning courses at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. He is the author of several books and scientific papers and a member of the Croatian Academy of Technical Sciences. LEA PETROVIÆ KRAJNIK, Ph.D.,Dipl.Eng.Arch., has been employed at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb since 2004. She received her Ph.D. in 2009 for her dissertation entitled ”Impact of the World Exhibition on Urban and Regional Development” from the Technische Universität Graz, Austria.

able assumed quantifying indicators of spatial development in Croatia. The research results show a discrepancy in the level of spatial development between the EU countries and Croatia. The objectives specified in the spatial planning documents in Croatia are identical to those in the EU documents. Yet, a discrepancy arises in the process of their implementation. Preliminary quantifying indicators of spatial development are adverse and the longterm measures regarding spatial development are too general and hardly attainable. Most of all, development spatial advantages of Croatia have not been efficiently exploited. The differences between what has been planned and what can be achieved are great both in the space planning documents and in other development documents. This problem, coupled with uncoordinated goals and activities, leads to a space use model that is mainly subjected to short-term activities and not to the permanently sustainable ones. A graded spatial development requires that a clearly defined level of development and the level of social and economic development are harmonized. The levels of spatial development are determined by the conditions outside space planning and development. Therefore coordination and continuity in the implementation process of sector and development policies are necessary prerequisites for spatial development planning. Achievements and development potential of a physical planning scope can be assessed in relation to other planning scopes within a state, in relation to the planning entities in neighbouring countries and in relation to EU development plans. The permanence of political decisions based on quality and ethical professional spatial development proposals is a precondition for a successful implementation of spatial development policy. It is necessary to stress the importance of the following aspects: the establishment of sector coordination, the adoption of new starting points for space management, the need to ensure permanence in planning strategies; the participation of the general public in space development decision-making process: interdisciplinary scientific research, and permanent education and awareness-raising in the professional and public realm. SREÈKO PEGAN LEA PETROVIÆ KRAJNIK

Sl. 1. Dio topografsko-katastarskog plana Fig. 1. Extract from topographical-cadastral map

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 1[47]

PROSTOR

Mira Ivkoviæ, Iva Ališiæ, Loris Redovnikoviæ Sveuèilište u Zagrebu Geodetski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 mira.ivkovic@geof.hr ialisic@geof.hr loris.redovnikovic@geof.hr

University of Zagreb Faculty of Geodesy HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 mira.ivkovic@geof.hr ialisic@geof.hr loris.redovnikovic@geof.hr

Pregledni znanstveni èlanak UDK 528.4/711.00 (497.5)”00” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Tehnièke znanosti / Geodezija 2.04.04. - Primijenjena geodezija Èlanak primljen / prihvaæen: 14. 6. 2012. / 10. 6. 2014.

Subject Review UDC 528.4/711.00 (497.5)”00” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Technical Sciences / Geodesy 2.04.04. - Applied Geodesy Article Received / Accepted: 14. 6. 2012. / 10. 6. 2014.

Analogne i digitalne geodetske podloge u postupku izrade prostornoplanske dokumentacije Analog and Digital Land Survey Maps as the Basis for Physical Planning Documents

analogne geodetske podloge digitalne geodetske podloge posebne geodetske podloge

analog geodetic documentation digital geodetic documentation special geodetic documentation

U Republici Hrvatskoj još i danas prevladavaju analogni katastarski planovi, najveæim dijelom izraðeni u 19. stoljeæu, s toènošæu primjerenoj tehnologiji toga doba, a koji su za sadašnje potrebe digitalizirani. Njihova primjena predviðena je u provedbenim dokumentima prostornog ureðenja. Suvremene geodetske podloge izraðuju se u digitalnom obliku i znatno su toènije od analognih. Cilj je rada ukazati na razlike u toènosti izmeðu analognih i digitalnih geodetskih podloga.

In Croatia the analog cadastral maps from the 19th century are still the prevailing type of documents whose accuracy corresponds to the technology of the period when they were made. They have been digitalized for current purposes and planned to be used in physical planning documents. The modern geodetic documentation is digitally made and is far more accurate than the analog one. The aim of this paper is to point out the difference in accuracy between analog and digital geodetic documentation.

PROSTOR

1[47] 22[2014] 74-83 M. IVKOVIÆ, I. ALIŠIÆ, L. REDOVNIKOVIÆ Analogne i digitalne geodetske podloge …

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

skom smislu, naroèito u gradovima, i to radi prostornog ureðenja i projektiranja razlièitih graðevina. Katastarski planovi izraðeni sredinom 19. stoljeæa nisu mogli poslužiti tim potrebama zbog zastarjelosti i nedostatka visinskog prikaza. Velik broj promjena nastalih na terenu, posebice na rubovima gradova, nije proveden i u katastarskim planovima. Zbog toga se poèetkom 20. stoljeæa pristupilo novim detaljnim izmjerama, uglavnom u gradovima, i to toènijim numerièkim metodama.6 Tijekom 20. stoljeæa dogodio se znaèajan tehnološki napredak glede ureðaja i pribora za detaljnu izmjeru terena te metoda i postupaka obrade podataka prikupljenih tom izmjerom. Potkraj stoljeæa mjerni su instrumenti znatno usavršeni te dobivaju niz novih moguænosti, od automatskog unosa podataka do raèunanja ostalih razlièitih podataka (duljina, koordinata) za kontrolu (Sl. 3.). Unutarnja toènost instrumenata znaèajno je porasla pa je pouzdanost podataka mjerenja postala veæa. Osim toga, prikupljeni podatci mjerenja sada se mogu automatski prenijeti u raèunalo za daljnju obradu. Na taj naèin iskljuèena je moguænost pojave ljudske pogreške kod prijepisa mjernih podataka, a do kojih je moglo doæi pri klasiènoj obradi podataka.

zradi bilo koje geodetske podloge1 prethodi detaljna izmjera zemljišta odreðenog podruèja. Sustavne detaljne (katastarske) izmjere zemljišta na podruèju Hrvatske datiraju iz razdoblja kada je ona bila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Naredbu o katastarskoj izmjeri za potrebe zemljišnog oporezivanja i precizne upute za sve poslove nužne za izradu katastra zemljišta izdao je car Franjo I. 1817. godine.2 Prve detaljne izmjere zemljišta izvedene su grafièkom metodom3, koristeæi se geodetskim stolom4 (Sl. 2.), a listovi katastarskog plana izraðeni su uglavnom u mjerilu 1:2880. Ova mjerila proizlaze iz hvatnog sustava mjernih jedinica za duljinu koji se koristio u to doba. Jedinica za duljinu beèki hvat iznosi 1,896484 m. Iz te mjerne jedinice proizlazi mjerilo odreðeno iz odnosa: 1 palac : (40´72) palca = 1 : 2880

jer je 1 hv = 72 palca. Godine 1871. u Austro-Ugarskoj je uveden metarski sustav za mjerenje duljina, ali se stari sustav još dugo zadržao u praksi.5 Buduæi da su te izmjere izvedene ponajprije za potrebe izraèuna površina katastarskih èestica u svrhu oporezivanja, mjerenje terena izvedeno je samo u horizontalnoj ravni. Katastarski planovi proizašli iz izmjera u 19. stoljeæu još se uvijek koriste na veæem dijelu Republike Hrvatske. Nagla industrijalizacija i razvoj gradova poèetkom 20. stoljeæa u Europi, pa tako i na podruèju današnje Republike Hrvatske, doveli su do potrebe prikaza terena i u visin-

Obrada podataka mjerenja te izrada planova i drugih grafièkih prikaza upotrebom raèunala i odgovarajuæih programa postala je neusporedivo brža, jednostavnija i toènija u odnosu na klasiène postupke. Sve potrebne velièine odreðuju se iz izmjerenih podataka tako da na konaène podatke o položaju više nemaju utjecaj pogreške nastale pri njihovu grafièkom odreðivanju, kao što je to bilo prije. Mjerilo grafièkog prikaza znaèajno utjeèe na toènost i kolièinu podataka na analognim geodetskim podlogama pa što je mjerilo krupnije7, to je toènost njihova odreðivanja veæa. Tako su katastarski planovi za gradska podruèja raðeni u krupnijem mjerilu nego za seoska podruèja jer je potrebna njihova veæa toènost. Danas mjerilo prikaza geodetskih podloga na papiru nema utjecaja na toènost krajnjih prostornih podataka. To znaèi da pri mjerenju izbor, a time i broj toèaka obilježja zemljišta više ne ovisi o mjerilu grafièkog prikaza, nego može biti prilagoðen namjeni geodetske podloge. Što se tièe izrade geodetskih podloga, 1 Svi pojmovi koji se pojavljuju oznaèeni italic pismom objašnjeni su u: Franèula, Lapaine, 2008. 2 Roiæ, 2012: 19 3 Metoda izmjere koja koristi geodetski stol, gdje se katastarski plan radi izravno na terenu. 4 Instrument za detaljnu izmjeru zemljišta iz 19. st. 5 Ivkoviæ i dr., 2008: 71-75 6 Metode izmjera pri kojima se na terenu zapisuju mjerenja, a (topografsko)-katastarski plan radi u uredu. 7 Što je nazivnik mjerila manji broj, to je mjerilo krupnije, a što je veæi, mjerilo je sitnije. U geodeziji se kartografski prikazi u krupnome mjerilu (od 1:500 do 1:5000) nazivaju planovi, a kartografski prikazi u sitnijim mjerilima nazivaju se karte.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Analogne i digitalne geodetske podloge … M. IVKOVIÆ, I. ALIŠIÆ, L. REDOVNIKOVIÆ 74-83 22[2014] 1[47]

ona je primjenom razlièitih specijaliziranih geodetskih programa ili široko primjenjivih grafièkih programa potpuno neovisna o mjerilu prikaza na papiru.

ZAKONSKE ODREDBE O DETALJNOJ IZMJERI, IZRADI GEODETSKIH PODLOGA I PROSTORNOM UREÐENJU

LEGAL REGULATIONS ON DETAILED SURVEY, PRODUCTION OF GEODETIC DOCUMENTATION AND PHYSICAL PLANNING Detaljna izmjera zemljišta najèešæe se provodi u svrhu izrade katastarskih planova. Katastarskom izmjerom prikupljaju se podatci o obliku i položaju katastarskih èestica, zgrada i drugih graðevina. Katastarski planovi danas se izraðuju u digitalnom obliku pa taj postupak zahtijeva i novi pristup u oblikovanju njegova grafièkog izgleda, i to ne samo zbog vizualnog prikaza nego i zbog korištenja digitalnih podataka. Stalni razvoj hardvera i softvera omoguæuje promjene grafièkog izražavanja (vrste linija, razlièite boje, tonovi boja i sl.), što je zahtijevalo izradbu nove Zbirke kartografskih znakova8, koja je u primjeni od 2011. godine. Osim za potrebe izrade katastarskih planova, izmjere terena provode se i za posebne potrebe9, kao npr.: 1. izradba posebnih geodetskih podloga za prostorno i urbanistièko planiranje te arhitektonsko projektiranje i niskogradnju, 2. izradba geodetskoga projekta, 3. izradba elaborata o iskolèenju graðevine, 4. kontrolna geodetska mjerenja pri izgradnji i održavanju graðevina (praæenje moguæih pomaka), 5. izradba situacijskih nacrta za objekte za koje ne treba izraditi geodetski projekt, 6. iskolèenje graðevina, 7. izradba posebnih geodetskih podloga za zaštiæena i štiæena podruèja, 8. geodetski radovi u komasacijama zemljišta. Kod svih tih radova treba primijeniti ista pravila o detaljnoj izmjeri zemljišta. 8 *** 2011. 9 *** 2007.b: èl. 101, i NN 124/10 10 *** 2007.a: èl. 1, i NN 38/09, 55/11, 90/11, 50/12, 80/13 11 Mrak-Taritaš, 2008: 232-234 12 *** 2007.a: èl. 77, i NN 38/09, 55/11, 90/11, 50/12, 80/13 13 Topografsko-katastarski planovi su takvi planovi na kojima su prikazane katastarske èestice i objekti (zgrade, šupe, bunari…) na njima, ali i reljef terena što se prikazuje pomoæu izohipsa i kota (visina) pojedinih toèaka terena. 14 *** 1998. i 2004.

PROSTOR

Od 2007. godine u primjeni je Zakon o prostornom ureðenju i graðenju kojim se ureðuje sustav prostornog ureðenja što ga èine subjekti, dokumenti, akti i postupci kojima se osigurava praæenje stanja u prostoru, odreðuju uvjeti i naèin izrade, donošenje i provoðenje dokumenata prostornog ureðenja te ureðenje graðevinskog zemljišta.10 Dokumenti prostornog ureðenja donose se na državnoj razini i kao prostorni planovi na podruènoj (regionalnoj) i lokalnoj razini. Dokumenti prostornog ureðenja lokalne razine jesu prostorni plan ureðenja velikoga grada, grada ili opæine, urbanistièki plan i detaljni plan ureðenja. S obzirom na namjenu, dokumenti prostornog ureðenja dijele se na strateške i provedbene. U strateškim dokumentima razraðuje se strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske, a provedbene èine urbanistièki plan ureðenja i detaljni plan ureðenja.11 Urbanistièki plan ureðenja detaljnije odreðuje prostorni razvoj naselja ili dijelova naselja, a obvezno se donosi za neizgraðene i neureðene dijelove graðevinskog podruèja naselja te za dijelove podruèja naselja planiranih za urbanu obnovu. Urbanistièki plan ureðenja izraðuje se na Hrvatskoj osnovnoj karti u mjerilu 1:5000, ili katastarskom planu u mjerilu 1:2000 ili 1:1000. Detaljni plan ureðenja, u skladu s prostornim planom ureðenja velikoga grada, grada ili opæine odnosno urbanistièkim planom ureðenja, detaljno razraðuje uvjete za gradnju i ureðenje pojedinih zahvata u prostoru, naroèito u odnosu na njihovu namjenu, položaj, velièinu, opæe smjernice oblikovanja i naèina prikljuèivanja na komunalnu infrastrukturu te odreðene mjere za zaštitu okoliša, prirodnih, krajobraznih, kulturno-povijesnih i drugih propisanih vrijednosti.12 Detaljni plan ureðenja izraðuje se na topografsko-katastarskom13 (Sl. 1.) ili katastarskom planu (Sl. 4.), u mjerilu 1:1000 ili 1:500.14 Osim navedenih topografsko-katastarskih i katastarskih planova, koji služe za izradu grafièkog dijela detaljnog plana ureðenja, u Zakonu o prostornom ureðenju i gradnji predviða se i izrada posebnih geodetskih podloga koje se koriste za izradu lokacijskih dozvola, odnosno prikaz smještaja jedne ili više graðevina na graðevinsku èesticu ili nekoliko njih. Posebna geodetska podloga sadrži detaljan položajni i visinski prikaz graðevinskog zemljišta, a daje prikaz stanja na katastarskom planu.

UTJECAJ MJERILA NA KATASTARSKU IZMJERU TERENA

EFFECT OF SCALE ON CADASTRAL GEODETIC SURVEY Za izradu analognih geodetskih podloga veæ je pri izmjeri terena trebalo voditi raèuna o

Sl. 2. Geodetski stol Fig. 2. Geodetic table

Sl. 3. Suvremeni mjerni instrument Fig. 3. Modern measuring instruments

PROSTOR

1[47] 22[2014] 74-83 M. IVKOVIÆ, I. ALIŠIÆ, L. REDOVNIKOVIÆ Analogne i digitalne geodetske podloge …

mjerilu buduæega grafièkog prikaza. Naruèitelji radova tražili su grafièki prikaz u odreðenome mjerilu, a iz toga je slijedila potrebna toènost i detaljnost izmjere. Tako je izbor toèaka što æe se mjeriti na meðnim ili graniènim linijama, koje su oblika nepravilne krivulje, ovisio o mjerilu. U doba izradbe analognih geodetskih podloga to je bilo logièno rješenje jer je bila važna grafièka toènost prikaza izmjerenog detalja odnosno objekta. Sva daljnja raèunanja (duljina, površina, kubatura, visina) provodila su se iz velièina koje su grafièki oèitane iz analognog prikaza izmjerenog terena, a kojih je toènost najviše ovisila o mjerilu tog prikaza. Veæa se toènost u tome sluèaju postizala krupnijim mjerilom grafièkog prikaza, a to je podrazumijevalo i detaljniju izmjeru terena. Na taj su naèin katastarske èestice, kojih su meðne linije oblika nepravilne krivulje, pri mjerenju odreðene razlièitim brojem meðnih toèaka za razlièita mjerila grafièkog prikaza, što je posljedièno znaèilo i razlièitu toènost odreðivanja njihovih površina. Sl. 4. Dio katastarskog plana Fig. 4. Extract from cadastral map

Meðne i graniène linije15 na terenu mogu imati razlièite nepravilne oblike i tada ih se treba aproksimirati, mjereæi na njima toèke na odreðenoj udaljenosti koja je za analogne planove bila uvjetovana mjerilom prikaza mjerenog terena. Tako je na zakrivljenim dijelovima meða trebalo mjeriti toèke na takvoj meðusobnoj udaljenosti pri kojoj strelica luka, tj. visina luka nad tetivom izmeðu tih toèaka, na terenu nije veæa od:16 l £ 0.2 mm ´ M

Sl. 5. Odabir mjernih toèaka na zakrivljenoj meðnoj liniji Fig. 5. Selected points of measurement on the curved boundary line

gdje je M nazivnik mjerila grafièkog prikaza (Sl. 5.). Velièina 0.2 mm odabrana je zbog èinjenice da je to najmanji razmak koje ljudsko oko može razluèiti na nekom crtežu pa je manja velièina nepotrebna. Nadalje, za objekte koji su po svojim dimenzijama relativno maleni (kapelice, bunari, trafostanice i sl.) odluka hoæe li se za prikaz tlocrta objekta mjeriti položaj svih lomnih toèaka ili æe biti zamijenjen samo jednom toèkom i topografskim znakom - ovisila je o mjerilu grafièkog prikaza. Ako je objekt prikazan samo topografskim znakom, njegove stvarne dimenzije ostaju nepoznate. To se odnosi i na druge pojavnosti u prirodi, kao što su putovi, potoci, kanali, nogostupi, zidovi, nasipi i sl., koje èesto puta nisu ni prikazane odnosno mjerene jer im je širina manjih dimenzija od onih što su se mogle prikazati u mjerilu grafièkog prikaza. Sve to ukazuje da su se mjerenja objekata istih obilježja mogla razlikovati, ovisno o mjerilu njihova grafièkog prikaza. Takav pristup detaljnoj izmjeri u današnjim je uvjetima neprimjeren te izmjera svih postojeæih pojavnosti treba biti jednoznaèna. Za cjelovitu

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

izmjeru navedenih pojavnosti više nema ogranièenja i svaki objekt koji je od interesa razlièitim korisnicima može se i treba izmjeriti. Toènost izmjere toèaka obilježja zemljišta treba ovisiti o namjeni za koju se ta izmjera provodi. Katastarsku izmjeru treba provoditi toènošæu propisanom zakonom i pravilnicima o katastarskoj izmjeri, a meðne toèke i tako odreðuju i postavljaju vlasnici susjednih zemljišta. Ako je meðna linija zakrivljena, vlasniku je u interesu da gustoæa meðnih toèaka bude što veæa, a ne da ovisi o mjerilu u kojem æe se katastarski plan prikazati otisnut na papiru. Na taj æe naèin površine susjednih èestica biti najtoènije odreðene, a to i jest najvažnije za njihove vlasnike. U današnje vrijeme katastarska se izmjera provodi mjernim instrumentima s digitalnim zapisom svih podataka mjerenja, koji se mogu odmah prebaciti u raèunalo i dalje koristiti za raèunanja razlièitih prostornih podataka. Toènost izraèunanih prostornih podataka ovisi o toènosti izmjere, a mjerilo grafièkog prikaza više nema nikakva znaèenja. Stoga mjerilo kao parametar odreðivanja nekih velièina, kao što je to u izrazu za dopuštenu duljinu strelice luka, treba izbaciti.

UTJECAJ MJERILA NA IZRADU ANALOGNIH GEODETSKIH PODLOGA I MJERENJA NA NJIMA

EFFECT OF SCALE ON THE PRODUCTION OF ANALOG GEODETIC DOCUMENTATION AND SURVEY Toènost izradbe geodetske podloge na papiru, odnosno toènost mjerenja na njoj, najviše je ovisila o njenu mjerilu. Ako je trebalo izraditi toèniju geodetsku podlogu, ona je raðena u krupnijem mjerilu i obratno. Koliko je znaèajan taj utjecaj, može se ilustrirati dopuštenim odstupanjima izmeðu dvostrukih mjerenja površina s analognih katastarskih planova. Iz opæe formule17 DP= 7´10-4 M za dopuštena odstupanja za dvostruka mjerenja (gdje je M nazivnik mjerila plana, a P površina dobivena grafièkom metodom), za razlièita mjerila iznose: 1:500 1:1000 1:2000 1:2500 1:5000

0,35 0,70 1,40 1,75 3,50

Tako bi za istu površinu neke katastarske èestice, npr. površinu od 900 m2, dopušteno odstupanje dvostrukog mjerenja na analognom planu mjerila 1:500 iznosilo 10,5 m2, a na planu mjerila 1:2500 iznosilo bi 52,5 m2. Za katastarske planove mjerila 1:2880, koji

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Analogne i digitalne geodetske podloge … M. IVKOVIÆ, I. ALIŠIÆ, L. REDOVNIKOVIÆ 74-83 22[2014] 1[47]

prevladavaju u Hrvatskoj, dopušteno odstupanje iznosilo bi 60 m2. Ovaj primjer jasno ilustrira utjecaj mjerila na toènost velièina odreðenih oèitavanjem s analognih katastarskih planova. Odluka o mjerilu izrade analognih katastarskih planova donosila se na temelju gustoæe detalja na mjerenom podruèju pa su tako gradovi prikazani u krupnijem mjerilu, a sela i neizgraðena zemljišta u sitnijim mjerilima. To se uglavnom poklapalo i s vrijednošæu mjerenog zemljišta, što je bio drugi važan parametar pri odluci o izboru mjerila. Krupnije je mjerilo u procesu izrade analognih planova iziskivalo nešto više terenskih, a puno više uredskih radova pri njihovoj izradi i raèunanju površina, a to je onda i znatno poskupljivalo te poslove. Na toènost izmjerenih velièina s analognih katastarskih planova, osim mjerila, utjeèu još toènost kartiranja korisnog prostora plana, geodetskih toèaka i detaljnih toèaka. Usto, pri crtanju sadržaja plana i spajanja kartiranih lomnih toèaka linijama u odreðene katastarske èestice moglo je doæi do pogrešaka ekscentriènog spajanja, što dovodi do pogrešaka u odreðivanju površina katastarskih èestica.18 Na toènost može utjecati i usuh ili rasteg papira, pa i to treba uzeti u obzir. Sve navedene pogreške ne utjeèu na odreðivanje istih tih velièina s digitalnih geodetskih podloga pa ih upravo to èini znatno pouzdanijima. U današnjim je uvjetima svaki digitalni prikaz u mjerilu 1:1, tj. svi se elementi izražavaju u stvarnim velièinama, a prikaz na monitoru raèunala može biti doveden u bilo koje mjerilo. Toènost prikaza i odreðivanja prostornih podataka ovisi iskljuèivo o toènosti mjerenja, a toènost izmjere najviše ovisi o primijenjenoj metodi i toènosti korištenih ureðaja. Drugim rijeèima, ako treba toènija geodetska podloga nekog terena, onda treba odabrati pouzdaniju metodu izmjere i toèniji ureðaj za to mjerenje. Otisak geodetske podloge na papiru, ako je potreban, treba prilagoditi okruglome mjerilu (npr. 1:500 ili 1:1000) koje omoguæava jednostavnije utvrðivanje dužina u prirodi. Projektanti koji koriste geodetske podloge projektiraju koristeæi se razlièitim raèunalnim programima, a prikaz na ekranu poveæavaju ili smanjuju, ovisno o potrebi uvida u projekt u cjelini ili samo neki njegov dio. Pri takvom naèinu rada nema više ogranièenja uzroko15 Meðne linije definiraju vlasništvo pojedinih katastarskih èestica, a unutar kat. èestice mogu biti granice razlièitih poljoprivrednih kultura koje se takoðer mjere. 16 *** 1958: èl. 67 17 *** 1970: èl. 40 18 Ivkoviæ, 2000: 93-100 19 Ortofoto-plan je aerosnimka jedinstvenog mjerila.

vanih nedovoljnom velièinom nekih grafièkih elemenata zbog neodgovarajuæeg mjerila prikaza, a to se moglo dogoditi kod analognih geodetskih podloga. Analogni prikaz projekta može se, ako je potreban, prikazati u bilo kojem mjerilu i prilagoditi ga velièini papira na kojem se treba otisnuti. Naime, sigurno je da se s otisnutog prikaza digitalne geodetske podloge više neæe preuzimati nikakve velièine pa je mjerilo tog otiska nevažno.

GEODETSKE PODLOGE ZA IZRADU PROSTORNOPLANSKE DOKUMENTACIJE

GEODETIC DOCUMENTATION FOR THE PRODUCTION OF PHYSICAL PLANNING DOCUMENTS Iz dokumenata o prostornom ureðenju proizlazi da su geodetske podloge za izradu urbanistièkih planova ureðenja ili detaljnih planova u stvari topografsko-katastarski ili katastarski planovi. Èinjenica je da za podruèje RH ima vrlo malo topografsko-katastarskih planova pa su vjerojatno iz tih razloga predviðeni i katastarski planovi za tu svrhu. Naime, katastarski planovi daju samo prikaz položaja i oblika katastarskih èestica i graðevina na njima te takvi ne mogu u potpunosti zadovoljiti potrebe kod izradbe urbanistièkih ili detaljnih planova. Usto, veæina je tih katastarskih planova izraðena još u 19. stoljeæu, kada je tehnologija izmjere terena i izrade planova bila puno jednostavnija, ali ne i manje zahtjevna, pa je njihova toènost znatno manja od toènosti suvremenih digitalnih katastarskih planova. Za potrebe prostornog ureðenja potreban je što širi raspon podataka o nekretninama, u što nesumnjivo ulaze i podatci o pravnim odnosima. Zasad je zemljišna knjiga jedina koja pruža te informacije jer katastar najèešæe nema usklaðene podatke o vlasništvu. Za detaljni plan ureðenja naselja, tj. projektiranje cesta, kanalizacije, vodovoda, odvodnje i sl., potrebne su i kote terena, odnosno visinski prikaz podruèja zahvata. Dakle, osim cjelovitoga horizontalnog sadržaja potreban je i visinski prikaz da bi predviðeni zahvat u prostoru bio toèno odreðen. Geodetske podloge takvog sadržaja nisu osiguravali stari grafièki katastarski planovi, ali ni današnji, izraðeni najnovijom tehnologijom. Suvremeni katastarski planovi prikazuju samo katastarske èestice te zgrade/graðevine i kulture na njima, a ostali sadržaj (ograde, zidove, stupove, šahtove, hidrante itd.) prikazuje se na ortofoto-planovima.19 Takva kombinacija katastarskog plana i ortofoto-plana sigurno ne daje homogene podatke, a da takav pristup uzrokuje kasnije probleme pokazuju primjeri nekih zemalja koje provode projekte usklaðivanja katastarskih i

PROSTOR

1[47] 22[2014] 74-83 M. IVKOVIÆ, I. ALIŠIÆ, L. REDOVNIKOVIÆ Analogne i digitalne geodetske podloge …

topografskih podataka.20 Zbog toga je nelogièno da se u sluèaju novih izmjera rubnih podruèja naselja, koja su uglavnom predmet detaljnog ureðenja, ne prikupe sve važne informacije o prostoru, jer je to manji dodatni napor za geodete na terenu.21 Tako prikupljeni podatci o prostoru bili bi sigurno kvalitetniji i potpuno homogeni. Kasnije usklaðivanje položajnih i visinskih podataka proizašlih iz razlièitih izmjera daleko je složeniji zadatak, a podatci nikada ne mogu biti tako homogeni kao pri istovremenoj izmjeri. Izradba odgovarajuæih geodetskih podloga slijedi nakon detaljne izmjere terena. U najširem smislu te podloge mogu biti geodetski planovi koji se koriste za izradu urbanistièkih i detaljnih planova ureðenja. U sluèaju primjene analognih planova te su geodetske podloge bili topografsko-katastarski ili katastarski planovi mjerila od 1:500 do 1:2500, izraðeni na listovima papira ili folija odreðene velièine. Broj listova ovisio je o velièini mjerenog podruèja i o mjerilu prikaza. Za krupno mjerilo prikaza i veliku katastarsku opæinu može biti i nekoliko stotina tih listova planova. Digitalni geodetski planovi za cijelo mjereno podruèje (katastarsku opæinu) rade se u cjelini u mjerilu 1:1 jer to omoguæuje suvremena tehnologija. To je jedna od brojnih prednosti digitalnih planova, buduæi da nema presijecanja prikaza izmjerenih objekata koji se na analognim planovima mogu protezati kroz dva ili više listova pa se time smanjuje njihova preglednost i toènost. Za potrebe izrade prostornoplanske dokumentacije za neki dio katastarske opæine može se iz digitalnoga katastarskog plana izdvojiti samo prikaz toga podruèja i koristiti kao geodetska podloga. Planovi u digitalnom obliku omoguæuju i druge pogodnosti, kao što je raslojavanje sadržaja u razlièite slojeve i uveæavanje odreðenih detalja, što poveæava njihovu preglednost. Ono što je još važno u vezi sa suvremenim digitalnim katastarskim planovima izraðenim nakon novih katastarskih izmjera jest da se prikazuju u novomu jedinstvenom državnom koordinatnom sustavu. Naime, stari su analogni katastarski planovi prikazani u dvama državnim koordinatnim sustavima koji su odreðeni iz Gauss-Krügerove projekcije. U toj projekciji cijeli teritorij Republike Hrvatske preslikava se na dva valjka koji dotièu Zemlju u 15. odnosno 18. meridijanu. Projekcije tih meridijana u ravnini oznaèavaju x os tih dvaju koordinatnih sustava, a projekcija ekvatora jest y os u oba sustava. Ta dva koordinatna sustava nazivaju se 5. i 6., a da bi se znalo za svaku toèku u kojem je koordinatnom sustavu, prvi broj y koordinate je njegova oznaka. Koordinatni sustav popreène Mercatorove (Gauss-Krügerove) projekcije - skra-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

æeno HTRS96/TM, sa srednjim meridijanom 16°30’ i linearnim mjerilom na srednjem meridijanu 0,9999, odreðuje novi projekcijski koordinatni sustav Republike Hrvatske za topografske karte i katastarske planove. Umjesto dosadašnjih oznaka x i y za koordinate u ravnini projekcije uvode se oznake N (northing - sjeverno) i E (easting - istoèno), što je u skladu s normom ISO 19111 koja se bavi geoinformacijama i prostornim koordinatama.22 Osnovni parametri od kojih se kreæe kod prostornog ureðenja, projektiranja i izgradnje razlièitih graðevinskih objekata jesu podatci o topografiji terena nekog podruèja i o vlasnièkim odnosima nad nekretninama koje se na njemu nalaze. Prikaz i jednog i drugog sadržaja, tj. potpune informacije o nekome prostoru, omoguæuju topografsko-katastarski planovi.23 Meðutim, po Zakonu o državnoj izmjeri i katastru nekretnina iz 1999. godine više se ne predviða njihova izrada. Kao podloge za izradbu projektne dokumentacije nakon stupanja na snagu Zakona o prostornom ureðenju i gradnji 2007. god. koriste se posebne geodetske podloge [PGP]. Posebne geodetske podloge mogu se koristiti za potrebe odreðivanja oblika i velièine graðevinske èestice, odnosno obuhvata zahvata u prostoru, te kao podloga za idejni projekt. Zakonom je propisano da posebne geodetske podloge mogu biti: digitalni ortofoto plan s visinskim prikazom - slojnice i kote s uklopljenim katastarskim planom ili topografski prikaz s uklopljenim katastarskim planom, te da su one izraðene u odgovarajuæem mjerilu i ovjerene od nadležnog tijela za državnu izmjeru i katastar nekretnina.24 Mjerilo ovisi o namjeni posebne geodetske podloge, odnosno potrebama onih koji æe ih koristiti, a zapravo je važno samo za analogni grafièki prikaz. Izrada i korištenje geodetskih podloga danas je iskljuèivo u digitalnom obliku, tj. iz koordinata, a mjerilo analognog otiska može se jednostavno mijenjati. Digitalni ortofoto plan odnosno topografski prikaz izraðuju se po pravilima koja vrijede za topografsku izmjeru i izradbu državnih karata.25 Ovako utvrðena posebna geodetska podloga izaziva èitav niz nedoumica i problema jer uklapanje katastarskog plana izraðenog prije 20 Više u: Choi, Park, 2001; Kumar, 2007. 21 Martini, 2006. 22 *** 2008: èl. 3 23 Ivkoviæ i dr., 2006: 11-15 24 *** 2007.a: èl. 2, i NN 38/09, 55/11, 90/11, 50/12, 80/13 25 *** 2008. 26 Mataija, 2011. 27

Sudar, 2005.; Vlašiæ, 2005.

28 Boc, 2010: 82-84 29 Božiènik, 1988: 167-175

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Analogne i digitalne geodetske podloge … M. IVKOVIÆ, I. ALIŠIÆ, L. REDOVNIKOVIÆ 74-83 22[2014] 1[47]

PROSTOR

sto pedeset i više godina na suvremeno izraðen novi grafièki prikaz terena može imati razlièite negativne posljedice.26 Naime, toènost starih katastarskih planova i suvremenom tehnologijom izraðenoga grafièkog prikaza terena doista je neusporediva iz više razloga. Prije svega, mjerenja su postala znatno toènija, a obrada mjernih podataka automatizirana i time manje podložna pogreškama. Zatim, izraèun svih velièina, prije svega površina katastarskih èestica, ne ovisi više o mjerilu grafièkog prikaza, odnosno toènosti mjerenja na analognom planu.27 Usto, pri dugogodišnjem održavanju katastarskih planova došlo je do dodatnog smanjivanja njihove toènosti, a mnoge promjene na terenu nisu nikada provedene na planovima. Pri uklapanju katastarskog plana na novoizmjereni prikaz nekoga terena ne postoji jednoznaèno rješenje (Sl. 6.).28 U konkretnom sluèaju trebalo je izraditi PGP za katastarske èestice br. 1985/1 i 1985/61. Za potrebe uklopa dopušteno je pomicati i zakretati stari katastarski plan. Na slici se za oznaèene mjerene toèke 35, 266 i 267 smatra da su identiène u stvarnosti i na katastarskom planu, a iz toga slijede prikazana odstupanja ostalog sadržaja. Izborom nekih drugih toèaka ili pri izradi PGP-a za nekoliko susjednih katastarskih èestica moglo bi doæi do potpuno drukèije situacije u pogledu odstupanja. Drugim rijeèima, razlièiti geodetski struènjaci mogu uklop razlièito provesti, a to može dovesti i do razlièitog tumaèenja uzroka eventualnih neslaganja u položaju meða na starim katastarskim planovima i onima novoizmjerenim. Problem uklopa naroèito je znaèajan kod izrade PGP-a za duge uske objekte koji se mogu protezati kroz nekoliko katastarskih opæina, za koje katastarski planovi mogu biti razlièitih mjerila, a time i toènosti. Sve to ukazuje da se pri izradi posebnih geodetskih podloga ne bi smjelo uklapati stare katastarske planove na njih, veæ bi izmjeru odreðenog podruèja, odnosno jedne ili nekoliko katastarskih èestica, trebalo obaviti po propisima nove izmjere. To znaèi da bi pri izmjeri u svrhu izrade PGP-a trebalo prikupiti osim prostornih i odgovarajuæe pravne podatke te je tako u svakome pogledu uèiniti vjerodostojnom. Na taj naèin usporedba novoodreðenih prostornih podataka s važeæim podatcima iz katastarskih ureda ne bi bila potrebna. U suprotnome postoji opasnost da se zbog zahtjeva odreðene usklaðenosti starih i novih podataka, odnosno prihvaæanja elaborata samo do odreðenog stupnja nepodudaranja, namjerno iskrivljuju novi podatci. Takva je praksa bila poznata pri održavanju starih analognih planova, ali je nedopustiva pri suvremenoj izmjeri i izradi digitalnih grafièkih

prikaza. ‘Kvarenje’ novih, toènijih podataka - zbog zahtjeva da se usporeðuju s onima starim, znatno manje toènosti - nikako ne smije biti naèin rješavanja toga problema.29 Kako PGP koriste projektanti pri izradi idejnog projekta razlièitih graðevina, a provoðenje projekta u katastru i zemljišnoj knjizi slijedi nakon izmjere novoga izvedenog stanja - može se dogoditi da se u toj fazi pojave problemi zbog razlika izmeðu pravno i stvarno utvrðenih podataka. Poznata je èinjenica o neusklaðenosti stvarnoga stanja s evidencijama katastra i zemljišne knjige, odnosno meðusobnoj neusklaðenosti tih dviju evidencija. Ako se te neusklaðenosti otkriju tek u fazi provoðenja projekta u katastru i zemljišnoj knjizi, a ne veæ kod izrade PGP-a i izrade projekta na njoj, posljedice mogu biti vrlo neugodne za investitora. Naime, može se dogoditi da izvedeni projekt više ne udovoljava propisanim uvjetima graðenja i njegov upis u evidencije postane upitan.

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Upotreba suvremene tehnologije pri izmjeri terena te izradi i korištenju digitalnih geodetskih podloga znaèajno je pojednostavnila i ubrzala te procese i omoguæila znatne pro-

Sl. 6. Primjer uklopa dijela katastarskog plana na novoizmjerenu situaciju Fig. 6. Example of fitting the cadastral map on the newly-measured layout

PROSTOR

1[47] 22[2014] 74-83 M. IVKOVIÆ, I. ALIŠIÆ, L. REDOVNIKOVIÆ Analogne i digitalne geodetske podloge …

mjene u njihovu odvijanju. No, neke promjene koje su mogle uslijediti pri mjerenju i korištenju digitalnih geodetskih podloga nisu se dogodile, a izvoðaèi pristupaju tim zadatcima kao da se još uvijek radi o analognim geodetskim podlogama. Toènost prostornih podataka odreðenih s analognih geodetskih podloga najviše je ovisila o njihovu mjerilu. Detaljniji i toèniji prikaz mjerenog terena postigao bi se izradom analogne geodetske podloge u krupnijem mjerilu, èemu se moralo prilagoditi i mjerenje na terenu. Isti bi se objekti na analognim geodetskim podlogama razlièitih mjerila prikazivali na razlièite naèine, a to znaèi i razlièitom toènošæu. Dok bi se mali objekti ili relativno uski objekti na analognoj geodetskoj podlozi krupnog mjerila mogli tlocrtno prikazati, u sitnijem se mjerilu prikazuju topografskim znakovima. Na digitalnim geodetskim podlogama takva ogranièenja ne postoje i svaki se objekt može definirati sa svim svojim dimenzijama, ovisno o potrebama onoga koji æe podlogu koristiti. To znaèi, naruèitelj geodetske podloge treba definirati koje minimalne dimenzije mjerenih objekata treba prikazati na njoj i potrebnu toènost, a geodet æe svoja mjerenja prilagoditi tim zahtjevima. Zakonom o prostornom ureðenju i gradnji iz 2007. godine predviða se, za potrebe projektiranja, izradba posebne geodetske podloge. Posebna geodetska podloga je novoizmjereni topografski prikaz terena na koji se uklapa katastarski plan izraðen u odgovarajuæem mjerilu. Ovako opisana posebna geodetska podloga izaziva èitav niz nedoumica i problema jer uklapanje katastarskog plana izraðenog prije sto pedeset ili više godina na suvremeno izraðen novi grafièki prikaz može uzrokovati razlièite negativne posljedice. Naime, prostorni podatci dobiveni suvremenom mjernom tehnologijom znatno su toèniji u usporedbi s onima dobivenim oèitavanjem sa starih katastarskih planova pa se meðu njima mogu pojaviti i veæe razlike. Buduæi da se u katastrima prihvaæaju samo one posebne geodetske podloge koje udovoljavaju zahtjevu odreðene usklaðenosti starih i novih podataka, odnosno toleriraju se odstupanja do odreðenog stupnja nepodudaranja, postoji opasnost da neodgovorni pojedinci namjerno iskrivljuju nova mjerenja kako bi zadovoljili uspostavljene kriterije. Problem se može riješiti na naèin da se katastarski plan ne uklapa na novoizmjereni topografski prikaz, nego se pri izmjeri utvrde meðe, a vlasnici susjednih katastarskih èestica potpisom potvrde prihvaæanje tih meða, koje na taj naèin postaju službene. Nakon što je graðevina izvedena na terenu, potrebno ju je upisati u katastar i zemljišnu knjigu. Pri upisu graðevine projektirane na takvoj, posebnoj geodetskoj podlozi ne bi moglo doæi do imovinsko-pravnih problema.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Literatura Bibliography

Izvori Sources

1. Boc, K. (2010.), Posebna geodetska podloga, „Ekscentar”, 12: 82-84, Zagreb 2. Božiènik, M. (1988.), Kako geodetske podloge prilagoditi potrebama izrade provedbenih urbanistièkih planova, „Geodetski list”, 4-6: 167175, Zagreb 3. Choi, Yun-Soo; Park, Byung-Uk (2001.), The pilot production of topographic-cadastral maps and its applications in Korea, FIG International Conference, Seoul 4. Franèula, N.; Lapaine, M. (2008.), Geodetsko-geoinformatièki rjeènik, DGU, Zagreb 5. Ivkoviæ, M. (2000.), Utjecaj oblika èestica na toènost grafièkog odreðivanja njihovih površina, „Geodetski list”, 2: 93-100, Zagreb 6. Ivkoviæ, M.; Džapo, M.; Grgureviæ, O. (2006.), Der Bedarf an topographischen Katasterkarten, „AVN”, 1: 11-15, Darmstadt 7. Ivkoviæ, M.; Džapo, M.; Krznariæ, N. (2008.), Naslijeðe zagrebaèkog katastra i teškoæe koje ono uzrokuje, „Razvitak Zagreba”, Zbornik radova: 71-75, Zagreb 8. Kumar, N. (2007.), Renovation cadastral mapan Indian perspective, FIG Working Week, Hong Kong SAR 9. Martini, D. (2006.), Usporedba katastarskog i topografsko-katastarskog plana istog podruèja, diplomski rad, Geodetski fakultet, Zagreb 10. Mataija, M. (2011.), Izrada i primjena PGP-a i usporedba sa topografsko-katastarskim planovima, diplomski rad, Geodetski fakultet, Zagreb 11. Mrak-Taritaš, A. (2008.), Urbanistièki plan ureðenja, uloga i znaèaj na primjeru grada Zagreba, „Prostor”, 16 (2 /36/): 232-245, Zagreb 12. Roiæ, M. (2012.), Upravljanje zemljišnim informacijama - katastar, Geodetski fakultet, Zagreb 13. Sudar, Z. (2005.), Usporedba analognih i digitalnih planova istog podruèja, diplomski rad, Geodetski fakultet, Zagreb 14. Vlašiæ, I. (2006.), Usporedba analognih i digitalnih planova istog podruèja, diplomski rad, Geodetski fakultet, Zagreb 15. *** (1958.), Pravilnik za državni premer, II. i III. dio, Beograd 16. *** (1970.), Pravilnik o tehnièkim propisima za izradu originala planova i odreðivanja površina parcela pri premjeru zemljišta, „Službeni list SFRJ”, 8, Beograd 17. *** (1998. i 2004.), Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova, „Narodne novine”, 106/98, 39/04, 45/04, 163/04, Zagreb 18. *** (1999.), Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, „Narodne novine”, 128, Zagreb 19. *** (2007.a), Zakon o prostornom ureðenju i gradnji, „Narodne novine”, 76, Zagreb 20. *** (2007.b), Zakon o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, „Narodne novine”, 16, Zagreb 21. *** (2008.), Pravilnik o topografskoj izmjeri i izradi državnih karata, „Narodne novine”, 109, Zagreb 22. *** (2011.), Pravilnik o kartografskim znakovima, „Narodne novine”, 104, Zagreb

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1. Martini, 2006: 47 Sl. 2. Slajdovi nastavnih predavanja autora Sl. 3. Fotografija instrumenta za potrebe vježbi na Geodetskom fakultetu Sl. 4. Martini, 2006: 46 Sl. 5. http://www.Geoportal.hr Sl. 6. Boc, 2010: 83

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Analogne i digitalne geodetske podloge … M. IVKOVIÆ, I. ALIŠIÆ, L. REDOVNIKOVIÆ 74-83 22[2014] 1[47]

PROSTOR

Sažetak Summary

Analog and Digital Land Survey Maps as the Basis for Physical Planning Documents The analog cadastral maps from the 19th century, i.e. their digitalized versions, are still the prevailing type of documents in Croatia. The accuracy of both the graphic method of land surveying and the hand-made cadastral maps including the graphic method of land surface measurement, is by no means comparable to the accuracy of modern methods. By mid 20th century mostly large cities were remeasured by means of the more accurate methods. However, as cities have largely expanded since then and the new areas have not been measured, the use of the old analog cadastral maps is the only solution. The old cadastral maps and the data about the cadastral plots are used in the cadastre and land registry regardless of their questionable accuracy. This obviously suggests the need for new cadastral surveying and more accurate graphic representations of the cadastral plots and structures on them including the data on their surfaces. Another problem that would thus be resolved is the elimination of apparent inconsistencies between the data in the cadastre and those in the land registry. Owing to the fact that Croatia was for 45 years a part of the former Yugoslavia, the state with a different political system in which building land was nationalized, the role of land registry was largely neglected throughout that period; any changes on the land were recorded only in the cadastre thus resulting in the disparity between the two types of records. Since this obviously presents a thorny issue for the citizens and a hindrance to the investments in this country, a compelling need exists for new cadastral surveying. The application of the cadastral maps or topographical-cadastral maps as geodetic documentation is planned in the physical planning documents. The physical planning implementation documents are urban layout plans and detailed layout plans. Urban layout plans are made on the basic state map with a scale of 1:5000, or a cadastral map with a scale of 1:2000 or 1:1000. Detailed layout plans are made on the topographical-cadastral map or the cadastral map with a scale of 1:1000 or 1:500. In the absence of modern digital documentation,

the analog geodetic documentation of various scales is planned to be used. The production process of analog geodetic documentation required that the scale of the future graphic representation should be taken into consideration as early as the land surveying phase. Clients used to commission a graphic representation made to a particular scale and this entailed the need for an appropriate level of accuracy and detail of surveying. It is logical in case of analog cadastral maps since the graphic accuracy of the representation of the cadastral plots and the structures built on them is highly relevant. All other calculations (length, area, cubic volume, etc.) were deducted from the data that were graphically read from the analog representation of the surveyed land and whose accuracy mostly depended on scale. Greater accuracy was in this case achieved by a graphic representation made to a larger scale which meant a more detailed land surveying. This is the reason why cadastral maps for the built-up areas were made to a larger scale while those for the unbuilt ones were made to a smaller one. As cities and settlements grew up, agricultural land was turned into building land and various structures were built on it. Since these peripheral areas were not measured, their representation on the cadastral maps has been made to a smaller scale (1:2880) which is not suitable for the representation of the built-up areas. In this way, parts of the cities (for example cadastral building plots) are represented on the cadastral maps with a varied level of accuracy. The varying level of accuracy regarding the data from the analog cadastral maps causes serious problems to its users. Modern geodetic measuring instruments as well as the computer data processing ensure far greater accuracy in the production of cadastral maps as well as the area computing from the surveying data. Digital cadastral maps are made to a scale of 1:1 and the data obtained from them are no longer dependent on the scale. A comparative analysis of the old digitalized versions of analog maps and the new ones, made in digital format after a new cadastral surveying, shows considerable differences in terms

Biografije Biographies Dr.sc. MIRA IVKOVIÆ, dipl.ing.geodezije, izvanredna je profesorica na Katedri za zemljomjerstvo. Predstojnica je Zavoda za primijenjenu geodeziju. Održava nastavu i na Studiju krajobrazne arhitekture na Agronomskom fakultetu. IVA ALIŠIÆ, dipl.ing.geodezije, asistentica je na Katedri za zemljomjerstvo. Godine 2009. upisala je doktorski studij geodezije i geoinformatike, a u doktorskom radu bavi se geodetskim podlogama za prostorno planiranje i projektiranje. Dr.sc. LORIS REDOVNIKOVIÆ, dipl.ing.geodezije, viši je asistent na Katedri za zemljomjerstvo.

MIRA IVKOVIÆ, Ph.D., Dipl.Eng.Geod., Associate Professor in the Department of Geodetic Survey. She is head of the Institute of Applied Geodesy. She also teaches courses in the Department of Landscape Architecture at the Faculty of Agriculture. IVA ALIŠIÆ, Dipl.Eng.Geod., Assistant in the Department of Geodetic Survey. In 2009 she started a Ph.D. program in geodesy and geoinformatics. Her Ph.D. thesis examines geodetic documentation in physical planning and design. LORIS REDOVNIKOVIÆ, Ph.D., Dipl.Eng.Geod., senior assistant in the Department of Geodetic Survey.

of the position, orientation and size of the cadastral plots and the structures built on them. Moreover, substantial differences are also found after computing the areas by measuring specific coordinates of the cadastral plots and their comparison with the previously measured areas. These differences may result from the altered boundaries on the terrain over many years, from the reduced accuracy of the measuring instruments in the past but also from the reduced accuracy of the graphic representation of areas. In case of the building plots, this can potentially lead to serious problems if the old cadastral maps are the only ones that exist with the cadastral plots and the structures on them which substantially differ from their actual position in the field. Therefore, the 2007 Physical Planning and Building Act makes provision for the production of special geodetic documentation for physical planning purposes. The special geodetic documentation should solve problems which arise from a lack of accurate cadastral maps including a lack of land elevation marked on them. The geodetic documentation intended for physical planning purposes is entirely made in digital format with appropriate CAD software. By means of typical point coordinates as well as other analytical elements, it serves for the design of various structures. The accuracy of the computed physical planning data depends solely on the accuracy of the survey while the scale of the graphic representation is no more relevant. Digital measuring instruments and computer data processing favour a new approach to surveying process itself. Considering the fact that the scale of a graphic representation (i.e. if a particular facility, due to its small dimensions can be entirely represented or not), it is possible to measure also those entities on the Earth’s surface which were not measured when analog maps were made. Analog cadastral maps made to a smaller scale thus do not show paths, sidewalks, streams, canals, walls etc. They are either absent or represented by topographical symbols. Their areas are thus neglected which could have far-reaching consequences in case of narrow and long structures. MIRA IVKOVIÆ IVA ALIŠIÆ LORIS REDOVNIKOVIÆ

Sl. 1. Shematski prikaz osnovnih skupina arhetipova Korišteni su simboli iz egipatske mitologije (1. podzemlje - simbol vrata, tj. prijelaza; 2. most - simbol božice cikliènosti kozmosa, Nut; 5. rijeka - izvor života, Nil; 8. stablo ili drvo života - simbol života, dva javora stoje na istoènim vratima Raja otkud bog Re izlazi svakoga dana; 12. simbol mjeseca koji kao i sunce simbolizira cikliènost i ponovno raðanje), taoizma (7. kamen - dijagram iz dinastije han, 2. st.p.Kr. simbolizira puninu i prazninu unutar kamena), mandale (3. otok mrtvih - shematizirani prikaz Jambudvipe, èovjek je jedno sa svemirom), kršæanstva (6. zid - vezan uz vrata i èuvan ulaz, kljuèevi Raja/sv. Petra; 11. križ - simbol uskrsnuæa), keltske mitologije (4. ocean - simbol broda gdje putovanje predstavlja prijelaz u zagrobni život), japanske kulture (9. biljke - kenji znak za trešnjin cvat - simbol prolaznosti života) te èešer (10.) - simbol prisutan u mnogim religijama koji zbog matematièke pravilnosti predstavlja besmrtnost Fig. 1. Schematic representation of the basic archetypes Symbols from Egyptian mythology (1. underworld - gate symbol, i.e. transition; 2. bridge - symbol of the godess of the cyclic nature of the universe, Nut; 5. river - a source of life, the Nile; 8. tree or a tree of life - symbol of life, two maples at the eastern Gates of Paradise from which god Re descends every day; 12. the moon symbol which, like the sun, symbolizes cyclic pattern and rebirth), in taoism (7. stone - diagram from the Han dynasty, 2nd c.BC. symbolizes fullness and emptiness within the stone), mandala (3. island of the dead - schematic representation of Jambudvipa, man is one with the universe), Christianity (6. wall - tied to the door, protected entrance, keys of the Heaven/St Peter; 11. cross - resurrection symbol), in Celtic mythology (4. ocean - vessel symbol, journey as a transition into the life after death), Japanese culture (9. plant - kenji sign for a cherry blossom - symbol of the transience of life) and pine-cone (10.) - symbol found in many religions, its mathematical regularity represents immortality

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 1[47]

PROSTOR

Sandra Smiljaniæ, Ivan Mlinar, Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 ssmiljanic@arhitekt.hr ivan.mlinar@arhitekt.hr bbojanic@arhitekt.hr

University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 ssmiljanic@arhitekt.hr ivan.mlinar@arhitekt.hr bbojanic@arhitekt.hr

Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.01/726:393 (4)”19/00” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 25. 11. 2013. / 10. 6. 2014.

Subject Review UDC 72.01/726:393 (4)”19/00” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 25. 11. 2013. / 10. 6. 2014.

Arhetipovi u suvremenoj arhitekturi groblja Archetypes in Modern Cemetery Architecture

arhetip arhitektura arhitektura groblja groblje

archetype architecture cemetery architecture cemetery

Arhetip se kao odraz kolektivnog nesvjesnog materijalizira u simbol kroz koji dopire u podruèje svjesnog. Iako ukorijenjen u prošlosti, on uzrokuje snažan kreativan naboj koji se u arhitekturi groblja oèituje u reinterpretaciji mitoloških slika i simbola. Bezvremenost arhetipa omoguæuje kontinuitet i uspješnost višeslojne komunikacije, koja je prisutna i u analiziranim primjerima suvremene arhitekture groblja.

An archetype as a reflection of the collective unconscious can materialize as a symbol which acts upon the conscious mind. Although rooted in the past, it fuels architects’ creativity in the reinterpretation of images from mythology and symbolism. This timeless aspect of archetypes provides continuity and success in a multilayered communication that can be found in the analyzed examples of modern cemetery architecture.

PROSTOR

1[47] 22[2014] 84-95 S. SMILJANIÆ, I. MLINAR, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI Arhetipovi u suvremenoj…

UVOD INTRODUCTION

ijeè arhetip je u arhitekturi povezana s prauzorkom i praoblikom koji postaje model za oblikovanje arhitektonskih i urbanistièkih rješenja i ureðenja prostora. U radovima Carla Junga1 rijeè arhetip upotrijebljena je za opis ‘iskonskih slika’.2 „Ti arhaièni tragovi ili arhetipski oblici utemeljeni na instinktima kojima daju izraz posjeduju numinozno svojstvo koje katkada izaziva strah. Oni su neiskorjenjivi jer predstavljaju ultimativne temelje same psihe.”3 Ove uroðene slike koje su otisnute u našu psihu pronašle su svoje mjesto u mitologiji, a slijedom toga i u svim aspektima umjetnosti, pa tako i u arhitekturi. Arhetipovi se u arhitekturi groblja koriste za evociranje onih slika koje se odnose na temu prijelaza i cikliènosti prirode.4 Arhitektura groblja vezana je uz èovjekovo poimanje i suoèavanje sa smræu5, zbog èega oblikovanje groblja zahtijeva izniman senzibilitet. Cilj rada je kroz odabrane primjere europskih groblja 20. i 21. stoljeæa detektirati pojedine arhetipove, a zatim kroz tabelarnu usporedbu utvrditi njihovu uèestalost i razlog uporabe. Povijesni kontinuitet uporabe i znaèenja arhetipova naglasit æe se kroz pojedinaène analize.

ODABRANI PRIMJERI GROBLJA SELECTED EXAMPLES OF CEMETERIES Odabrani su i analizirani reprezentativni primjeri suvremenih europskih groblja svjetski priznatih arhitekata koji sadrže po nekoliko

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

arhetipova, od kojih je jedan nositelj identiteta groblja. Svi primjeri pripadaju jednom od dva osnovna europska tipa groblja - sjevernoeuropski šumski tip groblja i mediteranski tip groblja-zgrade. Primjeri su graðeni u razdoblju od 1915., kada su natjeèaj za groblje Skogskyrkogården u Stockholmu osvojili Gunnar Asplund i Sigurd Lewerentz, do proširenja groblja San Michele u Veneciji èije se dovršenje planira 2014. godine. Pojedina od analiziranih groblja još uvijek nisu dovršena zbog tehnièkih, financijskih i politièkih poteškoæa koje èesto prate njihovu gradnju i ureðenje. Analizirani su najvažniji arhetipovi u kulturi pokapanja na primjerima groblja razlièite površine koja nije presudna za uspješno korištenje arhetipova, ali ima utjecaj na njihovu raznovrsnost i zastupljenost. Razlog odabira iskljuèivo europskih primjera groblja je u kulturološkoj povezanosti Europe s kršæanstvom kao zajednièkom okosnicom kulture pokapanja. Svaki je primjer sagledan na oblikovnoj i arhetipskoj razini. Primjerima su u suvremenoj arhitekturi groblja prikazani sljedeæi arhetipovi: podzemlje, grad, otok, ocean, rijeka, zid, most, kamen, stablo i križ. GROBLJE SKOGSKYRKOGA˚ RDEN, STOCKHOLM, ŠVEDSKA Natjeèaj za novo južno stockholmsko groblje6 na kojem je pobijedio rad tada mladih arhitekata Gunnara Asplunda i Sigurda Lewerentza proveden je 1915. godine.7 Podruèje površine 96 hektara veæinom je prekriveno borovom šumom koju su arhitekti uklopili u svoj projekt, odabiruæi takozvani šumski tip groblja, izvorno njemaèkog podrijetla8, koji se danas smatra sjevernoeuropskim tipom groblja.9 Cjelovita zamisao i kontinuirana 25-godišnja izgradnja do otvaranja groblja 1940. godine rezultat su èinjenice da su arhitekti 1 Carl Gustav Jung (1875.-1961.) je psiholog poznat po suradnji sa Sigmundom Freudom s kojim se razilazi 1913. godine, nakon èega Jung upotrebljava izraz ‘analitièka psihologija’ kako bi se razlikovao od Freudove psihoanalitièke škole. God. 1919. u eseju Instinkt i nesvjesno prvi put upotrebljava termin arhetip. Nakon istraživanja fenomenologije nesvjesnog 1920. godine objavljuje knjigu Psihološki tipovi. Posljednjih se 20 godina života bavio podruèjem alkemije i komparativnom psihologijom religija. [Jolandi, 2006: 191-196] 2

Jung, 1973: 67

Jung, 2008: 47

4 Pojam arhitektura groblja upotrijebljen je u èlanku o groblju San Cataldo Alda Rossija [Hays, 1998: 68] i odnosi se na sve graðevine groblja, ukljuèujuæi i elemente poput glavne ograde ili zida, te perivojno oblikovanje koje na primjerima groblja èesto zamjenjuje uobièajene arhitektonske elemente zida, ograde i vrata. 5 Krajem srednjeg vijeka dolazi do promjene u poimanju smrti zbog razvoja ideje o božanskom sudu u okviru koje je èovjek po prvi puta kao èlan vjerske zajednice suoèen s individualnom odgovornošæu. Strah od pakla i prolaznosti utjeèe na umjetnost u kojoj èesti motiv postaje dekompozicija ljudskog tijela. Nemoæ se poistovjeæuje s fizièkim uništenjem, što je dovelo do povezivanja pojmova smrt i neuspjeh. [Aries, 1989: 119]

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Arhetipovi u suvremenoj… S. SMILJANIÆ, I. MLINAR, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI 84-95 22[2014] 1[47]

Asplund i Lewerentz bili jedini odgovorni za sve elemente oblikovanja groblja, od projektantskog do perivojnog.10 Naèin na koji je prostor groblja koncipiran predstavljao je veliki odmak od tada uobièajene slike groblja, jer su Asplund i Lewerentz primijenili nove spoznaje suvremene psihologije11, te je namjera otvorenih prostora, zajedno s grobnim stazama i šetnicama, bila potaknuti meditativan ugoðaj. Glavni elementi ovoga groblja su dvije šetnice - Put križa i Put sedam bunara - sklop krematorija, meditacijski gaj, borova šuma te dvije kapelice unutar nje. 6 Južno groblje [Clayden, Woudstra, 2003: 191] se u literaturi èesto naziva i grobljem Woodland [Constant, 1994.], odnosno Tallum, prema imenu natjeèajnog projekta [Johansson, 1996.] ili kao Skogskyrkogården, švedskim nazivom pod kojim je upisano u UNESCO Svjetsku baštinu 1994. godine. [http://whc.unesco.org/en/list/558] 7 Njihov je projekt nazvan Tallum. Naziv je igra rijeèi tall, švedska rijeè za bor, i Tallom, naziva vile u Stocksundu arhitekta Larsa Israela Wahlmana, koja je jedno od kljuènih djela švedskog romantièarskog pokreta. 8 Clayden, Woudstra, 2003: 191 9 Kollenz, 1972: 89 10 Clayden, Woudstra, 2003: 193 11 Asplund i Lewerentz uveli su psihološku komponentu u modernistièku arhitekturu, znaèajno zastupljenu u njihovom projektu groblja. Razvoj psihologije unaprijedio je shvaæanje povezanosti izmeðu arhitekture i èovjeka. Relevantni radovi iz podruèja psihologije s kraja 19. i poèetka 20. stoljeæa su oni Wilhelma Wundta (Principi fiziološke psihologije, 1874.) i Sigmunda Freuda. [Mundell, 2008: 30-31] 12 U europskoj povijesti postupak kremacije primjenjivali su Grci i Rimljani. 13 Na 2. vatikanskom koncilu (1962.-1965.) donesene su nove liturgijske i teološke smjernice [Sokol Gojnik, i dr., 2012: 77, 78]. Kremacija je katolicima dozvoljena od 1963. godine.

Postupak kremacije ponovno se primjenjuje u Europi od poèetka 20. stoljeæa12, zbog nedostatka prostora za proširenje postojeæih i izgradnje novih groblja, te tehnoloških unapreðenja postupka kremacije i higijenskih razloga. Uvoðenjem kremacije pojavljuje se zgrada krematorija koja postaje novi element arhitekture groblja koji nije povezan s odreðenom religijom.13 Oblikovanjem prostora krematorija nastojalo se društveno afirmirati postupak kremacije. Ulaskom u prostor groblja zapoèinje uspon prema krematoriju šetnicom Put križa nazvanom po velikom križu koji se uz nju nalazi, a motiv su èesto reinterpretirane Lewerentzove skice. Zapadno od Puta križa smješten je gaj za meditaciju, na vrhu kojega se nalazi kružni bunar, prvi od sedam koji èine okosnicu šetnice Put sedam bunara koji završava kapelom Uskrsnuæa koju je projektirao Lewerentz. Istoèno od staze nalazi se sklop krematorija, Asplundov projekt koji se svojim minimalistièkim dizajnom uvelike oslanja na Lewerentzovo perivojno oblikovanje. Unutar sklopa krematorija nalaze se tri kapelice - Vjere, Nade i Svetog križa. Arhetip križa - Granitni križ postavljen je zapadno od Puta križa, staze koja povezuje ulaz u groblje i krematorij. U asketski oblikovanom prostoru, koji je podreðen prirodnim karakteristikama krajolika, postavljanje skulpture križa znaèajna je gesta. Odluka da se ovaj element postavi pored staze u blagom usponu kojom se pristupa groblju, dodatno doprinosi njezinom znaèaju. Iako Lewerentz tvrdi da simbol križa na ovome groblju ne predstavlja religijski simbol, emocionalna

PROSTOR

Sl. 2. Groblje Skogskyrkogården, Stockholm, Švedska - arhetip križa, zida i èešera Fig. 2. Skogskyrkogården Cemetery, Stockholm, Sweden - cross, wall and pine-cone archetypes Sl. 3. Groblje San Cataldo, Modena, Italija - arhetip grada Fig. 3. San Cataldo Cemetery, Modena, Italy - city archetype

PROSTOR

1[47] 22[2014] 84-95 S. SMILJANIÆ, I. MLINAR, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI Arhetipovi u suvremenoj…

reakcija koja je vezana uz simbol križa, na Zapadu je kulturološki vezana uz kršæanstvo i vjeru u život nakon smrti. To je sluèaj s latinskim križem. Meðutim, ne može se tvrditi da je križ svugdje i uvijek vezan iskljuèivo uz kršæanstvo. Grèki križ iz kojeg se razvio latinski križ, u svom je simbolizmu blizak mandali zbog pojmova središta i ravnoteže.14 GROBLJE SAN CATALDO, MODENA, ITALIJA Natjeèaj za proširenje postojeæeg neoklasicistièkog groblja arhitekta Cesara Coste, izgraðenog izmeðu 1858. i 1876. godine, raspisan je 1971. godine. Prvi radovi na proširenju groblja zapoèeli su 1978. godine prema pobjednièkom projektu Alda Rossija i Giannija Braghierija. Neposredno prije natjeèaja za groblje Rossi je imao tešku prometnu nesreæu15, nakon koje je razvio teoriju o povezanosti forme i sjeæanja, koja ukljuèuje i izjavu: „Pitanje fragmenta u arhitekturi vrlo je važno, jer samo ruševine izražavaju èinjenicu u potpunosti... Razmišljam o cjelini, o sustavu napravljenom iskljuèivo od ponovno sastavljenih fragmenata.”16 Arhitekti Rossi i Braghieri koristili su pri oblikovanju novoga groblja oblikovne elemente postojeæega susjednog neoklasicistièkog te židovskog groblja, meðu kojima se istièu arhitektonski elementi èistih geometrijskih tijela, primjerice, kosturnica u obliku kocke. Ova je graðevina primjer mediteranske grobne tradicije koja groblje koncipira kao zgradu.17 Element ograde zamijenjen je sustavom trijemova omeðenih kolumbarijskim zidovima koji se protežu èitavim grobljem. Od ostalih elemenata istièe se središnja os groblja koja zapoèinje na ulazu, a kroz svoju duljinu povezuje sva geometrijska tijela groblja San Cataldo - kocku, trokut i stožac. Unutar i ispod graðevine u obliku stošca nalazi se zajednièka grobnica. Elementi kocke i stošca nalaze se na krajevima glavne osi.18 Treæi, središnji element na glavnoj osi, niz je graðevina koje tlocrtno oblikuju trokut koji se sužava prema elementu stošca. Graðevine formom predstavljaju prsni koš koji ima izvorište u Rossijevoj ideji povezivanja fragmenata, u ovom sluèaju povezivanja fragmenata èovjekovog skeleta i projekta groblja. Arhetip grada - Zajednièka grobnica oblikovana je kao naranèasta kocka koja podsjeæa na suvremene višestambene graðevine, ali je zamijenila žive stanovnike umrlima. Graðevina ima prozore no oni su ostavljeni neostakljeni. Komunikacijski potezi protežu se uz kolumbarijske zidove koji zatvaraju prostor atrija. Element praznine ima simbolièku važnost, jednako kao i izostanak elementa krova. Element stošca asocira na dimnjake tvornica. Groblje San Cataldo tako postaje zrcalna slika ovozemaljskog života, utjelovljujuæi arhetip grada, u ovom sluèaju, grada

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

mrtvih. Pri oblikovanju groblja korištena su osnovna geometrijska tijela i likovi. Kvadrat simbolizira stabilnost i zemlju. Trokut simbolizira trojstva: tijelo-um-duh; Otac-Sin-Duh Sveti; majka-otac-dijete; prošlost-sadašnjost-buduænost. Krug je univerzalni i neiscrpni simbol. Neki od znaèenja kruga su cjelovitost, cikliènost, maternica i beskonaènost. Simbolièka vrijednost arhitekture groblja postignuta je korištenjem osnovnih geometrijskih oblika i odabirom boje. Naranèasta se - kao spoj crvene, boje strasti, i žute, boje mudrosti - èesto smatra atributom Sunca, a povezana je i s vatrom. Naranèasta zajednièka grobnica, jedina izgraðena od tri dominantna elementa, prepoznatljivi je simbol ovog groblja. OBITELJSKO GROBLJE BRION, SAN VITO D'ALTIVOLE, ITALIJA Obitelj Brion naruèila je od arhitekta Carla Scarpe projekt groblja kako bi obilježili život oca obitelji koji se unatoè skromnom podrijetlu uzdigao u društvenoj hijerarhiji, a izrazio je želju ukopa u svojoj rodnoj zemlji, zbog èega je zakupljen dio seoskog groblja. Izgradnja groblja trajala je izmeðu 1969. i 1981. godine. Površina parcele od 2000 m2 uvjetovala je rješenje koje predviða podjelu groblja na nekoliko tematskih cjelina, od kojih je svaka obilježena pojedinim arhitektonskim elementom. Jedan od elemenata je arcsolium19 izgraðen od prednapregnutog betona ispod kojeg su položene dvije grobnice braènog para.20 U prostor groblja pristupa se šetnicom obrubljenom drvoredom èempresa, koji je preuzet iz talijanske tradicije oblikovanja prostora.21 Ovaj je segment nazvan propiylaeum, po grèkom nazivu za ulaz. Ulaz u groblje, umjesto vrata, èine dva povezana prstena obložena mozaikom. Sljedeæa cjelina obilježena je paviljonom za meditaciju koji ostavlja dojam lebdenja nad vodom, unutar koje je postavljeno raspelo s ukrasom u obliku labirinta. Voda se slijeva u mali potok koji završava kod grobnica ostalih èlanova obitelji. Cijelo je groblje koncipirano kao vrt, s ishodištem u japanskoj filozofiji života i smrti. Glavni element posljednje tematske cjeline je kapela, zaokrenuta za 45° u odnosu na ostatak kompozicije groblja, što je èest Scarpin arhitektonski postupak. U kutu vrta nalazi se grobnica u kojoj je i on sam pokopan. Jednostavnost i èvrstoæa odabranih formi razraðena je nizom detalja koji se najèešæe dogaðaju na 14

Jung, 1973: 91, 96, 242, 243

http://www.pritzkerprize.com/1990/bio

16 http://www.archdaily.com/95400/ad-classics-sancataldo-cemetery-aldo-rossi/ 17

Kollenz, 1972: 92-93

Braghieri, 1993: 50-59

19 Arcsolium je luk uklesan u stijene ranokršæanskih katakombi iznad grobnica imuænih obitelji. [Los, Frahm, 1999: 131]

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Arhetipovi u suvremenoj… S. SMILJANIÆ, I. MLINAR, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI 84-95 22[2014] 1[47]

spojevima graðevine, a postignuti su urezivanjem u kamen te odabirom i vrhunskom obradom materijala. Arhetip mosta - Arhetip mosta je u projektu groblja Brion zastupljen elementom arcsoliuma koji je izvorno korišten kao luk, no - zbog naèina smještaja u Scarpinom projektu - asocira na most koji je element povezivanja u ovom sluèaju života i smrti. Muž i žena predstavljeni su kroz svoje grobnice kao dva opreèna elementa uporabom svijetlog i tamnog kamena. Arhetipovi dualnosti su i dva dijelom preklopljena prstena u ulaznom potezu, koji su simbol braène zajednice, ali na sebe vežu i ostale simboliène vrijednosti kruga. Voda je u kršæanstvu sredstvo proèišæenja od prvotnog grijeha. Labirint, koji je u groblju Brion potopljen u vodi, jedan je od najstarijih simbola èovjekove potrage za smislom života i duhovnim prosvjetljenjem.22 PARTIZANSKO SPOMEN-GROBLJE, MOSTAR, BOSNA I HERCEGOVINA Arhitekt Bogdan Bogdanoviæ autor je projekta Partizanskog spomen-groblja u Mostaru èija je izgradnja trajala od 1960. do 1965. godine. Spomen-groblje je posveæeno žrtvama Narodnooslobodilaèke borbe, pripadnicima svih naroda koji su sudjelovali u borbi protiv fašizma u Europi. Ono je jedan od brojnih radova iste tematike arhitekta Bogdana Bogdanoviæa na prostoru bivše Jugoslavije od 20 Giuseppe i Onorina Brion [Worpole, 2003: 187] 21 Ovo je jedini element groblja u kojem se Scarpa povodio za tradicijom. Navodi kako su mu u projektiranju groblja bili prioritet kompozicija elemenata i atmosfera primjerena sadržaju. [Worpole, 2003: 187] 22 Labirinti su u kršæanstvu korišteni u podnim mozaicima gotièkih katedrala, a univerzalno su prisutni u veæini religija. Meðu njima se istièe hinduistièki simbol mandale koji predstavlja povezanost èovjeka i svemira. 23 Jung, 1973: 207-209, 232-235

kraja 50-ih do poèetka 70-ih godina 20. stoljeæa. Spomen-groblje izgraðeno je na uzvisini u južnom predgraðu s pogledom na Mostar. Staze su urezane u teren i na taj naèin povezuju krajolik i ljudske intervencije. Kameni zidovi šetnice oblikovanjem i obradom naglašavaju teksturu kamena. Šetnica svojim arhitektonskim oblikovanjem potièe promišljanje o žrtvama, njena uzdignutost naglašava važnost sjeæanja, a stabla èempresa - simboli trajnosti i povezivanja neba i zemlje - usmjeravaju pogled prema nebu. Na jednom se mjestu susreæu trajnost prirode i prolaznost èovjeka, uklesani u iznimno uspješnu kompoziciju koja se formalno oslanja na uporabu arhetipskih elemenata. Arhetip kamena - Arhetip kamena vezan je uz nepromjenjivost i trajnost, zbog èega je kamenje èesto simbol èovjekove biti. Kamen u svim kulturama ispoljava snažna simbolièka znaèenja. Neke izvedenice hinduizma vjeruju u èarobne moæi kamenja koje su nasljeðivali iz naraštaja u naraštaj. Drago je kamenje simbol bogatstva i društvenog statusa. ‘Vjeènost’ kamenja utjelovljuju planine. Iz tog se razloga kamen èesto upotrebljava za izradu spomenika, od kojih se istièu megalomanski portreti èetiri amerièka predsjednika na planini Rushmore u Južnoj Dakoti. Kamen se èesto upotrebljava pri oznaèavanju svetih mjesta, primjerice, sveti kamen u jeruzalemskom hramu koji je predstavljao središte grada. Kamen je zastupljen i u japanskim zen-vrtovima, poput onog u hramu Ryoanji. Vjerovalo se da je neobraðeno kamenje obitavalište duhova ili bogova, zbog èega je upotrebljavano i za nadgrobne spomenike. Prvi napori da se kamen približi metaforièkom svijetu ljudi pri štovanju bogova te izrada predmeta religijskog štovanja - zaèeci su kiparstva.23 Kameni oblikovni elementi postavljeni su u spomen-parku u Mostaru, u prostoru koji inaèe ne sadrži

PROSTOR

Sl. 4. Obiteljsko groblje Brion, San Vito d’Altivole, Italija - arhetipovi èempresa i mosta Fig. 4. Family cemetery Brion, San Vito d’Altivole, Italy - pine-cone and bridge archetypes Sl. 5. Partizansko spomen-groblje, Mostar, Bosna i Hercegovina - arhetip kamena Fig. 5. Partisan Memorial Cemetery, Mostar, Bosnia and Herzegovina - stone archetype

PROSTOR

1[47] 22[2014] 84-95 S. SMILJANIÆ, I. MLINAR, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI Arhetipovi u suvremenoj…

Sl. 6. Groblje Igualada, pokraj Barcelone, Španjolska - arhetip rijeke i podzemlja Fig. 6. Igualada Cemetery, near Barcelona, Spain - river and underworld archetypes

kamen. Ovdje je kamen korišten s istim ciljem kao i pri izradi spomenika - dugotrajno oèuvanje sjeæanja na žrtve.24

Sl. 7. Groblje Finisterre, rt Finisterre, Španjolska - arhetip oceana Fig. 7. Finisterre Cemetery, Cape Finisterre, Spain - ocean archetype

GROBLJE IGUALADA, POKRAJ BARCELONE, ŠPANJOLSKA U industrijskoj zoni izvan gradiæa Igualada 1985. godine zapoèela je izgradnja novog groblja po prvonagraðenom projektu arhitekata Enrica Mirallesa i Carme Pinós. Groblje, usjeèeno u brdo, smješteno je u dolini rijeke Riera de Odena. Lokacija groblja navela je Mirallesa da poetièno opiše koncept groblja kao odnos izmeðu krajolika i zaboravljenih.25 Projekt groblja temelji se na iskopima i konstrukciji za stabilizaciju terena. U groblje se ulazi niz šetnicu koja se spušta duž zapadne obale rijeke. Uz dio šetnice protežu se kolumbarijski zidovi i skošenja obložena kamenjem složenim u gabione. Kripte su ugraðene u skošenja uz šetnicu. Kada bude dovršena, šetnica æe se spuštati prema obali rijeke u cik-cak liniji. Prošireni završetak ukopanog puta obrubljen je grobnicama. Kao i Rossi, arhitekti Miralles i Pinós svoj su projekt nazivali gradom mrtvih. U Igualadi je ciklus života prikazan vrlo poetièno, ne kroz smrt kao suprotnost životu, nego kao njegov prirodni nastavak. Upravo je vrijeme, utjelovljeno u krajoliku, pažljivo ‘ugravirano’ u odabrane materijale - patina na kamenu i betonu, hrða na korten èeliku i pukotine na starim drvenim traènicama. Glavne graðevine i popratni sadržaji groblja ukopani su i na taj naèin nenametljivo uklopljeni u krajolik. Ogoljenu unutrašnjost glavnih graðevina i hladnoæu betona utopljuje prirodno svjetlo koje prodire kroz raznovrsno oblikovane stropne otvore.26 Groblje Igualada posebnim èini njegova lokacija koja dojmljivo vizualizira protok vremena. Tok rijeke, popraæen šetnicom i

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

kriptama u skošenjima uz šetnicu, simbolièno povezuje posjetitelje i umrle. Arhetip rijeke - Arhetip rijeke jedna je od najstarijih iskonskih slika i simbolizira poveznicu izmeðu živih i mrtvih. Hinduisti svoje mrtve spaljuju pokraj njima svete rijeke Ganges, u koju bacaju pepeo. U grèkoj mitologiji spominje se ulaz u podzemni svijet sa zapada, gdje sunce zalazi, a u Odiseji se spominju èetiri podzemne rijeke, od kojih je najvažnija Stiks s ledenim vodopadom u Arkadiji, navodno jednim od ulaza u podzemni svijet.27 Od èetiri podzemne rijeke konceptualno najbliža ‘rijeci’ Igualade je Leta, rijeka zaborava. Arhetip podzemlja - Podzemlje je, zajedno s Rajem, jedan od arhetipskih primjera dualnosti. Od hinduistièkog principa ovog svijeta, koji je odvojen Mayom od svijeta prosvjetljenja, do ying-yanga u kineskoj filozofiji stalno su prisutne borba izmeðu dobra i zla, svjetla i tame, te brojne druge suprotnosti.28 Smještanjem dijela grobnica i svetišta ispod razine zemlje te nadsvjetlima koja pružaju pogled prema nebu, Miralles i Pinós otvaraju u èovjekovu umu brojne asocijacije prijelaza izmeðu svijeta živih i mrtvih. Spuštajuæi žive u ‘podzemlje’, Miralles i Pinós nastoje ih povezati s mrtvima i potaknuti sjeæanje, a oblikovanjem groblja Igualada i primijenjenim materijalima vizualizirali su protok vremena. 24 Paveliæ, 2010: 160-165 25 Sheed Reel, 2005: 13 26 Miralles, Sierra, 2007: 214 27 „Stiks je nekoæ vjerojatno bila jedina rijeka u podzemnom svijetu, jer se za Kokit - rijeku naricanja - kaže da je njezin pritok. Druge dvije rijeke su Aheront (achos - bol; acherios - bijeli jablan i bijela vrba su bili svetinja za Perzefonu) i Piriflegeton, ognjena rijeka. Peta rijeka Leta rijeka zaborava - prvo je spomenuta kod Aristofana i èini

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Arhetipovi u suvremenoj… S. SMILJANIÆ, I. MLINAR, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI 84-95 22[2014] 1[47]

GROBLJE SAN MICHELE, VENECIJA, ITALIJA San Michele, glavno venecijansko groblje, nalazi se na istoimenom otoku izmeðu Murana i Venecije. Program nadogradnje i proširenja otoka od 1998. godine vodi arhitektonski ured Davida Chipperfielda, koji je suoèen sa zahtjevnim zadatkom obnavljanja vizualne i funkcionalne veze s postojeæim grobljem. Zatrpavanjem kanala izmeðu dva otoka 1807. godine nastaje venecijansko groblje San Michele, nakon što je pokapanje unutar Venecije zabranjeno iz higijenskih razloga. Potreba nadzora ulaza na otok imala je za posljedicu izgradnju zidova koji su prepoznatljivi oblikovni element groblja San Michele. Dugotrajna izgradnja groblja uzrokovala je estetsku neuravnoteženost izmeðu starih vanjskih zidova groblja i neplanski graðenih grobnih aleja. Zadatak je arhitekta Chipperfielda oblikovati novi vizualni identitet groblja koji æe funkcionalno i estetski odgovarati složenim prostornim i higijenskim zahtjevima izgradnje groblja na otoku koji je sastavni dio gradskog identiteta.29 U tijeku je prva faza ureðenja groblja. Proširenje je predviðeno kroz niz klaustarskih dvorišta, kako bi se izbjegla monotona ritmiènost postojeæih grobnih aleja. Svako od tih dvorišta zatvoreno je kolumbarijskim zidovima koji osiguravaju privatnost. Prva u nizu takvih cjelina je Klaustar èetiri Evanðelista, dovršen u rujnu 2007. godine. Cjelina je podijeljena na èetiri unutarnja dvorišta, meðusobno odijeljenih zidovima obloženim bazaltnim ploèama, dok su u podove ugravirani tekstovi iz evanðelja. U drugoj fazi proširenja nasipat æe se novi otok paralelan s postojeæim grobljem, a odijeljen od njega kanalom. Staro je groblje opasano zidinama i zaštiæeno od vode, dok je cilj projekta proširenja groblja povezati vodu i groblje, groblje i Veneciju.30 Zid je stalno prisutan element na grobljima iz funkcionalnih razloga, ali i radi snažnih mitoloških slika. Arhetip otoka - Arhetip otoka nosi iste simbolièke konotacije kao i grad. Kao i svi gradovi, i grad mrtvih tradicionalno ima èuvani ulaz. Dualizam svijeta živih i mrtvih èesto se povezuje preko vodene površine, koja je simbol ponovnog roðenja. More i ocean smatraju se majkom svega živoga, bezvremenosti i vjeènosti. Mnoge religije imaju prièe vezane uz potope i ponovno naseljavanje kopna - od Noine arke i proèišæenja kroz potop, pa do se da je dovedena u vezu s reinkarnacijom i vrelom uspomena.” [Pinsent, 1985: 17] 28 Jung, 2001: 30 29 Maxwell, 2000: 46-47 30 http://www.davidchipperfield.co.uk/ 31 Finisterre od rimskog finis terrae - kraj svijeta. 32 Schittich, 2005: 118 33 *** 2003: 1260-1263 34 Worpole, 2003: 188-189

laðara Harona, koji je u grèkoj mitologiji prevozio duše preminulih. U Veneciji mitovi postaju stvarnost, a ‘laðari’ prevoze mrtve u posebnim gondolama. GROBLJE FINISTERRE, ŠPANJOLSKA Groblje Finisterre izgraðeno je na obali Atlantskog oceana na rtu Finisterre31, koji je sve do otkriæa Amerike predstavljao rub svijeta. Arhitekt Cesar Portela nije mogao poželjeti mjesto ispunjenije simbolikom od tzv. obale smrti. Uzevši spomenutu simboliku i duh mjesta kao konceptualnu postavku, Portela je grupirao niz betonskih kocki rasporeðenih uokolo staze koja se zmijoliko spušta niz padinu. Svaka od ovih kocki sadrži dvanaest grobnih niša usmjerenih prema oceanu. U tri kocke, pozicionirane na vrhu padine, smještene su kapelica i mrtvaènica. Uvijek prisutan element ograde na grobljima ovdje je definiran kroz uporabu krajolika, od neba i padine, do oceana i horizonta i njihovog odnosa s grobnicama. Ista nastojanja da uspostavi univerzalni jezik izražena su kroz uporabu galicijske zidarske tradicije pri povezivanju betonskih ploèa grobnica.32 Portela se pri izgradnji groblja oslanja i na provjerena naèela - koristeæi s jedne strane lokalnu tradiciju gradnje, a s druge strane naèela prirode pri svladavanju padine i pozicioniranju grobnica na prirodno zaravnatijim dijelovima terena.33 Svaka od grobnica, upravo radi nagiba terena, stoji na podestu približne visine od jednog metra. U grobnice se ulazi preko jednostavnih betonskih stuba. Ova iznimna lokacija posveæena je mrtvim ribarima - putnicima izmeðu kopna i mora. Grobnice stoje na rubu padine, opiruæi se eroziji i vremenu s dozom drskosti, kao ljudskoj komponenti u ovom prirodi podreðenom projektu.34 Povezanost groblja i krajolika postignuta je iznimnim senzibilitetom iskazanim kroz izostanak fizièkih granica izmeðu umjet-

PROSTOR

Sl. 8. Groblje San Michele, Venecija, Italija - arhetip otoka Fig. 8. San Michele Cemetery, Venice, Italy - island archetype

PROSTOR

1[47] 22[2014] 84-95 S. SMILJANIÆ, I. MLINAR, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI Arhetipovi u suvremenoj…

Sl. 9. Groblje Luz, Mourao, Portugal - arhetip zida Fig. 9. Luz Cemetery, Mourao, Portugal - wall archetype Sl. 10. Groblje Laroque des Alberes, Laroque des Alberes, Francuska - arhetip stabla Fig. 10. Laroque des Alberes Cemetery, Laroque des Alberes, France - tree archetype

nog i prirodnog te potenciranjem dijaloga izmeðu èovjeka i krajolika. U tome se oèituju uspješnost i prepoznatljivost projekta groblja Finisterre. Arhetip oceana - Arhetip oceana - kao simbolièke majke svega živoga, simbol obnove i vjeènog ciklusa - ovdje simbolizira i prijelaz u zagrobni život.35 Niše groblja usmjerene su prema istoku i izlazeæem suncu. Krajolik i pogled na beskrajan horizont asociraju na laðara Harona, kao jednu od brojnih slika prijelaza u zagrobni život prisutan kroz ljudsku povijest. Ova iznimna lokacija posveæena preminulim ribarima koristi se izmjenom oseke i plime u simboliziranju, ne samo njihovog životnog poziva, nego i samog životnog ciklusa. GROBLJE LUZ, MOURAO, PORTUGAL Arhitekti Pedro Pacheco i Marie Clément izradili su projekt novog groblja u sklopu kojeg je premješteno postojeæe groblje Luz izmeðu 2000. i 2002. godine. Matrica starog groblja primijenjena je i na novom groblju, na kojem je prilagoðena dimenzijama, orijentaciji i meðusobnoj udaljenosti 24 tipa premještenih grobnica, zbog reinterpretacije ambijenta starog groblja. Sustav odvodnje oborinskih voda s platoa groblja kljuèan je radi nagiba terena novoga groblja. Staza od bijelog mramora povezuje grobnice, dok je od zida odvaja uski potez zemlje u koju su zasaðena stabla èempresa. Upravo je zid ovdje najsnažniji element oblikovanja - bijela linija koja se neprekinuto spušta prateæi nagib terena. Diskretan boèni ulaz od kovanog željeza dio je izmjene materijala i tekstura koje naglašavaju toplu svjetlost u otvorenom portugalskom krajoliku.36

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Arhetip zida - Arhetip zida jedna je od posljedica praznovjerja da se mrtvi mogu uzdiæi iz zagrobnog života i hodati svijetom živih, meðutim, samo u pravocrtnoj liniji. Iz istog su se razloga nekoæ gradili labirinti ispred groblja. Zid je vizualno i fizièko razgranièenje i simbolièka granica izmeðu svijeta živih i mrtvih u arhitekturi groblja. Groblje je, radi specifiène funkcije, potrebno nadzirati, pa se i danas pridaje važnost njegovom ograðivanju, pri èemu element zida èesto postaje simbolom groblja, kao što je sluèaj s grobljem Luz. GROBLJE U LAROQUE DES ALBERES, FRANCUSKA Groblje Laroque des Alberes dovršeno je 2006. godine na parceli velièine 0,7 ha. Autor projekta je Studio EMF, specijaliziran za krajobraznu arhitekturu. Osnovna je ideja bila oèuvanje postojeæih stabala trešanja zbog èega je smještaj grobnica uvjetovan rasporedom stabala. Unatoè maloj površini groblja, postignut je dojam prostranosti oblikovanjem i smještajem niskih kolumbarijskih zidova èija je stražnja strana, ujedno, nadgrobna ploèa ukopnih mjesta. Bijeli niski kolumbarijski zidovi omoguæavaju pogled na krošnje koje se uz ostale nasade, ovisno o godišnjem dobu, istièu svojim koloritom.37 35

Pinsent, 1985: 10

36 http://www.archdaily.com/31905/ 37 http://www.landezine.com/index.php/2011/08/landscape-architecture-cemetery/; http://www.emf.cat/new/in dex.php?op=detall_projecte&id=34&ca=5&idioma=eng 38 Cvijet trešnje odvaja se od stapke za vrijeme punog cvata što predstavlja pomirenost s vlastitom prolaznošæu. Trešnja je iz ovog razloga vezana uz mnoge aspekte japanske umjetnosti, ukljuèujuæi festival sakura posveæen promatranju cvjetanja stabala trešanja.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Arhetipovi u suvremenoj… S. SMILJANIÆ, I. MLINAR, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI 84-95 22[2014] 1[47]

Arhetip stabla - Protok vremena i izmjena godišnjih doba oèituje se i kroz cvjetanje stabala trešnje, kao i ostalih listopadnih stabala. Groblja, kao i ceremonija ukopa, u službi su posjetitelja koji utjehu traže i u protoku vremena. Mijenama krajolika u arhitekturi groblja naglašava se protok vremena, koji pomaže pri pomirenju s neizbježnošæu smrti, što je na primjeru groblja u Laroque des Alberes postignuto cvjetanjem razlièitog bilja kroz veæi dio godine. U cikliènom ponavljanju obnove bilja krije se snažna simbolika i utjeha. Trešnjin cvijet je u Japanu simbol prolaznosti života.38

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Arhetipovi mogu biti usmjeravajuæi i sastavni dio koncepta groblja koji omoguæuje kontinuitet višeslojne komunikacije oblikovanjem arhitektonskih elemenata groblja. Komunikativnost arhetipova nerazdvojiva je od emocija i instinktivne interpretacije pojedinca. U obraðenim primjerima groblja, arhetipske su forme korištene radi njihovog snažnog i nezastarjevajuæeg simbolizma u skladu sa tehnološkim moguænostima suvremene arhitekture. Analizirani arhetipovi odnose se na èetiri glavne teme - dualizma, granica, prirode i geometrijskih likova - nerijetko vezanih uz religije, a svrha im je kroz slike prenositi èovjekova shvaæanja vlastite smrtnosti. Tema dualizma vezana je uz kontrast života i smrti, a zastupljena je kroz arhetipove mosta, podzemlja, otoka i grada - slike èovjekova shvaæanja zagrobnog života. Arhetip mosta predstavlja prijelaz izmeðu života i smrti (groblje Brion). Arhetip podzemlja predstavlja obitavalište umrlih, a time i kontrast svijetu živih (groblje Igualada). Arhetipovi grada (groblje San Cataldo) i otoka (groblje San Michele) predstavljaju smrt kao zrcalnu sliku svijeta živih. Tema granica vezana je uz praznovjerje o moguænosti prijelaza mrtvih u prostor živih, zbog èega su mitološka obitavališta mrtvih odvojena potezom vode, oceanom (groblje Finisterre), rijekom (groblje Igualada) ili zidom (groblje Luz). Prisutnost karakteristiènih elemenata prirode u konceptima arhitekture groblja usko je vezana uz èovjekovo shvaæanje protoka vremena, koji se ogleda kroz cikliènu izmjenu cvjetanja listopadnih stabala (groblje Laroque des Alberes) te besmrtnost, koju simboliziraju zimzelena stabla (groblje Brion). Arhetip stabla zato potencira brojne slike, naroèito znaèajne u arhitekturi groblja, koja su usko vezana uz pojam protoka vremena. Arhetip kamena jedan je od najstarijih simbola vjeènosti, a u arhitekturi groblja i trajnog oèuvanja sjeæanja (spomen-park u Mostaru).

PROSTOR

Tabl. I. Arhetipovi u suvremenoj arhitekturi groblja Table I. Archetypes in Modern Cemetery Architecture Arhetip

Simbolièno znaèenje

Analizirani primjer

podzemlje

suprotnost nebu i Raju

Groblje Igualada, pokraj Barcelone, Španjolska

grad (mrtvih)

zrcalna slika zemaljskog života

Groblje San Cataldo, Modena, Italija

otok (mrtvih)

dualizam izmeðu svijeta živih i mrtvih

Groblje San Michele, Venecija, Italija

ocean

cikliènost, simboli ponovnog roðenja

Groblje Finisterre, rt Finisterre, Španjolska

rijeka

razdjelnica izmeðu živih i mrtvih, izvor života

Groblje Igualada, pokraj Barcelone, Španjolska

zid

odvajanje i zaštita od mrtvih, èuvanje ulaza

Groblje Luz, Mourao, Portugal Groblje Skogskyrkogården, Stockholm, Švedska Groblje San Michele, Venecija, Italija

most

povezivanje

Obiteljsko groblje Brion, San Vito d’Altivole, Italija

kamen

nepromjenjivo i trajno

Partizansko spomen-groblje, Mostar, Bosna i Hercegovina

èempres

besmrtnost, tugovanje

Obiteljsko groblje Brion, San Vito d’Altivole, Italija Groblje San Michele, Venecija, Italija

10. stablo

pomirenje i utjeha, cikliènost, prolaznost Groblje Laroque des Alberes, Laroque des Alberes, Francuska

11.

prosvjetljenje i besmrtnost

Groblje Skogskyrkogården, Stockholm, Švedska

središte, povezanost s mandalom

Groblje Skogskyrkogården, Stockholm, Švedska

èešer

12. križ

Geometrijski likovi u kontinuiranoj su uporabi u arhitekturi groblja, najèešæe u tlocrtima i na proèeljima, a najzastupljenija su geometrijska tijela pri oblikovanju zgrada kocka i stožac (groblje San Cataldo). Razlog primjene geometrijskih tijela u arhitekturi groblja bliska je veza izmeðu pravilnih geometrijskih likova, poput èešera - koji predstavlja Fibonaccijev niz u prirodi - kvadrata, kruga i križa s religijskim simbolima. Èovjek je oduvijek imao sklonost pridavati božanske karakteristike pravilnim geometrijskim likovima i koristiti njihove emocionalne konotacije u oblikovanju arhitekture groblja (granitni križ na groblju Skogskyrkogården). Obraðeni primjeri groblja 20. i 21. stoljeæa konceptualno su izražajni i raznovrsni te slobodno oblikovani. Odabir izmeðu dva europska tipa groblja - sjevernoeuropskog šumskog groblja i mediteranskog groblja-zgrade - te oslanjanje na krajobrazna obilježja lokacije na kojima se groblja nalaze, svjedoèe o poštivanju tradicije grobne kulture. Cilj je svakog projekta groblja ostati relevantan dugo nakon izgradnje, pri èemu znaèajnu ulogu ima tema arhetipova. Pojam arhetipa pretpostavlja forme i simbole koji nisu kulturološki uvjetovani veæ su dio èovjekovog nesvjesnog kolektivnog znanja. Njihova je uloga u arhitekturi groblja komuniciranje teme èovjekove smrtnosti. Toj se temi pristupa kroz kontrast cikliènosti prirode koja rezonira razmišljanja o životu nakon smrti. Arhetipovi u arhitekturi groblja zavrjeðuju pozornost zbog naglašenog simbolièkog znaèaja i uspješne primjene u arhitektonskim rješenjima groblja koja, osim funkcionalnih i estetskih vrijednosti, povezuju èovjeka, arhitekturu i krajolik.

PROSTOR

1[47] 22[2014] 84-95 S. SMILJANIÆ, I. MLINAR, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI Arhetipovi u suvremenoj…

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Literatura Bibliography

1. Adkinson, R. (2009.), Sacred Symbols, Thames & Hudson, London 2. Bogdanoviæ, B. (2008.), Tri ratne knjige, Mediterran Publishing, Novi Sad 3. Braghieri, G. (1993.), Aldo Rossi, Editorial Gustavo Gili: 50-59, Barcelona 4. Clayden, A.; Woudstra, J. (2003.), Some European approaches to twentieth-century cemetery design: continental solutions for British dillemas, Mortality, 8 (2), University of Sheffield, Sheffield 5. Hays, K. M. (1998.), Architecture Theory since 1968, the MIT Press, Cambridge, London 6. Jacobi, J. (2006.), Psihologija Carla Gustava Junga, Scarabeus-naklada, Anima: 191-196, Zagreb 7. Jung, C. G. (1973.), Èovjek i njegovi simboli, Mladinska knjiga, Ljubljana 8. Jung, C. G. (2001.), Sedam propovijedi mrtvima od Basilidesa iz Aleksandrije, grada gdje je Zapad dotaknuo Istok, TELEdisk, biblioteka Svjedoèanstvo duha, Zagreb 9. Jung, C. G. (2008.), Neotkriveno jastvo Sadašnjost i buduænost, Fabula Nova, Zagreb 10. Kast, V. (2009.), Aspekti arhetipa, „Zarez”, 11 (250 /6.2./): 44-45, Zagreb 11. Kollenz, M. (1970.), Urbanistièko i arhitektonsko oblikovanje groblja, Arhitektonski fakultet, Zagreb 12. Los, S.; Frahm, K. (1999.), Carlo Scarpa, Taschen, Köln 13. Maxwell, R. (2000.), Approaching the Void: Can the Tragic appear in Architecture, „Architectural design” (The Tragic in Architecture), 70 (5): 8-14, London 14. Miralles, R.; Sierra, P. (2007.), Barcelona contemporary architecture 1979-2010, Edicions Poligrafa, Barcelona 15. Mundell, R. (2008.), The Aesthetics of Absence, A Thanatological Reflection on Asplund and Lewerentz’s Woodland Cemetery, M.Arch. Research Thesis, University of Bath, Bath 16. Paveliæ, T. (2010.), O sjeæanju i zaboravu, „Oris”, 63: 158-167, Zagreb 17. Pinsent, J. (1985.), Grèka mitologija, Biblioteka svjetski mitovi i legende, Otokar Keršovani, Opatija 18. Rossi, A. (2008.), Arhitektura grada, Graðevinska knjiga, Beograd 19. Schittich, C. (2005.), Cemetery in Galicia, In: Detail - Building simply, Birkhäuser: 118-121, München 20. Sheed Reel, P. (2005.), Groundswell, MoMA, New York 21. Smiljaniæ, S. (2012.a), Arhitektura groblja 20. i 21. stoljeæa - potraga za arhetipovima, seminarski rad iz kolegija Suvremeno perivojno oblikovanje, izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, Arhitektonski fakultet, Zagreb 22. Smiljaniæ, S. (2012.b), Arhitektura groblja Tema prijelaza (Bjelovar), diplomski rad, doc. dr.sc. Ivan Mlinar, Arhitektonski fakultet, Zagreb

23. Sokol Gojnik, Z.; Gojnik, I.; Obad Šæitaroci, M. (2012.), Naèela moderne utkana u sakralni prostor arhitekta Tomislava Premerla, „Prostor”, 20, 1 (43): 74-87, Zagreb 24. Worpole, K. (2003.), Last Landscapes - the Architecture of the Cemetery in the West, Reaktion Books: 188-191, London 25. *** (2003.) Cemetery in Galicia, „Detail”, 11: 1260-1263, München

20. http://www.pritzkerprize.com/1990/bio [10.11.2013.] 21. http://www.saiga-jp.com/ [25.8.2012.] 22. http://www.spainisculture.com/en/artistas_cr eadores/enric_miralles.html [10.11.2013.] 23. http://www.whychristmas.com/customs/chris mons.shtml [21.8.2012.] 24. http://www.zugmann.com/ [25.8.2012] Izvori ilustracija

Izvori Sources Internetski izvori Internet Sources 1. http://4sbccfaculty.sbcc.edu/lecture/2000s/lec tures/Peter_Georgakis.html [25.8.2012.] 2. http://betonbabe.tumblr.com/image/5344461 392/ [8.5.2011.] 3. http://betonbabe.tumblr.com/tagged/60s/pa ge/3 [21.8.2012.] 4. http://en.wikipedia.org/wiki/File:Yin_and_Yang .svg [21.8.2012.] 5. http://europaconcorsi.com/projects/18411-San -Michele-Cemetery/print/ [21.8.2012.] 6. http://herojisaneretve.blogger.ba/ [21.8.2012.] 7. http://rupalsourendre.wordpress.com/ [21.8.2012.] 8. http://v3.arkitera.com/spotlight.php?action=d isplaySpotlight&ID=70&year=&aID=888/ [21.8.2012.] 9. http://whc.unesco.org/en/list/558 [19.10.2013.] 10. http://www.archdaily.com/31905/ [10.3.2013.] 11. http://www.archdaily.com/95400/ad-classicssan-cataldo-cemetery-aldo-rossi/ [30.8.2012.] 12. http://www.archdaily.com/103839/ad-classics -igualada-cemetery-enric-miralles/ [14.7.2012.] 13. http://www.cesarportela.com/proyectos_en. html [14.6.2010.] 14. http://www.davidchipperfield.co.uk/ [21.8.2012.] 15. http://www.emf.cat/new/index.php?op=detall _projecte&id=34&ca=5&idioma=eng [22.8.2012.] 16. http://www.landezine.com/index.php/2009/ 10/srebrnice-cemetery/ [22.8.2012.] 17. http://www.landezine.com/index.php/2010/ 09/skogskyrkogarden/ [21.8.2012.] 18. http://www.landezine.com/index.php/2011/08 /landscape-architecture-cemetery/ [22.8.2012.] 19. http://www.moma.org/collection/object.php? object_id=903/ [3.2.2012.]

Illustration Sources Sl. 1. Adkinson 2009. (1, 2, 3, 4, 5, 7, 8, 11, 12) http://www.whychristmas.com/customs/ chrismons.shtml (6) http://www.saiga-jp.com/ (9) http://4sbccfaculty.sbcc.edu/lecture/2000 s/lectures/Peter_Georgakis.html (10) Sl. 2. Mundell, 2008. (tlocrt i skica) http://www.landezine.com/index.php/2010 /09/skogskyrkogarden/ (foto) Sl. 3. Braghieri, 1993: 52-53 (tlocrt) http://www.moma.org/collection/object. php?object_id=903/ (foto) http://betonbabe.tumblr.com/image/5344 461392/ (detalj) Sl. 4. http://rupalsourendre.wordpress.com/ (tlocrt) http://www.zugmann.com/online_exhibiti ons_viewer.php?exhibition=scarpa&id=11 (foto) http://www.zugmann.com/online_exhibiti ons_viewer.php?exhibition=scarpa&id=10 (detalj) Sl. 5. http://betonbabe.tumblr.com/tagged/60s /page/3 (tlocrt i foto) http://herojisaneretve.blogger.ba/ (detalj) Sl. 6. Sheed Reel, 2005. (tlocrt) http://v3.arkitera.com/spotlight.php?actio n=displaySpotlight&ID=70&year=&aID=8 88/ (foto) http://www.archdaily.com/103839/ad-cla ssics-igualada-cemetery-enric-miralles/ (detalj) Sl. 7. Schittich, 200: 118 (tlocrt i foto) http://www.cesarportela.com/proyectos_ en.html (detalj) Sl. 8. http://www.davidchipperfield.co.uk/ (tlocrt i foto) http://europaconcorsi.com/projects/18411 -San-Michele-Cemetery/print/ (detalj) Sl. 9. http://www.archdaily.com/31905/ Sl. 10. http://www.landezine.com/index.php/20 11/08/landscape-architecture-cemetery/(tlocrt i detalj) http://www.emf.cat/new/index.php?op= detall_projecte&id=34&ca=5&idioma=eng (foto) Tabl. I. Smiljaniæ, 2012.a: 20; Smiljaniæ, 2012.b: 51

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Arhetipovi u suvremenoj… S. SMILJANIÆ, I. MLINAR, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI 84-95 22[2014] 1[47]

PROSTOR

Summary Sažetak

Archetypes in Modern Cemetery Architecture The word archetype in architecture refers to a proto-pattern or proto-form serving as a model in architectural and urban design. In Carl Gustav Jung’s theory the word archetype was used to denote ”primordial images”. ”These archaic remnants or archetypal images which are based on the instincts and give them expression, possess a divine quality which may occasionally cause fear. They are deeply rooted in the collective unconscious and thus represent the deepest and unchangeable stratum of human psyche”. These innate images imprinted in human psyche have found their expression in mythology as well as in all forms of art including architecture. Archetypes are used in the architecture of cemeteries to evoke the images of transience and cyclic patterns of nature. The term cemetery architecture was used in an article on San Cataldo cemetery designed by Aldo Rossi and refers to all structures and landscape design of the cemeteries. It is linked with the concept of death in man’s consciousness and for this reason cemetery design should be approached with an exceptional sensitivity. The aim of this paper is to detect certain archetypes through an analysis of the selected examples of European 20th and the 21st century cemeteries. The archetypes thus revealed are comparatively analyzed in order to establish their frequency of occurrence and explore the underlying causes of their exploitation in design. The historical continuity in their use and meaning will be emphasized through individual analyses. Representative examples of modern European cemeteries are selected for analysis. They usually contain several archetypes although there is usually only one which builds up a cemetery’s identity. All of them belong to one of the two main types of European cemeteries: the northern forest type of cemetery and the Mediterranean type with buildings. The selected examples for analysis are: Skogskyrkogården Cemetry (Stockholm, Sweden), San Cataldo Cemetery (Modena, Italy), the family cemetery Brion (San Vito d’Altivole, Italy), Partisan Memorial Cemetery (Mostar, Bosnia and Herzegovina), Igualada Cemetery (near Barcelona, Spain), San Michele Cemetery (Venice, Italy), Finisterre Cemetery (Spain), Luz Cemetery (Mourao, Portugal), and the cemetery in Laroque des Alberes

(France). Some of them have not yet been completed owing to technical, financial or political difficulties which commonly arise in the process of cemetery planning and construction. The most important archetypes in burial tradition are studied on the cemeteries of varying size having no decisive effect, however, on the successful exploitation of archetypes but more on their diversity and presence. The reason for the selection of European cemeteries lies primarily in the traditional cultural link between European countries and Christianity which is manifest in the common characteristics of burial tradition. Each example is analyzed in terms of its design and archetypal level. The following archetypes are presented: underworld, city, island, ocean, river, wall, bridge, stone, tree and cross. Archetypes can be directional and an integral part of cemetery design concept which ensures a continuity of a multi-layered communication through the design of architectural elements. Archetypes are inseparable from emotions and subjective instinctive interpretation. The archetypal forms are here used for their powerful and timeless symbolism in accordance with the technological possibilities of contemporary architecture. The analyzed archetypes refer to four main themes - dualism, boundary, nature and geometrical shapes. They are often religion-bound and aimed at image transfer of the man’s understanding of his own mortality. Dualism is linked with the contrast between life and death. It is represented in the archetypal images of bridge, underworld, island and city - the images of the man’s idea of life after death. The bridge archetype symbolizes a transition between life and death (Brion cemetery). The underworld archetype symbolizes a dwelling of the dead and thus is in contrast to the living world (Igualada cemetery). The city archetype (San Cataldo cemetery) and the island archetype (San Michele cemetery) represent death as a mirror-image of the living world. The boundary archetype is linked with the superstition about the dead trespassing into the living world. This is the reason why mythological dwellings of the dead are cut off by water, ocean (Finisterre cemetery) river (Igualada) or the wall (Luz cemetery). The typical elements taken from nature and exploited in the cemetery architecture symbolize

Biografije Biographies SANDRA SMILJANIÆ diplomantica je i honorarna asistentica na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Dr.sc. IVAN MLINAR docent je na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu na kojem se bavi nastavnim, znanstvenim i struènim radom. Dr.sc. BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI izvanredna je profesorica na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Autorica/suautorica je nekoliko knjiga i brojnih znanstvenih èlanaka. [www.scitaroci.hr]

SANDRA SMILJANIÆ, a diploma candidate and parttime assistant at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. IVAN MLINAR, Ph.D. Assistant Professor at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. He is involved in teaching and scientific research. BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., Associate Professor at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. She is the author of several books and numerous scientific papers. [www.scitaroci.hr]

man’s concept of the passage of time, represented by the cyclic flowering of deciduous trees (Laroque des Alberes), and immortality symbolized by evergreen trees (Brion cemetery). The tree archetype is thus linked with numerous images that are highly significant in cemetery architecture which is closely connected with the passage of time. The stone archetype is one of the oldest symbols of eternity and (in cemetery architecture) of permanent memory preservation (memorial cemetery in Mostar). Geometrical shapes have been continuously present in cemetery architecture, mostly in layouts and facades. The most common solids in architectural design are the cube and the cone (San Cataldo cemetery). The reason for the use of geometrical solids in cemetery architecture lies in a close connection between the regular geometrical shapes such as pine cone (which represents Fibonacci series in nature), square, circle or cross and religious symbolism. Man has always showed tendency to attribute divine characteristics to regular geometrical shapes and to use their emotional connotations in cemetery architectural design (granite cross on Skogskyrkogården Cemetery). The analyzed cemetery of the 20th and the 21st century are conceptually expressive, diverse and freely formed. The selected types of European cemeteries - the northern forest type of cemetery and the Mediterranean type with buildings - as well as a reliance on landscape features of the cemetery sites confirms a respectful attitude to cemetery cultural tradition. The aim of every project is to ensure its own relevance long after it is completed and archetypes play a major role in this endeavour. The concept of the archetype refers to forms and symbols which are not culture-based. Instead they are derived from the man’s collective unconscious. Their role in cemetery architecture is to communicate the concept of man’s mortality. It is represented by a cyclic pattern of nature which reflects the concept of life after death. Archetypes in cemetery architecture deserve special attention for their symbolic reference as well as for their successful exploitation in cemetery architectural design which thus goes beyond pure functional and aesthetic considerations aiming to establish a link between man, architecture and nature. SANDRA SMILJANIÆ IVAN MLINAR BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI

Sl. 1. Katedrala u Sarajevu poĂ¨etkom 20. stoljeĂŚa Fig. 1. Sarajevo Cathedral, early 20th century

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 1[47]

PROSTOR

Dragan Damjanoviæ Sveuèilište u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za povijest umjetnosti HR - 10000 Zagreb, I. Luèiæa 3 dragan.damjanovic@gmail.com

University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences Department of Art History HR - 10000 Zagreb, I. Luèiæa 3 dragan.damjanovic@gmail.com

Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.035.3 J. Vancaš (497.6)”18/19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Humanistièke znanosti / Povijest umjetnosti 6.05.01. - Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija Èlanak primljen / prihvaæen: 22. 4. 2014. / 10. 6. 2014.

Subject Review UDC 72.035.3 J. Vancaš (497.6)”18/19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Humanities / Art History 6.05.01. - History and Theory of Fine Arts, Architecture, Urban Planning and Visual Communication Article Received / Accepted: 22. 4. 2014. / 10. 6. 2014.

Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini Neo-Gothic Architecture of Josip Vancaš in Bosnia and Herzegovina

historicizam neogotika Sarajevo Vancaš, Josip zaštita spomenika

Historicism Neo-Gothic Sarajevo Vancaš, Josip monument protection

U èlanku se obraðuje neogotièki segment opusa hrvatskog i bosanskohercegovaèkog arhitekta Josipa Vancaša. To su projekti nastali tijekom školovanja u Beèu (toranj crkve u Eppanu/Appianu) te realizacije u Bosni i Hercegovini: katedrala, rezidencija nadbiskupa i Prvostolnog kaptola Vrhbosanskog, franjevaèka crkva u Sarajevu, zatim župne crkve u Žepèu, Tuzli, Vitezu i Podmilaèju kod Jajca.

This paper analyzes the Neo-Gothic segment of Josip Vancaš’s architectural work. Some of his most important works are: the church tower in Eppan/Appiano (made during his academic studies in Vienna) and some built in Bosnia and Herzegovina: the cathedral, the archbishop’s residence, the Franciscan church in Sarajevo, the parish churches in Žepèe, Tuzla, Vitez and Podmilaèje near Jajce.

PROSTOR

1[47] 22[2014] 96-109 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini

UVOD INTRODUCTION

O Sl. 2. Josip Vancaš (Sopron, 22.3.1859. - Zagreb, 15.12.1932.) Fig. 2. Josip Vancaš (Sopron, 22 Mar 1859 - Zagreb, 15 Dec 1932)

pus Josipa Vancaša (Sopron, 1859. - Zagreb, 1932.), osobito njegovi radovi u Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj, povjesnièari arhitekture istražuju veæ desetljeæima.1 Usprkos tomu još je uvijek mnogo nepoznatih epizoda iz njegova života i stvaralaštva, a to je i razumljivo jer rijeè je o arhitektu s više od dvije stotine realizacija, meðu koje se ubraja 70 crkava, 10 graðevina za razne organe vlasti, 12 školskih zgrada, 6 hotela i kavana, 110 palaèa i najamnih zgrada, 10 banaka itd.2, koje je izgradio na širokom podruèju, kako je to slikovito 1933. opisao Stjepan Szavits-Nossan „od Triglava do Ivanplanine”3, dakle na podruèju koje obuhvaæaju današnja Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slovenija. U dva æe se èlanka nastojati obraditi neogotièki dio opusa ovoga arhitekta, zanimljiv s obzirom na velièinu i kvalitetu realiziranih graðevina, koji je dosad bio nesistematiziran, a dijelom i nepoznat. U ovome tekstu bit æe više rijeèi o njegovim neogotièkim radovima nastalim tijekom školovanja i na podruèju Bosne i Hercegovine.

ŠKOLOVANJE JOSIPA VANCAŠA I BUÐENJE INTERESA ZA GOTIKU

JOSIP VANCAŠ’S EDUCATION AND HIS GROWING INTEREST IN GOTHIC Povijest neogotike krajem 19. stoljeæa u srednjoj Europi obilježena je snažnim utjecajem beèkog arhitekta Friedricha Schmidta, iz èije

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

škole proistjeèu i dva najvažnija arhitekta neogotike u Hrvatskoj - Herman Bollé i Josip Vancaš.4 U Vancaševu sluèaju, uz Schmidtov, ne smije se zaobiæi ni utjecaj drugoga, tada najvažnijega beèkog neogotièara - Heinricha Ferstela, buduæi da se on školovao kod obojice - najprije na Visokoj tehnièkoj školi, a potom na Akademiji likovnih umjetnosti u Beèu. Vancaševo školovanje u Beèu izuzetno je dobro dokumentirano zahvaljujuæi saèuvanim spisima obiju spomenutih institucija. Na Politehniku se upisao 1876. godine.5 Od poznatijih profesora koji su mu predavali ponajprije treba istaknuti arhitekta Karla Königa, kod kojega je slušao arhitektonske oblike, arhitektonsko crtanje, kompoziciju, perspektivu i antièko graditeljstvo. Kod povjesnièara arhitekture Carla von Lützowa slušao je 1878.-1879. Povijest antièke arhitekture6, a 1879.-1880. Povijest arhitekture srednjega i novog vijeka.7 Meðu profesorima kojih je kolegije pohaðao treba istaknuti i arhitekta Franza Grubera, kod kojega je uèio crtanje ornamenata i glasovitoga beèkog arhitektonskog skulptora Rudolfa von Weyra koji ga je poduèavao modeliranju.8 Najsnažniji je utjecaj na njega ipak izvršio Ferstel, koji mu je najprije držao predavanja iz predmeta sliènoga onome koji je slušao kod Lützowa, Povijest arhitekture srednjega vijeka9, te u završnoj godini studija 1880.-1881. kolegij Arhitektonski crtež.10 Drugi državni ispit položio je Vancaš meðu prvim studentima beèke Politehnike uopæe, u srpnju 1881. upravo kod Ferstela, i to s odlikovanjem.11 Što je radio sljedeæih godinu dana, odaje nam njegova biografija: prakticirao je u atelijerima najprije zagrebaèkog arhi1 Najznaèajniji tekst svakako je doktorat Jele Božiæ [Božiæ, 1989.]. Od ostalih djela treba istaknuti: Pilar, 1930: 80-81; Makanec, 1932: 2-4; Horvat, 1933: 193-195; Krzoviæ, 1987.; Božiæ, 1988: 379-390; Kurto, 1998: 369385 (iscrpan popis radova s bibliografijom); Donia, 2006: 92-94; Juriæ, 2007: 516-523; Damjanoviæ, 2011: 26-31. 2 S., 1929: 1-3. Slièno, iako ne potpuno identièno i u: Horvat, 1933: 193-195; Božiæ, 1988: 379; Božiæ, 1989: 33. 3

Szavits-Nossan, 1933: 30

Sisa, 2002: 170-187

5 TUWU, Post Nr. 1270., Matrikel Nr. 193/1876. Haupt-Katalog der ordentlichen und ausserordentlichen, sowie der Hörer der Bodencultur im Studienjahre 1876./1877., M-Z 6 TUWU, Haupt-Katalog der ordentlichen und ausserordentlichen, sowie der Hörer der Bodencultur im Studienjahre 1878./1879., N-Z 7 TUWU, Haupt-Katalog der ordentlichen und ausserordentlichen, sowie der Hörer der Bodencultur im Studienjahre 1879./1880., Mio bis Z 8 TUWU, Haupt-Katalog der ordentlichen und ausserordentlichen, sowie der Hörer der Bodencultur im Studienjahre 1879./1880., Mio bis Z 9 TUWU, Haupt-Katalog der ordentlichen und ausserordentlichen, sowie der Hörer der Bodencultur im Studienjahre 1879./1880., Mio bis Z

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini D. DAMJANOVIÆ 96-109 22[2014] 1[47]

tekta Janka (vjerojatno Nikole) Grahora, a potom u glasovitomu beèkom atelijeru Fellner i Helmer.12 Obrazovanje zatim nastavlja kod Friedricha Schmidta na Akademiji. Okolnost da je pod Ferstelovim mentorstvom izradio projekt za gotièku katedralu13 i odabir Schmidta za profesora, pokazuju njegov izrazit interes za gotiku u ranim fazama karijere. Upisuje se u listopadu 1882., a studira samo tri semestra: u zimskom i ljetnom semestru 1882.-1883. te u zimskom semestru 1883.1884. Ispisnicu mu potpisuje Schmidt 3. ožujka 1884. u trenutku kada je veæ angažiran na gradnji sarajevske katedrale.14 O školovanju na Akademiji svjedoèi nekoliko crteža sa studijskih putovanja objavljenih u èasopisu „Wiener Bauhütte”15 i jedna studija baldahina-piramide tornja katedrale u Kölnu, koju je 1882., dakle neposredno nakon upisivanja Akademije, izradio zajedno s Martinom Pilarom, još jednim hrvatskim uèenikom Friedricha Schmidta, koji se u to vrijeme školovao na Akademiji (Sl. 4.).16 I ovaj je crtež svjedoèanstvo njegova interesa za gotiku, kao i dio arhitektonskih crteža objavljenih u spomenutom èasopisu „Wiener Bauhütte”, u kojem Vancaš publicira zapravo svoj prvi neogotièki restauratorski projekt - za izgradnju vrha tornja crkve svetog Pavla u Eppanu (tal. Appiano) u Južnom Tirolu (danas u sastavu Italije; Sl. 3.).17 Projekt je izraðen, sudeæi prema natpisu, u Beèu 1. travnja 1883., a na osnovi crteža s putovanja iz prethodne, 1882. godine. Nije realiziran, no vjerojatno nije ni bio namijenjen za izvedbu, veæ se radilo o svojevrsnoj vježbi kakvu su i inaèe tijekom studija izraðivali Schmidtovi uèenici. Donje dijelove tornja ove crkve Vancaš je arhitektonski pomnjivo snimio i na njima nije predvidio veæe intervencije osim pretvaranja jednostav10 TUWU, Haupt-Katalog der ordentlichen und ausserordentlichen, sowie der Hörer der Bodencultur im Studienjahre 1880./1881., O bis W 11 TUWU, Gestions - Protokoll für die II. Staatsprüfung aus dem Hochbaufache, Pag. 2., Nr. 7., 22. Juni 1881. 12 Makanec, 1932: 2-4 13 Vancaš, 1930: 9; Božiæ, 1989: 31. Iako se katkad navodi da je projekt oblikovan po uzoru na Votivnu crkvu u Beèu, u veæoj je mjeri nadahnut crkvom sv. Nikole u Hamburgu Georga Gilberta Scotta. Projektirao je, naime, jednotoranjsku trobrodnu graðevinu. Projekt je publiciran u: Maruševski, 1988: 72. Nije navedeno gdje se èuva, tako da ga se nije moglo pronaæi za ovaj rad. 14 AALUB. Za podatke o Vancašu iz arhiva Akademije zahvaljujem se g. Ferdinandu Gutschiju. 15 Damjanoviæ, 2006: 235-236 16 Crtež je saèuvan u NAZ, DM-ZGN, sign. VII-5. 17 U èasopisu „Wiener Bauhütte” Vancaš je objavljivao i crteže renesansnih graðevina. 18 Kape tornjeva zagrebaèke katedrale naposljetku su realizirane po prilièno modificiranome Bolléovu projektu. 19 Sudeæi po projektu objavljenom u istom broju èasopisa „Wiener Bauhütte” Carla Weinbrennera, Vorhalle der Kirche zu St. Pauls in Tirol, Entwurf für den Ausbau. 20 U doba kada se pripremala gradnja katedrale podignuta je 1883. jednostavna mala crkva sv. Vinka Sestara milosrdnica u neogotièkom stilu. [Kurto, 1998: 24]

noga gotièkog prozora na èetvrtom katu tornja u triforu s mrežištem. Na vrhu je, meðutim, projektirao podizanje dodatnoga neogotièkog kata i reprezentativne zidane kape umjesto postojeæeg renesansno-baroknoga završnog kata i lukovice. Kapa zatvorenog tipa, rašèlanjena rakovicama, vrlo je slièna onima kakve je Schmidt projektirao za tornjeve zagrebaèke katedrale18 i za župnu crkvu u Steyru u Gornjoj Austriji. Projekt je predviðao i podizanje novoga neogotièkog predvorja pred glavnim portalom crkve, no èini se da njegovo rješenje nije Vancašev rad, veæ djelo njegova kolege sa studija Carla Weinbrennera.19 Vancašev se projekt za Eppan/Appiano treba promatrati u kontekstu Turmvollendunga, dovršavanja tornjeva srednjovjekovnih crkava na podruèju srednje Europe u 19. stoljeæu, kada su se barokne lukovice i slièni skromni završetci tornjeva zamjenjivali stilski prikladnijim neogotièkim kapama. S obzirom na doba nastanka, vrlo je vjerojatno upravo ovaj projekt uvjerio Schmidta u Vancašev talent za projektiranje u neogotièkom stilu pa je to odigralo, uz, dakako, nacionalnost arhitekta, odluèujuæu ulogu u odluci da ga se preporuèi za projektiranje nove sarajevske katedrale.

SARAJEVSKA KATEDRALA SARAJEVO CATHEDRAL Austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine 1878. godine politièko ustrojstvo ove zemlje prolazi potpunu promjenu. Uspostavljanjem monarhijskog sustava upravljanja u okupirana podruèja dolazi cijeli niz arhitekata koji stilove karakteristiène za podruèje srednje Europe prenose u nekadašnju tursku pokrajinu. Jedan od najznaèajnijih od njih bez ikakve je sumnje bio upravo Josip Vancaš. Do Vancaševa dolaska u Bosnu, koliko se dosad uspjelo ustanoviti, neogotika u arhitekturu ove zemlje nije prodrla, èak ni u sluèaju gradnji relativno brojnih katolièkih crkava u posljednjim desetljeæima turske uprave. Prva sakralna graðevina koju Vancaš projektira, sarajevska katedrala (Sl. 1.), stoga predstavlja svojevrsnu inauguraciju toga stila u Bosni i Hercegovini.20 Istodobno, rijeè je o znakoSl. 3. J. Vancaš: Projekt za restauriranje tornja i predvorja župne crkve svetog Pavla u Eppanu/Appianu u Južnom Tirolu, Beè, 1.4.1883. (snimljeno na studijskom putovanju s Friedrichom Schmidtom 1882.) Fig. 3. J. Vancaš: St Paul’s parish church in Eppan/ Appiano, South Tyrol, Vienna: restoration project for the tower and the vestibule, 1.4.1883 (photo taken on a study trip with Friedrich Schmidt, 1882) Sl. 4. J. Vancaš, M. Pilar: Studija baldahina - piramide tornja katedrale u Kölnu, 1882. Fig. 4. J. Vancaš, M. Pilar: study of the baldachin - pyramid of the Cologne cathedral church tower, 1882

PROSTOR

100

PROSTOR

1[47] 22[2014] 96-109 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

lièke katedrale, što je biskup objasnio èinjenicom da je ipak rijeè o pravoslavcu. Nikoliæevu procjenu troškova gradnje na 80.000 forinta Strossmayer je ocijenio posve nerealnom te je od Serafina Vannutellija, papinskog nuncija u Beèu, pokušao ishoditi državnu pomoæ od èak pola milijuna forinta.25 Sredstva utrošena na katedralu, koja je uglavnom namaknuo nadbiskup Stadler, na kraju æe dosegnuti oko 260.000 forinta,26 daleko manje od Strossmayerovih nadanja, no i daleko više od prvotno predviðenih troškova.

Sl. 5. J. Vancaš (kolorirao Andrija Nedeljkoviæ): Tlocrt sarajevske katedrale prema prvoj verziji projekta i perspektivni pogled, 1883. Fig. 5. J. Vancaš (coloured by Andrija Nedeljkoviæ): Floor plan of Sarajevo Cathedral according to the first design version and the perspective view, 1883

Sl. 6. J. Vancaš: Tlocrt katedrale u Sarajevu, izvedena varijanta, 1889. Fig. 6. J. Vancaš: Sarajevo Cathedral, floor-plan, realized version, 1889

vitom pokazatelju novoga položaja Katolièke Crkve nakon austrougarske okupacije. Katolici, najmalobrojnija etno-konfesionalna skupina u BiH kojoj turske vlasti nisu bile sklone, nakon okupacije postaju jedno od uporišta nove uprave. Veæ 1881. obnavlja se redovita katolièka hijerarhija utemeljenjem Vrhbosanske nadbiskupije, i još triju biskupija (Banjaluèke, Mostarske i Trebinjske), te se zapoèinje s ulaganjem velikih sredstava u izgradnju objekata Katolièke Crkve.21 Prema veæ èesto puta ponavljanoj povijesti sarajevske katedrale, tadašnji upravitelj BiH i ministar financija Austro-Ugarske Benjamin Kallay (Pešta, 22.12.1839. - Beè, 13.7.1903.; upravitelj Bosne i Hercegovine 1882.-1903.) namjeravao je najprije angažirati na tome poslu beèke arhitekte Heinricha Ferstela, pa Friedricha Schmidta - kao najslavnije neogotièare Monarhije i srednje Europe. Ferstelov je projekt zbog skupoæe bio odbijen, a Schmidt nije ni pristupio izradi svojega rješenja, nego je, zbog zauzetosti brojnim poslovima, preporuèio za taj posao jednoga od svojih najboljih studenata - Josipa Vancaša.22 Izvori otkrivaju da se uz Ferstela i Schmidta, odnosno naposljetku Vancaša, planiralo angažirati i Hermana Bolléa na projektiranju sarajevske katedrale. Tadašnji vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler, možda i na poticaj ðakovaèkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, s Bolléom je pregovarao o podizanju katedrale poèetkom 1883. godine.23 Vjerojatno je Bollé od toga posla odustao zbog nesuglasica s bosanskim vlastima, buduæi da se nešto kasnije potužio Strossmayeru kako mu se èini da tadašnji civilni upravitelj Bosne barun Fedor Nikoliæ (Temišvar, 26.5.1836. - Rudna, 27.2.1903.)24 nije previše sklon gradnji kato-

Nakon što je propalo angažiranje Bolléa, Ferstela i Schmidta na projektiranju katedrale, Schmidtova preporuka Kallayu bila je dovoljna za donošenje odluke da se angažira Vancaš, tada 24-godišnjak. Vrlo brzo nakon preuzimanja posla, u ljeto 1883., on potpuno sam dovršava projekt i izraðuje perspektivni nacrt27 koji kolorira arhitekt Andrija Nedeljkoviæ28 i koji potom donosi Schmidtu na prosudbu (Sl. 5.). Na osnovi Schmidtovih preporuka mijenja rješenje tornjeva, koji su ocijenjeni previtkima29, i pojedine elemente glavnoga proèelja pa potom novu verziju projekta šalje u Sarajevo30, a nedugo zatim, u ožujku sljedeæe, 1884. godine, definitivno se i seli u ovaj grad kako bi radio ne samo na katedrali veæ paralelno i zgradi Zemaljske vlade, koju mu je takoðer povjerio Kallay.31 Radovi na izgradnji katedrale poèinju veæ 19. kolovoza 1884. godine.32 Arhitektonski dio crkve, s izuzetkom tornjeva, završen je za nešto više od dvije godine - 13. rujna 1886.33 Nakon što su tornjevi gotovo u cijelosti sagraðeni do srpnja 1887., zapoèelo se 1888. s unutrašnjim ureðenjem graðevine, na kojem se radilo i tijekom 1889. godine, kada je konaèno u cijelosti završena.34 Sarajevska katedrala neogotièka je trobrodna bazilika tlocrta latinskog križa s poligonalnim svetištem i dvotoranjskim glavnim pro21 Gavranoviæ, 1935.; Strukiæ, 1901: 182; Božiæ, 1989: 35; Baotiæ, 2011: 542-543; Baotiæ, 2012: 9-11 22 Jagatiæ, 1889: 4; Vancaš, 1894: 993; Makanec, 1932: 2-4; Vancaš, 1927.a: 3; Vancaš, 1927.b: 7; S., 1929: 1-3; Kruševac, 1960: 50; Krzoviæ, 1987: 14-15; Božiæ, 1988: 379-384; Božiæ, 1989: 157-164; Basler, 1989: 13; Mariæ, 2004: 320-327, 1194-1197; Juriæ, 2007: 518; Baotiæ, 2010: 57-78; Baotiæ, 2011: 545-549; Baotiæ, 2012: 34-37, 60-61 23 Grijak, 2001: 150 24 Imenovan je u isto vrijeme za civilnog upravitelja kada i Kallay za ministra financija. [Milankov, 2002: 95-112] 25 Cepeliæ, 1906: 96; Balabaniæ, Kolanoviæ, 1999: 243249, Josip Juraj Strossmayer Serafinu Vannutelliju, Ðakovo, 22.5.1883. 26 Jagatiæ, 1889: 9. Prema Vancašu troškovi su iznosili 244.400 for. [Vancaš, 1927.c: 5] 27 Rijeè je gotovo sigurno o perspektivnom crtežu objavljenom u: Kortz, 1888: 325. Projekt se spominje i u: Božiæ, 1989: 159. Prvotni nacrt proèelja, presjek i tlocrt katedrale objavljeni su u: Basler, 1989: 14. 28 Èest suradnik èasopisa i udruženja Wiener Bauhütte. 29 Vancaš, 1930: 9; Božiæ, 1989: 163; Baotiæ, 2010: 66

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini D. DAMJANOVIÆ 96-109 22[2014] 1[47]

PROSTOR

101

èeljem (Sl. 6.). Odabir neogotike kao stila katedrale potpuno je razumljiv s obzirom na doba u kojem je sagraðena. Od sredine 1860-ih do poèetka 1890-ih neogotika je, naime, apsolutno dominantan stil katolièkoga i protestantskoga sakralnog graditeljstva u srednjoj Europi.35 Usto, kao potpuno zapadnoeuropski stil odabirom gotike upuæivalo se i na ulogu katedrale kao katolièke graðevine u gradu kojeg su vizurom u to doba posve dominirali brojni minareti. Pri traženju moguæih smjerova utjecaja na Vancaša pri projektiranju sarajevske katedrale mora se naglasiti kako se u doba njegova školovanja u Beèu Heinrich Ferstel veæ gotovo u cijelosti okrenuo od neogotike prema neorenesansi (samo je još povremeno radio na izradi završnih projekata za opremu Votivne crkve), pa je stoga zasigurno primarni utjecaj na Vancaševu neogotiku imao Schmidt (Sl. 7.).36 Dakako, tip neogotike kakav je Vancaš usvojio svojim školovanjem u Beèu nije karakteristièan samo za Schmidta tipièan je za cijelo to razdoblje u povijesti historicizma. Od sredine 1870-ih u neogotièkom graditeljstvu sve se èešæe dogaða odmak od dotad dominantnog oslanjanja na visoku gotiku i do sve uèestalijeg oslanjanja na ranu fazu toga stila. Najbolji primjer za taj proces daje Schmidtova Crkva lazarista u beèkoj èetvrti Währing (1875.-1878.), s kojom sarajevska katedrala ima stanovite sliènosti pa se ne može iskljuèiti da je utjecala na Vancaša.37 Slièan æe stilski pristup usvojiti i cijeli niz Schmidtovih uèenika, kako pokazuje crkva na Višehradima u Pragu (1888.-1893.) èeškog arhitekta Josefa Mockera, koja pokazuje i neke dodirne toèke s katedralom u Sarajevu, no zasigurno se ne radi o utjecaju na Vancaša, buduæi da je projektirana nekoliko godina kasnije.38 Iz ovoga konteksta proizlazi i Bolléova crkva u Franjindolu pokraj Zemuna (1886.1888.), po ustrojstvu glavnog proèelja vrlo 30 Vancaš, 1927.b: 6; S., 1929: 1-3 31 Vancaš, 1927.b: 6; S., 1929: 1-3; Basler, 1989: 15 32 Jagatiæ, 1889: 5 33 Jagatiæ, 1889: 4; *** 1894.b: 994 34 Jagatiæ, 1889: 4-5 35 Tek poèetkom 1890-ih poèet æe se ponovno vraæati i drugi stilovi na velika vrata u sakralnu arhitekturu - ponajprije neorenesansa i neoromanika, ali i neobarok. 36 Ferstel je, meðutim, snažno utjecao na Vancaša svojim neorenesansnim ostvarenjima, što se jasno vidi na javnim graðevinama ovoga arhitekta. 37 Sliènosti postoje i sa Schmidtovim nerealiziranim projektom za Lazaristièku crkvu u Beèu iz 1864., koji je objavljen u: Sisa, 2005: 27. 38 Zatloukal, 2001: 78-79; Baotiæ, 2010: 67 39 Damjanoviæ, 2013: 434-438 40 O crkvi više u: Colman, 1989: 94-97, slika na str. 96. 41 *** 1894.a: 975 42 Jagatiæ, 1889: 4; *** 1894.b: 993-994 43 *** 1894.b: 994

slièna sarajevskoj katedrali.39 Sliènosti postoje i s crkvom opatije Maredsous u Belgiji (Sl. 8.). Iako je podignuta po projektu vrlo poznatoga belgijskog arhitekta Jean-Baptistea Béthunea, vjerojatno nije utjecala na Vancaša, nego je rijeè o istovremenom dolasku do sliènih rješenja.40 U sluèaju Sarajeva okretanje ranoj gotici i opæenito suzdržanost u rašèlanjivanju proèelja bilo je veæim dijelom uvjetovano lokalnim prilikama, spomenutim nedostatkom novca, odnosno željom, kako je Vancaš istaknuo, da se ne krene s prevelikim ambicijama i zbog toga nikada ne završi graðevina, veæ da se brzo dobije pogodan objekt.41 Ono što predstavlja osobitu kvalitetu u arhitektonskom rješenju sarajevske katedrale nesumnjivo je materijal od kojeg je sagraðena. Posve u skladu s težnjama svoga uèitelja Schmidta o potrebi uvoðenja istinitosti u graditeljstvo, u smislu isticanja na proèeljima od kojeg je materijala graðevina sagraðena, Vancaš je odluèio ne žbukati proèelja, nego ih u cijelosti sagraditi od kamena. Sokl katedrale i stupovi u unutrašnjosti sagraðeni su od obraðenoga bijelog vapnenca iz okolice Sarajeva, okviri uglova, prozori, kontrafori, vijenci, portali i lukovi od žuækastog pješèenjaka iz Visokog i Vogošæe, a ostatak zida od crvenkastog grubo obraðenog lomljenca iz sarajevske okolice.42 Upravo zbog izvedbe proèelja u cijelosti od kamena, a osobito zbog upotrebe lomljenca, katedrala je ostavljala, kako je isticao Schmidt, ‘pravi’ dojam, odnosno èinilo se da se radi o srednjovjekovnoj graðevini.43 U Sarajevu se veæ mogu uoèiti brojni elementi koji æe karakterizirati prostorno ustrojstvo

Sl. 7. Pogled na sarajevsku katedralu sa svetišne strane Fig. 7. Sarajevo Cathedral, view from the sanctuary side Sl. 8. Opatija u Maredsousu, podignuta nakon 1872. Fig. 8. Maredsous Abbey, built after 1872

Sl. 9. J. Vancaš: Popreèni presjek katedrale, pogled prema svetištu, 1889. Fig. 9. J. Vancaš: Cathedral cross-section, view of the sanctuary, 1889

102

PROSTOR

1[47] 22[2014] 96-109 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini

Vancaševih neogotièkih graðevina gotovo cijelo vrijeme. Slièno kao Schmidt (ili u Hrvatskoj Bollé), Vancaš teži dati gotovo svim svojim crkvama tlocrt oblika latinskog križa. Kraæi kraci križa pritom su katkad transept, no vrlo èesto i razne prigradnje uza svetište - sakristija ili kapele, kao i u Sarajevu. U katedrali je, nadalje, glavni brod tek malo viši od boènih, a to æe ostati èesta odlika Vancaševih trobrodnih neogotièkih graðevina (Sl. 9.), dok æe se u gotovo svim kasnijim neogotièkim gradnjama ponavljati i poligonalni oblik svetišta, tipovi svodova (križni svodovi u brodu i križno-rebrasti u svetištu) te uz glavni ulaz pravokutne prostorije koje služe kao stubište i krstionica. Sl. 10. Unutrašnjost katedrale u Sarajevu Fig. 10. Sarajevo Cathedral, interior

Sl. 11. Glavni oltar i propovjedaonica sarajevske katedrale krajem 19. stoljeæa, objavljeni u publikaciji Arthura Rudolfa Hechta, Moderne kirchliche Kunst in Österreich-Ungarn (Beè, 1910.-1914.) Fig. 11. Sarajevo Cathedral, main altar and pulpit, late 19th century, published in Hecht, A.R.: Moderne kirchliche Kunst in Österreich-Ungarn (Vienna, 1910-1914)

I u rašèlambi proèelja brojne motive koji se pojavljuju u Sarajevu Vancaš æe poslije èesto ponavljati, kao što je visoki zabat glavnog proèelja rašèlanjen nišama i/ili otvoren prozorima, ili stubišni toranj/tornjevi uza svetište, kao i oživljavanje krova višebojnim crjepovima. Na sarajevskoj katedrali krovovi su bili pokriveni dvobojnim crijepom44, i to tako da je dio crjepova bio umoèen u katran i složen da oponaša motive sa sagova.45 S vremenom se katran potpuno skinuo pa se izgubila ova efektna dekorativna igra, a 1980-ih je crijep zamijenjen limom, što je uvelike narušilo prvotni izgled graðevine. Slièno situaciji u Sarajevu Vancaš æe poslije rješavati prozore svojih neogotièkih crkava - samo na proèelja i katkad na tornjeve postavlja prozore s mrežištima, dok na poboène brodove i svetište postavlja gotovo iskljuèivo jednostavne nerašèlanjene šiljatoluène prozore. Sarajevsku katedralu i veæinu Vancaševih neogotièkih gradnji do kraja 19. stoljeæa od-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

likuju elementi karakteristièni za visoki historicizam, ponajprije težnja za jedinstvom i èistoæom stila, koja dolazi do izražaja i u unutrašnjem ureðenju katedrale (Sl. 10.). Pri projektiranju opreme katedrale oèito je da je na Vancaša snažno utjecao ponovno Schmidt, i to osobito njegovi radovi u obližnjoj ðakovaèkoj katedrali, koje je Vancaš imao priliku upoznati iz prve ruke 1887.-1888. kada je radio na popravcima lanterne i krova katedrale te srednjovjekovnih zidova u biskupskom sklopu u Ðakovu.46 Rješenje poboènih oltara u sarajevskoj katedrali gotovo je identièno Schmidtovim rješenjima za manje poboène oltare ðakovaèke katedrale (svetih Æirila i Metoda te svetog Ivana Nepomuka). Vancaš je samo goticizirao Schmidtovo rješenje izvedeno u romanièkom, odnosno mješovitom romanièko-gotièkom stilu. Kao i u Ðakovu, u sarajevskoj je katedrali Vancaš odluèio nepolikromirati opremu - oltare i propovjedaonicu, zbog èega su oni dolazili u veæoj mjeri do izražaja u bogato polikromiranom interijeru crkve.47 Dekorativni oslik katedrale - poslije, nažalost, premazan, iako je izvorno imao izuzetno važnu ulogu u rašèlambi unutrašnjosti crkve48 pa je stoga nedavno rekonstruiran - pokazuje takoðer brojne sliènosti s rješenjima iz Ðakova, koje se vjerojatno ne mogu pripisati samo Vancašu veæ i okolnosti da dio ðakovaèke katedralne radionice, nakon završetka radova na Strossmayerovoj stolnici, nastavljaju raditi u Sarajevu - izmeðu ostalih, dekorativni slikari Josip Voltolini i Ivan Betizza, te figurativni slikari Alexander Maximillian i Lodovico Seitz. Naglašavanje rebara na svodu s ornamentalnim trakama te prekrivanje preostale površine svodova plavim ‘nebom’ ukrašenim zvjezdicama, kao i ornamentiranje donjih dijelova zidova oslikom koji oponaša gradnju u kamenu i naslikanim ‘zavjesama’ vrlo su slièni u objema crkvama. I pojedini arhitektonski detalji poput korintizirajuæih kapitela stupova u brodu, pa i poploèenje, nalikuju na Schmidtova rješenja za Strossmayerovu stolnicu. Polikromija zidova i poda nastavljala se na vitrajima izvedenim u tada vrlo cijenjenoj tvrtki Tiroler Glasmalerei u Innsbrucku prema Vancaševim projektima.49 Pojedina rješenja opreme katedrale ostat æe takoðer poslije karakteristièna za veæi dio Vancaševa opusa, primjerice, vrlo malen broj 44 Vancaš, 1927.b: 6 45 Jagatiæ, 1889: 5 46 Damjanoviæ, 2008: 174-188 47 Damjanoviæ, 2007: 586-588; Baotiæ, 2010: 75 48 O važnosti dekoracije u oživljavanju inaèe monotonih zidnih površina najjasnije govori crkva u Desiniæu, jedina Vancaševa neogotièka graðevina sa saèuvanom unutrašnjom dekoracijom. 49 Vancaš, 1927.b: 6; O osliku i u: Damjanoviæ, 2007: 587; Baotiæ, 2010: 70-71.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini D. DAMJANOVIÆ 96-109 22[2014] 1[47]

oltara. U katedralu Vancaš postavlja samo tri oltara (glavni, Srca Isusova, te boène svetih Æirila i Metoda te Blažene Djevice Marije; Sl. 11.).50 Rješenje glavnog oltara katedrale varirat æe takoðer bezbroj puta poslije. Arhitektonski dio oltara koncipiran je tako da je iznad menze, u ravnini tabernakula, postavljen horizontalni niz neogotièkih niša ispunjenih skulpturama. Na uglovima niše su okrunjene fijalama, a u sredini postamentom na koji je postavljen kip Srca Isusova. U sluèaju veæine kasnijih njegovih neogotièkih crkava, za razliku od situacije u Sarajevu, Vancaš ipak neæe biti u prilici izvesti ovako reprezentativan Gesamtkunstwerk, odnosno projektirati sve dijelove opreme.

zirao je izvan ove zemlje. Za brojne crkve koje je gradio ili dograðivao u Bosni uglavnom je koristio druge stilove - talijansku, pa i njemaèku (!) neorenesansu (Bosanski Brod, Fojnica, Foèa, Kraljeva Sutjeska), neoromaniku (Bijeljina, Gradaèac, Guèja Gora, Konjic), kombinacije ovih stilova, pa èak i neobarok (crkva Kraljice Svete Krunice na Banjskom Brijegu u Sarajevu).54 Meðu relativno rijetke primjere njegovih važnijih neogotièkih realizacija u Bosni nakon katedrale istièu se palaèa nadbiskupa i kanonika, Zavod svetog Augustina i franjevaèka crkva u Sarajevu te župne crkve u Žepèu, Tuzli, Podmilaèju kod Jajca te donekle neoromanièko-neogotièka crkva u Vitezu.

Na posvetu sarajevske katedrale, 14. rujna 1889., došlo je 12 biskupa i nadbiskupa te niz drugih visokih crkvenih velikodostojnika, uglavnom sa slavenskog juga51 pa je to snažno utjecalo na Vancaševu reputaciju. Katedrala mu je donijela u veljaèi 1890. i vrlo visoko odlikovanje - Viteški križ ordena Franje Josipa I.52 Ne èudi stoga što æe u godinama koje slijede razgranati svoju projektantsku djelatnost ne samo po Bosni i Hercegovini veæ i Hrvatskoj, Kranjskoj, a pokušat æe se probiti èak i u Italiju. Rijeè je o jedinome arhitektu hrvatskog podrijetla toga doba èiji su projekti uèestalo publicirani i u arhitektonskom tisku srednje Europe, no to se, doduše, ne može pripisati samo njihovoj kvaliteti veæ i interesu za zbivanja u arhitekturi egzotiènoga austrijskog orijenta.

U vlastitom je tekstu iz 1898. istaknuo da je pri gradnji crkava u Bosni posebnu pozornost obraæao na to da arhitekturu graðevine što više prilagodi slici krajolika i situaciji te da koristi dostupne i u kraju u kojem gradi uobièajene materijale. Pritom je pobliže objasnio samo to što to znaèi u smislu oblikovanja volumena crkava: seoske je crkve tako projektirao da budu što slikovitije s tornjem sa strane glavnog proèelja, dok je jednotoranjske crkve u mjestima koja su više gradska oblikovao sa simetriènim rješenjem, vjerojatno kako bi se bolje prilagodio ortogonalnom rasteru ulica.55 Stilski odabir, meðutim, uopæe ne tumaèi. Zašto, dakle, na veæini crkava, osobito samostanskih franjevaèkih, ali i župnih, koristi neorenesansu ili neoromaniku? Moguæe je da se vodio istom logikom kao i Strossmayer pri biranju stila za ðakovaèku katedralu - možda je držao da je gotika ekskluzivno zapadnjaèki stil, nepogodan za ove krajnje istoène prostore zapadnog kršæanstva. Još je veæa vjerojatnost da su gotièke gradnje naprosto bile preskupe zbog veæe kolièine dekoracije. Graditeljska baština Bosne, osim toga, ne obiluje gotièkim spomenicima (dakle, povijesnih razloga za korištenje gotike nije bilo), a ovaj stil, nadalje, zbog vitraja redovito stvara zamraèene unutrašnje prostore, dok su neorenesansne crkve koje je Vancaš u to doba podizao prozraènije, znatno bogatije osvijetljene.

Rad na katedrali donio mu je velik ugled ponajprije kod nadbiskupa Stadlera koji Vancaša postavlja za glavnoga dijecezanskog arhitekta, a time na prvo mjesto pri odluèivanju o gradnji crkava, što mu i omoguæuje stvaranje impresivnog opusa od sedamdesetak sakralnih gradnji, veæina kojih je realizirana u Bosni.53

OSTALE NEOGOTIÈKE CRKVE JOSIPA VANCAŠA U BOSNI I HERCEGOVINI OTHER NEO-GOTHIC CHURCHES OF JOSIP VANCAŠ IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Najveæi je dio svojeg opusa Vancaš ostvario u Bosni i Hercegovini, no veæinu reprezentativnih sakralnih neogotièkih graðevina reali50 Poslije su u katedrali podignuta još dva oltara. [Baotiæ, 2010: 76] 51 Jagatiæ, 1889: 18; Božiæ, 1988: 380 52 *** 1890: 4; *** 1894.b: 995; S., 1929: 2 53 Božiæ, 1989: 37-38; Baotiæ, 2012: 29-30 54 Popis Vancaševih crkava u Bosni pogledati u: Božiæ, 1989: 38. 55 Vancaš, 1898: 33 56 *** 1896: 249-250; Božiæ, 1989: 176-178 57 Šariæ, 1901: 72

Dok se u sluèaju crkava teško može ustanoviti što je bio razlog povremenog okretanja gotici, odabir stila nadbiskupske rezidencije i zgrade Stolnoga kaptola Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu prilièno je razumljiv nastavljanje na stil katedrale (Sl. 12.). Gotiku kao stil zasigurno je odabrao nadbiskup Stadler. Spojene zgrade podignute su 1895. godine.56 Proèelje dijela zgrade namijenjenog za nadbiskupsku palaèu osobito je reprezentativno. U prizemlju je rašèlanjeno bunjatom, a na katovima se otvara bogato dekoriranim biforama i triforama. Izvorno je zgrada bila pokrivena polikromnim visokim krovom koji je uništen u kasnijim nadogradnjama.57

PROSTOR

103

104

PROSTOR

1[47] 22[2014] 96-109 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini

Sl. 12. J. Vancaš: Projekt za glavno proèelje nadbiskupske rezidencije u Sarajevu, 1895. Fig. 12. J. Vancaš: Archbishop’s residence in Sarajevo, front design, 1895 Sl. 13. J. Vancaš: Zgrada Škole svetog Augustina, Sarajevo, 1893. Fig. 13. J. Vancaš: St Augustine’s school building, Sarajevo, 1893 Sl. 14. J. Vancaš: Crkva u Podmilaèju kod Jajca prije uništenja u posljednjem ratu Fig. 14. J. Vancaš: Church in Podmilaèje near Jajce before its demolition during the last war

Nedaleko od katedrale dvije godine ranije, 1893., podignut je i neogotièki Zavod svetog Augustina sestara Kæeri Božje Ljubavi58, zanimljiv zbog urbanistièkog rješenja, odnosno efektnog popunjavanja graðevne parcele nepravilnog oblika (Sl. 13.). Obje ove graðevine pokazuju kako odmah nakon završetka gradnje katedrale Vancaš odstupa od naèela istinitosti u upotrebi materijala - proèelja žbuka, i to nesumnjivo zbog materijalnih razloga, a slièno æe postupiti i kod veæine župnih crkava koje je u to doba gradio. Nikada mu se više nakon katedrale neæe pružiti prilika sagraditi crkvu s proèeljima u cijelosti izvedenim od kamena. Spomenute graðevine ujedno su i jedini nesakralni objekti koje je Vancaš u Bosni realizirao u neogotièkom stilu. Prije kraja 19. stoljeæa ostale je javne graðevine, podizane za razne vladine ustanove, redovito projektirao u neorenesansnom, odnosno nakon 1900. i u secesijskom stilu. Za spomenutu palaèu Zemaljske vlade predvidio je, doduše, i neogotièku varijantu proèelja, no ona je naposljetku realizirana u stilu rane talijanske renesanse.59 Poput drugih generacijski bliskih Schmidtovih uèenika - Imre Steindla, Richarda Jordana, Hermana Bolléa i drugih - Vancaš je radio u nekoliko stilova, a odabir je ovisio ponajprije o namjeni graðevine i željama naruèitelja. Neogotika æe biti, kao što je veæ i reèeno, relativno rijedak odabir i pri projektiranju seoskih i gradskih crkava Bosne i Hercegovine. Od zanimljivijih primjera treba istaknuti

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

župnu crkvu u Žepèu, podignutu 1889., koja pripada skupini ranijih realizacija te se svojom jednostavnošæu, pa i oslanjanjem na ranu gotiku, nadovezuje na stilsko rješenje sarajevske katedrale (Sl. 15.). Jednobrodna graðevina - s tornjem smještenim uz pravokutno svetište otvoreno velikom gotièkom monoforom - projektirana je, sudeæi po Vancaševu potpisu i navodima u Ljetopisu župe Žepèe, 1886., a podignuta tijekom 1889. godine, no 1961. najprije je dograðena, a potom 2000. potpuno srušena, tako da se danas o njezinim izvornim kvalitetama može suditi 58 Božiæ, 1989: 174-175; Mariæ, 2004: 1220 59 Božiæ, 1989: 133 60 Mariæ, 2000: 75-106, 468-478; Mariæ, 2004: 722723.; Mariæ, 2007: 49-50, 106-117, 131-179; Mariæ, 2008: 176-180, 406-408, 553-555. Crkvu u Žepèu kao Vancašev rad spominju i: Jagatiæ, 1889: 4; Božiæ, 1989: 38. 61

Mariæ, 2004: 857 i 627

62 *** 1910: 17; Blaževiæ, 1917: 64; Kujundžiæ, 1966: 369-375; Božiæ, 1989: 38; Kovaèiæ, Jarak, Vujica, 1990: 23-31; Mariæ, 2004: 482, 1152 63 Citat u zagradi, kao i podatak o dataciji zvonika, preuzet je iz: Vancaš, 1932: 4-5 (neobjavljeni rukopis). 64 Kujundžiæ, 1966: 371 65 http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1& action=view&id=278 (4.1.2014.) 66 Kovaèiæ, Jarak, Vujica, 1990: 37 67 *** 1915: 105-106; Blaževiæ, 1917: 62-78; Vancaš, 1927.b: 6; Karamatiæ, Nikiæ, 1990: 74-80; Krzoviæ, 1987: 223; Božiæ, 1989: 172-174; Mariæ, 2004: 1188-1192; Baotiæ, 2011: 555-556 68 Blaževiæ, 1917: 73; Karamatiæ, Nikiæ, 1990: 74 69 Karamatiæ, Nikiæ, 1990: 74; Baotiæ, 2011: 556; Baotiæ, 2012: 37, 49-50

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini D. DAMJANOVIÆ 96-109 22[2014] 1[47]

samo na osnovi projekta i starih fotografija. Nevelika crkva, dužine oko 21 i širine oko 10 metara, sagraðena je s oko 5320 forinta od strane zagrebaèkog graditelja Franje Holza od opeke i kamena, koji je bio ugraðen u uglove zidova i kontrafore.60 Žepèanska crkva pripada skupini relativno malobrojnih Vancaševih crkvi i kapela s kontraforama kao elementom rašèlambe. Ovaj konstruktivni element gotièke arhitekture, u 19. stoljeæu primjenjivan uglavnom dekorativno, pojavljuje se, naime, vrlo rijetko kod Vancaša. Osim na objema svojim neogotièkim crkvama u Sarajevu i u Žepèu, rabi ga na ðakovaèkoj grobljanskoj kapeli, krapinskoj crkvi i u Podmilaèju. U sljedeæem desetljeæu podignute su župne crkve u Tuzli (1893.) i Vitezu (1896.-1900.).61 Sliènoga su prostornog ustrojstva - jednobrodne jednotoranjske graðevine s pravokutnim svetištem i sliène jednostavne arhitektonske rašèlambe proèelja. Viteška crkva istièe se samo po tome što je, kako je spomenuto, podignuta u mješovitome romanièko-gotièkom stilu. Gotièki elementi prevladavaju tek u rješenju glavnoga portala i donjih dijelova glavnog proèelja te u unutrašnjosti. Posljednja spomenuta crkva, u Podmilaèju, selu nedaleko od Jajca, osobito je zanimljiv primjer Vancaševe neogotièke realizacije u Bosni (Sl. 14.). Staru gotièku crkvu, podignutu vjerojatno u 15. stoljeæu, jedan od rijetkih srednjovjekovnih saèuvanih spomenika ove zemlje, ukorporirao je u novu prostranu neogotièku graðevinu 1910.-1911. godine62, iako ju je još od 1892. godine nadbiskup Stadler planirao nadograditi. Na primjeru ove crkve jasno se može uoèiti kako Vancaš nije pod svaku cijenu èuvao sve zateèene srednjovjekovne dijelove graðevina koje je restaurirao. Iako je bio svjestan povijesne vrijednosti podmilaèke crkve (arhitektonsku plastiku portala, rozetona i prozora nazvao je „dobrom gotskom profilacijom”), odluèio joj je ukloniti ne samo zvonik, za koji je smatrao prema tada postojeæem natpisu da je iz 1879. godine63, veæ i cijelo glavno proèelje, a sudeæi po fotografijama crkve iz druge polovice 20. stoljeæa moguæe je da je time dobiveni materijal - kamen - upotrijebio za podizanje kontrafora nove graðevine. Stari, vrlo reprezentativni gotièki portal tom je prilikom prenesen u dvorište franjevaèkog samostana u Jajcu.64 Nova jednobrodna crkva s transeptom i zvonikom na proèelju pripadala je monumentalnijim primjerima Vancaševih neogotièkih gradnji, do potpunog uništenja u posljednjem ratu.65 Prostranost crkve bila je uvjetovana nesumnjivo željom da može primiti brojne hodoèasnike koji su dolazili u ovo poznato bosansko proštenišno mjesto, u koje su navraæali ne samo katolici veæ i pravoslavni i

muslimani.66 Brod i transept crkve otvarali su se monumentalnim visokim neogotièkim triforama, èestim u Vancaševu stvaralaštvu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe. Proèelja transepta bila su zakljuèena trokutastim zabatom otvorenim nizom manjih prozora, kakve je on èesto postavljao u zabate glavnih ili boènih proèelja svojih crkvi. U doba kada radi u Podmilaèju, neposredno prije Prvoga svjetskog rata, Vancaš realizira i svoju posljednju neogotièku graðevinu u Sarajevu te ujedno svoju jedinu samostansku franjevaèku neogotièku crkvu u Bosni - crkvu svetoga Ante na Bistriku (Sl. 16.-19.). Sagraðena je 1911.-1914. na mjestu stare franjevaèke crkve, potpuno uništene u požaru 1879. godine, koja je prije uspostave austrougarske vlasti bila jedina katolièka crkva u Sarajevu.67 Odabir neogotike zasigurno se može objasniti okolnošæu što je crkva graðena uza stariju samostansku zgradu, podignutu 1894. godine prema projektu arhitekta Carla Paneka u neogotièkom stilu.68 Jednobrodna graðevina izvana se doima kao neogotièka trobrodna bazilika jer se na brod nadovezuju niže poboène kapele. Vancaš vrlo vješto koristi relativno malen raspoloživi prostor i stvara izrazito slikovitu graðevinu. Na glavnom proèelju gradi samo jedan visoki zvonik, a crkvu odmièe od samostanske zgrade, s kojom je veže posebnim mostom. Prema projektu most je trebao stajati uz uliènu stranu crkve i samostana, no na kraju je podignut u osi glavnog portala crkve, dublje u dvorištu. Uza sarajevsku katedralu i župnu crkvu u Preèni u Sloveniji, franjevaèka crkva na Bistriku najbogatije je rašèlanjena Vancaševa neogotièka graðevina. Osobito je reprezentativno glavno proèelje rastvoreno u gornjem dijelu nizom gotièkih monofora, te zvonik kojem je u prizemlju glavni portal crkve. Središnji kat zvonika rastvara se raskošnim neogotièkim triforama, od kojih je osobito zanimljiva ulièna, koje je središnji otvor zazidan odnosno oblikovan kao konzola s baldahinom za skulpturu svetoga Ante. Zvonik kruni balkon s ogradom rašèlanjenom gotièkim èetverolistovima i zakljuèen trokutastim zabatima (Sl. 17. i 18.). Poput veæine Vancaševih crkava u Bosni ni ova nije saèuvala izvornu opremu. Naime, glavni i poboèni oltari, dijelom izvedeni kod poznate Stuflesserove tvrtke u Grödenu u Tirolu, te propovjedaonica, ispovjedaonice, kao i bogati oslik, uklonjeni su pri obnovi u drugoj polovici 20. stoljeæa.69 Sl. 15. J. Vancaš: Projekt za glavno proèelje i tlocrt župne crkve u Žepèu, 1886. Fig. 15. J. Vancaš: Parish church in Žepèe, front design and floor plan, 1886

PROSTOR

105

106

PROSTOR

1[47] 22[2014] 96-109 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini

Sl. 16. J. Vancaš: Crkva sv. Ante na Bistriku u Sarajevu, 1911.-1914., izgled i presjeci Fig. 16. J. Vancaš: St Anthony Church in Bistrik, Sarajevo, 1911-1914, view and sections

Sl. 17. J. Vancaš: Crkva sv. Ante na Bistriku u Sarajevu, 1911.-1914., perspektivni pogled i tlocrti Fig. 17. J. Vancaš: St Anthony Church in Bistrik, Sarajevo, 1911-1914, perspective and floor plans

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Iako nije velik, Vancašev neogotièki opus, nastao za njegova školovanja u Beèu te na podruèju Bosne i Hercegovine, odlikuje se izuzetnom raznolikošæu. Od osobitoga je znaèenja, dakako - na prvome mjestu, katedrala Srca Isusova u Sarajevu koja se može ubrojiti, zahvaljujuæi korištenju lokalnih vrsta tek dijelom obraðenoga kamena pri oblikovanju proèelja, u najbolje sakralne neogotièke rea-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

lizacije proistekle iz Schmidtove škole uopæe. Pri oblikovanju manjih neogotièkih graðevina, iako se primjeæuje ponavljanje pojedinih oblikovnih rješenja koja se mogu smatrati i stanovitim potpisom arhitekta, takoðer se uoèava Vancaševa kreativnost u uvjetima koji su materijalno bili prilièno oskudni.70 70 Vješto prilagoðavanje investitoru, odnosno lokalnim prilikama, jasno æe se moæi uoèiti i na njegovim radovima u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Ovi se radovi namjeravaju obraditi u sljedeæem tekstu o neogotici u arhitekturi Josipa Vancaša.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini D. DAMJANOVIÆ 96-109 22[2014] 1[47]

PROSTOR

107

Literatura Bibliography

1. Balabaniæ, J.; Kolanoviæ, J. (1999.), Korespondencija Josip Juraj Strossmayer - Serafin Vannutell 1881-1887, Monumenta Vaticana Croatica, Posebna izdanja 1, Croatica Christiana - Fontes 14, Hrvatski državni arhiv, Kršæanska sadašnjost, Dom i svijet, Zagreb 2. Baotiæ, A. (2010.), Prvostolna crkva Srca Isusova - Sarajevska katedrala, „Radovi Hrvatskog društva za znanost i umjetnost”, 11: 57-78, Sarajevo 3. Baotiæ, A. (2011.), Historicizam u arhitekturi na primjeru katolièkih sakralnih objekata u Sarajevu, 1878.-1918., „Meðunarodna konferencija Bosna i Hercegovina u okviru Austro-Ugarske 1878.-1918. održana u Sarajevu, 30.-31.3.2009.”, Filozofski fakultet, 537-559, Sarajevo 4. Baotiæ, A. (2012.), Sakralna skulptura i oltaristika u Vrhbosanskoj nadbiskupiji na prijelomu 19. i 20. stoljeæa, kvalificirajuæi rad na Poslijediplomskom doktorskom studiju Povijesti umjetnosti, Filozofski fakultet, Zagreb 5. Basler, Ð. (1989.), Katedrala u Sarajevu, Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski, Sarajevo 6. Blaževiæ, F. M. (1917.), Crkva sv. Ante Padovanskog u Sarajevu, Nakladom odbora za gradnju crkve, Sarajevo 7. Božiæ, J. (1988.), Arhitekt Josip pl. Vancaš, „Graditelji Sarajeva”, Radio Sarajevo III. program, 379-390, Sarajevo 8. Božiæ, J. (1989.), Arhitekt Josip pl. Vancaš. Znaèaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske vladavine, disertacija, Arhitektonski fakultet, Sarajevo 9. C. W. (1919.), Zum 60. Geburtstag unseres o. M. Josef von Vancaš (22. März 1859), „Monatschrift Wiener Bauhütte”, 3: 42-43, Beè 10. Cepeliæ, M. (1906.), Strossmayer prema Stadleru, „Glasnik Biskupija bosanske i sriemske”, 12 (24.6.): 95-99, Ðakovo 11. Colman, P. (1989.), L’architecture néo-gothique en Wallonie et à Bruxelles, „Il Neogotico nel XIX e XX secolo, I, Mazzotta, 91-99, Milano 12. Damjanoviæ, D. (2006.), Radovi hrvatskih arhitekata u èasopisu Wiener Bauhütte, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 30: 229-240, Zagreb 13. Damjanoviæ, D. (2007.), Ðakovaèka katedrala, disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb 14. Damjanoviæ, D. (2008.), Arhitekt Josip Vancaš i katedrala s biskupskim sklopom u Ðakovu, „Scrinia Slavonica, godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest”, 8: 174-188, Slavonski Brod 15. Damjanoviæ, D. (2011.), Beèka Akademija likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura historicizma. Hrvatski uèenici Friedricha von Schmidta, Gliptoteka HAZU, Zagreb 16. Donia, R. J. (2006), Sarajevo: biografija grada, Institut za istoriju, Historijske monografije, knjiga 3, Sarajevo

108

PROSTOR

1[47] 22[2014] 96-109 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Izvori Sources

17. Gavranoviæ, B. (1935.), Uspostava redovite katolièke hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. godine (Prilog politièkoj historiji Austro-ugarske Monarhije na Balkanu), Izdanje seminara za opæu historiju novog vijeka Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Beograd 18. Grijak, Z. (2001.), Politièka djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Biblioteka Hrvatska povjesnica, Monografije i studije, III/14, Hrvatski institut za povijest, Vrhbosanska nadbiskupija Sarajevo, Dom i svijet, Zagreb 19. Haiko, P. [ur.] (1991.), Friedrich von Schmidt (1825-1891): Ein gotischer Rationalist, Historisches Museum der Stadt Wien, Beè 20. Horvat, R. (1933.), †Arhitekt Josip pl. Vancaš, „Hrvatska revija”, 3: 193-195, Zagreb 21. Jagatiæ, A. (1889.), Spomenica o posveti prvostolne crkve ‘Srca Isusova’ u Sarajevu èetrnaestoga i petnaestoga rujna 1889., Troškom Kaptola vrhbosanskoga, Sarajevo 22. Juriæ Z. (2007.), Josip Vancaš, „Croatica ©HR, Hrvatski udio u svjetskoj baštini”, I., Profil international d.d., 516-523, Zagreb 23. Karamatiæ, M.; Nikiæ, A. (1990.), Blago franjevaèkih samostana Bosne i Hercegovine, Biblioteka Turistièke monografije, 26, Privredni vjesnik, Zagreb 24. Kortz, P. (1888.), Bericht über die Studienreise im Mai 1888, II, „Wochenschrift des österreichischen Ingenieur- und Architekten- Vereins”, 36 (7.9.): 321-327, Beè 25. Kovaèiæ, S.; Jarak, V.; Vujica, B. (1990.), Podmilaèje, Biblioteka Male turistièke monografije, 42, Župni ured sv. Ive, Podmilaèje, Zagreb 26. Kruševac, T. (1960.), Sarajevo pod austro-ugarskom upravom 1878-1918, Sarajevo od najstarijih vremena do danas, knjiga II, Muzej grada Sarajeva, Sarajevo 27. Krzoviæ, I. (1987.), Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878.-1918., Umjetnièka galerija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 28. Kujundžiæ, J. (1966.), Crkva sv. Ive u Podmilaèju, „Posebni otisak iz Dobrog pastira god. XV-XVI”, Sarajevo 29. Kurto, N. (1998.), Arhitektura Bosne i Hercegovine: razvoj bosanskog stila, Sarajevo Publishing, Meðunarodni centar za mir, Sarajevo 30. Makanec, A. (1932.), †Josip pl. Vancaš Požeški, „Katolièki tjednik”, 52 (25.12.): 2-4, Sarajevo 31. Mariæ, F. (2000.), Ljetopis katolièke župe Žepèe 1879.-1999., Biblioteka „Naši korijeni”, knjiga I, Hrvatski klub - Žepèe, Zagreb, Rimokatolièki župni ured, Žepèe 32. Mariæ, F. (2004.), Vrhbosanska nadbiskupija poèetkom treæeg tisuæljeæa, Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski, Vikarijat za prognanike i izbjeglice, Sarajevo/Zagreb 33. Mariæ, F. (2007.), Kronološka povijest izgradnje žepaèkih katolièkih župnih crkava. Povodom posvete treæe župne crkve, Župa sv. Ante Padovanskog, Žepèe

34. Mariæ, F. (2008.), Kronologija žepaèkoga kraja 1458.-2008. Povodom 550. obljetnice prvoga pisanoga spomena Žepèa, Ekološki glasnik d.o.o., Opæinsko vijeæe Žepèe, Zagreb, Žepèe 35. Maruševski, O. (1988), Vancaš u Krapini, „Kaj. Jezièni i umjetnièki izraz na kajkavskom tlu”, XXI/I-II: 67-78, Zagreb 36. Milankov, V. (2002.), Baron Fedor Nikoliæ od Rudne, „Temišvarski zbornik”, 3: 95-112, Temišvar 37. Pilar, M. (1930.), Josip Vancaš-Požeški, „Ljetopis JAZU za godinu 1928/29”, 42: 80-81, Zagreb 38. S. (1929.), Unser jüngstes Ehren-Mitglied Oberbaurat Josef von Vancaš, „Monatschrift Wiener Bauhütte”, 4-6: 1-3, Beè 39. Sisa J. (2002.), Neo-Gothic Architecture and Restoration of Historic Buildings in Central Europe, Friedrich Schmidt and his School, „Journal of the Society of Architectural Historians”, 61/2: 170-187, Chicago 40. Sisa J. (2005.), Steindl Imre, Az épitészet mesterei, Holnap Kiadó, Budimpešta 41. Strukiæ, I. (1901.), Katolièka crkva u Bosni, „Spomen knjiga iz Bosne”, Naklada Kaptola vrhbosanskoga, Sarajevo 42. Szavits-Nossan, S. (1933.), Arhitekt Josip Vancaš†, „Tehnièki list”, 2 (31.1.): 29-30, Zagreb 43. Šariæ, I. [ur.] (1901.), Spomen knjiga iz Bosne, Naklada Kaptola vrhbosanskoga, Sarajevo 44. Vancaš, J. (1898.), Dorfkirchen in Bosnien und der Herzegowina, „Zeitschrift des österreichischen Ingenieur- und Architekten- Vereins”, 3 (21.1.): 33-34, Beè 45. Vancaš, J. (1927.a), Stolna crkva u Sarajevu, I., „Novosti”, 143 (25.5.): 3, Zagreb 46. Vancaš, J. (1927.b), Stolna crkva u Sarajevu, II., „Novosti”, 144 (26.5.): 6, Zagreb 47. Vancaš, J. (1927.c), Stolna crkva u Sarajevu, III., „Novosti”, 145 (27.5.): 5, Zagreb 48. Vancaš, J. (1930.), Kako sam kao arhitekt došao u Bosnu; Uspomene g. Josipa pl. Vancaša, grad. nadsavjetnika, „Veèernja pošta”, 2724 (12.7.): 9, Sarajevo 49. Zatloukal, P. (2001.), Architecture of the 19th Century, Prague Castle Administration, Dada, Prague 50. *** (1889.), Prvostolna crkva ‘Srca Isusova’ u Sarajevu, „Vrhbosna”, 18 (15.9.): 291-301, Sarajevo 51. *** (1890.), Josip pl. Vancaš, „Narodne novine”, 38 (15.2.): 4, Zagreb 52. *** (1894.a), Die Kathedrale in Sarajevo, I, „Der Bautechniker”, 51 (21.12.): 975-977, Beè 53. *** (1894.b), Die Kathedrale in Sarajevo, II, „Der Bautechniker”, 52 (28.12.): 993-996, Beè 54. *** (1896.), Residenz des Erzbischofs und des Domcapitels in Sarajevo, „Der Bautechniker”, 14 (3.4.): 249-250, Beè 55. *** (1910.), Nova crkva u Podmilaèju, „Serafinski perivoj”, 1 (15.1.): 17, Sarajevo 56. *** (1915.), St. Antonius-Kirche in Sarajevo, „Der Bautechniker”, 14 (2.4.): 105-106, Beè

Arhivski izvori Archive Sources 1.

AALUB - Arhiv Akademije likovnih umjetnosti u Beèu

NAZ - Nadbiskupijski arhiv, Zagreb; DM-ZGN Dijecezanski muzej - Zbirka graðevnih nacrta

NSK-GZ - Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Grafièka zbirka

TUWU - Technische Universität Wien, Universitätsarchiv

HDA - Hrvatski državni arhiv

Dokumentacijski izvor Document Source 1.

Vancaš, J. (1932.), Pedesetgodišnjica vrhbosanske nadbiskupije i katolièke crkve u Herceg-Bosni, neobjavljeni rukopis koji se èuva u arhivi obitelji Junkoviæ u Zagrebu

Internetski izvor Internet Source 1.

http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lan g=1&action=view&id=278 (4.1.2014.)

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1. HDA, fond br. 804, OFIK, kut. 18, cjelina II, 3, Razglednice i dopisnice Sl. 2. Fotografija Ateliera Schädler, Sarajevo, 1897., Zbirka obitelji Junkoviæ, Zagreb Sl. 3. VANCAŠ, 1883.? Sl. 4. NAZ, DM-ZGN, sign. VII-5 Sl. 5. Kortz, 1888: 325. Sl. 6. Jagatiæ, 1889: 5 Sl. 7. Foto: D. Damjanoviæ, 15.5.2010. Sl. 8. Colman, 1989: 96 Sl. 9. *** 1894.a: 977 Sl. 10. Foto: D. Damjanoviæ, 15.5.2010. Sl. 11. NAZ, DM-ZGN, sign. VII-5 Sl. 12. *** 1896: 249 Sl. 13. Zbirka razglednica NSK-GZ Sl. 14. Kovaèiæ, Jarak, Vujica, 1990: 26 Sl. 15. Vancaš, 1898: Tafel V. Sl. 16. Foto: D. Damjanoviæ (14.5.2010.); *** 1915. Sl. 17. *** 1915.; NAZ, DM-ZGN, sign. IV-8

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini D. DAMJANOVIÆ 96-109 22[2014] 1[47]

PROSTOR

109

Sažetak Summary

Neo-Gothic Architecture of Josip Vancaš in Bosnia and Herzegovina The work of Josip Vancaš (Sopron, 1859 - Zagreb, 1932), especially his realized projects in Croatia and Bosnia and Herzegovina, has been the subject of research interest in art history for decades. However, much of his personal life and work still remains unknown. During his prolific career he designed and realized more than 200 buildings: 70 churches, 10 governmental institutions, 12 school buildings, 6 hotels and coffee bars, 110 palaces and rentals, 10 banks etc., built over a wide area covering the present regions of Bosnia and Herzegovina, Croatia and Slovenia. This paper looks into the Neo-Gothic segment of his work: the works he realized during his academic studies in Vienna and the works built later in Bosnia and Herzegovina. Vancaš studied at the renowned Vienna institutions: the Polytechnic and the Academy of Fine Arts. He was a student of the two most significant Neo-Gothic mid-European 19th century artists: Heinrich Ferstel and Friedrich Schmidt. He showed keen interest in Gothic in his early student days: his graduation thesis at the Polytechnic was a Gothic cathedral project. During his studies at the Academy under the supervision of F. Schmidt he made a project for the completion of the church tower in Eppan/Appiano in South Tyrol. F. Schmidt noticed his talent and in 1883 recommended him to Benjamin Kallay, the Finance Minister of the Austro-Hungarian Monarchy and the Administrator of Bosnia. Vancaš thus received a commission to design the new cathedral in Sarajevo, the capital of Bosnia and Herzegovina, which was occupied by the Austro-Hungarian forces in 1878. The cathedral, dedicated to the Heart of Jesus, was built in early Gothic style between 1884 and 1889 as a three-nave two-steeple Neo-Gothic basilica. Its monumentality is indicative of the new status of Catholicism in Bosnia. All parts of its interior equipment such as altars, the pulpit, confessionals, stained glass windows, and painted surfaces were made according to Vancaš’s design. Thus the cathedral had been Neo-Gothic Gesamtkunstwerk before it was renovated during the 20th century. Josip Stadler, the archbishop at the time, put a great deal

of effort in its construction. Vancaš thus became the main architect of his diocese. The Cathedral has numerous elements which were typical of Vancaš’s later Neo-Gothic churches. Much like Schmidt (or Herman Bollé in Croatia), Vancaš conceived all his churches in the form of a Latin cross. The shorter arms of the cross were sometimes transepts, but very often served as additions - sacristies or chapels as in the Sarajevo Cathedral. The nave is slightly taller than the aisles and this remained a typical feature of Vancaš’s three-nave Neo-Gothic structures. Likewise, all his later Neo-Gothic structures had the same characteristics: the polygonal shape of the sanctuary, the types of vaults (cross vaults in the nave and groin vaults in the sanctuary), and rectangular rooms serving as staircases and baptistries next to the main entrance. The cathedral front features numerous motifs that were later repeated in Vancaš’s other works: the shapes of the window openings, the tall gable of the main front divided by niches and/or opened windows, the staircase tower(s) next to the sanctuary, and the colourful tile roofs. Although Vancaš built dozens of churches in Bosnia and Herzegovina, most of them were in Neo-Romanesque, Neo-Renaissance while one of them was even in Neo-Baroque style. Among the NeoGothic buildings in Bosnia, one can single out the Institute of St Augustine (1893), the archbishop’s palace (1895) and the Franciscan church (1911-1914) in Sarajevo, the parish churches in Žepèe (1889), Tuzla (1894), Vitez (1896-1900) and Podmilaèje near Jajce (1910-1911). In his own text from 1898 Vancaš pointed out that his main concern while building churches in Bosnia was to achieve the best possible integration of the architecture and its environment using locally available building materials. He explained what he meant by that, however, only in respect of the design of the church volume: village churches were made to look as picturesque as possible with the tower designed on the front while one-steeple churches in more urban-like places were designed symetrically, probably with the in-

Biografija Biography Dr.sc. DRAGAN DAMJANOVIÆ roðen je 1978. godine u Osijeku. Završio je studij povijesti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje na Odsjeku za povijest umjetnosti radi od 2003. Magistrirao je 2005. s temom „Arhitekt Fran Funtak”, a doktorirao 2007. s temom „Ðakovaèka katedrala”. Izabran je za docenta 2009., a izvanrednog profesora 2014. Glavni mu je interes vezan za povijest hrvatske arhitekture 19. i 20. stoljeæa.

DRAGAN DAMJANOVIÆ, Ph.D. He graduated in history and art history from the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb. Since 2003 he has been employed in the Department of Art History at the same faculty. He received his M.Sc. degree in 2005 and his Ph.D. in 2007. He became assistant professor in 2009 and associate professor in 2014. His main research interests are the history of the 19th and 20th century Croatian architecture.

tention to adjust the design to the orthogonal street grid. He did not discuss the choice of style at all. Why then most of his churches, in particular the Franciscan monasteries but also the parish churches, were built in Neo-Renaissance or Neo-Romanesque style? It seems possible that he saw Gothic as an exclusively Western style (as Josip Juraj Strossmayer, the bishop of Ðakovo did too) and therefore quite inappropriate for the easternmost regions of Roman Christianity. It seems even more probable that building in Gothic style was simply too expensive due to lavish decoration. Besides, the built heritage of Bosnia is not rich in Gothic monuments and so there was no historical reason to build in Gothic style. Moreover, stained glass windows render the interiors quite dark while the Neo-Renaissance churches, designed by Vancaš at the time, were much lighter and more airy. The Neo-Gothic parish churches, that Vancaš designed in villages and smaller towns of Bosnia and Herzegovina, were mostly one-nave one-steeple structures. The church in Podmilaèje, a village near a small town Jajce, is an especially interesting example of Vancaš’s Neo-Gothic buildings in Bosnia. An old 15th century Gothic church, one of the very few preserved monuments from the Middle Ages, was incorporated in his design into a new and spacious Neo-Gothic structure in 1910-11. His attitude to renovation, i.e. the additions onto the medieval monuments, will be the subject of the next paper on his work in Croatia. It is obvious that he made no attempt to preserve every single part of the old church: the church tower and the front of the medieval building were demolished. As photographs of the church from the second half of the 20th century show, it is possible that the salvaged material stone - was used for the buttresses of the new building. The old remarkable Gothic portal was then transferred into the courtyard of the Franciscan monastery in Jajce. The new one-nave church with the transept and the church tower on its front was one of his truly monumental Neo-Gothic works. It was completely demolished in the last war. DRAGAN DAMJANOVIÆ

Sl. 1. Provedbeni urbanistièki plan podruèja Žnjana, 1986., urbanistièko rješenje Fig. 1. Žnjan area, urban plan, 1986, urban-planning solution

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 1[47]

PROSTOR

111

Dina Ožiæ Bašiæ Ured ovlaštene arhitektice HR - 21000 Split, Æirila i Metoda 38 dob2112@yahoo.com

Licensed Architecture office HR - 21000 Split, 38, Æirila i Metoda st. dob2112@yahoo.com

Pregledni znanstveni èlanak UDK 711.6/721.01 (497.5 Split)”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 17. 3. 2014. / 10. 6. 2014.

Subject Review UDC 711.6/721.01 (497.5 Split)”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 17. 3. 2014. / 10. 6. 2014.

Urbana i arhitektonska obilježja bloka IV.a na Žnjanu u Splitu Urban and Architectural Features of Block IV.a in Žnjan, Split

blok IV.a postmoderna arhitektura postmoderni urbanizam Split Žnjan

Block IV.A Post-Modern Architecture Post-Modern Urbanism Split Žnjan

Èlanak prouèava programske, natjeèajne, urbanistièke i arhitektonske projekte za stambeni blok IV.a na Žnjanu u Splitu, dovršen 1991. godine. Izvršena je usporedna analiza urbanistièkog rješenja i stambenih zgrada bloka s istovremenim europskim primjerima (IBA Berlin 1984.), èime je blok sagledan u europskom i svjetskom kontekstu postmoderne arhitekture. Urbanistièka i arhitektonska postignuæa bloka IV.a vrijedno su graditeljsko nasljeðe.

The paper analyses program guidelines, urban planning and architectural competitions, and design projects for block IVa on Žnjan in Split, realized in 1991. The urban solution and the housing is compared with the European examples from the same period (IBA in Berlin from 1984), and thus perceived in the European and world context of postmodern architecture. The urban planning and architectural achievements of Žnjan block IVa are valuable building heritage.

112

PROSTOR

1[47] 22[2014] 110-121 D. OŽIÆ BAŠIÆ Urbana i arhitektonska obilježja bloka IV.a na Žnjanu u Splitu

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

jedinu izgraðenu strukturu cjelokupnoga planiranog zahvata.

NATJEÈAJNA I URBANISTIÈKA DOKUMENTACIJA NASELJA ŽNJAN COMPETITION AND URBAN DOCUMENTS OF ŽNJAN AREA Naselje Žnjan, kao sastavni dio projekta Splita III prema Generalnom urbanistièkom planu Grada Splita [GUP] iz 1971. godine, bilo je namijenjeno za stanovanje i smještaj novoga gradskog središta - ‘artefakta Žnjan’.2 Natjeèajni program za urbanistièko rješenje Žnjana sastavljen je na temelju Programa za Provedbeni urbanistièki plan šireg podruèja Žnjana Žarka Turketa, Ivane Bojiæ-Nikšiæ i Maje Marojeviæ iz Urbanistièkog zavoda Dalmacije (1984.), a predviðao je, kao i GUP Grada Splita, stambenu izgradnju za smještaj 6010 stanovnika.3 Meðutim, planirao je smanjenje prostora tzv. gradske opreme javnoga središta (trgovine, usluge, ugostiteljstvo i poslovni sadržaji), u odnosu na GUP, na 8558 m2 zbog nedostatka sredstava opæinskih fondova.4

nožina urbanistièkih i arhitektonskih pristupa koji nastaju kao kritika naèela moderne dobivaju tijekom sedamdesetih godina 20. stoljeæa zajednièki naziv postmoderna. Postmoderni urbanizam oèituje se u potrazi za identitetom - duhom mjesta kroz prepoznavanje povijesnih slojeva i silnica prostora u kojem se gradi (sagledavanje konteksta) te kroz ponovnu primjenu povijesnih uzoraka javnih prostora (trgova, ulica, promenada, rampi…). Analogno, postmoderna arhitektura obilježena je ponovnom primjenom arhitektonskih elemenata povijesnih stilova (ukljuèivo i moderne), znaka i simbola, ukrasa i ornamenta te uvoðenjem vernakularnoga u oblikovanje graðevine.

Koncem 1984. godine raspisan je javni pozivni urbanistièko-arhitektonski natjeèaj, na koji je pristiglo osam radova.5 Najboljim je radom proglašen rad skupine arhitekata Marijana Hržiæa i Davora Mancea u suradnji s profesorom Nevenom Šegviæem iz Zagreba (Sl. 2.), a koji su žnjanskom platou pristupili po uzoru na europsku urbanistièku i arhitektonsku misao toga doba.6 Rad postavlja ortogonalni sustav koji opisuje izgradnju kvadratnih ili pravokutnih blokova unutar zadane uliène mreže, pozivajuæi se na arhetip obližnje Dioklecijanove palaèe.7 Preispituje model grada 19. stoljeæa, ali i modernistièkog zoniranja, kroz predloženi odnos javnih prostora trgova i parkova suprotstavljenih privatnosti unutrašnjosti bloka, pozivajuæi se kroz nepravilne tlocrtne oblike i na prve splitske stambene blokove èetvrti Dobri.8 Naèin reinterpretacije povijesnog bloka dopušta poveznicu

Razdoblje sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeæa u gradu Splitu obilježeno je velikim urbanistièkim i arhitektonskim projektom izgradnje Splita III.1 Ostvarena arhitektura sedamdesetih sa svojim pomakom od ‘štapiæastog urbanizma’ prema tzv. novomu tipološkom modelu ‘pješaèke ulice’ u splitskim naseljima Smrdeèac i Trstenik-Radoševac oznaèava prijelaz iz modernoga u postmoderno. Osamdesetih je model ‘pješaèke ulice’ podvrgnut daljnjoj razradi prema modelu ‘bloka’ u splitskom naselju Žnjan. Èlanak prouèava onaj dio urbanistièko-arhitektonskog natjeèaja, urbanistièkog planiranja, arhitektonskog projektiranja i izvedbe graðevina koji se odnosi na središnju stambenu zonu obuhvata naselja Žnjan jer predstavlja

1 Tušek, 1996: 179-201; Kukoè, 2010: 166-177 2 *1977: 15-16, 25 3 Izradom Programa za Provedbeni urbanistièki plan šireg podruèja Žnjana (kompleks Žnjan-Dragovode) poništena su dva ranije izraðena plana za podruèje Žnjana (PUP obalnog pojasa Žnjan-Duilovo-Orišac, Omer Nikšiæ, 1979.; PUP za kompleks Žnjan-Dragovode, Detaljni programski nacrt, V.B. Mušiæ, 1981.). [*1984.a: 7, 68-78] 4 *1981: 37-39 5 Košir, 1985: 152-158; *1987.d: 2; Tušek, 1996: 347, 520-521; Kukoè, 2010: 174 6 Prisutni su odjeci Rossijeva opusa poput Locomotive 2 (1962.) te Kleihuis-Krierovskoga zrelog postmodernizma kroz temu bloka Internationale Bauausstellung Berlin [IBA 1984.; Rossi, 1999: 35-37; Kleihuis, 1982: 497-498; Braghieri, 1997: 24-25; Bodenschatz, Pollina, 2010: 70-73; Lang, 2005: 290-293; Hoffman i sur., 2006: 216-218, 221223; Jencks, 2007: 159-160; Steele, Gonzales de Canales, 2009: 78-89]

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Urbana i arhitektonska obilježja bloka IV.a na Žnjanu u Splitu D. OŽIÆ BAŠIÆ

110-121 22[2014] 1[47]

PROSTOR

113

pobjednièkog rada s onodobnim urbanistièkim promišljanjima luksemburškog arhitekta Roba Kriera za Berlin: Ritterstrasse Nord, Ritterstrasse Süd i Rauchstrasse.9 Ikonografija urbane matrice dopušta vezu s opusom Alda Rossija koji osamdesetih godina 20. stoljeæa napušta ideološko promišljanje u arhitekturi grada te se posveæuje iskljuèivo likovnom uèinku crteža.10 Pobjednièko natjeèajno rješenje zagrebaèke skupine razradila je u razdoblju od 1985. do 1987. godine kroz Provedbeni urbanistièki plan podruèja Žnjana (Sl. 4.), izradu Idejnih urbanistièko-arhitektonskih studija za svaki pojedini blok Žnjana te Idejno i Izvedbeno rješenje ureðenja terena Ivana Bojiæ-Nikšiæ u sklopu Odjela za urbanistièko projektiranje Urbanistièkog zavoda Dalmacije.11 Detaljnost dokumentacije, posebno Urbanistièko-tehnièkih uvjeta PUP-a (1986.; Sl. 1.), nije dopuštala odstupanja u visini, kvadraturi i oblikovanju pri projektiranju, što podsjeæa na smjernice Josefa Paula Kleihuesa pri ‘kritièkoj rekonstrukciji’ Berlina osamdesetih godina 20. stoljeæa za Internationale Bauausstellung Berlin [IBA], gdje su arhitekti prosvjedovali jer su mogli oblikovati samo detalje zgrade.12

PROJEKTIRANJE I IZGRADNJA ŽNJANSKOG BLOKA IV.A DESIGN AND CONSTRUCTION OF BLOCK IV.A IN ŽNJAN Poduzeæe za izgradnju Splita provelo je u ime Grada Splita otkup zemljišta i ureðenje graðevnih èestica na Žnjanu. Svaka je èestica zamišljena kao prostorno-funkcionalna, tehnièka i tehnološka cjelina koju predstavlja samostalni blok, buduæi da posjeduje sve popratne sadržaje komunalnih i javnih obilježja. Temeljem prijedloga M. Hržiæa trapezni je oblik èestice bloka IV.a dodatno razdijeljen na dvanaest stambenih zgrada, gdje je svaka zgrada dana drugom uredu, odnosno arhitektu na projektiranje (Sl. 3.). Željela se izbjeæi 7 *1987.d: 2 8 Gamulin, 2002: 47-48; Košir, 1985: 153; Nikšiæ, 1985: 40 9 Rave, 2005: 722-723 10 Moneo, 2004: 123 11 DAST-UZD: sig. SP-021, SP-021/2, SP-021/6; Arhiv NTI 12 *1987.d: 6-9; Hoffman i sur., 2006: 223; Bodenshatz, 2010: 72. Arhitekti žnjanskog bloka IV.a izjavili su kako su vrlo detaljni urbanistièko-tehnièki uvjeti ogranièavali stvaralaèku slobodu. 13 Rave, 2005: 722-723; Lang, 2005: 291; Hoffman i sur., 2006: 223 14 Jedna je zgrada bila dodijeljena Danku Colnagu, ali se od projekta odustalo jer su tlocrti bili ‘preraskošni’. 15 Prvotno su zgrade bile dodijeljene M. Hržiæu, potom N. Šegviæu, koji ih je proslijedio Petru Galiæu. Nesporazum je izazvala ‘orijentacija stanova’. Sliènih je situacija bilo i u Rauchstrasse u Berlinu, gdje je Mario Botta odustao od projektiranja u korist Hansa Holleina. [Bodenshatz, 2010: 72]

jednoliènost u oblikovanju snaženjem identiteta pojedine zgrade i postizanjem privida postupnog nastajanja bloka tijekom vremena, ali i izbjeæi praksa s ostalih dijelova Splita III, gdje je jedan projektant bio zadužen za sve stambene zgrade jedne ulice. Takav je pristup bio primijenjen na veæ spomenutim urbanistièkim projektima R. Kriera za Berlin.13 Meðutim, pojedini su arhitekti dobili na projektiranje nekoliko susjednih stambenih zgrada pa su ih objedinjavali u jedinstvenu zgradu. Tehnogradnjin projektni biro Tegraprojekt zadužio je Edu Šegviæa za projektiranje zgrada 1 i 2. Tvrtka Ivan Luèiæ Lavèeviæ kroz OOUR Projektno-tehnološki biro dodijelila je posao projektiranja zgrada 3, 4 i 5 Anti Milasu.14 Projektiranje cjelokupnoga zapadnog krila bloka - zgrade 6, 7 i 8 - preuzeo je Odjel za arhitekturu i graditeljstvo Urbanistièkog zavoda Dalmacije, a posao je dodijeljen Petru Galiæu.15 Projektni biro tvrtke Konstruktor dodijelio je Anti Kuzmaniæu na projektiranje zgrade 9 i 10, a Robertu Plejiæu jedinicu

Sl. 2. Nagraðeni natjeèajni projekt za Žnjan, 1985. Fig. 2. Awarded Žnjan project, 1985

Sl. 3. PUP podruèja Žnjana, 1986., urbanistièko-tehnièki uvjeti Fig. 3. Žnjan, urban plan, 1986, urban and technical requirements Sl. 4. PUP podruèja Žnjana, 1986., idejni projekt, shema vodovodne mreže, 1985. Fig. 4. Žnjan, urban plan, 1986, preliminary design, water-supply system, 1985

114

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

1[47] 22[2014] 110-121 D. OŽIÆ BAŠIÆ Urbana i arhitektonska obilježja bloka IV.a na Žnjanu u Splitu

Tabl. I. Programirane vrste stanova iz Projektnog programa stambenih objekata Split 3 Table I. Types of programmed apartments from the Design Programme of residential buildings in Split 3 red. PROSTORIJE U STANU br.

GARSONIJERA JEDNOSOBNI

JEDNOIPOSOBNI

DVOSOBNI

1/1-G

1/2-G

1/2-R

1/2-S

1.5/3-R

1.5/3-S

2/3-R

2/4-R 2/4-S 2.5/4-R 2.5/5-R 2.5/5-S 3/5-R

DVOIPOSOBNI

TROSOBNI 3/6-S

TROIPOSOBNI 3.5/6-R

3.5/7-S

4/7-R

14-16

16-18

13-14

16-18

13-14

7-9

Roditeljska spavaonica (2 ležaja)

Djeèja soba (2 ležaja)

Djeèja sobica (1 ležaj)

Dnevna soba (2 ležaja)

Dnevna sobica (1 ležaj)

Prostor za jelo

Dio stambene kuhinje (dnevna soba + blagovaonica)

Ukupno stambena površina

14-16

16-18

21-23

19-21

28-32

26-30

32-34

35-39

34-39

40-45

43-49

47-52

48-54

56-63

56-65

62-70

U odnosu na ukupnu korisnu površinu (18) u%

61-61

64-64

60-62

58-60

65-68

64-67

67-68

67-69

70-72

67-69

68-69

67-69

71-73

69-73

70-72

Èajna kuhinja

2-3

10.

Radna kuhinja (mala)

11.

Radna kuhinja (velika)

12.

Kupaonica s WC-om

4.5

13.

Odvojeni WC

1.5

14.

Ulaz, hodnik, komunikacija

5-6

4-5

5-6

6-7

7-8

15.

Sprema, izba

1.5

16.

Graderoba, degažman

17.

Ukupno pomoæne prostorije stana

9-10

17-18

U odnosu na ukupnu korisnu površinu (18) u%

40-38

42-40

35-32

36-33

33-32

18.

Ukupna korisna površina bez otvorenih 23-26 25-28 35-37 površina (8+17)

33-35

43-47

41-45

19.

Srednja korisna površina

24.5

26.5

20.

Korisna površina po ležaju

24.5

13.25

13-14

7-9

11-13 16-18 5 6-7

4.5

6-7

4.5

7-8

11-13

2x(11-13)

7-9

7-8

10-12

4.5

13-14

14-15

4.5

11-13

2x(11-13) 2x(11-13)

7-9

4.5

16-17

17-18

18-20

7-8

7-9

9-10

12-13

6 6

13-14

16-18

14-15 5

13-14

14-16

6 6

6-7

17-18

21-22

22-23

23-24

25-26

26-28

33-31

30-29

33-31

32-31

33-31

29-27

31-27

30-28

48-50 52-57

51-57

57-63

64-71

69-75

71-78

79-87

81-91

88-98

54.5

67.5

74.5

14.4

16.3

13.7

13.5

14.4

12.4

13.9

12.3

13.3

11. Odjel za arhitekturu i graditeljstvo Urbanistièkog zavoda Dalmacije dodijelio je projektiranje stambene zgrade 12 Vjekoslavu Ivaniševiæu. Arhitekti bloka IV.a pokušali su prije poèetka projektiranja meðusobno uskladiti projekte i izbjeæi velike razlike u mjerama raspona, ali to im nije uspjelo.16 Svaki je projektant radio po svojoj ideji, smatrajuæi kako je ogranièen Urbanistièko-tehnièkim uvjetima i detaljnim Projektnim programom stambenih objekata Split 3 (Tabl. I.)17, a to je izvoðaèima - tvrtki Konstruktor i tvrtki Lavèeviæ, koje su istovremeno izvodile više stambenih zgrada - bio velik problem. Razlièiti rasponi zahtijevali su razlièite oplate, a za svaku jedinicu planirano je korištenje raznovrsne stolarije i razlièitih materijala za završne radove.18 Graðevinski radovi na izvedbi bloka IV.a poèeli su potkraj 1987., a blok je u cijelosti dovršen 1991. godine. Niz graðevina organizi-

16 Radne konzultacije u prisutnosti M. Hržiæa odvijale su se svake srijede u razdoblju izrade idejnih projekata. 17 *1973: 1-13 18 Otežana izvedba bloka IV.a uvjetovala je da preostala dva žnjanska bloka iz osamdesetih godina projektira samo jedan arhitekt: blok I.a projektirao je E. Šegviæ, a blok I.b A. Kuzmaniæ. 19 Lang, 2005: 291; Hoffman i sur., 2006: 218 20 PUP podruèja Žnjana predviða gradnju poluotvorenih blokova gdje se zelene površine u unutrašnjosti dvaju susjednih blokova mogu povezati u cjelinu. [Rossi, 1999: 48, 49, 58, 60; Rave i sur., 1994: 291; Hoffman i sur., 2006: 216-217] 21 Zadaæa je bila projekt uglovnice s 30 stanova smještenih na pet etaža, bez izvedbe dizala, s vanjskim prostorima na sjeveroistoènom uglu koji zauzimaju desetinu površine stana. 22 Piploviæ, 2005: 334; Piploviæ, 2008: 85 23 Opus P. Senjanoviæa mješavina je tradicionalne dalmatinske arhitekture i secesije s primjesama modernizma. Razlièita primjena plitkog istaka na proèelju prisutna je na svim njegovim ostvarenjima. [Keziæ, 1991: 43, 70-74, 8485, 89-91, 117-118, 132-133; Plejiæ, 2007: 117-142] 24 Šegviæ æe reæi kako preuzima od nekog stila ono što mu se svidi. 25 Zadaæa je bila projekt triju zgrada s ukupno 45 stanova. Sagraðena je jedinstvena zgrada s 48 stanova (poveæanjem visine zgrade) i pješaèkim prolazom.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Urbana i arhitektonska obilježja bloka IV.a na Žnjanu u Splitu D. OŽIÆ BAŠIÆ

ranih oko unutrašnjega dvorišta trapeznog oblika poziva se na Krierov urbanistièki koncept berlinske Rauchstrasse19, ali je oblikovan na nepravilnomu strmom terenu koji se od istoka spušta k zapadu. Otvaranje bloka IV.a uglovnicama prema istoku, koje je trebalo omoguæiti prodor zelenila iz susjednog bloka IV.b, te izvedba dvaju prolaza na dužim krilima bloka, koji omoguæavaju pristup s ulice u dvorište - pozivaju se na urbanistièke planove za berlinsku Ritterstrasse.20 Visina zgrada u bloku IV.a mijenja se - od pet do sedam etaža, ovisno o strmini terena na kojem se zgrada nalazi. Razlika u visini proizlazi iz zahtjeva za postizanje jedinstvene visine vijenca - atike i linije sljemena, kako bi blok u konaènici djelovao kao cjelina. Stambene zgrade 1 i 2 - Uglovnica E. Šegviæa (Biogradska 8 / Rovinjska 4; 1987.-1990.; Sl. 5.) oblikovana je s naglašenom osi simetrije: istoèno i sjeverno puno boèno krilo s pripadajuæim pravokutnim povezana su parapetima središnjega polukružnog volumena ostakljenih balkona.21 Simetrièno na os ugla i simetrièno u zidnom polju krila postavljena su istoèna i sjeverna vrata ulaza u zgradu. Vrata su naglašena postmodernim trodijelnim portalom izvedenim u zidu od staklene opeke, pozivajuæi se na kamene dalmatinske portale svih stilskih razdoblja, jednako kao i ulaze u zgrade graðene izmeðu dva rata uz povijesnu jezgru Splita. Šegviæ æe kao uzor navesti uglovnicu s raskošnim modernistièkim balkonima (Istarska 9 / Rijeèka ul. 12, 1936.) Dorisa Žagara.22 Kao i svi splitski arhitekti koji su gradili sedamdesetih i osamdesetih, pozvao se na opus Petra Senjanoviæa



kroz plastiènost punih volumena, postignutu izmicanjem planova korištenjem istaka.23 Bijela boja proèelja dodatno uglovnicu smješta u kasnomoderne projekte - postmodernu.24 Ulazi u uglovnicu u tlocrtima smješteni su dvostrano, na istoku u prizemlju i na sjeveru u suterenu, prateæi pad obodnih ulica. Dvokrako je stubište smješteno simetrièno po dijagonalnoj osi uglovnice, nasuprot vanjskom uglu, u središtu dviju dugih hodnièkih linija. Katovi sadrže jednake tlocrte, gdje su po dijagonalnoj osi i po osi sjever-jug simetrièno rasporeðeni dnevni i noæni stambeni prostori te otvori, balkoni i loðe u dijelu gdje to dužine proèelja dopuštaju. Tlocrti su racionalni, fleksibilni i olakšavaju komunikaciju te osim detalja stubišta i uglovnog stana ne pokazuju postmodernih obilježja.  Stambene zgrade 3, 4 i 5 - Prizma trodijelne zgrade A. Milasa (Biogradska 2-4; 1987.1990.; Sl. 6.)25, uklopljena u blok IV.a na sjevernom proèelju, ima naglasak na ulazu u stambene zgrade izvedbom okomice ostakljenja stubišnog prostora, a èija je podjela na kvadratièna polja postmoderni detalj. Preostali su dijelovi zidnog platna zgrada neorenesansno podijeljeni pilastrima na èetiri uža polja u koja su umetnuti prozori, neovisno o velièini prostorije u pozadini. Vodoravna linija sjevernih balkona suterena i prizemlja vizualno umanjuje ukupnu visinu zgrade i ublažava kosinu ulice. Javlja se i kao snažna atika na vrhu zgrade, uklapajuæi zgradu u cjelinu bloka. Upravo vodoravne linije povezuju sjeverno i južno proèelje. Vodoravni parapeti loða južnog proèelja ukazuju na broj katova, ali su i poveznica triju stambenih zgrada. Po-

110-121 22[2014] 1[47]

PROSTOR

115

Sl. 5. E. Šegviæ: Tlocrt kata i sjeveroistoèno proèelje zgrada 1 i 2 Fig. 5. E. Šegviæ: Floor plan and northeastern facade of buildings 1 and 2

116

PROSTOR

1[47] 22[2014] 110-121 D. OŽIÆ BAŠIÆ Urbana i arhitektonska obilježja bloka IV.a na Žnjanu u Splitu

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

1987.-1990.; Sl. 7.) na zapadnom proèelju bloka IV.a objedinjuje tri stambene zgrade u jedinstvenu zgradu.29 Volumen, gledan sa zapada, doimlje se pravokutan, ali obje uglovnice imaju odsjeèak pod kutom od 45° radi bolje orijentacije stanova i, možda, kao poveznica na Cerdàin plan za Barcelonu.30 Zidno platno dvostruke uglovnice nema znaèajnih postmodernih obilježja, osim atike koja služi kao poveznica cjeline bloka. Vertikalne betonske lamele pred ostakljenjem stubišta istoènog proèelja poveznica su na detalj ‘pješaèkih ulica’ ranije izgraðenih naselja Splita III. Kasnomodernistièki balkoni s odsjeèenim bridovima pod kutom od 45° poveznica su na detalj balkona Dinka Kovaèiæa u obližnjoj Ulici Dinka Šimunoviæa na Trsteniku (1974.-1980.).31

Sl. 6. A. Milas: Sjeverno proèelje i tlocrt kata zgrada 3, 4 i 5 Fig. 6. A. Milas: Northern facade and floor plan of buildings 3, 4 and 5

djela sjevernog proèelja pilastrima svoj odraz nalazi u podjeli dužine otvora južnih loða nizom malih stupiæa.26 Stubišne vertikale sjevernog proèelja pozivaju se na postmoderna stubišta ostakljena kvadratiènim otvorima na zgradi na Lützowplatzu (1983.) Oswalda Mathiasa Ungersa i urbanoj vili 8 (1985.) Hansa Holleina u Rauchstrasse u Berlinu.27 Otvori južnih loða podijeljeni stupiæima pozivaju se na urbanu vilu 1 (1983.) Alda Rossija i urbanu vilu 4 (1985.) Klausa Brennera i Benedicta Tonona u Rauchstrasse.28 Ulaz u stambenu zgradu 3 u tlocrtu se nalazi na prvom katu, a ulazi u zgrade 4 i 5 u prizemlju, prateæi kosinu ulice. Stubište i dizalo smješteni su u središnjem dijelu tlocrta svake zgrade uza sjeverno proèelje. Katovi zgrada sadrže jednake tlocrte: spavaæe su sobe orijentirane na sjevernu ulicu, a dnevni prostori loðama rastvoreni prema unutrašnjem dvorištu. Veæi stanovi imaju i sobu više, smještenu uz južno proèelje.  Stambene zgrade 6, 7 i 8 - Dvostruka uglovnica P. Galiæa (Skradinska 9, 11 i 13;

Ulaz u stambenu zgradu 6 nalazi se u tlocrtu na sjeverozapadnom uglu, a ulazi u zgrade 7 i 8 na zapadnom proèelju bloka. Stubište i dizalo u zgradi 6 smješteni su po simetrali vanjskog ugla bloka, dok su kod zgrada 7 i 8 smješteni uz proèelje unutrašnjeg dvorišta. Prizemlje dvostruke uglovnice poslovne je namjene, za razliku od ostalih zgrada bloka. Katovi zgrade 6 sadrže jednake tlocrte dvaju stanova zrcaljenih po simetrali ugla bloka. Spavaæe su sobe orijentirane na ulicu, a dnevni prostori loðama otvoreni prema dvorištu. Katovi zgrada 7 i 8 sadrže èetiri trosobna i jedan dvosobni stan. Spavaæe sobe orijentirane su na dvorište, a dnevni prostori loðama otvoreni na ulicu. Kosi zidovi prostorija trapeznog oblika i nepravilni oblici loða tlocrtima daju postmoderno obilježje. Stubište na simetrali kuta zgrade 6 može se usporediti s nizom uglovnica sagraðenih 1980. godine u Berlinu.32  Stambene zgrade 9 i 10 - Dijelom zaobljeno zidno platno zgrade A. Kuzmaniæa (Makarska 1; 1987.-1991.; Sl. 8.),33 uklopljeno u južno proèelje bloka IV.a, simetrièno je po središnjoj osi. Trodijelno je u okomitom i vodoravnom smjeru: središnja zaobljena linija zidnog platna prelazi u dva boèna krila raš26 Milas æe reæi kako je nastojao oblikovati što ‘èišæa’ i modernistièka proèelja, ne navodeæi uzore. 27 Ungersova je zgrada na Lützowplatzu srušena 2013. [Lang, 2005: 292; Rave, 2005: 734] 28 Braghieri, 1997: 152-155; Jencks, 2007: 159 29 Zadaæa je bila projekt triju zgrada s ukupno 45 stanova. Sagraðena je dvostruka uglovnica s dilatacijom i 44 stana. 30 Nije bilo moguæe stupiti u kontakt s P. Galiæem. 31 Jencks, 1986: 237-239, 269-272; Jencks, 2007: 87-88; Gössel, Leuthauser, 2007: 407 32 Elmar Leist i Wolfgang Wittig naèinili su uglovnicu u èetvrti Moabit u Wilsnacker Strasse 58-59 / Dreysestrasse 13-14, kao i Georg Heinrichs i Partneri uglovnicu u Rathenower Strasse 1-8 / Seydlitzstrasse 15-18 - 1980. godine. Iste je godine sagraðena uglovnica u èetvrti Kreutzberg u Hasenheide 32-38 / Graefestrasse 44-49 od Rainera Oefeleina i Bernharda Freunda. [Rave i sur., 1994: 295, 399-400]

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Urbana i arhitektonska obilježja bloka IV.a na Žnjanu u Splitu D. OŽIÆ BAŠIÆ

110-121 22[2014] 1[47]

PROSTOR

117

èlanjena stupiæima loða te poèiva na vijencu što odvaja prizemlje od tijela zgrade koje završava vijencem brisoleja. Obli istak, podijeljen i neorenesansnim pojasnicama na mjestima meðukatnih konstrukcija, naglašava mjesto prolaza i ulaza u zgradu u prizemlju. Oslonjen je na popreèni zid zgrade koji se na južnom proèelju pojavljuje kao stup s dvobojnom kamenom oblogom. Kvadratièni otvori boènih krila stupiæem su presjeèeni poput bifora ranijih stilskih razdoblja. Ograde loða izvedene su u obliku kvadrata s dvjema prekriženim dijagonalama. Trodijelna podjela proèelja poziva se na neobarokna proèelja urbane vile 5+6 u Rauchstrasse (1984.) R. Kriera u Berlinu.34 Podjela istaka na pojasnice i stup u prizemlju poziva se na Guild House (1961.) Roberta Venturija u Philadelphiji te na zgradu na Lützowplatzu (1991.) Marija Botte, Wohnhaus mit Cafe (1981.) Antona Schweighofera i zgradu u Friedrichstadtu (1988.) A. Rossija u Berlinu.35 Podjela otvora loðe stupiæima poziva se na urbane vile u Rauchstrasse. Ograde loða pozivaju se na rimsku ogradu Peristila, jednako kao i na ogradu Krierovih zgrada ili urbanu vilu 3 (1984.) Giorgia Grassija u Rauchstrasse u Berlinu.36 Objedinjenjem stambene zgrade 9 i 10 omoguæen je racionalan tlocrt sa središnjim smještajem stubišta, dizala i ulaza u zgradu iz prostora kolnog i pješaèkog prolaza prema unutrašnjosti bloka. Jednaki tlocrti katova simetrièni su po osi sjever-jug i sadrže dva dvosobna stana dvostrane orijentacije i dva velika dvosobna stana orijentirana na ulicu, uz iznimku garsonijere orijentirane na dvorište. Stanovi su loðama i balkonima rastvoreni prema ulici ili dvorištu. Stambena zgrada 11 - Zgrada R. Plejiæa (Makarska 7; 1987.-1991.; Sl. 9.)37, uklopljena u južno proèelje bloka IV.a, simetrièna je po središnjoj osi. Trodijelna je u okomitom i vodoravnom smjeru: središnji dio zidnog platna razdijeljen loðama prelazi u dva puna boèna krila prošupljena francuskim prozorima te



33 Zadaæa je bila projekt dviju zgrada s ukupno 30 stanova. Sagraðena je jedinstvena zgrada s dilatacijom i kolno-pješaèkim prolazom. 34 Hoffman i sur., 2006: 218; Lang, 2005: 291-292 35 Braghieri, 1997: 124-131; Moneo, 2004: 65-68; Rave, 2005: 730; Hoffman i sur., 2006: 218; Gossel, Leuthauser, 2007: 395-396; Jencks, 2007: 159 36 http://eng.archinform.net/projekte/1224.htm /28.11. 2013./ 37 Zadaæa je bila projekt zgrade s 15 stanova na mjestu znaèajne denivelacije terena. 38 www.architetti.san.beniculturali.it/web/architetti/ progetti/scheda-progetti /9.5.2014./ 39 Stupnjevito otvaranje proèelja zgrade prema prizemlju korištenjem kvadratnog modula èest je detalj u projektima M. Botte. [Rave i sur., 1994: 369; Jencks, 2007: 100, 120-121]

poèiva na višestrukim arhitravima vijenca što odvaja prizemlje od tijela zgrade koje završava vijencem atike. Zgrada je podijeljena i neorenesansnim pojasnicama na mjestima meðukatnih konstrukcija. Okomita os simetrije naglašena je detaljem i podcrtana zaobljenim usložnjenim arhitravima na mjestu ulaza u zgradu. Ograde loða imaju okomit raspored èeliènih šipki povezanih rukohvatom. Sjeverno se proèelje umnožavanjem kvadratiènog modula otvora stubišta stupnjevito rastvara prema vrhu zgrade. Podjela otvora loðe poziva se na urbane vile u Rauchstrasse. Stupnjevito usložnjavanje arhitrava nad suterenom i ulazom u zgradu poziva se na gradsku knjižnicu (1963.) u Doglijani Bruna Zevija i studija A/Z.38 Stupnjevito otvaranje stubišta na proèelju jest detalj korišten na zgradi u Rue des Hautes-Formes (1979.) u Parizu od Georgie Benamo i Christiana de Portzamparca, te u obrnutoj inaèici na zgradi u Gardes du Corps Strasse (1979.) u Berlinu od Edvarda Jahna, Wolfganga Pfeifera i Heinricha Suhra, kao i na jednoobiteljskoj kuæi u Pergasoni M. Botte.39

Sl. 7. P. Galiæ: Zapadno proèelje i tlocrt kata zgrada 6, 7 i 8 Fig. 7. P. Galiæ: Western facade and floor plan of buildings 6, 7 and 8

118

PROSTOR

1[47] 22[2014] 110-121 D. OŽIÆ BAŠIÆ Urbana i arhitektonska obilježja bloka IV.a na Žnjanu u Splitu

Sl. 8. A. Kuzmaniæ: Tlocrt kata i južno proèelje zgrada 9 i 10 Fig. 8. A. Kuzmaniæ: Floor plan and southern facade of buildings 9 and 10

Ulaz je smješten u razini visokog prizemlja u središnjoj osi južnog proèelja i nastavlja se na stubište smješteno uza sjeverno proèelje. Katovi sadrže jednake tlocrte dvaju trosobnih stanova dvostrane orijentacije zrcaljenih po simetrali stubišta. Stanovi su loðama otvoreni prema ulici.  Stambena zgrada 12 - Uglovnica V. Ivaniševiæa (Makarska 7 / Rovinjska 4.; 1987.1991.; Sl. 10.)40 oblikovana je s naglašenom osi simetrije: istoèno i južno puno boèno krilo sa zaobljenim istacima balkona èine cjelinu sa središnjim polukružnim volumenom balkona. Valovito zidno platno uglovnice razdijeljeno je neorenesansnim pojasnicama na mjestu meðukatnih konstrukcija, završetaka parapeta balkona i prozorskih klupèica te zakljuèeno atikom.41 Dvorišno se proèelje sastoji od dvaju punih zidnih platna povezanih zaobljenim volumenima ostakljenja stubišta i parapeta sušionica rublja te zakljuèeno metalnom pergolom pozivajuæi se na tradicionalnu arhitekturu.

Valoviti se volumeni pozivaju na zaobljeni istak nad prolazom u blok IV.a A. Kuzmaniæa, Sl. 9. R. Plejiæ: Južno proèelje i tlocrt kata zgrade 11 Fig. 9. R. Plejiæ: Southern facade and floor plan of building 11

Sl. 10. V. Ivaniševiæ: Tlocrt kata i jugoistoèno proèelje zgrade 12 Fig. 10. V. Ivaniševiæ: Floor plan and southeastern facade of building 12

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

ali i na urbanu vilu 7 (1983.-1984.) Huberta Herrmanna i Francyja Valentinija te urbanu vilu 8 u Rauchstrasse u Berlinu.42 Mreža ograde balkona prema ulici poziva se na uzorak vrtne ograde za ruže Williama Morissa - zgrada je sagraðena u Splitskom polju.43 Zamjena materijala ograde i pergole iz drva u metal podcrtava postmodernost. Polukružni stubišni toranj obložen kvadratiènim prozorima poziva se na kutne loðe urbane vile (1980.-1981.) Dietricha Bangerta i Bernda Jansena u Rauchstrasse u Berlinu.44 Krivulja parapeta sušionica jest detalj koji èesto koriste kasnomodernisti. Ulaz u uglovnicu u tlocrtu je smješten po sredini istoènog proèelja, a stubište u unutrašnjem uglu zgrade. Katovi sadrže jednake tlocrte s raskošnim jednosobnim stanom na uglu i dvama trosobnim stanovima dvostrane orijentacije, simetrièno smještenim po dijagonalnoj osi. Stanovi su polukružnim balkonima rastvoreni prema ulici. Krivulje balkonskih ograda i stubišta daju tlocrtima postmoderno obilježje.

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Ostvarenjem urbanistièke matrice Provedbenog urbanistièkog plana podruèja Žnjana (1986.) na temelju natjeèajnog rješenja osigurana je visoka kakvoæa urbanistièkog oblikovanja. Nagraðeni projekt arhitektonskog trojca Hržiæ, Mance i Šegviæ, koji vraæa u urbanu strukturu blokovsku gradnju 19. stolje40 Zadaæa je bila projekt uglovnice s 15 stanova na pet etaža, bez izvedbe dizala, s vanjskim prostorima na jugoistoènom uglu, koji zauzimaju desetinu površine stana. 41 Autor se odluèio za postmoderni izrièaj iako je interes za postmoderni rukopis u to doba veæ zamirao jer mu je „…dosadilo dugotrajno razdoblje socijalistièke modernistièke izgradnje Splita…”. 42 Lang, 2005: 291-292 43 Pevsner, 1990: 30 44 Rave i sur., 1994: 277 45 Èl. 3. Pravilnika o minimalnim tehnièkim uvjetima za projektiranje i gradnju stanova iz programa društveno poticane stanogradnje NN 106/04 [www.narodne-novine. nn.hr /27.11.2013./]

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Urbana i arhitektonska obilježja bloka IV.a na Žnjanu u Splitu D. OŽIÆ BAŠIÆ

æa, nije samo najuspješniji natjeèajni rad nego i projekt koji se može svrstati u najuspješnije urbanistièke projekte u Europi i SAD-u tijekom osamdesetih godina 20. stoljeæa. Cjelokupna urbanistièka teorija arhitekata Rossija, Kleihuesa i Kriera, primijenjena na Internationale Bauausstellung Berlin [IBA] Berlin 1984.-1987., pronašla je svoj odraz u PUP-u podruèja Žnjana, èime je još jedanput, nakon Schürmanova plana, splitski urbanizam zamišljen i proveden u skladu sa suvremenim svjetskim zbivanjima. Usprkos slojnicama, planom je ustanovljen gradotvorni oblik koji umnaža matricu rimskoga castruma, prepoznatljivu u temeljnoj matrici svih velikih mediteranskih gradova (npr. Barceloni), te koji na splitskom poluotoku svoje povijesno uporište ima u obliku Dioklecijanove palaèe. Urbana shema nije posve razriješila temu decumanusa i carda jer je blok ‘zatvoren u sebe’, ne uspostavlja komunikaciju izmeðu javnih sadržaja, stanovanja i pristupnih prometnica. Odnos prema ulici i unutrašnjosti bloka više nalikuje splitskoj blokovskoj gradnji 19. stoljeæa u èetvrti Dobri. Važno je naglasiti i to da je PUP podruèja Žnjana odredio blok IV.a na terenu sa znaèajnim promjenama visina i zahtjevnom topografijom pa je to rezultiralo komunikacijskim iznenaðenjima i umanjilo kakvoæu inaèe izvrsne postmoderne arhitekture. Detaljnost ulaznih parametara za gradnju kroz prethodne studije i propise te postupak praæenja projektiranja (Zoriæ, Vojnoviæ, Bacci i Bojiæ) rezultirali su visokom kakvoæom funkcionalnosti i oblikovanja izgraðenih stambenih zgrada. Velièina stanova izgraðenih u bloku IV.a neusporediva je s današnjom stambenom izgradnjom za srednju klasu na podruèju grada Splita, iako se projektira na temelju Pravilnika o minimalnim tehnièkim uvjetima

za projektiranje i gradnju stanova iz programa društveno poticane stanogradnje, kojeg projektantski parametri bitno ne odstupaju od onih iz Projektnog programa stambenih objekata ‘Split 3’ (Tabl. I.).45 Oblikovanje stambenih zgrada, neovisno je li rezultat kasne moderne ili ‘èiste’ postmoderne, pripada u postmoderno oblikovanje visoke kakvoæe i može se usporediti s onodobnim gradnjama meðunarodno priznatih arhitekata za IBA 1984. u Ritterstrasse i Rauchstrasse u Berlinu, što blok IV.a smješta u antologiju hrvatske postmoderne arhitekture. Važno je istaknuti kako su poslovi projektiranja bili dodijeljeni razlièitim projektantskim uredima, a ne meðunarodno priznatim arhitektima osobno, kao što je to bio sluèaj u Berlinu. Danas ne postoji problem izvedbe koji su tijekom gradnje podcrtale velike socijalistièke graditeljske tvrtke jer im je bilo složeno i neisplativo izvesti blok što su ga projektirali razlièiti arhitekti. Male fleksibilne graditeljske tvrtke mogu lako izvesti raznorodne projekte uza zadržavanje isplativosti. Stoga treba preispitati splitsko stajalište o jednom projektantu za jedan blok. Upravo novi urbanistièki projekt za luksuzno jednoobiteljsko stanovanje u nizu s visinom do pet katova na Hausvogteiplatzu u Berlinu iz prvog desetljeæa 21. stoljeæa slijedi ovu matricu uskih graðevnih èestica unutar bloka, od kojih je svaka izgraðena od drugog arhitekta. Prodor oblikovanja ‘kapitalistièke postmoderne konzumentskog društva’ na podruèju naselja Žnjan, koji se osamdesetih javlja kao suprotnost ‘odmjerenoj postmodernoj arhitekturi’ prethodno izgraðenog podruèja naselja Trstenik iz sedamdesetih godina 20. stoljeæa u Splitu, znakovito je najavio i velike društvene promjene.

110-121 22[2014] 1[47]

PROSTOR

119

Literatura Bibliography 1. Bodenschatz, H.; Pollina, C. (2010.), Learning from IBA - die IBA 1987 in Berlin, Senatsverwaltung für Stadtentwicklung, Berlin 2. Braghieri, G. (1997.), Aldo Rossi, Editorial Gustavo Gili, Barcelona 3. Gamulin, M. (2002.), Profesor Neven Šegviæ i Split, „Arhitektura”, 211: 44-53, Zagreb 4. Gössel, P.; Leuthauser, G. (2007.), Arhitektura 20. stoljeæa, Taschen/V.B.Z., Zagreb 5. Hoffmann, H.W.; Meuser, Ph.; Haubrich, R. (2006.), Berlin - The Architecture Guide, Verlagshaus Braun, Berlin 6. Jencks, Ch. (1986.), Moderni pokreti u arhitekturi, IRO Graðevinska knjiga, Beograd 7. Jencks, Ch. (2007.), Nova paradigma u arhitekturi, Orion Art, Beograd 8. Keziæ, M. (1991.), Arhitektura secesije u Splitu, Književni krug, Split 9. Kleihuis, J.P. (2008.), 1984: The Berlin Exibition, Architectural Dream or Reality?, u: Architectural Theory, Volume II, An Anthology from 1871 to 2005 [ur. Mallgrave, H.F.; Contandriopoulos, Ch.], Blackwell Publishing: 497-498, Oxford 10. Košir, F. (1985.), Žnjan - Dragovode u Splitu Izbor varijantnih urbanistièkih rješenja za izradu urbanistièke koncepcije podruèja Žnjan-Dragovode, „Arhitektura”, 189-195: 152-153, Zagreb 11. Kukoè, V. (2010.), Razvoj Splita III od 1968. do 2009. godine, „Prostor”, 18 (1 /39/): 166-177, Zagreb 12. Lang, J. (2005.), Urban Design: A Topology of Procedures and Products, Architectural Press, Elsevier, Oxford 13. Moneo, R. (2004.), Theoretical anxiety and design strategies in the work of eight contemporary architects, ACTAR, Barcelona 14. Nikšiæ, R. (1985.), Sarabanda za CIAM, „Arhitektura”, 189-195: 38-41, Zagreb 15. Pevsner, N. (1990.), Pioniri modernog oblikovanja - od Morrisa do Gropiusa, Grafièki zavod Hrvatske, Zagreb 16. Piploviæ, S. (2005.), Graditelji braæa Žagar, „Kulturna baština”, 32: 325-354, Split 17. Piploviæ, S. (2008.), Izgradnja Splita izmeðu svjetskih ratova, Društvo arhitekata Splita i Društvo prijatelja kulturne baštine u Splitu, Split 18. Plejiæ, R. (2007.), Arhitektonski opus Petra Senjanoviæa, u: Petar Senjanoviæ, splitski planer i graditelj: iz ostavštine u Sveuèilišnoj knjižnici u Splitu [ur. Plejiæ, R.; Tušek, D.; Pejkoviæ, D.; Krolo, P.], Sveuèilišna knjižnica, Društvo arhitekata Splita i Grad Split: 117-126, Split 19. Rave, R.; Knöfel, H.-J.; Rave, J. (1994.), Bauen der 70er Jahre in Berlin, Verlag Kiepert, Berlin 20. Rave, R. (2005.), Bauen seit 1980 in Berlin, Verlag Berlin i Rolf Rave, Berlin 21. Rossi, A. (1999.), Arhitektura grada (L’archittetura della citta), Biblioteka Psefizma, Naklada Društva arhitekata, graðevinara i geodeta, Karlovac 22. Stelle, B.; Gonzales de Canales, F. (2009.), First works: emerging architectural experimentation of the 1960s/1970s, Architectural Association, London 23. Tušek, D. (1996.), Arhitektonski natjeèaji u Splitu 1945.-1995., Graðevinski fakultet i Društvo arhitekata Splita, Split

120

PROSTOR

1[47] 22[2014] 110-121 D. OŽIÆ BAŠIÆ Urbana i arhitektonska obilježja bloka IV.a na Žnjanu u Splitu

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Izvori Sources

Dokumentacijski izvori Document Sources A. Državni arhiv u Splitu / Arhiv Urbanistièkog zavoda Dalmacije, Glagoljaška 18, Split [DAST-UZD]: 1. * (1981.), Problematika poslovnog prostora u programu PUP-a Žnjan, Odjel za prostorno planiranje, UZD, Split, D. Štambuk, sig. 357 2. * (1984.a), Program za provedbeni urbanistièki plan šireg podruèja Žnjana (kompleks Žnjan-Dragovode), Odjel za urbanistièko projektiranje, UZD, Split, Ž. Turketo; I. Bojiæ-Nikšiæ; M. Marojeviæ, sig. 418 3. * (1984.b), Program za provedbeni urbanistièki plan šireg podruèja Žnjana (kompleks Žnjan-Dragovode), M 1:5000, list 7, Odjel za urbanistièko projektiranje, UZD, Split, Ž. Turketo; I. Bojiæ-Nikšiæ; M. Marojeviæ, sig. TD SP 1153 4. * (1985.), Sinteza rezultata socioloških istraživanja stanovanja na podruèju Splita (za Provedbeni urbanistièki plan podruèja Žnjana), Odjel za prostorno planiranje, UZD, Split, Marojeviæ, M., sig. TD SP-021/2 5. * (1986.a), Provedbeni urbanistièki plan podruèja Žnjana, Vododvodna mreža uz osnovu PUP-a, Situacija-idejno rješenje, M 1:2000, list 9, I. Makjaniæ; S. Džepina, sig. TD SP-021/2/V 6. * (1986.b), Ulica - studija primjera na podruèju splitskog poluotoka, Odjel za urbanistièko projektiranje, UZD, Split, I. Bojiæ-Nikšiæ, sig. TD SP-021/2 7. * (1986.c), Provedbeni urbanistièki plan podruèja Žnjana, Urbanistièko-tehnièki uvjeti, Odjel za urbanistièko projektiranje, UZD, Split, I. Bojiæ-Nikšiæ, sig. 480 8. * (1986.d), Provedbeni urbanistièki plan podruèja Žnjana, Urbanistièko-tehnièki uvjeti, M 1:1000, list 10, Odjel za urbanistièko projektiranje, UZD, Split, I. Bojiæ-Nikšiæ, sig. TD SP-021/2 9. * (1988.a), Idejni projekt ureðenja terena blok IV.a, Žnjan, Ureðenje terena stambene jedinice Žnjan, Idejni projekt, Izvadak iz PUP-a, Urbanistièko-tehnièki uvjeti, M 1:1000, list 1, Odjel za urbanistièko projektiranje, UZD, Split, I. Bojiæ-Nikšiæ, sig. TD SP-021/6 10. * (1988.b), Idejni projekt ureðenja terena blok IV.a, Žnjan, Ureðenje terena stambene jedinice Žnjan, Idejni projekt, Fasada jug, M 1:200 (matrica), list 5, Odjel za urbanistièko projektiranje, UZD, Split, I. Bojiæ-Nikšiæ, sig. TD SP-021/6 11. * (1988.c), Idejni projekt ureðenja terena blok IV.a, Žnjan, Ureðenje terena stambene jedinice Žnjan, Idejni projekt, Fasada sjever, M 1:200 (matrica), list 6, Odjel za urbanistièko projektiranje, UZD, Split, I. Bojiæ-Nikšiæ, sig. TD SP-021/6 12. * (1988.d), Stambeni blok IV.a, Žnjan, ulaz 6, 7 i 8, tlocrt katova, Izvedbeni projekt, M 1:50, list 6, Odjel za arhitekturu i graðevinarstvo, UZD, Split, P. Galiæ, sig. TD-1030 13. * (1988.e), Stambeni blok IV.a, Žnjan, ulaz 6, 7 i 8, zapadna fasada, Izvedbeni projekt, M 1:50, list 16, Odjel za arhitekturu i graðevinarstvo, UZD, Split, P. Galiæ, sig. TD-1030

B. Arhiv tvrtke Lavèeviæ d.d. (zahvala Renati Varvodiæ, djelatnici Arhiva), Split [Arhiv L]: 14. * (1987.a), Stambeni blok IV.a, Žnjan, ulaz 3, 4 i 5, Tlocrt I. kata, kota 49.80, Idejni projekt, M 1:100 (matrica), list 7, O.O.U.R. Projektno tehnološki biro, Ivan Luèiæ Lavèeviæ, Split, A. Milas, sig. TD A-1/87 15. * (1987.b), Južno proèelje, crtež 2., M 1 : 100, O.O.U.R. Projektno tehnološki biro, Ivan Luèiæ Lavèeviæ, Split, A. Milas, sig. TD A-1/87 16. * (1988.f), Stambeni blok IV.a, Žnjan, ulaz 3, 4 i 5, Fasada sjever, Izvedbeni projekt, M 1:100, list 29, O.O.U.R. Projektno tehnološki biro, Ivan Luèiæ Lavèeviæ, Split, A. Milas, sig. TD A-1/87 C. Vjekoslav Ivaniševiæ, osobna arhiva [Arhiva VI]: 17. * (1987.c), Karakteristièni tlocrt kata, M 1:200, Odjel za arhitekturu i graðevinarstvo, UZD, Split, V. Ivaniševiæ 18. * (1991.a), Fotografija istoènog proèelja, Split, V. Ivaniševiæ D. Natka i Tonko Ivuliæ, osobna arhiva [Arhiva NTI]: 19. * (1986.e), Provedbeni urbanistièki plan podruèja Žnjan, Urbanistièko rješenje M 1:2000, Odjel za urbanistièko projektiranje, UZD, Split, I. Bojiæ-Nikšiæ 20. * (1988.g), Tlocrt kata - projekt vodovodnih instalacija, Objekt Žnjan, blok IV.a, ulaz 11, M 1:50, Odjel za urbanistièko projektiranje, R.O. Monter za ZIS-Split, TD-VK-6981/88, I. Štambuk, V. Zeèiæ E. Edo Šegviæ, osobna arhiva [Arhiva EŠ]: 21. * (1973.), Split 3 - projektni program stambenih objekata, Poduzeæe za izgradnju Splita, Split, M. Zoriæ 22. * (1987.d), Idejna urbanistièko-arhitektonska studija Blok I.a, Žnjan, Odjel za urbanistièko projektiranje, UZD, Split, I. Bojiæ-Nikšiæ F. Arhiva autorice [AA]: 23. * (1977.), Generalni urbanistièki plan Splita, 3. knjiga - prijedlog plana, UZD, Split, B. Kalogjera; N. Lušiæ; Dž. Marasoviæ; T. Kozmar; S. Tedeschi; I. Šimunoviæ; A. Buliæ; S. Bjelajac; M. Marojeviæ; J. Marušiæ; T. Marasoviæ 24. * (1991.b), Fotografija Branka Ostojiæa, ustupljena od Claudije Soldatiæ Internetski izvori Internet Sources 1. 2. 3.

http://eng.archinform.net/projekte/1224.htm www.architetti.san.beniculturali.it/web/architetti/progetti/scheda-progetti www.narodne-novine.nn.hr

Izvori ilustracija Illustration Sources Tabl. I. Sl. 1. Sl. 2. Sl. 3. Sl. 4. Sl. 5. Sl. 6. Sl. 7. Sl. 8. Sl. 9. Sl. 10.

* 1973: 4 Arhiva NTI Košir, 1985: 152 DAST-UZD DAST-UZD Arhiva EŠ Arhiva L DAST-UZD Arhiva autorice; DAST-UZD Arhiva NTI (foto: B. Ostojiæ); Arhiva autorice Arhiva VI (foto: V. Ivaniševiæ)

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Urbana i arhitektonska obilježja bloka IV.a na Žnjanu u Splitu D. OŽIÆ BAŠIÆ

110-121 22[2014] 1[47]

PROSTOR

121

Sažetak Summary

Urban and Architectural Features of Block IV.a in Žnjan, Split The paper analyses the program guidelines, urban planning and architectural competition, Master plan, architectural design and realization of the buildings in the central zone of the planned area Žnjan, as the only built structure of the big, entirely planned postmodern intervention in the City of Split during 1980ties. Comparisons show that the quality and versatility of the projects of the Žnjan Block IVa match those of remarkable European and world postmodern accomplishments from the same period. The implemented Master plan for the Žnjan block IVa evolved from the winning urban competition entry by Zagreb architects Marijan Hržiæ, Davor Mance and Neven Šegviæ, in tradition of urban planning in Split based on urban competitions (The Schürman Plan), and was made by urban planner of the Urban Planning Institute of Dalmatia, Ivana Bojiæ, in 1986. The detailed Master plan and associated studies required strictly defined building model with postmodern referrals to Diocletian’s palace (organization of the Roman castrum) and urban grid of the 19th century in the town district Dobri. The detailed guidelines for the housing units, restricted architects mostly to designing the facades, similar to the urban planning conditions for IBA in Berlin in 1984 by Joseph Paul Kleihuis and Rob Krier for Ritterstrasse Nord, Ritterstrasse Sud, and Rauchstrasse. Despite the exact modern division on master plan and architectural project, the final result was a harmonious postmodern design. The architectural projects of the twelve housing units are the works of six architects from Split: Petar Galiæ, Vjekoslav Ivaniševiæ, Ante Kuzmaniæ, Ante Milas, Robert Plejiæ and Edo Šegviæ. The facades of the buildings recall, in equal measure, the local building tradition and the postmodern application of historic styles. The achievements of the architects in building of Rauchstrasse and Lützowplatz housing from 1984 until 1987 in Berlin were obvious model for the project design of the Block IVa the reinterpretation of the postmodern details by Dietrich Bangert, Mario Botta, Gianni Braghieri, [Translated by author]

Klaus Theo Brenner, Giorgio Grassi, Edoardo Guazzoni, Bernd Jansen, Rob Krier, Hubert Hermann, Hans Hollein, Henry Nielebock, Aldo Rossi, Benedict Tonon, Oswald Mathias Ungers i François Valentiny is readily recognizable on Žnjan facades. However, the floor plans are not as postmodern inspired as façades due to mentioned strict urban planning propositions. For example, the late modernist façade of the white corner building by E. Šegviæ is designed with reference to design of the building by Doris Žagar from 1936, and to architectural opus of Petar Senjanoviæ in Split. The building stands out with the two postmodern porches in juxtaposition to the walls built from glass blocks. The north façade of the building by A. Milas is designed with the reference to the stairs windows on the housing by Ungers on Lützowplatz and the urban villa by Hollein on Rauchstrasse in Berlin. Other postmodern items of the same façade are: division of the wall extent by pilasters into smaller areas, the quadratic ornaments made from plaster below windows, late modern horizontal balcony parapets of the ground floor and basement and attic. The horizontal lines of the north façade are reflected on the southern loggia parapets with division of the open area by small pillars, according to design of urban villas by Rossi and Brenner & Tonon on Rauchstrasse in Berlin. The corners of the block next to the west façade of the building by P. Galiæ, have a postmodern cut of 45°, thus making reference to the Eixample plan for Barcelona by Cerdà y Sunyer. Other postmodern items of the same façade are the strong attic which incorporates the building into the entire block, and the late modern cutting of loggias and balconies under 45° angle, reflected in irregular room shapes inside the building. The semicircular volume of the south facade of the building by A. Kuzmaniæ has a neo baroque tripartite division on horizontal and vertical axis. The central rounded wall canvas crosses over into two flanking wings additionally divided by small loggia pillars, and a moulding above the ground floor di-

Biografija Biography Dr.sc. DINA OŽIÆ BAŠIÆ je honorarna docentica na Filozofskom fakultetu, Odsjek za povijest umjetnosti, Sveuèilište u Splitu. Doktorirala je 2006. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.

DINA OŽIÆ BAŠIÆ, Ph.D., part-time Assistant Professor at the Faculty of Humanities and Social Sciences of the University of Split, Department of Art History. She received her Ph.D. in 2006 from the Faculty of Architecture of the University of Zagreb.

vides the base from the corpus of the building which is topped by a moulding of brise-soleil. Other postmodern items such as the neo renaissance mouldings at the level of slab floors, finish of the ground floor transversal wall which resembles a two coloured pilaster, the mullioned window (bifora) created by division of the quadratic window by a small pillar, and „ancient roman” loggia parapet consisting of a square frames crossed with two diagonals, make reference to the architecture by Botta, Krier, Rossi and Venturi. The south façade of the building by R. Plejiæ shows similar postmodern tripartite division on horizontal and vertical axis. The central wall canvas, dismembered by vertical line of loggia pillars, crosses over into two flanking wings cut with French windows. Multiple mouldings divide the shaft from the base and the attic of the building. The postmodern progressive disclosure of the north façade was achieved by multiplying of the square stair window module to upper floors, a reference to detail by Mario Botta. The postmodern accent on the axis of symmetry of the corner building by V. Ivaniševiæ connects the east and the south facade with waved bays of balconies with the central semi-circular volume consisting of balcony parapets. Other postmodern items are: neo renaissance mouldings at the levels of slab floors and at the level of parapets and window benches, and metal trellis of balcony parapets, making reference to pattern of trellis by William Morris, and the moulded attic. The postmodern items of the north façade are: the semi-circular stair tower covered with square windows, a reference to angle loggias of the urban villas by Bangert & Jansen on Rauchstrasse in Berlin, late modern curved balcony parapets, and metal pergola on the top of the building as vernacular detail. To conclude, the high level of urban planning and architectural achievements of the Žnjan block IV.a, and strong annunciation of the social changes through the architecture realized in the dawn of the Homeland War, suggest the need for protection of this architectural heritage. DINA OŽIÆ BAŠIÆ

Sl. 1. Novi Zagreb, zgrada „Mamutica”, Travno Fig.1. New Zagreb, ”Mamutica” building, Travno

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 1[47]

PROSTOR

123

Nikolina Veziliæ Strmo1, Ivana Senjak1, Ariana Štulhofer2 1 Sveuèilište u Zagrebu Graðevinski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 nvezilic@grad.hr isenjak@grad.hr 2 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 ariana.stulhofer@arhitekt.hr

1 University of Zagreb Faculty of Civil Engineering HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 nvezilic@grad.hr isenjak@grad.hr 2 University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 ariana.stulhofer@arhitekt.hr

Pregledni znanstveni èlanak UDK 728: 69.05 (4:497.5)”19/00” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.03. - Arhitektonske konstrukcije, fizika zgrade, materijali i tehnologija graðenja Èlanak primljen / prihvaæen: 27. 3. 2014. / 10. 6. 2014.

Subject Review UDC 728: 69.05 (4:497.5)”19/00” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.03. - Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology Article Received / Accepted: 27. 3. 2014. / 10. 6. 2014.

Održivost postojeæe stambene izgradnje i moguænosti procjene Sustainability of the Existing Housing Stock and Evaluation Possibilities

modeli vrjednovanja održivi razvoj procjena graðevina stambena izgradnja

evaluation models sustainable development building evaluation housing construction

Èlanak analizira koncept održivog razvoja, ali i potencijal postojeæe stambene izgradnje u postizanju njegovih ciljeva. Takoðer, provodi se komparativna analiza postojeæih sustava za procjenu razlièitih aspekata održivosti graðevina, kao i modela vrjednovanja stambenih zgrada. Cilj je analize ustanoviti prednosti i nedostatke postojeæih alata za procjenu graðevina kako bi se utvrdile smjernice za formiranje novoga modela procjene održivosti.

This paper analyzes a sustainable development concept and the potential the existing housing stock has to fulfill its objectives. It offers a comparative analysis of the existing models for the evaluation of various aspects of housing sustainability. The aim of the analysis is to assess the advantages and drawbacks of the existing tools for building evaluation in order to set up the guidelines for a new model of sustainability assessment.

124

PROSTOR

1[47] 22[2014] 122-133 N. VEZILIÆ STRMO, I. SENJAK, A. ŠTULHOFER Održivost postojeæe stambene izgradnje…

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Cilj je rada ustanoviti prednosti i nedostatke postojeæih alata za procjenu stambenih graðevina kako bi se utvrdile smjernice za oblikovanje novoga modela procjene održivosti koji bi u fazi obnove pridonio znanstveno utemeljenom procesu odluèivanja. Navedena je tema od posebne važnosti za Hrvatsku jer se ona, kao i ostale zemlje u tranziciji, suoèava s ozbiljnim problemima poput fizièkoga i funkcionalnoga zastarijevanja postojeæega stambenog fonda, neracionalnoga korištenja, neaktivnoga stambenog tržišta i slabe mobilnosti korisnika.3 Da bi se riješili navedeni problemi, bit æe potreban velik zahvat u stambenu arhitekturu sa ciljem njene prilagodbe potrebama suvremenoga stanovanja.

KONCEPT ODRŽIVOG RAZVOJA SUSTAINABLE DEVELOPMENT CONCEPT

radnja je važno podruèje u postizanju ciljeva održivoga razvoja jer utjeèe na sva tri aspekta održivosti: ekonomski razvoj, društveni razvoj i zaštitu okoliša.1 Stambena izgradnja, kao znaèajan udio ukupne izgradnje, ima velik potencijal u ostvarivanju održivosti. Stan kao „najveæa materijalna i simbolièka vrijednost svakog kuæanstva”2 kljuèni je element ljudskoga dostojanstva te stoga problemi stambene izgradnje izravno utjeèu na glavni cilj održivoga razvoja - neogranièavanje buduæih generacija u zadovoljavanju vlastitih potreba. Unatoè navedenim èinjenicama, veæi je dio istraživaèke i zakonodavne pozornosti usmjeren na novogradnju, dok se problemi i znaèenje postojeæe izgradnje zanemaruju. U zgradarstvu leži velik potencijal energetskih ušteda, s obzirom na to da je odgovorno za više od 40% ukupne potrošnje energije u zemljama Europske unije. Stambene su zgrade, koje èine 70% ukupnoga graðevinskog fonda RH, najveæi pojedinaèni potrošaèi energije. U procesu obnove postojeæe stambene izgradnje moguæe je odluèiti se za nekoliko razlièitih strategija: obnoviti zgradu kako bi zadovoljila narasle potrebe i zahtjeve, prenamijeniti zgradu ili ju srušiti te ponovno sagraditi. Buduæi da nije moguæe pristupiti obnovi svih zgrada odjednom, potrebno je odrediti prednosti i podobnosti razlièitim pristupima obnove kako bi se što racionalnije raspodijelila i koristila raspoloživa sredstva.

Održivi razvoj, preko brige za okoliš i povratka u ravnotežu s prirodom, razvio se do danas u koncept koji utjeèe na gotovo sva polja suvremenog života. Moguænost da se bilo koju aktivnost promatra kroz prizmu održivosti i utjecaja na okoliš rezultirala je velikim brojem objašnjenja pojma održivog razvoja, ovisno o podruèju interesa. Ipak, jedna je od prvih i najèešæe citiranih definicija pojma oblikovana 1987. godine u izvještaju Brundtlandove komisije4 pod nazivom „Naša zajednièka buduænost” („Our Common Future”), koja navodi kako je održivi razvoj onaj „koji zadovoljava potrebe sadašnjice bez ugrožavanja moguænosti buduæih generacija u zadovoljavanju vlastitih potreba”.5 Takoðer, naglašava se nekoliko aspekata bitnih za održivi razvoj: eliminacija siromaštva, zaštita i unaprjeðenje prirodnih resursa, razvoj koji obuhvaæa koncept ekonomskog rasta, društvenih i kulturnih raznolikosti, te integracija ekonomskog rasta i ekologije u proces odluèivanja. Nakon Brundtlandove definicije razlièite su radne grupe postavile više od 160 varijanti objašnjenja pojma održivog razvoja, ovisno o 1 United Nations, 2002. 2 Bežovan, 2004: 267 3 Veziliæ Strmo i sur., 2013. 4 Gro Harlem Brundtland, norveška politièarka i lijeènica, osnivaèica Svjetske komisije za okoliš i razvoj [WCED - World Comission on Environment and Development] 5 WCED, 1987: 8 6 Pearce i sur., 1989.; Elkington, 1997.; Langston i sur., 2001. 7 Berggren, 1999: 432-436; Du Plessis, 1999: 378-389 8 Konferencija Ujedinjenih naroda u Rio de Janeiru 1992. godine, gdje su ustanovljeni osnovni principi i program za postizanje održivog razvoja i donesena je deklaracija - Agenda 21; potpisivanje Kyoto protokola 1997. godine u Japanu; konferencija Rio+10 u Johannesburgu, Južna Afrika, 2002., itd. 9 Uher, 1999: 243-253 10 Sjöström i sur., 1999: 347-353; Sterner, 2002: 21-30 11 Khasreen i sur., 2009: 674-701

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Održivost postojeæe stambene izgradnje… N. VEZILIÆ STRMO, I. SENJAK, A. ŠTULHOFER 122-133 22[2014] 1[47]

podruèju interesa.6 Posljedica je to nemoguænosti da se razvije definicija koju je moguæe primijeniti na sva podruèja, nego je realnije odrediti koncept održivog razvoja s posebnim naglaskom na odreðeno podruèje. Unatoè razlièitim definicijama, naèela koja upravljaju procesom razvoja su opæeprihvaæena (Sl. 2.). Važno je naglasiti kako je održivi razvoj kontinuirani proces dinamièke ravnoteže, a ne fiksno odredište koje je potrebno dostiæi u odreðeno vrijeme.7 Dakle, održivi razvoj predstavlja proces i okvir za usmjeravanje društvenog napretka te iskorištavanja ekonomskih moguænosti radi zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba i poboljšanja kvalitete života, istovremeno osiguravajuæi da prirodni sustavi, resursi i raznolikosti o kojima ovisimo budu održani i unaprijeðeni - za dobrobit sadašnjih i buduæih generacija. Nakon probuðenog zanimanja za održivi razvoj uslijedile su brojne konferencije8 kljuène za razvoj i širenje svijesti o važnosti održivog razvoja. U meðuvremenu održivi se razvoj kao koncept, cilj i pokret vrlo brzo raširio te postao središnji zadatak bezbrojnim meðunarodnim organizacijama, državnim institucijama, korporativnim poduzeæima, ‘održivim gradovima’ i ostalima.

ODRŽIVA GRADNJA SUSTAINABLE CONSTRUCTION Gradnja je važno podruèje za postizanje ciljeva održivog razvoja. Tijekom cijeloga životnog ciklusa - od korištenja sirovina, preko obrade u složenije proizvode, projektiranja, graðenja, uporabe, održavanja, prenamjene i, na kraju, rušenja - graðevina utjeèe na svoj okoliš (Sl. 3.).9 Posljedice su velika potrošnja zemljišta i sirovina, proizvodnja golemih kolièina otpada, emisija staklenièkih i ostalih plinova te - ponajprije - potrošnja energije. Graðevinska je industrija jedan od najveæih potrošaèa obnovljivih i neobnovljivih prirodnih resursa. Prema istraživanjima Worldwatch

Institutea (2003.) graðevinska industrija sudjeluje s 40% u svjetskoj potrošnji kamena, šljunka i pijeska, te 25% u potrošnji drva. Takoðer je odgovorna za 40% cjelokupne potrošnje energije i 16% potrošnje vode. Graðevinska industrija proizvodi goleme kolièine otpada. Velik dio otpada nastaje proizvodnjom, prijevozom i upotrebom materijala. Tako u Europskoj uniji graðevinska industrija pridonosi s 40-50% otpada godišnje.10 Smanjenje potrošnje energije za 20% do 2020. godine obveza je svih država èlanica Europske unije, pa tako i Republike Hrvatske. Sve su zemlje èlanice dužne napraviti analizu energetskih svojstava postojeæeg fonda zgrada razlièitih namjena i izraditi troškovno optimalne mjere energetske uèinkovitosti.

PROSTOR

125

Sl. 2. Tri ‘stupa’ održivog razvoja Fig. 2. Three ”pillars” of sustainable development

Unatoè brojnim utjecajima gradnje na okoliš, glavni je problem upotreba energije. Energija je jedan od najvažnijih resursa korištenih u graðevinama tijekom cijeloga životnog ciklusa. Najveæi udio u toj potrošnji predstavlja radna energija, tj. energija utrošena tijekom korištenja graðevine. U Hrvatskoj potrošnja energije u sektoru zgrada iznosi 43% potrošnje finalne energije za 2011. godinu, od èega se 70-90% troši za toplinske potrebe zgrada (Sl. 4. i 5.). U zemljama èlanicama Europske unije zgrade su odgovorne za oko 50% emisije CO2 i 50% ukupne potražnje za energijom.11 Meðutim, porastom svijesti o ekološkim problemima uvjetovanim trošenjem energije, tj. razvojem energetski uèinkovitijih tehnologija graðenja, te sve veæim korištenjem obnovljivih izvora energije - žarište interesa širi se i na ostale faze gradnje. Razmišljanje o životnom ciklusu graðevine kao cjelini prvi je korak prema održivosti, pri èemu bi održivu gradnju trebalo promatrati kao opsežan proces koji je u moguænosti razumjeti te zadovoljiti potrebe i zahtjeve korisnika, istovremeno smanjujuæi utjecaje na okoliš i troškove životnog ciklusa. Du Plessis [1999.] navodi kako društveni aspekti imaju važnu ulogu u postizanju održive

Sl. 3. Životni ciklus graðevine Fig. 3. Life cycle of a building

Sl. 4. Potrošnja finalne energije za 2011. godinu u Hrvatskoj Fig. 4. Final energy consumption in 2011 in Croatia Sl. 5. Struktura potrošnje energije u kuæanstvima za 2010. godinu u Hrvatskoj Fig. 5. Energy consumption in Croatian households in 2010

126

PROSTOR

1[47] 22[2014] 122-133 N. VEZILIÆ STRMO, I. SENJAK, A. ŠTULHOFER Održivost postojeæe stambene izgradnje…

gradnje i naglašava da je popravljanje kvalitete života, kao društveno dostignuæe, motivacija za mnoge aktivnosti, te da razvoj i rast vode k podizanju standarda življenja. Održiva gradnja, dakle, teži smanjenju potrošnje prirodnih resursa i smanjenju emisije štetnih plinova, ali i stvaranju poželjnih karakteristika zgrada koje odgovaraju potrebama i zahtjevima korisnika i vlasnika.

ODRŽIVO STANOVANJE SUSTAINABLE HOUSING Sl. 6. Koncept održivog stanovanja Fig. 6. Sustainable housing concept

Zadovoljavanje èovjekove potrebe za stanovanjem kljuèan je element ljudskoga dostojanstva te stoga problemi stambene izgradnje izravno utjeèu na glavni cilj održivoga razvoja - neogranièavanje buduæih generacija u zadovoljavanju vlastitih potreba: „Stan je najveæa materijalna i simbolièka vrijednost svakog kuæanstva. Stan je osobno bogatstvo, ali i važan dio nacionalnog bogatstva. Standard stanovanja prema razlièitim pokazateljima ponajbolje svjedoèi o razvijenosti neke zemlje.”12 Dugo se vremena stanovanje tretiralo kao odgovor na kratkoroène potrebe društva, ugrožavajuæi na taj naèin buduænost stambenih èetvrti, gradova i regija. Postupno se kao važan zajednièki cilj prepoznaje razvoj održivih naèina života, optimizacija upotrebe prirodnih resursa i zadovoljenje stambenih potreba, te se fokus graðevinske industrije seli s problema kvantitete na pitanje kvalitete. Koncept održivog stanovanja, jednako kao i koncept održivog razvoja, moguæe je promatrati s tri aspekta: kao ekološku održivost koja teži smanjenju negativnih utjecaja na okolinu i prirodne resurse; kao društvenu održivost koja vodi raèuna o sadašnjim i buduæim potrebama te zahtjevima korisnika i zajednice, ali i kao ekonomsku održivost koja se brine o financijskoj uèinkovitosti tijekom životnog vijeka graðevine (Sl. 6.). Stanovanje upravo zbog navedenoga može uvelike pridonijeti održivosti, buduæi da je:  osnovna životna potreba i pravo svakog èovjeka13  velik potrošaè resursa za vlastitu izgradnju, održavanje i korištenje  imovina s dugim vijekom trajanja  od kljuène važnosti za kvalitetu života ljudi, s utjecajem na ostala podruèja (promet, zdravlje, zaposlenje i zajednicu). Cilj je održivog stanovanja zadovoljavanje potreba i zahtjeva za duže razdoblje, a to znaèi da mora biti prilagodljivo suvremenom naèinu života i potrebama korisnika, kao i njihovim promjenama tijekom vremena. Suvremeni naèin života i stambene potrebe uvelike su se promijenile u posljednjih nekoliko desetljeæa kao posljedica razlièitih društvenih èimbenika:

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

 promjena ‘tradicionalne’ obitelji (parovi bez djece, samci)  sve veæa neovisnost unutar obitelji, promjenjive individualne potrebe  zamjena privatnoga stambenog prostora razlièitim drugim sadržajima (rad kod kuæe)  prenamjena stambenih prostora, multifunkcionalnost  sve veæa uloga novih informacijskih tehnologija [IT] koje utjeèu na promjene u naèinu življenja  globalizacija i individualizacija - temeljene na novim IT-jima  konstantna fluktuacija radne snage vezana za ekonomsku nestabilnost  prihvaæanje ideje o mobilnosti, promjene u odnosu prema privatnom vlasništvu itd.14 Kako se razvijala tehnologija i rasla njena primjena u proizvodnji, tako se i potreba za stanovanjem pretvorila u mnogo složeniju potrebu, koja ukljuèuje i odreðene standarde o raspoloživom prostoru, higijenskim uvjetima i sl. Koncept ‘održivog stanovanja’ teško je obuhvatiti i sagledati zbog složenosti stambenog sektora, ali potrebno je zadržati širok pogled na problematiku kako bi se utvrdili ciljevi i odabrali prioriteti. Da bi se uspostavila ravnoteža izmeðu ekološke osviještenosti, kvalitete življenja i tehnološkog napretka te razvoja novih materijala i sustava, neophodna je promjena naèina na koji gradimo i na koji živimo.

POTENCIJAL OBNOVE POSTOJEÆE STAMBENE IZGRADNJE

POTENTIAL FOR THE EXISTING HOUSING STOCK RENOVATION Stambena izgradnja, kao znaèajno podruèje ukupne izgradnje, posjeduje velik potencijal u postizanju ciljeva održivog razvoja. Uzmu li se u obzir statistièki pokazatelji da se godišnje u Hrvatskoj izgradi tek 1-2% novih zgrada15, uoèavaju se velike moguænosti postojeæe stambene izgradnje. Kako broj stambenih jedinica raste i približava se broju kuæanstava, tako gradnja novih zgrada postaje sve manji prioritet, dok važnost obnove postojeæe stambene izgradnje postaje sve veæa. Za razliku od gradnje novih zgrada, obnova postojeæih zgrada sprjeèava zauzimanje još više zemljišta i nepotrebno korištenje energije i materijala. Isto tako, produžava se korisni vijek trajanja postojeæih zgrada, a time i isplativost veæ upotrijebljenih resursa. Obnova postojeæih stambenih zgrada takoðer pridonosi društvenoj po12 13 14 15 16

Bežovan, 2004: 267 *** 1948: 5 Kincl i sur., 2002: 215-222 *** 2012: 319 Langston i sur., 2008: 1711

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Održivost postojeæe stambene izgradnje… N. VEZILIÆ STRMO, I. SENJAK, A. ŠTULHOFER

vezanosti unaprjeðenjem kvalitete graðevina i urbanih prostora te jaèanjem identiteta korisnika kroz oèuvanje kulturnog i graditeljskog nasljeða zajednice.16 Primjena naèela održivog razvoja u gradnji i obnovi stambenih zgrada ima dvostruku korist: znaèajan doprinos u postizanju ciljeva održivog razvoja te unaprjeðenje kvalitete stanovanja, poveæanje trajnosti i ekonomske uèinkovitosti. U procesu obnove moguæe je primijeniti veæ spomenute principe održivosti kako bi se poveæala udobnost poboljšanjem toplinske zaštite, osiguravanjem zdravog okruženja uklanjanjem opasnih materijala i ugradnjom energetski uèinkovite opreme. Takoðer, moguæe je poveæati i standard stanovanja promjenom unutrašnje organizacije prostora i velièine stanova kako bi se postigao bolji odnos kvadrature i sobnosti, broj m2 po stanaru itd. Prijedlogom „Programa energetske obnove stambenih zgrada za razdoblje 2013.-2020.” Ministarstva graditeljstva i prostornog ureðenja planira se obnova stambenih zgrada, koje èine oko 70% ukupnoga graðevinskog fonda RH, u svrhu poboljšanja energetskih karakteristika.17 Arhitektonsko-graðevne mjere za poveæanje energetske uèinkovitosti predviðaju zahvate na vanjskoj ovojnici zgrade i dijelovima ovojnice prema negrijanom prostoru i tlu te zamjenu prozora. U ukupnome stambenom fondu Hrvatske èak polovicu èine zgrade izgraðene prije 1970. godine, kada još nisu bili doneseni prvi propisi o toplinskoj zaštiti zgrada (Sl. 7.). Tek zgrade izgraðene nakon 1987. godine18 - kada su donesene unaprijeðene norme kojima se, osim pooštrenja dopuštenih koeficijenata prolaska topline kroz pojedine graðevne dijelove, uvodi i ogranièenje toplinskih gubitaka za zgradu u cjelini bolje zadovoljavaju u pogledu racionalne uporabe toplinske energije, a pogotovo one izgraðene nakon 2006. godine, otkad je obvezna primjena Tehnièkog propisa o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama.19 U svakom sluèaju, kvaliteta zgrada podrazumijeva ostvarivanje principa održive gradnje, koji ukljuèuju dugotrajnost, energetsku uèinkovitost, ekološku prihvatljivost te zdravlje i sigurnost korisnika, dok na putu prema vrsnoæi treba težiti unaprjeðenju tehnologije graðenja, inventivnosti i upotrebi suvremenih graðevinskih materijala i proizvoda.20 Još jedna bitna prednost kod procesa obnove jest i poznavanje korisnika. Prilikom projektiranja novih stanova u višestambenim zgradama u veæini se sluèajeva radi o projektiranju za nepoznatog korisnika, za nepoznatu obi17 18 19 20 21

*** 2013.a *** 1987. *** 2005. *** 2013.b Pope i sur., 2004.; Ness i sur., 2007.

telj, bez moguænosti da taj korisnik/obitelj utjeèe na karakteristike toga stana. U procesu obnove - korisnik/obitelj u veæini je sluèajeva poznat, tako da je moguæe provjeriti odgovaraju li karakteristike promatranog stana potrebama njegovih korisnika i utvrditi razinu moguænosti njegove prilagodbe. ‘Održiva obnova’, dakle, nije samo obnova s brigom za okoliš nego ukljuèuje i kulturna, društvena, ekonomska i institucijska stajališta projekta obnove. U svakoj postojeæoj zgradi uvijek postoje odreðeni potencijali za uštedu energije. Energetski uèinkovitom obnovom stambenih zgrada osigurava se višestruka korist, kako za stanare kroz direktan utjecaj na smanjenje troškova režija te ugodnije i zdravije stanovanje, tako i za cijelu zajednicu kroz manji utrošak energije i manji negativan utjecaj na okoliš. Cilj je obnove zgrada da se poboljšanjem ekonomskih, tehnièkih, društvenih, funkcionalnih i okolišnih svojstava zgrade pridonese održivom razvoju u širem kontekstu, imajuæi na umu i buduæe generacije.

PROCJENA ODRŽIVOSTI STAMBENE IZGRADNJE

SUSTAINABILITY EVALUATION OF THE HOUSING STOCK Usporedno s rastom svijesti o važnosti održivog razvoja rasla je i potreba za uèinkovitim i pouzdanim alatom pomoæu kojeg bi se navedeni razvoj mjerio, a ujedno i poticao. Alati za procjenu održivosti pomažu donositeljima odluka i smjernica u odabiru koje planove i aktivnosti poduzeti kako bi se ostvario optimalan doprinos održivom razvoju. Analizom naèina procjene održivog razvoja, kao i odabranih postojeæih sustava za procjenu graðevina, pokušat æe se ustanoviti najbolja metoda procjene postojeæih stambenih zgrada te izbjeæi uoèeni nedostatci. Pregledom literature ustanovljen je velik broj postojeæih naèina procjene održivog razvoja, koje je moguæe kategorizirati s obzirom na brojne èimbenike i karakteristike.21 Tako, na-

122-133 22[2014] 1[47]

PROSTOR

127

Sl. 7. Nastanjeni stanovi prema godini gradnje Fig. 7. Occupied apartments according to the year of their construction

128

PROSTOR

1[47] 22[2014] 122-133 N. VEZILIÆ STRMO, I. SENJAK, A. ŠTULHOFER Održivost postojeæe stambene izgradnje… Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Tabl. I. Sustavi za procjenu održivosti graðevina (izbor) Table I. Models for building sustainability evaluation (selection) SUSTAVI ZA PROCJENU ODRŽIVOSTI GRAÐEVINA

BAZA RAZVOJA

BREEAM (Building Research Establishment’s Environmental Assessment Method)

Original

BREEAM Canada

BREEAM

BREEAM Green Leaf

BREEAM, Green LeafTM

Calabasas LEED

LEED®

CASBEE (Comprehensive Assessment System for Building Environmental Efficiency)

Original

CEPAS (Comprehensive Environmental Performance Assessment Scheme)

LEED®, BREEAM, HK-BEAM, IBI

Earth Advantage Commercial Buildings (Oregon)

Undisclosed

EkoProfile (Norway)

Undisclosed

ESCALE

Undisclosed

GBTool

Original

GEM (Global Environmental Method) For Existing Buildings (Green Globes) - UK

Green Globes Canada

GOBAS (Green Olympic Building Assessment System)

CASBEE, LEED®

POSTOJEÆI SUSTAVI ZA PROCJENU

Green Building Rating System - Korea

BREEAM, LEED , BEPAC

Green Globes Canada

BREEAM Green Leaf

Green GlobesTM US

Green Globes Canada

Green Leaf Eco-Rating Program

Original

Green Star Australia

BREEAM, LEED®

HK BEAM (Hong Kong Building Environmental Assessment Method)

BREEAM

HQE (High Environmental Quality)

Undisclosed

iDP (Integrated Design Process)

Original

Labs21

Original

LEED® (Leadership in Energy and Environmental Design)

Original

LEED Canada

LEED®

LEED India

LEED®

LEED Mexico

LEED®

MSBG (The State of Minnesota Sustainable Building Guidelines)

LEED®, Green Building Challenge 98, BREEAM

NABERS (National Australian Built Environment Rating System)

Undisclosed

PromisE

Undisclosed

Protocol ITACA

GBTool

SBAT (Sustainable Buildings Assessment Tool)

Original

Scottsdale’s Green Building Program

Undisclosed

SPiRiT (Sustainable Project Rating Tool)

LEED®

TERI Green Rating for Integrated Habitat Assessment

Original

TQ Building Assessment (Total Quality Building Assessment System)

Original

alata za procjenu utjecaja na okoliš leži u njihovoj izravnoj integraciji u proces odluèivanja. To se poklapa s tvrdnjama: „utjecaji na okoliš su u središtu pitanja održivosti”26, „integracija okoline u strateške odluke kljuèni je preduvjet za pomak prema održivom razvoju”27 i „deep green”28 modelom ekološke održivosti. Drugi pristup tvrdi da alati za procjenu utjecaja na okoliš mogu pridonijeti održivosti na naèin da prošire svoj djelokrug kako bi se obuhvatili ne samo ekološki veæ i društveni te ekonomski aspekti.29 Ovaj se pristup temelji na ‘tri stupa’ održivosti, odnosno TBL (triple bottom line) modelu.30

primjer, Ness i suradnici [2007.] razlikuju s obzirom na vremenske karakteristike, žarište procjene te povezivanje društvenih i ekoloških pitanja - tri kategorije: pokazatelje22, procjene vezane za produkte23 i integrirane procjene.24 Kao baza za razvoj postojeæih alata za procjenu održivosti poslužili su alati za procjenu utjecaja na okoliš, buduæi da su „anticipativni, okrenuti buduænosti, integrativni, fleksibilni, te opæenito namijenjeni da privuku pažnju na inaèe zanemarene probleme”.25 Marsden [2002.] razlikuje dva razlièita pristupa u povezivanju alata za procjenu utjecaja na okoliš i održivosti, a to ujedno odgovara i dvama razlièitim poimanjima koncepta održivog razvoja. Jedan pristup tvrdi da doprinos

ODRŽIVOSTI GRAÐEVINA

EXISTING MODELS FOR SUSTAINABLE BUILDING EVALUATION Od druge polovice 1980-ih godina poveæani je interes za održivu gradnju potakao razvoj razlièitih alata za procjenu održivosti graðevina. U ranoj fazi razvoja procjena se usredotoèila na utjecaje graðevine na okoliš. Navedeni sustavi orijentirali su se na pitanja uporabe energije, klimatske uvjete unutar graðevine i ostale ekološke aspekte. BREEAM, SBTool i LEED najznaèajniji su predstavnici ove grupe alata te baza za razvoj brojnih drugih sustava procjene (Tabl. I.). Meðutim, da bi se obuhvatio široki koncept održivog razvoja, postupno se razvijaju alati koji analiziraju održivost zgrada mnogo opsežnije - promatrajuæi njihovo cjelokupno ponašanje, integrirajuæi pritom brigu za okoliš s ekonomskim i društvenim aspektima održivosti. Navedeni sustavi nastaju povezivanjem postojeæih alata za procjenu utjecaja na okoliš s onima za procjenu svojstava graðevine. Do danas je diljem svijeta razvijeno na stotine razlièitih sustava koji se usredotoèuju na razlièite aspekte održivosti graðevina pa su predviðeni za razlièite tipove 22 Pokazatelji (indiktori) su jednostavne mjere, pretežno kvantitativne. Izvode se na osnovi podataka, a služe kao prvi i osnovni alat za analiziranje promjena u društvu. Kombinacijom dvaju ili više pokazatelja nastaju indeksi. Analizom podataka, pokazatelja i indeksa nastaju informacije koje služe kao korisna pomoæ u procesu odluèivanja. 23 Procjene vezane za produkte analiziraju upotrebu resursa i utjecaje na okoliš tijekom proizvodnog lanca ili kroz životni ciklus proizvoda. Njihov je cilj utvrditi odreðene rizike i nedostatke u dizajnu proizvoda i proizvodnim sustavima. Navedeni alati omoguæavaju retrospektivne i potencijalne procjene koje podupiru proces odluèivanja. 24 Alati za integrirane procjene koriste se za podupiranje odluka vezanih za neki zakon ili projekt iz odreðenog podruèja. U kontekstu procjene održivosti navedeni se alati usredotoèuju na buduænost i provode se u obliku scenarija. Mnogi od njih sustavno analiziraju i integriraju prirodne i društvene parametre. Integrirana se procjena sastoji od širokog spektra alata za rješavanje složenih pitanja. 25 Gibson, R., 2001: 19

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Održivost postojeæe stambene izgradnje… N. VEZILIÆ STRMO, I. SENJAK, A. ŠTULHOFER

projekata. Sustavi su razvijeni za razlièite potrebe i namjene te se stoga veoma razlikuju, i to: u terminologiji, strukturi, metodama procjene izvedbe, relativnoj važnosti okolišnih djelovanja, kao i dokumentaciji potrebnoj za certifikaciju. Namijenjeni su za procjenu razlièitih tipova graðevina, naglašavaju važnost razlièitih faza životnog ciklusa graðevine, a oslanjaju se na razlièite zakone, pravilnike, standarde i upute. Neki su internacionalni, nacionalni ili samo lokalni. Osim postojanja velikog broja razlièitih sustava za ocjenu održivosti, tu je i pitanje njihove neprestane i uèestale promjene. Zbog svega navedenoga njihova je usporedba vrlo teška, ako ne i nemoguæa.31 Osim za procjenu, alati služe i kao pomoæ projektantima u njihovu procesu odluèivanja kako bi se postigle što trajnije, zdravije, tehnološki ispravne i ekološki uèinkovitije graðevine. Takoðer, oni su dobar naèin motivacije investitora, projektanata i korisnika za razvijanje i poticanje prakse visokoodrživoga graðenja. Iako su prvotno bili namijenjeni za procjenu poslovnih zgrada, tijekom godina razvijen je velik broj internacionalnih i nacionalnih sustava za procjenu ponašanja stambenih zgrada. Sustavi za ocjenjivanje održivosti graðevine koriste se kao stalna pomoæ u primjeni principa održivog projektiranja i kao mjerilo ostvarenoga. Svi su sustavi za ocjenu po prirodi dobrovoljni i u veæini se sluèajeva koriste kao alati za kontrolu. BREEAM (Building Research Establishment’s Environmental Assessment Method) - najstariji sustav za ocjenu održivosti graðevina. Razvio ga je 1990. godine u Velikoj Britaniji British Research Establishment, a prvobitna je namjena ovoga dobrovoljnog sustava bila procjena kvalitete unutrašnjih uvjeta novih poslovnih zgrada i njihova utjecaja na okoliš. Do danas se BREEAM konstantno ažurira i unaprjeðuje te tako širi svoj djelokrug kako bi obuhvatio razlièite tipove



26 Sadler, 1999: 12-32 27 Sheate i sur., 2001. 28 Ovaj model priznaje da je ekonomija podskup društva (tj. postoji samo u kontekstu društva) te da mnogi važni aspekti društva ne ukljuèuju ekonomsku djelatnost. Slièno tome, ljudsko je društvo zajedno s ekonomskom aktivnošæu u potpunosti ogranièeno na prirodne sustave našeg planeta. 29 Devuyst, 2001; Sadler, 1999. 30 Koncept Triple Bottom Line [TBL] razvio je John Elkington 1990-ih godina u pokušaju da stvori novi okvir za mjerenje uèinkovitosti. Ovaj model nadišao je postojeæe tradicionalne mjere profita, povrata investicije i vrijednosti za dionièare kako bi ukljuèio okolišne i društvene dimenzije. TBL-dimenzije èesto se nazivaju i 3P (people, planet, profit - ljudi, planet i profit). 31 Fowler i sur., 2006. 32 Prva zgrada u Hrvatskoj koja je dosad dobila LEED certifikat ‘Gold level’ jest poslovni sklop Adris grupe u Jagiæevoj ulici u Zagrebu, projektanata Ivice Plaveca, Žanet Zdenkoviæ Gold i Ivana Zdenkoviæa.

projekata i graðevina (poslovne, stambene, obrazovne, industrijske, trgovaèke, zdravstvene itd.). Tijekom procjene dodjeljuju se bodovi u devet kategorija kriterija (menadžment, zdravlje i dobrobit, energija, promet, voda, materijali, upotreba krajolika, ekologija i oneèišæenja), koji se zbrajaju u konaèni rezultat. Cjelokupna izvedba zgrade ocjenjuje se kao ‘Pass’, ‘Good’, ‘Very Good’, ‘Excellent’ ili ‘Outstanding’ - ovisno o broju skupljenih bodova. LEED (Leadership in Energy and Environmental Design) - U.S. Green Building Council [USGBC] razvio je 2000. godine sustav za ocjenjivanje pod nazivom LEED, koji pruža vlasnicima i korisnicima zgrada okvir za utvrðivanje i primjenu praktiènih i mjerljivih principa zelene gradnje u etapama projektiranja i gradnje, korištenja i održavanja, te znaèajnih preureðenja. LEED posjeduje visok stupanj prilagodljivosti pa ga je moguæe primijeniti za sve tipove zgrada, kao i za sve etape životnog ciklusa zgrada. Maksimalan je broj bodova 100, koji se dodjeljuju u kategorijama: održiva gradilišta, vodna uèinkovitost, energija i atmosfera, materijali i resursi, kvaliteta unutarnjeg okruženja, te moguæih dodatnih 10 bodova za inovacije i rješavanje specifiènih regionalnih problema. Projekt mora zadovoljiti sve preduvjete pojedinih kategorija i zaraditi minimalan broj bodova kako bi se mogao verificirati. Moguæe su èetiri razine bodova: ‘Certified’, ‘Silver’, ‘Gold’ i ‘Platinum’.32



 HQI (Housing quality indicator system) razvijen je 1998. godine u Velikoj Britaniji kao alat namijenjen za mjerenje i procjenjivanje postojeæih i projektnih stambenih shema na temelju kvalitete, a ne samo troškova. HQI procjenjuje kvalitetu stambenih projekata koristeæi tri glavne kategorije: lokacija, dizajn i svojstva. Ove su kategorije podijeljene u deset potkategorija - indikatora koji procjenjuju ne samo stambenu jedinicu i njen projekt u detalje nego i kontekst i okruženje, te njena svojstva pri korištenju. HQI procjena rezultira pojedinaènim ocjenama za svaki indikator, ali i sveukupnom HQI ocjenom. HQI sustav ažurira se kako se osnovni standardi razvijaju te prilagoðava novim okolnostima i promjeni potreba tijekom vremena.

HPIS (Housing performance indication system) - razvilo je Ministarstvo zemlje, infrastrukture i prometa Japana na osnovi Zakona za osiguranje stambene kvalitete (Housing Quality Assurance Act) donesenog 2000. godine. Odabrano tijelo procjenjuje ponašanje stambene zgrade na temelju objektivnih standarda za stambena svojstava te daje svoju ocjenu. Navedeni je sustav stvoren kako bi se pomoglo ljudima prilikom odabira i kupovine stambenih prostora, ali i potaknuo napredak u stambenom sektoru. Sustav se sastoji od 9 dijelova i 28 stavki procjene, ve-



122-133 22[2014] 1[47]

PROSTOR

129

130

PROSTOR

1[47] 22[2014] 122-133 N. VEZILIÆ STRMO, I. SENJAK, A. ŠTULHOFER Održivost postojeæe stambene izgradnje…

Tabl. II. Usporedba odabranih sustava za procjenu graðevina Table II. Comparison of the selected models for building evaluation Naziv modela

BREEAM

LEED

HQI

HPIS

CASBEE

1990.

1998.

2000.

2004.

USA

Japan

- utjecaji na okoliš

■

□

■

- stambena svojstva

□

■

□

- registracije

2000-10.000 £

750-3750 $

- certifikacije

740-1500 £

2250-22.500 $

3.570-4.500 $

Godina nastanka Država Podruèje procjene*

Ovi odabrani sustavi usporeðeni su prema dostupnim podatcima za starost, podruèje procjene i primijenjenost sustava, te vremenu i cijeni potrebnim za registraciju i certifikaciju u Tablici II.

PREDNOSTI I NEDOSTATCI POSTOJEÆIH SUSTAVA ZA PROCJENU STAMBENIH GRAÐEVINA

ADVANTAGES AND SHORTCOMINGS OF THE EXISTING MODELS FOR RESIDENTIAL BUILDING EVALUATION

Cijena

- èlanstva

300-12.500 $

Broj graðevina - registriranih

oko 500.000

132.000

- certificiranih

110.808

66.038

350

- stambenih

109.450

21.457

1.358

44.581

27-65 dana

3-7 dana

ovlaštene osobe

položeni ispit

ovlaštene osobe

- nestambenih Vrijeme potrebno za certifikaciju Potrebne kvalifikacije □ podruèje procjene ■ glavno podruèje procjene

zanih za konstruktivnu sigurnost, sigurnost od požara i ponašanje zgrade, a svaka se stavka ocjenjuje u rasponu od 2 do 5 razreda. Podigao je razinu svijesti kupaca o energetskoj uèinkovitosti, trajnosti, brizi za okoliš i pristupaènosti stambenih zgrada. CASBEE (Comprehensive Assessment System for Building Environmental Efficiency) - razvijen je 2001. godine u Japanu. Sastoji se od èetiri alata za procjenu odgovarajuæih etapa životnog ciklusa graðevine: projektiranje, nova konstrukcija, postojeæa graðevina i obnova. CASBEE definira zamišljenu granicu koja odvaja dva podruèja - unutarnje i vanjsko, te dva èimbenika koja su u vezi s tim podruèjima. Navedeni su èimbenici definirani kao ‘Q’ i ‘L’:  Q (Quality): okolišna kvaliteta i uèinkovitost graðevine - procjenjuje „poboljšanje u naèinu življenja korisnika graðevine unutar zamišljenog zatvorenog prostora (privatnog posjeda)”  L (Loadings): optereæenje graðevine na okoliš - procjenjuje „negativne aspekte okolišnih utjecaja koji idu iz zamišljenog zatvorenog prostora na vanjski prostor (javni posjed)”.



Povezujuæi ova dva èimbenika dolazi se do indikatora BEE (Building Environmental Efficiency). Rezultati se prikazuju kao graf, s optereæenjem na okoliš na jednoj osi i kvalitetom uèinkovitosti na drugoj. Svaki se kriterij ocjenjuje s razinom od 1 do 5, od kojih razina 1 predstavlja zadovoljavanje minimalnih zahtjeva, razina 3 zadovoljavanje tipiènih tehnoloških i društvenih razina u trenutku procjene, a razina 5 najviši stupanj postignuæa.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Procjena ili vrjednovanje predstavlja usporeðivanje stvarnih i normativnih kvaliteta. Analizom odabranih postojeæih metoda vrjednovanja Poljanec [2001.] uoèava zajednièku zapreku u daljnjem razvoju, a to je pomanjkanje definitivnog cilja vrjednovanja, jer tek definirani cilj može dati relevantne kriterije vrjednovanja. Nabrajanje svih moguæih kriterija za ocjenjivanje vrlo brzo dovodi do prevelikog broja kriterija te je stoga potrebno odmah u poèetku pomno sagledati, ogranièiti i reducirati potencijalne kriterije kako bi se osigurala preglednost. Važnost odreðenih kriterija koje je potrebno uzeti u obzir ovisit æe o zahtjevima korisnika i ostalih sudionika u svakomu pojedinom projektu. Kako nije moguæe ustanoviti jedan univerzalni set pokazatelja koji je jednako primjenjiv u svim prilikama, potrebno je odabrati manji broj pokazatelja, ovisno o podruèju i cilju istraživanja. Kriteriji za odabir pokazatelja brojni su, ali postojeæa literatura navodi sljedeæe kao najprimjenjivije: izravna važnost za ciljeve, izravna važnost za ciljanu grupu, jasnoæa u projektu, realni troškovi prikupljanja i razvoja, visoka kvaliteta i pouzdanost te prikladno prostorno i vremensko mjerilo.33 Dakle, prije odabira pokazatelja, modela, analitièkih i prezentacijskih alata potrebno je utvrditi ciljanu grupu i svrhu za koju æe se pokazatelji koristiti. Svojstva zgrade teško je kvantitativno procijeniti pa se pokazatelji svojstava mogu mijenjati ovisno o svrsi procjene. Takoðer, vlastito mišljenje procjenitelja može omesti objektivnu procjenu svojstava zgrade. Poljanec u tu svrhu naglašava34 kako je potrebno odabrati uvjete i kriterije koji su mjerljivi te kvantitativno izražajni i obradivi, a vrjednovanje ‘nemjerljivih’ karakteristika stanovanja (npr. umjetnièkih, arhitektonskih vrijednosti) prepustiti individualnim procjenama arhitekata, kritièara, teoretièara i korisnika stana, te javnosti. Zbog svega navedenoga potreb33 34 35 36 37

Segnestam, 2002. Poljanec, 2001: 107 Choo i sur., 1999: 527-541 Todd i sur., 1999: 247-256 Ding, 2004.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Održivost postojeæe stambene izgradnje… N. VEZILIÆ STRMO, I. SENJAK, A. ŠTULHOFER 122-133 22[2014] 1[47]

no je odabrati pokazatelje koji su objektivni, primjenjivi, mjerljivi i prikladni. Starije verzije modela za procjenu graðevina koristile su jednostavne popise pokazatelja jednakih vrijednosti. U novije je doba sve više prihvaæeno izvoðenje bodovanja i ocjenjivanja na temelju relativne važnosti svakoga pojedinog pokazatelja u odnosu na druge pokazatelje, a u sklopu cjelokupne ocjene ponašanja. Za lakši i jasniji prikaz cjelokupnog ponašanja zgrade korisno je kombinirati pokazatelje i kategorije ocijenjene numerièkom vrijednošæu, koji predstavljaju pojedinaèan doprinos ocjeni cjelokupnog ponašanja temeljen na relativnoj važnosti onome tko odluèuje.35 Važnost svojstava èešæe je pod utjecajem etièkih i društvenih vrijednosti temeljenih na nacionalnim, regionalnim i individualnim interesima negoli na iskljuèivo znanstvenim i tehnološkim informacijama.36 Istraživanjem tematike i postojeæih sustava za procjenu uoèeni su problemi karakteristièni za proces odluèivanja, a to su: višestruki sukobljeni kriteriji vrijednosti, poteškoæe u generiranju jedinstvenih kriterija vrijednosti, subjektivni kriteriji (‘neopipljivi’), nepouzdanost i nesumjerljive jedinice. Proces odluèivanja najèešæe ukljuèuje utvrðivanje, usporeðivanje i rangiranje moguæih rješenja na temelju višestrukih kriterija i višestrukih ciljeva.37 Donositelji odluka èesto koriste alate za procjenu projekata kako bi raspolagali s velikom kolièinom podataka te stvorili objektivnu i utemeljenu bazu za odabir najboljeg rješenja u odreðenoj situaciji. Meðutim, u pojedinim situacijama, kako bi se pojedno-

stavnio proces odluèivanja, odluka se temelji na jednom od kriterija. Održivost obuhvaæa èitav niz aspekata pa je stoga potrebno izbjeæi ovu jednodimenzionalnost u procjeni kako bi se ispravno integrirala briga za okoliš te ekonomski i društveni razvoj.

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Pregledom postojeæe literature ustanovljen je velik broj razlièitih sustava i alata za procjenu graðevina. Navedeni alati razlikuju se prema predmetu, metodi i aspektu vrjednovanja. Kao nedostatak koji se uoèava kod veæine postojeæih sustava za procjenu jest njihova pretjerana opsežnost, sveobuhvatnost i detaljnost koja zahtijeva veliku struènost, kao i dugotrajnost u postupku procjene. Prije formiranja novoga modela procjene postojeæih stambenih zgrada u Hrvatskoj potrebno je na osnovi postojeæih modela stvoriti popis moguæih kriterija bitnih za održivost postojeæe stambene izgradnje. Zatim, potrebno je - s obzirom na predmet istraživanja, tj. specifiènosti pojedine stambene izgradnje, te zahtjeve korisnika i ostalih sudionika - odabrati manji broj pokazatelja koji æe tvoriti model procjene. Dakle, kako bi se olakšala primjena i postigla praktièna vrijednost modela procjene, potrebno je lociranje problema u jasno zadane vremenske i prostorne okvire. Ciljani model trebao bi biti višekriterijski, integrirani, temeljen na malom broju pomno odabranih pokazatelja s obzirom na podruèje i cilj istraživanja.

PROSTOR

131

132

PROSTOR

1[47] 22[2014] 122-133 N. VEZILIÆ STRMO, I. SENJAK, A. ŠTULHOFER Održivost postojeæe stambene izgradnje…

Literatura Bibliography

1. Berggren, B. (1999.), Industry’s contribution to sustainable development, „Building Research and Information”, 27 (6): 432-436, Oxfordshire, United Kingdom 2. Berkoviæ, E. (1979.), Razvoj ljudskih potreba, Znanstveno-struèni skup „Iskustva ‘79 - Kvalitet stanovanja i ljudske potrebe”, zbornik, Beograd 3. Bežovan, G. (2004.), Stambena statistika - standard stanovanja u Hrvatskoj, „Revija socijalne politike”, 11 (2): 267-279, Zagreb 4. Bežovan, G., Stanovanje i stambena politika u Hrvatskoj, www.pravo.unizg.hr/_.../Bezovan-_ poglavlje_Stambena_politika.doc 5. Choo, E.U.; Schoner, B.; Wedley, W.C. (1999.), Interpretation of criteria weights in multi-criteria decision making, „Computer & Industrial Engineering”, 37 (3): 527-541, Amsterdam, Netherlands 6. Devuyst, D. [ur.] (2001.), Introduction to sustainability assessment at the local level, u: How green is the city? Sustainability assessment and the management of urban environments, Columbia University Press; 1-41, New York 7. Ding, G.K.C. (2004.), The development of a multi-criteria approach for the measurement of sustainable performance for built projects and facilities, Phd Thesis, University of Technology, Sydney 8. Du Plessis, C. (1999.), Sustainable development demands dialogue between developed and developing worlds, „Building Research and Information”, 27 (6): 378-389, Oxfordshire, United Kingdom 9. Elkington, J. (1997.), Cannibals with forks: the triple bottom line in 21st century business, Capston, Oxford 10. Fowler, K.M.; Rauch, E.M. (2006.), Sustainable Building Rating Systems, Summary, Pacific Northwest National Laboratory, Richland, Washington, USA 11. Gibson, R. (2001.), Specification of sustainability-based environmental assessment decision criteria and implications for determining ‘significance’ in environmental assessment, http:// www.sustreport.org/downloads/SustainabilityEA.doc 12. Khasreen, M.M.; Banfill, P.F.G.; Menzies, G.F. (2009.), Life-Cycle Assessment and the Environmental Impact of Buildings: A Review, „Journal Sustainability”, 1: 674-701, Basel, Switzerland 13. Kincl, B.; Deliæ, A. (2002.), Razvoj arhitektonskog okoliša (arhitektonske cjeline), XXX IAHS, World Congress on Housing, Housing Construction - An Interdisciplinary Task, [ur. Ural, O.; Abrantes, V.; Tadeu, A.], Coimbra: Wide Dreams - Projectos Multimedia, Lda.: 215-222, Coimbra, Portugal 14. Langston, C.; Ding, G.K.C. (2001.), Sustainable practices in the built environment, 2nd Edn., Butterworth Heinemann, Oxford

15. Langston, C.; Wong, F.K.W.; Hui, E.C.M.; Shen, L.Y. (2008.), Strategic assessment of building adaptive reuse opportunities in Hong Kong, „Building and Environment”, 43: 1709-1718, Kidlington, United Kingdom 16. Marsden, S., (2002.), „Strategic environmental assessment and fisheries management in Australia: how effective is the commonwealth legal framework?”, u: Marsden, S.; Dovers, S. [ed.], Strategic environmental assessment in Australasia, Federation Press, Leichhardt (NSW) 17. Ness, B.; Urbel-Piirsalu, E.; Anderberg, S.; Olsson, L. (2007.), Categorising tools for sustainability assessment, „Ecological Economics”, 60 (3): 498-508, Amsterdam, Netherlands 18. Pearce, D.W.; Markandya. A.; Barbier, E.B. (1989.), Blueprint for green economy, Earthscan, London 19. Poljanec, G. (2001.), Poželjna svojstva stana, doktorski rad, Arhitektonski fakultet, Zagreb 20. Pope, J.; Annandale, D.; Morrison-Saunders, A. (2004.), Conceptualising Sustainability Assessment, „Environmental Impact Assessment Review”, 24: 595-616, New York, USA 21. Sadler, B. (1999.), A framework for environmental sustainability assessments and assurance, in: Petts, J. [ed.], Handbook of environmental impact assessment, vol. 1. Oxford: Blackwell, 12-32, United Kingdom 22. Segnestam, L. (2002.), Indicators of Environment and Sustainable Development, Theories and Practical Expirience, Environmental Economics Series, Washington 23. Sheate, W.; Dagg, S.; Richardson, J.; Achemann, R.; Palerm, J.; Steen, U. (2001.), Main Report European Commission Contract No. B43040/99/136634/MAR/B4 Imperial College Consultants ICON, http://europa.eu.int/comm/environment/eia/sea-support.htm#int 24. Sjöström, C.; Bakens, W. (1999.), CIB Agenda 21 for sustainable construction: why, how and what, „Building Research and Information”, 27 (6): 347-353, Oxfordshire, United Kingdom 25. Sterner, E. (2002.), Green procurement of buildings: A study of Swedish clients’ considerations, „Construction Management and Economics”, 20: 21-30, Oxfordshire, United Kingdom 26. Todd, J.A.; Geissler, S. (1999.), Regional and cultural issues in environmental performance assessment for buildings, „Building Research and Information”, 27 (4): 247-256, Oxfordshire, United Kingdom 27. Uher, T.E. (1999.), Absolute indicator of sustainable construction, Proceedings of COBRA 1999, RICS Research Foundation, RICS, 243253, London 28. United Nations (2002.), Report of the World Summit on Sustainable Development, Johannesburg, South Africa 29. Veziliæ Strmo, N. (2012.), Model procjene održivosti postojeæih stambenih zgrada - na primjeru višestambene izgradnje u Zagrebu od 1945. do 1975. godine, doktorski rad, Arhitektonski fakultet, Zagreb 30. Veziliæ Strmo, N.; Deliæ, A.; Kincl, B. (2013.), Uzroci problema postojeæeg stambenog fonda u Hrvatskoj, „Prostor”, 2 (46): 340-349; Zagreb 31. World Commission on Environment and Development [WCED] (1987.), Our Common Future, Oxford University Press, New York 32. Worldwatch Institute (2003.), Sustainable facilities: building material selection, West Michigan sustainable Business Forum, http://www.sustainable-busforum.org/bldgmat.html

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

33. *** (1948.), Opæa deklaracija o ljudskim pravima, Opæa skupština Ujedinjenih naroda, 10. prosinca 1948., rezolucija br. 217/III 34. *** (1987.), Toplinska tehnika u graðevinarstvu, tehnièki uvjeti za projektiranje i graðenje zgrada, inovirano izdanje Norme JUS U.J5.600 35. *** (2005.), Tehnièki propis o uštedi toplinske energije i toplinskoj zaštiti u zgradama, „Narodne novine”, 79 (1.7.), Zagreb 36. *** (2012.), Statistièki ljetopis Republike Hrvatske 2012., Državni zavod za statistiku 37. *** (2013.a), Program energetske obnove stambenih zgrada za razdoblje od 2013. do 2020. godine, Zagreb, studeni 2013., http://www.mgi pu.hr/doc/EnergetskaUcinkovitost/Program_ energetske_obnove_stambenih_zgrada_20132020.pdf 38. *** (2013.b), Apolitika, arhitektonske politike RH 2013.-2020., nacionalne smjernice za vrsnoæu i kulturu graðenja, Hrvatska komora arhitekata i Ministarstvo graditeljstva i prostornog ureðenja, Zagreb, http://www.mgipu.hr/doc/ ApolitikA/ApolitikA_2013-2020.pdf

Izvori Sources

Dokumentacijski izvor Document Source 1.

*** (2013./2014.), Odreðivanje modela referentnih višestambenih zgrada iz razlièitih razdoblja gradnje u Hrvatskoj u svrhu energetske analize, kratkoroèno znanstveno istraživanje, Arhitektonski fakultet, Zagreb

Internetski izvori Internet Sources 1. 2. 3. 4. 5.

http://www.breeam.org/ - Building Research Establishment’s Environmental Assessment Method [BREEAM] http://www.dzs.hr/ - Državni zavod za statistiku http://www.eihp.hr/ - Energetski institut Hrvoje Požar [EIHP] http://www.usgbc.org/ - Leadership in Energy and Environmental Design [LEED] http://www.ibec.or.jp/CASBEE/english/ [CASBEE]

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1. http://domidizajn.jutarnji.hr/pricuva/ Sl. 2.-6. N. Veziliæ Strmo Sl. 7. Državni zavod za statistiku - Popis stanovništva 2001. Tabl. I. Fowler i sur., 2006. Tabl. II. N. Veziliæ Strmo

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Održivost postojeæe stambene izgradnje… N. VEZILIÆ STRMO, I. SENJAK, A. ŠTULHOFER 122-133 22[2014] 1[47]

PROSTOR

133

Sažetak Summary

Sustainability of the Existing Housing Stock and Evaluation Possibilities Sustainable development, with its care for the environment and striving to achieve harmony with nature, has evolved into a concept which has a great effect on all aspects of modern life. The possibility of perceiving any kind of activity in the context of sustainability and its effect on the environment has generated numerous definitions of sustainable development depending on a particular field of interest. However, one of the first and most frequently cited definitions of this concept was the one formulated in the 1987 Brundtland report entitled ”Our common future”. Subsequently, more than 160 versions of this concept have been developed depending on a specific field of interest. Despite various definitions, the underlying principles of managing the development process are universally accepted. It is necessary to stress that sustainable development is a continuous process of dynamic balance, not a fixed goal that needs to be attained in due time. Construction activity is an important field to achieve the goals set within the sustainable development framework since it affects all three aspects of sustainability: economic and social development as well as environmental protection. A building has an effect on its surroundings throughout all stages of its life cycle: from raw materials and their processing into complex products to design, construction, use, maintenance, conversion, and finally, demolition. The result is an excessive use of land and resources, huge amount of waste, greenhouse and other gas emission and most of all, energy consumption. Sustainable construction aims to reduce the consumption of natural resources as well as the emission of harmful gases but also to create desirable characteristics of buildings that would meet the needs and requirements of their users and owners. Housing construction, as an important segment of the total construction activity, shows great potential for the realization of the sustainable development goals. Owing to the fact that only 1-2% of new buildings are constructed annually in Croatia, it becomes evident that the existing housing stock is of considerable importance.

The concept of sustainable housing no less than the concept of sustainable development can be viewed in the context of three aspects: ecological sustainability which aims to reduce the negative effects on the environment and its natural resources: social sustainability which takes care of the present and future needs and requirements of the users and the community, and economic sustainability focused on financial efficiency during the building’s life cycle. Housing can thus greatly contribute to sustainability since it is a big consumer of the resources for its construction, maintenance and use; it is a long-lasting property; it has a major significance on the quality of human life and a substantial effect on all other sectors in a society (traffic, health, employment and the community). Overall, the goal of sustainable development is to meet the needs and requirements in the long run: In this respect it has to be adaptable to the modern way of life and users’ needs and their changes over time. As the number of housing units is on the increase approaching the number of households, so the construction of new buildings is becoming less important while the renovation of the existing housing stock is becoming all the more important. ”Sustainable renovation” is thus not just reduced to the care for the environment but it involves cultural, social, economic, and institutional aspects of renovation projects. The aim of building renovation is to make a contribution to sustainable development in a wider context (having in mind future generations as well) by the improvement of economic, technical, social, functional and environmental characteristics of a building. Since the mid 1980s, an increased interest for sustainable construction has led to the development of various tools for building evaluation. In the beginning evaluation was focused on the building’s effect on the environment. These models were concerned with the issues of energy consumption, climatic conditions within the building and other ecological aspects. However, in order to take into consideration a wider concept of sustainable development, new tools have gradually evolved which

Biografije Biographies Dr.sc. NIKOLINA VEZILIÆ STRMO, dipl.ing.arh., viša asistentica u Zavodu za zgradarstvo Graðevinskog fakulteta u Zagrebu. Studij arhitekture završila je 2002. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 2012. stekla doktorat znanosti. IVANA SENJAK, dipl.ing.arh., predavaèica u Zavodu za zgradarstvo Graðevinskog fakulteta u Zagrebu. Studij arhitekture završila je 2003. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje od 2009. pohaða Doktorski studij „Arhitektura i urbanizam”. Dr.sc. ARIANA ŠTULHOFER, dipl.ing.arh., izvanredna profesorica na Katedri za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Bavi se znanstvenim i nastavnim radom te predaje na Doktorskom studiju „Arhitektura i urbanizam”.

NIKOLINA VEZILIÆ STRMO, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., senior assistant in the Institute for Building Construction of the Faculty of Civil Engineering in Zagreb. She graduated in 2002 and received her Ph.D. from the Faculty of Architecture in Zagreb in 2012. IVANA SENJAK, Dipl.Eng.Arch., lecturer in the Institute for Building Construction in Zagreb. She graduated in 2003 from the Faculty of Architecture in Zagreb. Since 2009 she has been enrolled in the Ph.D. Program in Architecture and Urban Planning. ARIANA ŠTULHOFER, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., associate professor in the Department of Architectural Structures and Building Construction of the Faculty of Architecture in Zagreb. She also teaches in the Ph.D. program in Architecture and Urban Planning.

analyze the building’s sustainability to a far greater extent by considering its overall behavior and by integrating care for the environment with economic and social aspects of sustainability. These models have been developed through an integration of the existing tools for the environmental impact assessment with those intended for the evaluation of the overall building’s characteristics. Specialist literature gives insight into a large number of various systems and tools focusing on multiple aspects of buildings’ sustainability, designed for various types of projects. Since they have been developed for various needs, they greatly differ in terms of terminology, structure, construction evaluation methods, relative importance of the environmental factors and the documents required for the certificate. They are designed for the evaluation of various types of buildings with emphasis on different stages within the building’s life cycle and are based on various legal acts, rule books, norms and instructions. Some of them are international, national or local. Besides the existence of many different systems for sustainability evaluation, they are also constantly being changed. As a result, it is hardly possible to compare them. An obvious shortcoming of most of the existing evaluation models stems from their ample scope and comprehensiveness as well as the level of detail which require great expertise and thus lead to a long-lasting evaluation process. The existing models may serve, however, as a basis for the establishment of the possible criteria which would be relevant for the sustainability of the existing housing stock. Considering the subject of the research, i.e. the specific features of the particular houses, it is necessary to select only a small number of factors as a basis for an evaluation model. In order to facilitate its practical application, it is necessary to set a particular problem in the given time and spatial framework. The proposed model should be multicriterial, integrated, based on a small number of carefully selected indicators considering the area and the objective of the research. NIKOLINA VEZILIÆ STRMO IVANA SENJAK ARIANA ŠTULHOFER

Fig. 1 Project Brezovica as a typical example of construction for the market Sl. 1. Projekt Brezovica kao tipièan primjer izgradnje za tržište

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

22[2014] 1[47]

PROSTOR

135

Gregor Èok University of Ljubljana Faculty of Architecture Slovenia - 1000 Ljubljana, Zoisova 12 gregor.cok@fa.uni-lj.si

Sveuèilište u Ljubljani Arhitektonski fakultet Slovenija - 1000 Ljubljana, Zoisova 12 gregor.cok@fa.uni-lj.si

Subject Review UDC 728:69.05(497.4)”19/00” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.01. - Architectural Design 2.01.03. - Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology Article Received / Accepted: 2. 5. 2014. / 10. 6. 2014.

Pregledni znanstveni èlanak UDK 728:69.05(497.4)”19/00” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje 2.01.03. - Arhitektonske konstrukcije, fizika zgrade, materijali i tehnologija graðenja Èlanak primljen / prihvaæen: 2. 5. 2014. / 10. 6. 2014.

Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia Stambene zgrade i održivi razvoj u Sloveniji

criteria residential buildings Slovenia sustainability guidelines sustainable development

kriteriji stambene zgrade Slovenija smjernice održivosti održivi razvoj

Within the framework of the new socio-developmental paradigm, the doctrine of planning and the realization of residential buildings in Slovenia has also been changing. Based on an analysis of typical examples of ”constructing for the market” we have established that nowadays the economic performance of the investment and the formal technological norms are exclusively prevalent among the project’s starting points. To improve the conditions, suitable tools will have to be efficiently introduced into the national legislation.

U sklopu nove sociorazvojne paradigme u Sloveniji, naèela planiranja i izgradnje stambenih zgrada takoðer su doživjela promjene. Na osnovi analize tipiènih primjera „izgradnje za tržište” zakljuèuje se da su danas dominantna polazišta projekta iskljuèivo ekonomski uèinak investicije i formalni tehnološki standardi. Kako bi se poboljšalo stanje, trebalo bi u legislativu na uèinkovit naèin uvesti odgovarajuæe mjere, kao što su smjernice i kriteriji održivog planiranja.

136

PROSTOR

1[47] 22[2014] 134-147 G. ÈOK Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia

INTRODUCTION UVOD

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

houses with a simple structure and form design. In the urbanistic and architectural sense, the planning of larger neighbourhoods7 took place within the framework of town-planning schemes and under the wing of a suitable specialist service (urban planning institutes, architectural studios etc.). Smaller individual developments (e.g. single-family houses) were predominantly defined by relatively loose regulative instruments (e.g. area specific building codes8), which enabled a mass of self-build constructions in the entire national territory.9 In the post war decades, the urban design and architectural branch of business10 formed certain norms for planning residential buildings and neighbourhoods through different studies and research projects, and these norms were actually used in executed projects. Particularly, due to the low prices of building land and the relatively undemanding ecological norms, the needs of the user - as the basic starting point for project design - could be taken into account to a large extent.

lanning residential buildings is a complex process based on various professional, economic and social-political starting points. In Slovenia, these starting points have been changing for the past twenty years because of two basic reasons. The first reason is the changed philosophy of residential investments1, where the profit stimulated ”construction for the market” supplanted the former doctrine of social building in a planned economy.2 The other reason is the sustainable development concept which has been gradually implemented at the strategic and implementation planning level3 based on fundamental documents (Agenda 21, 1992; The New Charter of Athens, 2003 and others). Based on new cultural, environmental and economic parameters and design trends, virtually all typological characteristics of urbanistic and architectural design of residential buildings and neighbourhoods have begun to change.

Post World War II period residential buildings - The prevailing part of the existing residential buildings in Slovenia is legacy of the post World War II period urban development, which visibly changed the traditional settlement system.4 The residential policy of the Socialist Federal Republic of Yugoslavia5 encouraged two basic concepts for constructing residential buildings. In larger settlements, cooperative, multi-family blocks6 of flats were planned, and in rural spaces, single family

The individual spatial, programme and functional qualities of the buildings planned in this way are also proven by newer studies11, which, by comparing the then and now neighbourhoods, residential built-up areas and individual buildings, define the quality differences, especially in the field of open public areas, neighbourhood programme elements and the gabarits of residential units. 1 Attention is drawn to the need for residential reform and the development of a commercial market in expertise on the residential economy, which was completed before Slovenia gained its independence. [Kranjec, Ribnikar, Simoneti, 1989] 2 Mandiè, 1996. 3 Mladenoviè, 2011. 4 Gabrijelèiè, 1985. 5 Bojoviè, 1984: 5-7; Brezar, 1984: 17-19 6 Bežan, 1984.a.: 8-9; Pust, 1984: 23-24 7 Bežan, 1984.b.: 42-25 8 Slovene document: Prostorski ureditveni pogoji 9 The policies for managing space in SFRY are also discussed by Gabrijelèiè [1985.], who ascertains that it was predominantly individual construction which importantly influenced the changing image of the cultural landscape space. 10 Jernejc, 1965.; Šarec, 1987., 1980-1986 11 Lestan, Goliènik-Marušiè, Eržen, Golobiè, 2013: 41-55 12 Mandiè, 1996. 13 Repiè-Vogelnik, Dimitrovska-Andrews, 1993-1995 14 Gabrijelèiè, Fikfak, Èok, Hudnik, Gruev, Grabar, Žigon, 2011. 15 Simoneti, Vertelj-Nared, 2006:25-33 16 Lestan, Goliènik-Marušiè, Eržen, Golobiè, 2013: 41-55 17 At the neighbourhood concept level, there was a reduction in the number of basic urban design and programme elements which define the neighbourhood as an area where the built structures and open spaces inter-

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia G. ÈOK 134-147 22[2014] 1[47]

The period after Slovenia gained its independence - During the period after gaining independence (after 1991) the developmental trends in the field of building types were marked predominantly by the changed social-economic conditions which significantly changed the starting points, processes and goals of developments in a certain area. By legitimizing the free market principles, the set paradigm of planning and the realization of the built structures gradually adapted to the new conditions of supply and demand.12 Scheduled planning is replaced by selective investment concepts and the set practice of social construction is replaced by partial projects of construction for the market. By implementing the sustainable development concept13, new demands regarding energy efficiency, the use of modern materials and technologies and other elements of planning, execution and management of individual buildings were formed. After 2004, during the period of seeming conjecture, we witnessed a surge of new constructions within which liberal free-market principles reached their critical value and, in individual cases, even crossed over to contradicting the legitimate principles of sustainable development.14 Close to larger settlements there was an increase in the construction of new residential neighbourhoods or single blocks of flats with a high factor of use of plots of lands, limited access to public and green areas and a minimal living floor plan.15 Based twine; therefore in individual cases it is better to replace the term neighbourhood with the term new residential quarter. 18 Slovene titles: Simpozij Družba, prostor, graditev, 2005; Konferenca Stanovanjske krajine, 2006. 19 Regarding the crisis of the branch, Gabrijelèiè [2013: 12-15] notes: ”Looking at all the happenings in the field of Slovenian urban study, Slovenia still has all the characteristics of a country in transition. Particularly in the perception of reality which seems to be the final reckoning with the socialist past and its system solutions, as opposed to the present which seems to be an illusion of complete freedom regarding the use of private property. The majority of investors nowadays believe that we do not need spatial planning or an urban study in the new circumstances, or rather that any urban planning is merely an obstacle to their investment expectations and a redundant and harmful relic of socialism.” 20 The need for a modern interpretation of residential environment is discussed by Fikfak [2007: 341-352]. The problems remain the investors who, except in certain cases, do not consider the needs of a modern user and actual trends of architectural planning 21 Steinemann, 2008.; Fernandez Per, Arpa, 2010. 22 Canizares, 2005.; Conran, 2009. 23 Slovene document: Vodilna naèela za trajnostni prostorski razvoj evropske celine, 2000. 24 Praper, Bizjak, Guliè, Plevnik, Šoster, 1999. 25 Slovene documents: Prostorski red Slovenije, 2004; Strategija prostorskega razvoja Slovenije, 2004; Zakon o prostorskem naèrtovanju, 2007. 26 Slovene document: Pravilnik o uèinkoviti rabi energije v stavbah, 2010.

on economic studies of feasibility and target group purchasing power, hybrid buildings were developed, which offered business, residential, commercial etc. facilities under the same roof. The set building types were redesigned towards the rationalization of all the components16 (site selection, functional design, gabarits, plots of land, materials, etc.).17 Different professional initiatives responded to this problem (Symposium Society, space, construction, 2005; Conference Residential landscapes18, 2006 and others), and warned about system deficiencies and the exclusion of the user and the professionals from the planning system.19 The crisis of spatial planning in Slovenia is directly mirrored by the crisis of residential environment design.20 At the same time, the residential buildings development trends in a broader international space move towards the user’s integration into the planning system21 and the design of a productive residential environment in accordance with the modern culture of living.22 Sustainable development - Implementing the principles of sustainable development is a demanding, long-term and still unfinished process in Slovenia as well as in numerous other EU member states. Despite accepted guidelines at the European level (e.g. Guiding Principles for Sustainable Spatial Development of the European Continent, 200023 and others) and several attempts of their introduction at a national level24, Slovenia still has not seen the efficient implementation of detailed guidelines for planning and the incorporation of tools and criteria for sustainability evaluation into a suitable legal framework. Within the strategic state documents [Spatial Order of Slovenia and Spatial Development Strategy of Slovenia, 2004] and acts [Spatial Planning Act25, 2007] the general principles of sustainable spatial development are defined, but within the implementing regulations and spatial implementing acts, their realization is made relative. The only legal grounds for actual attainment of one of the sustainable development objectives (environmental aspect) are currently the Rules on Efficient Energy Use in Buildings26 [PURES, 2010]. Within this framework, spatial planners often raise the legitimate question: which concrete directives (set of criteria, spatial planning acts or regulations) should creative sustainable solutions be based on, to guarantee the necessary sovereignty to the field of expertise, when in discussion with the investor? Recently, the question of implementing sustainability principles in the field of residential buildings has been extensively researched at a professional and scientific level. Numerous

PROSTOR

137

138

PROSTOR

1[47] 22[2014] 134-147 G. ÈOK Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia

Table I Research phases and objectives Tabl. I. Faze istraživanja i ciljevi RESEARCH PHASES AND OBJECTIVES  PHASE I: Interviews with investment companies and architects’ offices Objectives: 1. To determine the investment starting points which the investors based the individual projects on; 2. To determine the ratio of economic to other starting points. Step 1:  Holding semi-structured interviews: Step 2:  Synthesis of the results, findings.  PHASE II: Analysis of the realised projects Objectives: 1. To determine the project criteria based on which the chosen projects were actually created; 2. To determine which of the criteria falls into the sustainable planning concept and which do not. Step 1:  Detailed analysis of ten chosen projects (smaller settlements and residential areas built between 1998 and 2012) using the list of nine typological elements: 1 - location, 2 - programme and urban design, 3 - functional design, 4 - flexibility, 5 - exposure to the sun, 6 - volume, 7 - roof, 8 - construction and 9 - façade;   Definition of a broad spectrum of criteria which influenced the design of individual typological elements. step 2:  Synthesis of criteria into nine topic groups: 1 - users’ needs and wishes, 2 - marginal location conditions, 3 - investment economic performance - economy, 4 - economic performance - investor’s pressure, 5 - modern culture of living; 6 - energetic performance, environmental aspect; 7 - modern design standards; 8 - modern materials and technologies; 9 - other (legal grounds, tradition);   Comparison of these criteria with the set of criteria listed in Leitfaden Nachhaltiges Bauen (Guidelines for Sustainable Building);   Findings.  CONCLUSION: Recommendations for the improvement of the existing conditions in the field of the implementation of sustainable principles into the residential building planning process.

authors have noted that we are dealing with a complex process, which allows for different definitions and interpretations of the guidelines on different levels of treatments.27 In 2013, we received the Slovene translation of the German Guideline for Sustainable Building [Leitfaden Nachhaltiges Bauen, 2011], which systematically defines the principle of sustainable building, protected values and detailed protection objectives. This guideline defines (in accordance with German laws) the integration of sustainability aspects into the planning process and the list of suitable criteria. Because Slovenia does not have a comparable document, we believe that this guideline will play an important role in Slovenia when implementing sustainability principles within a suitable legal framework. Problem and hypothesis - Despite the existing legal framework [Spatial Planning Act, 2007; Construction Act28, 2002] and the existing practice of implementing within sustainability guidelines, we ascertain that numerous newly built examples show a deviation from the previously existing quality of a residence in individual building types. Two research questions are important within this framework: 1. Why do basic typological characteristics of residential buildings change in Slovenia? 2. Which criteria for their planning belong in the sustainability concept and which do not? In many cases the planning of residential buildings is no longer based on the fundamental elements which helped form the types of residential buildings (users’ basic needs, functional processes which dictate the organization and gabarits of buildings and external spaces, location characteristics etc.), but on

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

other criteria (economic study of feasibility, analysis of residents purchasing power, permitted utilization of land for construction etc.) which often fail to consider the complexity of the programme and spatial design of residential buildings. When interpreting the principles of sustainable construction, there is a certain deviation or unequal consideration of all three principles of the sustainability concept. The user, as a basic starting point for planning, is fast becoming of secondary importance; numerological demands regarding energy efficiency and the economic performance of the investment are coming to the foreground.29

METHODOLOGY AND MATERIALS METODOLOGIJA I MATERIJALI The research took place in two phases (Table I). Phase one - Phase one was aimed towards defining the current investment trends in the field of residential construction for the market in the period after the year 2001. Within this framework we conducted semi-structured interviews with predetermined questions in 2010 and 2013. Eight Slovenian most prominent investment companies and five architects’ offices30 participated in the interviews. The phase one objectives were: 1. To determine the general investment starting points and criteria, based on which the investors design on constructing a certain type of residential building after obtaining the plot of land. 27 This is confirmed by the research of some current sustainability evaluation tools in which the author compares six professional design practices of the criteria apparatus [Frey, 1999; ESCP, 2003; Hemphill, 2004; Communities, 2008; CABE, 2008; Jenks and Jones, 2010]. The author establishes that there are discrepancies regarding methodological approaches as well as starting points and objectives, and consequentially sustainability planning criteria. Because such different tools are used, very dissimilar estimations can be reached when planning or evaluating the realized projects [Gabrijelèiè, Fikfak, Èok, Hudnik, Gruev, Grabar, 2013]. 28 Slovene document: Zakon o graditvi objektov, 2002. 29 Numerous other parameters which present the architectural response to the modern culture of living and define other users’ anthropological needs (micro-location, ambiance, living between the interior and exterior space, lighting concept, share of open external areas etc.) have been defined at a level of principal recommendations and directions. 30 Semi-structured interviews were conducted with the following companies: Imos D.D., Sava Ip D.O.O., I-Projekt D.O.O, Zil inženiring D.D., Lesnina inženiring D.D., Givo D.O.O., Emonika D.O.O., Rudis D.D.; Luz D.D., Acer D.O.O., Topos D.O.O., Urbanisti D.O.O., Mediterana D.O.O. 31 The interview consisted of five content sections: 1 building typology, 2 - the factor of land utilization and changes in the Spatial act, 3 - market analysis regarding users’ purchasing powers and needs, 4 - the flexibility of

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia G. ÈOK 134-147 22[2014] 1[47]

2. Estimating to what extent the economic aspect of the investments is taken into account when planning a residential construction, and to what extent the needs and wishes of potential buyers.31 Phase two - Phase two included an analysis of the completed projects (e.g. Project Brezovica as a typical example of construction for the market, where all aspects of distinctively rational approach are visible: minimum size lots, minimal distances between the buildings, and the absence of common external surfaces etc.; Fig. 1). The basic objectives were: 1. To determine the project criteria, based on which the existing projects were actually created, and other reasons, due to which the basic typological characteristics32 of the residential buildings were changed. 2. To determine which of the criteria falls into the sustainable planning concept and which do not. Within this: In the first step we performed an in-depth analysis of ten typical residential projects33 (Table II). Within the framework of the analysis we reviewed the project documentation, the conditions in nature (realization) and consulted with building designers to ascertain and record the criteria which influenced the design of individual typological elements. The nine basic typological elements (Table III) of architectural and urban design were the subject of the analysis. Those elements were: 1 - location (of the built-up area or neighbourhood), 2 - programme and urban design, the floor plan, 5 - energy efficiency and other environmental parameters. Analytically it consisted of ten elementary questions and 25 sub-questions. The participants marked the pre-prepared potential answers with a mark on a 1 to 3 scale or 1 to 5 scale and gave additional explanations (option: other). The results were numerically synthesized and a hierarchical distribution of the potential answers was made based on the number of received marks (by per cent). Additional explanations were ranked among the potential answers in accordance to their contents. 32 The residential building typology is determined by different definitions [Èerpes, Blejec, Koželj, 2008; Azinoviæ, Kregar, Marn, Sajovic, Vojoviæ, 2009] and formal regulations. For the needs of the research we determined a set of nine basic characteristic elements, which define the criteria for individual residential buildings and entire neighbourhoods or built-up areas. 33 Smaller settlements and neighbourhoods built between 1998 and 2012 which were chosen based on the following criteria: 1. The investor of the complete project was an investment company which was constructing for the market; 2. Uniform urban and architectural design, i.e. all structures are the same due to the rationalization of construction. 34 Source of information: for all the realized projects, an inspection of the condition on site was made, but the complete project documentation could not be obtained for all of them nor was it possible to consult with all building designers. In such cases the criteria determination was made through only one information source.

PROSTOR

139

Table II Analysed Projects Tabl. II. Analizirani projekti Name of the residential Year of area or built-up area; construction location

Basic data Number of buildings

Plot/area size

Naselje Razgledi; Perovo, Kamnik

2008-2011

- 6x semi-detached house - 6x detached house

Plots: 260 - 600m2

Semi-detached house: 166m2 Detached house: 229m2

Vaški zaselek Podpeè; Podpeè

2006-2010

- 8x detached house

Plots: 420m2

House: 110m2

Naselje Kamnik pod Krimom; Preserje

2010

- 6x detached house

Plots: 260 - 340m2

House: 158m2

Naselje Notranje gorice; Notranje gorice

2011

- 5x detached house

Plots: 300m2

House: 162m2

Naselje Hribci; Unec

2009

- 12x semi-detached house - 4x detached house

Plots: 300 - 400m2

House: 177m2 Semi-detached house: 166m2

Naselje Lanovo (terraced houses); Škofljica

2008

- 45x terraced house

Plots: 130 - 250m2

House: 108m2

Naselje Lanovo (blocks of flats); Škofljica

2007

- 9x villa block, 3x lamella type - 183 residential units

Area: 5.1ha

Flats: 42 - 178m2

Soseska Mostec; Ljubljana

2002

- 24x blocks of flats - lamella type - 540 residential units

Area: 10ha

Residential units total: 81,000m2

Naselje Na jasi; Brezovica

2008

- 7x detached house - 8x terraced house

Plots: 140 - 335m2

Detached house: 114m2 Terraced house: 107m2

Mali Graben, Trnovo; Ljubljana

2005-2007

- 9x terraced house

Total area: 2,540m2

Houses: 208 - 231m2

No.

3 - functional design, 4 - flexibility, 5 - exposure to the sun, 6 - volume, 7 - roof, 8 - construction and 9 - facade. In addition to the listed elements, the analysis dealt with the aspect of their placement in space and the method of determining the construction conditions (as defined by Spatial Planning Act). Every typological element was divided (based on the principle: function - shape - materials - etc.) into several components which were the topic of the analysis. The components illustrated the integrity of the typological element, and because of that their numbers in individual elements varied. The set of basic elements was pre-prepared in the form of a table which enabled the systematic quotation of criteria in the project documentation analysis process34, the situation in the field and consultations with building designers. In the second step we synthesized the obtained criteria into nine theme groups (those criteria which occurred most frequently in all analysed examples) and we compared them with the set of criteria for sustainable construction according to Leitfaden Nachhaltiges Bauen (the comparison was executed with all three groups of criteria for guaranteeing: ecological quality, economic quality, and social-cultural and functional quality (Table V). Through partial comparison we sorted them

Individual building/ apartment size

140

PROSTOR

1[47] 22[2014] 134-147 G. ÈOK Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia

into those which determined the concept of an individual typological element by sustainability criteria and those which did not. Based on the results of phase one and phase two, the directives for improving the existing conditions were given in the conclusion.

RESULTS REZULTATI Investment companies starting points - Since the interview data (questions, answers, processing) are covered in a comprehensive chapter of research, we have stated the synthesis of key answers by an individual set of contents which marks the heart of stage one: 1. When answering the question regarding the decision on the type of building (detached, multi-family residential buildings, the size of residential units and exterior surfaces etc.) which the investor can realize on the acquired location, 50% of the participants answered that their decision was made solely based on the factor of the maximum utilization of the plot. 2. When asked if after acquisition of the plot of land they decided to change the existing spatial plan towards accepting a new one which would enable a higher utilization factor, 80% answered that they did that in most cases, when it was possible. 3. When asked if the starting points for building and neighbourhoods planning are based on market analysis regarding users’ needs and expectations or analysis of their purchase power, 80% answered that they analyse the target groups’ purchase powers exclusively. 4. When asked about planning the floor plan design flexibility for the needs of intergenerational cohabitation, organization of working from home and the placement of additional parking spaces, investors mostly adapted to the entry parameters of their own feasibility studies which are adapted to a certain target group of potential buyers or fringe conditions of the existing spatial planning act. 5. Answers to questions regarding guaranteeing the energy efficiency of buildings and other environmental parameters of used materials and machines indicate that they leave this field exclusively to the building planners and the existing legislation. Based on the results we ascertained the following:  Projects constructed for the market, and planned in that way; exclude the user to a large extent and economic interests prevail, together with the energy efficiency parameters.

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

 When in the role of the building designer, it is difficult to introduce sustainability principles which have no relevant formal legal grounds on the level of preparing spatial planning acts (e.g. the municipal detailed spatial plan) initiated and paid for by the investor himself. Analysis of realized projects - With this analysis we tried to establish which building planning criteria have actually been taken into account while preparing the project documents. Due to the large scope of the analytical material, only some excerpts are listed below, these excerpts illustrate the results of the research. In the beginning of the research, due to the diversity of the contents, the structure and design of the chosen projects, we dealt with a different scope of typological elements (preliminary analysis) in each individual case. Based on the interim results we established that their number can be limited to the basic nine, which most clearly mirror the individual criteria for their planning (Table III - column one). Following this we dealt with the elements one more time, in more detail (i.e. an overview of the documents, the conditions on site and consultations with the architects). The subject of the analysis of an individual typological element is presented in the graphical representation (Table III - column two), as well as the list of potential criteria (Table III - column three) for their planning. We ascertained the following:  Taking into account the fact that the existing legislation has no integrated suitable criteria apparatus and model for sustainability solution evaluation and that the existing practice of residential building planning and realization did not follow the exact guidelines (with the exception of the Rules on the Efficient Energy Use in Buildings), it is difficult to analytically define individual ”sustainability qualities” of residential buildings for those spatial solutions which have already been realized.35  That it is difficult to define the individual reasons which affected certain typological element design as ”planning criteria”; in such cases it is better to name them as ”planning starting points”.  That there are substantial differences in raising the building designers’ and clients’ awareness regarding the sustainable construction concept, which is primarily mirrored 35 Therefore significant discrepancies may occur when interpreting ”sustainable criteria” that has actually been taken into account. In this sense, the results of the analysis predominantly illustrate the existing situation (in the field of planning), and can contribute to the improvement of current condition;

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia G. ÈOK

Table III Typological elements and set of criteria which their planning is based on Tabl. III. Tipološki elementi i kriteriji na kojima se zasniva njihovo planiranje 1

Typological element Subject of analysis

Criteria - What are they based on, why are they changing?

Area and construction plot

- size and shape

- rational management of space - economic performance of the investment - changed culture of living - modern design trends (urban design, architecture) - absence of suitable norms - foreign examples

- construction pattern or concept - urban design indicators - connection to neighbouring areas - outfitting (programmes, infrastructure)

- elements for providing spatial diversity, intertwining of built-up structures and green areas - economic performance of the investment - economy of the spatial design - changed culture of living (user’s needs) - modern design trends (urban design, architecture), foreign examples - absence of suitable norms - investor pushing towards the rational use of areas, spaces, programmes.

- building organisation concept (introverted, extroverted), - size and organisation of residential spaces, - mono-functional (residential only) or hybrid (other programmes) etc.

- integration of the exterior and interior space as a consequence of modern culture of living - economy of building design (materials) - energy performance - economic performance of the investment - hybrid building concept - modern conditions of living (user’s needs), work from home - investor pressuring to rationalize the building as a whole

2 Programme and urban design

Architectural design: 3 Functional design

4 Flexibility - potential Possibility of functional transformation reorganization:

- cohabitation of various generations - special needs individuals - work from home

5 Sun exposure

- concept of lighting and shading of the building and the exterior areas - numerical parameters

- energy performance - environmental changes - modern parameters: LCCA (life cycle cost analysis) - modern living conditions (exposure to natural light)

6 Volume

- shape, size, direction, concept of dividing

- urban design indicators - energy performance - modern design trends - local materials and technologies - user’s needs, foreign examples

7 Roof

- function - shape, size, direction, concept of dividing, - materials of the construction and the outer layer - colours, textures

- energy efficiency, climate changes - multi-functionality: placement of photovoltaic elements and solar panels - utilisation of attic spaces - modern parameters: LCCA (new materials and technologies) - tradition, perception of space, local materials and technologies - modern design trends, user’s needs - foreign examples, copies, innovations

8 Construction

- scope, materials - efficiency, multi-functionality

- energy performance - material rationalization (investors pressure) - modern parameters: LCCA - tradition, perception of space - local materials and technologies - modern design trends - new technologies, modularity, prefabricated components etc.

9 Façade

- form, concept of dividing, transparency, - efficiency, multi-functionality - materials, colours, textures, transparency

- energy performance, rationality of materials (investors pressure) - modern parameters: LCCA - tradition, perception of space - local materials and technologies - modern design trends - new materials and technologies: modularity, prefabricated components etc. - foreign examples, copies, innovations

A Macro location in the settlement system

- allocation in the settlement system - connection to neighbouring areas, programmes, infrastructure

- environmental influence (limitations) - locations with competitive price (locations next to highways, etc.) - changed culture of living (closeness of natural environment, etc.) - guaranteeing balanced development; strategic spatial acts - speculations with plots of land - supply and demand concept

B Planning conditions - Spatial planning document*

- manner of determining construction conditions (Area specific building code, Spatial implementation conditions (SIC), Local detailed plan , Municipal detailed spatial plan (MDSP), etc.)**

- rational management of space; limitation of dispersed construction - feasibility, economic performance of the investment - changed culture of living - modern design trends (urban design, architecture) - new spatial legislation; strategic spatial acts

* Slovene document: Prostorski izvedbeni akt ** Slovene documents: Prostorski ureditveni pogoji, prostorski izvedbeni pogoji, obèinski lokacijski naèrt, obèinski podrobni prostorski naèrt

134-147 22[2014] 1[47]

PROSTOR

141

142

PROSTOR

1[47] 22[2014] 134-147 G. ÈOK Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia

guidelines of the entities responsible for spatial management. These are formally defined criteria, mostly in the domain of protection arrangements which are in principle considered in all the discussed projects.

Table IV Influence of individual groups of criteria on typological elements and the level where they are implemented. Synthetic view. Tabl. IV. Utjecaj pojedine skupine kriterija na tipološke elemente i razina na kojoj su implementirani. Sintetièki pristup.

Planning conditions ° - Spatial planning documents**

Area and construction plot

Programme and urban design

Arch. design - Functional design

• °

•

- Flexibility

- Exposure to the sun

- Volume

•

- Roof

•

- Construction

- Facade

° ° essential level

•

8. Modern materials and technologies

• • • +

+ •

+ essential influence

9. Other (legal grounds, tradition)

7. Modern design standards

•

6. Energy performance - environmental aspect

5. Modern culture of living

2. Fringe location conditions

4. Economic performance of the investment - investor’s pressure

3. Economic performance of the investment - cost-effectiveness

Macro location in the settlement system

1. User’s needs and wishes

MDSP / SIC

Groups of criteria

Detailed design / technical design

Level of starting points implementation Spatial planning - Municipal spatial plan (MSP)*

Typological elements which were the subject of the analysis

•

+ •

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

• • •

• Partial influence

* Slovene document: Obèinski prostorski naèrt ** Slovene document: Prostorski izvedbeni akti

in the professional and moral approach when designing individual buildings.36  That, despite the above-stated, the wide array of criteria (and/or starting points) taken into account can be defined based on our analysis and those criteria can be classified into the following nine topic groups: 1. Users’ needs and wishes - This group includes the users’ needs, which were expressed in the initial planning stage. The needs can be seen predominantly in the expected gabarits of the surfaces, buildings and spaces, the functional design and building design. These starting points can only be taken into account if a suitable market analysis regarding the needs and expectation of potential users are conducted. Unfortunately such cases are rare. There are examples of good practice, where the building designer, despite the lack of a market analysis, integrated suitable dimensions and programmes into the projects, based on his own creative and professional initiative and with the investor’s agreement. 2. Fringe location conditions - Fringe location conditions stem from the professional

3. Economic performance of the investment - cost-effectiveness (rationality) - This group includes the criteria which define cost-effective planning regarding gabarits, as well as the use of materials and machines. In principle they stem from technological norms and the feasibility study performed by the investor. In the set of criteria for sustainable planning, this group of starting points belongs to the project’s economic quality category 4. Economic performance of the investment - investor’s pressure (minimization) - This group includes the investor’s wishes for the minimization of individual parameters (gabarits, materials etc.) within the framework of permissible minimum norms. Due to the investor - building designer hierarchical relationship, in many cases the wishes are impacted by business pressures, where the building designer does not have suitable legal grounds to maintain their professional position. The consequences can be seen in the programme, material and dimension solutions which have been curtailed. 5. Modern culture of living - Those examples of good practice which consider the modern user as the key starting point for planning introduce modern functional designs (flexible floor plan idea, open wall idea, integration of interior and exterior, green and water elements at the level of residential unit etc.). This is architecture’s response to current residential processes (living outdoors, living indoors, working all day, etc.). Among the set of criteria for sustainability planning, this group of starting points belongs to the category of socio-cultural qualities of the project. 6. Energy performance - environmental aspect - This group includes a broad spectrum of criteria of a formal nature which define the thermal characteristics of the building (share of renewable sources, CO2 emissions etc.). These are also important at the level of Basic design / Detailed design and have an essential influence on the dimensions and composition of the facade, roof, volume, window openings and other elements of architectural design. They are considered in all the projects dealt with in accordance with the Construction Act.37 36 e.g. taking into account the needs of future users, the broader spatial context, and predominantly an understanding of the fundamental goals of sustainable development which gravitates towards the equilibrium: environment- society-economy etc. 37 Slovene document: Zakon o graditvi objektov (2002)

Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia G. ÈOK

7. Modern design standards - This group includes the design approaches which follow modern urban and architecture design trends. This is predominantly a subjective element of individual authors or the wishes of the investor or known user. These starting points and criteria influence the exterior and interior design and the image of the buildings, neighbourhoods and quarters. In certain cases awkward interpretations of modern design come into conflict within the context of space. In the set of criteria for sustainability planning this group belongs in the category of the socio-cultural qualities of the project.

It is clear from the facts stated above, that the planning of buildings, neighbourhoods and built-up areas can be impaired in many elements, due to the participation of an unmotivated investor, uninterested competent offices (the municipality which prepares the municipal detailed spatial plan) and passive professionals. Next there followed a definition of the influence of individual criteria groups on the typological elements and a definition of the level (design and/or planning) where they are im-

GROUPS OF CRITERIA - ANALYSIS RESULTS Principal distribution

 Absence of legal grounds which would guarantee planning for programme diversity and the organization of open and public green surfaces (neighbourhood / quarter level);  Absence of legal grounds which would guarantee the integration of residential neighbourhoods and built-up areas into the broader space (connection with service activities, public transport etc.);  Absence of legal grounds which would guarantee the planned maintenance and management of the areas;  Absence of legal grounds which would guarantee the consideration of sustainability guidelines at all levels of planning and the efficient criteria apparatus for evaluating the sustainability quality;  Consideration of conventional typologies;  Perception of space, the element of a traditional idea of landscape, urban design and architecture.

Set of criteria according to German guidelines: Leitfaden Nachhaltiges Bauen, BMWBS

8. Modern materials and technologies - This group includes the starting points connected with the use of modern materials and technologies. In a great part they replace traditional practices and introduce cost-effective, material and energy efficient innovation. Their use influences the design and image of individual typological elements of the buildings. In the set of criteria for sustainability planning, this group of starting points belongs to the category of the project’s environmental and economic quality. 9. Group of other criteria and starting points - This group includes:

134-147 22[2014] 1[47]

PROSTOR

143

Table V Simulation: comparison of the sustainability criteria according to Leitfaden Nachhaltiges Bauen and the criteria we determined in the analysis. Tabl. V. Simulacija: usporedba kriterija održivosti prema Leitfaden Nachhaltiges Bauen i kriteriji koje smo odredili u analizi

protection Protected goals values

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

ECOLOGY

ECONOMY

SOCIO-CULTURAL STANDARDS

- natural resources, - global and local environment

- capital - value

- health - user satisfaction

- protection of natural sources - protection of the ecosystem

- reduced costs in the life span - improved cost-efficiency - preservation of capital

- guaranteeing safety, health and comfort - guaranteeing functionality - guaranteeing design and urban quality

Ecological quality

Economic quality

Socio-cultural and functional quality

Influence on global environment

Use of resources

Costs in a life cycle

Globalwarming potential GWP)

Non-renewable part of necessary primary energy (PEne)

Cost connected Use for tertiary to the building in purposes a life cycle

Health, comfort and satisfaction of users

functionality

Thermal comfort in winter

Accessibility Design for disabled and urban quality

Ozone Total necessary depletion primary energy potential (ODP) and renewable part of primary Photochemical energy (PEe) ozone creation potential (POCP)

Thermal comfort in summer

Efficiency of surfaces

Hygiene of internal space

Possibilities for change of purpose

Acidification potential (AP)

Acoustic comfort

Accessibility

Visual comfort

Cyclist friendly

Eutrophication potential (EP)

Development of value

Necessary drinking water and quantity of waste waters

Dangers for the Necessary space local environment

User’s influence

Sustainable acquisition of materials (wood)

Characteristics of the exterior space

Guaranteeing design quality

Art in construction

Safety and danger in case of errors 



Group no.: 6. Energy performance - environmental aspect 2. Fringe location conditions

Group no.: 3. Economic performance of the investment - cost-effectiveness (rationality) 4. Economic performance of the investment - investor’s pressure (minimisation) 6. Energy performance - costeffective and environmental aspect (!) 8. Modern materials and technologies

Group no.: 1. User’s needs and wishes 5. Modern culture of living 7. Modern design standards

Group no. 9: • Investor’s pressure for rationalisation within the framework of the permitted minimum norms • Absence of legal grounds which would guarantee the planning of programme diversity (the concept of residential neighbourhoods) and the organization of external public and green areas • Absence of legal grounds which would guarantee the implementation of sustainability guidelines in all three dimensions (ecology, economy, society) and on all levels (planning) and the absence of a tool for guidelines evaluation ... • Consideration of traditional typology and the established perception of space

plemented (Table IV). In the synthetic view of the correlations between the criteria and individual typological elements, it is obvious that the groups in the field of economic performance of the investment and energy performance play a particularly important role.

144

PROSTOR

1[47] 22[2014] 134-147 G. ÈOK Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia

In the discussed examples, most of the criteria appear at the project level. In the conclusion section we made a comparison of our criteria set (nine groups) with one of the current tools for planning and evaluation of sustainable qualities (Table V). With a simulation of distribution we ascertained that in principle some criteria can determine the individual sustainable quality, but due to insufficient data this cannot be analytically confirmed. Some of them simultaneously appear in two or all three sustainability dimensions. This comparison is intended only for the assessment of the existing conditions in the field of implementation of sustainability guidelines in Slovene legislation, and it proves that the criteria from group number nine are the key problem.

DISCUSSION DISKUSIJA After Slovenia gained its independence, the basic typological characteristics of residential buildings have changed, predominantly because of the new socio-economic conditions and the introduction of western spatialdevelopment standards, which are principally included in the sustainable development concept. Within this framework we can define the following trends which most obviously mark the planning process: a. The economy of ”construction for the market” which causes the overall rationalization

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

(the trend is evident in the field of selecting low-cost locations, the minimizing of the floor plan gabarits of residential units, external surfaces, public and green public areas, construction quality etc.) Due to the absence of criteria apparatus, the term ”cost-effectiveness” is misused and excessive minimization is introduced. b. The introduction of environmental standards, particularly in the field of energy performance which changes individual building elements (the trend is evident in the area of shape and the concept of dividing the volume, roof design, facade and its grating, materials etc.) In the area of environmental protection it has numerous positive effects, and at the same time it stimulates the design of the exceedingly technological residential environment (e.g. the interior is turning into a hermetically sealed living area with an electronic control of the ventilation, heating and light dispersal in the living areas etc.) c. Adaptation to the modern culture of living, design trends, new materials and technologies of construction (the trend is evident in the area of floor plan design, textures, interior and exterior design). The trend is evident, but has the smallest influence on the residential building design among the examples dealt with. Due to the absence of criteria apparatus for the planning and evaluation of sustainability, it is difficult, in current practice, to define those criteria that without doubt belong to

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia G. ÈOK

the sustainability concept. Based on the analysis of the condition we ascertain that we are dealing with a complex combination of formal and informal criteria, starting points and reasons the designers are familiar with, and which they integrate in their work with varying degrees of success. Those criteria which have their formal grounds in legislation have been effectively taken into consideration. Despite insufficient legislation in Slovenia, there are also examples of good practice which come from the constructive cooperation of investors, users and building designers. The introduction of sustainability principles can be direct or indirect. In the first example, key directives and objectives have been determined as part of strategic documents. However, the planning and project guidelines on the level of spatial implementation acts are formed to a far smaller extent. An evident example of the direct implementation of guidelines is the Rules on Efficient Energy Use in Buildings, which exactly cover the environmental and, to some extent, cost-efficiency aspect. Because of their obligatory character they are consistently taken into account by all investors and building designers. Unfortunately, these rules are the only formal concretisation of sustainability guidelines. Introducing sustainability principles is made most difficult in the lower levels of planning, where it is difficult for the building designer to invoke professional arguments in direct relation to the investor. To improve the conditions, it is predominantly necessary to:

 Define the protected values and protection objectives in all three dimensions of sustainability (ecology, economy, society);  Introduce a suitable hierarchy of the guidelines;  Implement concrete guidelines and efficient tools on the level of the documents which are hierarchically directly superior to the spatial implementation acts, such as the Municipal detailed spatial plan/ Spatial implementation conditions. This level presents the strategic and implementation part of Municipal spatial plan;  Form security mechanisms which will guarantee absolute professional work to the planners and building designers, and which will prevent the abuse of the sustainability concept in terms of its undesirable interpretation. In addition to the above, the awareness of all the participants (users, designers and investors) is of great importance in the implementation of the sustainable development concept and the consequentially sustainable design of buildings, living environment, or spatial design in the broader sense. Spatial solutions have to - by taking into consideration the formal sustainability criteria or without them - respond to the current needs of modern society and create a healthy and visually attractive living environment, which is the key predisposition for a person’s general productivity. [Translated by Mojca Žnidaršiè; proofread by Waller Peter John]

134-147 22[2014] 1[47]

PROSTOR

145

146

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

1[47] 22[2014] 134-147 G. ÈOK Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia

Bibliography Literatura

1. Azinoviæ, D.; Kregar, P.; Marn, T.; Sajovic, P.; Vojoviæ, A. (2009.), Tipologija veèstanovanjskih stavb, In obs medicus, Ptujska gora 2. Bežan, M. (1984.a.), Družbena organizacija stanovanjske gradnje, ”AB”, 68-69: 8-9, Ljubljana 3. Bežan, M. (1984.b.), Raziskovanje na podroèju tipologije stanovanjskih objektov v SRS. ”AB”, 68-69: 24-25, Ljubljana 4. Bojoviæ, B. (1984.), Pregled nad družbeno politiko stanovanjske gradnje v Jugoslaviji, ”AB”, 68-69: 5-7, Ljubljana 5. Brezar, V. (1984.), Arhitektura množiène stanovanjske gradnje v luèi gradbenih tehnologij, ”AB”, 68-69: 17-17, Ljubljana 6. Canizares, A. G. (2005), New apartments, Collins Design, New York 7. Conran, T. (2009), Eco house book, Conran Octopus, London 8. Èerpes, I.; Blejec, G.; Koželj, J. (2008.), Urbanistièno naèrtovanje. Raba prostora, tipologija stanovanjske gradnje, promet, parcelacija, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana 9. Fernandez Per, A.; Arpa, J. (2010), Next collective housing in progress, a+t architecture publishers, Vitoria-Gasteiz 10. Fikfak, A. (2007.), Reurbanizacija veèstanovanjskih objektov, ”Geodetski vestnik”, 51 (2): 341352, Ljubljana 11. Frey, H. (1999), Designig the city: Towards a more sustainable urban form, E & FN Spon, London 12. Gabrijelèiè, P. (1985.), Varstvo in urejanje kulturne krajine, Magistrska naloga, Fakulteta za arhitekturo, gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana 13. Gabrijelèiè, P. (2013), Zadnji, smrtni udarec urbanizmu, ”Mladina”, 13: 12-15, Ljubljana 14. Hemphill, L.; Berry, J.; McGreal, S. (2004), An Indicator-based Approach to Measuring Sustainable Urban Regeneration Performance: Part 1, Conceptual Foundations and Methodological Framework, ”Urban Studies”, 4:725-755 15. Kranjec, M.; Ribnikar, I., Simoneti, M. (1989.), Stanovanjsko gospodarstvo v tržnem ekonomskem sistemu. Ljubljana: Ekonomska fakulteta Borisa Kidrièa, v: Mušiè, B. V. (2006.), Od koncepta podaljška stanovanja do celovitega bivanjskega okolja, v: Konferenca Stanovanjske krajine: Zbornik predavanj in prispevkov [ur. Simoneti, M.; Gazvoda, D.; Koželj, J.], Biotehniška fakulteta, oddelek za krajinsko arhitekturo, 1-10, Ljubljana 16. Lestan, K.; Goliènik-Marušiè, B.; Eržen I.; Golobiè, M. (2013.), Odprti prostor stanovanjskih naselij poveèuje kakovost grajenega, ”IB Revija”, 1:41 - 55, Ljubljana 17. Mandiè, S. (1996.), Stanovanje in država, Znanstveno in publicistièno središèe, Ljubljana 18. Mladenoviè, L. (2011.), Kriteriji za trajnostno naèrtovanje in gradnjo obmoèij z visoko gosto-

Sources Izvori

19.

20.

21.

22. 23. 24.

25. 26. 27.

28. 29. 30.

31. 32.

33.

34. 35. 36.

37.

to poselitve, Doktorska disertacija, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana Pogaènik, A. (1983.), Urbanizem Slovenije, Fakulteta za arhitekturo, gradbeništvo in geodezijo, Ljubljana Pust, V. (1984.), Aktualni problemi tipologije stanovanjske gradnje, ”AB”, 68-69: 23-24, Ljubljana Simoneti, M.; Vertelj-Nared, P. (2006.), Analiza veèstanovanjske gradnje v Ljubljani, in: Konferenca Stanovanjske krajine: Zbornik predavanj in prispevkov [ur. Simoneti, M.; Gazvoda, D.; Koželj, J.], Biotehniška fakulteta, oddelek za krajinsko arhitekturo, 25-33, Ljubljana Steinemann, R. (2008.), Global housing projects, Actar, Barcelona, New York *** (1992.), Agenda 21, UN *** (2000.), Vodilna naèela za trajnostni prostorski razvoj evropske celine, Ministrstvo za okolje in prostor RS, Ljubljana *** (2002.), Zakon o graditvi objektov, ”Uradni list RS”, 110, Ljubljana *** (2003.), ESCP, The New Charter of Athens, The European Council of Town Planners, EU *** (2003.), Uredba o uvedbi in uporabi enotne klasifikacije vrst objektov in o doloèitvi objektov državnega pomena, ”Uradni list RS”, 33, Ljubljana *** (2004.), Odlok o strategiji prostorskega razvoja Slovenije, ”Uradni list RS”, 76, Ljubljana *** (2004.), Uredba o prostorskem redu Slovenije, ”Uradni list RS”, 122, Ljubljana *** (2007.), Pravilnik o vsebini, obliki in naèinu priprave obèinskega prostorskega naèrta ter pogojih za doloèitev obmoèij sanacij razpršene gradnje in obmoèij za razvoj in širitev naselij, ”Uradni list RS”, 99, Ljubljana *** (2007.), Zakon o prostorskem naèrtovanju, ”Uradni list RS”, 33, Ljubljana *** (2008.), Communities, The Code for Sustainable Homes, Communities and Local Government, London *** (2008.), CABE, Evaluating housing proposals step by step, Commision for Architecture and the Build Environment, London *** (2010.), Dimensions of sustainable city, [eds. Jenks, M. & Jones, C.], Springer, Dordrecht. *** (2010.), Pravilnik o uèinkoviti rabi energije v stavbah, ”Uradni list RS”, 52, Ljubljana *** (2011.), Leitfaden Nachhaltiges Bauen Prevod: Smernica za trajnostno gradnjo (2013), Inženirska zbornica Slovenije, Ljubljana, http:// www.izs.si/javna-narocila/smernica-za-trajnostno-gradnjo [15.10.2013.] *** (2011.), Pravilnik o minimalnih tehniènih zahtevah za graditev stanovanjskih stavb in stanovanj, ”Uradni list RS”, 1, Ljubljana

Document Sources Dokumentacijski izvori 1.

3. 4.

6. 7.

Gabrijelèiè, P.; Fikfak, A.; Èok, G.; Hudnik, Š.; Gruev, M.; Grabar, N.; Žigon, V. (2011.), Razvoj koncepta stavbe, I. del: raziskave in analize arhitekturnih tipologij in urbanistiènih vzorcev: konèno poroèilo 1. faze RRP1 v projektu TIGR, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana Gabrijelèiè, P.; Fikfak, A.; Èok, G.; Hudnik, Š.; Gruev, M.; Grabar, N. (2013.), Razvoj koncepta stavbe, zakljuèno poroèilo RRP1 v projektu TIGR, Fakulteta za arhitekturo, Ljubljana Jernejc, M. (1965.), Gostota v stanovanjskih naseljih in mestih, Urbanistièni inštitut SR Slovenije, Ljubljana Praper, S.; Bizjak, A.; Guliè, A.; Plevnik, A.; Šoster, G. (1999.), Indikatorji trajnostnega razvoja za Mestno obèino Ljubljana: konèno poroèilo prve faze = Sustainable development indicators for the city of Ljubljana: final report of phase 1, Urbanistièni inštitut RS, Ljubljana Repiè-Vogelnik, K.; Dimitrovska-Andrews, K. (1993-1995), Urbanistièni kriteriji, normativi in standardi za prostorsko planiranje in urbanistièno naèrtovanje v republiki Sloveniji, Urbanistièni inštitut RS, Ljubljana Šarec, L. (1978.), Urbanistièni kriteriji za urejanje prostora v SRS, Urbanistièni inštitut SR Slovenije, Ljubljana Šarec, L. (1980.-1986.), Kriteriji za urejanje prostora v SRS, Urbanistièni inštitut SR Slovenije, Ljubljana

Internet Source Internetski izvor 1.

http://www.izs.si/javna-narocila/smernica-zatrajnostno-gradnjo

Illustration Sources Izvori ilustracija Fig. 1

Plan: Geodetska uprava Republike Slovenije; Photos: author Table I-V author

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia G. ÈOK 134-147 22[2014] 1[47]

PROSTOR

147

Summary Sažetak

Stambene zgrade i održivi razvoj u Sloveniji U sklopu nove sociorazvojne paradigme u Sloveniji, polazišta u planiranju stambenih zgrada takoðer su doživjela promjene. Uvjeti slobodnog tržišta, promjene u kulturi življenja i uvoðenje naèela održivog razvoja promijenili su principe društvene izgradnje i uveli pojam ‘izgradnja za tržište’ utemeljen na konceptu investicije i formalno-tehnoloških standarda. Ovaj je proces doveo do promjena u brojnim tipološkim karakteristikama pojedinih zgrada i èetvrti, i to onih koje su nekad jamèile odreðenu kvalitetu stambene izgradnje. U kontekstu nove prostornorazvojne paradigme, polazišta i ciljevi projekta odreðeni su održivom kvalitetom izgraðenog okoliša. Unatoè prihvaæanju opæih smjernica prema održivom razvoju i izgradnji, unutar postojeæega zakonskog okvira u Sloveniji još uvijek ne postoji sustav integriranih kriterija za održivo planiranje. Pri interpretaciji ovih smjernica postoji odreðeno odstupanje ili, bolje reèeno, neujednaèeno stajalište prema trima principima održivosti. Cilj je istraživanja definiranje aktualnih polazišta koja su bila osnova planiranja i realizacije pojedinih projekata u razdoblju nakon što je Slovenija stekla neovisnost. Istraživanje se odvijalo u dvije faze. Prva je faza bila usmjerena na definiranje tekuæih investicijskih tokova u stambenoj izgradnji za tržište u razdoblju nakon 2001. godine. Tako smo 2010. i 2013. proveli nekoliko polustrukturiranih intervjua s unaprijed odreðenim pitanjima u kojima je sudjelovalo osam istaknutih slovenskih investicijskih tvrtki i pet arhitektonskih biroa. Cilj nam je bio utvrditi koja su polazišta (ekonomska i/ili neka druga) temeljna u investicijskom planiranju stambene izgradnje u projektima namijenjenima slobodnom tržištu. Rezultati su bili sljedeæi: 1. U odgovoru na pitanje o odluci o tipu zgrade (samostojeæa, višestambena, velièina stambenih jedinica i vanjskih površina i sl.) koju investitor može realizirati na kupljenoj lokaciji - 50% ispita-

nika odgovorilo je da se njihova odluka temelji iskljuèivo na kriteriju maksimalne iskoristivosti lokacije. 2. U odgovoru na pitanje odluèuju li nakon kupnje zemljišne parcele zamijeniti postojeæi prostorni plan nekim novim planom koji bi omoguæio veæu iskoristivost - 80% ispitanika odgovorilo je da su to uèinili u veæini sluèajeva kada je to bilo moguæe. 3. U odgovoru na pitanje jesu li polazišta u planiranju i izgradnji èetvrti temeljena na analizi tržišta u pogledu potreba i oèekivanja korisnika ili na njihovoj kupovnoj moæi - 80% ispitanika odgovorilo je da analiziraju iskljuèivo kupovnu moæ korisnika. Druga je faza bila usmjerena na prepoznavanje kriterija projekta (na kojima su temeljni postojeæi projekti) i definiranje drugih razloga koji su potaknuli promjenu osnovnih tipoloških karakteristika stambenih zgrada. U sklopu analize deset dovršenih projekata - tipièni primjeri izgradnje za tržište - pregledali smo projektnu dokumentaciju i uvjete realizacije te razgovarali s projektantima kako bismo utvrdili i zabilježili kriterije koji su utjecali na projektiranje pojedinih tipoloških elemenata. Analizirano je devet osnovnih tipoloških elemenata arhitektonskog i urbanistièkog projektiranja. Dobiveni su sljedeæi rezultati: - Uzimajuæi u obzir èinjenicu da postojeæi zakonski okvir ne sadrži integrirani sustav primjerenih kriterija i model za procjenu rješenja održivosti, teško je analitièki definirati pojedine ‘kvalitete održivosti’ stambenih zgrada za ona prostorna rješenja koja su veæ realizirana. - Teško je definirati pojedine razloge koji su utjecali na projektiranje nekoga tipološkog elementa kao ‘kriterije planiranja’; u takvim sluèajevima bolje ih je nazvati ‘polazišta planiranja’. - Postoje velike razlike u razvijanju svijesti projektanata i klijenata u pogledu koncepta održive izgradnje, a to se prije svega odražava u struènom i moralnom pristupu pri projektiranju pojedinih zgrada.

Biography Biografija GREGOR ÈOK, BArch., PhD, graduated from the Ljubljana Faculty of Architecture in 1998 and in 2004 received his PhD with the dissertation titled ”The Development of a Regional Network of Economic Areas in the Conditions of Modern Information Society”. His professional and research work fields are residential and economic area planning, and preparing spatial strategic and planning documents.

Dr.sc. GREGOR ÈOK, diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani 1998., a doktorirao 2004. s disertacijom „Razvoj regionalne mreže ekonomskih podruèja u uvjetima modernoga informacijskog društva”. Podruèja njegova struènog i znanstvenoistraživaèkog interesa jesu planiranje stambenih i ekonomskih podruèja te priprema prostornih strateških i planskih dokumenata.

- Unatoè prethodno navedenome, široka lepeza relevantnih kriterija (i/ili polazišta) može se definirati na osnovi naše analize i onih kriterija koji se mogu klasificirati u sljedeæih devet bitnih kategorija: 1 - Potrebe i želje korisnika, 2 - Rubni uvjeti lokacije, 3 - Ekonomski uèinak investicije - isplativost (racionalnost), 4 - Ekonomski uèinak investicije - pritisak investitora (minimizacija), 5 - Suvremena kultura življenja, 6 - Energetski uèinak aspekt okoliša, 7 - Suvremeni standardi u projektiranju, 8 - Moderni materijali i tehnologije, 9 - ostali kriteriji i polazišta. Izvršili smo i simulaciju, tako da smo definirane kriterije iz naše analize uvrstili u postojeæe alate za procjenu kvaliteta održivosti (Leitfaden Nachhaltiges Bauen) i utvrdili da u naèelu neki kriteriji mogu odrediti pojedinu kvalitetu održivosti, ali zbog nedovoljnih podataka to se ne može i analitièki potvrditi. Zbog nepostojanja kriterija u planiranju i procjeni održivosti teško je u praksi definirati one kriterije koji nesumnjivo pripadaju konceptu održivosti. Na osnovi analize uvjeta tvrdimo da se radi o složenoj kombinaciji formalnih i neformalnih kriterija, polazišta i razloga, s kojima su projektanti upoznati i koje s razlièitim uspjehom inkorporiraju u svome radu. Oni kriteriji koji imaju formalnu osnovu u zakonskom okviru na uèinkovit su naèin uzeti u razmatranje. Unatoè nedovoljno razraðenom zakonskom okviru u Sloveniji, postoje takoðer i primjeri dobre prakse koji proizlaze iz konstruktivne suradnje investitora, korisnika i projektanata. Kako bi se poboljšali postojeæi uvjeti, potrebno je u zakonski okvir uklopiti neke alate u planiranju održivosti (smjernice i kriterije), kao i pripremiti projekt na razini detaljnoga prostornog plana opæine, Osnovni projekt - glavni projekt (slovenski dokumenti: Obèinski Podrobni prostorski naèrt, projekt za pridobitev gradbenega dovoljenja projekt za izvedbo). GREGOR ÈOK

Aktualno Current Themes

Eseji i ogledi

Essays and Reviews

Rezenzije i prikazi knjiga, Ă¨asopisa i izloĹžaba.

Evaluations & Reviews of Books, Journals and Exhibitions.

Vijesti, suradnja, zanimljivosti, bibliografija, znanstveni skupovi, tribine i predavanja.

Information, Cooperation, Topics of Interest, Bibliography, Conferences, Debates and Lectures.

Prikazi knjiga | Reviews of Books

22[2014] 1[47]

PROSTOR

151

Zlatko Karaè

Miroslav Begoviæ Borka Bobovec

The monograph is based on the author’s doctoral dissertation on the architectural work of Miroslav Begoviæ (Osijek, 1925 - Zagreb, 2004), one of the key figures of Croatian post-war architecture. His prolific body of work encompasses 101 projects from the period between 1952 and 2004 (including competitions and unrealized projects). The central chapters of the monograph are devoted to the study of Miroslav Begoviæ’s major projects: the ”Velesajam” trade fair pavilion, Meštroviæ Gallery in Zagreb (adaptation), ”Varteks” buildings in Zagreb and Varaždin (adaptation), the galleries in Hlebine and Novi Marof, the Eden Hotel in Rovinj and Tkalèiæeva street in Zagreb. Special chapters are devoted to the architect’s interior design projects, competitions and his unrealized projects as well as to his teaching, theoretical and professional work. A comprehensive catalogue of Begoviæ’s works is also included in the monograph.

HAZU, UHA Zagreb, 2013.

U nizu ‘opusnih’ doktorata o djelima kljuènih hrvatskih arhitekata 20. stoljeæa što su posljednjih godina izraðeni na Odsjeku za povijest umjetnosti zagrebaèkoga Filozofskog fakulteta (Axmann, Fischer, Weissmann, Bernardi, Horvat, Turina... a ranije i Ibler, Ehrlich, Löwy), obranjena je 2011. i disertacija o arhitektu Miroslavu Begoviæu, koju je autorica Borka Bobovec nedavno objavila kao reprezentativnu monografiju. Uvodne tekstove u knjizi napisali su urednici, ujedno i predstavnici nakladnika, akademik Andrija Mutnjakoviæ (koji daje filozofski kontekst èitanju Begoviæeva djela) i arh. Sanja Cvjetko Jerkoviæ (koja preispituje autorovu vrijednosnu poziciju u novijoj hrvatskoj arhitekturi). Slijedi kratka biografska prolegomena o Miroslavu Begoviæu i karakteru vremena u kojemu je djelovao. U središnjem dijelu knjige autorica je u zasebnim ‘monografskim’ poglavljima detaljno obradila osam izabranih Begoviæevih djela (od 101 koliko ih nalazimo u katalogu), pri èemu su neka djela zapravo višeslojni mozaik razlièitih objedinjenih projektnih i realizacijskih etapa, poput Tkalèiæeve ulice u Zagrebu, gdje se Begoviæ tijekom tridesetak godina bavio i konzervatorskim aspektima revitalizacije cjeline, i arhitektonskim projektima kljuènih interpolacija, i urbanistièkim dizajnom javnog prostora, i interijerima u vlastitim zgradama. Analizirani primjeri doista jesu najvažnija djela u Begoviæevu opusu, no u knjizi bi ipak dobro došlo i jedno valorizacijsko ili diskusijsko poglavlje u kojemu bi bili objaš-

više etapa realizacije 1963.-1974.), što mu je otvorilo put suradnje s Ivanom Rabuzinom, za kojega projektira nažalost nerealiziranu Galeriju u Novom Marofu (1972.). Nova tema u istraživanju arhitektonskih tipologija je Hotel „Eden” u Rovinju koji Begoviæ projektira s Ivom Bartoliæem (1969./70.), što æe autora inaugurirati kao eksperta za hotelsku arhitekturu (kasnije i voditelja poslijediplomskog studija ‘Arhitektura u turizmu’ na Arhitektonskome fakultetu). Posljednji veliki projekt kojega je autorica u knjizi obradila je Tkalèiæeva ulica u Zagrebu kojom se Begoviæ bavio na razini urbanistièkog planiranja i dizajna, konzervatorske problematike, ali i kao vrsni projektant kreativnih interpolacija i interijera (1965.-2004.). Zasebno poglavlje autorica je posvetila Begoviæevim interijerima (uostalom, na Arhitektonskom je fakultetu i predavao taj kolegij). Takoðer, u jednu je cjelinu objedinila Begoviæeve natjeèaje i na koncu strukovno djelovanje, gdje se istièe njegovo urednièko voðenje kultnog èasopisa „Èovjek i prostor” (1962.-1976.). Faktografski vrijedan blok knjige je potpuni katalog Begoviæevih radova (prema ostavštini u Hrvatskom muzeju arhitekture) s preglednom kartom lokaliteta gdje se djela nalaze, te appendix s bibliografijom, izvorima i kazalom. Monografiju Borke Bobovec odlikuje esejno, literarno kultivirano obojeni tekst ponešto nespecifièan za znanstveni žanr, no vrlo èitak i funkcionalno ilustriran brojnim originalnim nacrtima iz Begoviæeve ostavštine.

njeni kriteriji izbora baš ovih projekata i realizacija. Nije, naime, samo istaknuta arhitektonska vrijednost kljuè autorske selekcije, jer se meðu tih osam primjera lako može išèitati i želja Borke Bobovec da pokaže ‘žanrovsku’ razlièitost Begoviæevih tema, meðu kojima su izložbeni paviljoni, robne kuæe, galerije i delikatni urbanistièki zadaci... Iako katalog Begoviæevih djela zapoèinje njegovim diplomskim radom iz 1952. (simptomatièno, tema je bila nova Galerija moderne umjetnosti u Zagrebu!), te potom nizom projekata, natjeèaja i manjih realizacija nastalih u inicijalnom desetljeæu njegova djelovanja, prva paradigmatska realizacija koju je autorica izdvojila za detaljnu obradu je Paviljon „Ðuro Ðakoviæ” na Zagrebaèkom velesajmu (1960./61.), fini spoj modernistièke estetike, funkcionalne èistoæe i inženjersko-tehnièke inovativnosti. Drugo izabrano djelo je delikatno ureðenje Galerije Meštroviæ u Mletaèkoj ulici u Zagrebu (1961./63.), za koje je Begoviæ dobio Nagradu Grada Zagreba, definirajuæi tada osobiti projektantski prosede ‘novog u starom’ koji æe mu ostati prepoznatljiva metoda postupanja u nizu kasnijih realizacija. Jedna je od takvih paradigmatskih zadaæa rekonstrukcija Robne kuæe „Varteks” na zagrebaèkome Jelaèiæevu trgu (1963.-1969.), te za istog investitora kasniji složeni konzervatorski zahvat u renesansnom bloku u povijesnoj jezgri Varaždina (1977.-1989.). Daljnji razvoj u Begoviæevoj galerijskoj arhitekturi autorica Bobovec nalazi u ambijentalnom sklopu Galerije naivne umjetnosti u Hlebinama (u

Str. 357, ilustr. 169 + katalog, bilj. uz tekst, katalog radova 101, bibliografija M. Begoviæa 21, literatura 160, izvori, kazalo imena, zahvala, životopis autorice [dvojezièno hrv./engl.] [28/25,5 cm, kolor, meki uvez] Urednici: Andrija Mutnjakoviæ, Sanja Cvjetko Jerkoviæ Recenzenti: Velimir Neidhardt, Zlatko Juriæ Katalog radova: Dubravka Kisiæ, Tamara Bjažiæ Klarin, Ivana Nikšiæ Olujiæ, Borka Bobovec Lektura: Maja Silov Toverniæ Prijevod na engleski: Andy Jelèiæ Fotografije: Miljenko Bernfest i dr. Dizajn i prijelom: Damir Gamulin, Katarina Eljuga ISBN 978-953-6646-28-9 CIP 841178 [NSK Zagreb]

152

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

1[47] 22[2014]

Daniela Angelina Jelinèiæ

Grad kao identitetski sustav Feða Vukiæ

The City as an Identity System Feða Vukiæ

The text of „The City as an Identity System” draws from a theoretical and critical analysis of the concept of ‘branding’ the community (city branding, place branding), offering the concept of an ‘identity system’. The topic is precedent for the foundation of a different approach to a more efficient research and understanding of found and existing identities and to the establishment of a systematic methodology for designing the identity of a local community. The author argues that the transition into local context (such as the current one in Croatia) cannot quite convey the theory and methodology of creating an identity system due to substantially different historical and cultural conditions.

Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna Zagreb, 2013. Str. 92, biografija, literatura, engl. sažetak [21,5/14 cm, cb, tvrdi uvez] Recenzenti: Daniela Angelina Jelinèiæ, Ognjen Èaldaroviæ, Milan Pelc Prijevod sažetka: Feða Vukiæ Dizajn: Luka Reicher

ISBN 978-953-6229-95-6 CIP 853259 [NSKZagreb]

Knjiga dr. sc. Feðe Vukiæa Grad kao identitetski sustav zbirka je nekoliko promišljeno povezanih èlanaka na temu identiteta odnosno brendiranja grada i predstavlja znaèajnu literaturu, buduæi da teorijsku raspravu reflektira u hrvatsko okruženje. U tom smislu uspostavlja nove kriterije u ovome podruèju znanstvenog istraživanja u Hrvatskoj. Teme identiteta odnosno grada relativno su èesta podruèja znanstvenih istraživanja, osobito u podruèju društvenih znanosti. Široko podruèje koje teme obuhvaæaju (povijesni, ekonomski, kulturalni, sociološki, psihološki, politièki itd. aspekti) rezultirali su množinom znanstvene literature pa je interdisciplinarnost u njihovu istraživanju nezaobilazna. Recentna strana znanstvene literature èesto se fokusira na spoj tema „identitet” i „grad” kako bi dokazala neopipljive potencijale u razvoju grada, koji su prije svega gospodarski, a ujedno i kulturni. Tome se èesto pridodaju prostorni, društveni i turistièki aspekti razvoja grada temeljeni na (upravo kulturnom) identitetu. Prodor istraživanja ovih tema osobito je vidljiv u 80-im godinama prošlog stoljeæa kao dio postmodernistièkog diskursa i proteže se do danas - kontinuirano dodavajuæi nove aspekte i inovirajuæi sadržaj u skladu s globalnim i lokalnim promjenama vidljivim u identitetu grada odnosno identitetu njegovih stanovnika. Iako su prisutna, istraživanja u ovome podruèju u Hrvatskoj su objavljivana u vidu knjiga više kao iznimka negoli pravilo. Postoji odreðeni korpus znanstvenih èlanaka kao i znaèajnih studija (autor ove knjige ujed-

no je i autor nekih od tih studija), no sustavna obrada teme u vidu knjižne literature vrlo je rijetka. Stoga je ova knjiga više nego dobrodošao prilog hrvatskoj znanstvenoj literaturi jer identitet grada prouèava kroz pojmove brendiranja, tržišne marke te kroz teoriju i praksu identitetskih sustava. S obzirom na ekonomsku krizu koja uvjetuje promišljanje razvojnih potencijala grada, tema neopipljivih resursa poput kulture i identiteta kao osnove tzv. simbolièke ekonomije posljednjih je godina u potpunosti u središtu istraživanja. Tako novi stari pojmovi kreativnosti, inovativnosti, komunikacije i brendiranja dolaze u prvi plan, a prirodno su dijelom urbanoga društvenog tkiva pa se istraživanja, ali i praktièno djelovanje u ovome podruèju - èine logiènim. Knjiga se sastoji od èetiri izuzetno promišljena te jezièno i stilski ugoðena èlanka: „Teorija i praksa identitetskih sustava”, „Brend je identitetski sustav”, „Grad kao tržišna marka” i „Identitetska mapa i urbana komunikacija” (s Branimirom Paškvanom). Iako èine zasebne cjeline i kao takvi mogu egzistirati i pojedinaèno, sva su èetiri èlanka povezana u cjelinu i meðusobno tvore zanimljiv znanstveni entitet koji slijedi znanstvena pravila kretanja od teorije prema praksi. Tako autor poèetno objašnjava teoriju identitetskih sustava i zalaže se za šire shvaæanje pojma brend nazivajuæi ga „identitetskim sustavom”, buduæi da komunicira odreðenu ideju prema unutra (dakle, nositeljima identiteta), ali i prema van (prema korisnicima, potro-

šaèima, eksternoj javnosti opæenito). U tome smislu istièe se autorova posebnost u promišljanju koncepta brenda u hrvatskom okruženju, buduæi da inovira sam koncept, ali i razmišljanja oko njega. U treæem se èlanku usredotoèuje na moguænosti, probleme i metode simbolièkog oznaèavanja fizièkog mjesta u kontekstu grada kao tržišne marke, uvažavajuæi kompleksnost takvog posla, s obzirom na mnogostrukost i razlièitost urbanih identiteta. U ovome èlanku nudi metodu stvaranja tržišne marke grada koja zahtijeva prethodno istraživanje u èetiri faze: a) topografija identiteta, b) identitetski potencijali, c) identitetska razmjena: Ja i Mi, d) identitetska mapa. Konaèna služi kao osnova na temelju koje se može pristupiti simbolièkom oznaèavanju fizièkog mjesta, tj. stvaranju brenda. To je dodatno razraðeno i u posljednjem èlanku. Prijedlog metodologije takvog istraživanja izvorna je inovacija i prilog razvoju znanosti u ovome podruèju, a znaèajna je i njena primjenjivost u praksi kao alata za razvoj grada. Pristup je temi ponajprije iz ugla društvenih znanosti i ukljuèuje sociološke, kulturne, ekonomske i komunikacijske aspekte, a pruža osnovu i za humanistièke znanosti (umjetnost), što je posve prikladno u obradi ove teme. Spomenuta identitetska mapa osobitu vrijednost ima za struènjake iz podruèja dizajna i komunikacijskih znanosti jer predstavlja istraživaèku identitetsku osnovu za stvaranje (dizajnerskog i komunikacijskog) identiteta grada.

Prikazi knjiga | Reviews of Books

22[2014] 1[47]

PROSTOR

153

Branimir Rajèiæ

Radionica Arhitektonsko projektiranje I - Suvremeno stanovanje 2012./13. - Odabrani studentski radovi Architectural Design Studio I - Contemporary Housing 2012/13 - Selected Student Projects

The exhibition and the accompanying booklet Architectural Design Studio I - Contemporary Housing 2012/13 - Selected Student Projects have been developed in cooperation between graduate students and professors of the Housing Section within the Architectural Design Department. In the lively annual cycle of the Workshop, the booklet serves to document and present the efforts of all the stakeholders to the audiences outside our institution, in particular the inexhaustible positive energy of our students.

Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, listopad 2013. Str. 68, sadržaj, prilozi, impresum, dvojezièno [29,7/21 cm, meki uvez] Urednik: Branimir Rajèiæ Recenzenti: Lenko Pleština, Alenka Deliæ Dizajn i prijelom: Goran Jovanoviæ

ISBN 978-953-6229-97-0 CIP 856315 [NSK, Zagreb]

Izložba i prateæa knjižica Radionica Arhitektonsko projektiranje I - Suvremeno stanovanje - 2012/13 - odabrani studentski radovi, nastale su u suradnji studenata diplomskog studija i nastavnika Katedre za arhitektonsko projektiranje Kabineta za stanovanje na predmetnom kolegiju. Voditelji kolegija unutar sliène programske složenosti, odnosa prema gradu, opsega zadatka i završne prezentacije, zadaju teme kojima propituju suvremenost i nove naèine stanovanja. Studenti biraju voditelja i temu te oblikuju vlastiti zadatak. U analitièkom dijelu Radionice promišlja se zadana literatura, povezani primjeri, kontekst i metoda rada, istražuje i oblikuje zadatak. Rad na projektantskoj dionici završava prezentacijom, izložbom i publikacijom odabranih radova. U obje je dionice naglasak na istraživaèkom naèinu rada. Oèekivani rezultati su razvijanje vještina steèenih tijekom studija, niz specifiènih projekata i novostvoreno znanje koje se može podijeliti. Izložba i knjižica nastale su radi dokumentiranja i predstavljanja izvrsnih radova, njihova periodièkog objavljivanja zainteresiranima izvan Arhitektonskog fakulteta te promicanja tema o problematici stanovanja. Izložba je održana od 2. do 7. listopada 2013. u pretpro-

storu kina Studentskog centra, u suradnji s Kulturom promjene SC-a. Radovi su izloženi pomoæu plakata i maketa postavljenih na stolovima, kao u crtaonicama. Nakon kratkog uvodnog govora, izložbu je otvorio prof. Mladen Jošiæ. Na otvorenju je predstavljena knjižica - katalog odabranih studentskih radova. * Knjižica se sastoji od naslovnice - sadržaja, tekstova voditelja, studentskih obrazloženja projekata, grafièkih priloga, prijevoda svih tekstova na engleski jezik i impresuma. Tekstovi voditelja opisuju teme radionica. Teme i voditelji bili su: Alenka Deliæ, Boško Opaliæ - A home - it is a place of dreams i WISE - Welcoming Inclusive Space for the Eldery; Ivana Ergiæ - Promjene granica; Teufik Galijaševiæ - Stanovanje u postojeæim izgraðenim cjelinama; Mladen Jošiæ, Luka Korlaet - Slojevita jednostavnost; Luka Korlaet, Nino Virag - Zavrtiti Zavrtnicu; Lenko Pleština Vile u zraku s pogledom na (jedan novi još neizgraðen) Savski most; Branimir Rajèiæ Praznina; Dragomir Vlahoviæ, Nino Virag Fleksibilan (promjenjiv) stan u višestambenoj zgradi.

Od ukupnog broja (osamdeset i sedam) studenata predstavljeno je dvadeset radova kojih su autori: Maja Kušan - Stanovanje osoba starije životne dobi; Ana Perkoviæ Socijalno stanovanje i meðusobna interakcija generacija; Nika Radatoviæ - Stanovanje za starije; Antonia Asturiæ, Korina Barišiæ Promjene granica_ispitivanje ovojnice stana; Sara Jurinèiæ - Intimnost u stanovanju; Hrvoje Spudiæ - Stanovanje + rad; Filip Fioliæ Stanovanje u urbanoj uglovnici; Lea Kovaè Privremeno stanovanje za mlade; Iskra Krznariæ, Mladen Ileš, Damir Mamiæ - Studentsko stanovanje u tornju; Andrea Baèiæ, Tamara Hladki, Ivona Ivanek, Ivona Krnjaiæ, Antun Stahor - Vile u zraku; Pero Vukoviæ Zraèni prostor rijeke Save; Nikola Arambašiæ - Izvrtanje bloka; Nika Dželalija - Senzualni brutalizam; Luka Bekavac - Fleksibilan stan u stambenoj zgradi; Martina Erak, Sandra Unterajner. * U vrlo živom godišnjem ciklusu Radionice, knjižica služi kako bi dokumentirala i izvan naše institucije prezentirala trud svih sudionika, kao i neiscrpnu pozitivnu energiju naših studenata.

154

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

1[47] 22[2014]

Mladen Orešiæ

Prostori uèenja u tranziciji Learning Spaces in Transition

The catalogue documents a hands-on experience workshop aimed to develop concepts and design solutions for real needs of learning environments - five small schools in rural communities of the Požeško-Slavonska region. The workshop was organized by UNICEF, the School for Public Health Andrija Štampar, the Faculty of Architecture and the School of Design in Zagreb. Twenty-one students worked on interdisciplinary short-term and long-term solutions for small schools with mixed classes in areas facing severe depopulation trends, and this catalogue documents their projects in detail.

Knjiga „Prostori uèenja u tranziciji” donosi tijek, proces i rezultate istoimene radionice koja je u organizaciji Sekcije za edukaciju UNICEF-a, Arhitektonskog fakulteta, Studija dizajna i Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu bila održana od 25. do 28. listopada 2013. godine. Ideja da se organizira radionica nastala je upoznavanjem s radom struènjaka UNICEF-a u rješavanju problema koji nastanu uvijek kada je posrijedi hitna situacija, a rijeè je o nedostatku prostora za uèenje. To je jedan od simptoma civilizacijskog nedostatka, kada je djeci negirano pravo pristupa edukaciji, znanju, a time i kreaciji te razvojno orijentiranom društvenom ustroju. Problem s prostorima za uèenje u Hrvatskoj je donekle drukèiji jer premda je Domovinski rat u devedesetima završio, ostavio je snažne društvene posljedice, kao i posljedice u fizièkom prostoru koje je aktualna ekonomska kriza još pojaèala. Jedna od tih posljedica jesu i depopulacijski trendovi u pojedinim dijelovima Hrvatske, pa time i sve manje moguænosti lokalnih samouprava da ulažu znaèajnija sredstva u održavanje školskih prostora. Radionica je višestruko ispunila ciljeve i oèekivanja, a to je na stranicama knjige oèigledno. Tema radionice bili su polufunkcionalni i pomalo zapušteni prostori osnovnih škola u

Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna Zagreb, 2014. Str. 164, dvojezièno [20/29 cm, boja, meki uvez] Urednik: Feða Vukiæ Izvršno uredništvo: Ivana Fabrio, Zlatko Kapetanoviæ, Vanja Rister, Mia Roth-Èerina Organizatori radionice: UNICEF, Škola narodnog zdravlja Andrija Štampar, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna Recenzenti: Veljko Oluiæ, Mladen Orešiæ Prijevod: Hrvoje Èargonja Dizajn: Luka Reicher ISBN 978-953-6229-98-7 CIP 871103 [NSKZagreb]

Požeško-slavonskoj županiji. Odabrano je pet seoskih škola oko Velike (podruène škole Treštanovci, Tekiæ, Trapari, Toranj i Skenderovci), za koje su studenti diplomskog studija arhitekture i dizajna izradili interdisciplinarne projekte voðeni mentorima s Arhitektonskog fakulteta (Vanja Rister i Mia Roth-Èerina) i sa Studija dizajna (Ivana Fabrio i Zlatko Kapetanoviæ). Projekti su predstavljeni u Glavnom uredu UNICEF-a u New Yorku u prosincu 2013. izložbom i predavanjem, te u sjedištu Požeško-slavonske županije prezentacijom županijskoj upravi u veljaèi 2014. godine. Knjiga sadrži uvodne tekstove dekana Arhitektonskog fakulteta Borisa Koružnjaka, voditelja Studija dizajna Stipe Brèiæa, voditelja UNICEF-ove Sekcije za obrazovanje Carlosa Vasqueza i spomenutih mentora o intencijama radionice, te u nastavku predstavlja detaljno svih pet projekata. Svaku školu obraðivao je mješoviti tim od èetiri ili pet studenata sa Studija dizajna i s Arhitektonskog fakulteta. Scenariji koje su projektima predviðali na razlièite su naèine adresirali dva kljuèna problema takvih škola: paralelno odvijanje nastave u kombiniranim odjelima i potencijal škole u životu lokalne zajednice. Projektima su predlagali intervencije razlièitih mjerila: novu fleksibilnu opremu, usitnjavanje nastavnih prostora, intenzivnije ukljuèivanje raspoloživih školskih zemljišta u slobodno vrijeme i projektnu edukaciju, korištenje uèiteljskih stanova i velikih strateških

programa koji su u realizaciju ukljuèivali i druge škole Županije, u jednom projektu èak i cijele Hrvatske. Projekti su posebnu pozornost posvetili moguænostima suradnje škole i lokalne zajednice kroz ukljuèivanje širega kruga dionika u izvedbu te su se u velikom broju referirali na lokalne obrte i obièaje koji su u projektima bili suvremeno interpretirani. Rijeè je o vrlo visokoj razini kvalitete prožimanja metode arhitektonskog i dizajnerskog projektiranja, a to se pokazalo vrlo korisnom opcijom za rješavanje naizgled malih, ali za život lokalne zajednice vrlo znaèajnih problema. Buduæi da je strateški interes partnera - organizatora svake godine raditi u nekoj drugoj županiji u Hrvatskoj, ova æe knjiga zacijelo odigrati važnu ulogu u temeljenju dugoroènog programa ove radionice. Knjiga jasno i ilustrativno predstavlja metodu rada kroz cijeli proces, a svaki je projekt predstavljen detaljno. Posebna je vrijednost knjige što je sadržajno strukturirana dvojezièno pa tako širi žarište komunikacije prema meðunarodnoj zajednici, a to je posebno važno zbog razvoja projekta. Knjiga odnosno katalog radionice „Prostori uèenja u tranziciji” ima višestruku vrijednost: utemeljena je u aktualnu i inovativnu projektnu praksu, a bavi se kulturnim fenomenima vrlo znaèajnim za buduæe socijalne procese u Hrvatskoj.

Prikazi knjiga | Reviews of Books

22[2014] 1[47]

PROSTOR

155

Ana Tomšiæ

Kuæa u Gradu: Studije o dubrovaèkoj stambenoj arhitekturi 15. i 16. stoljeæa Nada Grujiæ

A House in the Town: Studies about Residential Architecture of Dubrovnik in the 15th and 16th Century Nada Grujiæ The book is the result of a decades-long research conducted by Nada Grujiæ, a renowned scientist and university professor. The introduction, written by Joško Belamariæ and entitled ”The town as the house, The house as the town”, is followed by 12 chapters: ”This town is graced with many beautiful and magnificent private edifices”, ”Pustijerna - vanished houses”, ”The palace of Duke Sandalj Hraniæ”, ”Within the four walls”, ”House of a ‘perfect merchant’ according to Benedetto Cotrugli”, ”The ballatorium and the sun terrace on houses in the second half of the 15th”, ”Gothic-Renaissance Ragnina houses in Pustijerna”, ”Renaissance front of a medieval house”, ”Stage facades”, ”Examples of Renaissance Classicism”, ”The Courtyard and the atrium of houses in the second half of the 16th century”, and ”Stone furniture”. The book also contains summaries in English and Italian. The author informs the readers about the history of Dubrovnik and presents its urban fabric as an authentic document of the past. This ample volume, neatly written and lavishly illustrated, is a valuable resource in every respect.

„Dubrovnik smo vidjeli u snu prije nego smo ga prvi put posjetili - sanjajuæi ga kako djeca sanjaju grad na sunèan dan. Jer tako zamišljamo idealni grad, slièan modelu u ruci svoga parca, koji na nj motri iz svake niše, sa svakog zida.” Tako Joško Belamariæ poèinje osvrt „Grad kao kuæa, kuæa kao Grad”, a rijeè je o esejiziranom predgovoru otisnutom u knjizi Kuæa u Gradu: Studije o dubrovaèkoj stambenoj arhitekturi 15. i 16. stoljeæa povjesnièarke umjetnosti Nade Grujiæ, ugledne znanstvenice i sveuèilišne profesorice. Autorica je sublimirane impresije i bajkovite dojmove povijesnoga Dubrovnika - grada što ga s dobrim razlozima nazivamo svojevrsnom apozicijskom metonimijom Grad - razmotrila izbliza, iznutra, razložila na njegove èetvrti, ulice i kuæe, sve do niša i zidova, interijerskih i intimnih vlastitosti Grada. Ta je pomna analiza trajala desetljeæima i urodila ovim izuzetnim djelom. Knjiga je strukturirana u dvanaest poglavlja. Prvo od njih ima naslov „Ovaj grad rese mnoga lijepa i velièanstvena privatna zdanja”, a to je navod zapisa Filipa de Diversisa iz 1440. godine. Nada Grujiæ napominje da je Dubrovnik tada bio „sasvim drugaèiji grad od onoga koji poznajemo” (nakon potresa 1667. uslijedila je njegova bitna preobrazba) te pojašnjava da su kuæe za stalno stanovanje unutar gradskih zidina navedene u starim latinski pisanim dokumentima kao domus, a u onima

na talijanskome jeziku kao casa - naziv palatium rabio se samo za Knežev dvor i nadbiskupovu rezidenciju. Poglavlje „Pustijerna - nestale kuæe” obuhvaæa reprezentativnu gradsku èetvrt kroz koju prosijevaju osobitosti i problemi stambene arhitekture Dubrovnika. Zatim slijede poglavlja „Palaèa vojvode Sandalja Hraniæa” (napisano u suautorstvu s Dankom Zeliæem, urednikom ove knjige) i „Unutar èetiri zida”, poglavlje posveæeno unutarnjem ureðenju dubrovaèke kuæe u prvoj polovici 15. stoljeæa, gdje je rijeè o proporcijama i nacrtima, graditeljskim materijalima i ugovorima gradnje. U petom poglavlju, naslovljenom „Kuæa ‘savršenog trgovca’ po Benediktu Kotrulju”, èitamo: „Kotruljev raspored prostorija usporediv je s onim što ga Alberti predlaže na ‘višoj razini’. Poglavlje o privatnim kuæama otpoèinje poznatom reèenicom da je kuæa grad u malom i da se svi konstitutivni elementi koji su karakteristièni za grad, nalaze i u kuæi”. Zatim slijedi poglavlje „Balatorij i solarij na kuæama druge polovice 15. stoljeæa”, a o tome kako su se povijesno-stilska razdoblja ogledala u kuæama Grada govore poglavlja „Gotièko-renesansne kuæe Ragnina na Pustijerni”, „Renesansno proèelje srednjovjekovne kuæe”, „Kulisna proèelja” te „Primjeri renesansnog klasicizma”. U poglavlju „Dvorište i atrij u kuæama druge polovice 16. stoljeæa” autorica nas upoznaje s kuæama koje su pri-

Matica hrvatska - Ogranak Dubrovnik Dubrovnik, 2013. Str. 475, ilustrirano (djelomice u bojama), dokumenti, pojmovnik, izvori, objavljeni izvori i literatura, summary, riassunto, kazalo osoba, kazalo graðevina koje se spominju u tekstu, autori slikovnih priloga [24/21 cm, meki uvez] Recenzenti: Igor Fiskoviæ, Joško Belamariæ Urednik: Danko Zeliæ Lektura i korektura: Antun Èesko Prijevod sažetka na engleski jezik: Janko Paraviæ Prijevod sažetka na talijanski jezik: Iva Grgiæ Maroeviæ Kazala: Ivana Majer Grafièka priprema i tisak: Durieux, Zagreb ISBN 978-953-7784-24-9

padale vlastelinima Buniæima, a poglavlje „Kameni namještaj” predoèava stare dubrovaèke kamine, zdence, cisterne, zahode, zidne umivaonike i zidne ormare. Istièe se zaista visoka kakvoæa knjige; njezina se izvrsnost oèituje u sadržajnom, metodološkom, stilskom i grafièkom aspektu. Na kraju su priloženi prijepisi povijesnih dokumenata, iscrpan pojmovnik, izvori iz Državnog arhiva u Dubrovniku te popis objavljenih izvora i literature. Slijede i sažetci na engleskome i talijanskome jeziku te naposljetku kazalo osoba, kazalo graðevina spomenutih u tekstu i popis autora slikovnih priloga. Autorica nas je domišljeno, znalaèki i suptilno upoznala s Gradom i njegovim urbanim tkivom kao autentiènim dokumentima prošlosti. Iz knjige jasno progovara osviještena briga za Dubrovnik koji bez Dubrovèana baštinika stoljeæima nataložene identitetske samosvijesti Grada - biva osuðen na tiho umiranje. Upravo je knjiga Kuæa u Gradu memento tog identiteta; ona je k tome i svojevrstan nagovor na njegovo oèuvanje, trajanje, na tradiciju ovjerovljenu sadašnjošæu i otvorenu buduænosti. Prikladno je zakljuèiti rijeèima Joška Belamariæa koji na kraju spomenutoga predgovora uvjereno kaže da je autorici Nadi Grujiæ uspjelo napisati „knjigu kakvu dosad nismo èitali, knjigu kakva dosad nije napisana ni za jedan drugi hrvatski grad”.

156

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

1[47] 22[2014]

Zlatko Karaè

Radovan Tajder - arhitektura / arhitekt Marina Bagariæ

Radovan Tajder - Architecture / an Architect Marina Bagariæ

This book was actually conceived as a publication accompanying Miroslav Tajder’s architectural exhibition (Zagreb, 1945) in the Museum of Arts and Crafts this spring. Tajder is a renowned Croatian architect who worked in Croatia until 1985. For the last 30 years he has been working in Vienna and has been present on international architectural scene. His prolific body of work encompasses 253 projects from the period between 1965 (professionally from 1972) and 2014 including competitions, his unrealized projects, and studies. The exhibition included also a large number of his sketches and notes. The central part of the book is devoted to Tajder’s biography and an evaluation study of his work followed by a selection of interesting texts written about him. A comprehensive catalogue of Tajder’s works is a valuable retrospective contribution to the book.

MUO, UPI-2m Plus, d.o.o. Zagreb, 2014. Str. 320 (208+112), ilustr. 178 + katalog + ‘tekice’, katal. radova 253, popisi (radovi po arh. biroima, izložbe, nagrade i priznanja, žiriranja, predavanja), bibliografija o R. Tajderu 228 [27/21 cm, kolor, tvrdi/meki uvez] Urednica: Marina Bagariæ Recenzentice: Željka Èorak, Jasna Galjer Tekst uz ‘tekice’: Ana Tajder-Kelman Lektura i korektura: Silvija Brkiæ Midžiæ Obrada fotografija: Sreæko Budek Oblikovanje i prijelom: Biliæ_Müller Studio ISBN 978-953-7641-35-1 [MUO]; 978-953-7703-19-6 [UPI-2m Plus, d.o.o.] CIP 869645 [NSK Zagreb]

U žanru biografskih i opusnih monografija o djelovanju najznaèajnijih hrvatskih arhitekata, u posljednje je vrijeme objavljeno nekoliko kvalitetnih knjiga razlièitih koncepcija i istraživaèkih prosedea - od doktorskih disertacija, do opsežnih izložbenih kataloga koji funkcioniraju i kao samostalne publikacije ‘produženog’ trajanja. Po ozbiljnosti i sistematiènosti pristupa u potonjoj se skupini izdvaja monografija o arhitektonskome djelu Radovana Tajdera, koja je nastala kao popratna publikacija autorove retrospektivne izložbe što je u zagrebaèkome Muzeju za umjetnost i obrt bila postavljena 25. 2. - 27. 4. 2014. Dio je to veæega muzeološkog projekta koji je, osim publikacije i izložbe (popraæene glazbenom kulisom u Tajderovu izboru), ukljuèivao struène okrugle stolove i radionice, te izabrane termine u kojima je autor osobno vodio posjetitelje kroz izložbeni postav. Retrospektivu Radovana Tajdera realizirala je kustosica Marina Bagariæ, koja je priredila i spomenutu monografiju izdanu u sunakladi MUO-a i tvrtke UPI-2m. Knjiga je pomalo nekonvencionalno koncipirana i grafièki oblikovana („Biliæ_Müller Studio”), s dva razlièita sadržajna bloka i dva taktilno drugaèija ‘lica’ - s tvrdim prednjim koricama i mekim stražnjim omotom, što zahtijeva da knjigu okrenemo naopaèke kako bismo ju mogli prolistati i od kraja i od poèetka! U prednjem dijelu knjige (naslovljenom Arhitektura) glavni su arci posveæeni opsežnoj biografskoj studiji „O arhitekturi Radovana Tajdera”, u kojoj autorica Bagariæ

cjelokupni njegov opus promatra u dvije velike kronološke cjeline (zagrebaèkoj i beèkoj), s dosljednim tipološkim diskursom tema kojima se Tajder bavio, nižuæi škole i vrtiæe, stambenu arhitekturu (od obiteljskih kuæa do urbanih interpolacija), poslovne, trgovaèke i prometne zgrade, urbanistièke sklopove, itd. Radovan Tajder (Zagreb, 1945.), nakon diplome na Arhitektonskom fakultetu (1970.), prvih je 15 plodnih godina djelovao u Zagrebu projektirajuæi mnoge škole, djeèje vrtiæe i odgojne ustanove (u zagrebaèkim Gajnicama, Srednjacima, Dugavama, Preèkom, Travnom, Graèanima, Volovèici, a izvan svoga grada u Zaprešiæu, Kutini, Malom Lošinju, Novom Travniku, Buševcu, Petrinji, Ploèama, Novoj Raèi, Zlataru, Slavonskoj Požegi, Virovitici, Makarskoj...). Projekte tada èesto potpisuje u koautorstvu s Mladenom Anðelom i Nenadom Pauliæem. Drugi, veæi, u nas slabije poznati dio Tajderova opusa, nastajao je od 1985. u beèkome miljeu, gdje autor živi posljednjih tridesetak godina, radeæi poglavito na velikim projektima hotela, trgovaèkih i uredskih graðevina, sveuèilišnih kompleksa, garažnih zgrada, urbanistièkih sklopova... U prilogu uvodne studije nalazi se pedantno strukturirani katalog svih Tajderovih radova (èak ih je 253 - ukljuèujuæi i natjeèaje te nerealizirane projekte), složenih kronološki kroz gotovo 50 godina stvaralaèkoga raspona, od prvih studentskih projekata iz 1965., do recentnih radova s poèetka 2014. nastalih uoèi same izložbe. Katalog je popraæen i popisom radova prema biroima u kojima su projekti nastajali, popisom Tajderovih izložbi, nagra-

da i priznanja te javnoga djelovanja (predavanja, ocjenjivaèki sudovi i sl.). Impresivna je i lista bibliografskih jedinica o Tajderovome radu (èak ih je 228). Osim ovoga funkcionalnog appendixa, zanimljivost knjizi daju sabrani tekstovi u poglavlju „Suvremenici o Tajderu” gdje su donešeni pretisci i bilješke o Tajderovu djelu, koje su njegovi kolege pisali u godinama kada su pojedine realizacije nastale (tu su eseji Nikole Polaka, Antoanete Pasinoviæ, Tomislava Odaka, Branka Silaðina, Aleksandra Levija, Vere Gimmer, Ivice Mladjenoviæa, Ivana Èižmeka i Želimira Košèeviæa). Listamo li knjigu od stražnjih korica (s te je strane naslovljena jednostavno Arhitekt), naiæi æemo na posve nekonvencionalan izbor Tajderovih autorskih skica, grafièkih i manuskriptnih notica i razmišljanja koje je autor za sebe bilježio tijekom cijeloga života u obiènim ‘tekicama’, kojih je popunio preko 300! Taj dio otkriva nam Tajdera u intimnome likovnom segmentu, s moguænošæu gotovo voajerskog pogleda u onu fazu stvaranja koju publika obièno nikada ne vidi. Skice su popraæene vrlo osobnim tekstom „Arhitektura života” što ga je sastavila autorova kæi Ana Tajder-Kelman, koji završava rijeèima: „Arhitektura je tako èvrsto isprepletena s njegovom egzistencijom da se bojim trenutka kada bude prestao raditi. Naporno je, znam - cijeli život to slušam, ali arhitektura ga drži napetim, mladim, okretnim. Ona je njegovo sidro, ali njegov bijeg. Kamo bi otišao bez nje, ne znam. Jer u glazbi veæ jest...”

Prikaz izložbe | Exhibition Review

22[2014] 1[47]

PROSTOR

157

Hrvoje Marinoviæ

Remetineèki gaj - prvo planirano stambeno naselje Novog Zagreba Izložba Ivana Mlinara

Remetineèki Gaj - The First Planned Housing Development in New Zagreb Exhibition by Ivan Mlinar

The exhibition entitled Remetineèki Gaj - The First Planned Housing Development in New Zagreb (5th May - 11th June 2014) was held in Vladimir Bužanèiæ Gallery at the Cultural Centre New Zagreb. It was prepared by Ivan Mlinar, Ph. D. in collaboration with Anita Zlomisliæ, director of the gallery. The exhibition is a part of the scientific-cultural project called Get to know your development create your own city conceived by Anita Zlomisliæ as well as a scientific research project entitled Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage, headed by academician Mladen Obad Šæitaroci, Ph.D. (University of Zagreb, Faculty of Architecture). The exhibition came as a logical outcome of a series of researches on the urban development of Zagreb and its housing developments, which were carried out by Ivan Mlinar, Ph.D., Assistant Professor at the Faculty of Architecture of the University of Zagreb. The exhibition was thematically and visually conceived as a systematic and overall presentation of the urban-planning context, development, and architectural design of the housing development Remetineèki gaj. The significance of this exhibition event lies in its scientific and professional relevance.

Izložbu Remetineèki gaj - prvo planirano stambeno naselje Novog Zagreba pripremio je doc. dr.sc. Ivan Mlinar u suradnji s Anitom Zlomisliæ, voditeljicom Galerije Vladimir Bužanèiæ - Centra za kulturu Novi Zagreb, gdje je izložba bila postavljena od 5. svibnja do 11. lipnja 2014. godine. Izložba je dio znanstvenokulturnog projekta Upoznaj svoje naselje - kreiraj svoj grad autorice Anite Zlomisliæ (Centar za kulturu Novi Zagreb, Galerija Vladimir Bužanèiæ) i znanstvenoistraživaèkog projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage voditelja akademika Mladena Obada Šæitarocija (Arhitektonski fakultet) te logièan slijed istraživanja urbanistièkog razvoja Zagreba i zagrebaèkih stambenih naselja koje provodi doc. dr.sc. Ivan Mlinar (Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet), u sklopu kojeg je objavljen èitav niz znanstvenih i struènih radova te obranjena disertacija Urbanistièka obilježja zagrebaèkih stambenih naselja izgraðenih od 1918. do 1963. godine. Tematske cjeline izložbe obuhvaæaju novozagrebaèko podruèje - Opæinu Remetinec, stambeno naselje Remetineèki gaj (do 1994. godine Naselje februarskih žrtava) i pojedine zgrade u stambenom naselju s težištem na Jugomontove stambene zgrade koje su najbrojnije u Remetineèkom gaju. U sklopu iz-

Remetineèki gaj poèetkom 1960-ih godina Remetineèki gaj in the early 1960s - The first Planned Housing Development

ložbe prikazani su planovi, nacrti, skice, recentne i arhivske fotografije te film i arhivski televizijski isjeèci. Postav izložbe podijeljen je u deset cjelina, od prostornog lociranja i definiranja Remetineèkoga gaja, preko kolažiranog prikaza prostorno-urbanistièkog konteksta nastanka i razvoja Novoga Zagreba, kolažiranog prikaza prostorno-administrativnog smještaja novozagrebaèkog podruèja u okviru Opæine Remetinec, prikaza poèetka sustavne urbanizacije novozagrebaèkog podruèja na podruèju Remetineèkoga gaja, prikaza pojedinih zgrada u Remetineèkom gaju i prikaza Jugomontovih stambenih zgrada, do fotoalbuma Oaza limenki u kojem su reprodukcije fotografija stanovnika u Remetineèkom gaju, fotoalbuma Ususret šezdesetoj godini Remetineèkog gaja s recentnim fotografijama Remetineèkoga gaja, arhivskih televizijskih isjeèaka iz arhive Hrvatske televizije o Novom Zagrebu i Remetineèkom gaju, te filma Oaza limenki u kojem su prikazani intervjui s autorima i stanovnicima Remetineèkoga gaja. Remetineèki gaj bio je administrativni centar opæine Remetinec od 1955. do 1967. godine kada je opæina pridružena jedinstvenoj opæini Grad Zagreb. Površina opæine Remetinec obuhvaæala je današnje šire novozagrebaèko podruèje koje je èinilo gotovo polovicu ukupno-

ga zagrebaèkog podruèja. Remetineèki gaj je prvo novozagrebaèko stambeno naselje graðeno u tri etape. U prvoj etapi, koja je poèela 1955. godine, izgraðene su društvene zgrade i prve novozagrebaèke stambene zgrade; u drugoj etapi, koja je poèela 1960. godine, izgraðene su uglavnom Jugomontove montažne stambene zgrade; u treæoj etapi, koja je poèela 1975. godine, izgraðene su dvije stambene zgrade, hotel, djeèji vrtiæ i znatno kasnije crkva sa župnim dvorom i pastoralnim centrom. U Remetineèkom gaju izgraðene su prve Jugomontove stambene zgrade montažnim sustavima JU-60 i JU-61 te jedina stambeno-poslovna zgrada izgraðena montažnim sustavom JU-60. Izložba je tematski i oblikovno sustavan i cjelovit prikaz urbanistièkoga konteksta i razvoja te arhitektonskog oblikovanja Remetineèkoga gaja, koji je zanimljiv znanstvenicima, struènjacima i stanovnicima. Prikazane su gotovo zaboravljene èinjenice koje otkrivaju poèetak i razvoj Novoga Zagreba. Znaèenje i doprinos izložbe jesu - uza znanstvenu i struènu relevantnost - afirmacija i aktualiziranje problema moderne urbanistièko-arhitektonske baštine koju u ovome sluèaju najveæim dijelom èine Jugomontove montažne stambene zgrade, poznatije kao limenke, koje su osim u Zagrebu graðene i u drugim, tada jugoslavenskim gradovima.

Upute suradnicima Notes to Contributors

S obzirom na bitno smanjen priljev financijskih sredstava iz svih izvora na koje se èasopis oslanjao u dosadašnjem izlaženju (proraèunske potpore, izdvajanja Fakulteta, vlastiti prihodi), Uredništvo je - kako bi se osiguralo daljnje redovito izlaženje i održala dosegnuta razina kvalitete PROSTORA - odluèilo za znanstvene priloge primljene nakon 1. sijeènja 2013. uvesti nužnu financijsku participaciju autora. Podatci i upute za uplatu, kao i nova procedura koju æemo primjenjivati prilikom prijama rukopisa, nalaze se na web stranici èasopisa. Nadamo se razumijevanju cijenjenih suradnika. Uredništvo

Due to large cuts in funding from all sources, the editorial board has decided to introduce a financial support from the authors for all papers submitted after 1st January 2013. in order to be able to continue regular publication and maintain the achieved quality of the journal PROSTOR. Further information and payment instructions including information about the new procedure for manuscript submission can be found on the journal’s web site. We sincerely hope for your understanding and support. Editorial board

UPUTE SURADNICIMA Opæa i koncepcijska profilacija èasopisa PROSTOR, otisnuta uz impresum, sastavni je dio Uputa suradnicima. Molimo suradnike da poštuju sljedeæe upute:

Priprema i predaja rukopisa • Uredništvo prima iskljuèivo neobjavljene rukopise na hrvatskom ili engleskom jeziku. • Rukopis (tekst èlanka s ilustracijama) dostavlja se Uredništvu u papirnatom i elektronièkom obliku (CD ili e-mail).

Svi radovi podliježu anonimnom recenzentskom postupku. •

Sve ostale opise (oznake znanstvenog podruèja, UDK oznake, datume prijama i prihvaæanja èlanka, dvojeziène elemente itd.) unosi Uredništvo. •

Autor dostavlja Uredništvu tri primjerka svoga èlanka u papirnatom obliku:  za Uredništvo: jedan (s autorovim potpisom) s naslovnicom 1. i biografijom autora na kraju;  za recenzente: dva istovjetna s naslovnicom 2. te bez biografije autora i bilo kakvih autorskih oznaka. •

•

U digitalnom se obliku na jednom CD-u predaju:  cjelovit tekst èlanka u jednom .doc fileu (MS Word);

 ilustracije: svaka spremljena kao zaseban file (skenirane s minimalnom rezolucijom od 300 dpi u nekom od sljedeæih formata: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); fileovi trebaju biti imenovani kratko (Sl. 1.; Sl. 2.; Tabl. I.). • Rukopisi se dostavljaju preporuèenom poštom ili se mogu osobno predati Uredništvu. • Na autorov zahtjev pismeno æe se potvrditi prijam rukopisa. • Rukopisi i CD-i ne vraæaju se.

Recenzije • Za sve znanstvene priloge Uredništvo osigurava najmanje dvije neovisne recenzije, pri èemu su autorima recenzenti nepoznati, a isto su tako recenzentima nepoznati autori èlanka. • Konaènu odluku o kategorizaciji rada donosi Uredništvo uzimajuæi u obzir mišljenja recenzenata. • Objavit æe se svi pozitivno recenzirani i na sastanku Uredništva prihvaæeni èlanci, a redoslijed objave Uredništvo utvrðuje prema sadržajnim i koncepcijskim kriterijima svakoga pojedinog broja. • Uredništvo æe autora obavijestiti o provedenom recenzentskom postupku, utvrðenoj kategoriji èlanka i eventualnim dopunama ili ispravkama koje je autor obvezan provesti prije konaènoga prihvaæanja èlanka za tisak.

• Autor je obvezan postupiti prema primjedbama recenzenata i ispravljeni tekst dostaviti u roku od 30 dana, ponovno u istom obliku kao i prilikom prve predaje (1+2 papirnata primjerka i CD). • Ukoliko autor ne doradi èlanak u roku od 30 dana, èlanak se odbija za tisak. Prepravljeni èlanak može se ponovno poslati kao novi tekst koji æe iæi u redovit recenzentski postupak.

Urednièka redaktura • Radovi se u integralnom obliku pišu i objavljuju na hrvatskom ili engleskom jeziku, a sažetci, kljuène rijeèi, naslovi i podnaslovi, opisi ilustracija i biografija autora tiskaju se dvojezièno (prijevod osigurava Uredništvo). • Èlanci cjelovito prevedeni na engleski jezik prihvatit æe se samo ako autor osigura jezièki kvalificiran prijevod i pritom navede kvalificiranog prevoditelja. • Uredništvo zadržava pravo manjih ispravaka, promjene naslova, jeziène lekture, prijevoda i uobièajene redakture teksta, nužne radi prilagodbe èlanka propozicijama èasopisa. • Autoru pripada jedan besplatan primjerak èasopisa i 15 posebnih otisaka (separata) njegova èlanka. Dodatni se otisci, na autorov trošak, mogu posebno naruèiti putem Uredništva.

Molimo suradnike da svoj èlanak, osim ovim opæim uputama, obvezno prilagode i Tehnièkim uputama objavljenim na: http://virtual.arhitekt.hr/prostor/default.aspx

NOTES TO CONTRIBUTORS Information about the general concept of the journal PROSTOR next to the impressum is an integral part of these notes. Contributors are asked to conform to the following notes:

Submission of contributions • Editorial Board accepts exclusively unpublished texts, written either in the Croatian or English language. • Contributions (text and illustrations) should be submitted to the Editorial Board as hard copies and as electronic files (on a CD or sent by e-mail).

All contributions will be peer reviewed anonymously. •

• All other descriptions (scientific field, UDC designation, dates of admission and acceptance of the contribution, bilingual elements etc.) are entered by the Editorial Staff. • Authors should submit three identical hard copies to the Editorial board:  for the Editorial Board: one copy (signed by the author) with the front page and biography in the end of the contribution  for reviewers: two identical copies with the front page 2, without author’s biography or any other information on the author • Contributions are submitted electronically on one CD and should include:

 integral text of the contribution in a single .doc file (MS Word)  illustrations - each saved as a separate file (scanned at 300 dpi in one of the following formats: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); the name of the files should be short (Fig. 1; Fig. 2; Table I) • Contributions in the form of hard copies are sent by registered mail or submitted personally to the Editorial board. • Submission of the contribution will be confirmed in writing at the request of the author. • Hard copies and CDs with contributions are not returned to the authors.

part of the authors prior to the final acceptance of the article. • Authors are required to follow the instructions and suggestions of the reviewers and submit the revised text within 30 days, in the same form and following the same procedure as when submitting the first time (1+2 hard copies and a CD). • In case authors fail to submit the revised text within 30 days, the text will not be considered for publishing. It is possible to submit the revised text as a new contribution which will again undergo the standard editorial procedure.

Reviews

• Articles are written and published in Croatian or English whereas abstracts, summaries, key words, titles and subtitles, captions and authors’ biographies are bilingual (translation is provided by the Editorial Board). • Articles translated entirely into English will be accepted only on condition that the authors themselves provide a high-quality English translation by a qualified translator and provide his/her name. • Editorial Board reserves the right to make minor corrections, changes of titles, language editing, translation and text editing in order to adapt the article to publishing requirements of the journal. • The author is entitled to one free copy of the journal and 15 offprints of his contribution. Additional offprints may be ordered from the editor at the author’s expense.

• All scientific papers are subjected to at least two independent reviews provided by the Editorial Board. Reviewers are unknown to authors as well as authors to reviewers. • Final decision concerning the category of papers is made by the Editorial Board taking into account the reviewers’ opinions. • All contributions positively reviewed and accepted by the Editorial Board will be published. The order of their publication is subject to the Editorial Board’s decision regarding the content and concept of each particular issue of PROSTOR. • Authors will be informed about the review procedure, assigned category of the article and possible additions or corrections which should be made on the

Editing

Contributors are asked to adjust their contributions according to the technical notes published on the web page: http://virtual.arhitekt.hr/prostor/default.aspx

CAIP kartice CAIP Cards

MIRNA MEŠTROVIÆ, MLADEN OBAD ŠÆITAROCI Grad Zagreb Gradski ured za strategijsko planiranje i razvoj grada HR - 10000 Zagreb, Republike Austrije 18

PROSTOR

ISSN 1330-0652 Sveuèilište u Zagrebu CODEN PORREV Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 UDK 71/72 2-15 22[2014] 1[47]

ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ

PROSTOR

Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja

Opæa bolnica u Splitu (1951.-1969.) arhitektice Zoje Dumengjiæ

sl. 8; tabl. 9; bilj. 53; lit. 13; izvori: 7; original na hrvatskom

gradski ljetnikovci ladanjske vile ljetnikovaèko podruèje Zagreb 19. stoljeæe

Izvorni znanstveni èlanak UDK 728.84(497.5 Zagreb)”18/00”

KARIN ŠERMAN, ANA ŠVERKO Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

PROSTOR

Institut za povijest umjetnosti Centar Cvito Fiskoviæ HR - 21000 Split, Kružiæeva 5-7

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 28-37 22[2014] 1[47]

Eduard Žagar i utjecaj srednjoeuropske arhitekture na arhitektonsku sliku Splita na prijelazu 19. i 20. stoljeæa Rad prezentira i obraðuje dosad neobraðenu nacrtnu dokumentaciju iz arhiva braæe Eduarda i Danila Žagara iz Muzeja grada Splita te je dovodi u odnos s produkcijom zagrebaèkog atelijera Fischer & Hruby´ (1897.1898.). Postavlja se teza da je Eduard Žagar suraðivao u tom atelijeru i da su skice tako dospjele u Split. Na temelju analize i obrade nacrta postavljaju se nove teze o atribucijama i stilskim odrednicama splitskih vila Gaje Bulata i Plevna. sl. 14; tabl. ; bilj. 32; lit. 8; izvori: 1; original na hrvatskom

BORISLAV PULJIÆ, ZLATKO KARAÈ Ecoplan, d.o.o. BiH - 88000 Mostar, Dr. Ante Starèeviæa 3

Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Fischer & Hruby´ secesijska arhitektura Split Zagreb Žagar, Eduard

Prethodno priopæenje UDK 72.036 E. Žagar (497.5 Split)”18/19”

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 50-61 22[2014] 1[47]

sl. 15; tabl. -; bilj. 30; lit. 31; izvori: 9; original na hrvatskom

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 16-27 22[2014] 1[47]

Dumengjiæ, Zoja moderna arhitektura Opæa bolnica paviljon za tuberkulozu Split

Izvorni znanstveni èlanak UDK 725.51:72.036 Z. Dumengjiæ (497.5 Split)”19”

DUJMO ŽIŽIÆ, KATJA MARASOVIÆ Sveuèilište u Splitu Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije HR - 21000 Split, Matice hrvatske 15

PROSTOR ISSN 1330-0652 Sveuèilište u Zagrebu CODEN PORREV Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 UDK 71/72 38-49 22[2014] 1[47]

Tvornica cementa i tvornièko naselje u Ravnicama pokraj Omiša Èlanak prikazuje stoljetnu povijest cementne industrije u okolici Omiša, smještajuæi ju u regionalni kontekst. Godine 1908. domaæi poduzetnici grade tvornicu u Ravnicama. Više puta mijenjajuæi vlasnike, tvornica je proizvodila cement do 1983. godine, a 2006. je srušena radi izgradnje turistièkog naselja. Nakon rušenja ostali su tragovi u širem krajoliku - stambeno tvornièko naselje, operativna obala te tupinolomi. sl. 17; tabl. 1; bilj. 34; lit. 19; izvori: 4; original na hrvatskom

industrijska arhitektura Omiš Ravnice tvornica cementa „Renko Šperac” Prethodno priopæenje UDK 725.42:666.9 (497.5 Omiš)”19”

PROSTOR

SREÈKO PEGAN, LEA PETROVIÆ KRAJNIK Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 62-73 22[2014] 1[47]

Fortifikacijski sustav u urbanoj strukturi Mostara tijekom razdoblja osmanske uprave

Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja

sl. 18; tabl. -; bilj. 52; lit. 24; izvori: 5; original na hrvatskom

MIRA IVKOVIÆ, IVA ALIŠIÆ, LORIS REDOVNIKOVIÆ Sveuèilište u Zagrebu Geodetski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

fortifikacije gradske zidine kule Mostar osmansko razdoblje

Pregledni znanstveni èlanak UDK 711.4:623.1 (497.6 Mostar)”14/18”

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 74-83 22[2014] 1[47]

sl. 2; tabl. 1; bilj. 22; lit. 11; izvori: 4; original na hrvatskom

metoda prostorno planiranje razvoj stupnjevanje

Pregledni znanstveni èlanak UDK 711 (4:497.5)”19/00”

SANDRA SMILJANIÆ, IVAN MLINAR, BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Analogne i digitalne geodetske podloge u postupku izrade prostornoplanske dokumentacije

Arhetipovi u suvremenoj arhitekturi groblja

sl. 6; tabl. -; bilj. 29; lit. 22; izvori: -; original na hrvatskom

analogne geodetske podloge digitalne geodetske podloge posebne geodetske podloge

Pregledni znanstveni èlanak UDK 528.4/711.00 (497.5)”00”

sl. 10; tabl. 1; bilj. 38; lit. 25; izvori: 24; original na hrvatskom

PROSTOR

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 84-95 22[2014] 1[47]

arhetip arhitektura arhitektura groblja groblje

Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.01/726:393 (4)”19/00”

ZRINKA BARIŠIÆ MARENIÆ

PROSTOR

University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

General Hospital in Split (1951-1969) Designed by Zoja Dumengjiæ The General Hospital complex in Split may be regarded as, probably, the most remarkable achievement in Zoja Dumengjiæ’s architectural career. The entire complex is recognizable by its splendid gallery front which integrates several functional and design aspects based on a creative use of the structure. Its outstanding value lies in its contribution to urban design and its profound influence on the generations of the Split-based architects. fig. 15; table: -; notes: 30; bibl. 31; sources: 9; original in Croatian

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 16-27 22[2014] 1[47]

Dumengjiæ, Zoja modern architecture general hospital tuberculosis unit Split

Original Scientific Paper UDC 725.51:72.036 Z. Dumengjiæ (497.5 Split)”19”

DUJMO ŽIŽIÆ, KATJA MARASOVIÆ University of Split Faculty of Civil Engineering, Architecture and Geodesy HR - 21000 Split, Matice hrvatske 15

PROSTOR University of Zagreb ISSN 1330-0652 Faculty of Architecture CODEN PORREV HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 UDC 71/72 38-49 22[2014] 1[47]

The Cement Factory and the Workers’ Housing Development in Ravnice near Omiš This paper presents a hundred-year old history of a cement factory from the surroundings of Omiš in its regional context. It was built in Ravnice in 1908 by the local entrepreneurs. The factory changed hands several times until it finally closed down in 1983. In 2006 it was demolished and replaced by a tourist apartment development but its traces have remained in its wider surroundings - the workers’ housing development, operational quay and clay pits. fig. 17; table: 1; notes: 34; bibl. 19; sources: 4; original in Croatian

industrial architecture Omiš Ravnice cement factory ”Renko Šperac”

Preliminary Communication UDC 725.42:666.9 (497.5 Omiš)”19”

PROSTOR

SREÈKO PEGAN, LEA PETROVIÆ KRAJNIK University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 62-73 22[2014] 1[47]

MIRNA MEŠTROVIÆ, MLADEN OBAD ŠÆITAROCI

PROSTOR

City of Zagreb University of Zagreb ISSN 1330-0652 City Office for Strategic Planning Faculty of Architecture CODEN PORREV and Development of the City HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 UDC 71/72 HR - 10000 Zagreb, 18 Republike Austrije Street 2-15 22[2014] 1[47]

Villas in Zagreb - Origin and Features This research encompasses 96 villas situated on the northern hillsides of Zagreb, built between 1736 and 1938. Twenty-three villas, unknown until today, have been discovered through this research while half of the registered ones have been preserved. Their urban, ambient, landscaping and architectural features have been researched and defined. The late 19th and the early 20th century villas were an important segment of Zagreb city planning and development. fig. 8; table: 9; notes: 53; bibl. 13; sources: 7; original in Croatian

suburban villas country villa country villas area Zagreb 19th century

Original Scientific Paper UDC 728.84(497.5 Zagreb)”18/00”

KARIN ŠERMAN, ANA ŠVERKO University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

PROSTOR

Institute of Art History Cvito Fiskoviæ Centre HR - 21000 Split, Kružiæeva 5-7

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 28-37 22[2014] 1[47]

Eduard Žagar and the Influence of Central European Architecture th on Split Architecture in the Late 19 and Early 20th Centuries

Fischer & Hruby´ Secession architecture Split Zagreb Žagar, Eduard

Preliminary Communication UDC 72.036 E. Žagar (497.5 Split)”18/19”

PROSTOR

BORISLAV PULJIÆ, ZLATKO KARAÈ Ecoplan, d.o.o. BiH - 88000 Mostar, Dr. Ante Starèeviæa 3

University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 50-61 22[2014] 1[47]

The Method of Planning a Graded Spatial Development

Fortification System in the Urban Fabric of Mostar during Ottoman Rule

fig. 2; table: 1; notes: 22; bibl. 11; sources: 4; original in Croatian

method physical planning development grading

Subject Review UDC 711 (4:497.5)”19/00”

SANDRA SMILJANIÆ, IVAN MLINAR, BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

PROSTOR

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 84-95 22[2014] 1[47]

fig. 18; table: -; notes: 52; bibl. 24; sources: 5; original in Croatian

fortifications town walls towers Mostar Ottoman period

Subject Review UDC 711.4:623.1 (497.6 Mostar)”14/18”

MIRA IVKOVIÆ, IVA ALIŠIÆ, LORIS REDOVNIKOVIÆ University of Zagreb Faculty of Geodesy HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 74-83 22[2014] 1[47]

Archetypes in Modern Cemetery Architecture

Analog and Digital Land Survey Maps as the Basis for Physical Planning Documents

fig. 10; table: 1; notes: 38; bibl. 25; sources: 24; original in Croatian

archetype architecture cemetery architecture cemetery

Subject Review UDC 72.01/726:393 (4)”19/00”

fig. 6; table: -; notes: 29; bibl. 22; sources: -; original in Croatian

analog geodetic documentation digital geodetic documentation special geodetic documentation

Subject Review UDC 528.4/711.00 (497.5)”00”

DRAGAN DAMJANOVIÆ

PROSTOR

Sveuèilište u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za povijest umjetnosti HR - 10000 Zagreb, I. Luèiæa 3

Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini U èlanku se obraðuje neogotièki segment opusa hrvatskog i bosanskohercegovaèkog arhitekta Josipa Vancaša. To su projekti nastali tijekom školovanja u Beèu (toranj crkve u Eppanu/Appianu) te realizacije u Bosni i Hercegovini: katedrala, rezidencija nadbiskupa i Prvostolnog kaptola Vrhbosanskog, franjevaèka crkva u Sarajevu, zatim župne crkve u Žepèu, Tuzli, Vitezu i Podmilaèju kod Jajca. sl. 17; tabl. -; bilj. 70; lit. 56; izvori: 7; original na hrvatskom

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 96-109 22[2014] 1[47]

historicizam neogotika Sarajevo Vancaš, Josip zaštita spomenika

Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.035.3 J. Vancaš (497.6)”18/19”

NIKOLINA VEZILIÆ STRMO1, IVANA SENJAK1, ARIANA ŠTULHOFER2 Sveuèilište u Zagrebu Graðevinski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 1

Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Održivost postojeæe stambene izgradnje i moguænosti procjene Èlanak analizira koncept održivog razvoja, ali i potencijal postojeæe stambene izgradnje u postizanju njegovih ciljeva. Takoðer, provodi se komparativna analiza postojeæih sustava za procjenu razlièitih aspekata održivosti graðevina, kao i modela vrjednovanja stambenih zgrada. Cilj je analize ustanoviti prednosti i nedostatke postojeæih alata za procjenu graðevina kako bi se utvrdile smjernice za formiranje novoga modela procjene održivosti. sl. 7; tabl. 2; bilj. 37; lit. 38; izvori: 6; original na hrvatskom

PROSTOR

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 122-133 22[2014] 1[47]

modeli vrjednovanja održivi razvoj procjena graðevina stambena izgradnja

Pregledni znanstveni èlanak UDK 728: 69.05 (4:497.5)”19/00”

ZLATKO KARAÈ

PROSTOR

DINA OŽIÆ BAŠIÆ Ured ovlaštene arhitektice HR - 21000 Split, Æirila i Metoda 38

Urbana i arhitektonska obilježja bloka IV.a na Žnjanu u Splitu Èlanak prouèava programske, natjeèajne, urbanistièke i arhitektonske projekte za stambeni blok IV.a na Žnjanu u Splitu, dovršen 1991. godine. Izvršena je usporedna analiza urbanistièkog rješenja i stambenih zgrada bloka s istovremenim europskim primjerima (IBA Berlin 1984.), èime je blok sagledan u europskom i svjetskom kontekstu postmoderne arhitekture. Urbanistièka i arhitektonska postignuæa bloka IV.a vrijedno su graditeljsko nasljeðe. sl. 10; tabl. 1; bilj. 45; lit. 23; izvori: 27; original na hrvatskom

GREGOR ÈOK Sveuèilište u Ljubljani Arhitektonski fakultet Slovenija - 1000 Ljubljana, Zoisova 12

Stambene zgrade i održivi razvoj u Sloveniji U sklopu nove sociorazvojne paradigme u Sloveniji, naèela planiranja i izgradnje stambenih zgrada takoðer su doživjela promjene. Na osnovi analize tipiènih primjera „izgradnje za tržište” zakljuèuje se da su danas dominantna polazišta projekta iskljuèivo ekonomski uèinak investicije i formalni tehnološki standardi. Kako bi se poboljšalo stanje, trebalo bi u legislativu na uèinkovit naèin uvesti odgovarajuæe mjere, kao što su smjernice i kriteriji održivog planiranja. sl. 1; tabl. 5; bilj. 37; lit. 37; izvori: 8; original na engleskom

DANIELA ANGELINA JELINÈIÆ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 151 22[2014] 1[47]

Grad kao identitetski sustav

Prikazi knjiga

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

sl. 1; tabl. ; bilj. ; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

BRANIMIR RAJÈIÆ

blok IV.a postmoderna arhitektura postmoderni urbanizam Split Žnjan Pregledni znanstveni èlanak UDK 711.6/721.01 (497.5 Split)”19”

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 134-147 22[2014] 1[47]

kriteriji stambene zgrade Slovenija smjernice održivosti održivi razvoj

Pregledni znanstveni èlanak UDK 728:69.05(497.4)”19/00”

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 152 22[2014] 1[47]

Miroslav Begoviæ Borka Bobovec

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 110-121 22[2014] 1[47]

Feða Vukiæ

PROSTOR

MLADEN OREŠIÆ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 153 22[2014] 1[47]

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 154 22[2014] 1[47]

Radionica Arhitektonsko projektiranje I - Suvremeno stanovanje 2012./13. - Odabrani studentski radovi

Prostori uèenja u tranziciji

Prikazi knjiga

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

DINA OŽIÆ BAŠIÆ Licensed Architecture office HR - 21000 Split, 38, Æirila i Metoda st.

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 110-121 22[2014] 1[47]

DRAGAN DAMJANOVIÆ

PROSTOR

University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences Department of Art History HR - 10000 Zagreb, I. Luèiæa 3

Urban and Architectural Features of Block IV.a in Žnjan, Split

Neo-Gothic Architecture of Josip Vancaš in Bosnia and Herzegovina

fig. 10; table: 1; notes: 45; bibl. 23; sources: 27; original in Croatian

GREGOR ÈOK University of Ljubljana Faculty of Architecture Slovenia - 1000 Ljubljana, Zoisova 12

Block IV.A Post-Modern Architecture Post-Modern Urbanism Split Žnjan Subject Review UDC 711.6/721.01 (497.5 Split)”19”

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 134-147 22[2014] 1[47]

fig. 17; table: -; notes: 70; bibl. 56; sources: 7; original in Croatian

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 96-109 22[2014] 1[47]

Historicism Neo-Gothic Sarajevo Vancaš, Josip monument protection

Subject Review UDC 72.035.3 J. Vancaš (497.6)”18/19”

NIKOLINA VEZILIÆ STRMO1, IVANA SENJAK1, ARIANA ŠTULHOFER2 University of Zagreb Faculty of Civil Engineering HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia

Sustainability of the Existing Housing Stock and Evaluation Possibilities

fig. 1; table: 5; notes: 37; bibl. 37; sources: 8; original in English

DANIELA ANGELINA JELINÈIÆ

criteria residential buildings Slovenia sustainability guidelines sustainable development Subject Review UDC 728:69.05(497.4)”19/00”

PROSTOR

fig. 7; table: 2; notes: 37; bibl. 38; sources: 6; original in Croatian

ZLATKO KARAÈ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 152 22[2014] 1[47]

Miroslav Begoviæ

Reviews of Books

fig. 1; table: ; notes: ; bibl. ; sources: ; original in Croatian

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

MLADEN OREŠIÆ

evaluation models sustainable development building evaluation housing construction

Subject Review UDC 728: 69.05 (4:497.5)”19/00”

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 151 22[2014] 1[47]

The City as an Identity System Feða Vukiæ

PROSTOR

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 122-133 22[2014] 1[47]

Borka Bobovec

PROSTOR

BRANIMIR RAJÈIÆ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 154 22[2014] 1[47]

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 153 22[2014] 1[47]

Learning Spaces in Transition

Architectural Design Studio I - Contemporary Housing 2012/13 - Selected Student Projects

Reviews of Books

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

ANA TOMŠIÆ

PROSTOR

ZLATKO KARAÈ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 155 22[2014] 1[47]

Kuæa u Gradu: Studije o dubrovaèkoj stambenoj arhitekturi 15. i 16. stoljeæa

Radovan Tajder - arhitektura / arhitekt

Prikazi knjiga

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

Marina Bagariæ

Nada Grujiæ

HRVOJE MARINOVIÆ

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 157 22[2014] 1[47]

Remetineèki gaj - prvo planirano stambeno naselje Novog Zagreba Izložba Ivana Mlinara Prikaz izložbe

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 156 22[2014] 1[47]

ZLATKO KARAÈ

PROSTOR

ANA TOMŠIÆ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 156 22[2014] 1[47]

Radovan Tajder - Architecture / an Architect

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 155 22[2014] 1[47]

Marina Bagariæ

A House in the Town: Studies about Residential Architecture of Dubrovnik in the 15th and 16th Century

Reviews of Books

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

Nada Grujiæ

HRVOJE MARINOVIÆ

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 157 22[2014] 1[47]

Remetineèki Gaj - The First Planned Housing Development in New Zagreb Exhibition by Ivan Mlinar Review of Exhibition

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

Ovaj su broj èasopisa PROSTOR redakcijski pripremile i realizirale izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer i doc. Mia Roth-Èerina. Broj je urednièki zakljuèen 10. 6. 2014. Grafièka priprema i tisak dovršeni su 18. 6. 2014. Osnovna tipografija: Meta Papir: 115 gr Offsetni tisak c/b

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Mirna Meštroviæ Mladen Obad Šæitaroci

Zagrebaèki ljetnikovci - nastajanje i obilježja Villas in Zagreb - Origin and Features

Zrinka Barišiæ Mareniæ

Opæa bolnica u Splitu (1951.-1969.) arhitektice Zoje Dumengjiæ General Hospital in Split (1951-1969) Designed by Zoja Dumengjiæ

Karin Šerman Ana Šverko

Dujmo Žižiæ Katja Marasoviæ

Tvornica cementa i tvornièko naselje u Ravnicama pokraj Omiša The Cement Factory and the Workers’ Housing Development in Ravnice near Omiš

Borislav Puljiæ Zlatko Karaè

Fortifikacijski sustav u urbanoj strukturi Mostara tijekom razdoblja osmanske uprave Fortification System in the Urban Fabric of Mostar during Ottoman Rule

Sreèko Pegan Lea Petroviæ Krajnik

Metoda planiranja stupnjevanoga prostornog razvoja The Method of Planning a Graded Spatial Development

Mira Ivkoviæ Iva Ališiæ Loris Redovnikoviæ

Analogne i digitalne geodetske podloge u postupku izrade prostornoplanske dokumentacije Analog and Digital Land Survey Maps as the Basis for Physical Planning Documents

Sandra Smiljaniæ Ivan Mlinar Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci

Arhetipovi u suvremenoj arhitekturi groblja Archetypes in Modern Cemetery Architecture

Dragan Damjanoviæ

Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini Neo-Gothic Architecture of Josip Vancaš in Bosnia and Herzegovina

Dina Ožiæ Bašiæ

Urbana i arhitektonska obilježja bloka IV.a na Žnjanu u Splitu Urban and Architectural Features of Block IV.a in Žnjan, Split

Nikolina Veziliæ Strmo Ivana Senjak Ariana Štulhofer

Održivost postojeæe stambene izgradnje i moguænosti procjene Sustainability of the Existing Housing Stock and Evaluation Possibilities

Gregor Èok

Residential Buildings and Sustainable Development in Slovenia Stambene zgrade i održivi razvoj u Sloveniji

Aktualno | Current Themes