Prostor 22[2014] 2[48]

PROSTOR

22 [2014] 2 [48] ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

SVEUÈILIŠTE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK | UDC 71/72 22 [2014] 2 [48] 159-368 7-12 [2014]

PROSTOR 22 [2014] 2 [48] ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK | UDC 71/72 GOD. | VOL. 22 [2014] BR. | NO. 2 [48] STR. | PAG. 159-368 MJESECI | MONTHS 7-12 [2014]

ZnaËenja Meanings

PROSTOR m space, room; (površina) area; (zona) tract; (prostranstvo) extent, expanse; (za kretanje/

manevriranje) elbow-room, playroom, leeway, scope; (prostorije, smještaj) premises, accomodation | životni ~ living space; stambeni ~ housing; školski ~ school space; poslovni ~ office space/premises; ~ za noge legroom; prema raspoloživom ~u on a space available basis; fig pružati ~za offer/give scope for; posvetiti (pokloniti) ~ (u novinama) devote (give) space to; zbog pomanjkanja ~a because of limited space; radi uštede na ~u to save space; povreda zraËnog ~a violation of airspace, aerosp; istraživanje ~a space exploration ŽELJKO BUJAS (1999.), Veliki hrvatsko-engleski rjeËnik | Croatian-English dictionary, Nakladni zavod Globus, Zagreb

Cijena pojedinaËnog broja Price per issue Hrvatska: 75 kn Europa | Europe: 24 Eur Izvaneuropske zemlje | Outside Europe: 27 Eur U cijene su ukljuËeni troškovi poštarine. | Postage and handling included in the price.

»asopis PROSTOR objavljuje znanstvene Ëlanke iz svih grana arhitekture i urbanizma, ali i radove iz drugih znanstvenih podruËja (povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije, sociologije, geografije, graðevinarstva, geodezije, šumarstva, dizajna...), ako su sadržajem vezani za problematiku arhitekture i urbanizma.

PROSTOR je primarni znanstveni Ëasopis i tiska samo neobjavljene Ëlanke, koji istodobno i u istom obliku ne mogu biti ponuðeni drugom izdavaËu.

Osim znanstvenih priloga koji podliježu recenziji, decimalnoj klasifikaciji i kategorizaciji (izvorni znanstveni Ëlanci, prethodna priopæenja, pregledni Ëlanci, izlaganja na znanstvenim skupovima), iznimno æe se objavljivati i struËni Ëlanci analitiËkog karaktera. U skladu s navedenim, u PROSTORU se neæe objavljivati recentni projekti ni ostvarenja, osim u sluËajevima kada je posrijedi visokostruËno, odnosno primijenjeno znanstveno rješenje nekoga posebnog pitanja ili problema u sklopu projekta, uz uvjet da je sadržaj prikazan na znanstveni naËin (koncepcijski, tehniËki, tehnološki ili metodološki problem, a ne projekt ili zgrada kao takvi).

U prateæim rubrikama publiciraju se prijevodi, bibliografski prilozi, recenzije i prikazi (Ëasopisa, knjiga, izložaba, znanstvenih skupova), vijesti i aktualnosti iz struke, kronika Arhitektonskog fakulteta te sažeci obranjenih doktorskih disertacija i magistarskih radova.

Narudžbe Ordering Info

•

UPI-2M HR - 10000 Zagreb, Meduliæeva 20 Tel. +385/1/4921-389 Fax. +385/1/4921-390 www.upi2mbooks.hr info@upi2mbooks.hr

•

•

•

• • •

Besplatan pristup internet izdanju Ëasopisa Free On-line Access to Internet Edition Dostupni su svi Ëlanci publicirani u svim dosad izašlim brojevima u PDF formatu.

All published articles in previous issues are available in PDF format.

EISSN 1333-9117 PROSTOR Online: www.arhitekt.hr/prostor

•

»asopis PROSTOR prijavljen je Ministarstvu znanosti i tehnologije RH kao primarna znanstvena publikacija za podruËje tehniËkih znanosti: znanstveno polje: arhitektura i urbanizam. »asopis PROSTOR upisan je u evidenciju periodiËnih tiskovina pri Ministarstvu informiranja RH (sada Ministarstvo kulture RH) pod prijavnim brojem 38 (Potvrda o prijavi periodiËke tiskovine od 12.05. 1992, kl. 104, ur. br. 523-021/92-847/38).

PROSTOR izlazi polugodišnje (dva broja u godištu). U godištu 1 (1993) i 2 (1994) Ëasopis je izlazio tromjeseËno (Ëetiri broja u godištu).

Predajom potpisanoga primjerka rukopisa autor jamèi da je iskljuèivi nositelj autorskog prava predmetnoga djela te pristaje na objavu èlanka u tiskanom i elektronskom izdanju èasopisa (Prostor Online), kao i na referiranje u sekundarnim bazama.

Rukopisi prihvaæenih Ëlanaka ne vraæaju se.

Objavljeni se prilozi ne honoriraju.

Za znanstvene stavove i iznesena mišljenja u Ëlanku, toËnost podataka, te pravo objave tekstualnih i ilustracijskih priloga odgovorni su autori.

Sva prava umnožavanja i komercijalne reprodukcije pridržava nakladnik. Korištenje podataka dopušteno je, uz obvezno citiranje potpune reference PROSTORA.

Izlaženje Ëasopisa financijski potpomaže Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske.

The journal PROSTOR publishes scientific papers from all branches of architecture and urban planning as well as texts from other fields of science (art history, archaeology, ethnology, sociology, geography, civil engineering, geodesy, forestry, design...) if their content relates to architectural issues.

PROSTOR is a primary scientific journal and accepts only previously unpublished papers which cannot be simultaneously offered in the same form to another publisher.

In addition to scientific contributions, which are subject to evaluation by reviewers, decimal classification and categorisation (original scientific papers, preliminary communications, reviews, conference papers), professional papers of analytical character will be published exceptionally. In accordance with the above, design projects will not be published in PROSTOR, except in cases that display a highly expert or applied scientific solution for a particular issue or problem within a project, unless the content is presented in a scientific manner (a conceptual, technical, technological or methodological problem, but not a project or a building itself).

The accompanying sections include translations, bibliographies, evaluations and reviews (of journals, books, exhibitions, conferences), the latest news and topical issues in the field, chronicle of the Faculty of Architecture as well as summaries of defended doctoral disertations and master’s theses.

•

•

•

•

• • •

•

The journal PROSTOR is registered with the Ministry of Science and Technology, RC, as a primary scientific publication in the area of technical sciences: scientific field: architecture & urban planning.

The journal PROSTOR is registered as a periodical publication with the Ministry of Information, RC (now the Ministry of Culture, RC) under the entry number 38 (Registration of a Periodical Publ. Certif. from May 12, 1992, class 104, Reg. No. 523-021/92-847/38).

PROSTOR is a half-yearly publication (two issues a year). In vol. 1 (1993) and 2 (1994) the journal was published quartarly.

By delivering his / her signed paper, the author guarantees that he is the sole copyright holder of his work and grants his consent to its publishing in hardcopy or electronic edition (Prostor online) as well as to its abstracting / indexing in secondary data bases.

Typescripts of accepted papers are not returned.

The author does not receive any payment.

Responsibility for scientific attitudes and opinions presented in the paper, the accuracy of data and the right to publish the text(s) and illustrations rests with the author(s).

All rights (copying and commercial reproduction) reserved by the Publisher. The use of data is permitted with obligatory citation of full reference to PROSTOR.

The journal is financially supported by the Ministry of Science, Education and Sports of Republic of Croatia.

PROSTOR ZNANSTVENI »ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

OsnivaË i nakladnik Founder & Publisher SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, KaËiæeva 26 www.arhitekt.hr Za nakladnika For the Publisher Prof.mr.sc. Boris Koružnjak Dekan fakulteta | Dean of the Faculty Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief Doc.dr.sc. Zlatko Karaè SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zamjenica glavnog urednika Deputy Editor Izv.prof.dr.sc. Ariana Štulhofer SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Uredništvo Editorial Board Prof.dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac dipl.urb.IUUP, Zagreb [PoËasni Ëlan uredništva | Honorary member] Prof.dr.sc. Aleksandar Homadovski SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Prof.dr.sc. Zlatko Juriæ SveuËilište u Zagrebu, Filozofski fakultet Prof.dr.sc. SreËko Pegan SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Dr.sc. Tomislav Premerl Zagreb Izv.prof.dr.sc. Karin Šerman SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Doc.dr.sc. Zoran Veršiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Izv.prof.dr.sc. Feða Vukiæ, prof.

SveuËilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Studij dizajna

Paula Šimetin Urednica sažetaka doktorata i magisterija | Editor in charge of summaries of doctoral dissertations and master’s theses V.asist.dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik V.asist.dr.sc. Zorana Sokol Gojnik Tajnice uredništva | Editorial Secretary StruËni i tehniËki suradnici Professional and Technical Staff Mirjana Ostoja, prof.

Lektura | Croatian Language Editor V.pred.dr.sc. Neda Boriæ, prof.

Prijevod na engleski | English Translation Mirjana ©ah, prof.

Korektura | Proof-reader Ljiljana Loina-Hohnjec Prijepis | Typing Saša StubiËar, dipl. dizajner Oblikovanje | Design DENONA d.o.o., Zagreb Grafièka priprema, tisak i uvez | Lay-out, Print and Binding Povjerenstvo za nakladništvo Fakulteta Publishing Council of Faculty Prof.dr.sc. Tihomir Jukiæ Prof.dr.sc. Andrej Uchytil Izv.prof.dr.sc. Ariana Štulhofer Izv.prof.dr.sc. Feða Vukiæ Doc.dr.sc. Zlatko Karaè Doc. Mia Roth-Èerina (predsjednica) Asist.mr.sc. Roberto Vdoviæ Pred. Tajana Jaklenec Pred. Luka Korlaet

Meðunarodno uredništvo International EB Prof.Arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. University of California, Berkeley, USA Prof. Joan Busquets, Ph.D. GSD, Harvard University, Cambridge, USA Prof.d.d. Alberto Darias Principe Universidad de la Laguna, Tenerife, Spain Prof. Rudolf Klein, Ph.D. Ybl Miklós Építéstudományi Kar, Szent István Egyetem, Budapest, Hungary Prof.dr. Fedja Košir Univerza v Ljubljani, Slovenia Prof. Ákos Moravánszky, Ph.D. Eidgenössische Technische Hochschule [ETH], Zürich, Switzerland Prof.Mag.Arch. Boris Podrecca Technische Universität, Stuttgart, Germany

SVEU»ILI©TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTET UNIVERSITY OF ZAGREB, FACULTY OF ARCHITECTURE ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK | UDC 71/72 22 [2014] 2 [48] 159-368 7-12 [2014]

Izvršno uredništvo Managing Board Izv.prof.dr.sc. Damir Krajnik Doc. Mia Roth-Èerina Izvršni urednici | Managing Editors Asist.mr.sc. Roberto Vdoviæ Urednik internet izdanja | Internet Editor Doc.dr.sc. Iva Muraj Urednica Fakultetske kronike | Faculty Chronicle Editor

Adresa uredništva Editor’s Office Address PROSTOR Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 Hrvatska | Croatia Tel. +385/1 4639 382 Fax. +385/1 4828 079 E-mail: prostor@arhitekt.hr

Prilozi objavljeni u PROSTORU referiraju se u: PROSTOR is abstracted or indexed in:

• Academic Search Complete EBSCO Publishing, Ipswich, MA, USA • Architectural Publications Index Royal Institute of British Architects (RIBA), The British Architectural Library, London, England • Arts and Humanities Citation Index® [A&HCI] - Web of Science® [WoS] Thomson Reuters, Philadelphia, PA, USA • Avery Index to Architectural Periodicals Columbia University in the City of New York, Avery Architectural and Fine Arts Library, N.Y., USA • CAB Abstracts CAB International, Wallingford, Oxon, United Kingdom • Catalogue, Index of Periodicals The Library of Congress, Washington D. C., USA • Directory of Open Access Journals (DOAJ) Lund University Libraries, Sweden • Hrèak - Portal znanstvenih èasopisa Republike Hrvatske Sveuèilišni raèunski centar Zagreb i Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko društvo, Zagreb, Hrvatska • Hrvatska bibliografija: niz B - prilozi u èasopisima i zbornicima; niz C - serijske publikacije Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, Zagreb, Hrvatska • SCOPUS Elsevier, Amsterdam, Netherland • ULRICHSWEB Proquest, Cambridge, United Kingdom • Žurnale Geografija Akademija nauk Rusije, Institut nauènoih informacii, Moskva, Russia

Sadržaj Contents Znanstveni prilozi Scientific Papers IZVORNI ZNANSTVENI ÈLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS 160-173

174-187

MARKO KIESSEL ASU TOZAN

DARKO KAHLE

Orthodox Church Architecture in the Northern Districts of Cyprus from the mid-19th Century to 1974

Pravoslavna sakralna arhitektura u sjevernim regijama Cipra od sredine 19. stoljeæa do 1974.

From Eclecticism to Neo-Byzantine

Od eklekticizma do neobizantskog stila

UDC 72.035 (564.3)”18/19”

UDK 72.035 (564.3)”18/19”

Multi-story Attached Houses in Zagreb between 1850 and 1927

Višekatne ugraðene kuæe u Zagrebu izmeðu 1850. i 1927.

UDC 728.1 (497.5 Zagreb)”18/19”

UDK 728.1 (497.5 Zagreb)”18/19”

PREGLEDNI ZNANSTVENI ÈLANCI SUBJECT REVIEWS 188-199

200-211

212-227

228-237

238-251

252-267

268-277

278-289

KAJA POGAÈAR

TIN OBERMAN BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI KRISTIAN JAMBROŠIÆ

ANA MRÐA HRVOJE CARIÆ BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI

VLADIMIR STEVANOVIÆ

DUBRAVKA ÐUKANOVIÆ

DRAGAN DAMJANOVIÆ

ALEKSANDAR KADIJEVIÆ

KSENIJA ŠTAHAN

‘Urban activator’ - Participatory and Bottom-up Tool of Urban Change

‘Urbani aktivator’ - participativni bottom-up alat za urbane promjene

Definition and Selected Examples

Definicija i izabrani primjeri

UDC 711.4-163:711.61

UDK 711.4-163:711.61

Unaprjeðenje zvuènog okoliša gradskih prostora

Enhancement of Urban Soundscape

Utjecaj na urbanizam i pejsažnu arhitekturu

Influence on Urbanism and Landscape Architecture

UDK 711.4:534

UDC 711.4:534

Znaèaj koncepta turistièke nosivosti za prostorno planiranje

The Importance of the Concept of Tourism Carrying Capacity for Spatial Planning

Dosadašnja istraživanja, razvoj koncepta i metodološki pristupi

Previous Research, Development and Methodological Approaches

UDK 711.001:379.8:910.4”19/00”

UDC 711.001:379.8:910.4”19/00”

Prolegomena za novu estetiku arhitekture

Prolegomenon for New Aesthetics of Architecture

UDK 72.01

UDC 72.01

Origin of architectural forms of the Petrovaradin St George’s Former Jesuit Church

Podrijetlo arhitektonskih oblika bivše isusovaèke crkve sv. Jurja u Petrovaradinu

UDC 726.5 (497.11)”17”

UDK 726.5 (497.11)”17”

Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša

Neo-gothic Architecture in Josip Vancaš’s Work

Radovi u Italiji, Hrvatskoj i Sloveniji

Projects in Italy, Croatia and Slovenia

UDK 72.035.3 J. Vancaš (45, 497.4, 497.5)”18/19”

UDC 72.035.3 J. Vancaš (45, 497.4, 497.5)”18/19”

Tri poticajne modernistièke realizacije hrvatskih arhitekata u Beogradu (1928.-1935.)

Three Inspirational Modernist Realizations by Croatian Architects in Belgrade (1928-1935)

UDK 726.036 (497.11, Beograd)”19”

UDC 726.036 (497.11, Beograd)”19”

Energetski uèinkovita arhitektura u urbanom održivom turizmu

Energy-efficient Architecture in Sustainable Urban Tourism

UDK 72.023:711.4:379.8:910.4

UDC 72.023:711.4:379.8:910.4

290-301

302-313

MARTINA ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK MANJA KITEK KUZMAN

Interpretations of Organic Architecture

Interpretacije organske arhitekture

UDC 72.01

UDK 72.01

MARINA MIHAILA CRISTIAN BANICA

New Perspectives in Automotive Industry Architecture: Car Museum Design

Nove perspektive u arhitekturi automobilske industrije: projektiranje muzeja automobila

UDC 727.7”00”

UDK 727.7”00”

Urbanizam naslijeða - urbanistièki i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnoga naslijeða

Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage

Znanstvenoistraživaèki projekt

Scientific research project

Istraživanje inovativne zelene gradnje na kampusu kao živuæem laboratoriju

Innovative Green Building Research in the Campus Living Lab

Znanstvenoistraživaèki projekt

Scientific research project

Znanstveni simpozij o arhitekturi Borisa Magaša

Scientific Symposium on Boris Magaš’s Architecture

Karlovac, 25. listopada 2014.

Karlovac, 25th October, 2014

14. Venecijanski bijenale arhitekture

La biennale di Venezia - 14th International Architecture Exhibition

Osnove / usvajanje moderniteta: 1914.-2014.

Fundamentals / Absorbing Modernity 1914-2014

Hrvatski paviljon - Fitting Abstraction

Croatian pavilion - Fitting Abstraction

Pejsažno oblikovanje i opus Sonje Jurkoviæ

Landscape Design and the Works of Sonja Jurkoviæ

Izložba, 16.10. - 27.10. 2014.

Exhibition, 16th October - 27th October 2014.

Galerija ULUPUH, Zagreb, Tkalèiæeva 26

ULUPUH gallery, Zagreb, Tkalèiæeva 26

Aktualno Current Themes 316-317

318-319

320-321

322-323

324

MLADEN OBAD ŠÆITAROCI

BOJAN BALETIÆ

NANA PALINIÆ

DUBRAVKO BAÈIÆ

SANJA GAŠPAROVIÆ

325

TAMARA JEGER, ANTE ÐEREK

Solar Decathlon Europe 2014.

Solar Decathlon Europe 2014

326

ZORANA SOKOL-GOJNIK

Boris Magaš - misli o arhitekturi izabrani tekstovi

Boris Magaš - Reflections on Architecture - Selected Texts

Alen Žuniæ (izabrao i uredio)

Selected and edited by Alen Žuniæ

Englesko-hrvatski struèni pojmovnik

English-Croatian Professional Glossary

za urbaniste, prostorne planere, arhitekte i krajobrazne arhitekte

for urban and physical planners, architects and landscape architects

Nenad Lipovac

Nenad Lipovac

Remetineèki gaj - Poèetak sustavne urbanizacije novozagrebaèkog podruèja

Remetineèki gaj - The Beginning of a Systematic Urbanisation of Novi Zagreb

Ivan Mlinar

Ivan Mlinar

Burgologija

Burg Studies

Srednjovjekovni utvrðeni gradovi kontinentalne Hrvatske

Medieval Fortified Towns of Continental Croatia

Zorislav Horvat

Zorislav Horvat

327

328

329

LEA PETROVIÆ KRAJNIK

DAMIR KRAJNIK

ZLATKO KARAÈ

330

331

332

ZLATKO JURIÆ VIŠNJA BRALIÆ

ANJA KOSTANJŠAK

BORIS DUNDOVIÆ

Camillo Boito, Spomenik kao knjiga

Camillo Boito, Monument as a book

Spisi o arhitekturi, kulturi i restauriranju 1861.-1886.

texts on architecture, culture and restoration 1861-1886

Marko Špikiæ [ur.], Ana Vukadin [prijevod]

Marko Špikiæ [ed.], Ana Vukadin [translation]

Elements: Floor, Wall, Ceiling, Roof, Door, Window, Façade, Balcony, Corridor, Fireplace, Toilet, Stair, Escalator, Elevator, Ramp

Elementi: Pod, Zid, Strop, Krov, Vrata, Prozor, Proèelje, Balkon, Hodnik, Kamin, Toalet, Stube, Pokretno stubište, Dizalo, Rampa

Rem Koolhaas

Rem Koolhaas

Kapitalizam i shizofrenija 2: Tisuæu platoa

Capitalisme et schizophrénie 2: Mille plateaux

Gilles Deleuze, Félix Guattari

Gilles Deleuze, Félix Guattari

Prof. dr.sc. Boris Raduloviæ [1929.-2014.]

Prof. dr.sc. Boris Raduloviæ [1929-2014]

Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2013./14.

Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb, academic year 2013/14

In memoriam In Memoriam 335

MARTA SULYOK-SELIMBEGOVIÆ

Kronika Chronicle 337-362

IVA MURAJ

Doktorske disertacije Doctoral Dissertations 363-368

Doktorske disertacije Doctoral Dissertations

Ivica Barišiæ, Sanja Matijeviæ Barèot, Hrvoje Bartuloviæ, Dujmo Žižiæ

Ivica Barišiæ, Sanja Matijeviæ Barèot, Hrvoje Bartuloviæ, Dujmo Žižiæ

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Za sve znanstvene Ëlanke objavljene u Ëasopisu PROSTOR Uredništvo je, iz kruga uglednih naših i inozemnih znanstvenika, osiguralo najmanje dvije neovisne recenzije.

The Editorial Board provides at least two independent reviews by prominent Croatian or foreign scholars for all the scientific contributions published in the journal PROSTOR.

Fig. 1 Cyprus, distribution of 81 surveyed church buildings/bell towers and their morphological characteristics Sl. 1. Cipar, razmještaj 81 analizirane crkvene zgrade/zvonika i njihove morfološke karakteristike

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

22[2014] 2[48]

PROSTOR

161

Marko Kiessel, Asu Tozan Cyprus International University Faculty of Fine Arts North Cyprus - Nicosia-Haspolat Easten Mediteranean University Faculty of Architecture North Cyprus - Famagusta mkiessel@gmail.com asu.tozan@gmail.com

Internacionalno sveuèilište na Cipru Fakultet likovnih umjetnosti Sjeverni Cipar - Nicosia-Haspolat Sveuèilište istoènog Mediterana Arhitektonski fakultet Sjeverni Cipar - Famagusta mkiessel@gmail.com asu.tozan@gmail.com

Original Scientific Paper UDC 72.035 (564.3)”18/19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 10. 9. 2014. / 8. 12. 2014.

Izvorni znanstveni èlanak UDK 72.035 (564.3)”18/19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 10. 9. 2014. / 8. 12. 2014.

Orthodox Church Architecture in the Northern Districts of Cyprus from the mid-19th Century to 1974 From Eclecticism to Neo-Byzantine

Pravoslavna sakralna arhitektura u sjevernim regijama Cipra od sredine 19. stoljeæa do 1974.

Od eklekticizma do neobizantskog stila

architectural decoration church architecture Cyprus eclecticism Neo-Byzantinism

arhitektonska dekoracija sakralna arhitektura Cipar eklekticizam neobizantski stil

This paper analyses Orthodox Church architecture in Cyprus, considering building typology and sculptural decoration. The hybrid character of the initial eclecticism may be understood as reflection of Cypriot identity. The subsequent dominance of the Neo-Byzantine style began when the aspirations of GreekCypriots for Enosis turned into an anti-colonial movement. The Neo-Byzantinism can be understood as expression of Greek cultural-religious identity.

Ovaj rad analizira pravoslavnu sakralnu arhitekturu na Cipru s obzirom na graditeljsku tipologiju i skulpturalnu dekoraciju. Hibridni karakter poèetnog eklekticizma može se shvatiti kao odraz ciparskog identiteta. Razdoblje prevlasti neobizantskog stila koje je uslijedilo zapoèelo je onda kad su težnje ciparskih Grka prerasle u antikolonijalni pokret. Neobizantski stil može se shvatiti kao izraz grèkoga kulturno-religijskog identiteta.

162

PROSTOR

2[48] 22[2014] 160-173 M. KIESSEL, A. TOZAN Orthodox Church Architecture…

INTRODUCTION UVOD

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

ing the Paphos-, Limassol- and Larnaca districts few examples have been examined so far. Although we cannot claim to have established a complete record of church buildings, the 81 monuments in 65 towns and villages which were considered for this article form a sufficient basis for presenting our theses for Cyprus as a whole (Fig. 1).3

FROM THE 1850S TO THE 1930S: THE EMERGENCE OF PROMINENT BELL TOWERS AND A NEW SINGLE-SPACE CHURCH TYPE RAZDOBLJE OKO 1850.-1930.: POJAVA ISTAKNUTIH CRKVENIH ZVONIKA I NOVOG JEDNOBRODNOG TIPA CRKVE

T

his paper analyses the language of Orthodox Church architecture from the mid-19th to the advanced 20th centuries in Cyprus, based on an analysis of the typology of church buildings and of the iconography of exterior sculptural decoration. The examined period is characterized by two serious transitions: the change from Ottoman dominance to British Colonial rule in 1878, and from the Colonial era to the Republic of Cyprus in 1960. The period of our concern ends with the division of the island in 1974.1 Comprehensive studies of the typology of local ecclesiastical architecture of the 19th-20th centuries and its rich sculptural decoration do not exist. To be mentioned are: D. Myrianthefs who assesses the church architecture of our interest between approximately 1850 and the 1930s in the Morphou district, E. Papademetriou who gives a brief overview of sculptural decoration of Cypriot ecclesiastical and residential architecture, I. Yapıcıog¡lu whose work supplies little new (art-) historical data but does contain valuable images, and finally R. Gunnis, whose ”Historic Cyprus” - although not being equipped with images - provides important data on our subject in an overview of the historical monuments of the island.2 The Church architecture has been recorded since 2008 by an island-wide survey with a focus on the northern districts of Cyprus (on both sides of the present border): Morphou-, Kyrenia-, Nicosia- and Famagusta. Concern-

The focus of this study is firstly on church buildings with single bell towers, the latter dating from the last years of the Ottoman rule to the advanced British Colonial period.4 The importance of these bell towers results from their quantity and from the quality and expressiveness of their decoration (Fig. 1). The towers were completed after a long-term Ottoman ban on bell-ringing was lifted - one of the consequences of substantial reforms of the Empire in 1856.5 Inscriptions on the towers or on the often contemporaneous church buildings supply information regarding the dates of their construction. Undecorated towers, of which also a considerable number exists, are not considered in this analysis.

1 This is a thorough revision of a paper presented at the METU Architectural History Conference I in October 2010, Ankara. The paper was submitted for inclusion in the conference proceedings in January and, slightly revised, in August 2011. The publication of the proceedings is still pending. Due to new data, insights of the authors, new scholarly material related to the subject, the authors decided to withdraw the manuscript from the publication of the proceedings and thoroughly revise it.

We would like to thank Mr. S ¸ ahin Ballı (B.arch.) and Mr. Okan Güvener (B.arch.) for their outstanding contribution to this research while being undergraduate students of architecture. Furthermore we would like to express our gratitude to Mrs. Emine Pilli, former Head of the Department of Antiquities, Nicosia, and Mrs. Vildan Açan, Department of Graphic Design, Cyprus International University, for their valuable support.

The ongoing division into a northern (Turkish) and southern (Greek) part is a consequence of the increased intercommunal confrontation after the independence of Cyprus in 1960, culminating in the Turkish intervention of 1974.

2 Myrıanthefs, 2006; Papademetrıou, 2011; Yapıcıog¡lu, 2007; Gunnıs, 1936 3 The names of locations may be addressed in the languages of the two major communities of the island, first in Greek (English), followed by the Turkish name where appropriate. The usage of a Turkish name for locations usually indicates that the respective church building has been converted to a mosque.

4 The island had been leased to the British in 1878.

After the annexation in 1914 Cyprus received colonial status in 1925, see: Markides, 2012: 362-363.

5 Gazıog¡lu, 1990: 212; Gunnıs, 1936: 109; Myrıanthefs, 2002: 87; Rızopoulou-Egoumenıdou, 2012: 289-290

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

The square, multi-storey tower type may appear as an addition to previously existing church buildings, as in the case of the former Episcopal Church St. Synesios in Rizokarpaso/Dipkarpaz (Fig. 2), where a tower had been attached to a building that goes back to the 12th century.6 This tower type usually occurs together with an equally new, widespread and hardly analysed type of a comparatively large single-space parish church which was examined by Myrianthefs in the Morphou/Güzelyurt-district.7 The nave of this hybrid church type which Myrianthefs wrongly defines as a basilica, is subdivided into three to five bays and covered by Frankish/ Gothic pointed cross-vaults. A sanctuary with a Byzantine-style, polygonally encapsulated apse frequently occurs. An iconostasis separates the sacred space from the nave. This single-space church type would prove a departure from the Byzantine tradition.8 This is a conclusion which cannot be fully accepted when considering the case of medieval Byzantine church architecture in Cyprus. Around 1100 AD a single-space church type appeared on the island, equipped with a barrel-vault and a single dome over the central bay. Its exterior design still reflects its origin from older multi-domed cross-in-square structures. This ”domed-hall” type survives in the post-Byzantine era down to at least the 18th century, but in a simpler version: without a dome, frequently being equipped with ”western medieval details” such as pointed barrel vaults or Gothic forms of portals, probably 6 Gunnıs, 1936: 411; Keshishian, 1985: 227; Yapıcıog¡lu, 2007: 165-168 7 Myrıanthefs, 2002: 84-85, fig. 12-16 (plans) with further references; fig. 23: church of the Holy Cross in Kato Zodia/Asag¡i Bostanci, the date ”1923” inscribed on the tower.

8

Myrıanthefs, 2002: 87

9 Domed-hall type of ca. 1100 AD: Æurèiæ, 1999: 78-79 Fig. 15-16, 18; Papacostas, 1999: 151-152 Fig. 13-17. 18th-century reduced versions with ”western medieval details” going back to a late Lusignan ”Gothic-Byzantine amalgam”: Æurèiæ, 1999: 78-79 Fig. 19-20; Papacostas, 1999: 226. Regarding the 18th-century churches, e.g. Æurèiæ, 1999: Fig. 19, compare the church building of St. George in Limnia/Mormeneks¸e and note 13.

10 Painting of Veronese: Toman, 1994: 411. This towerform might have been transferred to 19th century Cyprus through monumental paintings in local churches, executed in the Venetian period and of which several examples survived: Constantinides, 1999. This aspect would require further investigation. Venetian campanili of the 16th-18th cent. on the Ionian islands are different: Zäh, 2011: 258 Fig. 5. On the Mani peninsula (Peloponnes), however, campanili of western influence are recorded, one of ca. 1700 in Kardamyli, when the Peloponnes was under Venetian rule, which strongly resembles the Cypriot towers: Zäh, 2011: 260-261 Fig. 13. A quick survey of built Venetian monuments on Crete did not lead to convincing comparisons so far.

11

Gunnıs, 1936: 67-68. See: Parthog, 2006: 258 with fig.

12

1936: 314. Images: Yapıcıog¡lu, 2007: 828-831

Orthodox Church Architecture… M. KIESSEL, A. TOZAN

inherited from the ”Gothic-Byzantine architectural amalgam” of the late Lusignan period.9 The 19th-to-20th century single-space church type, with its Gothic-style vaults, is very probably to be considered the distant successor of the medieval ”domed hall” church, and reflects therefore a local Byzantine element. New is the feature of the Gothic-style cross-vault (and the prominent bell tower).

The tower type may go back to a 16th-century Italian Renaissance predecessor which appears for example in the ”Wedding at Cana”

by Veronese (1560-63) and which can also be traced throughout the Italian Baroque.10 It consists of up to four storeys, divided by entablatures, equipped with arched openings on all four sides of the third and fourth storeys (Fig. 3). If it stands on the ground next to the church body, the closed first storey reaches the height of the cornice which completes the elevation of the wall of the church body.

In cases where the tower is built onto a corner of the building, the two upper storeys rest on a closed base. Its position in relation to the church building does not follow a regular pattern apart from always being attached to the body of the building.

The oldest towers are represented seemingly by the examples of: a) St. Anthony in Nicosia.

According to Gunnis the building’s present situation is the result of a restoration in 1743.11 The analysis of the tower’s base in comparison to the main body of the church, however, indicates that the tower was added later (Fig. 4), and b) the church St. John the Baptist in Lapithos/Lapta which according to Gunnis goes back to the late 18th century.12

160-173 22[2014] 2[48]

PROSTOR

163

Fig. 2. Rizokarpaso/Dipkarpaz, former episcopal church St. Synesios, bell tower, east side, 2nd to 4th storeys (tower: 2nd half of 19th century) Sl. 2. Rizokarpaso/Dipkarpaz, bivša episkopalna crkva sv. Sinezija, zvonik, istoèna strana, 2.-4. kat (zvonik: II. polovina 19. st.)

Fig. 3. Morphou/Güzelyurt, St. George, bell tower, view from south-west, 1st to 3rd storeys (tower: 1931) Sl. 3. Morphou/Güzelyurt, sv. Juraj, zvonik, pogled s jugozapada, 1.-3. st. (zvonik: 1931.)

164

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[48] 22[2014] 160-173 M. KIESSEL, A. TOZAN Orthodox Church Architecture…

manship until the 1930s. Three main types of decoration can be identified on the towers: a) Neo-Gothic (which however may show slight traces of the Neoclassical), b) Neoclassical (which however may show slight traces of the Neo-Gothic), and c) Eclecticism, characterized by an apparent mixture of Neo-Gothic and Neoclassical features. The Neo-Byzantine plays either no role or a negligible one.15

Fig. 4. Nicosia, St. Anthony, bell tower, west side, 1st to 2nd storeys (church restored in 1743, the 1st storey of the tower obviously placed into/onto the western wall of the church body) Sl. 4. Nikozija, sv. Antun, zvonik, zapadna strana, 1.-2. kat (crkva je obnovljena 1743., prvi kat zvonika je na zapadnom zidu graðevine) Fig. 5. Limnia/Mormeneks¸e, St. George, bell tower, view from south-west, 1st to 3rd storeys (tower: 1862) Sl. 5. Limnia/Mormeneks¸e, sv. Juraj, zvonik, pogled s jugozapada, 1.-3. kat (zvonik: 1862.)

Yet again, the character of the wall surface of the tower indicates a later date of construction, compared to the wall surface of the body of the church.

The present stage of research, therefore, does not suggest the introduction of this tower type prior to 1857. Apart from the aforementioned two cases, the oldest examples of the new type of bell tower, often connected to the new Gothic-inspired single-space church type, have been recorded on the basis of inscriptions and written sources with the churches St. Michael in Koma tou Yialou/ Kumyali (1859), St. George in Limnia/Mormeneks¸e (1862), the Holy Trinity church in Rizokarpaso/Dipkarpaz (1867) and St. George in Prastio/Dörtyol (1876).13 These monuments belong to the last years of the Ottoman rule in Cyprus. Photos of Larnaca and Nicosia from 1875 and 1878 which show this church- and tower type prove that such inscriptions actually reflect the years of construction. A record of a number of churches in the Morphou/ Güzelyurt district contains buildings of similar age, and the record suggests that for churches built prior to 1857 the bell towers are later additions.14

CATEGORIES OF SCULPTURAL DECORATION FOR BELL TOWERS BETWEEN C. 1857 AND THE 1930S KATEGORIJE SKULPTURALNE DEKORACIJE ZA ZVONIKE IZMEÐU 1857. I 1930-IH

The decoration of the bell towers (church portals and windows) displays a large variety and a mostly remarkable quality of crafts-

The decoration includes architectural elements, non-figural and figural motifs. Details of the decoration often derive from folk-art.

The individual craftsmen of the churches and/or their decoration are anonymous in many cases. However, the village Kaimaklı, now a suburb of Nicosia was an important centre of craftsmen.16 Throughout the main categories the repetition of single motifs has been recorded which lead to the conclusion of either a dissemination of motifs from craftsman/workshop to craftsman/workshop or of the presence of the same craftsman/workshop in different locations. The latter is most probable in cases in which the monuments are situated in neighbouring villages. Secondly, the motifs allow the identification of sub-categories within the main categories.

Neo-Gothic decoration on bell towers This category (list I) is mainly spread in the east of the island. Some of its general design characteristics are: Comparatively simply moulded entablatures/cornices separate the storeys of the bell tower. Their corners are not strongly emphasized by (engaged) columns, just as the design of the corners in the east is generally rather simple compared to the west of the island. Tracery is inserted into the pointed arches, thus imitating Gothic windows. Gablets with crockets crown the arches of the last storey in some buildings, thus referring to the Gothic buildings in Famagusta and Nicosia.



13 Koma tou Yialou/Kumyalı: Gunnıs, 1936: 280-281.

Limnia/Mormeneks¸e: Gunnıs, 1936: 326, and inscription applied to the south portico. The south portico appears to be a later addition or the result of a restoration. Probably the date indicates the construction of the present portico and of the bell tower while the church building itself, which does not correspond to the previously described type of single-space church, is older. Rizokarpaso/Dipkarpaz: inscription applied to the last storey of the bell tower. Prastio/Dörtyol: inscriptions applied to different parts of the building, with dates from 1867 to 1876.

14 Historical photos: Bonato, et al., 2007: 30-31, 72-73.

Morphou: Myrıanthefs, 2002: 85 15 Exception: the hybrid design of the Panagia Phaneromeni in Nicosia, see note 57. Generally on the eclecticism during the British colonial period in Cyprus, and briefly on the eclectic decoration of some of the here discussed church buildings: Yildiz, 2011: 267-268.

16 Markides, 2012: 347. However Papademetrıou, 2011: 16, 20, 50 mentions also Lapithos/Lapta and Karavas/ Karaog¡lanog¡lu. On folk-art and iconography of (non-) figural details on churches and secular buildings: Papademetrıou, 2011: 11, 14, 21, 29-30, 60, 65.

17

Gunnıs, 1936: 326; Images: Yapıcıog¡lu, 2007: 459-461

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Orthodox Church Architecture… M. KIESSEL, A. TOZAN

160-173 22[2014] 2[48]

PROSTOR

165

One of the oldest recorded examples is the heavily decorated tower of the (older) church St. George in Limnia/Mormeneks¸e, built around 1862.17 The tower’s Neo-Gothic clustered columns at the corners and their connecting cluster-rings are highly unusual. The motif of the ‘Gothic window’ created by relief on the wall surface above the opening of the arches of the tower is also unusual (Fig. 5).

The bell towers of six churches belong to an interesting sub-category of which four are located in the Karpasia/Karpaz-peninsula: St. Synesios, of Byzantine origin (Fig. 2), and the single-space church of the Holy Trinity in Rizokarpaso/Dipkarpaz, the single-space churches St. Marina (St. Michael?) in Yialousa/Yenierenköy, St. Theodore in Ayios Theodoros/Çayırova and St. George in Prastio/ Dörtyol, finally a church of unknown consecration in Varosha/Maras¸, Famagusta.18 In addition to the general characteristics of the Neo-Gothic category, some of the bell towers of these churches display the imitation of tracery that is applied relief-like onto the wall surfaces. All of them share the same types of geometrical friezes or bands. Their relation is also proven by the same type of crouching figure that is attached to one of the corners of the last storey in St. Synesios (Fig. 2), St. Theodore and the church in Varosha/Maras¸.

The dates 1867 and 1876 are assured for the bell-towers of the Holy Trinity church and of St. George in Prastio/Dörtyol but the similarity of all monuments allows a dating of the sub-category to the last years of the Ottoman period.

acanthus” of early Byzantine capitals in the 5th century.20

The bell-towers of the churches St. Timios Prodromos in Argaki/Akçay and St. George in Philia/Serhatköy19, the latter belonging to the third category, again prove the dissemination of decorative motifs: The capitals of their engaged columns remind of the ”wind-blown

Neoclassical decoration on bell towers No topographical pattern as in the previous category can be recognized (Fig. 1; list II).

General characteristics include the sometimes strongly moulded entablatures/cornices, the emphasis of the corners by fluted pilasters or (engaged) columns, crowned by variations of the Corinthian capital, and friezes or bands of repetitive floral or geometrical motifs. The examples of towers displaying predominantly Neoclassical features like the one of St. Pantaleemon in Myrtou/Çamlıbel or of SS. Ioachim and Anna in Kaliana are rare, compared to the ones of the third category (Fig. 6).21

18 Historical information: Gunnıs, 1936: 411-412, 207.

Images: Keshishian, 1985: 227; Yapıcıog¡lu, 2007: 165168, 169-170, 286-287 (instead of St. Marina here called St. Michael), 288-289, 427-428. The single-space church St. Theodore includes older structure. The church in the Turkish military area of Varosha/Maras¸ is a single-space church, interrupted by a kind of transept in the third of six bays. The present church building has likely been built close to the middle of the 20th century while the tower seems to be a separate older structure.

19 Argaki/Akçay: inscription with date ”1901”; Gunnıs, 1936: 174; Yapıcıog¡lu, 2007: 630-631. Serhatköy: Yapıcıog¡lu, 2007: 638-639; Myrıanthefs, 2002: 85 fig. 25.

20 See: Brenk, 1985: 232, fig. 247a 21 Gunnıs, 1936: 352: ”18th century... recently restored”; date ”1914” in the iron lattice of the north portal. Kaliana, SS. Ioachim and Anna: Parthog, 2006: 183-184: ”belfry early 20th century”.

22 Gunnıs, 1936: 67-68: ”1743” (St. Anthony), 310: ”built in 1734” (St. Marina). Regarding these building dates see above the discussion on the construction of the towers.

Images: Parthog, 2006: 258 (St. Anthony); Yapıcıog¡lu, 2007: 564-565 (St. Marina).

23 Gunnıs, 1936: 280-281; Yapıcıog¡lu, 2007: 222-223, 218-219, 244-247

Several proofs of the dissemination of decorative motifs exist also within this category: The Neoclassical decoration of the bell towers of the aforementioned church St. Anthony in Nicosia and of the church St. Marina in Kythrea/Deg¡irmenlik share the same simple entablatures and slim rectangle bands of geometrical or floral friezes that are shaped in a comparatively flat relief.22 Some decorative details of the tower of the single-space church St. Dimitrios in Leonarisso/Ziyamet, such as the simple entablatures, the narrow, vertically applied floral bands and the horizontal bands of small bells below the cornices (Fig. 7) link this monument to the towers of the single-space church St. George in Kilamenos/ Esenköy and of the Archangel Michael in Koma tou Yialou/Kumyalı (1859), the latter belonging to the third category.23 An obvious example of eclectic application of styles, when (younger) towers are compared to (older)



Fig. 6. Myrtou/Çamlıbel, monastery church St. Pantaleemon, bell tower, east side (tower/church: beginning of 20th century) Sl. 6. Myrtou/ Çamlıbel, samostanska crkva sv. Pantaleemona, zvonik, istoèna strana (zvonik/crkva: poèetak 20. st.)

Fig. 7. Leonarisso/Ziyamet, St. Dimitrios, bell tower, west side, 3rd and 4th storeys (tower: 19th cent.?)

Sl. 7. Leonarisso/Ziyamet, sv. Dimitrije, zvonik, zapadna strana, 3. i 4. kat (zvonik: 19. st.?)

166

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[48] 22[2014] 160-173 M. KIESSEL, A. TOZAN Orthodox Church Architecture…

church buildings, is the much restored church St. Andronicos of uncertain age in Kythrea/ Deg¡irmenlik.24 The younger tower displays Neoclassical detailing, the north side of the building a Neo-Gothic moulded archivolt portal that is framed by a Neoclassical aedicula.

The eclectic decoration on bell towers The biggest of all three categories of bell towers displays a varying combination of NeoGothic and Neoclassical detailing (Fig. 1). The decoration of a group of towers which we have named the ”Morphou-Nicosia type” is highly remarkable: so far we have traced fourteen closely related monuments in the wider area between Morphou and Nicosia in the western part of the island, expanding slightly also beyond Nicosia. These towers mostly belong to church buildings of the new single-space type. Their storeys are separated by strongly moulded Neoclassical entablatures/cornices. Their corners are heavily emphasized by non-fluted engaged (NeoGothic) cluster-columns which are crowned by variations of the Corinthian capital. Their pointed arches imitate Gothic windows, usually enriched by inserted trefoil-arch tracery (Fig. 8). Sometimes these ‘Gothic windows’ are underneath a classical pediment, which is usually crowned by symmetrically sculpted floral or ”peopled scrolls”. The cornices at the top of the towers bear corner-anthemia.

The quality of the decoration of these bell towers is outstanding. The towers date approximately from the end of the 19th century to the 1930s and belong to: 

1) Kato Zodhia/As¸ag¡ı Bostancı, church of the Holy Cross (Fig. 1, Nr. 25); 2) Nikitas/Günes¸köy, St. Nikitas (Fig. 1, Nr. 26); 3) Morphou/Güzelyurt, St. Mamas; 4) Morphou/ Güzelyurt, Agia Paraskevi; 5) Kapouti/Kalkanlı, St. George (Fig. 1, Nr. 27); 6) Kambia, monastery of Macheras (Fig. 1, Nr. 31); 7) Larnakas tis Lapithou/Kozanköy, St. Dimitrianos (Fig. 1, Nr. 29); 8) Meniko, St. Cyprian (Fig. 1, Nr. 32); 9) Trakhonas/Kızılbas¸ (suburb of Nicosia), church of BVM; 10) Pano Zodhia/ Yukarı Bostancı, Archangel Michael (Fig. 1, Nr. 30); 11) Kato Kopia/Zümrütköy, church of the BVM (Fig. 1, Nr. 28; Fig. 8); 12) Morphou/ Güzelyurt, St. George (Fig. 3); 13) Kaimaklı (Nicosia), Ayia Varvara, and 14) Neokhorio/Minareliköy, St. John Prodromos (Fig. 1, Nr. 40).25 To the east of Nicosia the closely related bell towers of two single-space churches of neighbouring villages St. George in Kythrea/Bas¸pınar-Deg¡irmenlik and St. George in Exometokhi/Düzova display heavy architectural decoration with four fluted corner columns in each of the two upper storeys and with strongly moulded entablatures.26 These towers, and perhaps the church buildings too, were surely built by the same workshop.

The sources and the significance of the decoration of Cypriot bell towers between ca. 1857 and the 1930s - The Neo-Gothic, Neoclassical and eclectic decoration of bell towers (portals and windows) can be recorded until the 1930s/1940s. It is typical of the last years of the Ottoman period and the first five to six decades of the British period. The influence of the contemporary Neo-Gothic Victorian architecture is possible. However, the types of decoration in Cyprus are unique.

The source of the Neo-Gothic is naturally the island’s rich heritage of Gothic churches of the Lusignan era, a fact that has already been mentioned regarding St. Synesios in Dipkarpaz/Rizokarpaso (Fig. 2).27



The source of the Neoclassical may be found in the mainstream of European Historicism and/or in the ideological-cultural Greek NeoClassicism of Greece (Athens) between approximately 1840 and 1910. So was the Neoclassical vocabulary in Cyprus, especially regarding educational architecture of the 1920s, interpreted as an expression of Greek identity.28 However, the non-academic Neoclassicism of Cypriot church towers (and buildings), and especially the eclectic mixture of the Neo-Gothic and the Neoclassical, are not related specifically to a ”Greek” NeoClassicism - in contrast to the academic NeoClassicism of educational buildings. We therefore suggest that the discussed Orthodox churches do not transport codes of Greek identity. Their hybrid design is a consequence of local Cypriot identity, considering a) the 24 Gunnıs, 1936: 310: ”almost completely rebuilt”. Yapıcıog¡lu, 2007: 567-568 25 1: Date ”1923” on tower. Images: Pittas, 2006: 195, 197. 2: Date ”1932” on tower. Images: Pittas, 2006: 202204. 3: Gunnıs, 1936: 348-349: ”rebuilt in 1725”; date ”1900” on tower. Images: Pittas, 2006: 177, 179. 4: Two dates ”1880/85” on body of the church. Yapıcıog¡lu, 2007: 606-607. 5: Images: Pittas, 2006: 199; Yapıcıog¡lu, 2007: 611-612. 6: Parthog, 2006: 269-270: ”rebuilt in 1892”. 7: Date ”1930” on tower. Yapıcıog¡lu, 2007: 944-945. 8: Myrıanthefs, 2002: 87, fig. 29: tower built in 1913. 9: Dates ”1901” and ”1916” in iron lattices of portals; Yapıcıog¡lu, 2007: 499; 10: Myrıanthefs, 2002: 85: ”1908”; date ”1911” on tower. Image: Pittas, 2002: 194. 11: Gunnıs, 1936: 259: ”rebuilt in 1818”; date ”1910” on tower; the two western bays belong to the single-space church type. Images: Pittas, 2006: 214-215. 12: Myrıanthefs, 2006: 85, note 113; date ”1931” on tower. Images: Pittas, 2006: 180-181. 13: Markides, 2012: 347 fig. 35. 14: date ”1908” on tower; images: Yapıcıog¡lu, 2007: 558.

26 Exometokhi/Düzova: date ”1898-1909” on tower. Images: Yapıcıog¡lu, 2007: 569-570, 576-577. Apart from the previously discussed churches, the third category has been recorded regarding the towers of the churches in Fig. 1 Nr. 20: Karpasia/Karpas¸a, Holy Cross (Maronite church, rebuilt in 1924: Yapıcıog¡lu, 2007: 934); Nr. 35: Paralimni, St. George (single-space church); Nr. 36: Peristerona, SS. Barnabas and Hilarion [Parthog, 2006: 273: 19th century bell tower]; Nr. 37: Gondea/Türkmenköy, St. Charalambos (date ”1893” above the south portal); Nr. 45: Lapithos/ Lapta, St. Minas [Gunnıs, 1936: 315: church of 1843], St. Paraskevi (single-space church; date ”1892” in iron lattice above north portal; Gunnıs, 1936: 314: church of 1892), St. Anastasia (single-space church; Gunnıs, 1936: 314: ”modern church”), St. John Baptist [Gunnıs, 1936: 314: church

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

distant origin of the single-space church type in a medieval, local Byzantine church type, b) the Neo-Gothic-style pointed cross-vaults, c) the decoration of the towers and d) the folkart character of some of the decoration.29 The widespread non-academic, eclectic character of the decoration and its relation to folk-art, results from the fact that anonymous local craftsmen were commissioned instead of academically trained architects. The first church-architects are known by name from c.

1930 onwards, according to Myrianthefs, in relation to the churches in the district of Morphou/Güzelyurt.30 This circumstance coincides approximately with the return of the first Cypriot architects who trained abroad, including Theodoros Photiadis whose role we discuss below.31 The boom in construction and decoration of bell towers (and of the single-space church type) is very likely the consequence of a new of the 18th cent.]; Nr. 46: Ardhana/Ardahan, St. George (no date available); Nr. 48: Skilloura/Yilmazköy, BVM Skillouriotissa (no date of the present building mentioned in Gunnıs, 1936: 426); Nr. 49: Vathylakkas/Derinçe, St. George (single-space church; Gunnıs, 1936: 456: church of the 17th cent. (?): probably meaning the predecessor of the present church).

27 St. Synesios: Gunnıs, 1936: 411-412. On the Gothic heritage of Cyprus: Enlart, 1987; Vaivre, 2006. On the transfer of the ”Gothic-Byzantine architectural amalgam” of the late Lusignan period down to the 18th century see above and note 9.

28 Yildiz, 2011: 267-269; Given, 2005: 408-409; Markides, 2012: 356-361 fig. 60-61, 63b 29 On the Greek Neo-Classicism: Biris, 1999: 15-16. Our argument is supported by G. Hill who, as a sideline, mentions the importance of the Byzantine for the Greek (-Cypriot) nationalism, compared to the Classical: Hill 1972: 489, note 3 (extensively on the Enosis movement in Cyprus: 488-568). Papademetrıou, 2011: 11, 14, on the relation to folk-art. Short remark on the ‘Cypriot’ character of the three tower categories: Kiessel, 2014.

30 Myrıanthefs, 2002: 88 31 Fereos, et al., 2006: 15; Given, 2005: 408-409 32 On the hope for a union: Spyridakis, 1964: 63-64 33 Myrıanthefs, 2002: 88 34 Information on Our Lady in Galata: Myrıanthefs, 2002: 88, fig. 32 35 Giacumacatos, 1999: 27, 29; Biris, 1999: 23; Fessas-Emmanouil, et al., 2005: 29 36 On the two churches in Greece: Fessas-Emmanouil, et al., 2005: 17, 32

Orthodox Church Architecture… M. KIESSEL, A. TOZAN

self-confidence of the Orthodox Church after the Ottoman reforms of 1856 (leading to the end of the bell-ringing ban) and again after the beginning of the British rule in 1878 which created hope for a union with Greece, a hope that was disappointed in 1925 when Cyprus became Crown Colony.32

THE REVIVAL OF THE BYZANTINE TRADITION PONOVNI PROCVAT BIZANTSKE TRADICIJE

Concerning the churches in the Morphou/ Güzelyurt-district, Myrianthefs noted that the new churches, built from the 1930s onwards, ”abandoned the typological and morphological characteristics of the churches of the immediately preceding period. The domed church was re-introduced [...]”.33 However, this describes a general development in Cyprus, not only in the Morphou-district. The new types are equipped with barrel vaults, domes and towers without elaborate sculptural decoration. Myrianthefs does not mention the term ”Byzantine” in relation to this revival. Nor does he discuss the change of meaning of the architectural language with regards to cultural, religious and political conditions of the island.

At the beginning stand buildings like Our Lady in Galata34 (Fig. 1, Nr. 50) which still demonstrates characteristics of the churches of the ”immediately preceding period” by the type of its two towers. This eclectic work of a local master mason draws from the previous ecclesiastical architecture and from Neo-Byzantine models which had been developed in Greece, for example by Aristotelis Zachos.

Zachos is considered an outstanding exponent ”of a revival of Greekness” in the 1920s and is known for his eclectic ”re-interpretation”, rather than for a plain revival of the Byzantine tradition.35 Two of his church designs, St. Nicholas in Bolos with double-tower façade and the church of the Transfiguration in Volos (1930-36) without double-tower façade, demonstrate the types by which the architect of Our Lady in Galata might have been inspired.36

160-173 22[2014] 2[48]

PROSTOR

167

Fig. 8. Kato Kopia / Zümrütkköy, church of the Blessed Virgin Mary, bell tower, 3rd storey, east side (tower: beginning of 20th century) Sl. 8. Kato Kopia/Zümrütkköy, crkva Blažene Djevice Marije, zvonik, 3. kat, istoèna strana (zvonik: poèetak 20. st.)

Fig. 9. Tavrou/Pamuklu, SS. Sergios and Bakchos, north side (ca. 1930s/50s) Sl. 9. Tavrou /Pamuklu, sv. Sergios i Bakchos, sjeverna strana (oko 1930.-1950.)

Fig. 10. Tavrou/Pamuklu, SS. Sergios and Bakchos.

Capital of the triple arcade of the west facade (ca. 1930s/50s) Sl. 10. Tavrou /Pamuklu, sv. Sergios i Bakchos, Kapitel trostruke arkade zapadnog proèelja (oko 1930.-1950.)

168

PROSTOR

2[48] 22[2014] 160-173 M. KIESSEL, A. TOZAN Orthodox Church Architecture…

Fig. 11. Pendayia/Yes¸ilyurt, St. Nicholas, view from south-east (ca. 1950) Sl. 11. Pendayia/Yes¸ilyurt, sv. Nikola, pogled s jugoistoka (oko 1950.)

Fig. 12. Ayios Ermolaos/S¸irinevler, St. Ermolaos, view from south-east (ca. 1950s/60s) Sl. 12. Ayios Ermolaos/S¸irinevler, sv. Ermolaos, pogled s jugoistoka (oko 1950.-1960.)

Fig. 13. Prastio/Aydınköy, St. Stylianos, probably by Takis Zembylas / Diomides Kythreotis, west and south side (ca. 1970) Sl. 13. Prastio/Aydinköy, sv. Stylianos, vjerojatno djelo Takis Zembylasa/Diomides Kythreotisa, zapadna i južna strana (oko 1970.)

While the double-tower facade of Our Lady displays the older tower type, although without sculptural decoration, an arched tympanum under a central barrel vault and the indication of a Byzantine arcaded triple window underneath, the double-tower facade of the nearly contemporaneous cross-plan church type in Tavrou/Pamuklu (Fig. 9-10) shows a tower type with Byzantine triple windows, a central gable and a ‘thermal window’ underneath. The gable derives from the model of the early Byzantine/early Christian basilica that had been interpreted for example by Zachos in SS. Konstantin and Helena in Volos (1930-1935).37 Accordingly the decoration of the Tavrou/Pamuklu church type refers to early Byzantine examples, especially to the main column order of the Hagia Sophia in Constantinople. This type has been recorded in the western annex to St. Dimitrios in Leonarisso/Ziyamet, in SS. Sergios and Bakchos in Tavrou/Pamuklu, St. George in Ephtakomi/Yedikonuk, the church of the Anastasis in Peristerona/Alanıcı, the church of Our Saviour in Akanthou/Tatlısu, St. Andreas in Neapolis/Yenis¸ehir (a suburb of Nicosia), Ayios Kendeas in Paphos and in the Holy Cross church in Pedoulas (Fig. 1, Nr. 52, 51, 53, 63, 54, 55).38 None of these buildings in their present state are mentioned by Gunnis’ ‘Historic Cyprus’ of 1936, although his work does occasionally mention non-historical buildings with the pejorative description ”modern”.

Considering the hybrid morphological features of Our Lady in Galata we do not assume that the Tavrou/Pamuklu type originated in Cyprus. It might be a previously existing Greek type as the ”domed typology was most common in modern Greece”.39 It might then have been imported either by Greek architects or Greek-Cypriot architects returning to the island from their education abroad.40 As the Cypriot Theodoros Photiadis is known to have designed the Holy Cross church in Pedoulas (1931-35) (Fig. 1 Nr. 55)41, he might have been the one who imported this type to Cyprus or who developed it on the basis of other Greek types. Photiadis was educated in Athens and is otherwise well-known for the design of neo-Greek school buildings and

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

town houses in the 1920s (in Nicosia).42 The Tavrou/Pamuklu type should therefore be better named the Pedoulas type.

Interpretations of the early Byzantine basilica such as Zachos’ SS. Konstantin and Helena in Volos with its campanile might have inspired another Cypriot church type, recorded so far only in Pendayia/Yes¸ilyurt: St. Nicholas is a decoratively brick-cladded, three-aisled basilica without a dome, but with polygonally encapsulated apse, blind niches, gable roof and a two-storey campanile. The interior unmistakeably shows a structure of reinforced concrete piers (Fig. 11).43 A transitional example from the Neo-Gothic/ Neoclassical eclecticism of the 3rd category to the Neo-Byzantine is the decoration of the bell tower of the Gothic-style single-space church St. George in Morphou/Güzelyurt (1931).44 The capitals of its cluster-columns, which frame the usual Gothic pointed arches, are not of the usual Corinthian but imitate an early Byzantine type (Fig. 3).45

THE CONTINUATION OF THE NEO-BYZANTINE STYLE KONTINUITET NEOBIZANTSKOG STILA Besides the introduced church types several other types developed in the decades after 1930 which refer to the Byzantine heritage.

Amongst them are buildings which display a 37 Fessas-Emmanouil, et al., 2005: 33, 35-36 38 Images according to the order of churches: Yapıcıog¡lu, 2007: 222-223; 262, 266, 432, 358-359 (or Keshishian, 1985: 230), 500; Lazarides, 2007: 157; no image of Ayios Kendeas available; Schneider, 2002: 163 39 Conduratos, et al., 1999: 144 40 Generally on the return of Cypriot architects from education abroad: Fereos, et al., 2006: 15 41 Myrıanthefs, 2002: 88; Lazarides, 2007: 157 (photo of the church dated to 1935) 42 Given, 2005: 408-409; Markides, 2012: 356-361 43 Pittas, 2006: 209: ”built in 1950”. Image: Yapıcıog¡lu, 2007: 658. Compare: Apollinare in Classe in Ravenna (6th cent.): Effenberger, 1986: fig. 130 44 Myrıanthefs, 2002: 85, note 113; inscription with date ”1931” on tower 45 See: Kramer, 1998. 46, pl. 10, 2-4 (Hagia Sophia, Constantinople)

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

modern aesthetic of concrete and abstracted Byzantine forms, like the single-space Ayios Ermolaos/S¸irinevler type (Fig. 1, Nr. 59; Fig. 12).46 The type is characterized by a continuous barrel vault, smoothly plastered, rounded surfaces, a curvilinear apse, arched belltower and several Byzantine arched triple windows. The body of the church type, not its abstracted Byzantine decorative features, refer back to the local post-medieval examples of single-space, (pointed) barrel-vaulted Orthodox churches, which survive at least down to the 18th century and which have been discussed above as predecessor of the crossvaulted single-space churches of the advanced 19th and early 20th centuries. Its modern design approach makes a date in the 1950s to the 1960s probable, considering the general development of modern architecture of Cyprus in these years.47 Another type appears in the church of the BVM in Kato Kopia/Zümrütköy, designed by Takis Zembylas and Diomides Kythreotis (1970/71), and in St. Stylianos in Prastio/ Aydınköy, designed probably by the same architectural office because of the strong simi46 The modern aesthetic, however, is achieved often by traditional but plastered construction material, as visible on Ayios Ermolaos.

47 Recorded in: Bellapais (Fig. 1,60), St. George; Bellapais mountain, St. ?; Agios Georgios / Karaog¡lanog¡lu, St. Phanourios (Fig. 1,61); Livera/Sadrazamköy, SS. Konstantinos and Helena (Fig. 1,62); Ayios Ermolaos / S¸irinevler, St. Ermolaos. Images: Yapıcıog¡lu, 2007: 699-700, 865, 916, 952. On the modernism of the 1950s/60s in Cyprus: Fereos et al., 2006: 17-19.

48 Kato Kopia/Zümrütköy: Phokaıdes, 2007: 37. Fereos et al., 2009: 152 fig. 1-2. Images: Pittas, 2006: 218, 223.

That the church is in a desperate state of situation as Fereos et al., 2009 claim, cannot be confirmed by us. During our visit in 2009 the interior was in a very good state, even the iconostasis had not been removed.

49 On the Byzantine typology: Fessas-Emmanouil, et al., 2005: 17-19 50 Images: Yapıcıog¡lu, 2007: 136-137 51 Fereos, et al., 2009: 105 fig. 1-2; 144 fig. 1-2 52 Kiessel, 2014 53 2006: 17-22, 69-79. See examples in: Schnell, 1973: 42 fig. 30-31 (1926) ; 66 fig. 70 (1922-25); 102 fig. 105 (1951); 109 fig. 133 (1953-54) 54 Wittmann-Englert, 2006: 22 55 Keshishian, 1990: 162-163; Fereos, et al., 2009: 61 fig. 1-4

Orthodox Church Architecture… M. KIESSEL, A. TOZAN

larity of the two buildings (Fig. 1, Nr. 57-58; Fig. 13-14).48 It corresponds to the Byzantine three-aisled basilica with transept, a dome over the crossing and sets of triple windows.49 Based on the aesthetics of concrete and glass, is the type an abstracted version of older basilicas with transept and dome such as the church of the Panagia Chrysopelaiotissa in Famagusta (1955-60) which display a more figurative Neo-Byzantine vocabulary.50 All these are typological successors of the type of the early Byzantine basilica encountered in St. Nicholas in Pendayia/Yes¸ilyurt.

A departure from the apparent reference to the Byzantine has been achieved only by very few churches built around 1970, such as the single-space Apostle Barnabas and St. Makarios church by Neoptolemos Michaelides in Nicosia (Fig. 15-16) and the Agia Triada church

by J&A Philippou in Famagusta.51 The parabolic vault of the church in Nicosia and its façade recall Oscar Niemeyer’s St. Francis in Pampulha (1943).52 However, the parabol is element of a number of progressive, partially influential (Catholic) church buildings since the 1920s which symbolise the ecclesia peregrinans, the church as tent, according to Wittmann-Englert.53 In comparison to the church of the BVM in Kato Kopia and St. Stylianos in Prastio discussed above, the Byzantine character of the exterior is more strongly reduced and abstracted. Apart from the parabolic vault of the nave, a separate, slightly higher parabol marks the space in front of the bema, in contrast to the domes of the BVM and St. Stylianos over the crossing of nave and transept. The ”holiest”, however, is traditionally separated from the Orthodox laity by an iconostasis. This ‘orthodox’ separation stands in contrast to modern Catholic and Protestant church architecture of the 20th century which often abandons the division of the interior into ”holy” and ”holiest”, in favour of a unified space.54 The Maronite Panagia Chariton church by Charilaos Dikaios in Nicosia (1959-61)55 is formally a modern, abstracted version of the early Byzantine basilica-type of St. Nicholas in Pendayia/Yes¸ilyurt discussed above. Its

160-173 22[2014] 2[48]

PROSTOR

169

Fig. 14. Nicosia, Apostle Barnabas and St. Makarios church, by Neoptolemos Michaelides, view from north-west (1970s) Sl. 14. Nikozija, crkva apostola Barnabe i sv. Makariosa, djelo Neoptolemos Michaelidesa, pogled sa sjeverozapada (oko 1970.)

Fig 15. Nicosia, Apostle Barnabas and St. Makarios church, west facade Sl. 15. Nikozija, crkva apostola Barnabasa i sv. Makariosa, zapadno proèelje

Fig. 16. Kato Kopia/Zümrütköy, new church of the Blessed Virgin Mary, by Takis Zembylas / Diomides Kythreotis, under the dome looking east into the choir with iconostasis (1970/71) Sl. 16. Kato Kopia/Zümrütköy, nova crkva Blažene Djevice Marije, djelo Takis Zembylasa/Diomides Kythreotisa, ispod kupole pogled prema istoku na kor s ikonostasom (1970./71.)

170

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[48] 22[2014] 160-173 M. KIESSEL, A. TOZAN Orthodox Church Architecture…

three-aisled nave is subdivided by slender concrete piers which slightly widen from the base to the top. The altar is spatially strongly separated from the nave, being shifted into an elevated rectangle recess.

THE SIGNIFICANCE OF THE NEO-BYZANTINE CHURCH TYPES IN CYPRUS ZNAÈAJ NEOBIZANTSKIH TIPOVA CRKVI NA CIPRU The formal ”revival of Greekness” in Greece during the 1920s with Aristotelis Zachos in its centre obviously influenced Cyprus as well.56 The temporal congruence of the revival of the Byzantine morphology in Cyprus after 1930 and of the arising political difficulties on the island at the end of the 1920s, i.e. the resistance against colonial rule and the intensified hope for a union with Greece, are hardly a coincidence. This congruence has not previously been emphasized, perhaps even noticed, according to our present knowledge.

The resistance had been actively supported by representatives of the Orthodox Church, even leading to a revolt in 1931.57 The Byzantine typology and morphology of the first half of the 20th century in Cyprus may be understood as an expression of cultural, religiousethnic identity and of resistance.58 The circumstances of the design of the new Government House in Nicosia (after the previous one had been burnt to ashes in the anti-colonial events of 1931), which avoided deliberate references to the ”Greek” and emphasised the ”Cypriot mélange” instead59, indicates that the British government of the 1930s understood the meaning of the Neo-Byzantine morphology very well. Perhaps it is not a coincidence that Gunnis does not mention any of the (admittedly non-historic) churches of the Pedoulas-type although the example in Pedoulas had been built before the publication of his ”Historic Cyprus” in 1936.

Although modern aesthetics and abstraction had been introduced to ecclesiastical architecture of Cyprus in the 1950s to 1960s, the design of churches continued to make apparent references to the tradition, in contrast to the international trend of modern church architecture.60 The confrontation with the British administration, which lasted until 196061, and with the Turkish-Cypriot community, and the following formation of an independent Republic were probably not a supportive situation for the development of a modern (i.e. neutral) ecclesiastical architecture that would abandon the Neo-Byzantine as expression of ”Greekness”. The few examples of a modern expression of the Orthodox Christian temple of the years around 1970 stand out from the general domination of the Neo-Byzantine morphology.

CONCLUSION ZAKLJUÈAK The Neo-Gothic, Neoclassical and eclectic historicism of Orthodox Church buildings in Cyprus, recorded especially in relation to newly constructed, post-1856 bell towers, dominated for about 80 years, from the final phase of the Ottoman- to the advanced British colonial period. The hybrid character of the design, including influences of folk-art, may be understood as reflection of local (Greek-) Cypriot identity. It is hardly a coincidence that the revival and subsequent dominance of the Byzantine morphology in Cypriot Church architecture and decoration occurred at a time when the initial hope of many Greek-Cypriots for a union with Greece turned into an open resistance against colonial rule. The Neo-Byzantine style is to be understood, therefore, as expression of Greek cultural-religious identity and of resistance.

[Proofread by: Dr. Jonathan Stubbs, Cyprus International University]

56 On the situation in Greece: Biris, 1999: 23 57 Hill, 1972: 543-553, 604; Spyridakis, 1964: 65; Markides, 2012: 366-367 58 Short remark on the ‘Greek’ character of the Byzantine morphology: Kiessel, 2014. Similar already Hill, 1972: 489, note 3, who mentions in a sideline that it is the Byzantine that is related to the expression of Greek nationalism in Cyprus. The Byzantine decorative vocabulary appears infrequently already before 1930 on few churches of eclecticist character, e.g. on the church of the Phaneromeni in Nicosia (1872) [Keshishian, 1990: 148; Gunnıs, 1936: 76-78; Rızopoulou-Egoumenıdou, 2012: 288-289] which was an important building concerning the Greek-Cypriot national movement [Given, 2005: 408-409]. However, the architectural language of the early Byzantine basilica type of the Panagia Chariton church discussed above, does not convey a Greek national-religious meaning, as the Maronites belong to the Catholic Roman church.

59 Given, 2005: 409-412 60 Wittman-Englert, 2006; Schnell, 1973 61 Spyridakis, 1964: 66-67

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

APPENDIX - DECORATIVE DETAILS OF BELL TOWERS, LINKED TO OTHER TOWERS/CHURCHES (LISTS I-II) DODATAK - DEKORATIVNI DETALJI ZVONIKA, POVEZANI S DRUGIM ZVONICIMA/CRKVAMA (POPISI I-II) a) independent rose window-like tracery in relief b) gablets with crockets c) antithetical double-S motif d) horizontal zig-zag frieze with bell-like pendants e) crouching corner-figure in 4th storey f) Gothic window tracery in relief g) bands of aligned rhombs alternating with circles h) ‘tree of life’ motif (?) on a gablet i) bell-like pendants j) capitals with ‘wind-blown’ foliage k) vertical bands of aligned rhombs l) band of bouquets of leaves below the cornice (see Vathylakkas; 3rd cat.) m) bands of bell-like pendants, n) vertical bands of floral ornments (see St. Michael in Koma tou Yialou; 3rd cat.), o) bands of floral ornaments (see St. Michael in Koma tou Yialou) p) pilaster-like colonnettes (see Skilloura, BVM Skillouriotissa) q) framing bands of aligned rhombs alternating with circles (circles with inserted Greek cross) r) bands of aligned rhombs s) bands of aligned rhombs and perls t) bands of aligned antithetical leafs

LIST I: BELL TOWERS

WITH PREDOMINANTLY NEO-GOTHIC FEATURES (SEE FIG. 1)

1) a) Rizokarpaso/Dipkarpaz, St. Synesios; tower: 1867 (inscription), decorative details: a) b) c) d) e); church type: origin: Byzantine cross-in-square, decorative details: Byzantine, Neo-Gothic 1) b) Rizokarpaso/Dipkarpaz, Holy Trinity; tower: 1867 (inscription), decorative details: f) g); church type: single-space/cross-vaults, decorative details: Neo-Gothic 2) Yialousa/Yenierenköy, St. Marina (St. Michael?); tower: 19th cent., decorative details: f) g); church type: single-space/cross-vaults, decorative details: ”Neoclassical” 3) Ayios Theodoros/ Çayırova, St. Theodore; tower: 19th cent., decorative details: a), b), d), e), g); church type: single-space/cross-vaults (inl. older structure), decorative details: ”Neoclassical” 4) a) Limnia/Mormeneks¸e, St. George; tower: 1862 (inscription), decorative details: c), g), h), i); church type: probably aisled, pointed barrel vault, decorative details: ”Neoclassical”

Orthodox Church Architecture… M. KIESSEL, A. TOZAN

4) b) Limnia/Mormeneks¸e, St. Nicholas; tower: 19th cent.?, decorative details: c), g), h); church type: single-space/cross-vaults, decorative details: mainly ”Neo-Gothic” 5) Prastio/Dörtyol, St. George; tower: 1876 (inscription), decorative details: b), c), d); church type: single-space/cross-vaults, decorative details: ”Neo-Gothic”, ”Neoclassical” 6) Lysi/Akdogan, BVM; tower/church: end of 19th cent. [Gunnıs, 1936: 330], decorative details: generally referring to cathedrals of Famagusta/ Nicosia; church type: basilica/ cross-vaults/tambour and dome, decorative details: Neo-Gothic, Neo-Byzantine 7) Asha/Pas¸aköy, St. John the Baptist; church: 1861 [Gunnıs, 1936: 179], decorative details: i); church type: single-space/crossvaults, decorative details: ”Neo-Gothic”, ”Neoclassical” 8) Argaki/Akçay, St. John the Baptist; tower: 1901 (inscription), decorative details: j); church type: probably single-space, barrel vault, 1 crossing vault, decorative details: post-medieval (?) Gothic, ”Neoclassical” Famagusta (Varosha), ?; tower: 19th cent.?, decorative details: b), c), e), k); church type: single-space/cross-vaults, decorative details: Neo-Gothic, Neo-Byzantine

LIST II: BELL TOWERS

WITH PREDOMINANTLY NEOCLASSICAL FEATURES (SEE FIG. 1)

9) Ayias Trias/Sipahi, Holy Trinity; tower: 19th cent.?, decorative details: l); church type: probably single-space, barrel vault, 1 crossing vault, decorative details: ”Neoclassical” 10) Ayios Thyrsos, St. Thyrsos; church/tower: 20th cent.?, decorative details: no specific decoration; church type: single-space/crossvaults, decorative details: Neo-Gothic 11) Leonarisso/Ziyamet, St. Dimitrios; tower: 19th cent.?, decorative details: m) n) o); church type: single-space/cross-vaults, decorative details: ”Neoclassical”, Neo-Byzantine (west facade after 1930) 12) Kilamenos/Esenköy, St. George; tower: 19th cent.?, decorative details: m), o); church type: probably single-space, barrel vault, 1 crossing vault, decorative details: ”Neoclassical” 13) Lefkoniko/Geçitkale, Archangel St. Michael; church (tower?): rebuilt in early 19th cent. [Gunnıs, 1936: 323], decorative details: p); church type: origin: Byzantine cross-insquare, decorative details: ”Neoclassical”, Byzantine 14) Engomi/Tuzla, BVM; tower: 20th cent.? ca. 1930?, decorative details: q); church type: single-space, barrel vault, decorative details: Neoclassical, Neo-Byzantine (facade) 15) Vatili/Vadili, St. George; church: 1856 [inscription; Gunnıs, 1936: 456: rebuilt]; tower obviously later, decorative details: p);

160-173 22[2014] 2[48]

PROSTOR

171

church type: probably single-space, barrel vault, decorative details: post-medieval (?)

Gothic, ”Neoclassical” 16) Milea/Yildirim, St. Andronicos; church (tower?): early 19th cent. [Gunnıs, 1936: 345], decorative details: o); church type: singlespace/cross-vaults, decorative details: ”Neoclassical” 17) Asha/Pas¸aköy, St. George; church (tower?): 1861 [Gunnıs, 1936: 179], decorative details: r); church type: single-space/crossvaults, decorative details: Neoclassical, ”Neo-Byzantine” 18) a) Kythrea/Deg¡irmenlik, St. Marina; church: 1734 [Gunnıs, 1936: 310], tower obviously later, decorative details: s) t); church type: barrel vaulted, 1 crossing vault, decorative details: ”Neoclassical” 18) b) Kythrea/Deg¡irmenlik, St. Andronicos; tower: 19th cent.?, decorative details: no specific decoration; church type: several building phases, two-aisled, groin vaults, decorative details: Neo-Gothic, Neoclassical 19) Vasilya/Kars¸iyaka, St. Konstantinos; tower: 20th cent.?, decorative details: no specific decoration; church type: single-space/crossvaults, decorative details: ”Neoclassical” 21) Yerolakkos/Alayköy, Panagia Evangelistria; church/tower: beginning of 20th cent.

[Yapıcıog¡lu, 2007: 496], decorative details: no specific decoration; church type: singlespace/cross-vaults, decorative details: ”NeoGothic”, ”Neoclassical” 22) Myrtou/Çamlibel, St. Panteleemon; ”1914” (north portal), church (tower?) ”recently” restored [Gunnıs, 1936: 352], decorative details: no specific decoration; church type: not defined, decorative details: ”NeoGothic”, ”Neoclassical” 23) Flasou, St. Demetrianus; date: ? [Myrianthefs, 2002: 85, 87], decorative details: not defined; church type: single-space/crossvaults, decorative details: ”Neoclassical”, ”Neo-Gothic” 24) Tochni, Agios Stavros; church/tower: rebuilt in 19th cent. [Parthog, 2006: 307], decorative details: not defined; church type: not defined/barrel vault, decorative details: Neoclassical 33) Kaliana, SS. Ioachim and Anna; belfry early 20th cent. [Parthog, 2006: 183], decorative details: no specific decoration; church type: not defined, decorative details: not defined Kyrenia, St. Michael; church: 1860; tower: 1885 [Yapıcıog¡lu, 2007: 671], decorative details: no specific decoration; church type: single-space/cross-vaults, decorative details: no specific decoration Nicosia, St. Anthony; church rebuilt in 1743 [Parthog, 2006: 258]; tower obviously added later, decorative details: k) r); church type: barrel-vaulted, decorative details: not defined

172

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[48] 22[2014] 160-173 M. KIESSEL, A. TOZAN Orthodox Church Architecture…

Bibliography Literatura

1. Biris, M. (1999), From late Neo-Classicism to the Emergence of Modernism: 1900-1930, in: Conduratos, et al., 1999: 15-26 2. Bonato, L.; Yiakoumis, H.; Kaba, K. (2007), The island of Cyprus. A photographic Itinerary from the 19th to the 20th century, En Tipis Publications, Nicosia 3. Brenk, B. [ed.] (1985), Spätantike und frühes Christentum, Propyläen, Frankfurt/Main 4. Conduratos, S.; Wang, W. [eds.] (1999), 20th-century architecture. Greece, Prestel, Munich 5. Constantinides, E. (1999), Monumental Painting in Cyprus during the Venetian Period, 14891571, in: Medieval Cyprus. Studies in Art, Architecture, and History in memory of Doula Mouriki [ed. Ševèenko, N.P.; Moss, C.], Princeton University Press: 263-300, New Jersey 6. Æurèiæ, S. (1999), Byzantine Architecture on Cyprus: An Introduction to the Problem of the Genesis of a Regional Style, in: Medieval Cyprus. Studies in Art, Architecture, and History in memory of Doula Mouriki [ed. Ševèenko, N.P.; Moss, C.], Princeton University Press: 71-94, New Jersey 7. Effenberger, A. (1986), Frühchristliche Kunst und Kultur. Von den Anfaengen bis zum 7. Jahrhundert, C.H. Beck, München 8. Enlart, C. (1987), Gothic Art and the Renaissance in Cyprus, Trigraph Limited, London 9. Fereos, S.; Phokaıdes, P. (2006), Architecture in Cyprus between the 1930s and 1970s, ”Docomomo”, 35: 15-19, Paris 10. Fereos, S.; Michael, A.; Hadjisavvas-Adam, I. (2009), Learning from the Heritage of the Modern. European Heritage Days, Department of Town Planning & Housing / Cyprus Architects Association, without location 11. Fessas-Emmanouil, H.; Marmaras, E.V. (2005), 12 Greek Architects of the Inter-War Period, Crete University Press, Herakleion 12. Gazıog¡lu, A. (1990), The Turks in Cyprus. A Province of Ottoman Empire (1571-1878), K. Rüstem & Brothers, London 13. Giacumacatos, A. (1999), From Conservatism to Populism, Pausing at Modernism: The Architecture of the Inter-War Period, in: Conduratos, et al., 1999: 27-40 14. Gunnıs, R. (1936), Historic Cyprus. A Guide to its Towns and Villages, Monasteries and Castles, K. Rüstem & Brothers, Nicosia 15. Hill, G. (1972), A History of Cyprus, Vol. 4: The Ottoman Province, the British Colony, 1571-1948, Cambridge University Press, London, New York 16. Keshishian, K.K. (1985), Famagusta, Town and District. Cyprus. A Survey of its People and

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

Places from Ancient Times, Zavallis Press Ltd., Nicosia Keshishian, K.K. (19902), Nicosia. Capital of Cyprus then and now, The Moufflon Book and Art Centre, Nicosia Kiessel, M. (forthcoming), Lefkosia, Nicosia, Lefkos¸a. Remarks on the Architecture of the Capital of Cyprus before the Division, in: Cyprus Buffer Zone as an Open City [ed. S¸entürer, A.; S ¸ enel, A.; Avcı, O.], Istanbul Kramer, J. (1998), Bemerkungen zu den Methoden der Klassifizierung und Datierung frühchristlicher oströmischer Kapitelle, in: Spätantike und Byzantinische Bauskulptur. Beiträge eines Symposions in Mainz, Februar 1994 [ed. Peschlow, U.; Möllers, S.], Franz Steiner Verlag: 4358, Stuttgart Lazarides, S. [ed.] (2007), Giragos Zartarian, Photographs 1935-1950, Marfin Laiki Cultural Centre Publication, Nicosia Markides, D. (2012), Nicosia under British Rule, in: Historic Nicosia [ed. Michaelides, D.], Rimal Publications: 325-402, Nicosia Myrıanthefs, D. (2002), Church Architecture (Thirteenth-Twentieth Century), Holy Bishopric of Morphou, 2000 years of Art and Holiness [ed.

Michaelides, L.], Bank of Cyprus Cultural Foundation: 71-96, Nicosia Papacostas, T. (1999), Byzantine Cyprus. The Testimony of its Churches, 650-1200, Unpublished PhD thesis, University of Oxford (available in Cyprus American Archaeological Research Institute, Nicosia) Papademetrıou, E. (2011), Lithanaglypha tes Kyprou, En Tipis, Lefkosia Parthog, G. der (20062), Medieval Cyprus, A Guide to the Byzantine and Latin Monuments, Moufflon Publications, Nicosia Phokaıdes, P. (2007), Cyprus, Of Islands and Otherness, ”Docomomo”, 36: 32-37, Paris Pittas, C. [ed.] (2006), Morphou. A cry of agony, Chr. Nicolaou and sons Ltd., Nicosia Rızopoulou-Egoumenıdou, E. (2012), Nicosia under Ottoman Rule 1570-1878-Part II, in: Historic Nicosia [ed. Michaelides, D.], Rimal Publications: 265-324, Nicosia Schneider, A. (2002), Zypern. Archäologische Schätze, byzantininsche Kirchen und gotische Kathedralen im Schnittpunkt der Kulturen, DuMont, Köln Schnell, H. (1973), Der Kirchenbau des 20. Jahrhunderts in Deutschland. Dokumentation, Darstellung, Deutung, Schnell&Steiner, München Spyridakis, C. (19642), A brief History of Cyprus, Publications Department Greek Communal Chamber, Nicosia

32. Toman, R. [ed.] (1994), Die Kunst der italienischen Renaissance. Architektur, Skulptur, Malerei, Zeichnung, Könemann, Köln 33. Vaivre, J.-B. de; Plagnieux, Ph. [eds.] (2006), L’Art Gothique en Chypre, De Boccard, Paris 34. Wittmann-Englert, K. (2006), Zelt, Schiff und Wohnung. Kirchenbauten der Nachkriegsmoderne, Kunstverlag Josef Fink, Lindenberg i. A. 35. Yapıcıog¡lu, I. (2007), Basilicas, Cathedrals, Monasteries. Churches and Chapels in North Cyprus, Vol. 1-2, Ege University Press, Izmir 36. Yildiz, N. (2011), The Development of an eclectic Style in Architecture due to the cultural Evolution and Reflection of National Identity during the Westernisation of the Ottoman Empire and British Colonial Period in Cyprus, in: Tradition, Identity, Synthesis. Cultural Crossings and Art. Essays in honor of Günsel Renda [ed. Yasa Yaman, Z.; Bag¡cı, S.] Hacettepe University Publishing: 265-272, Ankara

Sources Izvori Internet Sources Internetski izvori 1.

2.

Given, M. (2005), Architectural styles and ethnic identity in medieval to modern Cyprus, http:// eprints.gla.ac.uk/3317/1/1.pdf (pagination 405412) Zäh, A. (2011), Der Campanile von Belussi (heute: Kypseli) auf der Insel Zante (Zakynthos). Ein unbekanntes venezianisches Baudenkmal des 18. Jahrhunderts, http://www.zeitschrift-fuerbalkanologie.de/index.php/zfb/article/view/ 275/283

Illustration Sources Izvori ilustracija Fig. 1.

Created by Vildan Açan, Department of Graphic Design, Cyprus International University, according to instructions of the authors Figs. 2.-16. Authors

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Orthodox Church Architecture… M. KIESSEL, A. TOZAN

160-173 22[2014] 2[48]

PROSTOR

173

Summary Sažetak

Pravoslavna sakralna arhitektura u sjevernim regijama Cipra od sredine 19. stoljeæa do 1974.

Od eklekticizma do neobizantskog stila Rad analizira jezik pravoslavne sakralne arhitekture 19. i 20. stoljeæa na Cipru s obzirom na tipologiju sakralnih graðevina i ikonografiju vanjske skulpturalne dekoracije. Opsežne studije tipologije lokalne sakralne arhitekture ovoga povijesnog razdoblja, kao ni njezine bogate skulpturalne dekoracije - ne postoje. Analiza cjelokupne otoèke arhitekture, s naglaskom na sjeverne regije Morphou, Kyrenia, Nikozija i Famagusta, službeno se provodi od 2008. i obuhvaæa 81 spomenik na 65 lokacija. Moguæe je da to nije cjelokupan popis, no svakako predstavlja dostatnu osnovu za postavljanje naših teza. Ova studija prije svega obuhvaæa crkve s ukrašenim zvonicima koji potjeèu iz razdoblja posljednjih godina osmanske vladavine (do 1878. god.), sve do britanskoga kolonijalnog razdoblja (do 1960. god.), nakon što je 1856. ukinuta osmanska zabrana crkvene zvonjave.

Kvadratièan, višekatni tip zvonika vjerojatno potjeèe od talijanskog tipa zvonika iz 16. stoljeæa, koji se, primjerice, pojavljuje na slici Veronesea. On je prislonjen uz glavnu graðevinu i sastoji se od najviše 4 kata. Ima luèno nadsvoðene otvore na sve èetiri strane treæeg i èetvrtog kata. Zvonici se pojavljuju obièno zajedno s isto tako novim tipom jednoprostorne župne crkve s gotièkim križnim svodom. Najstariji zabilježeni primjeri novoga tipa zvonika potjeèu iz razdoblja izmeðu 1859. i 1876. godine. Dekoracija zvonika pokazuje veliku raznolikost sve do tridesetih godina 20. stoljeæa. Identificirane su tri glavne kategorije dekoracije: a) neogotièka, b) neoklasicistièka i c) eklektièna - mješavina neogotike i neoklasicizma. Bizantski stil ima zanemarivu ulogu.

Dekoracija sadržava arhitektonske elemente, nefigurativne i figurativne motive. Detalji ikonografije nerijetko su preuzeti iz narodne umjetnosti. Majstori crkvene gradnje i/ili izrade dekoracija u mjestu Kaimakli blizu Nikozije uglavnom su anonimni.

Ponavljanje motiva zabilježeno je u glavnim kategorijama, što upuæuje na èinjenicu da su motivi bili preuzimani iz jedne radionice u drugu ili je jedna radionica bila prisutna na razlièitim lokacijama.

Od 30-ih godina 20. st. novi sakralni tipovi zamijenili su prethodni tip. Njihova neobizantska morfologija

oznaèava bitnu promjenu u shvaæanju znaèenja sakralne arhitekture na Cipru. Kategorija neogotièkog tipa dekoracije bila je raširena uglavnom na istoènom dijelu otoka i djelomièno se oslanja na gotièke crkve u Famagusti i Nikoziji. Zvonici šest crkava pripadaju potkategoriji crkvi od kojih su èetiri smještene na poluotoku Karpasia. Neki od njih ukrašeni su imitacijom tzv. ukrasne ispune dekorativnim rebrima (tracery) reljefno aplicirane na zidu. Sliènost svih ovih spomenika indicira da bi ova potkategorija mogla potjecati iz posljednjih godina osmanske vladavine. Kategorija neoklasicistièke dekoracije razlikuje se od prethodne. Zvonici s primarno neoklasicistièkim obilježjima (npr. u Myrtou) nisu èesti u usporedbi s treæom kategorijom. Èak i topografski udaljene graðevine mogu imati ista dekorativna obilježja, dok se druge graðevine mogu povezati sa zvonicima treæe kategorije.

Najveæa kategorija zvonika pokazuje raznoliku hibridnu kombinaciju neogotièkih i neoklasicistièkih detalja. Izuzetno je znaèajna dekoracija skupine od barem èetrnaest zvonika na širem podruèju izmeðu Morphoua i Nikozije, koji uglavnom pripadaju novomu jednobrodnom tipu crkve. Ovi zvonici potjeèu iz razdoblja izmeðu kraja 19. st. i tridesetih godina 20. stoljeæa. Neogotièka, neoklasicistièka, pa i eklektièna dekoracija zvonika i crkvenih graðevina zabilježena je do tridesetih/èetrdesetih godina 20. stoljeæa. Gotika potjeèe iz otoènoga naslijeða lusinjanskih gotièkih crkvi, dok je neoklasicizam potekao iz europskoga historicizma i/ili grèkoga neoklasicizma izmeðu 1840. i 1910. Tako se neoklasicistièki vokabular na Cipru u kontekstu arhitektonske edukacije dvadesetih godina 20. stoljeæa interpretira kao izraz grèkog identiteta. Naše je pak mišljenje da je hibridni dizajn pravoslavnih crkava izraz lokalnoga ciparskog identiteta.

Procvat izgradnje zvonika najvjerojatnije je posljedica novoga samopouzdanja Pravoslavne crkve nakon osmanskih reformi 1856. i nakon poèetka britanske vladavine 1878., što je potaknulo nadu u ujedinjenje s Grèkom.

Oko 1930. godine dolazi do ponovnog procvata bizantskog stila i grade se crkve, kao što je, primjeri-

Biographies Biografije MARKO KIESSEL, Ph.D., Studied Classical Archaeology, Art History and History at the universities of Trier, Köln and Bologna. His interdisciplinary research has resulted in diverse studies, for example on parts of the late Roman imperial palace of Trier, on early Byzantine architecture in Cyprus, on Art Déco architecture in Cyprus and on a postmodern New Classicism in Northern Cyprus.

ASU TOZAN, B.Arch., M.Sc., Ph.D., studied at Eastern Mediterranean University and Istanbul Technical University. Her Ph.D. thesis deals with the urbanization and architecture of the British colonial period in Cyprus (1878-1960). Her research has resulted in published and forthcoming studies on the heritage of modern architecture and housing in Cyprus.

Dr.sc. MARKO KIESSEL, studirao je klasiènu arheologiju, povijest umjetnosti i povijest na sveuèilištima u Trieru, Kölnu i Bologni. U sklopu svoje interdisciplinarne istraživaèke djelatnosti, bavio se raznim temama, primjerice, dijelovima kasnorimske carske palaèe u Trieru, ranobizantskom arhitekturom na Cipru, Art Déco arhitekturom Cipra i postmodernistièkim novim klasicizmom sjevernog Cipra.

Dr.sc. ASU TOZAN, B.Arch., M.Sc. studirala je na Sveuèilištu istoènog Mediterana i Tehnièkom sveuèilištu u Istanbulu. U disertaciji se bavi urbanizacijom i arhitekturom britanskog kolonijalnog razdoblja na Cipru (1878.-1960.). Njezina znanstvenoistraživaèka djelatnost usmjerena je na istraživanje nasljeða moderne arhitekture i stanovanja na Cipru.

ce, ona u Galati, sagraðena po uzoru na prijašnju eklektièku arhitekturu i neobizantske modele koji su se razvili u Grèkoj u djelima A. Zachosa, istaknutog predstavnika ponovnog oživljavanja grèkog identiteta. Još jasniji neobizantski tip obilježen je istom dekoracijom kao Haghia Sophia u Istanbulu.

S obzirom na to da je ciparski arhitekt Th. Photiadis, inaèe poznat po projektiranju školskih zgrada u neogrèkom stilu dvadesetih godina 20. st., takoðer projektirao i crkvu ovoga tipa u Pedoulasu, moguæe je da je upravo on donio taj stil na Cipar ili da ga je razvio na temelju nekih drugih grèkih tipova. Model ranobizantske bazilike mogao je biti inspiracija za jedan drugi tip, o èemu svjedoèi tek jedna lokacija u Pendayi.

Drugi tipovi koji su se razvili nakon 1930. odnose se na bizantsko naslijeðe. Meðu njima su zgrade s modernim apstraktnim bizantskim oblicima, kao što je, primjerice, jednobrodna crkva Ayios Ermolaos ili tip kupolom nadsvoðene bazilike s tri boèna broda i transeptom iz 1970-ih godina u mjestima Kato Kopia i Prastio. Samo se nekoliko projekata nastalih oko 1970. ne oslanjaju otvoreno na bizantski stil: jednobrodne crkve apostola Barnabasa i sv. Makariosa u Nikoziji.

Formalni ‘ponovni procvat grèkog identiteta’ u Grèkoj tijekom dvadesetih godina 20. stoljeæa oèigledno je imao utjecaj na Cipar. Èinjenica da je do ponovnog procvata bizantske morfologije na Cipru nakon 1930. došlo istodobno kada su politièki problemi na otoku potkraj 1920-ih postajali sve izraženiji, nije bila puka sluèajnost. O ovoj se podudarnosti prije nije toliko govorilo. Neobizantska morfologija prve polovice 20. stoljeæa može se shvatiti i kao izraz kulturnoga, religijsko-etnièkog identiteta i otpora britanskom kolonijalizmu. Iako je moderna apstrakcija postala sastavni dio projektiranja crkava tijekom 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeæa, bizantski je stil i dalje prevladavao. Sukob s britanskom vladom i turskom zajednicom na Cipru, kao i uspostava Republike 1960. godine, ipak, èini se, nisu bili dovoljno poticajni èimbenici koji bi pridonijeli razvoju moderne (neutralne) sakralne arhitekture koja bi mogla potisnuti neobizantski stil kao izraz ‘grèkog identiteta’.

MARKO KIESSEL ASU TOZAN

A

B Fig. 1. a) Bronze model of the Lower Town area, displayed at the corner of Bakaèeva and Cesarèeva St, in the vicinity of Ban Josip Jelaèiæ Sq, Zagreb; b) Attached buildings of Lower Town area built from 1848 to 1918 Sl. 1. a) Bronèani model Donjega grada postavljen na uglu Bakaèeve i Cesarèeve ulice, u blizini Trga bana Josipa Jelaèiæa, Zagreb; b) Ugraðene zgrade na podruèju Donjega grada izgraðene u razdoblju izmeðu 1848. i 1918.

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

22[2014] 2[48]

PROSTOR

175

Darko Kahle Office of the Licensed Architect Darko Kahle, PhD HR - 10000 Zagreb, Jurjevska 18 darko.kahle@gmail.com

Ured ovlaštenog arhitekta dr.sc. Darko Kahle HR - 10000 Zagreb, Jurjevska 18 darko.kahle@gmail.com

Original Scientific Paper UDC 728.1 (497.5 Zagreb)”18/19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 5. 3. 2014. / 8. 12. 2014.

Izvorni znanstveni èlanak UDK 728.1 (497.5 Zagreb)”18/19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 5. 3. 2014. / 8. 12. 2014.

Multi-story Attached Houses in Zagreb between 1850 and 1927 Višekatne ugraðene kuæe u Zagrebu izmeðu 1850. i 1927.

attached apartment house attached tenement house Austria-Hungary Jews Zagreb (Agram) 1848-1927

ugraðena najamna kuæa ugraðena najamna kasarna Austro-Ugarska Židovi Zagreb (Agram) 1848.-1927.

Three-and-more story attached houses in Zagreb emerged sequentially after the unification of Gradec and Kaptol in 1850, according to the first modern Building code after its enforcement in 1857 and according to the new Building renewal and improvement plan of 1888 after the devastating earthquake in 1880. From 1892 to the beginning of the First World War a few new types of attached houses finally shaped the Lower Town, an area of rectangular building blocks between the railway lines, planned barracks areas and the northern slopes of the city.

Dvokatne i višekatne ugraðene kuæe pojavile su se u Zagrebu odmah nakon ujedinjenja Kaptola i Gradeca 1850. godine, prema novomu Graðevinskom redu nakon njegova stupanja na snagu 1857. godine, odnosno prema planu obnove starih i gradnje novih zgrada iz 1888. poslije razornog potresa 1880. godine. Izmeðu 1892. i poèetka Prvoga svjetskog rata nekoliko je novih tipova ugraðenih kuæa konaèno uoblièilo Donji grad, podruèje pravokutnih graðevnih blokova izmeðu željeznièkih pruga, planiranih sklopova kasarni i sjevernih gradskih obronaka.

176

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[48] 22[2014] 174-187 D. KAHLE Multi-story Attached Houses in Zagreb…

INTRODUCTION1 UVOD

use today. Consequently, in this article the term attached house will be used for a common Continental European town house and subsequently for its Zagreb derivative in the second half of 19th century. For consistency reasons the American definition of a story and its way of counting is used hereinafter.

LITERATURE LITERATURA Contemporary nineteenth century literature on the subject started to flourish in professional publications, mostly with articles where particular architects and builders shared their views with other colleagues. In the English speaking world, dictionaries or thesauruses on the subject were issued and reissued frequently. A prominent one was A Dictionary of Architecture and Building: Biographical, Historical and Descriptive, a three volume set edited by Russell Sturgis.8 Articles on apartment house and tenement house were written by George Hill.

V

irtually rectangular area of building blocks in the center of Zagreb, colloquially known as the Lower Town (Fig. 1), has recently been confirmed as a balanced ensemble worth admiring.2 However, typologies of contained buildings remained somewhat obscure, in spite of a few excellent research projects carried out in this century.3 To span this gap, a research project was undertaken in the City Archives in Zagreb, where almost all the legal documentation concerning private building entrepreneurship has been preserved.

Average Continental European town house4 is analogous to the English terraced house5 in terms of its position and the relative orientation of its circumferential walls. They both have a street façade (front), a yard façade, and two sides adjacent to the neighboring houses. The important difference is the shape of the corresponding city block: whereas English city blocks are rows of houses closed with two opposite semidetached members, their Continental European counterparts6 have a more rectangular shape, flanked on edges with corner houses7 having two fronts in crossed streets. Therefore the term terraced house cannot be used when referring to a common Continental European town house.

Instead, the term attached house is appropriate. It is linguistically coherent with a respective term semidetached house, where for the third member (a detached house) the synonym - a free standing house is in frequent

Contemporaneous German approach differentiated in making more conversant monographs, leveled by proficiency of the intended public. Ludwig Klasen’s so called Grundrissvorbilder were designated mainly for craftsmen (builders, carpenters, masons), with plain descriptive text approach, provided with plates. Their first volume was Wohn- u.

Geschäftshäuser.9 More elaborated was Albert Geul’s twofold monograph, Die Anlage der Wohngebäude & Die Äussere der Wohngebäude, again with text (in Fraktur) and plates.10 Since the author was a professor at the Technische Hochschule in Munich11 from its founding in 1868, his text incorporated academic writings with analytical approach.

1 In memory of Architect Aleksander Laslo (1950-2014).

2 I wish to thank the reviewers of this article and other editorial staff for their meticulous work on the improvement of this article, making it more pleasant for the reader. I also wish to thank Prof. Zlatko Juriæ, PhD, for his continuous encouragements during the long and sometime exhaustive research in the City Archives in Zagreb.

Special thank goes to Prof. Dragan Damjanoviæ, PhD, for supplying me with unique Herman Bolle’s plan of its own apartment house in 6 Žerjaviæeva Street, a valuable asset for future comparisons. Finally, an overwhelming approach would be unthinkable without generous help of all the members of the Archives staff, headed by the Chairman Prof. Darko Rubèiæ. Last but not least, it is my duty to remember late Architect Aleksander Laslo, whose pioneering role in the research of both the Austro-Hungarian and the Kingdom of Yugoslavia periods of architectural history of Zagreb, should be inspiring.

3 Blau, Rupnik, with contributors, 2007 4 Stübben, 1907: 22 5 Klasen, 1880: 69-70 6 Stübben, 1890: 54-61 7 Stübben, 1923: 30 8 Sturgis, 1989 9 Klasen, 1880 10 Geul, 1885; Geul, 1893

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

The most scientific subject of its time, selfverified during three consecutive editions12 in more than thirty years, was Joseph Stübben’s first chapter of his seminal13 handbook Der Städtebau in edition Handbuch der Architektur, simply called Die städtischen Wohnungen. The author succeeded in contextualizing the position of various European and North American dwelling types inside average city blocks of the time by exercising necessary technical knowledge.14 Recent insight into history of dwelling types may be demonstrated by three paradigmatic monographs. Stefan Muthesius, a great grandnephew of Herman Muthesius, brilliantly researched and analyzed Great Britain’s most characteristic building type in The English terraced house.15 A more international comparative study was made by Robert Olsen, where one can find cultural interactions from three most important world metropolises in the middle of the 19th century: London, Paris and Vienna.16 Richard Plunz examined residential building types from the 19th century New York City in an exhaustive study, carefully displaying many unknown details of design and execution of these edifices.17 To my best knowledge, late Aleksander Laslo wrote the first introductory article published in English on the architecture of Zagreb from the second half of the 19th century until the beginning of First World War, as a part of an intercultural art history study of Austro-Hungarian Empire and its immediate successor states.18 However, a lighthouse of serious interactions into the Zagreb building practices remains the aforementioned Project Zagreb: Transition as Condition, Strategy, Practice, where Eve Blau and Ivan Rupnik with their contributors presented a history of urbanization of the Zagreb area from the Revolution in 11 Today TU Munich 12 Stübben, 1890; Stübben, 1907; Stübben, 1923 13 Bergdoll, 2000: 265-266 14 Bergdoll, 2000: 265-266 15 Muthesius, 1990 16 Olsen, 1986 17 Plunz, 1990 18 Laslo, 1999 19 Slukan Altiæ, 2006 20 At Figurae 2-10, the Südbahnhof and the corresponding complex of Kronprinz Rudolf barracks appears erroneously diminished and posted some 250 meters in the NE direction from its actual position. [Slukan Altiæ, 2006: 6-11, 13-15] 21 Maroeviæ, 1977: 123 22 Maroeviæ, 1987: 165 23 Kneževiæ, 1996: 9 24 Kahle, 2002: 155; Kahle, 2003: 33; Kahle, 2004.a: 77; Kahle, 2004.b: 203; Kahle, 2006: 117; Kahle, 2008: 193 25 Sturgis, et al., 1989: III, 659 26 Sturgis, et al., 1989: II, 907 27 This practice was disrupted as of 1940, when contemporary Building code stipulated counting mezzanines as regular stories.

Multi-story Attached Houses in Zagreb… D. KAHLE 174-187 22[2014] 2[48]

1848 until today as a synchronized chain of strategically conditioned events. Such an approach is fully acknowledged when looking at the military or political history of Zagreb.

Recently, Mirela Slukan Altiæ published an article under the title Morphological and Functional Change in the Zagreb Lower Town (Donji Grad) 1862-1914 Based on Cadastral Sources.19 In spite of some errant illustrations20 it succeeded in perceiving morphological alterations of contemporary urban fabrics from cadastral surveys of the Lower Town.

With reference to the literature in Croatian, it might be summarized that there exists a dozen or more formative articles or books, most of them unfortunately not translated into English as a whole. Late Professor Emeritus Ivo Maroeviæ had commenced a scientific revalorization of historic styles in the domestic architecture of the Lower Town in seminal articles About historicism in Zagreb21 and A proposal for a typology of Zagreb domestic architecture in the second half of the 19th century.22 Snješka Kneževiæ researched origins and formation of the Green Horseshoe of Zagreb23, a U-shaped ensemble in the middle of the Lower Town.

The author published a series of articles about Zagreb apartment houses and their legal conditions: Built-in Apartment Houses in Zagreb between 1928 and 1934; Built-in Apartment Houses in Zagreb between 1935 and 1945; Corner House in Zagreb between 1928 and 1944; Building Code for the City of Zagreb between 1850 and 1918; Building Code for Zagreb between 1919 and 1931 and Law on Building from 1931 and finally Projects and Realizations by Vladimir Šterk in Zagreb between 1923 and 1941.24

DEFINITIONS DEFINICIJE A story (BE: storey) is a primary vertical level unit in a building. Ordinary building is vertically divided by floors, i.e. it has more stories (BE: storeys).25 Conventionally, a number of stories is given including the ground floor, i.e. four-story building comprises the first story (BE: the ground floor) and three consecutive stories (2nd to 4th story; United Kingdom: 1st to 3rd storey). Therefore, three-and-more story house would designate a house with at least two equal stories used for dwelling.

A mezzanine is the story with a lower ceiling than a regular story and is usually not counted as such.26 However, a common practice in Zagreb in those times was to designate a regular story as a mezzanine, to legally erect a building with one story more than prescribed by the Building code.27 Therefore a

PROSTOR

177

178

PROSTOR

2[48] 22[2014] 174-187 D. KAHLE Multi-story Attached Houses in Zagreb…

standard mezzanine story is counted here as a regular story.

Attic is usually the space immediate below rafters of a double pitched, mansard or flat roof. If it was used for residential purposes as per an occupancy permit, then it is counted here as a regular story.28 A closed type of construction is a spatial organization where houses are usually built side by side: in the United Kingdom, the Netherlands, in the northern parts of Germany and in the United States in rows, whereas in other parts of Europe which were under substantial German influence, in blocks.29 An attached residential building is an edifice built for predominantly residential purposes in blocks, consisting of at least two stories above ground; subtypes might be: attached house: a residential building with a principal residential area, built mostly for the upper classes, that may contain a few minor apartments; attached apartment house: a residential building with some usually equal residential areas to let (apartments) built mostly for the middle or upper middle classes30, they may contain a few minor tenements in the basement or attic, usually for paid housekeepers; and the attached tenement house: a residential building with a lot of equal substandard residential areas to rent (tenements) built for the lower classes.31 Building permit is a license allowing the commencement of a construction of an edifice, usually granted by the City construction office or a City council. Likewise, an occupancy permit is a license allowing the commencement of the use of an edifice. Their data of approval or issuance may enable the synchronization of events in the emergence of a particular building type.

THE METHODOLOGY OF RESEARCH METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA A comprehensive research of legal documentation of attached buildings erected in the period between 1857 and 1927 was conducted at the City Archives in Zagreb, 27 Opatièka Street, from September 2008 until December 2013. Attached residential buildings erected from 1928 to 1945 were researched and published before in articles in periodical ”Prostor” in the Croatian language, where terminus ”built-in” instead of ”attached” was used.32 Edifices that were researched were all those with at least two stories above ground33, whether they were of residential or of some other use, originally mostly public. Semidetached buildings were included, but only as closing members of an area of attached buildings. Therefore all eligible semidetached edi-

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

fices had to have an entrance from the street.34 Buildings with only basement and first story or less were ineligible. Another important condition was that the edifice had to be erected from the beginning, i.e. no edifices built on existing basements or built connected to preserved yard buildings were eligible.35 Unexecuted projects of above described edifices officially submitted for approval were also taken into a research database as an autonomous class. Finally, edifices present and inventoried on the field but whose projects and/or permits were not present at the City Archives made another class. During the process of data mining, a working copy of a database of attached buildings in Microsoft Access∂ was made.36 Time boundaries were taken according to occurrences which shaped the emerging and flourishing of the types of attached buildings.

Consequently, four time spans were created: from unifying of Gradec and Kaptol into Zagreb in 1850 to the earthquake in 1880 (18511880), further from the earthquake to doubling the city territory through annexation eastwards of further municipalities in 1900 (1881-1900), then from doubling city territory to the dissolution of Austro-Hungarian Empire in 1918 (1901-1918) and literally as an aftermath, first years of Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes until January 1st, 1928 (1919-1927).37 From the typological point of view one can make new, two time spans, according to the ratio of two story attached houses alone taken as one class and threeand-more story attached houses as the other class. In the time span from 1850 to 1891 the ratio is roughly equal, where in the time span from 1892 to 1927 the ratio is roughly four or five to one in favor of the three-and morestory attached houses.

28 Sturgis, et al., 1989: I, 170 29 Sturgis, et al., 1989: I, 309: Block: D&E 30 Sturgis, et al., 1989: I, 82-89 31 Sturgis, et al., 1989: III, 777-781 32 Kahle, 2002: 155; Kahle, 2003: 33; Kahle, 2004.a: 77 33 A building which has a ground and the principal floor, regardless of the existence of the basement.

34 On the other hand, many two stories semidetached or detached residential buildings in the so called the Villenvierteln (villa part) of Zagreb possess same floor plans as their attached counterparts in blocks, except that the entrance is opposite to the street, which enables two identical floor plans on the main stories (ground and principal floor), i.e. they were simply derived from attached buildings.

35 Later it was the reason for not including the seminal Klein’s street building in 19 Ilica Street into the database.

Contemporary legal documents in German (then the official language of the Agram city officials) mentions the building as an Anbau (En: extension).

36 The completed database will be published as a supplement set of tables to the book ”Attached Houses in Zagreb from the Revolutions of 1848 to the Cominform Resolution of 1948: Typologies, Morphologies and Meanings”.

37 A time boundary of former research see: Kahle, 2002.

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

DEVELOPMENT OF THE CITY OF ZAGREB REGARDING THE RAILWAY, BUILDING CODE AND AREAS OF CLOSED TYPE OF CONSTRUCTION RAZVOJ ZAGREBA U ODNOSU NA ŽELJEZNICU, RED GRAÐENJA I ZATVORENI NAÈIN IZGRADNJE

Railway projects in the Croatian territory in the first half of 19th century were planned in 38 First project, proposed by Army Captain Josip Knežiæ (Knesich) in 1829, was a cable rail from Sisak (Sissek) to Karlovac (Carlstadt). Another project, proposed by the same author in 1838, was a horse railway from Sisak (Sissek) to Bandino Selo (Bandinoszelo), with a road connection to Josipdol (Josefsthal) and further to Senj (Zengg).

[Köster, 1999: 56-67] 39 A project for the horse railway from Sisak (Sissek) to Karlovac (Carlstadt), designed by the Italian Civil Engineer Marcantonio Sanfermo in 1842, was proposed by the citizens of Rijeka (Fiume) and backed up by Karl Ludwig von Bruck, a future Secretary of Finance of the Austrian Empire during the time of Neo-absolutism. [Stulli, 1975: I, 389-425] 40 German language was an official language of communication between dominions and court administration until the creation of Transleithania in 1867, regarding the imperial military matters further until to the dissolution of Empire in 1918. Therefore all respective official names of corresponding places and institutions are given.

41 His remarks were made in a letter to the future Hungarian Regent - President Lajos Kossuth in Rijeka (Fiume) on September 18th, 1845 [Stulli, 1975: I, 495-502]. More about Carl Friedrich Zimpel (1801-1879) can be found on German Wikipedia: http://de.wikipedia.org/wiki/CarlFriedrich_Zimpel.

42 Kreuter, 1848: 17-18. He put a semiofficial term Croatian Railway in circulation (Croatische Bahn, Kreuter, 1848: 27). More about Franz Jakob Kreuter (1813-1889) can be found on German Wikipedia: http://de.wikipedia.org/ wiki/Franz_Jakob_Kreuter.

43 Hrv.: Zagreb Glavni kolodvor [Kreuter, 1848: 27] 44 Sturgis, et al., 1989: I, 714, Croatia, Architecture of.

45 Hrv.: Krunovina. According to this legislation, Croatia became legally equal with Hungary and stayed in this position until the Croatian-Hungarian Settlement in 1868.

German language was introduced and used as the official Dominion language until 1860, although some important bills and codes were translated into Croatian, e.g. Ordinance … on proceedings of Sanitary Police in the State Capital Zagreb, De: Verordnung … über Handhabung der Reinlichkeitspolizei in der Landeshauptstadt Agram, Hrv.: Naredba … o rukovanju redarstva za èistoæu u zemaljskom glavnom gradu Zagrebu (1856).

46 Hrv.: Zemaljski glavni grad Zagreb 47 Köster, 1999: 180 48 De: ”so weit als möglich” [Köster, 1999: 234] 49 Köster, 1999: 259 50 De: (C)roatische Bahn [Horn, 2007: 195-197]; De: (K)roatische Bahn, in ”Concessions-Urkunde” of the ”Südbahngeselschaft” from September 23rd, 1858 [*** 1868: 62-91]; no Croatian contemporary terminus existed. They were subjugated to Südbahn with uncompleted doubletrack banks from Zidani Most to Krško (De: Gurkfeld), then Dominion of Styria, today a part of modern Slovenia.

51 Köster, 1999: 260. Two years later, 1856, the Chief of Staff of the Austrian Military Feldmarschalleutnant Hess made a strategic evaluation of the projected network for military transportation. He pointed out that the projected network … is sufficient to the endeavor of thoroughly connecting all important cities and fortresses among each other. (De: ”Das genügte dem Bestreben, möglichst flächendeckend alle wichtigen Städte und Fortifikationen untereinander zu verbinden.”) [Köster, 1999: 225] 52 Hrv.: Zagreb Južni kolodvor, today Hr: Zagreb Zapadni kolodvor [Kneževiæ, 1996: 20] 53 Kahle, 2007: 68 54 Bedenko, 2000: 97

Multi-story Attached Houses in Zagreb… D. KAHLE 174-187 22[2014] 2[48]

areas remote from Zagreb.38 The most elaborated contemporary project amended future railway station about eight kilometers southwards from the cities of Gradec and Kaptol at the opposite bank of the Sava River.39 Subsequently, German railway enthusiast and the United States citizen Carl Friedrich Zimpel pointed out in 1845 that Zagreb (Agram)40 with regard to its capital positions is a unique focal point for establishment of water, road and rail communications in Croatia.41 German architect and a civil engineer Franz Jakob Kreuter42 proposed in 1848 a railway node in Zagreb with the railway station near the today’s Zagreb Main Railway Station43, as a constitutive part of the project for a railway line from Zemun (Semlin) to Rijeka (Fiume).

Centralization and equalization of the Austrian Empire after the Revolutions of 1848 elevated Zagreb44 to a capital city of the Dominion (Kronland) of Croatia and Slavonia.45 In 1850, the new Emperor Francis Joseph I (born 1830, ruled from 1848, deceased 1916) consequently ordered unification of former cities Gradec and Kaptol and a few surrounding villages into the State capital Zagreb (Landeshauptstadt Agram).46 Military success at the Italian battlefield in 1849 and successful mobilization against Prussia in 1850-5147 assured the imperial administration to reassign the existing railroad network and its expansion plans to the military needs, with demand on double-track railway lines wherever possible.48 Zagreb was designated as one of the most important military nodes in Croatian and Hungarian parts of the Empire.49 A concession was consecutively laid down for Croatian Railways.50 In 1852 military authorities demanded from civil administration a comprehensive plan for completion of the railroad network in the Monarchy, which was technically carried on

by Carl Ritter von Ghega and completed next year.51 Prioritizing the Vienna-Trieste double-track railway line, he projected a connecting double-track line from Zidani Most (Steinbrück) to Sisak (Sissek), with branch lines to Karlovac (Carlstadt) and Nagykanisza (Kanisza) respectively. Therefore the new Zagreb railway station (Bahnhof Agram, today Zagreb West Railway Station) was finally positioned more westwards, to the embarrassment of contemporary citizens.52 Still, the upcoming railway to Zagreb meant two important things. First, new gauge banks made an ideal defense against permanent floods thus enabling a huge possibility for settlement53, and second, the railway transport soon enabled the use of new structure materials like steel beams or decorative front elements like plaster statues or stone slabs54, much later Siegwart reinforced concrete beams.

PROSTOR

179

180

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[48] 22[2014] 174-187 D. KAHLE Multi-story Attached Houses in Zagreb…

Fig. 2. Cuno Waidmann: Two-story attached house Waidmann, 4 Deželiæeva St, 1887, front, today: Canadian Embassy Sl. 2. Cuno Waidmann: Jednokatna ugraðena graðanska kuæa Waidmann, Deželiæev prilaz 4, 1887., proèelje, danas: Ambasada Federalne Kraljevine Kanade Fig. 3. Leo Hönigsberg & Julio Deutsch: Three-story attached apartment house Koos, 60 Palmotiæeva St, 1897, front, approved unexecuted variant Sl. 3. Leo Hönigsberg & Julio Deutsch: Dvokatna ugraðena najamna kuæa Koos, Palmotiæeva 60, 1897., proèelje, odobrena neizvedena inaèica Fig. 4. Anon.: Four-story attached apartment house Vrbanèiæ, 27 Ilica St, 1859, three-story front in an approved project, four-story front adjusted to the executed building by the author, torn down in 1906 Sl. 4. Anon.: Trokatna ugraðena najamna kuæa Vrbanèiæ, Ilica 27, 1859., odobreno proèelje za dvokatnu kuæu, a prilagoðeno trokatnoj kuæi, prema izvedenom stanju, prilagodio: autor, srušeno 1906.

The State government (Landesregierung)55 issued a Building Code for the Capital City of Zagreb (Bauordnung für das Landeshauptstadt Agram)56, which was enforced on February 1st, 185757 and was valid until the year 1940. Building code inaugurated principles for laying out rectangular city blocks in a closed type of construction. Two- or more story attached house was put as an element of city regulation. Walls, vaulted cellars, passages and stairways were to be brick made.

Floors of upper stories were allowed to be of wooden beams. The first story was to be risen above the pavement for 3/4 m, to enable natural ventilation of the basement. Roofs were prescribed as tiled double-pitched commonly with beaver-tail tile (Biberschwanz) roofing.

New regulation plan was also demanded from the City Construction and Fire Council (Bau- und Feuerlösch- Comission).58 This building code, together with a future regulation plan were made and enacted under the enormous influence of the military and the railway.

Parallel position of the new four-story government building (today the Seat of the University of Zagreb), erected from 1856 to 185959 with the new railway station, built from 1861 to 1862, may indicate the existence of the oldest part of Lower Zagreb regulation plan at least in the year 1856, as mutually arranged with the construction authorities. It was a simple rectangular plan with two new longitudinal streets, today Deželiæev Prilaz and Klaiæeva Street60, perpendicular to five new transversal streets, today partially rectified Meduliæeva, Kaèiæeva, Primorska, Krajiška and Reljkoviæeva Streets (the last one as a chaussee-like connection with Ilica Street and new Railway Station Square). However, the military reserved a vast area in the close northeastern vicinity of railway station (today Dr. Franjo Tuðman Square) to place future barracks. The final version of this area in the

new regulation plan disrupted Prilaz from Reljkoviæeva Street and added a new connector street from Ilica Street to the railway station at the east border of the designated military area (today Republike Austrije Street).

At the middle of the 19th century world markets became obsessed with investments in railways, in the United States as pure market speculations after the Mexican-American War in 1846-48, but in the Neo-absolutist Austrian Empire as an administration-driven military enterprise. In 1857 the American market shock soon became the ”Railway crash” and flooded all the markets in Northern America and Europe, and finally Vienna as well.61 The crash slowed expansion plans, but did not halt them. Consequently, the railway line from Zidani Most to Sisak was finished in 1862 with simple steel Howe truss bridge across the river Sava. One of the first detached apartment houses in Zagreb was the Südbahn house, finished together with the railway station in 1862 and placed in its close northeastern proximity as one of two flanked residential buildings to the station, thus making an emerging railway square. A branch line from south embankment of the Sava River to the important military fortress Karlovac was opened in 1865. In the same year a new regulation plan was confirmed62 at the Croatian Court Chancellery (Die kroatische Hofkanzlei)63 as an amalgam of more rectangular 55

Hrv.: Visoka zemaljska vlada

56 Hrv.: Red gradjenja za Zemaljski glavni grad Zagreb 57

*** 1914: 1

58 Hrv.: Gradjevno-vatrogasni odbor, replaced in 1881 with City Construction Office (Hrv.: Gradski gradjevni ured).

59 Kneževiæ, 1996: 22 60 It is quite possible that the third longitudinal street in this mutual plan was supposed to be the today’s Dalmatinska Street.

61

*** 2014: 1-6

62 Kahle, 2007: 69

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

blocks from the railway station, to Frankopanska Street / Savska Street and more adjusted blocks to existing street pattern from the government building (today the Seat of the University building) to the Draškoviæeva Street (Fig. 1). The railway station and the government building were flanked with squares (aforementioned railway square as today the French Republic Square resp. government square as today Marshall Tito Square).

Due to the turbulent political and war affairs in the Austrian Empire which were reconciled by the Austro-Hungarian Compromise64 in 1867, main decisions concerning town planning and railway networking were resolved as political compromises. Such one was the branch railway line to Nagykanisza, which was supposed to be built as soon as traffic volumes on other Südbahn lines in close neighborhood would allow that.65 The aforementioned regulation plan contained at least six variant solutions of this line in the Zagreb area, whereas the most favorable solution regarding the future settlement area was built in 1870. In 1868, the Dominion of Croatia and Slavonia was submerged into the Hungarian part of the Habsburg Monarchy as an internally self-governed dominion called the Triune Kingdom of Croatia, Slavonia and Dalmatia66, enlarged by the annexation of the Croatian and Slavonian parts of the former Military Frontier in 1881. Another reserved 63 The Chancellor (Hofkanzler) was at the time Ivan Mažuraniæ, later Viceroy from 1873 to 1880. [Willoweit, Lemberg, 2006: 393] 64 By making Austria-Hungary, formally known as the Kingdoms and Lands Represented in the Imperial Council (Cisleithania) and the Lands of the Holy Hungarian Crown of Saint Stephen (Transleithania).

65 *** 1868: 63 66 A title ”Triune Kingdom of Croatia, Slavonia and Dalmatia” was only nominal because in the Austrian part of the Empire the Kingdom of Dalmatia with its capital city Zara, today Zadar existed, from 1867 to 1918.

67 Hrv.: Kolodvor Državnih željeznica [Galjer, 2000: 162]

Multi-story Attached Houses in Zagreb… D. KAHLE 174-187 22[2014] 2[48]

land area northeast of the projected main railway station became visible in the second Regulation plan from 1888. The New Hungarian State railway station (today’s Zagreb Main Railway Station) was finished in 1892.67

ANALYSIS ANALIZA Two-story attached residential buildings The main reason for including two story attached buildings into the research was the fact that certain parts of the Lower Town were erected with this class of apparently smaller buildings, especially Deželiæev Prilaz, parts of Dalmatinska, Meduliæeva, Kaèiæeva, Primorska and Klaiæeva Streets in the western part, parts of Gajeva, Masarykova, Preradoviæeva, Gunduliæeva and Hebrangova Streets in the central part, as well as many streets that were at that time periphery (Podolje, Slovenska, Savska Streets etc.). Reasons were twofold: two story apartment houses were cheaper to build, easier to manage and later simpler to intersect into a reasonably great number of tenements, which would occur permanently after the turn of the century, especially in the consecutively arranged quadrant northeastern of Maksimirska and Domjaniæeva Streets (Kuhaèeva, Eisenhutova, Fijanova, Padovèeva Streets etc.). Second, immediately after the earthquake in 1880 many new landlords erected two story houses as their homes, principally in blocks around Hebrangova, Preradoviæeva, Berislaviæeva and Gunduliæeva Streets, but notably fewer in Deželiæev Prilaz and its surroundings.

It has to be stated that some residential arrangements were pioneered in this class of houses. Examples are: an unexecuted project from 1873 for a two story tenement building in 8 Meduliæeva Street, made by the master builder Luigi Gagliardi, with a gallery where one can enter into the kitchen from the gal-

PROSTOR

181

Fig. 5. Franz Klein & Janko Nikola Grahor senior: Three-story corner apartment house Siebenschein, 2 Preradoviæeva St, 1873, front from Preradoviæev (Cvjetni) Sq, radically remodeled Sl. 5. Franz Klein & Janko Nikola Grahor senior: Dvokatna ugraðena ugaona najamna kuæa Siebenschein, Preradoviæeva 2, 1873., proèelje s Preradoviæeva (Cvjetnoga) trga, radikalno promijenjeno Fig. 6. Janko Jambrišak, Franz Klein & Janko Nikola Grahor senior, et al.: Fronts of the three-story attached houses in Maria Valeria St, today Praška St, 1868-1876 Sl. 6. Janko Jambrišak, Franz Klein & Janko Nikola Grahor senior i dr.: Proèelja dvokatnih ugraðenih najamnih kuæa u Ulici Marije Valerije, danas Praška, 1868.-1876.

182

PROSTOR

2[48] 22[2014] 174-187 D. KAHLE Multi-story Attached Houses in Zagreb…

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

buildings had been built, another 47 buildings of the same class were detected on the field but without any legal documentation in the City Archives. Finally, in the same institution another 93 files with submitted projects of unexecuted buildings of the class are stored as well.

Fig. 7. Franz Klein & Janko Nikola Grahor senior: Three-story attached apartment house Neidhardt, 8 Praška St, 1872, second-story floor plan Sl. 7. Franz Klein & Janko Nikola Grahor senior: Dvokatna ugraðena najamna kuæa Neidhardt, Praška 8, 1872., tlocrt prvoga kata Fig. 8. Janko Jambrišak: Three-story attached apartment house Pelleš, 3 Tomiæeva St, 1868, second-story floor plan Sl. 8. Janko Jambrišak: Dvokatna ugraðena najamna kuæa Pelleš, Tomiæeva 3, 1868., tlocrt prvoga kata

Fig. 9. Johann (Ivan) Plochberger senior: Three-story apartment house Plochberger, 20 Hebrangova St, 1877, third-story floor plan Sl. 9. Johann (Ivan) Plochberger senior: Dvokatna ugraðena najamna kuæa Plochberger, Hebrangova 20, 1877., tlocrt drugoga kata Fig. 10. Johann Schnuparek & Ferdinand (Ferdo) Stejskal: Three-story apartment house Stantz, 4 Hebrangova St, 1879, third-story floor plan Sl. 10. Johann Schnuparek & Ferdinand (Ferdo) Stejskal: Dvokatna ugraðena najamna kuæa Stantz, Hebrangova 4, 1879., tlocrt drugoga kata

lery and into the room from the kitchen, i.e. only dry closets were common68; a tenement house Poppl in 9 Primorska Street, made by Janko Jambrišak, from 1877 with corridors similar to the executed schemes of threeand-more story attached buildings and explained later, arrangement from 1882 of a bathroom with the cast iron bath; a first application of a German neorenaissance69 façade in the attached residential building in 1887 by Cuno (Kuno) Waidmann (Fig. 2), close together to a similar façade in 1888 by Leo Hoenigsberg70; first light shaft arrangement for a water closet and pantry in 1889 by Ferdo Stejskal, and finally a first documented usage of a water closet in 1890 by Georg (Gjuro) Carnelutti.71 For the above mentioned reasons this type of house was predominant for first builder and architects in Zagreb (Plochberger senior, Jambrišak, Grahor senior, Heinzel senior, Klein, Stejskal, Bösenbacher senior, Grahor junior, Waidmann, Geher, Carnelutti, Kralik senior, etc.). To the contrary, two-and-more houses (often with additional apartments) were built by as few as Milan Lenuci, Leo Hönigsberg and Herman Bollé.

Preliminary quantities of three-and-more story attached buildings - According to the database for a period between 1851 and 1927, in Zagreb 917 three-and-more story attached

Typologies of three-and-more story attached residential buildings - After conditioning the issuance of a building permit with explanatory drawings (i.e. project), according to the 1857 Building code, first executed three-and-more story attached residential building was four-story attached apartment house Vrbanèiæ at former address 27 Ilica Street in 1859 (Fig. 4).72 The approved project was ambiguous73 and partly against the building regulations.74 There was only one apartment per floor, indeed a lavish one. It contained four rooms (Zimmer), a salon, a wardrobe (Garderobe), a sleeping alcove (Alkoven) and an anteroom (Vorzimmer). Serving parts of the apartment (a kitchen, a room and two chambers) were physically separated from the living parts through a stairway landing (Vorplatz). A stairwell was semicircular, probably supported with one or two cast iron columns.75 Cast iron semicircular stairwells were built until the earthquake in 1880. However, the majority of houses at this time had a vaulted staircase with one semicircular or two parallel flights, whose vanishing was obviously conditioned as a consequence of the earthquake. Vaulted staircases remained in two-story houses until the turn of century, probably because of their relative cheapness as compared to the new steel supported staircases with two parallel flights, which in higher buildings became standard until the 1930s. A minor part of three-and-more residential buildings in this time had spatial organization of four apartments per floor, derived from contemporary ordinary Vienna apartment house.

Interestingly enough, there were attempts to apply a new design, not only of fronts (Fig. 5, 6) but of floor plans too. In 1872 Franz Klein & Janko Nikola Grahor senior transformed the aforementioned scheme into two apartments per floor with serving parts separated and 68 This arrangement was immensely popular in the 1920s with the so called „houses without approval”, which were built at Trnje and Trešnjevka, southern from the Zaprešiæ-Dugo Selo railway.

69 Mennekes, 2005 70 22 Meduliæeva Street, today Italian Embassy in Croatia. He also, together with his partner Julio Deutsch, designed first Zagreb Jugendstil front in the year 1896 (Fig. 3), but unfortunately the landlord changed it to a neo-baroque.

71 It was marked on the approval drawings simply as Tloris englezkih Closeta sa spravom na vodu (Plan of the English Closets provided with water, i.e. WC).

72 It was torn down together with its wall-shared neighbor at 25 Ilica Street in 1906.

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

placed into yard wings (Fig. 7). This scheme is probably a forerunner of schemes with two parallel yard wings. In 1868 Janko Jambrišak invented clean rectangle scheme of two apartments per floor with entrance galleries (Fig. 8), later in 1877 Johann Plochberger senior converts it to a regular rectangle scheme (Fig. 9). Finally in 1879 Johann Schnuparek and Ferdo Stejskal divided living and serving parts with an L-shaped corridor (Fig. 10). They also cut its own scheme in half for accommodating one apartment per floor at narrow lots.

Two apartments per floor will remain the majority spatial organization of Zagreb attached apartment house until the end of the Second World War. On the other hand, a number of dwellings or apartments whose parts were not closed, i.e. the ensembles of usually two rooms were connected with adjoining kitchens only through a common corridor, in which common dry closets were placed as well, was exceptionally high. First scheme emerged in 73 Preserved files include floor plan of fourth story (III. Stock) and section and elevation for a three-story (Zweistockiges) building.

74 Building code stipulated that every new building must have its own circumference walls adjacent to the neighbor buildings, where according to approved plans, the Vrbanèiæ house had a common wall with its left neighbor (25 Ilica Street), i.e. it was an extension (Anbau) to its left neighbor. Such model was quite usual in the 1870s, obviously tolerated by the city officials.

75 The stairwell of same sort can be seen today in the three-story apartment house Pelleš at 9 Tomiæeva Street, erected in the year 1868 (Fig. 7).

76

Juriæ, 1994: 153

77

Juriæ, 1996.a: 105

Multi-story Attached Houses in Zagreb… D. KAHLE

1878 (Vetsera attached dwelling house, 61 Tkalèiæeva Street) but the complete tenement scheme of this kind was used in 1896 (139 Ilica Street, 3 Slovenska Street and surprisingly, a first tenement house with a flat Holzzement roof, 29 Nova Ves Street, designed by Hinko Rieszner).

Derivatives of two apartments per floor became usual after the earthquake, when in year the 1887 Jambrišak applied separate bathroom with the cast iron elliptical bath, oriented to a maid room, i.e. bathroom was ventilated with fresh air via the maid room.

This conception was used to the end of Second World War. In the year 1893 architect Grahor junior utilized a water closet with the ventilation arrangement through a common window with pantry (Fig. 12), or both had a common light well (airshaft). Both these arrangements were immensely popular in spite of the attempts of forbidding them by City Construction Office. In the matter of fact, light wells were used from the beginning, but only in year 1893 young architect Martin Pilar76 made two arrangement schemes which after the First World War became more prominent in the Zagreb residential architecture (Fig. 11). He soon made a partner enterprise called Pilar, Mally & Bauda. This architectural office and the building firm77 became popular for trailblazing buildings with flat roofs and innovative housing schemes designed by Pilar.

Together they erected 10 such houses, almost a half of 25 attached buildings with a flat Holzzement roof from the year 1893 to 1927. The seminal one was the Mally apart-

174-187 22[2014] 2[48]

PROSTOR

183

Fig. 11. Janko Holjac, a licensed civil architect: Three-story apartment house Amruš, 5 Strossmayerov Sq, third-story floor plan Sl. 11. Janko Holjac, ovlašteni civilni arhitekt: Dvokatna ugraðena najamna kuæa Amruš, Strossmayerov trg 5, tlocrt drugoga kata Fig. 12. Janko Josip Grahor junior, a licensed civil architect: Sewage water-closet facility at three-story apartment house Matica, 8 Žerjaviæeva St, 1893, partial section and floor plan Sl. 12. Janko Josip Grahor junior, ovlašteni civilni arhitekt: Instalacija odvodnje WC-a u dvokatnoj ugraðenoj najamnoj kuæi Matica, Žerjaviæeva 8, 1893., djelomièan presjek i tlocrt

184

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[48] 22[2014] 174-187 D. KAHLE Multi-story Attached Houses in Zagreb…

Fig. 13. Janko Holjac, a licensed civil architect: Three-story apartment house Maruzzi, 4 Vodnikova St, 1901, elevation, section and second-/third-story floor plan Sl. 13. Janko Holjac, ovlašteni civilni arhitekt: Dvokatna ugraðena najamna kuæa Maruzzi, Vodnikova 4, 1901., proèelje, presjek i tlocrt prvoga/drugoga kata

Fig. 14. Building firm Pilar, Mally & Bauda, signed by Julius (Julio) Mally: Three-story apartment house Mally, 28 Mihanoviæeva St, 1898 Sl. 14. Gradjevno poduzetništvo Pilar, Mally & Bauda, arhitekt, inženjer i graditelj, parafirao Julius (Julio) Mally: Dvokatna ugraðena najamna kuæa Mally, Mihanoviæeva 28, 1898.

ment house at 28 Mihanoviæeva Street of 1898, with the coal burning steam central heating system, steel supporting staircase as a light well, covered with a glass canopy for natural ventilation (Fig. 14). However, the majority decided not to apply the Holzzement in whole, but only on yard-oriented parts of the roof. Other architectural offices equally implemented similar devices. The architectural firm of Leo (Lav) Hönigsberg and Julius (Julio) Deutsch was famous for their advanced front designs and their young apprentices such as Alois (Vjekoslav) Bastl or Otto (Oton) Goldscheider. The firm was also known as an early bird in design, calculation and application of steel and/or reinforced concrete elements. The first elevator in Zagreb was probably built in 1907 in the four-story corner apartment house Poppoviæ, 4 Ban Josip Jelaèiæ Square, by Benedik&Baranyai. Another pioneer in residential architecture of the time was Janko Holjac. Probably inspired by the Hellmer&Fellner solution for the Croatian Discount Bank (Hr: Hrvatska Eskomptna banka) in 3 Ilica Street in 1899, with a semi-pitched mansard roof to the street and a flat roof to the yard, in 1901 he invented a similar section for a common three-story attached apartment building, where residential areas were also yard-oriented, the ground-level-in-yard parts of a basement was used for housekeepers and the yard-oriented and flat-roofed parts of attic were used as studio apartments - in fact all of its five stories were habitable. He also invented a standard rectangular two-apartment per floor scheme with side light wells at same building (Maruzzi apartment house, 4 Vodnikova Street; Fig. 13). This scheme was in wide use for the first Modern attached res-

idential buildings in the 1930s and remained in use until the 1950s. It can be argued that in a less than forty years’ time span, from the earthquake to the end of First World War Zagreb grew up exponentially, taking shape as an aesthetically pleasant city built in closed blocks. Front designs were milder than expected, blending the old design procedures with newly emerged architectural styles. Additionally, in the 1900s attached tenement houses were erected in Trnjanska and Paromlinska Streets for migrants from other parts of Croatia, who found their employment in emerging industries at the city periphery.

After the emergence of the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes at the end of the First World War, when the stipulated money conversion became a threat to the old capital institutions, the City construction office simply took the unapproved regulations for the area east from Draškoviæeva Street and let the private investors build a lot of attached apartment houses, to save the investments from devaluation.78 Being designed in a hurry, those attached houses mostly repeated floor plans and façade patterns from their pre-war counterparts.

CONCLUSION ZAKLJUÈAK This article is completion of a research started fifteen years ago covering the attached apartment house in the period between the World Wars and perpetuated with articles in Croatian in the periodical ”Prostor”. It became appar78 Timet, 1961: XII

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

ent that the traces of the origin of this building type should be searched for within the period from the end of the Revolution in 1848 and beyond the end of the First World War in 1918, with living ties to the beginning of the Modern Movement in Zagreb. In their seminal book ”Project Zagreb” Eve Blau and Ivan Rupnik tackled only briefly the development of the housing types so it seemed that some additional research should be made.

The research was conducted at the State Archives in Zagreb from 2008 to the end of 2013, where practically all legal documentation is preserved, i.e. building and occupancy permits, approved drawings tied to these permits, etc. Therefore it was possible to build a comprehensive database in the electronic form of this particular type, containing chronologically ordered data of owners, builders, plans, fronts, etc. After more than nine tenths of the houses have been researched, one can make an X-ray image through the city structure of the time: chronological diagrams of the city development, structural diagrams

Multi-story Attached Houses in Zagreb… D. KAHLE

of the façade designs tied to a certain architect, typological diagrams of the styles used in front developments etc.

The emphasized attached apartment houses in this article are substantial in emergence of new or deriving old floor plan schemes, vertical organizations of buildings according to the valid building code, or front compositions, to establish a few prominent examples worth to follow.

Rapid expansion of attached apartment houses in Zagreb after the earthquake in 1880 until the end of the Second World War and beyond was possible due to the combination of political interactions in the Habsburg Empire and in the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes as one of its successor states. Landlords, master builders and architects of various notably Jewish minority origins made a significant contribution. Hence the evolution of this building type converged gradually but inevitably to the Modern Architecture.

[Proofread by Gordana Èaliæ, prof.]

174-187 22[2014] 2[48]

PROSTOR

185

Bibliography Literatura

1. Bedenko, V. (2000), Franjo Klein i razvoj historicistièke arhitekture u Zagrebu (Franz Klein and the development of Historicism Architecture in Zagreb), in: Malekoviæ, V.: Historicizam u Hrvatskoj, Knjiga I. (Historicism in Croatia, Vol. I), Muzej za umjetnost i obrt, 86-99, Zagreb 2. Bergdoll, B. (2000), European Architecture 1750-1890, in: Oxford History of Art: Western Architecture, Oxford University Press, Oxford, En 3. Blau, E.; Rupnik, I.; et al. (2007), Project Zagreb: Transition as Condition, Strategy, Practice, Actar, Barcelona, Sp 4. Galjer, J. (2000), Arhitektura željeznièkih kolodvora u Hrvatskoj u drugoj polovini 19. stoljeæa (The Architecture of Railway Stations in Croatia in the second half of 19th Century), in: Malekoviæ, V.: Historicizam u Hrvatskoj, Knjiga I. (Historicism in Croatia, Vol. I), Muzej za umjetnost i obrt, 158-165, Zagreb 5. Geul, A. (18852, Frakt.), Die Anlage der Wohngebäude (The plan of a residential building), Gebhardt, Leipzig, De 6. Geul, A. (18932, Frakt.), Die Äussere der Wohngebäude (The front of a residential building), Gebhardt, Leipzig, De 7. Horn, A. (2007), Die croatische Bahn (Croatian Railway), in: Artl, G.; Gürtlich, G.; Zenz, H.: Mit Volldampf in den Süden: 150 Jahre Südbahn Wien-Triest (Full Steam to the South: 150 Years of Südbahn Vienna-Trieste), Österreichisches Staatsarchiv, 195-197, Wien 8. Juriæ, Z. (1994), Arhitekt Martin Pilar: zagrebaèki radovi 1889.-1900. (Architect Martin Pilar: Works in Zagreb between 1889 and 1900), ”Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 18: 153-167, Zagreb 9. Juriæ, Z. (1996a), Josip Markoviæ, Viktor Kovaèiæ, Aladar Baranyai i Lav Kalda u poduzeæu Pilar& Mally&Bauda 1900.-1907. (Josip Markoviæ, Viktor Kovaèiæ, Aladar Baranyai and Lav Kalda in the architectural firm Pilar&Mally&Bauda between 1900 and 1907), ”Arhitektura”, 1 (212): 105-113, Zagreb 10. Juriæ, Z. (1996b), Arhitekt Otto Goldscheider, zagrebaèki radovi za „Hönigsberg i Deutsch” (Architect Otto Goldscheider: Works in Zagreb for architectural firm Hönigsberg&Deutsch), ”Život umjetnosti”, 58: 70-77, Zagreb 11. Kahle, D. (2002), Zagrebaèka ugraðena najamna kuæa u razdoblju od 1928. do 1934. godine (Built-in Apartment Houses in Zagreb between 1928 and 1934), ”Prostor”, 10 (2 /24/): 155-167, Zagreb 12. Kahle, D. (2003), Zagrebaèka ugraðena najamna kuæa u razdoblju od 1935. do 1945. godine (Built-in Apartment Houses in Zagreb between 1935 and 1945), ”Prostor”, 11 (1 /25/): 33-43, Zagreb 13. Kahle, D. (2004a), Zagrebaèka uglovnica u razdoblju od 1928. do 1944. godine (Corner House

186

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[48] 22[2014] 174-187 D. KAHLE Multi-story Attached Houses in Zagreb…

Sources Izvori

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

In Zagreb between 1928 and 1944), ”Prostor”, 12 (1 /27/): 77-85, Zagreb Kahle, D. (2004b), Graðevinski propisi grada Zagreba u razdoblju od 1850. do 1918. godine (Building Code for the City of Zagreb between 1850 and 1918), ”Prostor”, 12 (2 /28/): 203-215, Zagreb Kahle, D. (2006), Graðevinski propisi za grad Zagreb u razdoblju od 1919. do 1931. godine i Graðevinski zakon iz 1931. godine (Building Code for Zagreb between 1919 and 1931 and Law on Building from 1931), ”Prostor”, 14 (1 z/31/): 117-129, Zagreb Kahle, D. (2007), Stambene kuæe Novog graðenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (Modern Residential Buildings in the Northern Parts of Zagreb in the Period from 1928 to 1945), Sveuèilište u Zagrebu, diss. doc., Zagreb Kahle, D. (2008), Potpisani projekti i realizacije Vladimira Šterka u Zagrebu od 1923. do 1941.

(Projects and Realizations by Vladimir Šterk in Zagreb between 1923 and 1941), ”Prostor”, 16 (2 /36/): 193-209, Zagreb Klasen, L. (prob. 1880), Grundrissvorbilder (Plan patterns), Abth. I.: Wohn- und Geschäftshäuser (Residential and Office houses), Baumgärtner, Leipzig, De Kneževiæ, S. (1996), Zagrebaèka zelena potkova (Zagreb’s Green Horseshoe System of Parks), Školska knjiga, Zagreb Köster, B. (1999), Militär und Eisenbahn in der Habsburgermonarchie 1825-1859 (Military and Railway in Habsburg Monarchy between 18251859), R. Oldenbourg Verlag, München, De Kreuter, F. (1848), Die Verbindung der untern Donau mit dem Adriatischen Meer durch eine Eisenbahn von Semlin nach Fiume (The Connection of Lower Danube Area with Adriatic Sea through Railway from Zemun to Rijeka), Gerold, Wien, http: //books.google.hr/books?id=BJw_AAAAcAAJ&pri ntsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false Laslo, A. (1999De,En), Zagreb 1880-1918: Moderne Architektur und Städtebau in Zagreb (Modern Architectural Town Planning in Zagreb), in: Blau, Platzer: Mythos Großstadt: Architektur und Stadtbaukunst in Zentraleuropa 1890-1937 (Shaping the Great City: Modern Architecture in Central Europe, 1890-1937); 136-139, Prestel, München, De Maroeviæ, I. (1977), O historicizmu u Zagrebu (About historicism in Zagreb), ”Peristil”, 20: 123-144, Zagreb Maroeviæ, I. (1987), Prijedlog za tipologiju stambene arhitekture u Zagrebu u drugoj polovici 19. stoljeæa (A proposal for a typology of Zagreb domestic architecture in the second half of 19th century), ”Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 11: 165-185, Zagreb Mennekes, R. (2005), Die Renaissance der deutschen Renaissance (The Renaissance of a German Renaissance), Michael Imhof Verlag, Petersberg, De

26. Muthesius, S. (1990De, 1982En), Das Englische Reihenhaus (The English terraced house), in edition Die blauen Bücher; Karl Robert Langewiesche, Königstein im Taunus, De 27. Olsen, R. (1986), The city as a work of art: London, Paris, Vienna, Yale, New Haven, CT 28. Plunz, R. (1990), A history of housing in New York City, Columbia University Press, New York 29. Slukan Altiæ, M. (2006), Morphological and Functional Change in Zagreb Lower Town (Donji grad) 1862-1914 Based on Cadastral Sources, ”Prostor”, 14 (1 /31/): 3-19, Zagreb 30. Stulli, B. (1972), Prijedlozi i projekti željeznièkih pruga u Hrvatskoj 1825.-1863. (Proposals and projects of railways in Croatia between 1825 and 1863), I&II, Sveuèilište u Zagrebu 31. Sturgis, R.; et al. (1989R of 1901-02), Sturgis’ Illustrated Dictionary of Architecture and Building, three volumes, Dover, Mineola, NY 32. Stübben, J. (18901), Die städtischen Wohnungen (The city dwellings), first chapter from the book: Der Städtebau (Building of cities), in edition: Handbuch der Architektur (A handbook of architecture), Bergsträsser, Darmstadt, De 33. Stübben, J. (19072), Die städtischen Wohnungen (The city dwellings), first chapter from the book: Der Städtebau (Building of cities), in edition: Handbuch der Architektur (A handbook of architecture), Kröner, Stutgart, De 34. Stübben, J. (19233), Die städtischen Wohnungen (The city dwellings), first chapter from the book: Der Städtebau (Building of cities), in edition: Handbuch der Architektur (A handbook of architecture), Gebhardt, Leipzig, De 35. Timet, T. (1961), Stambena izgradnja Zagreba do 1954. godine: ekonomsko-historijska analiza (Residential building construction of the City of Zagreb until 1954: An economical and historical analysis), JAZU, Zagreb 36. Willoweit, D.; Lemberg, H. (2006), Reiche und Territorien in Ostmitteleuropa: historische Beziehungen und politische Herrschaftslegitimation (States and Territories in the East-middle Europe: Historical Relationships and Political Legitimation to Power), Oldenbourg Verlag, München, De 37. *** (1868), Sammlung aller die Concession und die Constituierung der k.k. priv. Südbahn-Gesellschaftbetreffenden Urkunden (A Collection of all Certificates relevant to the Concession and Constitution of the k.k. priv. Südbahn-Gesellschaft), General-Direction der k.k. priv. Südbahn-Gesellschaft, Wien Im Selbstverlage der Gesellschaft 38. *** (1914), Gradjevni propisi za Slob. i kr. glavni grad Zagreb (Building Code for Free and Royal Capital City of Zagreb), Tiskara i litografija C. Albrecht, Zagreb 39. *** (2014), The slumps that shaped modern finance, The Economist, Print edition, Apr 12th, 49-55: 1-6, http://www.economist.com/news/ essays/21600451-finance-not-merely-prone-crises-it-shaped-them-five-historical-crises-show-how-aspects-today-s-fina

Archive Sources Arhivski izvori 1.

City Archives in Zagreb: HR-DAZG-1122 Zagreb City Council / Building Documentation Collection / Microfiches No. 1-565

Sources of illustrations Izvori ilustracija Fig. 1. Author Figs. 2., 3., 7.-14. HR-DAZG-1122, Microfiches No. 1-565 Fig. 4. HR-DAZG-1122, Signature No. 1525 Fig. 5. https://www.facebook.com/media/set/? set=o.331660500284311&type=3 Fig. 6. Contemporary postcard, author’s collection Abbreviations and Symbols Kratice i simboli xxxx xxxxR of xxxxn AmE Anon.

At BE CT Èe De En Frakt.

Fr Hrv. Hu It MKAV NY prob. ® Sp De,En

a fully bilingual edition reprinted edition of edition American English Anonimous Austria British English Connecticut Czech German, Germany English Fraktur French Croatian Hungarian (Magyar) Italian Magyar KirályiÁllamvasutak New York (US State) probably registered mark or brand Spain

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Multi-story Attached Houses in Zagreb… D. KAHLE 174-187 22[2014] 2[48]

PROSTOR

187

Summary Sažetak

Višekatne ugraðene kuæe u Zagrebu izmeðu 1850. i 1927.

Ovaj èlanak predstavlja završetak istraživanja koje je poèelo prije petnaest godina i obuhvatilo ugraðene najamne kuæe od poèetka 1928. godine do kraja Drugoga svjetskog rata, a objavljeno je u nekoliko autorovih èlanaka u ovomu znanstvenom èasopisu. Poslije objave navedenih èlanaka postalo je jasno da treba proširiti istraživanje istoga tipa kuæa na cijelo razdoblje - poèevši od revolucija 1848. godine, ujedinjenja prethodnih naselja u moderni Zagreb 1850. godine, donošenja Reda graðenja 1855. godine, koji propisuje ugraðenu zgradu kao osnovni element izgradnje, pa sve do nakon Prvoga svjetskog rata, odnosno do kraja 1927. godine. Detaljna obrada ovoga graðevinskog tipa i objava rezultata istraživanja slijedi u autorovoj knjizi Ugraðene zgrade u Zagrebu od revolucija iz 1848. godine do rezolucije Informbiroa iz 1948. godine: tipologije, morfologije i znaèenja.

Istraživanje je provedeno u Državnom arhivu u Zagrebu od sredine 2008. godine do kraja 2013. godine, gdje je pohranjena praktièki sva dokumentacija upravnoga postupka povezanog s izgradnjom ugraðenih zgrada, odnosno graðevne dozvole, dozvole za uporabu, odluke o odobrenju nacrta promjene, odobreni nacrti povezani s upravo navedenim od-

lukama, žalbe, službeno dopisivanje i drugo. Time je omoguæena izrada sveobuhvatne baze podataka ugraðenih zgrada u elektronièkom obliku, koja sadrži kronološki poredane podatke vlasnika, arhitekata, graditelja, poduzetnika, tlocrtnih rješenja, konstruktivnih sustava, proèelja i drugih relevantnih podataka za taj graðevinski tip. Veæ nakon više od 90% istraženih zgrada, pretraživanjem ove baze podataka moguæe je rendgenski skenirati gradsku strukturu Zagreba toga razdoblja: kronološke dijagrame razvoja grada, strukturalne dijagrame tlocrtnih rješenja vezanih za pojedinog arhitekta ili graditelja, tipološke dijagrame razvoja stilova koji su bili korišteni na proèeljima i drugo.

Najavom dolaska željeznice u Zagreb, poslije revolucije 1848. godine pokrenuti su procesi modernizacije, meðu kojima su za nastanak ugraðene zgrade presudna dva: donošenje i implementacija Reda graðenja 1855. odnosno 1857. godine, koji je najmanje jednokatnu ugraðenu zgradu - dakle zgradu s barem dva puna kata iznad tla - normirao kao prevladavajuæi graðevinski tip, te koloplet politièkih i ekonomskih odluka koje su dovele do prolaska prvih željeznièkih pruga gradskim podruèjem 1862. i 1870. godine, a time je uspostavljen sustav nasi-

Biography Biografija DARKO KAHLE, PhD, Architect (ARB, United Kingdom), Licensed Architect (HKA, Croatia), Research Fellow (Croatia); 1989 Master of Architecture, 2002 MSc in Architecture and Urban Planning, 2007 PhD in Architecture and Urban Planning (University of Zagreb, School of Architecture, Graduate School of Built Heritage Split). From 2002 onwards: eight published scientific articles, four executed renovation and restoration projects and two competition projects.

Dr.sc. DARKO KAHLE, arhitekt (ARB, Ujedinjeno Kraljevstvo), ovlašteni arhitekt (HKA, Hrvatska), znanstveni suradnik (Hrvatska); 1989. diplomirani inženjer arhitekture, 2002. magistar tehnièkih znanosti, 2007. doktor tehnièkih znanosti (Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Mediteranski centar za graditeljsko naslijeðe Split). Od 2002. godine objavio je osam znanstvenih radova, èetiri izvedena projekta obnove i dva natjeèajna projekta.

pa koji je buduæe blokovsko podruèje Donjega grada osigurao od poplava i omoguæio trajno naseljavanje. Ipak, ubrzana urbanizacija poèinje tek nakon potresa 1880. godine.

Istaknuti primjeri ugraðenih najamnih kuæa u ovome èlanku bitni su prema kriterijima pojave novih ili deriviranja starih tlocrtnih shema, komparacije vertikalne organizacije zgrada u odnosu na tada važeæe graðevinske propise, odnosno kompozicije proèelja prema razvoju stilova, jer su time uspostavljeni istaknuti primjeri koje je nakon toga slijedila veæina.

Nadalje, brza ekspanzija ugraðenih najamnih kuæa u Zagrebu poslije potresa 1880. godine, koja je trajala sve do poèetka Prvoga svjetskog rata, a nastavila se odmah nakon toga rata i praktièno trajala sve do poèetka Drugoga svjetskog rata 1941. godine, bila je moguæa zahvaljujuæi politièkim interakcijama u Habsburškoj Monarhiji i Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca kao jednoj od država nasljednica. Kuæevlasnici, graditelji i arhitekti pripadnici manjina, a posebno židovske, srpske i njemaèke manjine, dali su znaèajan doprinos. Stoga je razvoj toga graðevinskog tipa postupno, ali neizbježno, doveo do - moderne arhitekture.

DARKO KAHLE

Fig. 1. Participatory urban intervention on devastated area in Marseilles for the needs of the European Capital of Culture ‘Yes we camp Marseilles 2013’.

Sl. 1. Participativna urbana intervencija u devastiranome podruèju Marseillea za potrebe europske prijestolnice kulture ‘Yes we camp Marseilles 2013’.

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

22[2014] 2[48]

PROSTOR

189

Kaja Pogaèar University of Maribor Faculty of Civil Engineering Department of Architecture Slovenia - 2000 Maribor, Smetanova 17 kaja.pogacar@um.si

Sveuèilište u Mariboru Graðevinski fakultet Odsjek za arhitekturu Slovenija - 2000 Maribor, Smetanova 17 kaja.pogacar@um.si

Subject Review UDC 711.4-163:711.61 Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 28. 5. 2014. / 8. 12. 2014.

Pregledni znanstveni èlanak UDK 711.4-163:711.61 Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 28. 5. 2014. / 8. 12. 2014.

‘Urban activator’ - Participatory and Bottom-up Tool of Urban Change Definition and Selected Examples

‘Urbani aktivator’ - participativni bottom-up alat za urbane promjene Definicija i izabrani primjeri

bottom-up interventions public participation revitalisation urban activator vacant spaces

bottom-up intervencije sudjelovanje javnosti revitalizacija urbani aktivator prazni prostori

The paper investigates participatory and bottom-up supported interventions for the revitalisation of degraded and abandoned urban areas with the help of the tool called urban activator. Based on selected examples, the approaches, actors and impacts of small architectural interventions in the process of activating and regenerating urban space will be presented.

Rad istražuje participativne bottom-up intervencije usmjerene revitalizaciji degradiranih i napuštenih urbanih podruèja pomoæu alata nazvanog urban activator (urbani aktivator). Na temelju odabranih primjera prikazat æe se pristupi, sudionici i utjecaji manjih arhitektonskih intervencija u procesu aktiviranja i obnove urbanoga prostora.

190

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[48] 22[2014] 188-199 K. POGAÈAR ‘Urban activator’ - Participatory and Bottom-up Tool…

INTRODUCTION UVOD

tiatives and committed individuals. Space is, as quoted in the New Charter of Athens, ”a critical natural resource, limited in supply, but with growing demands upon it”.5 Contextually, the usefulness and functionality of underused and already built areas within cities should be increased, while their social capacity should also be enhanced and strengthened by transforming these passive infrastructures into public assets.6 Based on these premises, we postulate that the urban activator can be understood as a tool that can address the restructuring of space in a softer, more accessible manner, especially in harsh economic and social conditions. It is founded on small urban interventions with the help of public participation ”providing citizens with opportunities to take part in decision or planning process”.7 The paper poses the thesis that the urban activator could become a general tool for examining the relevance and merits of spatial interventions even in times of prosperity.

DEFINITION DEFINICIJA

T

he paper examines the characteristics of the current, predominantly informal approach to spatial revitalisation and redevelopment, focusing on degraded and abandoned urban areas with the help of the tool called the urban activator. This approach is fundamentally different from the practices used in previous decades, which typically employed top-down principles to deciding upon and planning spatial interventions, on a notably large scale and without particular involvement and participation of the interested public. In contrast, bottom-up1 urban interventions and the participation2 of the interested public are emerging as a new type of local projects in times of the economic crisis, as contemporary, creative and efficient approaches to solving social, economic and related spatial issues are urgently needed.

In this respect, urban activators are regarded as smaller bottom-up architectural urban interventions that attempt to instigate a longterm process at a generally low cost and with smart, even provocative3 solutions, thus activating and revitalising degraded and abandoned urban spaces. Nowadays, urban environments are characterised by many underused spatial resources4 - abandoned industrial, commercial and residential buildings, urban vacant lots, unbridled courtyards and public facilities without financial support, which can be redeveloped into attractive, functional and lively spaces primarily through local ini-

The urban activator can be defined as a small physical manifestation, i.e. an architectural intervention in the urban space, which stimulates development and is accompanied by the maximum possible social impact in terms of connecting people, enhancing the social fabric and appropriating the space. The process itself is aimed at participation8, includes a wide scope of interested actors, promotes the articulation of problems and opportunities, monitors responses and acts cohesively and responsibly towards space and society.

In most cases, the urban activator is not a ready-made structure but is created within 1 The term ‘bottom-up’ first appeared in relation to its opposite ‘top-down’ in 1942 in a journal of economics. In an urban context, this approach has two key, complementary directions: first, a trend that encourages social, cooperative models of city organisation; second, a growing interest from government officials, academia, and the professional sector in resorting to digital, open-sourced data and models as key resources for understanding urban interactions. [http://www.bmwguggenheimlab.org/100urbantrends, 25.3.2014] 2 According to Glass (1979), participation can be defined as ”providing citizens with opportunities to take part in decision or planning process”. According to Laurian, 2004, it is suggested that ”desirable participation is one that enables citizens to shape planning decisions and outcomes while increasing their level of social and political empowerment”. [Mohammadi, 2010: 5] 3 Harvey, 2012 4 It is estimated that there are ca. 11 million empty properties in Europe, 3.4 m in Spain and a considerable 175,000 in Slovenia. [http://www.stat.si / http://www.theguardian.com/society/2014/feb/23/europe-11m-empty-properties-enough-house-homeless-continent-twice /25.

2.2014] 5 New Charter of Athens, 2003: 1

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

‘Urban activator’ - Participatory and Bottom-up Tool… K. POGAÈAR 188-199 22[2014] 2[48]

PROSTOR

191

the community; the creative and participatory approach before, during and after its development is essential.9 This forms the identity10, affiliation and responsibility toward space and the community. In this way, urban space can be revitalised in terms of sustainability, since it establishes a two-way connection with its users. This social ecosystem is thus characterised by architectural interventions into space that generally carry little economic value, but have a much higher social value due to the process of participation and connecting actors based on their own engagement (Fig. 3). As argued by Huybrechts, participation as such is primarily about people but also about objects, since objects mediate communication between people.11 Therefore, what is crucial in the case of the urban activator besides the process itself is that a minimum physical intervention is applied as a significant element of the initiation, as a mediating element, as a facilitator of further change.

The urban activator as a technical or professional term is not generally established in the fields of architecture and urbanism but occasionally appears within these contexts. In illustration, the term was used in the description of the spatial intervention on the Grotekerkplein square in Rotterdam12, displaying the example of the discussed concept (Fig. 4). In the analysed phrase, the word ‘activator’ could be replaced by several synonyms, such as the mediator, the motivator, the initiator. The ‘urban catalyst’ carries similar meaning in the sense of catalysing urban change; it was used to name the ‘Urban Catalyst’13 office established in Berlin, which has implemented many projects and published publications on temporary spatial interventions with an emphasis on degraded and marginal urban sites. Moreover, parallel con6 Fernandez, 2013 7 Mohammadi, 2010: 5, orig.: Glass, 1979 8 Müller, Stotten, 2011 9 Franck, Howard, 2010 10 The meanings of space facilitate the emergence of strong connections between the place, the person and the world. These cognitions include memories, ideas, emotions, views, values, meanings, concepts, behaviours and experience related to the everyday environment. [Carr, et al., 1992] 11 Huybrechts, 2014 12 In 2004, the programme revitalisation of the area of the Grotekerkplein Square was prompted by a private unprofitable organisation, which launched the process of participation with local residents and the city council. The element of reactivating life on the square was established by setting up a smaller multi-purpose theatre podium.

13 Also a book with the same title by: Oswaldt, Overmeyer, Misselwitz, 2013 14 Bishop, Williams, 2012 15 Haydn, Temel, 2006; Overmeyer, 2007; Rosa, Weiland, ed., 2013 16 Bishop, Williams, 2012: 3

cepts are presented in The Temporary City14 and other publications (Temporary urban spaces: concepts for the use of city space, 2006; Urban Pioneers: Temporary use and urban developments in Berlin, 2007; Handmade urbanism: from community initiatives to participatory models, 2013)15, which highlight the significance of simple, bottom-up and temporary spatial design concepts as the most effective and fastest responses to changes and needs in today’s times in contrast to the glorification of permanence in urbanism. As argued by Bishop and Williams, ”Instead some are beginning to experiment with looser planning and design frameworks, linked to phased packages of smaller, often temporary initiatives, designed to unlock the potentials of sites now, rather than in 10 years’ time”.16 Furthermore, they expose the new circumstances that are favourable to small participatory temporary projects such as a) political and economic uncertainty, b) vacancy (i.e. having a multitude of underused areas), c) the revolution in work (i.e. working at home), d) intensity in the use of space (i.e.

Fig. 2. The Eclectis project is an experiment with participation processes and artistic interventions in the urban space Sl. 2. The Eclectis project je eksperimentalni projekt participativnih procesa i umjetnièkih intervencija u urbanome prostoru Fig. 3. Union Press located on Flat Iron Square in London is a public works project, commissioned by a non-profit organisation called Bankside Urban Forest Sl. 3. Union Press (na Trgu Flat Iron) u Londonu je projekt javnih radova koje naruèuje neprofitna organizacija Bankside Urban Forest Fig. 4. Grotekerkplein in Rotterdam before and after the ‘Urban activator’ (small theatre podium) was installed Sl. 4. Grotekerkplein u Rotterdamu prije i poslije instaliranja urbanog aktivatora (mali podij za javna dogaðanja)

192

PROSTOR

2[48] 22[2014] 188-199 K. POGAÈAR ‘Urban activator’ - Participatory and Bottom-up Tool…

contemporary multi-use of space), e) counterculture and activism (i.e. inadequate supply of activities by the private real estate market), f) new technologies (i.e. use of smart phones, internet, GPS, etc.) and g) creative milieus (i.e. the creative sector is most susceptible to using and occupying marginal areas or vacant buildings).17 In the recent decade, the described circumstances have facilitated a significant rise in smaller bottom-up supported initiatives and related projects, which have established a much more spontaneous and democratic (partly even illegal) relationship towards spatial planning and use than was known until recently. Many of them have already proven their impact on contemporary urban development, such as raumlaborberlin (Germany), CityBee (Denmark), Social Spaces (Belgium), muf architecture/art (England), STEALTH, Platforma 9.81 (Croatia), ProstoRož (Slovenia), Urban Catalyst (Germany), etc. (Fig. 5).18 The following section will present the theoretical background of the urban activator - the origins of the bottom-up model and participation practices in the planning literature.

Fig. 5. Union Street Urban Orchard - after the London Festival of Architecture in 2010 the 100 Union Street site was transformed into an urban orchard and community garden Sl. 5. Union Street Urban Orchard - nakon londonskoga Festivala arhitekture 2010. lokacija Union Street 100 preureðena je u urbani voænjak i zajednièki vrt

INFORMAL BOTTOM-UP PARTICIPATION, THE THEORETICAL BACKGROUND NEFORMALNA BOTTOM-UP PARTICIPACIJA, TEORIJSKA PODLOGA The concept of the urban activator substantiates the approach of informal bottom-up activities through stakeholder participation; in a wider context, it paved its way as a new spatial planning trend in two waves, the first one commencing in the 1960s and the second one in the 1990s.19 In contrast to that, the conviction that public space affairs can only be solved formally by planning carried out exclusively by specialists, who possess expertise and experience, was still deeply rooted in the early 20th century. According to Tugwell, it was believed that ordinary minds are not capable of dealing with such complex issues and therefore cannot be involved in decisionmaking processes. ”Planning therefore came to be seen as scientific endeavour where planners in their collective wisdom produced comprehensive plans and budgets, laid out as ‘rational’ design, and safeguarded from the self-serving meddling of the politicians”.20 Within two decades after the WW2, the reaction towards industrial capitalism, injustice, exploitation, poverty, repression of minorities, etc., facilitated political movements in terms of ”democratisation and co-determination”21 and what Friedman22 calls ”social mobilisation”23; these movements contributed to establishing new ethical principles such as sustainable development, rapid growth of

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

democracy and human rights, development concepts of civil society and present cultural reactions. Amongst other, they triggered a critical situation in urban planning, which was forced to change its approach ”from the imperative and technocratic to participatory and democratic one”.24 At the time, Jane Jacobs was also in search of alternative development and was among those who were criticising the expansions and construction of the modernist-based cities, arguing that large urban interventions, in particular the urban renewal, did not respect the needs of most city dwellers. In The Death and Life of Great American Cities (1961), a number of sociological concepts such as the ‘eyes of the street’ and the term ‘social capital’ were introduced. Though without using the term ‘bottom-up’, she advocated the very approach, namely the importance and role of active citizens for providing live and genuine urban spaces.25 Since the 1960s, according to Pal, planners began to listen more attentively to the voice of the people and public participation was given an official blessing in urban renewal and other public planning programmes as well as in legislation.26 The series of internationally important documents within the context of sustainability were among the forerunners that started including public participation in legislation, beginning with the National Environmental Policy Act [NEPA] adopted in 1969.27 The concept of sustainable development became inaugurated with Agenda 21 (United Nations Conference on Environment and Development in Rio de Janeiro, 1992), which was crucial for addressing the importance of local authorities as the level closest to the people.28 The Aalborg Charter (The Charter of European Sustainable Cities and Towns Towards Sustainability, adopted in 1994) referred to participation as a cornerstone of the sustainability strategy; last but 17 Bishop, Williams, 2014: 21-35 18 http://citybee.dk; http://www.socialspaces.be; http: //www.muf.co.uk; http://www.stealth.ultd.net; http:// raumlabor.net; http://www.platforma981.hr; http://www. prostoroz.org; http://www.urbancatalyst.net 19 Pal, 2008; Mohammadi, 2010; Müller, Stotten, 2011 20 Pal, 2008: 14, orig.: Tugwell, 1939 21 Müller, Stotten, 2011: 6 22 In his work Planning in the Public Domain (1987), John Friedman set the theoretical foundation to developing an understanding of the relationship between planners (seen as experts), the state (constituted of elective representatives of the people) and citizens themselves.

23 Pal, 2008: 15, orig.: Friedman, 1987 24 Mohammadi, 2010: 2 25 Jacobs, 1961 26 Pal, 2008: 15 27 While the National Environmental Policy Act is the environmental law of the United States, it is referred to as the modern day ”environmental magna charta”.

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

‘Urban activator’ - Participatory and Bottom-up Tool… K. POGAÈAR 188-199 22[2014] 2[48]

not least, the Aarhus Convention (adopted in 1998 and entering into force in 2001) exposed the importance of the access to information as well as the importance of public participation in decision-making processes. The above-mentioned agreements have established new standards regarding public participation in decision-making processes; above all, they have set a strong impulse for spreading the participatory approach also into not strictly environmental but spatial matters with the goal of ‘meeting the needs of all human beings’ and leading to better outcomes, when a broader spectrum of people concerned is included in the planning processes. In practice, the introduction of public participation in spatial planning processes still varies considerably; in some areas, it remains in its infancy (primarily southern and eastern European countries, including Slovenia and Croatia), while the practice of public participation is already well-established elsewhere (e.g. mid- and northern European countries, particularly Denmark, Switzerland, Austria).

In general, the participation itself can be differentiated between formal (constituted) and informal (unconstituted), whereas the latter can also be viewed as ”a laboratory for participation, where new approaches and methods are often implemented”.29 On the other hand, participation can also be distinguished through the direction in which it is initiated, approached, offered or demanded - that is from the ‘top down’ or from the ‘bottom up’.

Differences between these two are presented in Table I, whereas the subject of research, the urban activator, represents the bottomup approach.

The theoretical backbone of the ‘bottom-up’ approach is based on ‘The theory of communicative action’ (1984) by the German philosopher and sociologist Jürgen Habermas. The theory referred to as ‘collaborative planning’ 28 Müller, Stotten, 2011: 6 29 Müller, Stotten, 2011: 7 30 Harris, 2002: 21 31 Mohammadi, 2010: 2 32 Friedman, 1987: 74 33 Mohammadi, 2010: 2 34 Frank, Stevens, 2005 35 The project called ‘Tussen-ruimte’ or ‘Between-space’ initiated by several Dutch architectural offices mapped ‘between-spaces’ as open alleys, hidden courtyards and other unused spaces in the Amsterdam canal area as the first stage of their project. The project aimed at promotion and revitalisation of these unused and unusual places in collaboration with artists and architects. [http://tussenruimte.com /2.5.2014/] 36 A considerable share of underused areas can be found in post-industrial cities, in cities in transition and those affected by the economic crisis.

37 Overmeyer [ed.], 2007: 6

was developed as a response to imposing planning from the experts from top to down and has directly affected the change of the paradigm.30 The focus of planning had been oriented towards the ‘process’ and not towards the ‘outcome’ as typical for the topdown model dominant in the planning practice until the 1990s. The process is based on the ”consensus with stakeholders and interest groups in planning through debate, negotiation and discourse”, whereas the role of the planner changed to ”mostly mediating among stakeholders”.31 The Habermas Theory of communicative action emphasises the importance of the dialogue - which underlies the very essence of our humanity - the need to share, to communicate, to reach other human beings and touch them deeply.32 Although it is clear that hierarchical decision making by itself is no longer sufficient to resolve urban problems, it is important to understand that both approaches (top-down and bottom-up) have their own potentials and limits.33

REACTIVATING UNDERUSED URBAN SPACES PONOVNO AKTIVIRANJE NEISKORIŠTENIH

193

Table I. Differences between the top-down and bottom-up approach Tabl. I. Razlike izmeðu tzv. top-down pristupa i bottom-up pristupa Top down

Bottom up

Initiative

Begins with administration/ policy; often involves issues which should be solved efficiently and broadly supported

Begins with civil society organisations or committed individuals

Target group

Defined by the topic Potential interest is a prerequisite

Forms and organises itself

Topic

Set through policy planning or programmes

Evolves from everyday life

Concernment Must be developed based on the topic

Exists and is the main motive

Awareness

Must be developed with relevant information and awareness campaigns

Developed by experience and by working on the topic or issue

Motivation

More efficiency, less opposition, better legitimacy

Social contacts and wishes for change

Direction of impact

Seeks activity and engagement from the ‘top’

Seeks to achieve changes in policy and administration (‘top’) from the bottom

Forms of activity

Planned by administration; often with external moderation

Originates from the process; often by applying wellknown methods

URBANIH PROSTORA

The main starting point of the urban activator presents detecting underused, downgraded and dysfunctional places in cities. In ‘Loose space’ 34, the authors expose the multitude of public spaces that can be appropriated to meet their own needs and desires, as well as different possibilities for uses that were originally not intended for those locations. The list of public places where the concept can be applied is long, from leftover spaces within the cities such as unused grounds next to the rivers or areas next to infrastructural objects, to plots of closed-down factories, public places without content or distinct character, empty courtyards within housing units or even atypical places such as ‘Between-spaces’35 that can be found around the canals of Amsterdam. Not only sociological issues but also economical aspects are forcing us to reuse and rearrange this surprisingly large scope of unused spaces36 in urban areas. As cited in one of the first books on temporary urbanism Urban Pioneer, ”an empty property poses an economical dilemma to its owner; without constant maintenance the property no longer meets the market standards, while unpopulated it is exposed to vandalism and squatting. An empty property projects poor image on its surrounding, contributing to a general decline in market value in its area”.37 On the other hand, activating citizens and transforming them from passive consumers into active participants in decision-making processes and co-creators of urban space is

PROSTOR

194

PROSTOR

2[48] 22[2014] 188-199 K. POGAÈAR ‘Urban activator’ - Participatory and Bottom-up Tool…

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

ing wishes and needs through participatory events, workshops and temporary ‘installations’, an informal space aimed at activities and participation of the local community was created. The example of developing the courtyard and the structure separating the public space from the semi-public space shows that spaces with a rich identity, content and vitality can be created with a relatively low budget and high social engagement (Fig. 6). The Passage 56 project supports the idea that public space is not created merely as a result of the designed physical construction but is unceasingly developed as social, cultural and political production.41 It is essential to realise that in the future municipalities (and states) will have less resources for public programmes and thus also for the revitalisation of spaces, and that it will be necessary to engage various, not only formal actors so as to ensure positive changes in the urban space. We must be aware of the fact that in times of prosperity, economic growth and affluence the relationship towards space and spatial interventions is often different, generally more ambitious42 and wasteful both in terms of investments and the spatial scope (Fig. 9). On the contrary, approaches including a certain extent of activism, social engagement, etc., inevitably emerge and are developed in times of austerity and economic and social instability.43 They are based on solutions that should be closer to the actual needs and wishes of people, but also more affordable for individuals and society.

In previous decades, the bottom up approach of urban interventions was frequently despiFig. 6. A disused site at the Rue Saint Blaise in Paris was transformed into a community centre called ‘Passage 56’ - ‘espace culturel écologique’ through the process of participation Sl. 6. Neiskorištena i napuštena lokacija u Ulici Saint Blaise u Parizu prenamijenjena je u centar nazvan Passage 56 - espace culturel écologique (‘ekološki kulturni prostor’) kroz proces participacije Fig. 7. ‘MI:ZA makes coffee’ at the building site of a dropped investment for the Maks cultural centre in Maribor Sl. 7. MI:ZA makes coffee na gradilištu mariborskoga kulturnog centra Maks (projekt koji se pokazao propalom investicijom) Fig. 8. ‘The shade house’ is a collaborative project for the Hulme Community Garden Centre, a non-profit organisation and the Live Project team, who designed and built it in 5 weeks with the help of volunteers. The project is the first stage of a large redevelopment of the neighbouring car park, which will eventually double the Garden Centre’s site.

Sl. 8. The shade house je zajednièki projekt za vrtni centar Hulme Community Garden Centre neprofitne organizacije i grupe Live Project, koje su èlanovi projektirali i izgradili centar u roku od 5 tjedana uz pomoæ volontera. Projekt je prva etapa opsežne obnove susjednog parkirališta, koji æe na kraju udvostruèiti površinu vrtnoga centra.

also significant. As noted by Zotes, ”the aim is to activate urban public space by setting in motion certain aspects of the public, social, political, cultural, and economic spheres of the city, in order to generate or accelerate particular reactions in the users”. Furthermore, Zotes notes that there is an urgent need to find new ways to reclaim public spaces and urban structures in order to challenge the limited and outdated uses for which they were originally intended, since cities are increasingly becoming more restrictive and exclusionary, not only in physical terms but also in terms of self-autonomy and spontaneous social manifestation.38 A good example of such activation is an intervention on a disused urban vacant lot between two residential buildings located in a densely populated part of Paris39, which has been facing pressing social issues. The urban intervention was developed as a model example of cross-sectoral cooperation between residents (as initiators), local organisations, experts in urban planning40 and the city authorities. Based on consultation and identify-

38 Zotes, 2012 [http://www.eme3.org/?p=684 /20.2.

2013/] 39 http://www.publicspace.org [25.2.2014] 40 The architecture atelier ‘aaa’, studio for self-managed architecture from Paris, played an important role in the project. The atelier acts through the so-called urban tactics used to promote public participation and self-management of urban areas so as to overcome deep-rooted stereotypes about urban planning. It proposes nomad, reversible projects and initiates neglected practices, thus examining the potential of the contemporary city with respect to population, mobility and temporality. They argue that ”it is by micro-political acting that we want to participate in making the city more ecological and more democratic, to make the space of proximity less dependent on top-down processes and more accessible to its users”. [http://www.urbantactics.org /22.3.2014/] 41 Bordas, 2011 42 Due to harsh economic and social conditions, some European countries have even been faced with resistance to ambitious urban planning interventions typical for times of prosperity. The Spanish city of Burgos can be highlighted as an example where mass protests occurred at the beginning of 2014 during the presentation of an ambitious urban development plan for regenerating the avenue in the working district of Gamonal. People protested against the substantial investment of 8 million EUR for what they saw as a mostly cosmetic renovation of the area despite a high level of unemployment (officially 26%), large indebtedness of the city council and cuts in healthcare and education. [http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-25775122 /20.2.2014/] 43 Fernandez, 2103

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

‘Urban activator’ - Participatory and Bottom-up Tool… K. POGAÈAR 188-199 22[2014] 2[48]

PROSTOR

195

sed and looked down upon as marginal and without any true value, primarily due to its economic marginality, and was therefore often labelled with derogatory terms related to urban squats or gardening and shantytowns.

Nowadays, many such forms of community and hence space organisation are slowly becoming more legitimate, mostly due to their role of enhancing social cohesion, for instance in projects such as ‘Yes we camp’ in Marseilles44 (Fig. 1), the Holzmarkt Initiative in Berlin, Urban gardens by CAAP in Maribor, etc.

BOTTOM-UP ACTORS BOTTOM-UP SUDIONICI As argued in Handmade Urbanism, ”people across the globe are engaging in improving the urban environments they live in. Community-based initiatives indicate the ability of citizens to present solutions to challenges posed by everyday life, and use creativity to transform and multiply existing resources.”45 Bottom-up planning pays special attention to the local communities as the main actors operating on a local level and fulfilling microagendas through direct action.46 In general, various actors can initiate and be involved in the process of bottom-up urban activation (Table II) - from groups of residents, users of space, who join efforts in order to reach their common goal, to various associations, primarily from the field of culture, as well as wider civic initiatives, NGOs, residential cooperatives, progressive city district boards, etc. Different expert groups of44 The spatial intervention ‘Yes We Camp’ in Marseilles for the needs of the 2013 European Capital of Culture activated urban space for ‘camping’ on abandoned or underused areas in the former industrial district. ”More than enlarging the accommodation offer, the Camping 2013 concept may be understood as a platform for different actors to meet and innovate. The project is a collective work in which anyone, from neighbours to urban professionals, can make propositions to enrich the campsite or give a hand in its realisation. This approach could be identified as collaborative crowdsourcing, volunteers putting their skills and ideas in common to make the project evolve.” [http://www.ifhp.org/ifhp-blog/yes-we-camp-marseille2013#.U2jYjeaSwk9 /22.2.2014/] 45 Rosa, Weiland, 2013: 18 46 Rosa, Weiland, 2013 47 ‘MI:ZA’ - The association ‘Mariborsko interesno združenje arhitektov’ is an example of an urban development actor. They focus on soft activism with events called ‘Miza makes coffee’, thus sparking off debates on development and interventions in the urban space on problematic urban planning locations. At the same time, they operate as an activator in the discipline of architecture [http://miza.si /15.1.2014/] 48 Live Projects is a pioneering educational initiative run by the University of Sheffield School of Architecture in Great Britain, where students implement concrete projects in space in real time and with real budgets as workshop formats that give them a hands-on experience in the local community while at the same time the community can benefit from the ideas and actions of the students [http:// www.liveprojects.org /15.2.2014/] 49 Müller, Stotten, 2011: 7 50 Huybrechts, 2014

ten act as initiators, especially those who are professionally more directly involved with space-related issues - e.g. various experimental architectural groups and associations, spatial sociologists, traffic planners (Fig. 7)47 as well as scientists from different academic institutions. Among those often taking a proactive role are also schools of architecture with their workshops (Fig. 8) and practical interventions into space (i.e. Life Projects48). The latter form an important group of future experts who will obtain a different view on spatial planning with life experience and participation. In general, informal participation is participation that enables the contribution of groups that usually cannot formally take part in decision-making processes (such as migrants) or are not yet able to (such as children and teenagers; Fig. 10) and other interested groups or persons concerned (depending on the issue or problem).49 (Fig. 11) Huybrechts argues that what is being called participation is often nothing more than simple interaction with participants. Participation is always about the relation between an individual and a wider system: a project, an organisation, or even the society as a whole.50 According to the literature, there are different ways of how an individual or a group of people can participate in a certain activity. This was originally presented with Arnstrein’s Ladder of participation, which imposes 8 different stages (rungs) of involvement - from more formal ones, such as informing, consultation and placation, towards more active forms of participation, such as delegated power and

Fig. 9. Left: Protests in the Gamonal district in the Spanish city of Burgos when an ambitious urban regeneration plan was announced.

Right: Proposal for redeveloping the boulevard in the Gamonal district.

Sl. 9. Lijevo: Prosvjedi u èetvrti Gamonal u španjolskome gradu Burgosu, gdje je najavljen ambiciozan plan urbane obnove. Desno: Prijedlog za obnovu bulevara u èetvrti Gamonal.

Fig. 10. Children’s active participation in the city of Burgos in the construction of an urban model.

Sl. 10. Aktivno sudjelovanje djece u izgradnji urbanoga modela u gradu Burgosu

Table II. Various groups of bottom-up actors and their fields of act Tabl. II. Razlièite grupe bottom-up sudionika i njihova podruèja djelovanja Bottom up actors Connection Field of action Local groups - individuals, local residents, city district boards

Locationbound

Identifying issues and needs, establishing wishes, participating in the implementation/active involvement of locals through different sociospatial interactions

Interest groups - different fields of interest, associations, NGOs, city district boards, users

Interestbound

Identifying issues and needs, establishing wishes, participating, support, lobbying

Profession- Professional initiatives Professional bound and support, groups identifying issues, - architecture expert designs and urban design Workshops for studios, schools, students, pupils, art groups, etc. children

196

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[48] 22[2014] 188-199 K. POGAÈAR ‘Urban activator’ - Participatory and Bottom-up Tool…

Finally, Pal poses the question whether people can free themselves from the tutelage of the state and corporate power and become autonomous again as active citizens in households, local communities, and regions. ”Industrial capitalism has answered these questions in the negative. It has placed its trust in men of wealth and power, the formally educated, and the experts. The contemporary literature on planning theory, however, has come to recognise almost universally that the scientific mind - or the planner-as-expert, applied to practical affairs, cannot be trusted to itself. ‘By serving corporate capital, it is caught up in the vortex of unlimited economic expansion. By serving the state, it works for the economy of destruction. Only by serving people directly, when people are organised to act collectively on their own behalf, will it contribute toward the project of an alternative development’.56 (Fig. 13)

CONCLUSION ZAKLJUÈAK Fig. 11. The aim of the ‘Cantiere Barca’ workshop with Raumlaborberlin - a community project in modern suburbs of Torino - was to establish a space of communication, activity and discussion between the locals Sl. 11. Cilj radionice Cantiere Barca, zajedno s Raumlaborberlin grupom, u projektu za moderna predgraða Torina bio je uspostaviti prostor komunikacije, aktivnosti i diskusije izmeðu lokalnih stanovnika Fig. 12. Living Courtyards Initiative: reviving the courtyard and hallway with inhabitants and students of architecture at the Gosposka Street in Maribor Sl. 12. Living Courtyards Initiative - oživljavanje dvorišta i unutarnjih prolaza u Gosposkoj ulici u Mariboru uz pomoæ stanovnika i studenata arhitekture

citizen control.51 The highest level is represented by self-organised communities and related local initiatives included in concepts such as DIY Urbanism, Tactical Urbanism, Hands-on Urbanism, Lighter-Quicker-Cheaper, Transition Towns, Sharing Cities.52 Participation is actually the key element of the described approach since through involvement, cooperation and decision making of different actors, be it residents, experts, etc., the social fabric can be built simultaneously with the construction of the actual physical structure.

This point of view is very important and, as argued by Lefebvre, ”space is a product of social (inter)action”.53 (Fig. 12) Dialogue between different actors is also considered to be an important skill in the process of revival of disused urban space, as noted by the cityBEE platform, which mainly uses soft tools for reorganising and reviving abandoned urban areas. In an article about the Eclectis project, the idea that listening should be our most important skill was proposed.54 With regard to the above-mentioned bottom-up actors, it is becoming increasingly important to include a spectrum of different user groups that is as wide as necessary or possible to ensure efficient interventions.

Cross-sectoral cooperation and interdisciplinarity in bottom-up initiatives have also been pointed out in a project called Actors of Urban Change55 conducted by the Robert Bosch Foundation (Berlin), which highlights the significance of participation between various sectors - the municipal, private and cultural - with the aim of sustainable bottom-up revitalisation of urban spaces.

The discussed approach of addressing and solving spatial issues was not a subject of indepth interest of architects and urban planners until recently, since it used to be deemed unprofessional or even marginal, but it has become increasingly relevant in times of tightening belts, as we have illustrated with the presentation of various examples of such spatial interventions and initiatives in Europe. However, the economic crisis was not the only reason for the appearance of such approach. In addition to the economic downturn, the ever growing dynamic changes in our environment in recent decades led to spatial planning and/or spatial development that could not solve problems and access people’s needs anymore.

The approach presented in the paper and defined as the urban activator reveals many differences in comparison to traditional practices of urban development. The new approach is almost diametrically opposite in all relevant aspects when compared to the established top-down model of planning. It addresses a wide range of actors, is mostly bottom up initiated, but it also tries to connect across sectors. It is important in social terms as it attempts to activate and connect people, it embodies ecological principles, it promotes the hands-on approach to active involvement, it supports decision making by participants or users, it promotes flexible, creative, 51

Arnstein, 1969

52 Peterlin, 2014 53

Elden, 2009: 186

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

temporary solutions, it focuses more on the process than the outcome and could be explained as a tool for rediscovering spatial and social potential. One of the differences that also have to be stressed is the new role of the architect or the urban planner, which were involved in almost every case presented in the paper. They are still regarded as important advocates of space, but they transformed themselves from the established position of design-related authoritarian figures to the activators, mediators or operators of the process of spatial intervention. The new role of users/citizens is similarly important, as they had to transform themselves from passive observers into active co-creators. At the same time, cities should change the focus from the search for the perfect, terminal plan or solution to a rather open process as presented by the logic of the urban activator.

The strength of these small, bottom up initiatives actually lies in the process, being the process of communication, as defined by Habermas. After all, these small examples could teach us how the city could be organised or even self-organised in order to better serve the needs of the people.

According to research, it can be concluded that there are three principal goals of urban activation - a) firstly, the minimum spatial intervention can promote the introduction of spatial conditions enabling the actual use of previously underused areas by stakeholders; b) secondly, the involvement and participation related to the spatial intervention (the co-creation of contents for the use of space as well as assistance in the physical redevelopment of the area) facilitate the consequently significant process of strengthening social ties of local and wider communities of interest; c) thirdly, the minimum spatial intervention can instigate the process of seeking and providing long-term solutions (Fig. 14.) to specific social as well as spatial issues by raising awareness, alerting, and establishing dialogue and communication between different stakeholders - in this respect, the urban activator functions as the mediator in the process. In the future it should also receive wider recognition especially in countries like Croatia and Slovenia.

By analysing and evaluating the presented approach, as well as having in mind the future perspective, several topics remained unelaborated, such as the success of such initiatives, the main challenges in implementing bottom-up participatory projects, and how 54 Vermeulen, 2014 55 http://www.bosch-stiftung.de/content/language2/ html/47964.asp [15.9.2014] 56 Pal, 2008, orig.: Friedmann, 1987: 11

‘Urban activator’ - Participatory and Bottom-up Tool… K. POGAÈAR 188-199 22[2014] 2[48]

they can become legitimate in the frame of representative democracy. It would also be interesting to propose the typologies of urban activators as bottom-up practices, which could be discussed in depth according to various perspectives, such as who initiates them, the people involved (profiles, the number of participants), ownership of the property or land and their state of degradation, benefits to the community, impact on the built environment, scope of resources, size of the area in question, organisation of activities and the type of the approach (methods), and so on. Furthermore, based on the examples shortly presented in the paper, urban activators could also be structured in terms of self-organised communities without the support and participation of the public sector and self-organised communities with the support of the public sector.

In general, even nowadays, one would expect higher responsibility, professionalism, transparent actions, better understanding and provision of the public good, as well as better communication from the side of local authorities with regard to space-related issues. At the same time, one would expect that people would generally be more interested in the quality of their own living and working environment, more involved into active problem solving, more responsible as citizens. Therefore, the presented grassroots initiatives and examples of participatory cooperation set a positive impulse; however, the goal will be accomplished when both sides will responsibly act together.

The purpose of the paper was not to provide a detailed description of individual initiatives, but primary to highlight the importance of alternative approaches to creating better relations and conditions for the people living in the cities and using their (city’s and personal) unused potentials. Finally, it is important to understand the benefits of bottom-up participatory projects and link them to the creation of opportunities and the activation of social life at a very low cost. Changing the perspective of interventions into space can easily lead to open-ended possibilities.

[Translated by Mojca Trampuš, MA]

PROSTOR

197

Fig. 13. ProstoRož: the aim was to activate a different use of the French Revolution Square in Ljubljana, usually packed with parked cars Sl. 13. ProstoRož: Cilj je aktivirati razlièite naèine korištenja Trga Francuske revolucije u Ljubljani, koji je obièno zakrèen parkiranim automobilima

Fig. 14. ‘Open air library’ in Magdeburg was a two-step project where residents of a socially depressed neighborhood have organized themselves to collect and share books in an library that they have constructed, after a participatory process Sl. 14. Open air library u Magdeburgu je projekt u dvije etape: stanovnici depresivnih èetvrti organiziraju se kako bi prikupili i meðusobno razmijenili knjige u knjižnici koju su sami izgradili nakon participativnog procesa

198

PROSTOR

2[48] 22[2014] 188-199 K. POGAÈAR ‘Urban activator’ - Participatory and Bottom-up Tool…

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Bibliography Literatura

1. Arnstein, S.R. (1969), A Ladder of Citizen Participation, JAIP, 35 (4): 216-224 2. Bishop, P.; Williams, L. (2012), The Temporary city, Routledge, New York 3. Bordas, D.B. (2011), The flâneur’s surprise, European Prize for Urban Public Space, CCCB Centre de Cultura Contemporania de Barcelona, Web [15.12.2013] 4. Carr, S.; Francis, M.; Rivlin, L.G.; Stone, A.M. (1992), Public Space, Cambridge University Press, Cambridge 5. Elden, S.; Brenner, N. [ed.] (2009), State, Space, World: Selected Essays by Henri Lefebvre, University of Minesotta Press, Minneapolis, London 6. Fernández, M. (2014), Urbanismo adaptativo: crisis, transición y temporalidad (Adaptive strategies: the emerging bottom-up DIY approach as a tactical way to activate urban assets), Ciudades a escala humana, 14.1.2013, Web [20.

2.2014] 7. Franck, K.; Howard, T.S. (2010), Design through Dialogue: A Guide for Architects and Clients, John Wiley & Sons 8. Franck, K.; Stevens, Q. (2007), Loose space: Possibility and Diversity in Urban Life, Routledge, New York 9. Friedman, J. (1987), Planning in the Public Domain: From knowledge to action, Princeton University Press, New York 10. Glass, J.J. (1979), Citizen participation in planning: The relationship between objectives and techniques, ”Journal of the American Planning Association”, 45: 180-189 11. Habermas, J. (1984), The theory of communicative action. Vol. 1, Reason and the rationalization of society, Heineman, London 12. Harris, N. (2002), Collaborative Planning: From Theoretical Foundations to Practice Forms, in: Allmendinger, P.; Tewdwr-Jones, M. [ed.]: Planning Futures: New Directions for Planning Theory, Routledge, London 13. Harvey, D. (2012), Rebel cities: from the right to the city to the urban revolution, Verso, London 14. Haydn, F.; Temel, R. (2006), Temporary urban spaces: Concepts for the use of city space, Birkhauser, Basel 15. Huybrechts, L. (2014), Participation is Risky: Approaches to Joint Creative Processes, Antennae Series, Valiz 16. Jacobs, J. (1961), The Death and Life of Great American Cities, Vintage Books, New York 17. Laurian, L. (2004), Public participation in environmental decision making, ”Journal of the American Planning Association”, 70 (1): 53-65 18. Mohammadi, H. (2010), Citizen Participation in Urban Planning and Management: The case of Iran, Shiraz City, Saadi Community, Kassel University Press GmbH, Kassel 19. Müller, E.; Stotten, R. (2011), Demochange, Public Participation Manual, Hochschule Luzern

20. New Charter of Athens (2003), Vision of the Connected City, European Council of Town Planners Conseil Européen des Urbanistes, Lisbon 21. Oswaldt, P.; Overmeyer, K.; Misselwitz, P. (2013), Urban catalyst, The power of temporary use, Dom Publishers, Berlin 22. Overmeyer, K. [ed.] (2007), Urban Pioneers: Temporary use and urban developments in Berlin, Jovis, Berlin 23. Pal, A. (2008), Planning from the bottom up: Democratic decentralisation in action, Sustainable urban areas 20, TU Delft 24. Peterlin, M. [ed.] (2014), Prostori sodelovanja: skupnostne prakse v urejanju prostora, Inštitut za politike prostora (IPOP), Ljubljana 25. Ring, K. [ed.] (2013), Self-made city: Self-Initiated Urban Living and Architectural Interventions, Jovis, Berlin 26. Rosa, M.L.; Weiland, U.E. [ed.] (2013), Handmade Urbanism: From community initiatives to paricipatory models, Jovis Velag, Berlin 27. Tugwell, R.G. (1939), The fourth power, in: Planning and Civic Comment, Part II 28. Vermeulen, K. (2014), Should listening be our most important skill?, WAAG, Amsterdam, 28.

1.2014, Web 15.2.2014 29. Zotes, M. (2012), Appropriate, Subvert, Activate! Projection as Urban Activator, EME3, Barcelona, 28.5.2012, Web 10.12.2013

Sources Izvori Internet Sources Internetski izvori 1. http://www.liveprojects.org [20.1.2014] 2. http://www.bmwguggenheimlab.org/100urbantrends [25.3.2014] 3. http://www.theguardian.com/society/2014/feb /23/europe-11m-empty-properties-enough-house-homeless-continent-twice [23.2.2014] 4. http://www.publicspace.org/en/works/f042-urban-activators-theater-podium-brug-grotekerk plein/prize:2010 [25.3.2014] 5. http://www.ciudadesaescalahumana.org/2013 /01/articulo-urbanismo-adaptativo-crisis.html [27.3.2014] 6. http://www.urbancatalyst-studio.de/ [2.3.2014] 7. http://www.publicspace.org/en/text-library/ eng/c003-la-sorpresa-del-flaneur [25.3.2014]

8. http://www.socialspaces.be/ [25.3.2014] 9. http://mi-za.si/ [25.3.2014] 10. http://waag.org/en/blog/should-listening-beour-most-important-skill [16.3.2014] 11. http://www.stat.si/novica_prikazi.aspx?id=4771 [16.3.2014] 12. http://www.eme3.org/2012/05/marcos-zotesappropriate-subvert-activate-projection-as-urban-activator [25.3.2014] 13. http://www.ifhp.org/ifhp-blog/yes-we-campmarseille-2013#.UtfVlmRDsk9 [2.3.2014] 14. http://www.unionstreetorchard.org.uk/ [2.5.2012] 15. http://waag.org/en/blog/should-listening-beour-most-important-skill [15.2.2014] 16. http://tussen-ruimte.com/ [2.5.2014] 17. http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-25 775122 / [15.5.2014] 18. http://sustainabledevelopment.un.org/content /documents/Agenda21.pdf [18.10.2014] 19. http://www.bosch-stiftung.de/content/language2/html/47964.asp [15.9.2014] Illustration Sources Izvori ilustracija Fig. 1. upper: http://www.ifhp.org/ifhp-blog/yeswe-camp-marseille-2013#.U4H-Y1iSwk9 lower: http://www.danielrech.com/fileadmin/bilder/YesWeCamp_web.jpg Fig. 2. http://waag.org/en/blog/should-listening -be-our-most-important-skill Fig. 3. http://www.publicworksgroup.net/log/ 2012/7 Fig. 4. http://www.publicspace.org/en/works/f0 42-urban-activators-theater-podium-bruggrotekerkplein/prize:2010 Fig. 5. http://www.unionstreetorchard.org.uk Fig. 6. http://www.publicspace.org/en/works/ f250-passage-56-espace-culturelecologique/results:2010 Fig. 7. http://mi-za.si/wp/?p=177 Fig. 8. http://liveproject-hulme.tumblr.com/ Fig. 9. left: http://www.bbc.co.uk/news/worldeurope-25775122 right: http://urbanismopatasarriba.blogspot.com/ Fig. 10. http://ciudadcreaciudad.wordpress.com/ 2012/12/17/asc_01-burgos-crea-burgos/ Fig. 11. http://raumlabor.net/cantiere-barca/ Fig. 12. Photo: author Fig. 13. http://prostoroz.org/slo/index.php?/projects/francoski-vrt Fig. 14. http://www.publicspace.org/en/works/f0 84-open-air-library Table I. Müller, Stotten, 2011 Table II. author

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

‘Urban activator’ - Participatory and Bottom-up Tool… K. POGAÈAR 188-199 22[2014] 2[48]

PROSTOR

199

Sažetak Summary

‘Urbani aktivator’ - participativni bottom-up alat za urbane promjene Definicija i izabrani primjeri U èlanku je predstavljen pristup odnosno alat za rješavanje prostornih problema degradiranih i napuštenih urbanih podruèja. U gradovima, pogotovo u doba ekonomske krize, sve više dolazi do izražaja prevelik broj izgraðenih, ali neiskorištenih prostora - od praznih stanova, zatvorenih trgovina do zanemarenih dvorišta i zapuštenih industrijskih podruèja, koji bi se mogli aktivirati, oživiti i ponovno koristiti. Neiskorišteni prostor ne samo da predstavlja gospodarsku štetu nego on negativno utjeèe i na funkcioniranje širega urbanog tkiva, baca loše svjetlo na neposrednu okolicu, a nenaseljeni su izloženi i vandalizmu, propadanju i sl. U tome kontekstu, u radu prikazujemo pregled aktualnih urbanih problema i uvodimo pojam urbani aktivator koji je zapravo neka vrsta alata za aktivaciju napuštenih i neiskorištenih prostora. U tome se smislu urbani aktivator shvaæa kao manja arhitekturna intervencija u okoliš koja nastoji - pomoæu jednostavnih, ali kreativnih i katkad provokativnih rješenja, te s pretežito niskim sredstvima (low budget) - potaknuti proces oživljavanja spomenutih zapuštenih i zanemarenih urbanih prostora. Pritom je važno da inicijativa za oživljavanje prostora proizlazi iz domene, npr. potencijalnih korisnika prostora, dakle da pobuda dolazi odozdo prema gore, a ne obrnuto. Sudjelovanje je kljuèan element ovoga pristupa jer se kroz ukljuèenost, suradnju i sudjelovanje korisnika, stanovnika itd., pokraj toga prostora gradi i socijalno tkivo, tj. kako kaže Lefebre, prostor je proizvod društvene (inter)akcije. Za takav je pristup stoga znaèajno da su arhitekturne intervencije u prostor uglavnom bez znaèajne gospodarske vrijednosti, ali imaju puno veæu društvenu vrijednost, posebice zbog procesa sudjelovanja i integracije aktera na temelju vlastitog angažmana. Prostorna rješenja koja urbani aktivator pokrene mogu biti privremena kao rezultat potrebe za brzim promjenama, ali mogu takoðer omoguæiti i ponovno dugoroèno korištenje prostora.

Termin urbani aktivator nije opæepriznati pojam na podruèju arhitekture i urbanizma, ali se u struci po[Prevela Mojca Trampuš, MA]

javljuje u nekoliko razlièitih sinonima poput: urbani katalizator, inicijator, posrednik. Buduæi da je tema niskoproraèunskih, uglavnom neautorskih i èesto èak ‘amaterskih’ prostornih intervencija, donedavno se smatrala marginalnom pa nije bila predmet intenzivnih istraživanja arhitekturne i urbanistièke struke. Ipak, u posljednjih nekoliko godina pojedini tiskani objavljeni izvori - kao što su: Temporary City, Urban Catalyst itd., razne konferencije i obrazovanja u vezi s tom tematikom (npr.

MAO Debate: Nova dinamika javnih prostora, RBF: Actors of urban Change) te niz arhitekturno i sociološki potkovanih inicijativa diljem Europe, kao što su npr. Raumlaborberlin, Platforma 9.81, CityBee, Inciativa živih dvorišta itd. - dokazuju da tema, ipak, postaje vidljiva i važna.

Koncept urbanog aktivatora realizira pristup neformalne participacije, stimulirane od dolje prema gore, a u širem je kontekstu novi smjerokaz u prostornom planiranju, koji si je utirao put u dva vala, prvom tijekom 60-ih godina 20. stoljeæa, a drugom od 1990-ih do danas. Prvi je val obuhvaæao demokratizaciju i mobilizaciju društva i traženje alternativa po naèelu top-down prostornog planiranja. Drugi je val ustolièio princip održivog razvoja, a takoðer i bottom-up pristup koji temelji na Habermasovoj teoriji „The theory of communicative action”, koja je promijenila paradigmu prostornog planiranja.

Akteri koji potièu proces urbane aktivacije mogu biti razlièite lokalne grupe, primjerice, stanovnici neke èetvrti ili potencijalni korisnici toga prostora; interesne grupe iz razlièitih interesnih podruèja, društava, ali i profesionalne grupe, npr. umjetnièke grupe; struènjaci koji se bave prostorom - od prostornih sociologa do arhitekata, urbanista. Sa stajališta uèinkovitosti intervencija, sve je važnije ukljuèivanje što širega spektra razlièitih korisnièkih grupa. Glavni ciljevi urbane aktivacije jesu: a) uspostava prostornih situacija pomoæu minimalne prostorne intervencije, u kojima se nekorišteni prostori mogu poèeti koristiti od strane zainteresiranih strana; b) integracija, suradnja i umrežavanje aktera u vezi s prostornim interveniranjem, a time i jaèanje društvene veze;

Biography Biografija KAJA POGAÈAR, PhD, is lecturer at the Faculty of Civil Engineering, UM, and a practicing architect. She studied at the Faculty of Architecture at the TU Graz, where she also gained her PhD. She is an editor and co-author of several book (Visual impressions / 2012, Maribor c(enter) / 2012, Renovating City Interiors / 2013). Since 2010, she has been running workshops for revival of disused courtyards of the city of Maribor in the framework of the Living Courtyard Initiative.

Dr.sc. KAJA POGAÈAR, dipl.ing.arh., predavaèica na Graðevinskom fakultetu Sveuèilišta u Mariboru. Studirala je na Arhitektonskom fakultetu Tehnološkog sveuèilišta u Grazu, gdje je stekla doktorat znanosti.

Urednica je i koautorica knjiga pod naslovom Visual impressions (2012.), Maribor c(enter) (2012.) i Renovating City Interiors (2013.). Od 2010. vodi radionice za obnovu i oživljavanje neiskorištenih i zapuštenih dvorišta u Mariboru u sklopu tzv. Inicijative za živa dvorišta (Living Courtyard Initiative).

c) korištenjem minimalne prostorne intervencije pokrenuti proces pronalaženja i oblikovanja dugoroènih rješenja s obzirom na odreðenu društveno-prostornu problematiku na naèin podizanja svijesti, upozoravanja i stvaranja dijaloga.

U svijetu možemo u posljednjih nekoliko godina primijetiti sve veæi broj urbanih intervencija koje se temelje na funkcioniranju lokalne zajednice, djeluju niskoproraèunski i donekle aktivistièki. Berlin se u tome kontekstu spominje kao važan epicentar takvog pristupa, ali se i inaèe u mnogim europskim gradovima javljaju nove prakse koje nastoje otkljuèati intelektualni i kreativni potencijal za razvoj urbanih prostora. U radu smo prikazali nekoliko primjera takvih intervencija koji bi se mogli opisati kao urbani aktivatori. Predstavljamo primjer oživljavanja napuštenog i nezidanog prolaza u jednoj od pariških èetvrti, gdje je došlo do uzorne meðusektorske suradnje meðu stanovnicima, lokalnim organizacijama, struènjacima iz podruèja prostornog planiranja, te opæine. Projekt podupire ideju da javni prostor ne nastane kao rezultat jednostavno oblikovane fizièke strukture, nego se kontinuirano razvija kao socijalna, kulturna i politièka produkcija, pri èemu se društveno tkivo susjedstva formira prije, za vrijeme i nakon zakljuèka gradnje prostora za druženje. Dobar je primjer i ureðivanje zapuštene površine u Marseilleu, koja je pretvorena u prostor za urbano kampiranje. Predstavljamo rezultate oživljavanja dvorišta na podruèju stare jezgre grada Maribora, gdje se putem revitalizacije i aktivacije pojedinih manjih dvorišta pokušava potaknuti širi urbani razvoj. Ukratko, urbani aktivator je alat kojim se u teškim ekonomskim i socijalnim uvjetima može rješavati preureðenje prostora na jednostavniji i pristupaèniji naèin na temelju malih urbanih intervencija i ukljuèivanja javnosti, s obzirom na moguænosti izražavanja ideja i želja, kao i pomoæi u realizaciji. Èlanak potvrðuje tezu da urbani aktivator može postati zajednièki alat za provjeru relevantnosti i utemeljenosti prostornih intervencija, i to ne samo u razdoblju nedostatka financijskih sredstava za revitalizaciju podruèja nego i u doba prosperiteta.

KAJA POGAÈAR

Sl. 1. Fotografija trga Times Square u New Yorku oko 1990. godine prikazuje permanentnu akustièku instalaciju Maxa Neuhausa, izvedenu 1977., a smještenu u/ispod ‘pješaèkog otoka’ Fig. 1. Times Square in New York, around 1990 (photograph): permanent acoustic installation by Max Neuhaus originally installed in 1977, located in/under ‘pedestrian island’

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 2[48]

PROSTOR

201

Tin Oberman1, Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci1, Kristian Jambrošiæ2 1 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 2 Sveuèilište u Zagrebu Fakultet elektrotehnike i raèunarstva HR - 10000 Zagreb, Unska 3 tin.oberman@arhitekt.hr bbojanic@arhitekt.hr kristian.jambrosic@fer.hr

1 University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 2 University of Zagreb Faculty of Electrical Engineering and Computing HR - 10000 Zagreb, Unska 3 tin.oberman@arhitekt.hr bbojanic@arhitekt.hr kristian.jambrosic@fer.hr

Pregledni znanstveni èlanak UDK 711.4:534 Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 20. 10. 2014. / 8. 12. 2014.

Subject Review UDC 711.4:534 Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 20. 10. 2014. / 8. 12. 2014.

Unaprjeðenje zvuènog okoliša gradskih prostora Utjecaj na urbanizam i pejsažnu arhitekturu

Enhancement of Urban Soundscape Influence on Urbanism and Landscape Architecture

akustièka ugoda gradski okoliš teorija zvuènog okoliša zvuèni okoliš

acoustic comfort urban environment sonic environment soundscape theory

Kvantitativan pristup zvuènome okolišu prisutan je u urbanistièkoj praksi kroz provoðenje mjera zaštite od buke. Kvalitativan pristup ostvarivanja akustièke ugode unaprjeðenjem zvuènog okoliša gradskih prostora cjelovitim planiranjem i projektiranjem nije integriran u urbanistièko planiranje i pejsažnu arhitekturu. Ovaj rad interpretira razvoj znanstvenog istraživanja zvuènog okoliša s ciljem utvrðivanja njegove moguæe uloge u integralnome pristupu stvaranju gradskih prostora i pripadajuæega zvuènog okoliša s gledišta urbanizma i pejsažne arhitekture.

A quantitative approach to sonic environment in urbanism is included in the implementation of noise protection measures. A qualitative approach to acoustic comfort, which might be achieved by an enhancement of the sonic environment of urban spaces through overall planning and design, is not integrated in urban planning and landscape architecture. This paper explores the development of scientific researches on the sonic environment with the aim to determine its potential role in an integral approach to urban design and a proper sonic environment from the perspective of urbanism and landscape architecture.

202

PROSTOR

2[48] 22[2014] 200-211 T. OBERMAN, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, K. JAMBROŠIÆ Unaprjeðenje…

UVOD INTRODUCTION

ZANG-TUMB TUMB-TUMB TUUUUUM Filipo Tommaso Marinetti1

G

radski zvuèni okoliš izrazito je zasiæen usputnim zvukovima najrazlièitijih aktivnosti i procesa (promet, graðevinski radovi), ali i namjernim zvukovima kojima je cilj privlaèenje, informiranje, prodaja ili signalizacija (oglašavanje, glazba, promet, crkvena zvona). Sadržaji koji nekomu predstavljaju pogodnost, a drugomu mogu biti smetnja, i obrnuto.2 Teorija zvuènog okoliša omoguæava interdisciplinaran pristup cjelovitu akustièkom doživljaju izgraðenog okoliša nasuprot bavljenju iskljuèivo negativnim dijelom zvuènog okoliša - zaštitom od zagaðenja bukom temeljenom na kvantitativnom pristupu.3 Kvantitativno vrjednovanje zvuènog okoliša zaustavlja se na egzaktno mjerljivim parametrima poput razine zvuènog tlaka, spektralnog sastava i vremenske strukture zvuka te nije dovoljan kriterij za uspješno akustièko planiranje i projektiranje.4 Sveobuhvatna urbanistièka metodologija postizanja zahtjeva akustièke ugode u gradskim prostorima temeljena na kvalitativnom pristupu koji bi pridavao važnost znaèenju sastavnica zvuènog okoliša - ne postoji. Rad stoga obraðuje razvoj znanstvenog istraživanja zvuènog okoliša gradskih prostora s gledišta urbanizma i pejsažne arhitekture s ciljem utvrðivanja utjecaja na metodologiju unaprjeðenja gradskih prostora.5 Akustièko planiranje i projektiranje izgraðenog okoliša starije je od znanstvenog istraživanja samog fenomena.6 Veza glazbe, aku-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

stike te planiranja i projektiranja izgraðenog okoliša uspostavlja se u razdoblju antike, no potom se gubi sve do sredine 20. stoljeæa, iako je principe akustièkog planiranja i projektiranja moguæe pratiti tijekom svih povijesnih razdoblja. Rad stoga donosi pojašnjenja temeljne problematike i pojmova interpretiranih u vremenskom tijeku od sredine 20. stoljeæa. Prikazani su razvoj istraživaèkog diskursa kroz predteorijsku i teorijsku fazu 1960-ih i 1970-ih godina, osnovne znanstvene spoznaje 1980-ih i 1990-ih godina te recentna dostignuæa u svijetu s gledišta okolišne akustike (environmental acoustics), istraživanja krajolika (landscape research), urbanizma i pejsažne arhitekture.7 Prepoznat je njihov utjecaj na istraživanje povijesnoga zvuènog okoliša i utjecaj na metodologiju unaprjeðenja gradskih prostora.

Znaèenje izloženog pristupa i njegov metodološki potencijal ilustrirani su na primjeru projekta ureðenja trga Nauener Platz u Berlinu, izvedenog 2009. godine, za koji je 2012. godine dodijeljena nagrada European Soundscape Award. Analiza projekta ovoga trga uvidom u proces interdisciplinarne suradnje, ukljuèivanje polazišta teorije zvuènog okoliša i rezultata znanstvenog istraživanja pri stvaranju akustièkoga projektnog programa i osnovne urbanistièko-akustièke oblikovne elemente - ukazuje na njegovo metodološko i tipološko znaèenje za unaprjeðenje gradskoga zvuènog okoliša.

Predmetni diskurs omoguæava svojevrstan pristup ‘urbanistièke akustike’ deriviran iz disci1 Bartram, 2005: 24. U Italiji poèetkom 20. st. Filipo Tommaso Marinetti u duhu futuristièkog pokreta slavi glasne zvukove koji karakteriziraju moderno društvo poput zvukova strojeva i jureæih automobila. Stoga navedeni završni stihovi Marinettijeve pjesme Zang-Tumb-Tumb podsjeæaju na osnovni inherentno subjektivan kriterij odreðivanja zvukova koje smatramo bukom.

2 Volcler, 2013: 28 3 Pridjev ‘akustièki’ podrazumijeva da se pojam odnosi na akustiku kao znanost ili osjet sluha opæenito - akustièki doživljaj, akustièko gledište, akustièka senzacija, akustièka funkcija, akustièka ugoda. Pridjev ‘akustièni’ podrazumijeva postojanje/sadržavanje odreðene akustièke kvalitete - akustièni instrument, akustièna glazba, akustièna dvorana.

4 Kang, 2007: 43 5 Istraživanje je provedeno u sklopu istraživaèkog projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage (2032), koji se provodi na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu pod vodstvom akademika Mladena Obada Šæitarocija, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost.

6 Buchen, Buchen, 1998: 5. Autori spominju arhetipsko korištenje krajolika sukladno njegovim akustièkim osobinama. Ljudske zajednice koristile su akustièke osobine špilja, jeènih kanjona, prirodnih amfiteatara i stijena.

7 Korišteni su pregledni radovi iz podruèja pejsažne arhitekture (Per Hedfors), arhitekture i urbanizma (Bjorn Hellström, Colin Ripley), povijesti umjetnosti (Carlotta Darò) i zaštite kulturno-povijesnog nasljeða (Patricia O’Connor), te interdisciplinarni istraživaèki, teorijski i struèni radovi.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Unaprjeðenje… T. OBERMAN, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, K. JAMBROŠIÆ

pline okolišne akustike analogno postojanju arhitektonske akustike. Cilj izloženoga diskursa jest prepoznavanje zvuka kao resursa za planiranje i projektiranje izgraðenog okoliša.

lika (landscape research), muzikologija i avangardna muzika 20. stoljeæa, okolišna akustika, urbanizam, istraživanje zvuènog okoliša (soundscape research) i umjetnost zvuka (sound art).10

ODREÐIVANJE TEMELJNOG FENOMENA

Predteorijska faza - Naèela vizualne i akustièke percepcije fizikalno se temelje na refleksiji i refrakciji valova èestica koje tako ‘oslikavaju prostor’. To naèelo, koje krajem 1950-ih godina u svojoj knjizi Experiencing Architecture istièe arhitekt i teoretièar arhitekture Steen Eiler Rasmussen, relativizira hijerarhiju osjeta i govori o važnosti akustièkih svojstava arhitekture u integralnom doživljaju prostora.11 U desetome poglavlju Rasmussen obrazlaže moguænosti projektiranja akustièkog doživljaja izgraðenog okoliša artikulacijom akustièkih svojstava arhitekture s naglaskom na osnovnim akustièkim efektima poput odjeka ili jeke, te njihovim utjecajem na stilska obilježja glazbe pojedinih razdoblja.12 Njegov rad, s težištem na doživljaju zatvorenog prostora, preteèa je sustavnog istraživanja ove problematike.

I ZNANSTVENOG PODRUÈJA

DEFINING THE PHENOMENON AND THE SCIENTIFIC AREA Koncept zvuènog okoliša - soundscape - zamisao je koja omoguæava interpretaciju i analizu ukupnog zvuka koji se doživljava u odreðenome prostoru. Taj holistièki koncept poimanja okoliša podrazumijeva složen (aktivan) meðuodnos korisnika, fizièkog (izgraðenog) okoliša i zvuka. Od svojih poèetaka 1960-ih godina usko je vezan za problematiku izgraðenog okoliša.

Prikazan je znanstvenoistraživaèki rad istaknutih autora koji je znaèajan za razvoj koncepta zvuènog okoliša. Povijesni pregled ukazuje na nedjeljivost znanosti akustike, arhitektonske prakse i glazbe u antici te na pojedina nastojanja povratka takva holistièkog pristupa s arhitektonskog i urbanistièkog gledišta u drugoj polovici 20. stoljeæa, a prije javljanja World Soundscape Projecta koji je inherentno interdisciplinaran i u svojem poèetku temelji se na glazbi, akustici, urbanizmu i ekologiji.

Povijest istraživanja akustike usko je vezana za povijest arhitekture, a time i za teoriju arhitekture. Poèinje promišljanjem i projektiranjem mjesta izvedbene umjetnosti, no poslije se sprega fundamentalne znanosti (fizike), glazbe, teorije arhitekture i graditeljske prakse gubi. Kanadski arhitekt i teoretièar Colin Ripley smatra da povijest izuèavanja odnosa zvuka i prostora poèinje u antici Vitruvijevom referencom o potrebi za arhitektom.8 U Knjizi V. De architectura, u poglavljima 3-9, Vitruvije piše o harmonièkim osnovama glazbe s matematièkog gledišta i raspravlja o promišljanju akustike pri projektiranju kazališta u razdoblju antike. Pritom istièe važnost odabira lokacije prema njezinim postojeæim akustièkim svojstvima.9 Povijest promišljanja odnosa gradskih prostora i zvuènog okoliša poèinje tek u 20. stoljeæu i proizlazi iz razvoja odnosa sljedeæih disciplina: arhitektura i teorija arhitekture, pejsažna arhitektura i istraživanje krajo8 Ripley, 2007.

9 Vitruvius, 1914: 153 10 Darò, 2013.

11 Rasmussen, 1964: 224 12 Rasmussen, 1964: 224-237. Posebno istièe utjecaj akustièkih svojstava renesansnih crkvi na renesansnu sakralnu glazbu (pretpostavlja da dužina odjeka utjeèe na tempo, a rezonantne frekvencije na tonalitet).

13 Alexander, Ishikawa, Silverstein, Jacobson, Fiksdahl-King, Angel, 1977: 301-303

Uz Rasmussenov rad izdvaja se i rad grupe autora okupljenih uz arhitekta i teoretièara arhitekture Cristophera Alexandera 1970-ih godina na Center for Environmental Structure, Berkeley, Kalifornija. U sklopu svoje sveobuhvatne arhitektonske i urbanistièke teorije, temeljene na teoriji sustava, u knjizi A Pattern Language donose niz osvrta i praktiènih savjeta vezanih za akustiku. Dok je Rasmussen u pitanju akustike usredotoèen na interieur (to u Experiencing Architecture nije sluèaj i s ostalim gledištima doživljaja grada i arhitekture), Alexander i ostali analiziraju akustièki doživljaj gradskih prostora. Pritom prepoznaju potrebu stvaranja tihih gradskih prostora za bijeg od gradske vreve, koji se nalaze u središtu grada, a buci prometa izloženi su manje od veæine gradskih prostora te ih nazivaju quiet backs. Za ilustraciju navode sluèaj pariških kejeva koji se nalaze u središtu grada, no denivelirani su u odnosu na prometnice uz obale rijeke Seine.13 Metodu analize slike grada koju je 1960. godine postavio Kevin Lynch, Lynchev student Michael Southworth krajem 1960-ih godina prilagoðava analizi zvuènog okoliša grada Bostona u The Sonic Environment of Cities s ciljem utvrðivanja naèela stvaranja zvuènog identiteta gradskog okoliša (Sl. 2.). Iako se ni u jednome trenutku jasno ne referira na diskurs koji se u to doba razvija u Kanadi, Southworth koristi izraz soundscape kao sam po sebi razumljiv i istraživanje temelji na kvalitativnoj metodi poput Lyncha. Zakljuèuje da su tiši i prostorno specifièni prostori, poput èetvrti Beacon Hill na brežuljku u središtu Bostona ili èetvrti uz javni gradski perivoj Boston Common, akustièki prepoznatljiviji od prostora optereæenih bukom prometa i gra-

200-211 22[2014] 2[48]

PROSTOR

203

204

PROSTOR

2[48] 22[2014] 200-211 T. OBERMAN, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, K. JAMBROŠIÆ Unaprjeðenje…

ðevinskih radova.14 Temeljem rezultata ispitivanja izdvojenoga vizualnog, izdvojenoga akustièkog i uobièajenoga audiovizualnog doživljaja istih dijelova središnjeg podruèja Bostona, Southworth utvrðuje ciljeve moguæeg planiranja i projektiranja gradskoga zvuènog okoliša: poveæanje prepoznatljivosti zvuènog okoliša, poveæanje moguænosti doživljaja poželjnih zvukova i usklaðivanje zvuka, vizualnog prostora i njegova korištenja (correlation between sound and the visible spatial and activity form).15 Za uspostavljanje teorije zvuènog okoliša važno je i gledište muzikologije te teorijskih muzièkih koncepata kojima su se bavili skladatelji poput Johna Cagea, Karlheinza Stockhausena i Pierrea Schaeffera. Meðu ostalim Cage relativizira glazbeni sadržaj skretanjem pozornosti slušatelja na pozadinske zvukove, Stockhausen propituje mjesta izvedbe, dok Schaeffer propituje glazbeni sadržaj svodeæi ga na apstraktni koncept zvuènog objekta.16 Uspostavljanje teorije - Diskurs o zvuènom okolišu poèinje s gledišta arhitekture i umjetnosti teorijskom raspravom pojedinih autora s dvaju kanadskih sveuèilišta: na istoènoj obali u Simon Fraser University u Vancouveru i na obali Velikih jezera u The University in Toronto. Istièu se autori Marshall McLuhan, Archie MacKinnon, Buckminster Fuller, Constantin Doxiadis, Raymond Murray Schafer, Bruce Davis i Barry Truax (Sl. 3.).17 Teorijski pristup zvuènome okolišu kao cjelovito shvaæenom fenomenu zvuka u prostoru postavio je 1960-ih godina kanadski muzikolog Raymond Murray Schafer. Svojim radom na SFU postavio je temelje interdisciplinarnim istraživanjima zvuènoga okoliša. Murray Schafer donosi niz novih koncepata koji pridonose novome shvaæanju zvuènog okoliša i okoliša opæenito. Veæina se koristi i danas u znanstvenim istraživanjima (poput samog termina zvuènog okoliša i njegovih sastavnica).

Soundscape je kovanica koju Murray Schafer tumaèi kao sonic environment - zvuèni okoliš.18 Schafer pritom podrazumijeva bilo koji dio zvuènog okoliša upotrijebljenog kao predmet izuèavanja, a može se odnositi na stvarni okoliš (actual environments), ali i na apstraktne konstrukcije poput muzièkih kompozicija i kolaža zvuènih zapisa, ako su zamišljene tako da stvaraju ambijent.19 Upotrebljivost Schaferova koncepta temelji se na analogiji s modelom figure i pozadine svojstvenom vizualnim umjetnostima (Sl. 4.).

Murray Schafer tumaèi kako se svaki zvuèni okoliš sastoji od pozadinskih zvukova koje Sl. 2. Southworthov grafièki prikaz vrjednovanja zvuènog okoliša središta Bostona Fig. 2. Southworth’s graphic representation of the sonic environment evaluation of central Boston

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

naziva keynote sounds (analogno s muzièkom teorijom i tonalnim sustavom) i istaknutih zvukova koji mogu biti signalni, arhetipski i zvukovi tipa soundmark (oèita analogija s urbanistièkom teorijom i pojmom landmark, slièno izrazu soundscape izvedenom od izraza landscape). Schaferova zamisao znaèajna je stoga što osim spomenutog modela zvuènog okoliša zasnovanog na naèelu razluèivosti, osnovnim sastavnicama zvuènog okoliša dodjeljuje i kulturološko znaèenje. Pozadinski keynote zvukovi utvrðuju osnovni karakter prostora i èesto su prirodnog podrijetla poput šuma mora ili zvuka zrikavaca.

Istaknute zvukove tipa soundmark društvo prepoznaje dijelom svojeg identiteta i èesto su antropogenog podrijetla poput crkvenih zvona, grièkog ili vancouverskog topa.20 Istraživaèki projekt World Soundscape Project - Godine 1972. Murray Schafer na SFU zapoèinje World Soundscape Project pod pokroviteljstvom Canadian Donner Foundation, UNESCO-a i privatnih pokrovitelja. Postavljanjem projekta utvrðuje istraživanje zvuènog okoliša novim interdisciplinarnim istraživaèkim podruèjem.21 Voðenje projekta 1975. godine preuzima Barry Truax koji postavlja model zvuènog okoliša temeljen na složenom meðuodnosu slušatelja korisnika prostora, fizièkog okoliša i zvuka (Sl. 5.), dok se Murray Schafer bavio pretežito sastavnicom zvuka.

14 Southworth, 1969: 55, 56 15 Southworth, 1969: 67 16 Zvuèni objekt je pojam koji uvodi francuski skladatelj Pierre Schaeffer, a odnosi se na najmanju zasebnu/samostalnu sastavnicu zvuènog okoliša ili bilo kojega akustièkog sadržaja koju èovjek percipira i može analizirati unutar svojega odreðenog trajanja, lišenu svoga moguæeg konotativnog znaèenja - primjerice, apstraktno shvaæen jedan cvrkut ptice, zvuk jednog koraka ili signalni zvuk za opasnost [Murray Schafer, 1994: 274].

17 Darò, 2013: 185-204 18 Prilikom prijevoda pojma soundscape na hrvatski jezik moguæe su dvije inaèice: ‘zvuèna okolina’ i ‘zvuèni okoliš’. Kada se govori o ‘zvuènim okolinama’, obièno se želi naglasiti subjektivnost doživljaja zvuka jer rijeè ‘okolina’ podrazumijeva postojanje subjekta-slušaèa i onoga što ga okružuje. U sluèaju korištenja izraza ‘zvuèni okoliš’ naglašeno je prostorno gledište i autonomnost zvuènog okoliša jer rijeè ‘okoliš’ ne podrazumijeva nužno korisnika koji ga koristi. Zbog toga što se ovo istraživanje bavi predmetnim fenomenom (soundscape) s gledišta urbanizma i pejsažne arhitekture, toènije prostorom koji postoji autonomno - prednost se daje izrazu ‘zvuèni okoliš’. Pojam se najèešæe koristi za otvorene prostore iako je primjenjiv i na zatvoreni prostor.

19 Murray Schafer, 1994: 274, 275. U literaturi pojam soundscape može se odnositi na: 1) bilo koji akustièni prožimajuæi okoliš (immersive environment) - razvidno iz korištenja pojma pri nazivanju proizvoda - primjerice, soundscape sofa s ugraðenim zvuènicima. Sliènu logiku slijedi i Soundscape Park u Miami Beachu (Lincoln Park), koji, meðutim, funkcionira i kao projektirani zvuèni okoliš in situ; 2) muzièku kompoziciju (environmental sound composition - Truax); 3) skup glazbenog izrièaja odreðenog podruèja (zvuèni okoliš Istre - etnološki, zvuèni okoliš amerièkih gradova poèetkom 20. st. - istraživanje npr. jazz-glazbe i sl.); 4) zvuèni okoliš in situ.

20 Murray Schafer, 1994: 9, 10 21 Darò, 2013: 200-204

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Institut CRESSON - usporedni razvoj teorije zvuènih efekata - Godinu dana nakon Schaferove prijelomne publikacije The Soundscape - Our Sonic Environment and the Tuning of the World (1977.), Jean François Augoyard izdaje/piše studiju Les pratiques d’habiter a travers les phenomenes sonores - Contribution a une critique de l’habitat (1978.), u kojoj koristi pojam les paysages sonores.22 Augoyard jedan je od osnivaèa instituta CRESSON u Grenobleu koji djeluje od 1984. godine, a u njemu se provode istraživanja doživljajnog gledišta grada s naglaskom na akustièkom doživljaju. CRESSON radi pod nadzorom Francuske uprave za arhitekturu i nasljeðe [DAPA].

Autori Amphoux, Torigoe, Augoyard i Torgue razvijaju teoriju zvuènih efekata temeljenu na analizi zvuènih efekata koje je moguæe doživjeti u gradskom okolišu, a ovise podjednako o gradskoj strukturi i naèinu korištenja gradskog prostora. Cilj teorije zvuènih efekata takoðer je sveobuhvatna interpretacija akustièkog doživljaja (gradskog) okoliša.23 Teorija postavlja nekoliko metoda akustièke analize gradova temeljenih na odnosu gradske strukture i doživljaja zvuka, s ciljem primjene u izradi planske dokumentacije.24 Istraživanjima gradskoga zvuènog okoliša 2010. godine institutu CRESSON prikljuèuje se i Finsko sveuèilište primijenjenih znanosti Tampere. Istraživaèka tema njihova zajedniè22 Stambene prakse kroz fenomen zvuka - Prilog kritici stanovanja; zvuèni krajolici (francuski); Augoyard, Liochon, Augoyard, 1978.

23 *** 2011.a 24 Hellström, 2003.

25 *** 2012.a 26 Širina podruèja istraživanja zvuènog okoliša vidljiva je i iz èitavoga niza konferencija i simpozija organiziranih u posljednjih pet godina koji tematiziraju podjednako znanstvena, urbanistièka, pejsažna i umjetnièka gledišta: simpoziji u organizaciji - Forum Klanglandschaft (Keep an Ear On 2011. u Firenci, Hearing (in) the Pott 2013. u Oberhausenu), Echopolis 2013. u Ateni, Tuned City 2008. u Berlinu, 2010. u Tallinnu, 2011. u Nürnbergu, 2013. u Bruxellesu, Invisible Places - Sounding Cities 2014. u Portu. K tome, zvuèni okoliš neizostavna je tema konferencija iz podruèja akustike poput International Congress on Noise Control Engineering - Inter Noisea.

27 Istraživanja prirodnog krajolika interdisciplinarna su i ukljuèuju brojne discipline, meðu kojima su psihologija, geografija i pejsažna arhitektura, a tièu se odreðivanja èimbenika i fizièkih osobina koji utjeèu na doživljaj razlièitih tipova krajolika. Meðutim, najèešæe se bave samo vizualnom kvalitetom mjesta, na koju utjeèu ovi èimbenici: gustoæa biljnog pokrova, oblik terena i prisutnost pojedinih sastavnica (voda, stijene, antropogene sastavnice).

Zbog ukljuèivanja turistièkog gledišta, nacionalni parkovi pokazali su se prostorima u kojima se meðu prvima javlja zahtjev za akustièkom ugodom [O’Connor, 2008: 364].

28 Tarrant, Haas, Manfredo, 1995.; Mace, Bell, Loomis, 1999.

29 Anderson, Mulligan, Goodman, Regen, 1983.; Carles, Barrio, de Lucio, 1999.

30 Yang, Kang, 2004: 228 31 Zvuèni dogaðaj (sound event) pojam je koji podrazumijeva zvuèni dogaðaj - pojavu zvuènog objekta kojemu je pridruženo simbolièko, semantièko ili strukturalno znaèenje, a javlja se u odreðenom prostoru tijekom odreðenog razdoblja [Murray Schafer, 1994: 274].

Unaprjeðenje… T. OBERMAN, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, K. JAMBROŠIÆ 200-211 22[2014] 2[48]

PROSTOR

205

kog projekta European Acoustical Heritage bila je problematika vrjednovanja akustièkog nasljeða i utvrðivanja samoga pojma. Rad projekta bio je usmjeren na pitanje vrjednovanja, dokumentiranja i arhiviranja zapisa gradskih zvuènih okoliša.25 Odnos zvuènog okoliša i gradske strukture te odnos kulturno-povijesnog nasljeða i zvuènog okoliša nisu bili predmet istraživanja spomenutoga znanstvenog projekta.26

RAZVOJ OKOLIŠNE AKUSTIKE I URBANISTIÈKE I PEJSAŽNE METODOLOGIJE

DEVELOPMENT OF ENVIRONMENTAL ACOUSTICS AND URBAN AND LANDSCAPE METHODOLOGY

Sl. 3. Istraživaèi WSP-a ispred zgrade SFU 1973. godine. Slijeva nadesno: Raymond Murray Schafer, Bruce Davis, Peter Huse, Barry Truax i Howard Broomeld.

Fig. 3. WSP researchers in front of SFU building, 1973.

From left to right: Raymond Murray Schafer, Bruce Davis, Peter Huse, Barry Truax, Howard Broomeld.

Oslanjajuæi se na teoriju zvuènog okoliša, razvija se niz znanstvenih istraživanja pod zajednièkim nazivnikom - istraživanje zvuènog okoliša (soundscape research). Potreba za ukljuèivanjem njihovih rezultata u planiranje i projektiranje izgraðenog okoliša aktualna je i danas. S gledišta prostornog, pejsažnog i urbanistièkog planiranja, arhitekture i pejsažne arhitekture te zaštite kulturno-povijesnog nasljeða - posebno su znaèajni rezultati okolišne akustike (environmental acoustics), akustièke ekologije (acoustic ecology) i istraživanja prirodnog krajolika (landscape research).

Akustièka ugoda - Istražujuæi fenomen zvuka 1990-ih godina, kako u prirodnom krajoliku, tako i u gradu, istraživaèi dolaze do komplementarnih zakljuèaka: 1. Sadržaj zvuènog okoliša èesto je znaèajniji za ocjenu doživljaja krajolika negoli njegova glasnoæa (princip kvalitativnog umjesto kvantitativnog vrjednovanja).

2. Zvukovi prirode najpoželjnije su sastavnice zvuènog okoliša.

Prvi je navedeni zakljuèak rezultat niza studija podruèja zaštite prirode poput nacionalnih parkova.27 Studije su pokazale da posjetitelji ocjenjuju mehanièke zvukove (piljenje drveæa) i zvukove turistièkih letjelica (turistièki avioni i helikopteri) izrazito negativnima za doživljaj bez obzira na njihovu udaljenost i razmjerno malu glasnoæu, te utjeèu na sveukupnu lošu ocjenu doživljaja krajolika usprkos njegovim vizualnim kvalitetama.28 Drugi zakljuèak rezultat je nekoliko studija gradskoga zvuènog okoliša. Zvukovi prirode poput pjeva ptica i razlièitih inaèica zvuka vode znatno podižu razinu zadovoljstva ispitanika prilikom ocjene gradskoga zvuènog okoliša.29 Akustièka ugoda znaèajno ovisi o tipu izvora zvuka.30 Akustièka je ugoda zahtjev kojeg je teže odrediti od akustièke funkcije. Odreðivanje akustièke ugode ne oslanja se iskljuèivo na odreðivanje razine zvuènih dogaðaja (sound event; od kojih dio možemo smatrati bukom).31 Ona ukljuèuje fizièke èim-

Sl. 4. Grafièki prikaz modela figure i pozadine, koji Hedfors razraðuje temeljem M. Schaferove ideje Fig. 4. Graphic representation of the figure and background model elaborated by Hedfors on the basis of Murray Schafer’s idea

Sl. 5. Grafièki prikaz modela zvuènog okoliša prema Barryju Truaxu Fig. 5. Graphic representation of the sonic environment model according to Barry Truax

206

PROSTOR

2[48] 22[2014] 200-211 T. OBERMAN, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, K. JAMBROŠIÆ Unaprjeðenje…

Sl. 6. Prikaz Hedforsove ideje implementacije sonotopa u planiranje uobièajenom McHargovom metodom preklapanja slojeva geoprostornih podataka. Uobièajeni geoprostorni podatci temeljeni su na geološkim, hidrološkim i biološkim istraživanjima. To su i podatci o korištenju i namjeni površina, kulturno-povijesnom nasljeðu, prometnoj i ostaloj infrastrukturi. Akustièko istraživanje uobièajeno rezultira kartom buke. Postojeæi sonotop, analogno postojanju biotopa, predstavlja toèno odreðeni zvuèni okoliš svojstven odreðenom prostoru.

Fig. 6. Hedfors’s idea of how to implement sonotope in planning by means of McHarg’s method of overlapping layers of geospatial data. The conventional geospatial data are based on geological, hydrological, and biological researches.

They also include information on land use, cultural and historic heritage, traffic and other infrastructure. An acoustic research normally results in a noise map. The existing sonotope, in the same manner as a biotope, represents a precisely determined sonic environment that is proper to a particular area.

benike poput klime, ali i demografske i èimbenike kulture. Za procjenu je važan i utjecaj ukupnoga urbanog okruženja.32 Zahtjevu akustièke ugode može se posvetiti u sluèajevima u kojima buka ne predstavlja problem.33 Zvuèni okoliš i duh mjesta - Duh mjesta jest koncept znaèajan za urbanizam, pejsažnu arhitekturu i zaštitu kulturno-povijesnog nasljeða. Patricia O’Connor smatra kako se utjecaj zvuènog okoliša na duh mjesta poèeo istraživati s gledišta akustièke ekologije.34 Akustièka ekologija je podruèje koje se razvilo iz WSP-a.35 Središnja tema akustièke ekologije jest zagaðenje bukom. Kendall Wrightson istièe da je tehnološki napredak izravno smanjio razluèivost zvuènog okoliša, a time postupno i osjetljivost ljudi na akustièku kvalitetu. Uništavanjem i propadanjem prirodnog okoliša sa svakom generacijom smanjuje se moguænost iskustva kvalitetnoga, visokorazluèivoga, prirodnoga zvuènog okoliša. Slabo razluèiv gradski zvuèni okoliš pun je zvukova koji se meðusobno maskiraju, postaju neprepoznatljivi i djeluju homogeno.36 O’Connor istièe da su upravo rezultati istraživanja akustièke ekologije - prepoznata brzina propadanja prirodnih zvuènih okoliša i prevladavanje monotonih, slabo razluèivih gradskih zvuènih okoliša - potaknuli istraživanja povijesnih zvuènih okoliša. Prepoznavanje povijesnih akustièkih vrijednosti pri procjeni kulturnog nasljeða povezuje fenomen zvuka s pojedinim prostorima unatoè njegovoj prolaznosti i neuhvatljivosti. Prepoznavanje i isticanje suvremenoga akustièkog doživljaja koji je moguæe povezati s povijesti, znaèajan je potencijal pri upravljanju kulturno-povijesnim nasljeðem.37 Najveæu važnost pristupa akustièke ekologije O’Connor vidi upravo u afirmaciji utjecaja zvuènog okoliša na stvaranje ‘duha mjesta’, pridajuæi najveæu zaslugu Murrayu Schaferu.38 Schaferova središnja misao jest da istovjetno principu kojem vizualne osobine krajolika pridonose duhu mjesta, istu kvalitetu ima i zvuk, što je razvidno iz utvrðivanja kulturološke kvalitete sastavnica zvuènog okoliša. Schafer se pritom takoðer zalaže za institucionalizaciju zaštite iznimnih kulturološki vrijednih sastavnica zvuènog okoliša.39 Svaku, u prethodnom poglavlju za ilustraciju spomenutu, sastavnicu zvuènog okoliša (npr. zrikavci, crkvena zvona, podnevni top) odlikuje nedjeljiva veza s odreðenim prostorom u kojem nastaje, stoga je i neupitno da zaštita iste ovisi o planerskoj zaštiti predmetnih prostora.

Zvuk se može smatrati pozitivnim èimbenikom stvaranja identiteta mjesta (place making).40 Carles, Barrio i de Lucio napominju da ‘postoji potreba utvrðivanja mjesta i/ili smještaja (setting)41 gdje je nužna zaštita zvuènog okoliša.’42 Taj zahtjev ostvaruje se urbanistièkim i prostornim planiranjem.43

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Zvuèni okoliš kao nematerijalna prostorna sastavnica - Specifiènost ‘soundscape-pristupa’ u odnosu na uobièajeni pristup svojstven arhitektonskoj akustici jest cjelovitost postignuta promatranjem i nematerijalnoga segmenta zvuènog okoliša te znaèenja. Rašèlambom ukupnosti zvuka odreðenog podruèja u elemente poput keynotea i soundmarka te utvrðivanjem njihove veze s odreðenim prostorom moguæe je definirati parametre koje je moguæe koristiti pri planiranju i projektiranju. Tako, primjerice, teoretièar pejsažne arhitekture Per Hedfors u drugoj polovici 2000. godine postavlja koncept sonotopa koji predstavlja sloj informacija o zvuènom okolišu pojedinoga prostora, koji je onda moguæe koristiti kao jednu od uobièajenih podloga/slojeva pri planiranju temeljem McHargove metode (Sl. 6.).

Hedfors razlikuje dvije osnovne sastavnice svakoga sonotopa:  resonating landscape (krajolik s njegovim akustièkim svojstvima) i  generating landscape (izvore zvuka povezane s predmetnim krajolikom).44 Pritom je moguæe uspostaviti i analogiju s terminologijom diskursa zaštite kulturno-povijesnog nasljeða te razlikovanjem zaštite materijalnih i nematerijalnih sastavnica krajolika.45 Hedforsova zamisao razlikovanja resonating i generating landscapea omoguæava utvrðivanje utjecaja svakog zahvata u izgraðenom okolišu na zvuèni okoliš. Izgraðena ili srušena kuæa mijenja akustièka svojstva gradskog prostora, tj. resonating landscape. Unošenje ili izmjena sadržaja i naèina korištenja gradskog prostora izravno mijenjaju generating landscape.46 Metode unaprjeðenja zvuènog okoliša - Sonic Architecture - Krajem 1990-ih godina amerièki arhitektonski ured Sonic Architecture, koji vode Mary i Bill Buchen, izdaje istoimenu 32 Kang, 2007: 57-71 33 Kang, 2007: 43 34 O’Connor, 2008: 365 35 Ekologija je znanost o meðuodnosu živih biæa i njihova okoliša. Akustièka ekologija je znanstvena disciplina koja prouèava meðuodnos zvuènog okoliša i živih biæa koja žive u pojedinome zvuènom okolišu. Akustièka ekologija prouèava utjecaj buke na ljude, ali i na divlja biæa, a u razmatranje uzima i frekvencije izvan podruèja ljudskog sluha.

36 Wrightson, 2000.

37 O’Connor, 2008: 365 38 O’Connor, 2008: 365 39 Murray Schafer, 1994: 9, 10 40 O’Connor, 2008: 364 41 Smještaj (setting) je uvriježeni èimbenik vrjednovanja kulturno-povijesnog nasljeða, a podrazumijeva jedinstvo lokaliteta i okoliša u koji je lokalitet smješten, tj. neposredan i prošireni okoliš koji je dio kulturnog dobra i pridonosi njegovu znaèenju i prepoznatljivom karakteru [Rukavina, Obad Šæitaroci, Petriæ, 2013: 318].

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

publikaciju o unaprjeðenju gradskoga zvuènog okoliša. Predlažu sljedeæe metode unaprjeðenja gradskoga zvuènog okoliša, koje nazivaju The Built Environment & Sound Park Infrastructure - Problem Solving Techniques:47 1. akustièka izolacija (acoustic isolation), 2. podizanje akustièkih pregrada i nasipa za zaštitu od buke (berming), 3. smanjenje buke ogranièenjem brzine motornog prometa (motor speed reduction), 4. dodavanje poželjnih zvukova, 5. sudjelovanje javnosti (community involvement).

Njihova je namjera poticanje okupljanja i druženja u gradskim prostorima u vidu muziciranja, slavlja i svetkovina s ciljem postizanja sinergije zvuènog, prostornog i vremenskog gledišta izgraðenog okoliša te unaprjeðenja kvalitete života u gradu.48 Metodu dodavanja poželjnih zvukova u prostor Mary i Bill Buchen ne dovode u odnos sa znanstvenim istraživanjima kulturoloških sklonosti pojedinim sastavnicama zvuènog okoliša, no navode sljedeæe naèine dodavanja novih sastavnica: akustièke skulpture (sound sculptures) interaktivne s prirodnim silama poput vjetra, vode i sunca; skulpturalne instrumente za javno muziciranje i interaktivne umjetnièke instalacije koje propituju akustièke fenomene. Sva tri naèela odnose se na dodavanje fizièkih sastavnica u gradski okoliš, koji se razlikuju samo po naèinu interakcije s okolinom, pri kojoj se ostvaruje nova sastavnica zvuènog okoliša.

Sudjelovanje javnosti u predloženoj metodi važno je kako bi se smanjila moguænost nezadovoljstva lokalne zajednice jer korisnici javnog prostora permanentne akustièke umjetnièke instalacije èesto ne doživljavaju prostornom kvalitetom, nego smetnjom. Pritom nezadovoljstvo raste u sluèaju èešæeg korištenja predmetnih prostora.49 Hellström, Sjö42 Carles, Barrio, de Lucio, 1999. To naèelo prepoznato je i u direktivi Vijeæa Europe Environmental Noise Directive 2002. godine, no bez odreðivanja jasnih smjernica.

43 *** 2012.b 44 Hedfors, 2008: 45, 46 45 *** 2008.

46 Hedfors, 2008: 45, 46 47 Buchen, Buchen, 1998: 8-9 48 Buchen, Buchen, 1998: 3-7. Autori pišu: What goes into our ears is as important to our health as what we eat and what we view. (Za naše zdravlje podjednako je bitno što unosimo u sebe kroz naše uši, kao i ono što jedemo ili gledamo.)

49 Hellström, Sjösten, Hultqvist, Dryssen, Mossenmark, 2011.

50 Buchen, Buchen, 1998: 7 51 Brown, 2011. Profesor Lex Brown bavi se održivim razvojem gradova, prometom i zvuènim okolišem na Griffith School of Environment, Griffith University, Australija.

52 Zvuèni okoliši europskih gradova i krajolika 53 *** 2011.b 54 www.uniscape.eu [14.4.2013.]; *** 2012.b

Unaprjeðenje… T. OBERMAN, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, K. JAMBROŠIÆ

sten, Hultqvist, Dryssen i Mossenmark smatraju da je uzrok neuspješnosti pojedinih instalacija sociološke prirode i leži u èesto neusklaðenom odnosu zvuène instalacije i konteksta - kako zvuènog, tako i sociološkog.

Hellström i ostali rješenje stoga vide u kontekstualnom usklaðivanju dodanoga zvuènog materijala.

Rad Billa i Mary Buchen prvi je znaèajniji publicirani rad koji razraðuje metodologiju unaprjeðenja cjelovito shvaæenoga zvuènog okoliša gradskih prostora s urbanistièkog i pejsažnog stajališta. Cilj je njihova pristupa stvaranje gradskih prostora koje odlikuju sklad zvuènog okoliša i krajolika (...to balance and integrate the soundscape, landscape and cityscape of a particular site).50 Taj kriterij sklada vizualnog i akustièkog podudara se s vrjednovanjem zvuènog okoliša kakvo poslije predlaže Lex Brown.51 Njihova metodologija potvrðuje se, meðu ostalim, uspjehom poput onoga opisanog u sljedeæim poglavljima na primjeru Nauener Platza u Berlinu.

Važnost implementacije u planiranje i projektiranje - programi COST i UNISCAPE Moguænosti cjelovite implementacije u praksu planiranja i projektiranja gradskog i ruralnog prostora bile su tema COST-akcije Soundscapes of European Cities and Landscapes52 u trajanju od 2009. do 2013. godine, koja je povezala istraživaèke timove 18 europskih zemalja i 7 vanjskih partnera (SAD).53 Koordinacija istraživaèkog rada instituta i sveuèilišta koji se bave zvuènim okolišem bilo je težište i rada Mreže europskih sveuèilišta za implementaciju Povelje o europskom krajoliku - UNISCAPE 2012. godine, kada UNISCAPE donosi Povelju Careggi Landscape Declaration on Soundscapes. Njome se utvrðuje važnost zvuènog okoliša kao akustièkog svojstva krajolika i naglašava utjecaj kvalitete zvuènog okoliša prostora kulturno-povijesnog nasljeða na njegovu vrijednost i potencijal za kulturni turizam. Istaknuta je važnost ukljuèivanja višeosjetilnoga doživljajnog gledišta u urbanistièko planiranje koje je prepoznato osnovnim naèinom oèuvanja i unaprjeðenja osobitosti prostora.54

NAUENER PLATZ, BERLIN - PRIMJER PRIMJENE METODE UNAPRJEÐENJA ZVUÈNOG OKOLIŠA JAVNOGA PROSTORA

NAUENER PLATZ, BERLIN - AN EXAMPLE OF THE APPLICATION OF A METHOD FOR ENHANCING THE SONIC ENVIRONMENT OF PUBLIC SPACES U svijetu postoji èitav niz gradskih prostora u kojima je svjesnim urbanistièkim i/ili pejsažnim zahvatom, uz interdisciplinarnu suradnju s umjetnicima i akustièarima, dodana sastavnica zvuènog okoliša. To su, primjeri-

200-211 22[2014] 2[48]

PROSTOR

207

208

PROSTOR

2[48] 22[2014] 200-211 T. OBERMAN, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, K. JAMBROŠIÆ Unaprjeðenje…

Sl. 7. Prikaz modela širenja buke prometa za posljednju od osam mjernih toèaka s preklopljenim shematskim nacrtom projekta ureðenja trga Nauener Platz. Jasno se èita znaèajno opadanje razine buke s rastom udaljenosti od prometnica.

Fig. 7. Traffic noise propagation model for the final of the 8 measuring points with a folded schematic design for Nauener Platz layout. The noise level evidently decreases with increasing distance from the roads.

ce, krajem 20. i poèetkom 21. stoljeæa: Times Square u New Yorku (1977.), Le jardin des bambous u Parc de la Villette u Parizu (1987.), Lassallestrasse 1 u Beèu (1992.), Aquamarine Fukushima u Onahami (2000.), Birrarung Marr Park u Melbourneu (2002.), Obala Petra Krešimira IV. u Zadru (2007.), Jellicoe Street u Aucklandu (2011.) i drugi. Pritom izravna veza teorije zvuènog okoliša i navedenih projekata ne postoji, za razliku od sluèaja Nauener Platza u Berlinu (2009.), koji je objašnjen u nastavku. U prethodnome poglavlju prepoznata su znanstveno utemeljena polazišta i moguæa naèela planiranja i projektiranja gradskoga zvuènog okoliša - zahtjev za postizanje akustièke ugode smanjivanjem buke i dodavanjem novih sastavnica u zvuèni okoliš i važnost kulturološkog èimbenika za odreðivanje poželjnih sastavnica istoga. Projekt trga Nauener Platz prikazuje gotovo doslovnu primjenu spomenutih naèela.55 Ured Plannung.Freiraum, koji vodi Barbara Willecke, izradio je projekt ureðenja javnoga prostora Nauener Platza u Berlinu. Projekt Nauener Platz - Umgestaltung für Jung und Alt56 izveden je 2009. godine uz suradnju struènjakinje za okolišnu akustiku Brigitte Schulte-Fortkamp s TU Berlin i struènjaka za rasvjetu/osvjetljenje - ureda Büro Jan Dinnebier.57 Obuhvat zahvata pokriva 5600 m2 uglovnog predtrga zgrade Haus der Jugend te pripadajuæeg igrališta i perivoja sjeverno od zgrade. Nalazi se u sjeverozapadnome dijelu Berlina, u gradskoj èetvrti Berlin-Wedding koju odlikuje društvena stambena izgradnja 1970-ih i 1980-ih godina, u zoni društvene namjene zajedno s gradskom knjižnicom i staraèkim domom u neposrednoj blizini. S dulje, zapadne strane omeðuje ga prometnica Reinickendorfer Strasse, a s kraæe, jugoistoène strane Schulstrasse.58 Projekt preoblikovanja naruèio je gradski ured Berlin-Mitte s ciljem rješavanja društvenih problema, toènije skidanja stigme mjesta teškoga kriminala koja je optereæivala lokaciju (sukladno navodu na internetskoj stranici projektantskog ureda). Pokroviteljstvo su podijelili Bundesministerium für Verkehr, Bauen und Stadtentwicklung i program ExWoSt instituta Bundesinstitut für Bau-, Stadt- und Raumforschung.59 Izrada projektnog programa - U procesu izrade podrobnoga projektnog zadatka sudjelovalo je oko 230 korisnika prostora razlièitih dobnih skupina i kulturne pozadine (islamske i kršæanske vjeroispovijesti). Temeljem savjetovanja s korisnicima provedena je akustièka analiza prostora obuhvata na naèin da su korisnici izrazili želje za novim akustièkim karakterom prostora i odredili kljuène prostore unutar obuhvata, koji su potom korišteni kao referentne mjerne i projektne toèke.60 Mjerenje na utvrðenih osam toèaka61 (pet u južnome dijelu obuhvata na predtrgu i uza

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

zgradu Haus der Jugend, a tri u sjevernome dijelu) oèekivano je pokazalo da razina buke prometa znatno opada s poveæanjem udaljenosti od prometnica, no podruèje predviðeno za odmor i dalje biva izloženo neugodno visokoj razini zvuènog tlaka u podruèju niskih frekvencija (do 70 dB(A) u podruèju 20-150 Hz; Sl. 7.). Zahtjev za poboljšanjem te osobine i želja za prirodnijim ambijentom koji sadrži zvukove ptièjeg pjeva i zvukove vode bili su osnova akustièkoga projektnog programa.62 Osnovni urbanistièko-akustièki elementi Podrobno razraðena akustièka sastavnica projektnog programa riješena je dvama osnovnim elementima urbanistièko-akustièkog oblikovanja:  kamena ograda od žièanih košara (gabion wall) visine 1,50 m i  elementi urbane opreme s ugraðenim elektroakustièkim sustavom.

Kamena ograda smještena je uz prometnicu i dimenzionirana kako bi se stvorio akustièki zaklon od buke prometa pri mirovanju/sjedenju, a zadržala vizura pri kretanju te tako omoguæilo stvaranje novih, kvalitetnijih ambijenata. Generièka prefabricirana betonska barijera za zaštitu od buke procijenjena je vizualno ambijentalno neprikladnom pa je upotrijebljen takozvani gabion wall - ograda od žièanih košara ispunjenih neobraðenim kamenom, koja pruža zadovoljavajuæi akustièki zaklon.63 Barbara Willecke projektirala je èetiri razlièita elementa urbane opreme opremljene elektroakustièkim sustavom koji po želji korisnika reproducira unaprijed snimljene zvukove pjeva razlièitih vrsta ptica te tako maskira neizostavnu buku prometa.64 Tipološki doprinos (acoustic islands) - Princip uvoðenja mjesta za odmor opremljenih vlastitim elektroakustièkim sustavima u javni prostor predstavlja tip gradskog prostora izraženoga akustièkog doživljaja, gdje je isti ostvaren dodavanjem nove pozadinske sastavnice u zvuèni okoliš predmetnog prostora prema toèkastome modelu ‘akustièkih oto55 Godine 2012. European Environment Agency (Europska agencija za okoliš) dodijelila je nagradu European Soundscape Award (Europska nagrada za zvuèni okoliš) ostvarenju trga Nauener Platz. Uspjeh tog projekta rezultat je interdisciplinarne suradnje arhitekata i akustièara, koji uz izvedeni javni prostor ukljuèuje i jedan magistarski rad na Institut für Sprache und Kommunikation (Institut za jezik i komunikacije) u Berlinu [Piwonski, 2011.].

56 Trg Nauener - Preoblikovanje za mlade i stare (prijevod autora) 57 Prof. dr.sc. Brigitte Schulte-Fortkamp bivša je potpredsjednica Acoustical Society of America i jedna od najutjecajnijih znanstvenika u podruèju akustike okoliša [www.akustik.tu-berlin.de].

58 http://www.planungfreiraum.de/a/nau.html [5.9.2014.]

59 Naziv istraživaèkog programa ExWoSt kratica je za Experimenteller Wohnungs- und Städtebau (Eksperimentalno stanovanje i urbanizam, njemaèki) koji objedinjuje

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

ka’. Tip ‘akustièkih otoka’ prepoznao je i imenovao Michael Piwonski, a omoguæilo ga je projektiranje elektroakustièkog sustava ogranièenog dometa na naèin da projektirani zvuk pridonosi iskljuèivo neposrednom ambijentu - doživljava ga se tek korištenjem samih mjesta za odmor (Sl. 8.).65 Metodološki se jasno deducira naèelo smanjivanja utjecaja buke prometa i potom dodavanje novih sastavnica zvuènog okoliša koje su kulturološki utvrðene poželjnima naèelom sudjelovanja oèekivanih korisnika predmetnog prostora u stvaranju akustièkog programa.

Nagrada European Soundscape Award dodijeljena je 2012. godine projektu temeljem praæenja i vrjednovanja tijekom tri godine u sklopu programa ExWoSt, pri èemu je zamijeæen sljedeæi napredak: novi korisnici javnog prostora (mlade obitelji, djeca) i nov zvuèni okoliš (živahni korisnici, umjetni i prirodni zvukovi prirode koji djelomièno maskiraju buku prometa pa ju èine prihvatljivijom).66

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Izraz soundscape koristi se od sredine 1960-ih godina i od poèetka promišljaju se njegove implikacije na urbanizam i pejsažnu arhitekturu. Koncept zvuènog okoliša oslanja se na naèela vizualne percepcije i percepcije prostora. Saznanja o problematici zagaðenja bukom, negativnom sastavnicom zvuènog okoliša, ukljuèena su u urbanistièko planiranje i pejsažnu arhitekturu kroz mjere zaštite od buke, meðu ostalim zbog dokazanoga negativnog utjecaja buke na zdravlje stanovništva. Znanstvena istraživanja akustike i prirodnog krajolika jasno pokazuju da kvantitativni pristup koji odlikuje metode zaštite od buke nije zadovoljavajuæi. Sustavni urbanistièki i pejsažni pristupi cjelovitomu zvuènom okolišu metodološki još nisu razvijeni.

Iako je istraživanje zvuènog okoliša zapoèelo 1960-ih i 1970-ih godina kao teorijski muziznanstvena istraživanja i studije, ali i inicijative te provedbe struènih projekata kojih rezultat koristi znanstvenom istraživanju.

60 Mjerna toèka podrazumijeva toènu poziciju mikrofona postavljenog za mjerenje razine zvuènog tlaka i dokumentiranje zvuènog okoliša. Zvuèni zapis temelj je raèunalne analize kojom se dobivaju referentni podatci o razinama zvuènog tlaka prema frekvencijskom podruèju unutar odreðenoga vremenskog intervala.

61 Pozicije mjernih toèaka naèelno su odreðene u razgovoru s korisnicima, a podrobnije preklapanjem naèelnih pozicija s pozicijama referentnih mjesta u idejnome rješenju (pozicije klupa i mjesta zadržavanja).

62 Schulte-Fortkamp, 2012.

63 Acloque, Piwonski, Schulte-Fortkamp, 2010.

64 http://www.planungfreiraum.de [5.9.2014.]

65 Piwonski, 2011: 12-14 66 Schulte-Fortkamp, 2012.

Unaprjeðenje… T. OBERMAN, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, K. JAMBROŠIÆ

200-211 22[2014] 2[48]

PROSTOR

209

kološki koncept interdisciplinarnih polazišta, potreba za njim vidljiva je u predteorijskoj fazi s umjetnièkog, arhitektonskog i urbanistièkog stajališta. Predteorijsku fazu odlikuje prepoznavanje temeljnog problema s gledišta arhitekture i urbanizma, ali bez sustavnoga cjelovitog pristupa zvuènom okolišu kojim se odlikuje teorijska faza, veæ s nizom primjedbi i struènih savjeta. Teorijska faza donosi interdisciplinarnu i sveobuhvatnu teoriju zvuènog okoliša.

Teorija uspostavljena na SFU u Vancouveru, u Kanadi, ukljuèuje gledište urbanizma, no ne uspostavlja jasnu moguænost primjene u praksi. Postavljena teorija tijekom 1980-ih i 1990-ih godina rezultirala je znanstvenim rezultatima sa stajališta okolišne akustike, a prihvaæena je i danas kao polazište znanstvenih istraživanja te u recentnom razdoblju potièe raspravu o moguænostima cjelovite implementacije u praksu planiranja i projektiranja gradskog okoliša. Znaèenje teorije za akustiku ponajviše je u naèelu ukljuèivanja sadržaja zvuènog okoliša u istraživanje. A znaèenje za urbanizam i pejsažnu arhitekturu jest otvaranje moguænosti ukljuèivanja nematerijalnih prostornih sastavnica u istraživanje i praksu.

Analizom primjera gradskog prostora Nauener Platz u Berlinu prema naèelima prepoznatima pregledom razvoja interdisciplinarnih istraživanja i metodologije predložene od strane amerièkoga arhitektonskog ureda Sonic Architecture 1990-ih godina, ovaj rad ukazuje na jasnu primjenjivost teorije zvuènog okoliša i znanstvenih istraživanja akustike okoliša u metodologiji unaprjeðenja gradskih prostora usporedno s njihovim zvuènim okolišem.

Cilj je ‘soundscape-pristupa’ urbanizmu i pejsažnoj arhitekturi artikulirati akustièki doživljaj kao dio cjelovitoga doživljaja prostora.

Znaèenje ovoga koncepta dodatno potvrðuje njegovo prepoznavanje u disciplini zaštite kulturno-povijesnog nasljeða kao važnoga èimbenika stvaranja duha mjesta (genius loci). Potrebno je stoga razviti planerski i projektantski integralni pristup unaprjeðenja gradskoga zvuènog okoliša utemeljen na kvalitativnom pristupu koji ukljuèuje sljedeæa naèela deducirana ovim istraživanjem:  afirmacija postojeæih kvalitetnih zvuènih okoliša kao sastavnog dijela prostora, tj. integralno vrjednovanje prostora s pripadajuæim zvuènim okolišem;  ukljuèivanje i kvantitativne i kvalitativne analize zvuènog okoliša u ranu fazu planiranja i projektiranja;  metoda dodavanja novih sastavnica zvuènog okoliša u gradske prostore kao dio integralnog pristupa;  postizanje sklada vizualnog i akustièkog doživljaja gradskog okoliša.

Sl. 8. Fotografija ‘akustièkog otoka’ u sjevernome dijelu trga Nauener Platz.

Fig. 8. ‘Acoustic island’ in the northern part of Nauener Platz, photo

210

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

2[48] 22[2014] 200-211 T. OBERMAN, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, K. JAMBROŠIÆ Unaprjeðenje…

Literatura Bibliography

1. Acloque, V.; Piwonski, M.; Schulte-Fortkamp, B. (2010.), Evaluation of a Public Space - Validation of the Psychoacoustic Infrastructure Based on People’s Perception and Involvment in Conceptual Design, u „1st EAA - EuroRegio 2010, Congress on Sound and Vibration”, European Acoustics Association, Ljubljana 2. Alexander, C.; Ishikawa, S.; Silverstein, M.; Jacobson, M.; Fiksdahl-King, I.; Angel, S. (1977.), A Pattern Language - Towns, Buildings, Construction, Oxford University Press, New York 3. Anderson, L.M.; Mulligan, B.E.; Goodman, L.S.; Regen, H.Z. (1983.), Effects of Sounds on Preferences for Outdoor Settings, „Environment and Behaviour” 5 (15): 539-566, Europska unija 4. Augoyard, J.F.; Liochon, P.; Augoyard, M.J. (1978.), Les pratiques d’habiter a travers les phenomenes sonores - Contribution a une critique de l’habitat, Unite de recherche apliquee - Ecole speciale d’architecture, Pariz 5. Bartram, A. (2005.), Futurist Typography and the Liberated Text, Yale University Press, New Haven 6. Brown, L. (2011.), Acoustic Design of Outdoor Space, u: Designing Soundscape for Sustainable Urban Development [ur. Axelsson, Ö.], City of Stockholm, 13-16, Stockholm 7. Buchen, B.; Buchen, M. (1998.), Sonic Architecture, Sonic Architecture, New York 8. Carles, J.L.; Barrio, I.L.; de Lucio, J.V. (1999.), Sound Influence on Landscape Values, „Landscape and Urban Planning”, 4 (43): 191-200, Europska unija 9. Darò, C. (2013.), Avant-gardes sonores en architecture, Les presses du rel, Dijon 10. Hedfors, P. (2008.), Site Soundscapes: Landscape Architecture in the Light of Sound - Sonotope Design Strategies, VDM Verlag Dr. Müller, Saarbrücken 11. Hellström, B. (2003.), Noise Design - Architectural Modelling and the Aesthetics of Urban Acoustic Space, Bo Ejeby Förlag, Göteborg 12. Hellström, B.; Sjösten, P.; Hultqvist, A.; Dryssen, C.; Mossenmark, S. (2011.), Modelling the Shopping Soundscape, „Journal of Sonic Studies”, 1 (1), Europska unija 13. Kang, J. (2007.), Urban Sound Environment, Taylor&Francis, Oxon 14. Mace, B.L.; Bell, P.A.; Loomis, R.J. (1999.), Aesthetic, Affective, and Cognitive Effects of Noise on Natural Landscape Assessment, „Society and Natural Resources”, 3 (12): 225-242, Europska unija 15. Murray Schafer, R. (1994.), The Soundscape - Our Sonic Environment and the Tuning of the World, Destiny Books, Vermont 16. Neuhaus, M. (2009.), Times Square. Time Piece Beacon, Yale University Press, New Haven 17. O’Connor, P. (2008.), The Sound of Silence: Valuing Acoustics in Heritage Conservation,

Izvori Sources

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

„Geographical Research”, 46 (3): 361-373, SAD/ Australija Piwonski, M. (2011.), Audioislands auf dem Nauener Platz in Berlin. Eine Untersuchung zum Validierung technischer Massnahmen auf der Basis des Soundscapeansatzes, Institut für Sprache und Kommunikation, Berlin Rasmussen, S.E. (1964.), Experiencing Architecture, The MIT Press, Cambridge Ripley, C. (2007.), Hearing, Places: Sound in Architectural Thought and Practice, u: Hearing Places: Sound, Place, Time and Culture [ur. Bandt, R.; Duffy, M.; MacKinnon, D.] 95-107, Cambridge Scholars Publishing, Newcastle Rukavina, M.; Obad Šæitaroci, M.; Petriæ, K. (2013.), Prostorno-urbanistièki aspekti zaštite nepokretnoga arheološkog naslijeða. Meðunarodni i nacionalni dokumenti o zaštiti, „Prostor”, 21 (46): 312-325, Europska unija Schulte-Fortkamp, B. (2012.), Soundscape Approaches. Public Space Perception and Enhancement. Drawing on Experience in Berlin, predavanje na Technische Universität, Berlin Soutworth, M. (1969.), The Sonic Environment of Cities, „Environment and Behaviour”, 1 (1): 49-70, SAD Tarrant, A.; Hass, G.E.; Manfredo, M.J. (1994.), Factors Affecting Visitor Evaluations of Aircraft Overflights of Wilderness Areas, „Society and Natural Resources”, 8 (4): 351-360, Europska unija Truax, B. (2001.), Acoustic Communication, Ablex Publishing, Westport, Connecticut Yang, W.; Kang, J. (2004.), Acoustic Comfort Evaluation in Urban Open Public Spaces, „Applied Acoustics”, 2 (66): 211-229, Europska unija Vitruvius (1914.), The Ten Books on Architecture, Harvard University Press, Cambridge Volcler, J. (2013.), Zvuèna mapa grada. Prema urbanizmu zvuka, „Le monde diplomatique hrvatsko izdanje”, 8: 28,29, Europska unija Wrightson, K. (2000.), An Introduction to Acoustic Ecology, „The Journal of Acoustic Ecology”, 1 (1): 10-13, Australija *** (2002.), Environmental Noise Directive, European Parliament and Council *** (2008.), Québec Declaration on the Preservation of the Spirit of Place, UNESCO *** (2011.a), Sonic Experience. A Guide to Everyday Sounds, McGill-Queen’s University Press, Montreal *** (2011.b), Memorandum of Understanding for the Implementation of a European Concerted Research Action designated as COST Action TD 0804 Soundscapes of European Cities and Landscapes, COST *** (2012.a), European Acoustic Heritage, Tampere University of Applied Sciences (TAMK) & Grenoble: CRESSON 2012, Grenoble *** (2012.b), Careggi Landscape Declaration on Soundscapes, UNISCAPE, Firenca

Internetski izvori Internet Sources 1. www.planungfreiraum.de [5.9.2014.]

2. www.bbsr.bund.de/BBSR/DE/FP/ExWoSt/exwost_node.html [6.9.2014.]

3. http://invisibleplaces.org/ [10.9.2014.]

4. www.event2013.sd-med.org/en/ [10.9.2014.]

5. http://www.klanglandschaft.org/index.php?lang =de [10.9.2014.]

6. www.tunedcity.net/?page_id=3217 [10.9.2014.]

7. www.akustik.tu-berlin.de/ [5.9.2014.]

8. http://whc.unesco.org [29.4.2014.]

9. http://soundscape-cost.org [16.2.2013.]

10. www.uniscape.eu [14.4.2013.]

11. www.griffith.edu.au/environment-planning-architecture/griffith-school-environment/ [25.4.2014.]

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1.

Sl. 2.

Sl. 3.

Sl. 4.

Sl. 5.

SL. 6.

Sl. 7.

Sl. 8.

Neuhaus, 2009: 55 Southworth, 1969: 66 Darò, 2013: 263 Crtež: Oberman, T.; temeljem: Hedfors, 2008: 36 Crtež: Oberman, T.; temeljem: Truax, 2011: 12 Crtež: Oberman, T.; temeljem: Hedfors, 2008: 56 Schulte-Fortkamp, 2012. http://www.planungfreiraum.de/a/nau.html

Kratice Abbreviations COST - European Cooperation in Science and Technology - Europski program suradnje u znanosti i tehnologiji CRESSON - Centre de recherche sur l’espace sonore et l’environnement urbain - Istraživaèki centar za zvuèni prostor i gradski okoliš DAPA - Direction de l’Architecture et du Patrimoine - Ured za arhitekturu i nasljeðe pri Ministarstvu kulture Republike Francuske EU - European Union - Europska unija SAD - Sjedinjene Amerièke Države SFU - Simon Fraser University - Sveuèilište Simona Frasera UNESCO - United Nations Educational, Science and Cultural Organization - Obrazovna, znanstvena i kulturna organizacija Ujedinjenih naroda UNISCAPE - European Network of Universities for the Implementation of the European Landscape Convention - Program povezivanja europskih sveuèilišta s ciljem implementacije Povelje o europskom krajoliku

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Unaprjeðenje… T. OBERMAN, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, K. JAMBROŠIÆ 200-211 22[2014] 2[48]

PROSTOR

211

Sažetak Summary

Enhancement of Urban Soundscape Influence on Urbanism and Landscape Architecture Urban soundscape is saturated with sounds ranging from extremely unpleasant to joyful, from completely unintentional by-products of human activities such as construction works to calculated forms such as commercials, from alarms to works of art intended for pleasure. Its quality directly influences health of the inhabitants as noise is considered a negative soundscape element since constant exposure to noise negatively affects health. Noise mitigation functions as a quantitative method for regulation of urban soundscape through various tools of urban planning and landscape architecture. It is proven that this approach is not efficient enough for achieving acoustic comfort. Therefore a qualitative method is needed. This paper explores and interprets the development of scientific research on soundscape in a new way, so as to determine the current state of the art considering its relation and influence on urbanism and landscape architecture.

Considering that viewpoint, regarding the understanding of the sonic environment, three phases are recognised: pre-theoretical phase, phase of establishing the comprehensive theory and the ongoing phase of scientific research. The latter relies on the second and focuses on soundscapes in general and on the methodology of implementation of the research results into planning and design of the built environment.

Pre-theoretical phase is characterised by partial interpretations and guidelines for planning and designing (acoustic and) sonic phenomena experienced in (urban) environment. It is situated within the architectural and urban discourses and the discourse of contemporary music and art with the general aim to bring around the problems and the potential of the holistic approach to (acoustics and) sound in planning and design of the built environment. The holistic approach differs from the conventional process in which acoustics and sound are either accidental or thought of separately after planning and design processes are finished.

The soundscape discourse began to take form within the architectural and artistic discourse in

Canadian universities in the late 1960s: the Simon Fraser University in Vancouver and the University of Toronto. The concept of soundscape enables interpreting and analysing complete sound that is being experienced in a specific environment. Murray Schafer’s idea was based on many similarities between principles of visual perception and the aural one - most of all on the model of prominence which is similar to the relation between figure and ground in the visual realm (and other applicable concepts from which he produced the neologisms soundscape-landscape or soundmark-landmark).

Soundscape theory itself is recognised as the comprehensive system for the analysis of acoustic and sonic phenomena in both urban and natural environments. During the research at the World Soundscape Project, founded by Murray Schafer and funded by UNESCO, amongst others, the discipline of acoustic ecology was introduced.

In France, at the CRESSON Institute in Grenoble during the 1980s, the theory of sonic effects was developed. It figures as a parallel theory to the soundscape theory since it also offers comprehensive system for the interpretation and the analysis of the phenomena of sound and acoustics in the built environment. It is conceived through sonic effects (which can be psychomotor, compositional, electroacoustic and/or semantic) being experienced in urban environment due to acoustic properties of urban structure, topography and modalities of its use, instead of the emphasis on the sonic content. Both theories can be considered complementary, although they are independent and rarely used together.

Soundscape theory, however, as conceived by Murray Schafer and developed by others stands as a starting point for scientific research in environmental acoustics, acoustic ecology and landscape research, while the more solid link with planning and design of the built environment is still being developed. The results of soundscape research, especially in environmental acoustics and acoustic ecology, influence spatial and urban planning, architecture, landscape architecture and the protec-

[Proofread by Mirta Jurilj, MA]

Biografije Biographies TIN OBERMAN, dipl.ing.arh., znanstveni je novak-asistent, doktorand.

Dr.sc. BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, dipl.ing. arh., izvanredna profesorica, autorica/koautorica je osam knjiga, brojnih znanstvenih èlanaka, priopæenja na skupovima, studija, urbanistièkih/prostornih planova i projekata pejsažne arhitekture.

Dr.sc. KRISTIAN JAMBROŠIÆ, dipl.ing.elektrotehnike, izvanredni profesor, autor je brojnih znanstvenih èlanaka, priopæenja na meðunarodnim skupovima i struènih akustièkih projekata. Bivši je tajnik COST-akcije Soundscapes of European Cities and Landscapes.

TIN OBERMAN, Dipl.Eng.Arch., junior researcher-assistant, Ph.D. candidate.

BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., Dipl.Eng. Arch., associate professor, (co)author of 8 books, numerous scientific papers and presentations at international conferences, studies, urban and physical plans and landscape architecture projects.

KRISTIAN JAMBROŠIÆ, Ph.D., Dipl.Eng. of El. Eng. and Comp., associate professor, author of numerous scientific papers and presentations at international conferences, acoustic projects. Former secretary of the COST Action Soundscapes of European Cities and Landscapes.

tion of cultural heritage mainly by defining the demand for acoustic comfort and the influence of soundscape on the spirit of place.

Important theoretical advancements in urban and landscape methodology for the enhancement of urban soundscape were proposed by Bill and Mary Buchen in the 1990s and by Per Hedfors in the 2000s. Architectural office ”Sonic Architecture”, run by Bill and Mary Buchen, addressed noise mitigation and introduction of new sounds as complementing techniques for design of urban open spaces. Hedfors introduced the sonotope concept for integrating nonmaterial spatial elements into planning practice as one of the layers intended for the standard McHarg’s overlay method.

For the purpose of this paper the case of Nauener Platz in Berlin is chosen to illustrate the application of the proposed design methodology.

Two EU programs for development of scientific research networks and cooperation - COST and UNISCAPE - considered soundscape research issues during the last five years. Both concluded that implementation of soundscape research results into planning and design of the built environment is essential for the overall enhancement of urban soundscape. The COST action Soundscapes of European Cities and Landscapes had the emphasis on the implications of Environmental Noise Directive, while UNISCAPE is concerned with the implementation of the European Landscape Convention.

The latter brought the Careggi Landscape Declaration on Soundscapes in 2012. It emphasises the role of soundscape for the valorisation of cultural heritage and the importance that urban planning has for its protection.

For the enhancement of urban soundscape it is necessary to develop a holistic approach based on the following principles deduced from this research: inclusion of both qualitative and quantitative soundscape analysis in early design and planning stages; affirmation of the existing valuable soundscape elements; contextual method of adding new soundscape elements; achieving congruence between visual and aural experience.

TIN OBERMAN BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI KRISTIAN JAMBROŠIÆ

Sl. 1. Usporedba razvoja turistièkoga grada Hvara na otoku Hvaru, u razdoblju izmeðu 1938. i 2010.

Fig. 1. A comparison between the development of a tourist town of Hvar on the island of Hvar, between 1938 and 2010

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 2[48]

PROSTOR

213

Ana Mrða1, Hrvoje Cariæ2, Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci1 1 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 2 Institut za turizam HR - 10000 Zagreb, Vrhovec 5 amrdja@arhitekt.hr hrvoje.caric@iztzg.hr bbojanic@arhitekt.hr

1 University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 2 Institute for Tourism HR - 10000 Zagreb, Vrhovec 5 amrdja@arhitekt.hr hrvoje.caric@iztzg.hr bbojanic@arhitekt.hr

Pregledni znanstveni èlanak UDK 711.001:379.8:910.4”19/00” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02. - Urbanizam i prostorno planiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 8. 9. 2014. / 8. 12. 2014.

Subject Review UDC 711.001:379.8:910.4”19/00” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02. - Urban and Physical Planning Article Received / Accepted: 8. 9. 2014. / 8. 12. 2014.

Znaèaj koncepta turistièke nosivosti za prostorno planiranje Dosadašnja istraživanja, razvoj koncepta i metodološki pristupi

The Importance of the Concept of Tourism Carrying Capacity for Spatial Planning Previous Research, Development and Methodological Approaches

nosivost održivi razvoj planiranje turizma prostorno planiranje turistièka nosivost

carrying capacity sustainable development tourism planning spatial planning tourism carrying capacity

U radu se prikazuje sustavni prikaz razvoja koncepta nosivosti, dosadašnja znanstvena istraživanja te istaknuta metodološka stajališta u smislu definiranja i ocjenjivanja nosivosti - sve u svrhu odreðivanja odnosa izmeðu koncepta nosivosti i prostornog planiranja. Postavlja se teza turistièke nosivosti (jedne od tematskih razvojnih grana nosivosti) kao aktivne prostornoplanerske metode za planiranje, kontrolu i ocjenjivanje turistièke aktivnosti.

The aim of this paper is to set up a systematic review of the development of the concept of carrying capacity, to elucidate the methodological point of view in terms of the definition and evaluation of carrying capacity, and to determine the relation between tourism carrying capacity concept and spatial planning. A tourism carrying capacity thesis is also presented as an active method for planning, control and evaluation of tourism activity.

214

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

2[48] 22[2014] 212-227 A. MRÐA, H. CARIÆ, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI Znaèaj koncepta…

UVOD INTRODUCTION

tj. dopustive nosivosti prostora, kako bi prostorne privlaènosti turistièkog odredišta bile održive, a turistièko odredište dugoroèno konkurentno.

S prostornoplanerskog gledišta, za dugoroèno održavanje vrsne razine turistièke aktivnosti - koja osigurava gospodarsku dobit, a smanjuje negativne utjecaje na turistièki prostor - moraju se primjenjivati nove prilagodljive prostornoplanerske metode kontrole turistièke aktivnosti i rasta. Jedno od predloženih sredstava jest turistièka nosivost2, koja se razvila kao neovisan koncept nosivosti koji odreðuje koliko je turistièke aktivnosti prihvatljivo, odnosno koja utvrðuje i postavlja ogranièenja turistièkih aktivnosti u svrhu planiranja održivog turizma. Turistièka nosivost korištena radi prostornog planiranja tako postaje metoda kontrole turistièkog razvoja, odnosno smanjenja i uklanjanja negativnih posljedica turizma na prostor u svrhu planiranja dugoroènog i održivog turizma.

ISTRAŽIVANJE RAZVOJA KONCEPTA NOSIVOSTI

P

rostor i okoliš svojstveni su pojmu turizma, a pojam turizma nezamisliv je bez sastavnica prostora i okoliša.1 Turizam je izravno vezan za prostor, on zauzima podruèja i istodobno ih svojim djelovanjem mijenja. Prostor je medij razvoja turizma, ali i prvotan uzrok pojave turizma, na kojem se neposredno odražavaju kako pozitivni tako i negativni uèinci turizma.

Prostorno planiranje ovdje ima jedinstvenu ulogu, posebno u pogledu planiranja turizma i njegove dugoroène perspektive. Turizam pruža moguænost lokalnog i regionalnog razvoja, ali taj razvoj, ako nije jasno usmjeren i kontroliran, ima težnju stvaranja negativnih posljedica na prostor, koje se oèituju zagušenjem prostora izgradnjom, preoptereæenjem okoliša, opadanjem prirodnih i kulturnih vrijednosti te promjenama obilježja turistièkih odredišta. Navedene negativne posljedice snažno djeluju na degradaciju turistièkih privlaènosti, opadanje vrsnoæe turistièke ponude i potražnje, smanjivanje intenziteta turistièke aktivnosti, te, na kraju, smanjenja prihoda od turizma. Da bi opstala, turistièka odredišta moraju biti globalno konkurentna, ali i lokalno prepoznatljiva. Posebnosti, privlaènosti i prostorne prepoznatljivosti, kao obilježja turistièkog odredišta, jesu prednosti na kojima se temelji turistièka ponuda i potražnja. Nekontroliranim i neplanskim poveæanjem turistièke aktivnosti pojedine se posebnosti, privlaènosti i prostorne prepoznatljivosti smanjuju ili nestaju, pa se stoga naglašava nužnost postavljanja ogranièenja,

THE RESEARCH OF THE DEVELOPMENT OF THE CARRYING CAPACITY CONCEPT Unatoè brojnim znanstvenim radovima iz raznih znanstvenih podruèja na temu nosivosti (biologija, ekologija, sociologija, ekonomija itd.), koji se mogu pratiti gotovo cijelo stoljeæe unatrag, još uvijek ne postoji opæeprihvaæena službena definicija koncepta nosivosti.3 Primarno je zamišljen kao brojèani raèunski koncept, da bi kroz mnogobrojne prilagodbe razlièitim struènim i znanstvenim podruèjima postao analitièki kvalitativni postupak koji regulira gospodarsku i ekološku održivost razvoja. Kao takav, postaje primjenjiv i u svrhu 1 Vukoniæ, 1987: 35 2 Turistièka nosivost je pojam zasnovan na engleskom izvorniku Tourism Carrying Capacity. Izravan prijevod s engleskoga bio bi „turistièki nosivi kapacitet”, ali u hrvatskom jeziku razlièiti autori u svojim znanstvenim radovima koriste razlièite pojmove (npr. PAP/RAC, 1997. koristi pojam prihvatni kapacitet za turizam, dok Cariæ, Markoviæ, 2010. koriste pojam turistièki nosivi kapacitet). S obzirom na to da se navedeni izraz koristi u slobodnoj interpretaciji jer nije definiran unutar arhitektonske i urbanistièke struke, autori za potrebe ovoga istraživanja koriste pojam turistièka nosivost, sugerirajuæi time kvalitativnu domenu koncepta, koja se razlikuje od kolièinskog proraèuna broja ležaja.

3 Saveriades, 2000: 148 4 Boltar, 1965: 1 5 Unutar kojeg je izraðen „materijal za proraèunavanje optimalnog broja posjetilaca kupališnog pojasa”.

6 U pojednostavljenom modelu nosivoga kapaciteta turizma osnovni parametar dimenzioniranja jest obala, odnosno dužina upotrebljive obale za turizam (veæinom se radi o plažama, tj. obali takvih karakteristika koje omoguæuju ugodan pristup moru i koncentraciju kupaèa na odreðenom potezu). U jadranskom se sluèaju radi, uglavnom, o uvalama koje su mnogobrojne i koje u inventuri nosivoga kapaciteta postaju zbirna crta prihvatljivog op-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Znaèaj koncepta… A. MRÐA, H. CARIÆ, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI

planiranja turizma unutar grane prostornog planiranja (Sl. 2.).

Nužno je napomenuti da su se metode sliène konceptu nosivosti na temu prostornog planiranja i turistièkog prostora postavljale još 1960-ih godina od strane Zavoda za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu pod vodstvom prof. Seissel, prof. Boltar, prof.

Marinoviæ-Uzelac u suradnji s Biroom za turistièko-ugostiteljsku izgradnju iz Zagreba.

Tada je izraðeno nekoliko elaborata prostornih planova u domeni regionalnog urbanistièkog planiranja sa stajališta razvoja turizma (Makarsko primorje, Obalni pojas Šibenik i Nacionalni park Mljet). Navedeni su radovi nastali u doba dok još nije utvrðena znanstvena metodologija takvog planiranja. Ciljevi studija bili su analitièki rezultati i vrjednovanje pejzažnih karakteristika odreðenog teritorija, odreðivanje optimalnih prostornih korištenja, optimalne gustoæe turistièkih sadržaja naseljenih mjesta, ekonomske raèunice eksploatacije i realizacije, a sve kroz perspektivu odreðenih vidova turistièke izgradnje.4 Navedeni radovi poslužili su kao osnova za donošenje Uputstava za izradu dugoroènog programa turistièke izgradnje primorskih turistièkih podruèja (1963.)5, koja su se koristila prilikom izrade planova: Program dugoroènog razvoja i plan prostornog ureðenja jadranskog podruèja (1964.-67.), Regionalni prostorni plan južnog Jadrana (1967.-69.) te Koordinacijski regionalni prostorni plan Gornji Jadran (1970.-72.). U ovim su planovima turistièki kapaciteti dimenzionirani prema maksimumu moguænosti za korištenje odreðenog prostora u turistièke svrhe te postaju resursom turistièkih procesa unutar kojih se šire razlièiti programi do ispunjenja maksimuma.6 Ovi su planovi zbog svoje politièke režiranosti, nesustavnosti i neprovedivosti doživjeli tereæenja. Prihvatljiva optereæenja ureðuju se pomoæu brojèanog elementa, tj. broja turista po dužnom metru obale, koji se utvrðuje na osnovi iskustvenih parametara i/ili raznih kriterija, a koji se uglavnom bave razinom prihvatljive gustoæe zauzeæa obale u isto vrijeme. Slijedi niveliranje korekcijskim faktorom istodobnosti i tako se dobiva konaèan broj turista koji u isto vrijeme mogu boraviti na obali, i to u totalu - od bilo koje toèke A do bilo koje toèke B. Takav se broj turista smatra osnovnim ulaznim podatkom što se koristi u izraèunu svih drugih turistièkih kapaciteta - smještaja, parkiranja, plaža, parkova i šetališta, sportskih i rekreacijskih objekata, servisa itd.

[Mattioni, 2003: 31] 7 Marinoviæ-Uzelac, 1986: 282 8 Metode dimenzioniranja turistièkih kapaciteta u navedenim planovima ne utjeèu direktno na razvoj koncepta nosivosti i stoga nisu ukljuèene u ovo istraživanje. Takoðer, istražene su i prikazane unutar doktorskog istraživanja jednog od autora.

9 Istraživanje je provedeno u sklopu istraživaèkog projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage, koji se provodi na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu pod vodstvom akademika Mladena Obada Šæitarocija, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost.

10 Marinoviæ-Uzelac, 2001: 31

212-227 22[2014] 2[48]

PROSTOR

215

RAZVOJ KONCEPTA NOSIVOSTI POLAZIŠNI KONCEPT

BIOLOŠKI KONCEPT

REKREACIJSKI KONCEPT TURISTIÈKI KONCEPT

POPULACIJSKI KONCEPT

znatne kritike struke. Izmeðu ostalih, još je prof. Marinoviæ-Uzelac (1972.) kritizirao programe i metode turistièkog planiranja navedenih planova zbog jednostrane procjene kapaciteta prostora, koja se temelji na maksimalnim moguænostima prostora, bez uraèunavanja ambijentalnih (prirodnih i kulturnih), socijalnih, demografskih, infrastrukturnih i drugih elemenata.7 Metodološki, dimenzioniranje turistièkih kapaciteta u svojim zaèetcima ima naizgled iste ciljeve kao i koncept turistièke nosivosti (optimalizacija turistièkog prostora), no primjena se temelji na kolièinama, odnosno odreðivanju maksimuma, a to je u potpunosti opreèno naèelima turistièke nosivosti.8 Tek je Projekt Jadran 3 (1976.-78.) ozbiljnije prihvatio brigu tema utjecaja ‘planiranja okoliša’, kao posebne brige za njegovu ugroženost, što je dovelo do formiranja legislativnih i institucionalnih okvira za to podruèje i stvaranja novih metodoloških obrazaca.

Radi odreðivanja novih metoda planiranja, kontrole i procjene turistièke aktivnosti unutar znanstvene grane prostornog planiranja, cilj je ovoga istraživanja9: postaviti pregled razvoja koncepta nosivosti, ukazati na razlièita tematska i metodološka gledišta u smislu odreðivanja, mjerenja i vrjednovanja koncepata nosivosti te utvrditi meðuodnose metode turistièke nosivosti i metode izrade prostornog plana.10 Polazišni koncept nosivosti - Pojam nosivosti (eng. Carrying Capacity) primarno se razvija u polju prijevoznièke djelatnosti. Ovaj se pojam prvi put pojavljuje sredinom 18. stoljeæa u svrhu odreðivanja nosivog kapaciteta (maksimalne kolièine) brodskog tereta.

Tijekom kasnoga 19. stoljeæa njegova se primjena inženjerske metode za odreðivanje nosivog kapaciteta širi i na ostale sustave transporta, komunikacija i infrastruktura razvijenih u to doba.



Postavljeni koncept ovisi o mehanièkim i inženjerskim obilježjima industrijskih objekata ili sustava, mjereæi koliko neèega objekt ili sustav može nositi. ‘Nosivost’ je tako kvantitativna, kolièinska mjera objekta ili sustava, matematièki precizan broj koji se može izra-

URBANI KONCEPT

Sl. 2. Shematski prikaz tematskog razvoja koncepta nosivosti Fig. 2. Schematic representation of the thematic development of the concept of carrying capacity

216

PROSTOR

2[48] 22[2014] 212-227 A. MRÐA, H. CARIÆ, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI Znaèaj koncepta…

èunati i predvidjeti s logièki razumnom (ako ne i savršenom) preciznošæu. U tome je obliku svoju inženjersku primjenu zadržala sve do danas.

Primjenom takva polazišnog koncepta u prostornom planiranju može se reæi da je kolièina turistièke aktivnosti koju prostor ‘nosi’ ovisna o obilježjima prostora. U skladu s time treba odrediti prostorna obilježja, odnosno èimbenike koji utjeèu na prostorna ogranièenja ili moguænosti, te prostorne aktivnosti koje se odvijaju u promatranom podruèju.

Naime, prostor je stalno mijenjajuæa pojava koja ovisi o mnogim èimbenicima, a turistièke su aktivnosti vrlo teško predvidive. Takoðer, ni prostorna obilježja, ni turistièke aktivnosti nisu matematièki egzaktni pojmovi pa je stoga naglasak na ‘izraèunu’ u potpunosti neprimjenjiv. Meðutim, teza o odreðivanju nosivosti prostora temeljem prostorno specifiènih èimbenika jest osnova za postavljanje prostornoplanerske metode turistièke nosivosti.

Biološki koncept nosivosti - Prvi oblici primjene koncepta nosivosti na žive organizme i prirodne sustave, u drugoj polovici 19. stoljeæa, nadovezuju se na matematièki izraèun, odnosno inženjersku postavku kapaciteta prenošenja ili prijevoza.11 Meðutim, umjesto konkretnog odreðivanja koliko neka životinja ili prirodni sustav neèega može nositi, koncept se poèinje koristiti za odreðivanje koliko živi organizmi mogu biti podržani od ekosustava, tj. prirodnog staništa. 

Biološka se nosivost (engl. Biological Carrying Capacity) prema Reesovoj definiciji odreðuje kao populacija odreðene vrste koja može biti podržana na neodreðeno vrijeme u odreðenom staništu12, odnosno kao maksimalan kapacitet pojedine vrste koja može biti podržana na neodreðeno vrijeme u odreðenom staništu bez trajnog smanjenja produktivnosti toga staništa.13 Time koncept nosivosti postaje obilježje - i podruèja i organizma.14 Koncept nosivosti, postavljen od strane biologa, pokazao se koristan pa se zadržao i danas u svrhu upravljanja biljnim i životinjskim vrstama.15 Pojedina naèela biološke nosivosti takoðer su primjenjiva pri planiranju turizma. Prema Sayreu: 1) osim u kontroliranim laboratorijskim uvjetima, nije moguæe predvidjeti optimalnu biološku nosivost u obliku konkretnog broja; 2) umjesto takvog broja treba postaviti postojeæu, izvornu nosivost; 3) postojeæa nosivost može se ‘poveæati’ samo unaprjeðenjem, brigom i ulaganjem u stanište16, odnosno pri poveæanju nosivosti treba pomno odrediti proporcionalan odnos uloženog i poveæanog.

Prema Hardinu i Wagaru, u sluèaju kad životinjska populacija naraste iznad razine nosivosti, okoliš se erodira i, kao rezultat, nosi-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

vost se u sljedeæim godinama smanjuje. Posljedice takva radikalnog podizanja nosivosti ozbiljne su i èesto nepovratne, èak i kada se teritorij oslobodi viška životinja.17 Njihovi brojevi - koji nisu konaèni, nego promjenjivi tijekom vremena - moraju stoga biti uravnoteženi s trajnom opskrbom odgovarajuæom hranom, koja pak uvelike ovisi o fizièkim karakteristikama okoliša.18 Za prostorno planiranje to znaèi da: 1) osim u kontroliranim uvjetima, nije moguæe raèunski odrediti optimalnu vrijednost turistièke nosivosti pojedinog podruèja; 2) umjesto toga, neophodno je odrediti pojedine prostorne standarde19; 3) postojeæa turistièka nosivost poveæava se samo aktivnim planiranjem te oèuvanjem prostornih resursa i privlaènosti.

Naime, detaljnom analizom postojeæeg stanja moguæe je odrediti prostorno specifiène èimbenike, kao i turistièke privlaènosti svakoga pojedinog turistièkog mjesta. Takve podatke nužno je usporediti sa standardima kvalitete, koje treba uskladiti s planiranim razvojnim scenarijem. Tek je tada moguæe predvidjeti turistièku nosivost promatranog prostora. Kljuèno je pri odabiru turistièkih razvojnih scenarija imati na umu da se podudara s obilježjima zateèenog prostora jer kako znaèajno poveæanje broja životinjskih jedinki dovodi do iscrpljenja prirodnih resursa i izumiranja, tako i znaèajno poveæanje turistièkih aktivnosti dovodi do uništavanja prostornih resursa te opadanja turistièke po11 Sayre, 2007: 5-10 12 Rees, 1992: 125 13 Rees, 1996: 196 14 Daily, Ehrlich, 1992: 762. U tom se obliku biološka nosivost primjenjuje kao sredstvo za brojèanu kontrolu i regulaciju stoke (ispaša) i divljaèi (lov), a prvi su ga postavili Hawden i Palmer 1922. godine promatrajuæi uèinke uvoðenja populacije sobova na Aljasku. Odreðuju broj stoke koji prostor može podržati bez narušavanja funkcije prostora u odreðenom razdoblju, pozivajuæi se na broj životinja koji je dugoroèno održiv u odnosu na obilježja životnog okoliša.

15 Proces odreðivanja biološke nosivosti sastoji se veæinom od èetiri etape i predstavlja logièku matricu korisnu za odreðivanje nosivosti u drugim podruèjima: 1) prikupljanje podataka i praæenje stanja staništa; 2) ekološka klasifikacija biljnih zajednica i odreðivanje ekološki održive stope životinjskih vrsta; 3) mapiranje ekoloških jedinica; 4) tablièni izraèun nosivosti prema standardima i klasifikacijskim indeksima.

16 Sayre, 2007: 24 17 Hardin, 1986: 600 18 Wagar, 1974: 274 19 Uz pojam prostornog standarda koji je odreðen Zakonom o prostornom ureðenju [NN 153/13] kao skup uvjeta zaštite, ureðenja i korištenja prostora koji se primjenjuju u izradi prostornih planova, za potrebe ovoga istraživanja uvodi se pojam standarda kvalitete (nosivosti), koji nije terminološki reguliran unutar podruèja prostornog planiranja. Standardi kvalitete su utvrðene vrijednosne mjere ili kolièine. Ukljuèivanjem standarda kvalitete kao mjerljivih uvjeta pojedinih pokazatelja za odreðivanje turistièke nosivosti prostora, odnosno za usklaðivanje prostornih standarda prilikom izrade prostornih planova turistièkih podruèja treba biti oprezan prilikom odreðivanja i propisivanja istih. Naime, prema Inskeep, 1991: 149 pojedini su

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

tražnje i dugoroène održivosti turistièkog odredišta. Stoga bi navedena naèela biološke nosivosti trebala naæi svoju primjenu i u prostornom planiranju.  Rekreacijski koncept nosivosti - Snažan porast izletnièkog turizma poèetkom 1960-ih godina nagnao je upravitelje parkova prirode u SAD-u da potraže novi koncept kojim bi se odredio i ogranièio broj izletnika. Rješenje su vidjeli u preuzimanju premisa biološke nosivosti i prilagoðavanju njezine primjene u nove ljudske uvjete. Tako nosivost koja se primjenjuje na parkove prirode i rekreaciju na otvorenom ima svoje zaèetke u podruèju upravljanja životinjama.20 Rekreacijska je nosivost (engl. Recreational Carrying Capacity) u poèetcima u potpunosti ekološki usmjerena na održavanje prirodnih uvjeta21, u svrhu oèuvanja i zaštite parkova prirode, a temelji se na odreðivanju broja korisnika koje prostor može podržati. Utemeljena je na odnosu aktivnosti posjetitelja i ekoloških obilježja prostora. Postavljena je hipoteza da nekontrolirani brojèani porast posjetitelja ima negativne utjecaje na okoliš, osobito u pogledu uništavanja vegetacije.22 Odnosno, ako previše ljudi istovremeno koristi odreðeno podruèje, pojedine tradicionalne vrijednosti netaknute prirode narušavaju se.

Pojedini autori [Wagar, 1964.; Lime, Stankey, 1971.] poèinju razmatrati da je takvo jednodimenzionalno ekološki orijentirano gledište standardi kvalitete statistièki izraženi u smislu broja posjetitelja koji koriste odreðenu turistièku privlaènost, ustanovu ili uslugu. Ti se standardi razlikuju od jednoga mjesta do drugoga, ovisno o pojedinim prostornim obilježjima, vrsti turizma koji se razvija, vrsti turistièkog tržišta na koje se cilja i percepciji lokalne zajednice o razini zasiæenosti.

20 Lime, 1995: 21 21 Stankey, McCool, 1984: 456 22 Manning, i sur., 2002: 388 23 U skladu s navedenim, još 1968. godine prof. Marinoviæ-Uzelac u svome radu pri opisivanju uvjeta za regionalno planiranje turizma navodi optimalan raspored vrsta turizma na osnovi kriterija: pejzaža, prirodne privlaènosti i kvalitete topografskog smještaja, dimenzija zone, polarizacijskog efekta, polova razvoja, transportnih moguænosti, te tehnièkih i psiholoških udobnosti. [Marinoviæ-Uzelac, 1968: 42] 24 Wagar, 1964: 2-6 25 Godine 1978. General Authorities Act zahtijeva da plan upravljanja svakog parka prirode ukljuèuje „identifikaciju i implementaciju obveze odreðivanja nosivosti posjetitelja za sva podruèja”. Iako politike i smjernice za planiranje i upravljanje parkovima prirode priznaju odgovornost, postavljeno je vrlo malo uputa ili dogovora o metodologiji odreðivanja nosivosti parkova prirode. Nije èak postojao niti jasan dogovor o znaèenju pojma „nosivosti”.

[Hof, i sur., 1994: 11] 26 Wagar, 1974: 274 27 Lime, 1995: 24 28 Lime, Stankey, 1971: 175 29 Wagar, 1964: 5 30 Wagar, 1974: 275 31 Washburne, 1982: 726-727

Znaèaj koncepta… A. MRÐA, H. CARIÆ, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI

212-227 22[2014] 2[48]

PROSTOR

manjkavo pa se stoga poèetkom 1970-ih godina uvodi, osim fizièko-ekološkog, i sociološko-psihološko gledište odreðivanja rekreacijske nosivosti.23 Primarno se usmjerava na doživljaj i zadovoljstvo posjetitelja, a ovisi o vrijednosnim sudovima posjetitelja. Buduæi da je krajnji cilj rekreacije osigurati korist i užitak posjetiteljima, nužno je spoznati razine zadovoljstva koje uvjetuju kvalitetu rekreacije što ovisi o razlièitim razinama ‘gužve’.24 Pojam gužve ili engl. Crowding (Sl. 3.) postaje kljuèan kvalitativni pokazatelj prekapacitiranja prostora. Autori upozoravaju da poveæanjem korištenja rekreacijskih podruèja25 vrijednosti poput izoliranosti i prirodnosti dolaze pod prijetnju, a kvaliteta pojedinih rekreacijskih iskustava opada.26 Metodom anketiranja posjetitelja o njihovu zadovoljenju rekreacijskog iskustva pokazalo se da se želje posjetitelja èesto razlikuju od postavki upravitelja parkova i planera, kao i od onoga što oni vjeruju da korisnik želi.27 Ovakvi su objektivni odgovori korisni prilikom postavljanja ciljeva i donošenja planerskih odluka. Rezultati anketa nisu zamjena za iskustvo i procjenu struke, ali takve informacije mogu pomoæi odrediti jedinstvene uvjete i radnje potrebne za postizanje ciljeva zaštite prirode.

Rekreacijska nosivost tako postaje metoda kontrole korištenja prostora razvijenog do odreðene razine, tijekom odreðenog razdoblja, bez nanošenja prekomjerne štete okolišu ili iskustvu posjetitelja.28 Drugim rijeèima, rekreacijskom nosivošæu ne ogranièava se, nego odreðuje razina uporabe pri kojoj kvaliteta okoliša, kao i kvaliteta rekreacije, ostaje nepromijenjena.29 Wagar je 1974. primijetio da je cilj dobrog upravljanja resursima osigurati neprekidan protok dobara i ljudi (emocionalno i materijalno), te stoga resursi moraju biti zaštiæeni.30 Da bi se to postiglo prema Washburneu, postavljanje standarda, kao i kontinuirano ili periodièko praæenje rekreacijskog razvoja, puno je djelotvornija metoda od numerièkog odreðivanja broja korisnika - izraèuna kapaciteta, jer se jasno opisuju optimalni uvjeti maksimalna kolièina odreðene vrste utjecaja koja se može dopustiti, ali i daju ogranièavajuæi kapaciteti za postizanje istih.31 Za odreðivanje rekreacijskih standarda nužno je vrjednovanje pokazatelja, a buduæi da vrjednovanje može biti subjektivno, planeri postaju kljuène osobe u donošenju odluka i postavljanju ciljeva.

Na postavljene teze u svome se radu 1995. godine nadovezuje Lime, koji takoðer tvrdi da se rekreacijska nosivost odreðuje prema postavljenim planerskim ciljevima upravljanja za predmetno podruèje, a ispravnost postavljenih ciljeva provjerava se kontinuira-

Sl. 3. Kompjutorski generirane fotografije koje pokazuju tri razine doživljaja prostorne privlaènosti (crowding pokazatelj) Fig. 3. Computer generated images showing three levels of experiencing spatial attraction (crowding indicator)

217

218

PROSTOR

2[48] 22[2014] 212-227 A. MRÐA, H. CARIÆ, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI Znaèaj koncepta…

nim praæenjem postavljenih pokazatelja i standarda kvalitete primjerenih za svako pojedino podruèje.32 Iz navedenih je premisa jasno da pri odreðivanju ciljeva glavnu rijeè vodi struka, ali u suradnji sa svim dionicima (posjetitelji, lokalna zajednica, gradska uprava i dr.) jer jedino takva suradnja pridonosi da se ciljevi usmjeravaju na postavljanje scenarija upravljanja i planiranja koji neæe narušiti prostorne vrijednosti niti umanjiti zadovoljstvo iskustva korisnika. Ovako postavljeni ciljevi za odreðeno rekreacijsko podruèje postaju odreðujuæi i usmjeravajuæi za odreðivanje optimalne razine nosivosti.

S gledišta upravljanja parkovima prirode, rekreacijska nosivost je time postala metoda planiranja i upravljanja odreðenim resursima, a ne nužno „magièna” formula izraèuna broja posjetitelja. Na ovaj naèin nosivost ne gubi svoju analitièku strogost33, ali prestaje biti samo brojèana ogranièavajuæa metoda te postaje sustavna i dugoroèna strateška planerska metoda.

Turistièki prostor je obuhvatniji i kompleksniji od rekreacijskog, ali se takoðer planira da bi oèuvao dugoroèno svoje prirodne i kulturne resurse te omoguæio korištenje istih buduæim generacijama. Stoga se sve navedene postavke rekreacijske nosivosti mogu dosljedno primijeniti i na planiranje turistièkog prostora u cijelosti.

Nažalost, unatoè mnogobrojnim znanstvenim istraživanjima na temu rekreacijske nosivosti i pokušajima postavljanja provedbenih postupaka procjene rekreacijske nosivosti34 slaba je primjena rekreacijske nosivosti u praksi. Razlozi se vežu za kompleksnost i tešku provedivost postupaka, za koje su potrebni multidisciplinarni upravljaèki timovi struènjaka koji iziskuju suradnju razlièitih struka, dodatne troškove izobrazbe struènjaka, nedostatnu moguænost prikupljanja podataka za utvrðivanje pokazatelja i standarda kvalitete, te problem potrebe procesa kontinuiranog praæenja. Buduæi da je nosivost višedimenzionalan i dinamièan koncept, ako nije integralno voðen, podložan je manipulaciji odreðene struke ili upravljaèkog tijela. Stoga su pokušaji primjene koncepta nosivosti na parkove prirode i rekreacije èesto rezultirali nezadovoljstvom i ogranièenim uspjehom u odluèivanju koliko je utjecaja previše (biofizièkog i društvenog).35  Populacijski (kulturni) koncept nosivosti - Pojava tema održivog razvoja, zaštite okoliša i prirodnih resursa 1990-ih godina sve više uèvršæuje znaèenje koncepta nosivosti, osobito u podruèju socijalne ekologije. Populacijska (kulturna) nosivost (engl. Human/Cultural carrying capacity36), nastala na premisama biološkog koncepta i Malthusova eseja o

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

pritiscima populacije iz 1798. godine37, shvaæa se kao maksimalno optereæenje koje okoliš može trajno podržati bez smanjenja njegove sposobnosti da podrži buduæe generacije.38 Optereæenje se ne odnosi samo na broj korisnika okoliša, nego na ukupne zahtjeve potrebne za ostvarivanje podnošljive razine kvalitete života.

Seidel i Tisdell u svome radu iznose da je populacijska nosivost prije svega socijalno i društveno odreðena, a ne samo biološki, zbog znaèajnih utjecaja ljudskih obrazaca potrošnje, tehnologije, infrastrukture i utjecaja na okoliš ili dostupnosti hrane.39 Tako je, prema Hardinu, kulturna nosivost40 obrnuto proporcionalna kvaliteti života, a služi kao temeljna mjera kontrole u svjetskoj demografskoj politici.41 Odnosno, prema Cattonu, za svako korištenje okoliša od strane stanovništva postoji razina uporabe, koja kad se preraste, degradira buduæu moguænost korištenja okoliša.42 Ovako postavljena populacijska nosivost u osnovi je kvantitativna (broj stanovnika), ali se odreðuje prema kvalitativnim pokazateljima (životni standard). Populacijska nosivost stoga ovisi o prirodnim ogranièenjima, ali i o individualnim i kolektivnim izborima i odlukama koje se tièu prosjeène razine i podjele materijalnog blagostanja, tehnologija, politièkih institucija, gospodarskih dogovora, obiteljske strukture, migracija i drugih demo32 Prema Lime, 1995: 21-25, razlikujemo dvije vrste planerskih ciljeva: opæi ciljevi - pod utjecajem ili kontrolirani kroz zakone i opæu administrativnu politiku, i posebni ciljevi - postavljaju odgovarajuæe, željene i održive uvjete okoliša te moguænosti ili pogodnosti koje podruèje može pružiti korisniku. Opæi ciljevi odreðuju vrste rekreacijskih aktivnosti, razine zaštite prostora, a posebne ciljeve malo je teže postaviti, buduæi da moraju odrediti moguænosti i prednosti koje treba osigurati te kako i gdje æe se upravljati i održavati. Povezuju se uz postavljanje intenziteta korištenja prostora, odgovarajuæe razine razvoja i dostupnosti rekreacijskih sadržaja, željene razine prirodnosti i izvornosti prostora. Odreðivanje posebnih ciljeva zahtijeva prepoznavanje pokazatelja i standarda kvalitete. Pokazatelji utvrðuju vrstu uvjeta koje bi trebalo postiæi, a standardi odražavaju kvantitativne i mjerljive uvjete svakog pokazatelja.

33 Metoda odreðivanja nosivosti osim kvalitativne trebala bi biti i kvantitativna, jer je odluke lakše opravdati kada se temelje na kvantitativnim metodama. [Prato, 2001: 322] 34 Postoji nekoliko postupaka procjene rekreacijske nosivosti: Granice prihvatljive promjene (Limits of Acceptable Change /LAC/; Stankey, McCool, 1984.), Utjecaji posjetitelja (Visitor Impact Management /VIM/; Graefe, i sur. 1990.), Proces procjene kapaciteta (Carrying Capacity Assessment Process /CCAP/; Shelby, Heberlein, 1986.), Doživljaj posjetitelja i zaštita resursa (Visitor Experience and Resource Protection /VERP/; Hof, i sur. 1994.). Lime u svome radu iz 1995. usporeðuje postupke procjene rekreacijske nosivosti i zakljuèuje da su, unatoè tome što svaki postupak ima vlastite korake i pristupe, koncepcijski vrlo slièni i istražuju utjecaj aktivnosti posjetitelja na ekološke resurse te iskustva posjetitelja. Pozivaju na oblikovanje planerskih ciljeva odreðivanjem pokazatelja i standarda, kao i trajnu kontrolu i praæenje aktivnosti korisnika. (Cariæ, Markoviæ, 2010: 426)

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

grafskih pokazatelja; ovisi o fizièkom, kemijskom i biološkom okolišu, o promjenljivosti i riziku, o vremenskim okvirima, sustavu vrijednosti, trendovima i aktualnostima.43 Takoðer, znaèajno se razlikuje ovisno o kulturi i razini gospodarskog razvoja.

Time postaje mjerilo za procjenu velièine populacije i naèina života koji bi mogli biti održivi bez smanjenja resursa planeta za buduæe naraštaje44, odnosno za odreðivanje ekoloških granica ljudskog djelovanja, a istražuje odnos izmeðu ekonomskog rasta i zaštite okoliša, tj. veza izmeðu gospodarskih djelatnosti i otpornosti okoliša.45 Prekoraèenje populacijske nosivosti rezultira gubitkom otpornosti ekosustava (koji nastupa iznenada i nije reverzibilan).

S druge strane, ekonomska sigurnost odreðena je stalnim rastom i razvojem. Da bi se zadržala ekonomska uzlazna krivulja, mora se brinuti o dugotrajnoj održivosti resursa.

Tako biološka nosivost - ukljuèivanjem i politièko-ekonomskih, osim fizièko-ekoloških i sociološko-psiholoških sastavnica u svrhu odreðenja ciljeva globalnih ekonomskih razvoja - postaje sredstvo za upravljanje procesima održivog razvoja.46 U pokušaju kvantifikacije postavljeno je nekoliko složenih matematièkih formula izraèuna populacijske nosivosti, usporedno prikazanih u radu Carrying capacity reconsidered [Seidel, Tisdell, 1999.], od kojih nijedan 35 Lime, Stankey, 1971: 175 36 Nema jedinstvenog pojma, pojedini autori koriste jedan od navedenih dvaju pojmova kada govore o opisanom konceptu.

37 Jednadžba logistièkog rasta: Rast populacije ovisi o proizvodnji hrane. Populacija raste eksponencijalno. Proizvodnja hrane raste linearno. Ljudi æe ostati bez hrane.

38 Catton, 1987: 413 39 Seidel, Tisdell, 1999: 403 40 Prostori koji ne mogu zadovoljiti minimalan standard za ljudsku egzistenciju, ne trebaju biti naseljeni. Na Zapadu dio bolne prilagodbe stanovništva na stvarnost proizlazi iz nužnosti preispitivanja i bitnog mijenjanja koncepta ljudskih prava. U tome preispitivanju koncept kulturne nosivosti mora imati središnju ulogu. [Hardin, 1986: 604] 41 Možemo poveæati broj ljudi koji živi na najmanjoj moguæoj razini udobnosti ili možemo pokušati optimizirati kvalitetu života za mnogo manju populaciju. [Hardin, 1991: 195] 42 Catton, 1987: 416 43 Cohen, 1995: 343 44 Daily, Ehrlich, 1992: 762 45 Arrow, i sur., 1995: 520 46 Održivi razvoj je definiran kao razvoj koji zadovoljava potrebe i težnje sadašnjosti bez ugrožavanja moguænosti buduæih generacija da zadovolje svoje potrebe.

47 Graymore, i sur., 2009: 461 48 Seidel, Tisdell, 1999: 395 49 Nema jedinstvenog pojma, pojedini autori koriste jedan od navedenih dvaju pojmova kada govore o opisanom konceptu.

50 Definicija održivosti tako sugerira da ekologija postaje znaèajnija za razumijevanje politièkih i sociološko-ekonomskih uvjeta urbanog razvoja negoli ekonomija.

Znaèaj koncepta… A. MRÐA, H. CARIÆ, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI

nije zaživio svoju dugoroènu primjenu zbog matematièke nemoguænosti regulacije ekoloških i ekonomskih sastavnica (koje nisu fiksne i konaène, nego fleksibilne i promjenjive), nesigurnosti oko odreðivanja demografskog i socijalnog razvoja, kao i nemoguænosti predviðanja ekoloških kapaciteta i rezervi.

Buduæi da ne postoje uèinkovite kvantitativne metode izraèuna populacijske nosivosti, postavljene su kvalitativne metode procjene utjecaja na ekosustave uzrokovane ljudskim aktivnostima47, koje se temelje na vrjednovanju referentnih pokazatelja. Tako su granice ljudske populacije postavljene u odnosu na ukupnu štetu globalne populacije (utjecaje), a ne na izraèun maksimalne dopuštene populacije. Kvalitativne metode, ovako postavljene u ljudske okvire, uvelike ovise o zadanim ciljevima, kao i o unaprijed odreðenim životnim standardima.

To podrazumijeva znaèajan angažman institucija pri odreðivanju vrijednosnih kriterija, tj. standarda kvalitete, ali i utjecaj politike u odreðivanju istih. Time odreðivanje nosivosti može podleæi politièkoj manipulaciji, pod krinkom održivosti i željenog stanja okoliša, umjesto objektivnomu znanstvenom sudu.

Unatoè tome, populacijska nosivost odigrala je znaèajnu ulogu u promicanju javne i politièke svijesti o buduæim i postojeæim granicama gospodarske aktivnosti48 - kao analitièka metoda interakcija izmeðu pojedinaca, okoliša i društva, koja pokazuje ekološke utjecaje i ogranièenja rastuæe ljudske populacije te rastuæe potrošnje resursa.

Iz navedenoga može se zakljuèiti: kako je hrana primarni resurs za opstanak populacije, tako je turistièka privlaènost osnovni nositelj turistièke potražnje. Kvaliteta i postojanost turistièke privlaènosti, a time i turistièke potražnje, moraju postati osnovni kriterij dugoroènog turistièkog planiranja.

Buduæi da je prostor primarni turistièki resurs, dugoroèno oèuvanje prostora kao nositelja turistièke privlaènosti od velike je važnosti, a prostorno planiranje upravo kljuèna struka u dugoroènom održavanju optimalnih uvjeta prostora.  Urbani (ekološki) koncept nosivosti - Urbana (ekološka) nosivost (engl. Urban/Ecological Carrying Capacity49) pojavljuje se tijekom 1990-ih godina i koristi za svoju osnovu postavke populacijske nosivosti kako bi ustvrdila da prevladavajuæe ekonomske pretpostavke u vezi s urbanizacijom i održivošæu gradova moraju biti revidirane u svjetlu globalne ekološke promjene.50

Procjenu sustavnih prostornih i strukturalnih dimenzija ljudskog ekosustava ogranièavaju politike i lokalno okruženje, a èesto rezul-

212-227 22[2014] 2[48]

PROSTOR

219

220

PROSTOR

2[48] 22[2014] 212-227 A. MRÐA, H. CARIÆ, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI Znaèaj koncepta…

tiraju brigom za uzroke, a ne posljedice. O gradovima se razmišlja kao o politièkim ili administrativnim jedinicama, ili pak kao o zemljopisnim podruèjima kojima dominiraju obilježja izgraðenog okoliša, ne razmišljajuæi o ovisnosti gradova o produktivnosti udaljenih krajolika i njihovim negativnim utjecajima na zemlju koja ih hrani.

Jedan od poznatijih teoretièara William E. Rees, otac ekološkog otiska, tumaèi urbanu nosivost kao najveæu stopu potrošnje resursa i otpada, koja je neogranièeno održiva u odreðenoj regiji ili gradu bez progresivnog smanjenja funkcionalnosti i produktivnosti relevantnih ekosustava.51 Cilj ovako postavljenog, ekološki orijentiranog koncepta jest odrediti posljedice rasta gradova kroz kvantitativni prikaz njihove potrošnje resursa.

Poèetkom 21. stoljeæa razvija se teorija urbane nosivosti u smjeru uspostave nove planerske metode urbanog razvoja radi postizanja održivog okoliša. Metode koja zadovoljava potrebe današnjice bez ugrožavanja moguænosti buduæih generacija da zadovolje vlastite zahtjeve.

Unatoè odgovornom planiranju gradova 1960-ih i 1970-ih godina, koje se temeljilo na uspostavi odgovarajuæe infrastrukture prema ciljanom broju ljudi, zadovoljavanju javnih zahtjeva za adekvatnim prijevozom, opskrbom vodom, brigom za otpad i proèišæavanje otpadnih voda, dostatnim brojem parkova i otvorenih prostora - gradovi su doživjeli nekontrolirani rast, a to za posljedicu ima štetne popratne uèinke na okoliš, odnosno zagaðenja i pogoršanja urbanog i prirodnog okoliša. Potrošnja prirodnih resursa i zagaðenje okoliša dovodi do ozbiljnih negativnih uèinaka ekonomske produktivnosti grada jer poveæava troškove gospodarskih aktivnosti i time rezultira ogranièenim gospodarskim rastom.52 Urbana nosivost odreðuje optimalni i održivi odnos izmeðu beskonaène potražnje urbanoga socioekonomskog razvoja i ogranièenih resursa urbanoga ekološkog sustava.53 Dakle, urbani je koncept nosivosti odreðen kao razina ljudskih aktivnosti, rasta stanovništva, korištenja zemljišta, fizièkog razvoja, koja može biti podržana od urbanog okoliša, a da pritom ne uzrokuje ozbiljnu degradaciju i nepopravljivu štetu okoliša.

Prema brojnim azijskim znanstvenicima [Oh, 2005.; Kang, Xu, 2010.; Li, 2011.; Xu, Xie, 2012.], na podruèju urbanistièkog planiranja i urbane ekologije, urbana nosivost je kvalitativna planerska metoda vrjednovanja urbanog prostora ovisna o danim prostornim i vremenskim okvirima.54 Pokazatelji koji utjeèu na razinu nosivosti mogu se razvrstati temeljem postavljenih planerskih ciljeva i prostornih obilježja radi

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

procjene je li urbana sredina u stanju postiæi zadani razvojni cilj i istovremeno održavati zdravi urbani ekosustav.55 Zajedno s pojavama kao što je manipulacija zemljištem, zagaðenje okoliša i ekspanzija populacije, urbana nosivost je postala jedna od glavnih teorija u podruèju urbane ekologije.

Primjenljivost urbanog koncepta nosivosti na prostorno planiranje jest izravna u smislu planiranja i praæenja održivog razvoja gradova. Ovisnost gradova o njihovim resursima (primarno prostornim), kao i o potrebama stalno rastuæeg stanovništva, jednako je znaèajna i u turistièkim odredištima. Odnos ponude i potražnje socioekonomskog razvoja i ogranièenih resursa urbanoga ekološkog sustava u turistièkom je okruženju mnogostruko izraženiji i osjetljiviji. Može se zakljuèiti da su premise istraživanja urbane (ekološke) nosivosti od velikog znaèenja za istraživanja turistièke nosivosti.  Turistièki koncept nosivosti - Unatoè mnogobrojnim istraživanjima, znanstvenim i struènim, razlièitih podruèja i struka, koncept nosivosti vrlo je slabo primjenjivan na istraživanja u podruèju turizma sve do 1990-ih godina56, kada se poèinje koristiti za odreðenje turistièkih kapaciteta prema stupnju zaštite prirode i tipu turistièke aktivnosti, te vrsti turizma.57 Istovremeno se poèinje raspravljati o održivom razvoju turizma, koji ukljuèuje upravljaèke pristupe i sredstva osmišljena za bolje integriranje turistièkog razvoja i zaštite prirodnog okruženja.

Razlog tako kasnom zanimanju za koncept nosivosti jest u tome što se turizam u poèetcima smatrao èistom industrijom, koja ovisi o korištenju i razvoju prirodnih i kulturnih resursa zemlje kao privlaènosti za posjetitelje. Na turizam se gledalo kao na lijek za poticanje gospodarskog razvoja zbog opsežnog doprinosa deviznom priljevu prihoda, porastu zaposlenosti, kao i državnih prihoda i pristojba. Nije se isticalo da bi turizam mogao narušiti fizièko i društveno okruženje odredišta, sve dok se prostor nije poèeo znaèajno preoblikovati, a prihodi od turizma smanjivati. Tada je postalo jasno da je nekontrolirani turistièki razvoj preinaèio ili èak trajno 51 Rees, 1992: 125-126 52 Oh, i sur., 2005: 2 53 Kang, Xu, 2010: 1693 54 Li, i sur., 2011: 865 55 Xu, Xie, 2012: 868 56 To ne osporava aktivnu primjenu drugih modela i koncepata (prije svega, optimizacije korištenja prostora), koji nisu predmet istraživanja ovoga rada.

57 Butler, 1996: 286 58 Saveriades, 2000: 147 59 Svjetska turistièka organizacija (engl. World Tourism Organization - WTO) tako odreðuje da je turistièka nosivost maksimalan broj turistièkih korisnika koji istodobno posjeæuju turistièko odredište bez neprihvatljivih poreme-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

uništio karakter prirodnih i kulturnih resursa te doveo do gubitaka turistièke potražnje.58 Turistièka nosivost (engl. Tourism Carrying Capacity) u poèetku služi za planiranje turizma u svrhu smanjenja i izbjegavanja svih njegovih negativnih posljedica, kao koncept koji prepoznaje maksimalan prikladni broj korisnika59, a po potrebi ogranièava broj posjetitelja, kao i kolièinu i vrstu dopuštenoga turistièkog razvoja, u svrhu zaštite i dugoroènog korištenja turistièkih privlaènosti.60 Proizlazi iz postavke da turizam ne može rasti unedogled, bez nanošenja nepovratne štete lokalnim sustavima - bilo izraženo u socijalnim, ekonomskim ili okolišnim pokazateljima (ukljuèujuæi i izgraðeni okoliš).61 Meðutim, ubrzo se utvrðuje da turistièka nosivost kao konkretna brojka koja realno predstavlja maksimalan broj turista koji bi trebao posjetiti turistièko mjesto u odreðenom razdoblju - nije moguæa jer razlièite vrste korisnika izazivaju razlièite vrste utjecaja te imaju razlièite sklonosti i oèekivanja. Umjesto težišta na broju turista koji podruèje može podržati, težište se postavlja na društvenim i biofizièkim uvjetima poželjnim ili prikladnim za odredište.62 Turistièka nosivost, prikazana kao prilagodljiv gospodarsko-ekološko-sociološki koncept, temelji se na izradi razlièitih scenarija održivoga turistièkog razvoja.63 Održivi turizam u tome kontekstu promatra se kao kompromis dviju krajnosti - razvoja pod svaku cijenu i potpune zaštite prostora.64 Prati se tzv. Bruntland definicija65 održivosti koja naglašava da korištenjem prirodnih resursa u proizvodnji i potrošnji treba voditi raèuna o njihovoj dostupnosti i dostatnosti kod sljedeæih naraštaja.

Slijedeæi kvalitativne postavke, postavlja se pitanje: koliko je utjecaja previše, odnosno kako odrediti što su prihvatljivi i pogodni uvjeti? Sugerira se rješenje u odreðivanju planerskih ciljeva te razvoju pokazatelja i standarda kvalitete.

Planerski ciljevi su razlièiti, a služe odreðivanju traženog stupnja zaštite resursa i vrste iskustva posjetitelja. Odreðuju se temeljem æaja fizièkog, ekonomskog i sociokulturnog okoliša, kao i bez neprihvatljivog smanjenja kvalitete zadovoljstva posjetitelja. Ova sveobuhvatna definicija pokušava zaokružiti veæinu tematika i problematika koncepta turistièke nosivosti, jasno ukazujuæi na njegovu višedimenzionalnost. [WTO, 1981: 13] 60 Butler, 1996: 284 61 Coccossis, Mexa, 2004: 5 62 McCool, Lime, 2001: 373 63 Butler, 1996: 288 64 Cariæ, Klariæ, 2011: 108 65 UNWTO, 2004: 8 66 Manning, i sur., 2002: 389-391 67 Simon, i sur., 2004: 277-278

Znaèaj koncepta… A. MRÐA, H. CARIÆ, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI

analize karakteristika i znaèenja promatranog podruèja. Oblikovanje ciljeva upravljanja takoðer ukljuèuje pregled pravnih, politièkih i planskih dokumenata, razmatranje interdisciplinarnoga planerskog i upravljaèkog tima, povijesne presedane, te lokalni, regionalni, nacionalni ili internacionalni kontekst turistièkih privlaènosti i angažman javnosti.

Pokazatelji kvalitete jesu mjerljive, operativne varijable koje odražavaju bit ili smisao planerskih ciljeva, oni su mjerljivi opunomoæenici ili mjere planerskih ciljeva. Sadržavaju elemente biofizièkog i društvenog okruženja.

Standardi kvalitete pak odreðuju minimalno prihvatljivo stanje varijabli pokazatelja. Nosivost se tako odreðuje definiranjem standarda i praæenjem pokazatelja kvalitete.66 Prilikom odabira pokazatelja treba takoðer imati na umu dva odreðena kriterija: utjecaje na okoliš i prostorna ogranièenja, a prilikom odreðivanja standarda kvalitete najobjektivniji procesi pod nadzorom struke jesu opservacija (kontinuirano praæenje) i ankete (stanovnika i turista).67 Ovakav pristup nosivosti naglašava odreðivanje stupnja zaštite resursa i razine iskustva posjetitelja, periodièko ili kontinuirano praæenje stanja te usvajanje praksa planiranja i upravljanja resursima kako bi se osiguralo održavanje navedenih prihvatljivih uvjeta.

Iz navedenoga može se zakljuèiti da je turistièka nosivost kao analitièki koncept upravljanja resursima usklaðena s naèelima održivog turizma, gdje su scenariji turistièkog rasta i razvoja posljedica te analize. Dakle, kao sredstvo za integralno planiranje turizma kroz fizièko-biološke, socijalno-psihološke i ekonomsko-politièke sastavnice, umjesto demagoško-politièkog sredstva za opravdavanje jednostranih vizija (infrastrukturnog) razvoja turizma.

Proces odreðivanja turistièke nosivosti podrazumijeva utvrðivanje postojeæih i planiranih turistièkih aktivnosti, afirmiranih i moguæih privlaènosti, te prepoznavanje, registraciju i razvrstaj obilježja turistièkoga odredišta. To su sve prostorno specifièni èimbenici temeljem kojih se postavljaju scenariji turistièkog razvoja (slobodni, intenzivni, ogranièeni, alternativni itd.). Brojevi se postavljaju samo kao kontrola, a odnose se na standarde kvalitete (npr. m2 plaže po kupaèu, odnos domaæeg stanovništva i gostiju), koji se takoðer vežu za prostorna obilježja, te odabrane ciljeve i scenarije turistièkog razvoja, a služe za odreðivanje prostornih standarda.

Temeljna ogranièenja i dalje ovise, prije svega, o kapacitetima infrastrukture i zaštiæenih podruèja prirodne i kulturne baštine, ali je namjera odrediti najosjetljivije, najkarakteristiènije, posebne pokazatelje pojedinog odredišta, koji ukazuju na moguænost ili ne-

212-227 22[2014] 2[48]

PROSTOR

221

222

PROSTOR

2[48] 22[2014] 212-227 A. MRÐA, H. CARIÆ, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI Znaèaj koncepta…

moguænost daljnjeg rasta turistièke aktivnosti ili njegove promjene, uz napomenu da održivost odredišta podrazumijeva sposobnost odredišta da zadrži turistièke privlaènosti na postojeæoj, odreðenoj razini kvalitete.

Stoga nosivost nije ni fiksna ni statièna, nego promjenljiva u odnosu na vrijeme i turistièke trendove te prilagodljiva postavljenim ciljevima i scenarijima upravljanja i kontrole. Koncept nosivosti je, prema tome, koristan za prepoznavanje granica sustava u prihvaæanju promjena.

Teoretski, nosivost turistièkog podruèja odreðuje se kao toèka u kojoj minimalni zahtjevi, infrastruktura i nadgradnja, te vrijednosti prirodnih resursa (plaže itd.) koji stvaraju potražnju, postaju nedovoljni da zadovolje potrebe lokalnog stanovništva i turista, nakon èega se pojavljuje prijetnja opasnosti po okoliš.68 Buduæi da su temelji turistièkog koncepta izravno preneseni iz rekreacijskog koncepta, tako su osim veæ prije navedenih metoda rekreacijske nosivosti69 razvijeni i brojni novi pristupi i metode turistièke nosivosti.70 Prednosti novih pristupa odreðivanja turistièke nosivosti jesu ukljuèivanje lokalne zajednice u proces, kao i svih zainteresiranih strana koje djeluju na regionalnoj razini (od upravitelja zaštiæenih podruèja do vlasnika nekretnina u turizmu), te struèno i podrobno odreðivanje pokazatelja koji služe za utvrðivanje optimalnih uvjeta turistièkog razvoja, umjesto za korištenje zabrana i ogranièenja koji se negativno interpretiraju u turistièkoj industriji i obeshrabruju daljnji rast. Kljuèni je naglasak na integralnom planiranju cjelovitoga turistièkog sustava, a ne samo gospodarskih i ekoloških sastavnica.

Unatoè tome, veæina autora izražava znatno nezadovoljstvo s postavljenim pristupima koncepta nosivosti u turizmu. Tvrde da nisu odgovarajuæi za rješavanje složenosti multidisciplinarnih turistièkih situacija, da su komplicirani (ukljuèeno je previše razlièitih pokazatelja koje je nemoguæe istovremeno kontrolirati) i da otežavaju operativnu primjenu (multidisciplinarni timovi struènjaka, edukacija timova). Pokazalo se takoðer kako je potrebno više istraživanja na kvalitativnim stajalištima koncepta nosivosti da bi postao operativno primjenjiv u planiranju turizma.

Prema istraživanjima [Coccossis, Parpairis, 2000.; Coccossis, Mexa, 2004.] koncept nosivosti zasad se pokazao koristan jedino kao medij koji podsjeæa turistièke planere o brizi za okolišne probleme, koji ukazuje na kvalitativne pokazatelje poput iskustva i zadovoljstva lokalne zajednice i turista, koji sugerira postavljanje karakteristiènih standarda kvalitete za svako promatrano podruèje, te kao metoda podrške pri odreðivanju planerskih ciljeva.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Zbog toga su nužna daljnja istraživanja operativne metode planiranja turizma, koja bi: 1) postavila jasne kriterije za odabir kvalitativnih pokazatelja; 2) uskladila planerske interdisciplinarne ciljeve u svrhu oèuvanja temeljnih resursa, kao i interdisciplinarnu podršku i suradnju razlièitih ukljuèenih struka; 3) postavila težište na prepoznavanje i vrjednovanje posebitosti svakoga pojedinog podruèja.

U Hrvatskoj je tako 1997. godine PAP/RAC71 postavio Smjernice za procjenu prihvatnog kapaciteta sredozemnih obalnih podruèja za turizam koje definiraju prihvatni kapacitet u turizmu kao maksimalan broj turistièkih korisnika koji istodobno posjeæuje turistièko mjesto bez neprihvatljivih poremeæaja fizièkog, ekonomskog i sociokulturnog okoliša, kao i bez neprihvatljivog smanjenja kvalitete zadovoljstva posjetitelja, a koje su osmišljene prema definiciji održivog turizma i uputama Svjetske turistièke organizacije.72 Upute za izradu procjene prihvatnog kapaciteta jesu jednostavne i prilagodljive (dvojnim interesima), a odvijaju se kroz èetiri osnovne etape: 1) prikupljanje dokumentacije i izrada karata; 2) analiza; 3) opcije razvitka turizma (tzv. scenariji) i 4) utvrðivanje turistièke nosivosti.

Cijeli je postupak neprecizan u postavljanju ciljeva, kao i odabiru pokazatelja prema kojima se primjenjuju standardi održivog turizma te stoga nisu zaživjeli izvan UNEP73 pilota.

Naime, procjena prihvatnog kapaciteta temelji se na kvalitativnom opisu scenarija prema kojem se zasnivaju brojevi turistièkih kapaciteta. Neuèinkovitost je ovoga pristupa vjerojatno odreðena navedenom èinjenicom da su ‘brojevi turista’ neadekvatan pokazatelj turistièke aktivnosti i razvoja, odnosno primjena kvalitativne metodologije koja rezultira kvantificiranjem.

Turistièka je nosivost ipak koncept koji temeljni razlog ogranièavanja korištenja vidi u oèuvanju posebitosti pojedinog mjesta - zaštiti jedinstvene vrste, privlaènosti, vrijednosti ili kvalitete. Jedinstveni resursi imaju posebnu vrijednost i moraju biti zaštiæeni, bez obzira na ljudske sklonosti. Ako je cilj upravljanja tu68 Coccossis, Parpairis, 2000: 95-96 69 Granice prihvatljive promjene (Limits of Acceptable Change - LAC), Utjecaji posjetitelja (Visitor Impact Management - VIM), Proces procjene kapaciteta (Carrying Capacity Assessment Process - CCAP), Doživljaj posjetitelja i zaštita resursa (Visitor Experience and Resource Protection - VERP) 70 Novi pristupi i metode turistièke nosivosti razvrstane su u dvije skupine [prema: Coccossis, Mexa, 2004: 4447]: 1.). Razlièiti pristupi u tumaèenju metoda odreðivanja nosivosti: Ogranièenost materijalnih resursa (Tangible Resource Limits), Tolerantnost domaæeg stanovništva (Tolerance by the Host Population), Zadovoljstvo posjetitelja (Satisfaction of visitors), Prekomjerna stopa rasta promjena (Excesive rate of Growth of Change) i dr. te 2.) Suvremeni okviri odreðivanja nosivosti - Model turistièkog optimiziranog upravljanja (Tourism Optimization Management Model - TOMM), Moguænosti rekreacijskog spektra (Re-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Znaèaj koncepta… A. MRÐA, H. CARIÆ, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI

212-227 22[2014] 2[48]

223

PROSTOR

Tabl. I. Odnos prikazanih koncepata nosivosti prema tematskim sastavnicama i obliku mjerljivosti pokazatelja Table I. The ratio of presented carrying capacity concepts according to thematic elements and the type of measurability of indicators

Koncepti nosivosti

Sastavnice

Pokazatelji

fizièke

biološke

ekološke

psihološke

sociološke

ekonomske

zakonodavne

kvantitativni

kvalitativni

polazišni

+

-

-

-

-

-

-

+

-

biološki

+

+

-

-

-

-

-

+

-

rekreacijski

+

+

+

+

-

-

-

+

+

populacijski

+

-

+

+

+

+

+

+

+

urbani

+

-

+

+

+

+

+

+

+

turistièki

+

-

+

+

+

+

+

+

+

ristièkim zemljištem stvaranje i održavanje koristi za ljude, turistièka nosivost kao upravljaèko sredstvo ogranièenja korištenja odreðuje održivu razinu toga korištenja.74 S prostornoplanerskoga gledišta, koncept turistièke nosivosti može biti djelotvorna metoda kontrole turistièkog razvoja koja služi za utvrðivanje prostorne sposobnosti podruèja za smještaj turistièkih aktivnosti (fizièki kapaciteti odnose se na velièinu i broj podruèja primjerenih za tu djelatnost) bez dugoroènih posljedica po kvalitetu prostornih resursa (prirodnih i kulturnih, materijalnih i nematerijalnih).

RASPRAVA ARGUMENTATION Razvoj i primjena koncepta turistièke nosivosti, kao aktivnoga prostornoplanerskog sredstva održivog turizma, zaslužuje biti tema znanstvenih istraživanja. Još 1988. godine prof. Marinoviæ-Uzelac u svome radu, u kojem istražuje metodologiju procjene kapaciteta nacionalnih parkova za prihvat posjetilaca i predlaže metodu zoniranja kao rješenje na postavljene kriterije, takoðer spominje i metodu procjene ‘ekološkoga’ kapaciteta prostora75 kao najispravniju i neposrednu metodu odreðivanja koliko je posjetitelja zona temeljnog fenomena u stanju primiti istovremeno, a da se ne naruši ili barem ne ošteti ekosustav. Nažalost, prema autoru takvu se creation Opportunity Spectrum - ROS), Integrirani nadzor i prilagodljivo upravljanje (Integrated monitoring and adaptive management system; UNWTO, 2004.) i dr.

71 Engl. Priority Actions Programme / Regional Activity Centre - Program prioritetnih akcija / Centar regionalnih aktivnosti 72 Sustainable Tourism Development: Guide for local planners, WTO, 1993.

73 Engl. United Nations Environment Programme - Okolišni program Ujedinjenih naroda 74 Wagar, 1974: 275-276 75 Unatoè jeziènoj neusklaðenosti pojmova, analizom zajednièkih metodoloških obilježja zakljuèuje se da se radi o konceptu istovjetnom ili vrlo bliskom konceptu nosivosti, i to rekreacijskoj nosivosti.

76 Marinoviæ-Uzelac, 1988: 74

neposrednu metodu zasad još ne može primijeniti jer se nije ni razvila, buduæi da ne postoje istraživanja s takvim ciljem.76 Stoga je jedan od najveæih aktualnih izazova preoblikovati i prilagoditi koncept turistièke nosivosti u praktièan i primjenjivo sredstvo prostornog planiranja održivoga korištenja turistièkog prostora. Glavni je izazov - kako?

Kao odgovor na postavljeno pitanje provedeno istraživanje sustavno i integralno pristupa konceptu nosivosti. Metodom komparativne analize i dedukcije prikazanih koncepata nosivosti i njihovih obilježja iz razlièitih podruèja i struka odreðuju se smjernice i kriteriji za oblikovanje i postavljanje koncepta nosivosti u sklopu prostornog planiranja.

Usporeðivanjem kronološkog razvoja postavljenih koncepata nosivosti i njihovih metodoloških gledišta u smislu odreðivanja, mjerenja i vrjednovanja zakljuèeno je (Tabl. I.): 1) s obzirom na tematske odrednice sastavnica koncept je nemoguæe promatrati samo kroz gledište jedne struke i nužno je multidisciplinaran; 2) za cjeloviti proces odreðivanja nosivosti potrebna je zastupljenost i kvalitativnih i kvantitativnih pokazatelja; 3) od svih prikazanih turistièka je nosivost najobuhvatniji i najšire postavljen koncept pa je stoga najprimjereniji kao polazišna metoda za postavljanje u prostornoplanerske okvire.

Analizom razvoja koncepta nosivosti, kao i njegovom usporedbom s prostornoplanerskim obilježjima i postupcima, može se ustvrditi da: 1) nosivost znaèi razlièite stvari za razlièite struke i ne postoji univerzalna definicija pojma - treba ju postaviti i promatrati integralno; 2) popis pokazatelja (kvalitativnih i kvantitativnih) za odreðivanje nosivosti dug je i opsežan - potrebno je postaviti jasne kriterije za odabir specifiènih, karakteristiènih pokazatelja za promatrano podruèje; 3) koncept se gotovo ne može kvantificirati postoji nedostatak kvantificiranog mjerenja, kao i kriterija za kvalitativno vrjednovanje; 4) postoje raznoliki standardi kvalitete - treba ih pomno prilagoditi svakomu pojedinom promatranom podruèju; 5) postoje poteškoæe u predviðanju utjecaja - utjecaje je teško toèno

224

PROSTOR

2[48] 22[2014] 212-227 A. MRÐA, H. CARIÆ, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI Znaèaj koncepta…

Tabl. II. Usporedba obilježja i postupaka u prostornom planiranju s obilježjima i postupcima koncepta turistièke nosivosti79 Table II. Comparison of features and procedures in spatial planning with the characteristics and concepts of tourism carrying capacity Prostorno Turistièka planiranje nosivost +

+

multidisciplinarnost

+

+

aktivnost

+

+

prilagodljivost

-

+

dugoroènost

+

-

javni interes

+

+

inovativnost

+

+

multiobjektnost

+

-

imperativnost

+

-

kvalitativnost

+

+

kvantitativnost

+

+

transparentnost

+

+

pregled stanja (analiza)

+

+

oblikovanje strateških ciljeva

+

+

vrjednovanje (odreðivanje moguænosti i ogranièenja)

+

+

odabir karakteristiènih pokazatelja

-

+

postavljanje razvojnih scenarija

-

+

odreðivanje razvojnih limita

-

+

ukljuèivanje zakonskih kriterija

+

+

primjena

+

-

praæenje i vrjednovanje

-

+

Obilježja teritorijalnost

Postupci

predvidjeti i može ih se nedvojbeno prepoznati tek kada se odviju; 6) stoga je nosivost dinamièan i prilagodljiv koncept - ovisi o brzini ‘promjene’ i treba ga dugoroèno promatrati; 7) planerski ciljevi su razlièiti, a rješenja predložena od strane razlièitih struènjaka èesto ne postižu opæi sporazum - ukljuèivanjem dijaloga struke i znanosti, korisnika i politike kroz objektivne i transparentne metode (ankete i znanstvene studije) dobivaju se objektivniji planovi.

Nosivost je korisna za prostorno planiranje i treba ju promatrati kao vrijednu analitièku, integralnu metodu planiranja ponajprije orijentiranu u smjeru postavljanja ravnoteže izmeðu zaštite okoliša i gospodarskog razvoja. Nužno je unaprijediti veæ postojeæe koncepte nosivosti razvijene u raznim znanstvenim podruèjima i njihove teze prilagoditi prostornoplanerskim metodama i procesima.

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Turistièke prognoze predviðaju nastavak rasta turistièke aktivnosti na globalnoj razini, dok se istodobno poveæava broj izvješæa o prenapuèenosti, zagušenju turistièkog prostora izgradnjom, padu vrsnoæe krajolika i padu zadovoljstva posjetitelja u mnogim turistièkim odredištima. Razlog je tome što veæina turistièkih odredišta djeluje daleko iznad svoga kapaciteta i moguænosti. Prijeko je potrebno da takav razvoj i rast bude kontroliran i reguliran, u smislu zadiranja u prostor, struènim prostornoplanerskim odlukama.

Rasprave o preventivnim i korektivnim mjerama u pogledu turistièkog utjecaja na prostor obièno poèinju konceptualno jednostavnim, ali provedbeno vrlo složenim konceptom turistièke nosivosti.77 Razumijevanje, unaprjeðenje i primjena turistièke nosivosti znaèajna je za prostorno planiranje te upravljanje i odluèivanje u turizmu. Nažalost, rijetki su prostorni planeri uoèili to znaèenje.78 Usporedbom obilježja i postupaka u prostornom planiranju s obilježjima i postupcima turistièke nosivosti (Tabl. II.) zakljuèeno je da je koncept turistièke nosivosti (kao najprimjereniji od analiziranih koncepata nosivosti) prikladan za prostorno planiranje, kao analitièki, ali i strateški planerski proces održivoga razvoja turistièkog prostora. Može služiti kao unaprjeðujuæa metoda prostornog planiranja, osobito za turistièka podruèja, buduæi da: 1) odreðuje smjerove razvoja planerskih ciljeva, kao i razine razvojnih scenarija; 2) postavlja svojstvene prostorne pokazatelje i time je prilagodljiv i jedinstven za svako pojedino promatrano podruèje; 3) postavlja razvojna ogranièenja koja temelji na kvalitativnim i kvantitativnim standardima kvalitete; 4) uvodi procese kontinuiranog pra-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

æenja i vrjednovanja provedivosti planova; 5) uvodi fleksibilnost i prilagodljivost kao obilježje suvremenog planiranja.

Turistièka nosivost u ovako postavljenim okvirima postaje središnje prostornoplanersko sredstvo za upravljanje i planiranje turizma, osobito za osjetljiva odredišta poput povijesnih gradova, otoka, parkova prirode, vrijednih krajolika itd. - odredišta koja bi trebala biti zaštiæena, a koja æe se morati suoèiti s rastuæim pritiscima turistièkih aktivnosti. To su turistièka odredišta koja najviše trebaju zaštitu kroz prostornu strategiju planiranja turizma temeljenu na procjeni optimalne turistièke nosivosti.

Da bi turistièka nosivost zaživjela kao prostornoplanersko sredstvo planiranja održivoga razvoja prostora, treba postaviti: 1) kritièku analizu procesa koje turistièka nosivost uvodi u prostorno planiranje prepoznavanjem i razvrstavanjem razlièitih prostornih pokazatelja koji utjeèu na nosivost s obzirom na navedene osebujnosti i posebnosti obilježja svakoga pojedinog turistièkog odredišta u odnosu na obilježja turistièke aktivnosti na promatranom podruèju; 2) razvoj odreðenih statistièkih odnosa i modela za utvrðivanje kvantitativnog i kvalitativnog mjerenja turistièke nosivosti; 3) prepoznavanje i utvrðivanje odreðenih objektivno provjerljivih i primjenjivih standarda kvalitete; 4) naèine odreðivanja odgovarajuæe vrste, tipa, scenarija buduæega prostornog razvoja turizma u odnosu na odreðena ogranièenja lokalnoga konteksta; 5) modele upravljanja scenarijima prostornog razvoja turizma u odnosu na postojeæa resursna ogranièenja u smislu moguænosti obnove resursa uz zadržavanje konkurentnosti turistièkog odredišta.

Posebna vrijednost turistièke nosivosti kao koncepta jest da se može koristiti u donošenju prostornoplanerskih odluka kao temelj za donošenje odluka o mjerama kontrole, o razvoju i rastu turizma u smislu zadiranja u prostor i njegova obilježja, odnosno kao planerski scenarij maksimalno prihvatljive razine turistièkoga prostornog razvoja. Turistièka nosivost može biti središnji pojam u procesu traženja i odabira odgovarajuæih, poželjnih, prihvatljivih, izvedivih tipova prostornog razvoja, mjerenih u smislu velièine turistièke aktivnosti koje se projiciraju na prostorne pokazatelje.

Takoðer, turistièka nosivost je koncept koji je usko vezan za proces planiranja održivoga turistièkog razvoja. Podržava racionalan pristup ispitivanju i razgranièavanju planerskih scenarija buduæega turistièkog razvoja prostora. Koristan je za planiranje i upravljanje kroz prostor i vrijeme jer je prilagodljiv - ovisno o odgovarajuæoj razini struènosti planera i dostupnosti podataka - svim turistièkim prostorima.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Znaèaj koncepta… A. MRÐA, H. CARIÆ, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI

212-227 22[2014] 2[48]

PROSTOR

225

Literatura Bibliography

77 Mieczkowski, 1995: 309 78 Lane, 2010: 1043 79 Obilježja i postupci su postavljeni/oblikovani/odreðeni prema teorijama iznesenim u znanstvenoj literaturi o prostornom planiranju [Marinoviæ-Uzelac: 2001; Hall, 2002.], odnosno o turistièkoj nosivosti [Coccossis, Mexa, 2004.].

1. Arrow, K.; Bolin, B.; Costanza, R.; Dasgupta, P.; Folke, C.; Holling, C.S.; Jansson, B.-O.; Levin, S.; Maler, K.G.; Perrings, C.; Pimentel, D. (1995.), Economic growth, carrying capacity, and the environment, „Science”, 268: 520-521, Washington, D.C. 2. Butler, R.W. (1996.), The Concept of Carrying Capacity for Tourism Destinations: Dead or Merely Buried?, „Progress in Tourism and Hospitality Research”, 2: 283-293, United States 3. Cariæ, H.; Markoviæ, I. (2010.), Nosivi kapacitet turistièke destinacije ‘sunca i mora’ - Carrying capacity of ‘sun and sea’ tourism destinations, u: International conference on tourism and environment [ur. Programski odbor], IUPNB: 421436, Sarajevo 4. Cariæ, H.; Klariæ, Z. (2011.), Istraživanja prihvatnog kapaciteta - meðunarodna i hrvatska iskustva, u: Izazovi upravljanja turizmom [ur. Èorak, S.], Institut za turizam: 107-121, Zagreb 5. Catton, W.R., Jr. (1987.), The world’s most polymorphic species: Carrying capacity transgressed two ways, „BioScience”, 37 (6): 413419, Oxford 6. Coccossis, H.; Mexa A. (2004.), The Challenge of Tourism Carrying Capacity Assessment: Theory and Practice, Ashgate, Farnham 7. Coccossis, H.; Parpairis, A. (2000.), Tourism and the environment - some observations on the concept of carrying capacity, u: Tourism and the Environment. Regional, Economic, Cultural and Policy Issues [ur. Briassoulis, H.; van der Straaten, J.], Kluwer Academic Publishers: 91106, Netherlands 8. Cohen, J.E. (1995.), Population growth and Earth’s human carrying capacity, „Science”, 269: 341-346, Washington, D.C. 9. Daily, G.C.; Ehrlich, P.R. (1992.), Population, Sustainability, and Earth’s Carrying Capacity, „Bioscience”, 42 (10): 761-771, Oxford 10. Graefe, A.R.; Kuss, F.R.; Vaske, J.J. (1990.), Visitor impact management: The planning framework, National Parks and Conservation Association, Washington DC 11. Graymore, M.L.M.; Sipe, N.G.; Rickson, R.E. (2009.), Sustaining human carrying capacity: a tool for regional sustainability assessment, „Ecological Economics”, 69 (3): 459-468, Netherlands 12. Hall, P. (2002.), Urban and Regional Planning, Routledge, London/New York 13. Hardin, G. (1986.), Cultural carrying capacity: a biological approach to human problems, „BioScience”, 36 (9): 599-604, Oxford 14. Hardin, G. (1991.), Carrying Capacity and Quality of Life, „Environmental Science: Sustaining the Earth”, 195-196, Boston, Massachusetts 15. Hof, M.; Hammett, J.; Rees, M.; Belnap, J.; Poe, N.; Lime, D.; Manning, B. (1994.), Getting a Handle on Visitor Carrying Capacity - A Pilot Project

226

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

2[48] 22[2014] 212-227 A. MRÐA, H. CARIÆ, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI Znaèaj koncepta…

Izvori Sources

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

at Arches National Park, „Park Science”, 14 (1): 11-13, Vermont Inskeep, E. (1991.), Tourism Planning - An Integrated and Sustainable Development Approach, John Wiley & sons, inc., New York Kang, P.; Xu, L. (2010.), The urban ecological regulation based on ecological carrying capacity, „Procedia Environmental Sciences”, 2: 16921700, Netherlands Lane, M. (2010.), The carrying capacity imperative: Assessing regional carrying capacity methodologies for sustainable land-use planning, „Land Use Policy”, 27: 1038-1045, Netherlands Li, Y.; Guo, T.; Zhou, J. (2011.), Research of Ecological Carrying Capacity - Comprehensive Evaluation Model, „Procedia Environmental Sciences”, 11: 864-868, Netherlands Lime, D.W. (1995.), Principles of carrying capacity for parks and outdoor recreation areas, „Acta enviromentalica”, 4 (5): 21-29, Bratislava Lime, D.W.; Stankey, G.H. (1971.), Carrying capacity: maintaining outdoor recreation quality, „Recreation Symposium Proceedings”, 174-184, Upper Darby, PA: Northeastern Forest Experiment Station, USDA Forest Service Malthus, T.R. (1986.), An Essay on the Principle of Population, Pickering, London Manning, R.B.; Wang, B.; Valliere, W.; Lawson, S.; Newman, P. (2002.), Research to Estimate and Manage Carrying Capacity of a Tourist Attraction: A Study of Alcatraz Island, „Journal of Sustainable Tourism”, 10: 388-464, United Kingdom Marinoviæ-Uzelac, A. (1968.), Prostorno planiranje i turizam, „Arhitektura i urbanizam”, 4950: 40-42, Beograd Marinoviæ-Uzelac, A. (1986.), Naselja, gradovi, prostori, Tehnièka knjiga, Zagreb Marinoviæ-Uzelac, A. (1988.), Prilog metodologiji procjene kapaciteta nacionalnih parkova za prihvat posjetilaca, „Arhitektura”, (205-207): 74-77, Zagreb Marinoviæ-Uzelac, A. (2001.), Prostorno planiranje, Dom i svijet, Zagreb Mattioni, V. (2003.), Jadranski projekti: Projekti južnog i gornjeg Jadrana 1967.-1972., Urbanistièki institut Hrvatske, Zagreb McCool, S.F.; Lime, D.W. (2001.), Tourism Carrying Capacity: Tempting Fantasy or Useful Reality?, „Journal of Sustainable Tourism”, 9 (5): 372-388, United Kingdom Mieczkowski, Z. (1995.), Environmental issues of tourism and recreation, Univ. Press of America, Inc., Lanham/New York/London Oh, K.; Jeong, Y.; Lee, D.; Lee, W.; Choi, J. (2005.), Determining development density using the Urban Carrying Capacity Assessment System, „Landscape and Urban Planning”, 73: 1-15, Netherlands Prato, T. (2001.), Modeling carrying capacity for national parks, „Ecological Economics”, 39: 321-331, Netherlands

33. Rees, W.E. (1992.), Ecological footprints and appropriated carrying capacity: what urban economics leaves out, „Environment and Urbanization”, 4 (2): 121-130, Thousand Oaks, California 34. Rees, W.E. (1996.), Revisiting Carrying Capacity: Area-Based Indicators of Sustainability, „Population and Environment”, 17 (3): 195-215, Thousand Oaks, California 35. Saveriades, A. (2000.), Establishing the social tourism carrying capacity for the tourist resorts of the east coast of the Republic of Cyprus, „Tourism Management”, 21: 147-156, Netherlands 36. Sayre, N.F. (2007.), Carrying Capacity: Genesis, History and Conceptual Flaws, pripremljeno za: Environmental Politics Colloquium, UC Berkeley 37. Seidl I.; Tisdell, C.A. (1999.), Carrying capacity reconsidered: from Malthus’ population theory to cultural carrying capacity, „Ecological Economics”, 31: 395-408, Netherlands 38. Shelby, B.; Heberlein, T.A. (1986.), Carrying Capacity in Recreation Settings, University Press, Oregon 39. Simon, F.J.G.; Narangajavana, Y.; Marques, D.P. (2004.), Carrying capacity in the tourism industry: a case study of Hengistbury Head, „Tourism Management”, 25: 275-283, Netherlands 40. Stankey, G.H.; McCool, S.F. (1984.), Carrying Capacity in Recreational Settings: Evolution, Appraisal, and Application, „Leisure Science”, 6 (4): 453-473, Minnesota 41. Vukoniæ, B. (1987.), Turizam i razvoj: s posebnim naglaskom na zemlje u razvoju, Školska knjiga, Zagreb 42. Wagar, J.A. (1964.), The Carrying Capacity Of Wild Lands For Recreation, „Forest Science Monograph”, Society of American Foresters, 7: 124, Washington, D.C. 43. Wagar, J.A. (1974.), Recreational Carrying Capacity Reconsidered, „Journal of Forestry”, 72 (5): 274-278, Bethesda 44. Washbourne, R.F. (1982.), Wilderness Recreational Carrying Capacity: Are Numbers Necessary?, „Journal of Forestry”, 80: 726-728, Bethesda 45. Xu, L.; Xie, X. (2012.), Theoretic Research on the Relevant Concepts of Urban Ecosystem Carrying Capacity, „Procedia Environmental Sciences”, 13: 863-872, Netherlands 46. *** (1964.), Proraèunavanje optimalnog broja posjetilaca kupališnog pojasa, Urbanistièki institut SRH, Zagreb 47. *** (1981.), Saturation of Tourist Destinations: Report of the Secretary General, WTO, Madrid 48. *** (1993.), Sustainable Tourism Development: Guide for local planners, WTO, Madrid 49. *** (1997.), Smjernice za procjenu prihvatnog kapaciteta sredozemnih obalnih podruèja za turizam, PAP/RAC, Split 50. *** (2004.), Indicators of Sustainable Development for Tourism Destinations - A Guidebook, UNWTO

Arhivski izvor Archive Source 1.

Boltar, D. (1965.), Osvrt na regionalne studije turistièke izgradnje duž Jadrana, ostavština prof.

Dragana Boltara, Arhitektonski fakultet, Sveuèilište u Zagrebu

Dokumentacijski izvor Document Source 1.

*** (2013.) Zakon o prostornom ureðenju, „Narodne novine”, 153, Hrvatski sabor, Zagreb

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1. i 2. Autori Sl. 3.

Hof, i sur., 1994: 12

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Znaèaj koncepta… A. MRÐA, H. CARIÆ, B. BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI

212-227 22[2014] 2[48]

PROSTOR

227

Summary Sažetak

The Importance of the Concept of Tourism Carrying Capacity for Spatial Planning Previous Research, Development and Methodological Approaches Tourism provides opportunities for local and regional development. This development, unless it is clearly directed and controlled, has a tendency to produce negative effects which can manifest as environmental overload, negative impacts on natural and cultural resources, changes in social and economic structures, construction area congestion, changes in tourist destinations characteristics and reducing the quality of life and the functioning of the place. These negative effects strongly influence the degradation of tourist attractions, the decline of the quality of tourism supply and demand, and the reduction in the level of tourism activity. In order to survive, the tourist destinations must be globally competitive, but also locally distinctive and recognizable. Special features of attraction and spatial recognition characteristics of tourist destinations are the benefits underlying the tourism supply and demand. From the spatial planning point of view, in order to be able to sustain longterm quality level of tourism growth that provides economic gain and does not create a negative impact on the tourism area, there must be an implementation of the new adaptive planning tool, which can control tourism activities and growth.

One of the proposed tools is the concept of tourism carrying capacity, which determines how much tourism activity is acceptable, and determines the limits of tourism activities. Tourism carrying capacity as an adaptive planning concept, which is based on the development of a number of different scenarios, is considered one of the key starting points for sustainable tourism development. For a better comprehension of tourism carrying capacity, as one of the most potent carrying capacity concepts for adaptation into spatial planning, the whole genealogy of carrying capacity is researched. It is primarily developed as a numeric quantitative concept, which has adopted to the numerous transformations to different professional and scientific areas and has become qualitative analytical procedure for governing economic and environmental development sustainability. As such it becomes ap[Proofread by Marko Lukiæ, dipl.angl.]

plicable in tourism planning purposes within the branches of spatial planning.

One of the biggest current challenges is to transform and adapt the concept of tourism carrying capacity in a practical and effective tool of spatial planning for sustainable use of tourist space. To achieve this, in this research a systematic and integrated comparative analysis of different thematic approaches of the concept of carrying capacity is set. As a result the guidelines and criteria for the design and setup of the concept of capacity in the framework of spatial planning is determined.

The following is set: with respect to the thematic focuses of different component the carrying capacity concept is impossible to observe only through the perspective of one of the profession and it is necessary multidisciplinary, for the integral process of determining the carrying capacity both the qualitative as well as quantitative indicators are needed, of all displayed, tourism carrying capacity is the most comprehensive and widely established carrying capacity concept, and is therefore best suited as a starting method for setting in spatial planning framework.

By comparing the features and procedures of spatial planning with the features and procedures of tourism carrying capacity, it was concluded that the concept of tourism carrying capacity is suitable for spatial planning, as analytical and strategic planning process leading sustainable development of the tourist area.

It can serve as an improving spatial planning method, particularly in tourist areas, whereas: it determines the direction of planning objectives and the level of development scenarios, it imposes inherent spatial indicators, flexible and unique for each of the analyzed area, it imposes development restrictions, which are based on qualitative and quantitative standards, it introduces a process of continuous monitoring and evaluation of the feasibility of the spatial plans, and it introduces flexibility and adaptability as a feature of contemporary spatial planning process.

Biografije Biographies ANA MRÐA, dipl.ing.arh., znanstvena novakinja i asistentica na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je pohaðala Poslijediplomski doktorski studij Arhitektura i urbanizam.

Dr.sc. HRVOJE CARIÆ, znanstveni suradnik na Institutu za turizam, diplomirao zaštitu okoliša i ekonomiju na Concordia College, SAD, magistrirao na Sveuèilištu u Lundu, te doktorirao na studiju Primijenjene znanosti o moru u Splitu.

Dr.sc. BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, izvanredna profesorica. Autorica/suautorica je nekoliko znanstvenih knjiga, te brojnih znanstvenih èlanaka, znanstvenih studija, urbanistièkih planova, studija i projekata. [www.scitaroci.hr]

ANA MRÐA, Dipl.Eng.Arch., is research and teaching assistant at the Faculty of Architecture in Zagreb, where she attended Postgraduate Doctoral Study of Architecture and Urban Planning.

HRVOJE CARIÆ, Ph.D., is research associate at the Institute for Tourism. He graduated in environmental protection and economics at Concordia College, USA, received his master’s degree in Lund, and his doctorate in Split.

BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI, Ph.D., is Associate Professor and the author / co-author of several scientific books and numerous scientific articles, scientific studies, master plans, studies and projects. [www.scitaroci.hr]

In this manner, tourism carrying capacity becomes the central spatial planning tool for planning and management of tourism, especially for sensitive destinations such as historic towns, islands, natural parks, valuable landscapes, etc., destinations that should be protected and must face increasing pressures of tourism activities. These are tourist destinations that need the most protection through tourism spatial planning strategy based on an assessment of the optimum tourism carrying capacity.

To adopt the tourism carrying capacity into a spatial planning tool for sustainable development planning the following should be set: a critical analysis of the process and framework that tourism carrying capacity introduces in spatial planning by identifying and classifying different location-specific spatial indicators and factors, the development of certain relationships and statistical models which can determine the quantitative and qualitative measurement of tourism carrying capacity, identifying and standardizing certain objectively verifiable and applicable standards and criteria of tourism site development, ways of determining the appropriate types and scenarios of future spatial development of tourism in relation to certain constraints of the local context, and models of management scenarios for spatial development of tourism in relation to the existing resource constraints in terms of resource recovery while maintaining the competitiveness of the tourist destinations.

The concept of tourism carrying capacity in spatial planning can be used as a basis for decision-making on measures to control the growth and development of tourism in terms of intrusion into the space and its features, or as a planning scenario, which defines the maximum acceptable level of tourism spatial development. Carrying capacity can be a central concept in the process of finding and selecting appropriate, desirable, acceptable, feasible types of spatial development in accordance with the characteristics and specifics of space, measured in terms of the size of tourism activities that are projected on the spatial parameters.

ANA MRÐA HRVOJE CARIÆ BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI

Sl. 1. Naslovnice zbornika radova s IX. meรฐunarodnog kongresa za estetiku u Dubrovniku, 1980.

Fig. 1. Cover pages of the Proceedings of IX International Congress of Aesthetics, Dubrovnik, 1980

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 2[48]

PROSTOR

229

Vladimir Stevanoviæ Univerzitet Singidunum Fakultet za medije i komunikacije Srbija - 11000 Beograd, Karaðorðeva 65 wladimirstevanovic@gmail.com

Singidunum University Faculty for Media and Communications Serbia - 11000 Beograd, Karaðorðeva 65 wladimirstevanovic@gmail.com

Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.01 Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 23. 4. 2014. / 8. 12. 2014.

Subject Review UDC 72.01 Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 23. 4. 2014. / 8. 12. 2014.

Prolegomena za novu estetiku arhitekture Prolegomenon for New Aesthetics of Architecture

estetika estetika arhitekture filozofija kulture teorija arhitekture transdisciplinarna sinteza

aesthetics architectural theory aesthetics of architecture philosophy of culture transdisciplinary synthesis

Èlanak razmatra konceptualne, predmetne i metodološke moguænosti estetike arhitekture u odnosu na suvremenu, diskurzivno i kulturalno orijentiranu estetiku. Ukazuje se na povijesnu vezu estetike i estetièkih problematizacija u sklopu teorije arhitekture. Zatim se paralelno analiziraju uvjeti aktualnih preobražaja: 1) estetike k filozofiji kulture i 2) teorije arhitekture ka konceptu arhitekture kao teksta kulture. Pozicija nove estetike arhitekture predlaže se u transdisciplinarnoj sintezi recentnih pristupa u opæoj estetici, teoriji arhitekture i estetici arhitekture.

The paper discusses the conceptual, subject matter and methodological capabilities of aesthetics of architecture in relation to contemporary, discursively and culturally oriented aesthetics. It parallel analyzes the conditions of current transformations: 1) aesthetics to the philosophy of culture; 2) the architectural theory to the concept of architecture as a cultural text. The position of the new aesthetics of architecture is proposed in transdisciplinary synthesis of recent approaches in the general aesthetics, architectural theory and aesthetics of architecture.

230

PROSTOR

2[48] 22[2014] 228-237 V. STEVANOVIÆ Prolegomena za novu estetiku arhitekture

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Naèelno je stajalište da se pozicija nove estetike arhitekture traži u smjeru suvremenih, diskurzivnih pristupa u sklopu sljedeæih polja: 1) opæa estetièka teorija, 2) teorija arhitekture i 3) rijetki pokušaji zasnivanja estetike arhitekture. U toj konstelaciji estetici arhitekture uvažava se status specifiène instance opæe estetike, ali se istodobno ukazuje da estetika arhitekture ne može opstati kao singularan sustav neovisan o opæemu estetièkom znanju. Postavljanje nove estetike arhitekture zapoèet æe stoga nužnim uvidom u složeno podruèje estetike, na koji æe se nadovezati najkraæi moguæi prikaz povijesnih relacija estetike i arhitekture.

PROMJENLJIVO I TRAJNO U ESTETICI VARIABLY AND PERMANENTLY IN AESTHETICS

E

stetika arhitekture složena je tema koja veæ dugo nije èest predmet razmatranja ni u sklopu opæe estetike, ni u sklopu teorije arhitekture. Dva su moguæa razloga za minornu zastupljenost problematike estetike arhitekture. Prvi je razlog konceptualne i metodološke prirode, a odnosi se na rasprostranjenu skepsu prema moguænostima i dometima estetike kao discipline. Naime, nekoliko desetljeæa unatrag traje epoha poslije estetike, kada se moglo èuti o krizi, sumraku ili smrti estetike, kao i o nužnom razoèaranju estetikom zbog njene hermetiènosti i nemoguænosti da riješi vlastite probleme.1 Drugi je razlog predmetnog karaktera i odnosi se na neriješeno pitanje o tome koji je aspekt arhitekture relevantan za estetièku analizu i teoretiziranje. Što je to estetièko u arhitektonskom djelu i èime se toèno treba baviti estetika arhitekture? Izloženi problemi ukazuju na potrebu za revizijom estetike arhitekture.

U skladu s time, cilj je èlanka nadilaženje ovih ogranièenja putem izvedbe estetièkog aparata koji æe se moæi konkretno primijeniti za potrebe analize arhitekture. Namjera je ponuditi sistematizaciju jednoga diskurzivno zasnovanog pogleda na estetiku arhitekture, danas nedovoljno afirmiranog u teoriji i estetici arhitekture, usprkos potencijalu da se razvije u kompaktnu teorijsku konstrukciju. Šire implikacije ovoga prijedloga odnose se na domenu arhitektonske edukacije, posebno na unaprjeðenje u podruèju teorije i estetike, ali i na bolje razumijevanje arhitektonske prakse.

Najzastupljenije promišljanje estetike u današnjim arhitektonskim teoretiziranjima i dalje je vezano za postulate moderne formalistièke estetike, uvedene prije gotovo tri stoljeæa - u doba prosvjetiteljstva. Sredinom 18. stoljeæa Baumgarten postavlja estetiku kao filozofsku disciplinu koju odreðuju tri konstitutivna pojma: èulnost kao izvor spoznaje, umjetnost kao predmet i ljepota kao vrijednosna kategorija.2 Dakle, estetika se inicijalno bavi èulnom spoznajom ljepote u podruèju umjetnosti. Iz ovih odreðenja proizlazi bit kolokvijalne uporabe termina estetika, koja je simptomatièna za suvremeni arhitektonski govor: aspekt estetike arhitektonskog djela poistovjeæuje se sa spoznajom ljepote njegova izgleda ili umjetnièke forme u najširem smislu (proporcije, kompozicija itd.).3 Ipak, povijest estetike dokumentira postupno razdvajanje pojmova èulne spoznaje, ljepote i umjetnosti te njihovo nestajanje iz estetièkih razmatranja. Kod Kanta estetika još uvijek funkcionira po principu doživljaja vanjskih, vizualnih i materijalnih kvaliteta4, što u estetici uèvršæuje pojam ukusa koji postaje mjerilo i kompetencija za prosuðivanje ljepote i umjetnosti.5 Meðutim, Hegel æe izvršiti znaèajno preokretanje estetièkog principa zasnovanog na doživljaju ljepote forme umjetnièkog djela putem èulne spoznaje i mjerila ukusa - ka kritièkom prosuðivanju i intelektualnom razumijevanju sadržaja, tj. znaèenja.6 Zatim æe uslijediti razdvajanje pojmova umjetnosti i ljepote kao dominantne estetièke vrijednosti, u skladu sa shvaæanjem da djelo koje je vrijedno i uspjelo u umjetnièkom smislu ne mora nužno biti lijepo.7 Konaèno, u suvremenim estetièkim koncepcijama ni pojam umjetnosti gotovo da nije relevantan.

Ovaj pregled ukazuje da je estetika disciplina u konstantnim preobražajima, koji se mogu dovesti u vezu sa specifiènostima filozofskih, znanstvenih i teorijskih misaonih toko-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

va, kao i društveno-povijesnih okolnosti. Antièke estetièke misli8 objedinjuje paradigma esencijalizma i objektivnog idealizma u sklopu metafizièki orijentiranih filozofskih disciplina (ontologija, gnoseologija, aksiologija i etika). U srednjem vijeku i renesansi ova je paradigma prilagoðena potrebama kršæanske teologije. Kao estetièki kriteriji preko kojih se prepoznaje vrijednost ljepote izdvajaju se objektivne kategorije broja, reda, mjera, proporcija i harmonije. Vrijednosti promatrane kao bliske ideji ljepote jesu svrhovitost, istinitost i etièka dimenzija u smislu moralne prikladnosti i odgojnog karaktera u zadovoljstvu koje ljepota pruža.

Moderna estetika, koja nadvladava dotad dominantnu ontološko-objektivistièku estetièku misao, izvedena je iz gnoseoloških usmjerenja - empirizma i racionalizma. Tada se aktualiziraju subjektivni estetièki kriteriji poput osjeæanja, doživljaja, uživanja ili mašte.

Stoga su Baumgartenovo traganje za estetièkom vrijednošæu u sferi empirijske ljepote umjetnosti i Kantov formalizam samo karika u preobražajima estetike, vezana za prosvjetiteljsku misao i uvjete formiranja modernoga zapadnoeuropskog buržoasko-kapitalistièkog društva.9 Kako u 19. stoljeæu znaèaj filozofije slabi zbog razvoja znanosti i pozitivizma, estetika koristi pojmove i metode psihologije i sociologije, èak i fiziologije i darvinistièki zasnovane biologije. A u 20. stoljeæu društvena stvarnost postaje okosnica misaonih tokova.

Tada marksizam uoblièuje ideološku estetiku, koju æe zanijekati estetika zasnovana na fenomenologiji.10 Rezimirajuæi, s jedne je strane estetika sub-teorija jer kao disciplina nema posebno podruèje i predmet, stoga mora koristiti eksterna znanja, metode i pristupe. Iz istoga je razloga estetika istovremeno i meta-teorija jer koristi druge discipline kao skupljaèe podataka i time okuplja njihova znanja. U tome je smislu do doba krize pozicija estetike bila na vrhu hijerarhije umjetnièkih disciplina, iznad povijesti i teorije umjetnosti te umjetnièke kritike.11 U složenom tijeku razvoja bit estetièke analize i teoretiziranja bilo bi ono što opstaje neovisno o paradigmama koje izvana usmjeravaju estetiku. U skladu s tim mogu se izdvojiti èetiri konstitutivna elementa estetike.

Jedini trajni, sigurni i unutarnji aspekti estetike oko kojih se formiraju razlièiti pristupi jesu: 1) autor (umjetnik ili arhitekt), 2) estetièki predmet (umjetnièko ili arhitektonsko djelo), 3) recipijent (promatraè ili korisnik koji dolazi u kontakt s arhitektonskim djelom kao estetièkim predmetom) i 4) kontekst (opæi misaoni tokovi i društveno-povijesne okolnosti). Autor s intencijom poetièki osmišljava, kreira, proizvodi ili projektira estetièki predmet. Estetièki predmet ima formu (mrežu relacija izmeðu dijelova u sklopu geometrijske konture)12 i znaèenje. Znaèenje se kreæe u

Prolegomena za novu estetiku arhitekture V. STEVANOVIÆ 228-237 22[2014] 2[48]

domeni od pravilnog razumijevanja autorove ideje, preko osobnog doživljaja i prosuðivanja djela neovisno o znanju i o namjeri autora, do prepoznavanja arhetipskog simbolizma ili šire društvene, etièke i ideološke korektnosti. Recipijent u procesu recepcije reagira na estetièki predmet, tj. opaža, doživljava i prosuðuje njegovu vrijednost. Relacije izmeðu autora, predmeta i promatraèa te procesi izmeðu njih uvijek se odvijaju u odreðenom kontekstu. U ovim relacijama pretpostavlja se estetièka vrijednost. Ovisno o tome da li se za vrijednost potencira forma ili znaèenje, razlikuju se formalistièki13 i semiotièki14 estetièki pristupi. Zatim, mogu se križati autonomne i heteronomne15 estetike, ovisno o tome drže li do autonomne umjetnosti izdvojene iz konteksta ili uvažavaju kontekst.  Arhitektura i estetika - Prikazano je kako se estetika do doba krize kretala u širokom rasponu ideja. Orijentiranje estetike arhitekture k opæoj estetici opravdava èinjenica da je identièna smjena paradigmi (metafizika, kršæanstvo, spoznajne teorije, znanost i društvo) uoèljiva u nizu estetièkih problematizacija u sklopu teorije arhitekture. Estetièke misli u arhitekturi uglavnom se odvijaju paralelno s kretanjima opæe estetike.16 Od antièkoga razdoblja do renesanse estetika arhitekture uoblièuje metafizièke i etièke ideje ljepote zasnovane na skladnim proporcijama, brojevima, redu i harmoniji, kao i na procjeni svrhovitosti i moralne prikladnosti.17 Teorija spoznaje, dominantna paradigma prosvjetiteljstva, otvara pitanje dobrog ukusa. Bit sukoba racionalistièkog i empiristièkog pravca postaje pitanje jesu li proporcije neophodna vrijednosna kategorija arhitekture ili pitanje subjektivnog ukusa.18 Na ovaj naèin proporcije zadržavaju središnje mjesto u estetièkim razmatranjima u sklopu teorije arhitekture do poèetka 19. stoljeæa, kada konaèno gube primat. Naprimjer, Viollet-le-Duc, Semper i Ruskin inkorporiraju tada aktualne paradigme društvenog sustava i nacionalnog identiteta u estetièke problematizacije arhitekture.19

Naravno, usporedno s opisanim simetriènim odnosom izdvajale su se odreðene estetièke koncepcije koje se uvjetno mogu okarakterizirati kao specifièno arhitektonske. Najprije se radi o pragmatiènim aspektima arhitekture - utilitarnosti, funkcionalnosti, praktiènoj uporabi, efikasnosti u zadovoljenju potreba i postizanju cilja.20 U tome se kontekstu kao estetièka javljaju pitanja o korektnom rasporedu prostorija, formi koja odgovara namjeni i cjelokupnom dojmu komfora. Ove su odrednice kontinuirano prisutne u estetici arhitekture. Ni Kantova formalistièka estetika,21 ni teorija arhitekture od Vitruvija do danas nisu pružile moguænost odreðenja arhitekture kao slobodne umjetnosti koncentrirane

PROSTOR

231

1 Damnjanoviæ, 1970.a: 31; Focht, 1972: 5; Grliæ, 1983.c; Moravski, 1990.

2 Po prvome od ovih pojmova nova disciplina dobiva ime. Aesthetica vodi podrijetlo od grèke rijeèi aisthesis koja oznaèava èulni dojam ili èulno zapažanje. Rijeè je o nižem stupnju saznanja koje je osjetilno te koje stoji nasuprot pojmovnoj spoznaji i mišljenju.

3 Abercrombie, 1984: 8; Mitchell, 1990: 31; Èankoviæ, 1994: 34; Weber, 2004: 12-16; Juvanec, 2008: 196 4 Kant, 1957.

5 Prije Kanta znaèajan su doprinos teoretiziranju ukusa dali britanski empiristi koji su posebno obraðivali ovaj problem. [Hume, 2005: 323-331] 6 Èaèinoviæ-Puhovski, 1988: 58 7 Damnjanoviæ, 1970: 73 8 Fundamentalna trijada estetièkih pojmova buduæim æe estetièarima omoguæiti provoðenje povijesne rekonstrukcije estetike. Oni æe retroaktivno uvrstiti u korpus estetièkog znanja razlièite rasprave koje problematiziraju pojmove èulne spoznaje, ljepote i umjetnosti provedene u sklopu metafizièke i teološke filozofije od antike do renesanse. [Grliæ, 1983.a] 9 Eagleton i Ferry podsjeæaju na to da u doba prosvjetiteljstva umjetnost postaje posebna sfera izvan svakodnevnih društvenih praksi, tj. prividan antipod radu, ekskluzivno rezerviran za uživanje privilegiranih, bogatih, dokonih i kvazikompetentnih klasa. Buduæi da buržoaska, graðanska klasa postaje nositelj kapitalistièke stvarnosti modernoga doba, ona istovremeno postaje grupacija kojoj je potrebna legitimacija vlastitih interesa. Jedan je od naèina za to bilo uživanje u umjetnièkim djelima. Umjetnost u tome kontekstu postaje najviša vrijednost prosvjetiteljske kulture, a umjetnièko djelo predmet prema kojem je primjereno zauzeti iskljuèivo estetsko stajalište i slobodno uživati u promatranju forme, eliminirajuæi konotacije iz svakodnevne rutine. [Eagleton, 1990; Ferry, 1993] 10 Grliæ, 1983.d: 148, 270 11 Šuvakoviæ, 2005: 182 12 Mitchell, 1990: 31 13 Focht, 1976: 11; Labus, 2005.

14 Bense, 1978: 14 15 Heteronomni su pristupi u estetici, izmeðu ostalih: 1) srednjovjekovni, dogmatski metafizièko-teološki pristupi te 2) pozitivistièki i marksistièki pristupi u razdoblju 19. i 20. stoljeæa. Kod brojnih estetièara ovi su pristupi okarakterizirani kao negativna estetika i antiestetika zbog okretanja disciplinama koje nisu bile temelj estetike. U oba pristupa postoji negativni element (religija, znanost ili ideologija), koji dolazi izvan umjetnosti i koji kao skup uvjerenja i gledišta stoji ispred estetièkog mišljenja. [Stevanoviæ, 2012: 53] 16 S druge strane, postoje i retrogradna, hermetièna shvaæanja za koja je simptomatièno stajalište da nema arhitektonske estetike izvan arhitekture: „Èinjenica da je arhitektonska estetika, kao mišljenje, definirana u arhitektonskim okvirima, spreèava da se izvjesnim opæim estetskim mjestima zamagle arhitektonske specifiènosti. Estetièko mišljenje se, dakle, ne posmatra kao modus opæih estetièkih pravila i normi izvan arhitekture, veæ se zarad nužne preciznosti zahtijeva jasno uporište u arhitektonskom tematskom okruženju.” [Milenkoviæ, 2004: 9] 17 U tom su kontekstu veæ dobro poznate ideje koje razvijaju Vitruvije i Alberti. [Kruft, 1994: 21-29, 41-50] 18 *** 1994: 141-147 19 *** 1994: 282, 310, 331 20 Ovo se odnosi na mjesto arhitekture u modernoj estetici, s obzirom na to da je svrhovitost konstantno postojala kao kategorija u estetièkim mislima od antike do renesanse.

21 U poznatoj Kantovoj podjeli na nositelje slobodne (pulchritudo vaga) i pridodane ljepote (pulchritudo adherens), arhitektonska su djela svrstana u drugu grupaciju.

Odrednica neslobodno ovdje se odnosi na ljepotu koja pretpostavlja odreðeno pojmovno odreðenje u praktiènom smislu.

232

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

2[48] 22[2014] 228-237 V. STEVANOVIÆ Prolegomena za novu estetiku arhitekture

samo na formu. Arhitektura nikada nije iskusila strukturalne promjene kroz koje je prošla umjetnost 18. i 19. stoljeæa u smislu distanciranosti od životne prakse.22 Arhitektura nam se ne može dopadati ravnodušno i bez interesa, o njoj se ne može prosuðivati bez obzira na to što jest niti se može apstrahirati ili zanemariti njena egzistencijalna i društvena uloga. Zbog toga se specifiènost aparata estetièke analize i teoretiziranja arhitekture u odnosu na svaki opæi estetièki sustav manifestira u funkcionalnom aspektu kao primarnoj svrsi. Ovu specifiènost uvažavaju èak i Gestalt pristupi estetici arhitekture, koji se bave primarnim, psihološkim doživljajem arhitekture s naglaskom na formu. Naprimjer, Arnheim priznaje da doživljaj arhitekture nije iskljuèivo formalne prirode, veæ leži u razumijevanju naèina na koji forma obavlja svoju funkciju.23 Arnheimove su ideje bliske Gibsonovu terminu affordance24, koji na egzistencijalan naèin opisuje uporabnost promatranog objekta. Po njemu, ne možemo opaziti odreðeno okruženje dok ne opazimo nas u njemu. Ovime se potvrðuje tvrdnja o obveznom funkcionalnom prepoznavanju kao polazištu za razmatranje arhitekture u estetièkom smislu.

NOVA ESTETIKA: UVJETI FORMIRANJA I KLJUÈNI ASPEKTI

NEW AESTHETICS: THE CONDITIONS OF FORMATION AND KEY ASPECTS U skladu s pretpostavkom da o suvremenoj estetici ne može više biti rijeèi u tradicionalnim terminima, za izvedbu nove estetike arhitekture potreban je uvid u suvremene estetièke koncepte. Namjera je da se na trajnoj èetveroèlanoj strukturi (autor, estetièki predmet, recipijent i kontekst) prikažu znaèajne promjene u estetici, koje korijen razvoja seže do doba krize kulture visokog modernizma kasnih 1960-ih. U to se doba kapitalistièko industrijsko društvo preobražava u društvo medijskih proizvodnji, razmjena i potrošnji.

Konstituira se masovno medijsko i potrošaèko društvo koje æe doživjeti ekspanziju u postmodernom dobu. Postmodernim ili postindustrijskim, hiperpotrošaèkim, hipermedijskim društvom dominira kulturalna logika kasnoga kapitalizma sa sveopæim konzumerizmom kao kljuènom odrednicom.25 Osim promjena u društvenim odnosima, tada nastupa restrukturiranje mišljenja u društveno-humanistièkim disciplinama putem lingvistièke paradigme i, posljedièno, redefiniranje pojma kulture i statusa umjetnosti.

Na akademskom planu postmoderno doba obilježavaju ideje lingvistièke teorije koje nadilaze disciplinarne granice i šire utjecaj na mišljenje u društveno-humanistièkim disciplinama. U tim okolnostima filozofija, a s njom i

estetika, ulaze u krizu. Estetika gubi status kraljice umjetnièki orijentiranih disciplina u neslužbenoj hijerarhiji s povijesti umjetnosti, teorijom umjetnosti i umjetnièkom kritikom.

Nastupa epoha poslije estetike, kada dominaciju u intelektualnoj produkciji ostvaruje niz heterogenih i hibridnih teorija objedinjenih oko poststrukturalistièkog modela26, koji prerasta u interdisciplinarni pokret i teorijsku školu mišljenja. Središnja tema postmoderne postaje moguænost proizvodnje i prijama znaèenja, u skladu s idejom da se sve što postoji u kulturi može analizirati, tj. proèitati kao tekst. Poststrukturalizam metodološki raskida s interpretativnim modelima zasnovanim na univerzalnoj primjenljivosti te se okreæe relativizmu i kontekstualnom odreðivanju stvari. Priznaje se moguænost istodobnog postojanja mnoštva razlièitih znaèenja i ravnopravnih fokusa promatranja. Na pojam kulture prestaje se gledati kao na prosvjetiteljsko-buržoaski sustav visokih vrijednosti i kvaliteta. Opozicija na relaciji visoke i masovne kulture postaje relativna. Kultura postaje pluralitet društvenih polja27 i sistem umreženih znaèenja.28 U kulturi, kao društvenoj oznaèiteljskoj praksi, sadržan je diskurs spektar vrijednosti, normi, simbola, ideologija, uvjerenja, stereotipa, navika, mišljenja, obièaja, kriterija identifikacije, te tipova spoznaje, procjenjivanja i selekcije. U postmodernom sustavu sveopæe proizvodnje znaèenja, koji je u skladu s lingvistièkom paradigmom (kao teorijskim obrascem) i masovnom medijskom kulturom (kao praktiènim stanjem), umjetnost prestaje biti najviša vrijednost visoke kulture. Umjetnièko djelo promatra se kao svaki drugi društveno-kulturalni artefakt koji se može analizirati. Nastaje kriza umjetnièke forme. Umjetnièki pravci od pop arta i minimal arta do konceptualne umjetnosti ne nude moguænost formalistièkog prepoznavanja i razlikovanja umjetnièkog djela od puke realne stvari preuzete iz masovne kulture.29 Osim forme, poetièki koncepti autorstva i kreativnosti takoðer gube važnost.

Naprimjer, Barthesovo proglašenje smrti autora30 ukazuje na prioritet analize efekata koje djelo proizvodi u odnosu na genezu djela.  Recepcija, znaèenje i kontekst - Upravo okolnosti koje su dovele do krize modernog poimanja estetike uvjetovat æe još jedan njen preobražaj. Izdvajaju se tri kljuèna pojma koji 22 23 24 25 26 27 28 29 30

Kaminer, 2007: 67 Arnhajm, 1990: 10-11 Gibson, 1986.; Greeno, 1994.

Jameson, 1997: 239 Šuvakoviæ, 2005: 494 Paetzold, 1999: 9 Šuvakoviæ, 2006: 386 Danto, 1997: 4 Barthes, 1986: 176

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

æe predstavljati okosnicu suvremene estetike: znaèenje, recepcija i kontekst. Od analize forme i èulno-vizualnih aspekata estetièkog predmeta ide se k analizi znaèenja. Meðutim, znaèenje ne proizlazi iz forme ili izgleda, nego iz moguænosti da se forma ili izgled vide u povezanosti s drugim, okružujuæim znaèenjima u kontekstu. Ono na osnovi èega se može odrediti i razumjeti znaèenje nije ni proces stvaranja, ni autorova poetika, ni namjera, veæ naèin na koji recipijent dolazi do znaèenja u procesu recepcije. U tome smislu Božiæeviæ naglašava relacijska svojstva umjetnièkih djela prema kontekstu, vremenu i mjestu nastanka, te društvenim, kulturalnim i povijesnim okolnostima, stvaraocu i recipijentu.31 Ipak, za novu estetiku najmanje je važno pitanje stvaralaèke kreacije, koje je i u ranijim estetikama bilo minorno zastupljeno. Kako Stolnitz primjeæuje, zakljuèci koji se izvode u sferi estetike o estetièkom predmetu i reakciji na nj nisu vezani za umjetnièku kreaciju.

Buduæi da estetièka recepcija ima vlastite imperative, pitanja kreativnosti ne mogu biti važan konstituens estetièkog iskustva.32 Estetika kao filozofija kulture - Nova estetika teži funkcionirati kao filozofija kulture.

Paetzold i Erjavec predlažu novu estetiku koja sve manje upuæuje na umjetnost, a sve više na kulturu.33 Kako Erjavec primjeæuje, današnja je umjetnost sve što se odredi pod tim imenom, a ne nešto što stjeèe umjetnièko znaèenje na osnovi normirane estetièke vrijednosti. Iz toga Erjavec zakljuèuje: ako je umjetnost do te mjere lišena kriterija, ona se u osnovi ne razlikuje od kulture. U toj se konstelaciji kategorija estetièkoga ne povezuje samo s umjetnošæu veæ i s cjelokupnim kulturalnim kontekstom. Estetièka sfera proširuje se na estetiku svakidašnjeg34 i obuhvaæa sve aspekte života i djelovanja u suvremenomu medijsko-potrošaèkom društvu. Nadilaženjem podruèja umjetnosti kao ekskluzivne teme i pružanjem k studijama kulture, nova estetika u filozofskom smislu nije više samo filozofija umjetnosti veæ i filozofija kulture.35 Još jedan znaèajan aspekt nove estetike jest izlazak estetièara iz krutih akademskih okvira što su se oslanjali na nekoliko znaèajnih knjiga u kojima su postulirani autoritativni sustavi i sve veæa orijentacija k otvorenom polju za debate na meðunarodnim kongresima, koji se održavaju trijenalno ili kvadrijenalno. Jedan 

31 32 33 34 35 36 37 38 39 40

Božiæeviæ, 1997: 301 Stolnitz, 1983: 81-82 Paetzold, 1999.; Erjavec, 2001.

Dorfles, 1991: 191 Erjavec, 2009: 19 *** 2009: 19 Potrè, 1988: 136 Petroviæ, 1988: 112 Welsch, 1997: 87 Šuvakoviæ, 2006: 53

Prolegomena za novu estetiku arhitekture V. STEVANOVIÆ 228-237 22[2014] 2[48]

od ovih skupova, IX. po redu Meðunarodni kongres za estetiku, održan je u Dubrovniku 1980. godine (Sl. 1.).

Nadilaženje formalistièkoga ili samorazumljivoga znaèenjskog okvira djelovanja i okretanje kulturalnom kontekstu - najnovije forme estetike (kako ih Erjavec na jednome mjestu naziva)36 ostvaruju u transdisciplinarnoj sintezi s nizom aktualnih teorija (analitièka filozofija, poststrukturalizam, semiologija, neomarksizam, studije kulture). Više je smjerova kojima se estetièari kreæu u cilju kontakta sa znanjima iz drugih disciplina. Naprimjer, Potrè predlaže naturalizaciju37 estetike kojom ukazuje na važnost percepcije, psihologije i društvenih uvjeta koji utjeèu na nastanak i razumijevanje estetièkih ideja, što je blisko konceptu sociopsihološke uvjetovanosti procesa recepcije38 koji zastupa Petroviæ. Welsch takoðer zastupa ideju o novoj proširenoj estetici koja je transdisciplinarna po strukturi i koja predstavlja polje istraživanja svih pitanja što se tièu estetike, ukljuèujuæi doprinos filozofije, sociologije, povijesti umjetnosti, psihologije, antropologije, neuroznanosti itd.39 Po njemu, transdisciplinarna sinteza, hibridizacija i naturalizacija estetike s korpusom znanja i interpretativnih postupaka iz ovih disciplina omoguæit æe institucionalno proširenje estetike.  K primijenjenoj estetici - U ovome se poglavlju preciznije objašnjava što se može konkretno uèiniti s novom estetikom, tj. koje su njene moguænosti primjene u smislu estetièke analize i teoretiziranja. Prije toga važno je naglasiti što ne radi nova estetika.

Nova estetika ne preuzima kompetenciju prosuðivanja u odnosu na norme kakve su bile metafizièke ili ideološke, veæ se iskljuèivo bavi uvjetima prosuðivanja i recepcije u širem smislu. Polje novih estetièkih analiza obuhvaæa sustave proizvodnje estetièkih doživljaja, sudova, znaèenja i vrijednosti smještenih u odreðenoj kontekstualnoj, tj. kulturalnoj situaciji. Od znaèenja nisu samo znaèenja i vrijednosti što oblikuju recepciju, tj. doživljaj ili sud, veæ modaliteti40 koji prethode njihovu ustanovljenju. Potrebno je kritièki predoèiti kontekstualne uvjete i aksiološko-semiološke propozicije pod kojima se prethodno uspostavljaju i primjenjuju kriteriji estetièke recepcije u kulturi. Ovim se putem mogu otkriti logika i naèini funkcioniranja procesa putem kojih recipijent pronalazi znaèenje u onome što vidi. U pitanju je složen sustav èimbenika, operacija, mehanizama i utjecaja kojima je recipijent podložan prilikom procesa recepcije i koji odreðuju njegove daljnje postupke, doživljaje, interpretacije i prosuðivanja. Primarni zadatak nove estetike bio bi otkrivanje diskursa - konvencija i ideologija kojima se služi jedna kultura u procesu kodiranja vrijednosti što strukturiraju recepciju umjetnièkog djela ili artefakta kulture u širem

PROSTOR

233

234

PROSTOR

2[48] 22[2014] 228-237 V. STEVANOVIÆ Prolegomena za novu estetiku arhitekture

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

smislu. U toj konstelaciji estetièke vrijednosti i znaèenja razumiju se kao arbitrarni i relativni, diskurzivni proizvodi kulturalnoga konteksta.

To se ostvaruje uspostavljanjem veza izmeðu arhitekture i ostalih akademskih disciplina (lingvistièke i kulturalne teorije, sociologije i filozofije), tj. uvozom paradigmi iz ovih disciplina s ciljem uoblièenja teorije arhitekture.

TEORIJA ARHITEKTURE

U suvremenoj teoriji arhitekture izvršena je transformacija, hibridizacija i naturalizacija, poput one koja je dovela do uspostavljanja nove estetike. Transformacija teorije arhitekture donosi novu tematiku koja se svakako može promatrati kao estetièka. U pitanju je niz razmatranja koja tretiraju znaèenja i vrijednosti recepcije arhitektonskog djela u smislu promatranja, nastanjivanja ili korištenja, kao i sudjelovanja u simbolièkoj i društvenoj razini saznanja. Estetièki opseg suvremene teorije arhitekture, osim razmatranja uvjeta èulnog pojavljivanja arhitekture, obuhvaæa i njeno pojmovno predstavljanje i šire spoznajno-kulturalno predoèavanje. U tome smislu pozicije suvremene arhitektonske teorije mogu se ozbiljno razmotriti u smjeru izgradnje suvremene, tj. nove estetike arhitekture.

Primjerice, semiološka paradigma u teoriji arhitekture pokreæe pitanja o znaèenju arhitektonskog djela: što je, zapravo, znaèenje u arhitekturi te pripada li ono arhetipskom simbolizmu forme ili se èita iz funkcije, tj. programske uporabe? Eco razvija ideju o denotaciji i konotaciji arhitekture. Denotacija je primarna funkcija u smislu utilitarnosti, dok se konotacijom prelazi u sekundarno polje simbolièke funkcije.48 Eco proširuje ideju simbolizma izvan onih znaèenja koja su inherentna arhitektonskoj formi i u skladu sa semiološkim konceptom obuhvaæa šire slojeve društveno-kulturalnog i ideološkog znaèenja.

ARCHITECTURAL THEORY Kao što je spomenuto, namjera je da se uspostavljanje aparata estetièke analize arhitekture postavi i ispita u odnosu na predloženi okvir nove estetike. U ovome æe se poglavlju ukljuèiti doprinos suvremene teorije arhitekture. Tražit æe se moguænost uspostavljanja smislene sinteze koja bi vodila ka konaènom proizvodu - novoj estetici arhitekture. Prije toga važno je razjasniti odnos: 1) suvremene i tradicionalne teorije arhitekture i 2) teorije arhitekture i estetike arhitekture. Po Kruftu, teorija arhitekture je svaki pisani sustav, sveobuhvatno ili djelomièno zasnovan na estetièkim kategorijama.41 S druge strane, Scruton jasno odvaja domene estetike arhitekture i teorije arhitekture. On smatra da je teorija arhitekture samo niz pokušaja da se normativno formuliraju univerzalno ispravne maksime, pravila i zapovijedi koje trebaju regulirati arhitektonsku praksu.42 Još jedan problem u ovoj normativnosti jest to što ne dolazi iz estetièke teorije, nego je proizvod arhitekata-praktièara koji time promoviraju vlastite doktrine.43 Meðutim, u oba sluèaja autori afirmativno ili kritièki govore o teoriji arhitekture u tradicionalnim terminima.

Analizirajuæi preobražaje estetike od aisthesisa do filozofije kulture, može se konstatirati da je slièan kulturalno-lingvistièki obrat pretrpjela i teorija arhitekture. Naime, od druge polovice 90-ih godina 20. stoljeæa do danas, u nizu knjiga i zbornika tekstova44 koji u naslovu sadrže termin teorija arhitekture, kao poèetak suvremene teorije arhitekture oznaèavajaju se kasne 1960-e godine. Po Nesbitt45, teorija arhitekture opisuje praksu i procedure nastanka arhitekture, odreðuje izazove koji stoje pred njom i postavlja alternativna rješenja zasnovana na praæenju stanja discipline. Hays46 postavlja društveni kontekst arhitektonske produkcije kao primarni zadatak teorije arhitekture, a to je u skladu s Leachovom47 ocjenom da suvremena teorija arhitekture treba problematizirati uvjete pod kojima se arhitektura postavlja u relacije s vanjskim okolnostima. Uèvršæuje se ideja o arhitekturi kao tekstu kulture. Ovi autori uspostavljaju otklon od tradicionalne arhitektonske teorije u kojoj su prevladavali moralizirajuæi argumenti i kriteriji i koja je u formalistièkim terminima dokazivala nesvodive arhitektonske ideje poput svrhovitosti, prikladnosti, kvalitete i iskrenosti. Suvremena teorija arhitekture razvija se kao praksa medijacije koja smješta arhitekturu u širi društveni kontekst.

ESTETIKA ARHITEKTURE AESTHETICS OF ARCHITECTURE Znaèenje, kao pojam blizak estetièkoj vrijednosti49, ulazi u rijetke eksplicitne pokušaje zasnivanja estetike arhitekture, dok konotacija, onako kako je Eco definira, postaje mjesto gdje se odvajaju znaèenja relevantna za estetièku analizu arhitekture od onih znaèenja koja to navodno nisu.

Naprimjer, Abercrombie ostaje u terminima estetièkog formalizma kada tvrdi da kvaliteta forme ne zavisi od razlièitih izražavanja društvenih obrazaca. Iako funkcija i kontekst ne 41 Kruft, 1994: 15 42 Scruton, 1979: 4 43 Graham, 2005: 555 44 Nesbitt, 1996.; Leach, 1997.; Hays, 1988.; Mallgrave, Goodman, 2011.

45 Nesbitt, 1996: 16 46 Hays, 1998: xii 47 Leach, 1997: xx 48 Eco, 1997: 185-187 49 Pooriau, 1986: 120

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

mogu biti zanemareni, oni sami po sebi nisu estetièki aspekti.50 Glede znaèenja, Abercrombie pledira za pravo simbolièko znaèenje koje strogo razdvaja od arbitrarnih asocijacija u odnosu na društveno-povijesni kontekst. Njegov koncept znaèenja u estetici arhitekture pojavljuje se na identièan naèin kod Goodmana, koji takoðer iskljuèuje religijske, ideološke i ekonomske aspekte znaèenja jer nisu direktno vezani za arhitekturu.51 Kod oba su autora jasno odvojena: 1) realna znaèenja koja proistjeèu iz onoga što se može vidjeti u djelu i 2) parazitska znaèenja što ih promatraè proizvoljno pridaje i koja se ne mogu vidjeti jer se nalaze izvan, tj. oko djela, u kontekstu. To su ujedno dva estetièka sustava koja promatraju arhitekturu kao visoku umjetnost izoliranu od svih diskurzivnih odreðenja karakteristiènih za suvremeno masovno društvo i mnogostruke razine komunikacije arhitekture u kulturi.

Scruton daje suprotno tumaèenje: arhitektura nije visoka umjetnost, nego jedan od svakodnevnih aspekata egzistencije. Zgrada je javni objekt koji promatramo, u koji ulazimo i u kojem boravimo u svakodnevnom raspoloženju.52 U njegovu se prijedlogu oèitava koncept estetike arhitekture kao estetike svakodnevnog života. To je u skladu s Ecovom ocjenom o neobvezatnom doživljavanju arhitekture53, koje je u rangu s naèinom doživljaja svih vidova (masovne) kulture. Scruton odbija èisto, neposredno, èulno uživanje u zgradama. Svako zadovoljstvo prouzroèeno arhitektonskim djelom stoji u vezi s razumskom refleksijom i kritièkim izborom na osnovi prethodnih znanja. Scruton ostvaruje utjecaj na Wintersa, autora najrecentnije estetike arhitekture, koji takoðer naglašava povezanost arhitekture s egzistencijalnim vrijednostima i vidi je kao formu života.54 S jedne su strane Scruton i Winters bliski idejama nove estetike jer potenciraju recepciju i ne promatraju arhitekturu izvan kulture.

Meðutim, njima nedostaju elementi koji ukazuju na transdiciplinaran, šire zasnovan diskurzivni pogled, kao i odreðeni stupanj kritièke orijentacije. Upravo je ovaj nedostatak predmet brojnih osporavanja Wintersova stajališta.55 Naime, Winters smatra da estetièki pristupi koji se orijentiraju na znaèenje zanemaruju perceptivno-vizualnu prirodu arhitekture i direktno iskustvo promatraèa, 50 51 52 53 54 55 56 57 58

Abercrombie, 1984: 8 Goodman, 1988: 34 Scruton, 1979: 259 Eco, 1997: 196 Winters, 2007: 106 Harries, 2008.; Sedláková, 2009.

Whyte, 2006: 177 Teymur, 1981: 89 Danto, 1997: 41; Fisher, 2000.

Prolegomena za novu estetiku arhitekture V. STEVANOVIÆ

reducirajuæi arhitekturu na sredstvo komunikacije u društvenom kontekstu. Izravno iskustvo, kao i ostale razine recepcije, jest znaèajno, ali predmet nove estetike nije samo recepcija razlièitih znaèenja umjetnièkog ili arhitektonskog djela56 veæ i modaliteti stvaranja smisla u realnosti koji utjeèu na tu recepciju.57 Stoga je potrebno podvrgnuti kritièkoj analizi èitav diskurs - sustav institucionaliziranih interpretacija i ideologija u širem smislu koje formiraju uvjete i moguænosti estetièke recepcije arhitekture.

ZAKLJUÈAK CONCLUSION U èlanku su sistematizirana glavna konceptualna naèela nove estetike koja su u izravnoj vezi s njenim konkretnim predmetnim i metodološkim moguænostima u smislu primijenjene analize i teoretiziranja. Ukratko rezimirajuæi, to su: 1) okretanje od forme i poetike k estetièkoj recepciji i mnogostrukim kontekstualno/kulturalno relativnim znaèenjima estetièkog predmeta; 2) proširenje estetièke sfere na domenu èitave kulture; 3) hibridizacija i naturalizacija estetike u transdisciplinarnoj sintezi sa suvremenim, diskurzivno orijentiranim kulturalnim teorijama. Na ovaj se naèin nova estetika kreæe u smjeru od predmeta (forme) k tekstu (znaèenju). Meðutim, tu nije kraj jer tekst ne postoji kao takav za sebe, nego se od teksta nastavlja k analizi diskursa. Diskurs figurira kao govor konteksta. U tome smislu diskurs otkriva ideologiju koja stvara znaèenje. Kao krajnja instanca u prethodno ponuðenome èetveroèlanom sustavu estetike figurira sam kontekst. Predmet estetièke analize i teoretiziranja nije estetièki predmet (umjetnièko ili arhitektonsko djelo), veæ je to, zapravo, kulturalni kontekst. U odnosu na predloženi okvir nove estetike prikazane su i ispitane koncepcije suvremene teorije arhitekture i rijetkih recentnih pokušaja zasnivanja estetike arhitekture. Iz veæine ispitanih koncepcija izvuèena su ona naèela koja ih stavljaju u rang s idejama nove estetike. Radi se o naèelima koja su uporabljiva i koja omoguæuju kretanje u smjeru estetièkog promatranja koje ne razumije arhitekturu kao idealnu formu ili autonomno umjetnièko djelo, niti kao funkcionalnu stvar, nego kao tekst kulture. Primjerice, pristupom u analitièkoj tradiciji mogu se ispitati uvjeti prihvaæanja i vrjednovanja arhitektonskog djela u službenim arhitektonskim institucijama jednoga društva58, dok se semiološkim pristupom mogu ispitati uvjeti recepcije arhitekture u širem izvaninstitucionalnom, svakodnevnom kontekstu koji podrazumijeva život u kulturi jednoga društva. Primijeniti estetiku na predmetu arhitekture znaèilo bi izvršiti kritièku analizu i teoretizaciju uvjeta i moguænosti recepcije znaèenja i vrijednosti arhitekture u odreðenome kulturalnom kontekstu.

228-237 22[2014] 2[48]

PROSTOR

235

236

PROSTOR

2[48] 22[2014] 228-237 V. STEVANOVIÆ Prolegomena za novu estetiku arhitekture

Literatura Bibliography

1. Abercrombie, S. (1984.), Architecture as Art: An Esthetic Analysis, Van Nostrand Reinhold, New York 2. Aler, J.; Damnjanoviæ, M., ur. (1983), IX Congress of Aesthetics, Dubrovnik 1980: The problem of creativity in Aesthetics, A selection from the Proceedings with new contributions, Comite international pour les etudes d’Esthetique, Belgrade 3. Arnhajm, R. (1990.), Dinamika arhitektonske forme, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd 4. Barthes, R. (1986.), Smrt autora, u: Suvremene književne teorije - ruski formalizam, francuska nova kritika, poststrukturalistièka amerièka kritika, estetika recepcije, marksistièka kritika [ur.

Beker, M.], SNL, 176-180, Zagreb 5. Bense, M. (1978.), Estetika, Otokar Keršovani, Rijeka 6. Božièeviæ, V. (1997.), Filozofija umjetnosti Arthura Dantoa, pogovor u: Danto, A.: Preobražaj svakidašnjeg: Filozofija umjetnosti, Kružak, 297320, Hrvatski Leskovac 7. Èaèinoviæ-Puhovski, N. (1988.), Estetika, Naprijed, Zagreb 8. Èankoviæ, M. (1994.), Podrijetlo i svojstva arhitektonskog oblika, „Prostor”, 2 (1-2): 17-47, Zagreb 9. Damnjanoviæ, M. (1970.a), Da li nas estetika mora razoèarati, u: Estetika i razoèaranje, Praxis, 17-45, Zagreb 10. Damnjanoviæ, M. (1970.b), Razlikovanje lepog od umetnièkog, u: Estetika i razoèaranje, Praxis, 47-123, Zagreb 11. Damnjanoviæ, M., ur. (1980), The creativity and the human world: Proceedings of the 9th International Congress of Aesthetics / Stvaralaštvo i ljudski svet: akti 9. medjunarodnog kongresa za estetiku, International Congress of Aesthetics, Belgrade 12. Danto, A. (1997.), Preobražaj svakidašnjeg: Filozofija umjetnosti, Kružak, Hrvatski Leskovac 13. Dorfles, Ð. (1991.), Nova estetska podruèja i anihilacija èula, u: Pohvala disharmoniji: umetnost i život izmeðu logièkog i mitskog, IP Svetovi, 180-186, Novi Sad 14. Eagleton, T. (1990.), The Ideology of the Aesthetics, Basil Blackwell, Oxford 15. Eco, U. (1997.), Function and Sign: the Semiotics of Architecture, u: Rethinking Architecture: A reader in Cultural Theory [ur. Leach, N.], Routledge, 182-202, NewYork 16. Erjavec, A. (2001.), Aesthetics: Philosophy of Art or Philosophy of Culture, „Filozofski Vestnik”, 2: 7-30, Ljubljana 17. Erjavec, A. (2009.), Estetika dvadesetog veka: uvodne primedbe, u: Figure u pokretu - Savremena zapadna estetika, filozofija i teorija umetnosti [ur. Šuvakoviæ, M.; Erjavec, A.], Atoèa, 11-20, Beograd 18. Ferry, L. (1993.), Homo Aestheticus: The Invention of Taste in Democratic Age, The University of Chicago Press, Chicago

19. Fisher, S. (2000.), Architectural Aesthetics in the Analytic Tradition: A New Curriculum, „Journal of Architectural Education”, 54 (1): 35-44, London 20. Focht, I. (1972.), Uvod u estetiku, Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo 21. Focht, I. (1976.), Tajna umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb 22. Gibson, J. (1986.), The Theory of Affordances, u: The Ecological Approach to Visual Perception, Lawrence Erlbaum Associates, 127-143, New Jersey 23. Goodman, N. (1988.), How buildings mean, u: Reconceptions in Philosophy and Other Arts and Sciences [ur. Goodman, N.; Elgin Z.C.], Hackett, 31-48, Cambridge 24. Graham, G. (2005.), Architecture, u: The Oxford Handbook of Aesthetics [Levinson, J.], Oxford University Press, 555-571, Oxford 25. Greeno, J.G. (1994.), Gibson’s Affordances, „Psyhological Review”, 101 (2): 336-342, Washington 26. Grliæ, D. (1983.a), Estetika. Povijest filozofskih problema, Naprijed, Zagreb 27. Grliæ, D. (1983.b), Estetika, II. Epoha estetike, Naprijed, Zagreb 28. Grliæ, D. (1983.c), Estetika, III. Smrt estetskog, Naprijed, Zagreb 29. Grliæ, D. (1983.d), Estetika, IV. S onu stranu estetike, Naprijed, Zagreb 30. Harries, K. (2008.), Review of Aesthetics and Architecture, by Edward Winters, „Notre Dame Philosophical Reviews: an electronic journal”, http://ndpr.nd.edu/review.cfm?id=12384 [15.2.2008.]

31. Hays, K.M. (1988.), Introduction, u: Architecture Theory since 1968 [ur. Hays, K.M.], A Colombia Book of Architecture, x-xv, New York 32. Hume, D. (2005.), On the Standard of Taste, u: Critical Theory Since Plato [ur. Adams, H.; Searle, L.], Thomson Wadsworth, 323-331, Boston 33. Jameson, F. (1997.), Cultural logic of late capitalism, u: Rethinking Architecture: A reader in Cultural Theory [ur. Leach, N.], Routledge, 238-247, New York 34. Juvanec, B. (2009.), Osnove proporcijskih sustava u arhitekturi, „Prostor”, 17 (1): 193-199, Zagreb 35. Kaminer, T. (2007.), Autonomy and commerce: the integration of architectural autonomy, „Architectural Research Quarterly”, 11 (1): 63-70, Cambridge 36. Kant, I. (1957.), Kritika rasudne snage, Kultura, Zagreb 37. Kruft, H.W. (1994.), A History of Architectural Theory from Vitruvius to Present, Zwemer/ Princeton Architectural Press, London & New York 38. Labus, M. (2005.), Ontologijski prilaz umjetnosti u djelu Ivana Fochta, „Filozofska istraživanja”, 99 (4): 901-912, Zagreb 39. Leach, N. (1997.), Introduction, u: Rethinking Architecture: A reader in cultural theory [ur. Leach, N.], Routledge, xiii-xxi, New York 40. Mallgrave, H.F.; Goodman, D. (2011.), An introduction to architectural theory: 1968 to the present, Wiley-Blackwell, Oxford 41. Milenkoviæ, V. (2004.), Uvod u arhitektonsku formu, u: Arhitektonska forma i multifunkcija, Zadužbina Andrejeviæ, 9-10, Beograd 42. Mitchell, J.W. (1990.), Architectural form, u: The logic of architecture: design, computation and cognition, MIT Press, 25-36, Massachusetts

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

43. Moravski, S. (1990.), Sumrak estetike, Novi Glas, Banja Luka 44. Nesbitt, K. (1996.), Introduction, u: Theorizing a New Agenda for Architecture, An Anthology of Architectural Theory 1965-1995 [ur. Nesbitt, K.], Princeton Architectural Press, 16-72, New York 45. Paetzold, H. (1999.), Introduction: In Search of a Cultural Theory of Aesthetics, u: International Yearbook of Aesthetics Vol 3: Aesthetics and Philosophy of Culture [ur. Paetzold, H.], International Association for Aesthetics, 3-7, Kassel 46. Petroviæ, S. (1988.), Socio-psihološka uslovljenost recepcije likovnog dela, „Istra”, 5-6: 110123, Pula 47. Pooriau, M.A. (1986.), The Aesthetic Value of Architecture, „Philosophica”, 38: 117-120, Gent 48. Potrè, M. (1988.), Naturalizirana estetièka teorija, „Istra”, 5-6: 136-140, Pula 49. Scruton, R. (1979.), The Aesthetics of Architecture, Princeton University Press, New Jersey 50. Sedláková, M. (2009.), Edward Winters. Aesthetics and Architecture, „Estetika: The Central European Journal of Aesthetics”, XLVI (I): 111116, Prague 51. Stevanoviæ, V. (2012.), Negative aestehtics and anti-aesthetics as ideological approaches to aesthetics of architecture, u: International Conference Architecture and Ideology [ur. Mako, V., et al.], Faculty of Architecture University of Belgrade, Board of Ranko Radoviæ Award, Association of Applied Arts Artists and Designers of Serbia, 234-238, Belgrade 52. Stolnitz, J. (1983.), Artistic creation in the ‘new’ aesthetics, u: IX Congress of Aesthetics, Dubrovnik 1980 - The problem of creativity in Aesthetics, A selection from the Proceedings with new contributions [ur. Aler, J.; Damnjanoviæ, M.], Comite international pour les etudes d’Esthetique, 81-83, Belgrade 53. Teymur, N. (1981.), Aesthetics of aesthetics: Aestehtic question in architectural and urban discourses, „METU JFA”, 7 (1): 77-96, Ankara 54. Šuvakoviæ, M. (2005.), Pojmovnik suvremene umjetnosti, Horetzky, Zagreb 55. Šuvakoviæ, M. (2006.), Diskurzivna analiza: Prestupi i/ili pristupi ’diskurzivne analize’ filozofiji, poetici, estetici, teoriji i studijama umetnosti i kulture, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd 56. Weber, R. (2004.), Aesthetics and Architectural Composition, u: Aesthetics and Architectural Composition - Proceedings of the Dresden International Symposium of Architecture [ur. Weber, R.; Amann, M.A.], Pro Literatur Verlag, 1216, Mammendorf 57. Welsch, W. (1997.), Aesthetics Beyond Aesthetics, For a New Form to the Discipline, u: Undoing Aesthetics, Sage Publication, 78-103, London 58. Whyte, W. (2006.), How Do Buildings Mean?

Some Issues on Interpretation in the History of Architecture, „History and Theory”, 45: 153-177, Middletown 59. Winters, E. (2007.), Aesthetics and Architecture, Continuum, New York

Izvor Source Izvor ilustracije Illustration Source Sl. 1. Aler, Damnjanoviæ, 1983.; Damnjanoviæ, 1980.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Prolegomena za novu estetiku arhitekture V. STEVANOVIÆ

228-237 22[2014] 2[48]

PROSTOR

237

Sažetak Summary

Prolegomenon for New Aesthetics of Architecture In the field of aesthetics, architecture has never been a central theme such as painting, sculpture, music, literature or theater. However, nowadays the establishment of aesthetics of architecture is particularly complex. At the beginning of the 1970s aesthetics falls into a crisis and loses the primacy within intellectual production. This primacy is overtaken by a number of heterogeneous and hybrid theories converged around linguistic paradigm.

Along with detected and criticized methodological weaknesses, the problem remains the lack of a definition of the concept of aesthetics when it comes to architecture as a subject. The question is: what exactly should be purpose of aesthetics of architecture? The first - introductory chapter emphasizes the need for a revision of the aesthetics of architecture, that will overcome these limitations.

The goal is the derivation and the offer of an aesthetic apparatus, which could be specifically applied for analysis and theorizing of architecture, based on the systematization of contemporary and discoursive oriented approaches as seen in: 1) a general aesthetic theory; 2) architectural theory; 3) rare attempts of setting the aesthetics of architecture. Relations are established in these approaches, and the main aesthetic issues are derived from them. The second chapter implements a shift from the most usual considerations of aesthetics in contemporary architectural discourse, which is still related to the postulates of modern formalist aesthetics. The encapsulation of aesthetics within three constituent terms (sensuality as a source of knowledge; art as an object; beauty as a value category) is demystified. Aesthetics is regarded as a discipline in constant transformation, in accordance with the philosophical, scientific and theoretical developments and also socio-historical circumstances. Despite this volatility, the elements independent of paradigms that direct aethetics from the outside are distinguished: 1) the author; 2) the aesthetic object; 3) the recipient; 4) the con-

text. A symmetrical relationship of a shift of paradigm has been observed in the general aesthetics and aesthetic problematizations within architectural theory. As a particular necessity of aesthetics of architecture in relation to other branches of aesthetics, a obligatory functional, existential and social role has been alocated. In line with the hypothesis that the aesthetics can no longer be spoken in traditional terms, the third section provides an insight into the new aesthetic concepts, in order of their implementation during the derivation of the new aesthetics of architecture. Changes are shown that will lead to a crisis of aesthetics and at the same time determine the conditions of forming a new aesthetics (changed social relations, academic fixture of linguistic paradigm that restructures the thinking in social sciences and humanities disciplines, redefining the concept of culture and status of art).

Principles of new aesthetics in the direction of post-philosophical, hybrid-theoretical and relativistic theorizations (analytical philosophy, structuralism, post-structuralism, semiology, cultural studies) are derived. Leading and guiding concepts for the latest forms of aesthetics are distinguish. These concepts are: 1) reception, meaning and context the shift from the aesthetic object (form) to the analysis of the production of aesthetic reception and the relative meaning and values that shape aesthetic reception, compared to the placement in a specific cultural/ discursive situation (context); 2) philosophy of culture - an extension of the domain of the aesthetic sphere to culture as a whole; 3) hybridization and naturalization of aesthetics in a transdisciplinary synthesis of contemporary cultural theories. In this constellation the new aesthetic possibilities in terms of applied analysis and theorizing are considered. Therefore, contextual conditions of aesthetic reception are imposed as the central questions of aesthetics. This means that the issues are not solely the meanings and val-

[Translated by Marina Radosavljeviæ, prof.]

Biografija Biography Dr. VLADIMIR STEVANOVIÆ je arhitekt, docent na Fakultetu za medije i komunikacije (Katedra za teoriju umetnosti i arhitekture) Univerziteta Singidunum u Beogradu. Èlan je upravnog odbora Društva za estetiku arhitekture i vizuelnih umetnosti Srbije.

Podruèje djelovanja: povijest, teorija i estetika arhitekture i vizualnih umjetnosti.

VLADIMIR STEVANOVIÆ, PhD, architect, assistant professor at The Faculty for Media and Communications, Singidunum University in Belgrade. He is a member of steering committee of The Society for Aesthetics of Architecture and Visual Arts Serbia.

Fields of investigation: history, theory and aesthetics of architecture and visual arts.

ues that condition the aesthetic reception, but a modalities that precedes it. The fourth chapter includes the contribution of contemporary architectural theory in the discussion, whose positions are considered in terms of derivation a contemporary aesthetics of architecture. In the contemporary architectural theory, a transformation, hybridization and naturalization was observed, such as the one that led to the establishment of a new aesthetics.

Contemporary architectural theory questions the conditions under which architecture is set in relation to external circumstances, which reinforces the idea of architecture as a cultural text, analogous to the concept of a new aesthetics as a philosophy of culture. The fifth chapter critically examines rare recent attempts of the conceivment of aesthetics of architecture in relation to the established criteria of the new aesthetics. A polarization was perceived between: 1) retrograde, formalistic, hermetically-semiotic approachs that observe architecture as a high art outside of everyday culture (Abercrombie, Goodman); 2) approaches based on the concepts of architecture as the form of life and aesthetics of architecture as the aesthetics of everyday life (Scruton, Winters).

Although the reception and meaning take an important place in the second approach, the issue of context remains neglected. Therefore, the conclusion proposes the extension of the focus of aesthetics of architecture from taking into consideration of everyday life experiences to the cultural modalities of creating this experience. That means the need to critically discuss the axiological and semiotic propositions under which are pre-established and are applied criteria aesthetic reception in culture. The task of new aesthetics of architecture becomes the disclosure of conventions and ideologies that are used by a culture in the process of coding values which structure the reception of architectural work as an artifact of culture in broader sense.

VLADIMIR STEVANOVIÆ

Fig. 1. Pursuant to the Provincial Institute for the Protection of Cultural Monuments decision No. 915/54 of 04.12.1954, the St George’s Church and the parish home in Petrovaradin, Štrosmajerova 20 were listed as state protected. In 1991 Petrovaradin - the upper and the lower fortress were classified as a spatial cultural and historic complex of outstanding value. It is listed as a cultural monument No. PKIC 41 at the Central Register of the Republic Institute for the Protection of Cultural Monuments - Belgrade.

Sl. 1. Prema rješenju br. 915/54 od 4.12.1954. Zavoda za zaštitu kulturnih spomenika, crkva sv. Jurja i župni ured u Petrovaradinu, Štrosmajerova 20, proglašeni su državno zaštiæenim dobrima.

Godine 1991. petrovaradinska gornja i donja tvrðava klasificirane su kao prostorni kulturni i povijesni sklop od velikog znaèaja. U Centralnom registru Republièkog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Beogradu ovaj je objekt evidentiran kao spomenik kulture pod brojem PKIC 41.

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

22[2014] 2[48]

PROSTOR

239

Dubravka Ðukanoviæ The Institute of Architecture and Urban&Spatial Planning of Serbia [IAUS] Serbia - 11000 Beograd, Bulevar Kralja Aleksandra 73/II dubravka.djukanovic@studiodart.rs

Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije [IAUS] Srbija - 11000 Beograd, Bulevar Kralja Aleksandra 73/II dubravka.djukanovic@studiodart.rs

Subject Review UDC 726.5 (497.11)”17” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 14. 2. 2014. / 8. 12. 2014.

Pregledni znanstveni èlanak UDK 726.5 (497.11)”17” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 14. 2. 2014. / 8. 12. 2014.

Origin of architectural forms of the Petrovaradin St George’s Former Jesuit Church Podrijetlo arhitektonskih oblika bivše isusovaèke crkve sv. Jurja u Petrovaradinu

baroque architecture ecclesiastical architecture monastic church Petrovaradin, Vojvodina St George’s monastery church

barokna arhitektura sakralna arhitektura samostanska crkva Petrovaradin, Vojvodina samostanska crkva sv. Jurja

The paper explores the origin of architectural forms of the Vojvodina’s oldest baroque church - St George’s monastery church in Petrovaradin. Furthermore, it analyzes the ways in which the baroque architectural aesthetics influenced the 18th century ecclesiastical architecture in Vojvodina (southern Austro-Hungarian region). A typological systematization of the studied objects is presented according to the specific features of the spatial concept.

Ovaj rad istražuje podrijetlo arhitektonskih oblika samostanske crkve sv. Jurja u Petrovaradinu, najstarije barokne crkve u Vojvodini. Istražuju se takoðer i naèini na koje je arhitektonska barokna estetika utjecala na sakralnu arhitekturu 18. st. u Vojvodini (južne regije Austro-Ugarske Monarhije). Rad donosi i tipološku sistematizaciju analiziranih objekata na osnovi specifiènih obilježja prostornog koncepta.

240

PROSTOR

2[48] 22[2014] 238-251 D. ÐUKANOVIÆ Origin of architectural forms…

INTRODUCTION UVOD

T

he Roman Catholic Church structures represent a significant part of the architectural heritage of Vojvodina. A two-and-a-half-century long building period shaped by the turbulent political history1 gave birth to 231 Roman Catholic religious structures of heritage value.2 The first building to be completed was the St George’s Church in Petrovaradin. The origin of its form and architectural shape is the central point of interest of this paper (Fig. 3). Furthermore, the impact of the church architecture on the development of the Roman Catholic churches space and form characteristics in Vojvodina in the first half of the 18th century is considered. The basic issues in the research are the spatial concept, the relationship between the function and the form of the structure, but also the problem of defining the trends in the cultural, socio-political and religious discourse within the governing circumstances in the Habsburg Monarchy and its provinces and, consequently, their translation to and reflection in the church structures in Vojvodina. There are three research levels regarding the origins of building the church structures: investigating the general history of the area, the Roman Catholic churches in all the Habsburg lands and the architecture of the preserved structures that belong to the given period in the area.

* Editor’s note: The Croatian term for the geographical area is Srijem while the Serbian term is Srem.

State administration - The present Vojvodina territory is geographically linked to the southern Pannonia region along the Danube, the Tisa and the Sava rivers. However, as a

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

result of turbulent social events and changes of power in the region, Vojvodina is also, in historical terms, linked to the several state and administrative units which were at one point in history governing parts of today’s Vojvodina.

The present territory of Srijem* fell under the mediaeval Hungarian Kingdom in 12th century. The mediaeval Srijem and Vukovo County3 lasted until the Turkish occupation of the territory in 1530. After the recovery of the Habsburg power4 and the renewal of the territorial division into counties in the eighteenth and the first half of the nineteenth centuries north-west part of what is now Srijem was under the Srijem County and south-east lands were a part of the Military Border (Militärgrenze; Fig. 2). It was placed under the Slavonian General Command (Militär Generalcommando in Slawonien und Syrmien) established in 1701 with the main military headquarter in Osijek (1701-83) and later Petrovaradin (1783-1848). A chain of fortresses was constructed in Slavonia and Srijem (Petrovaradin 1692-1780) as a part of a new defence line against the Ottomans.5 Constant presence of the engineers and free-lance masterbuilders employed by the General Command had a strong impact on the architecture at the local level. This influence spread even on art and architecture of the monastery buildings usually dictated by the strict control of the orders, who decided about the building type, style, choice of the builder, iconographic program and the purchase of the pieces of art.6 Church organisation - The Srijem archdeacon’s diocese became independent in the 13th century, upon a request of a Catholic archbishop Ugrin Csak. Pope Gregory IX established a diocese of Syrmia (a Papal Bull of 1 The beginning of the building period is linked to that of stability of political and economic circumstances in Austro-Hungary, following the end of Austro-Turkish wars (the 1699 Karlovac Peace Treaty and the 1718 Pozarevac Peace Treaty), while its end came in 1939, in the wake of the WWII. Any construction activity almost completely disappeared with the end of the WWII. 2 Ðukanoviæ, 2013: 129-132 3 The mediaeval Srijem County (Comitatus Sirmiensis) was first recorded in a foundation document of the Belakut Abbey in 1237. [Dobrica, 2009: 175] 4 Raoniæ, 2008: 41; Simeonoviæ-Èokiæ, 2008: 48-49; Gerevich, 1990; Bácskai, 2002: 77-90; Gavriloviæ, 1980: 111-131; Jaèov, 1990 5 Markoviæ, 1999-2000: 287 6 Cvitanoviæ, 1985: 45 7 Andriæ, 2009: 263-264 8 *** 1999: 173-190 9 Király, 1979: 106-122 10 From the 12th century: the Benedictines and the Cistercians. From the 13th century: the Premonstratensians, the Dominicans and the Franciscans. Later on, Hermits of St Augustine and Cistercians were active too. [Marosi, 2003: 9-40] 11 The Petrovaradin Cistercian Abbey was established by king Bela IV, populating it with the members of the

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Origin of architectural forms… D. ÐUKANOVIÆ 238-251 22[2014] 2[48]

PROSTOR

241

1229) with a seat in Ko½ (Banostor) on the Danube.7 After the liberation from the Ottomans, the late 17th century came with preserved or partially ruined, monumental Christian churches.8 In 1773 Pope Clement XIV unified the Bosnian and Srijem episcopate, which from 1953 was called the Ðakovo Episcopate or the Bosnian and Srijem Episcopate.9 The Srijem episcopate regained its church independence in 2008, when Pope Benedict XVI passed a decision for the Ðakovo episcopate to be elevated to an archdiocese, and the ÐakovoSrijem episcopate then split off.

Religious orders in Srijem - Religious orders were present in the mediaeval Hungarian state from the 12th century.10 From the 13th century they began to operate in southern lands. Members of the Paulists, the Mendicants, the Dominicans and the Franciscians were active in Srijem, which was known as a strong centre of the Benedictine and the Cistercian Orders.11 The Order of Jesuits (Societas Jesu) appeared in Central Europe soon after its foundation in 1540. In 1561 Jesuits began to operate in Hungary.12 In 1606 Jesuits who came from the coastal Croatia (1560 settled in Dubrovnik) established a centre in Zagreb13 that introduced and spread ideas of the order across the Slavonian lands and Srijem. Jesuits were fervent propagators of the Counter Reformation ideas. They were promoters of social justice and participated actively in education, culture and health pursuits on the local level.

As strong protagonists of the idea of the new role of the expressiveness of the art in Catholic church, Jesuits were supporters of the acceptance of the new Baroque esthetics.

Petrovaradin Jesuits - The records describing the works on the Petrovaradin Fortress in French Trois-Fontaines Abbey in 1234. [Dobroniæ, 1987: 77-82; *** 1992: 44-51] 12 The later Austrain Jesuite Provice had jurisdiction of the Habsburg lands where eleven missions were established.

13 Markoviæ, 1999: 290 14 M. Lechman mentioned 1687 as the year when both the Jesuit and Franciscans had pastoral station at the Petrovaradin fortres. [Lechman, 1966: 72]. J. Matoš wrote in detail (based on the rich source material) on the arrival of the Franciscans in Petrovaradinand the monastery buildings and the baroque church of St. Francis. This historical overview also tells about the Jesuits and their monastery in Petrovardin [Matoš, 1987: 109-126] .

15 Korade, 1993; Turkalj Podmanicki, Horvat-Levaj, 2011: 223; Predragoviæ, 1939: 3, 46 16 The information is cited in a text about the St George’s Monastery by R. Pauloviæ referring to a manuscript kept in the National Library in Vienna, but the text does not state the library holdings or the call number of the manuscript [Pauloviæ, 1959: 18-29]. The same information can be found in some subsequent researchers, but without any reference.

17 Jesuits led the parish of St Juraj from 1697. This was confirmed in 1701 by Cardinal Koloniæ, according to J. Matoš, in his description of ”Canonical visitation to Petrovaradin in the eighteenth century”. [Matoš, 1987] 18 Šmit, 2008: 350-366; *** 2006: 41 19 Lehmann, 1966: 128

Fig. 2. In the early 18th century, the entire territory of present Vojvodina was under the rule of the Habsburg Monarchy. The border areas were divided into Slavonia, Danube and Tisa military frontier (until 1882) under direct administration of the Vienna Court War Council. Other parts of present Vojvodina fell under the county (civil) administration as part of the Habsburg Hungary: the Bac-Bodrog county, the Torontal county and the Srijem (renewed on December 11, 1745) county with a small northern part in the Csongrad county. Vojvodinian territories were under the Hungarian counties until the 1848-1849 Hungarian revolution. The three units making the present Vojvodina - Srijem, Banat and Backa - were brought together in administrative terms only in the second half of the 19th century (Serbian Vojvodina, 1848-1849 and the Dukedom of Serbia, 1849-1861).

Sl. 2. Poèetkom 18. st. èitav teritorij današnje Vojvodine bio je pod vlašæu Habsburške Monarhije. Granièna su podruèja obuhvaæala podruèje Slavonije, Dunava i vojne granice uz rijeku Tisu (do 1882.) pod neposrednom upravom Ratnoga vijeæa beèkog dvora. Ostala podruèja današnje Vojvodine bila su pod civilnom vlašæu triju županija u sastavu habsburške Maðarske: Baè-Bodrog, Torontal i Srijem (obnovljeno 11.12.1745.), s malim dijelom na sjeveru u županiji Csongrad. Vojvoðanski teritoriji bili su pod upravom ugarskih županija do Maðarske revolucije 1848./49. Tri jedinice koje èine današnju Vojvodinu - Srijem, Banat i Baèka - ujedinjene su u administrativnom smislu tek u drugoj polovici 19. stoljeæa (Srpska Vojvodina, 1848./49. i Vojvodstvo Srbija, 1849.-1861.).

1725 mention two churches, the Franciscan and the Jesuit church, both built next to the monasteries and founded after 1692, i.e. after the works on the present fortification had already started.14 Some members of the Jesuit Order from Osijek brought by a Catholic archbishop, Cardinal Leopold Kolonic, settled in Petrovaradin (later one of eleven missions of the Austrian Jesuit Province) in 1693.15 In 1695, the Jesuit records list the Petrovaradin Jesuits, the abbot Ivan Farkas and the pastor Ignatius Remes.16 Immediately upon their arrival, the Jesuits started building the monastery complex below the Petrovaradin Fortress walls. As early as in 1703 the Jesuit parish of St George17 was separated from the Srijem bishop’s jurisdiction, falling directly under the Esztergom archbishop’s jurisdiction. Besides their missionary work, they took upon themselves to treat the sick, teach school lessons, perform religious services and preach to the soldiers and other lower town residents. They also immediately started building a wing to a future monastery and around 1736 a hospital in the lower town of the fortress, close to the river Danube.18 Jesuit’s mission was active in Petrovardin until the temporary suppression of the Order in 1773.19

Fig. 3. According to the 1999-2000 records, the St George’s the Martyr parish was first mentioned in 1198 (no source document is stated) and was restored in 1701 or 1702 [Jarm, 2000: 76]. From 1963 it was part of the newly established Ðakovo-Srijem archdiocese.

When the independent Srijem episcopate was reinstated in 2008, the Roman Catholic church of St George in Petrovaradin was the episcopate cathedral in the present complex of a temporary Srijem bishop residence (the bishop’s residence is housed in the three wings of an former Jesuit monastery dormitory).

Sl. 3. Prema arhivskoj graði iz 1999.-2000., Župa sv.

Jurja muèenika prvi se put spominje 1198. god. (izvor podataka nepoznat). Obnovljena je 1701. ili 1702. [Jarm, 2000: 76]. Od 1963. sastavni je dio novoosnovane Ðakovaèko-srijemske nadbiskupije. God. 2008. ponovno je uspostavljena nezavisna Srijemska biskupija, a rimokatolièka crkva sv. Jurja u Petrovaradinu postala je biskupijska katedrala u sadašnjem sklopu privremene rezidencije srijemskog biskupa (biskupova rezidencija smještena je u trima krilima bivšega spavaæeg trakta isusovaèkog samostana).

CHRONOLOGY OF CHURCH CONSTRUCTION AND INVENTORY

KRONOLOGIJA IZGRADNJE I OPREMANJA CRKVE

Dating the first stages of the church construction is a process based on two archival sourc-

242

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[48] 22[2014] 238-251 D. ÐUKANOVIÆ Origin of architectural forms…

Fig. 4. A copy of the Petrovaradin canonical visitation minutes lists of bishop Paxius from 1765 Sl. 4. Kopija zapisnika kanonske vizitacije petrovaradinskog biskupa Paxiusa iz 1765.

es. The first one - Jesuit official records for 1696 that contain a part referring to the monastery and the activities of the Jesuit superior in Petrovaradin, which states: ”There is some hope that the Emperor will build a church, where service can be conducted”.20 The other document - the text of the archival source Litterae annuae Provinciae AustriaeSoc. Jesu ONB, Wien, cod. 12 229, 283v, interpreted by J. Matoš21, said that in 1701 the founder of the Order, St Ignatius, was solemnly celebrated.22 According to these documents it can be concluded that the construction of the St George’s Church started after 1696 and the first construction stage was completed in 1701. In the same year the parish was canonically established in Petrovaradin and, as in other border fortifications, entrusted to the Jesuits.

The start of the St George’s Church construction and the description of the works are recorded in the canonical visitations minutes of the Petrovaradin bishop Sereny (1735-46) and bishop Paxy (1763-66), kept in the Diocese Archives in Ðakovo (Fig. 4).23 There is no reliable data on the completion of the church, but it is known that it was consecrated in 1714. On page 5 of the Diary from 1729 it says: ”24th week VII by Whitsunday. Church consecration service (the church was consecrated in 1714, on 20th May - see the Diarium - a note was made at the top of page 4). No branches in the church. Preach as usual. The mass was sung by one and the same as the evening service yesterday. In the town nothing much. The Bishop, with his assistants, Mr Francis Naas, the musician, with his organist, were present at dinner. No catechesis. A litany instead of the evening service as the musicians got held up in the inn. /Popinae/”24 The memo about the consecration written in the Diary from 1729 was obviously based on an older record (Diary) that has never been found. Based on an inscription at the foot of the St Ignatius statue in the first floor entrance wing niche, it can be concluded that the monastery construction, or the construction of the north wing, lasted till 1734. It says: DIVe IgnatI tVere potentiI tVo braChIo DeVotos tIbI soCIos petroVaraDIenses, ”St Ignatius with his strong arm protects his Petrovaradin devotees”, while the sum of the capital letters yields 1734, probably stating the year of the completion of the statue or testifying to the date when the statue was set in the niche.

The former Jesuit church and monastery buildings today form a closed rectangular complex at the edges of the lower town, right below the upper town. The completion of the interior works of the three monastery wings and the church interior lasted till 1774. The St George’s Church had all five altars by 1732.

The replacement of the altars coincided with the abolition of the Order in 1773, so only the

main altar and the altar of Holy Cross were built.25 The monastery complex development and construction could be traced on the drawings and the Petrovaradin maps dating from that period. The drawings of the fortress complex from 1698 and of a battle near Petrovaradin from 171626 show a church tower rising above the lower town rooftops. A 1720 fortress plan done by engineer Wentz shows the church and the north end of the dormitory, while the 1753-54 plan shows the completed complex in its present form: the church and three dormitory wings.27 Such a long period of construction, spreading over almost eight decades, was a result of the sparse amount of incoming contributions, as well as the fact that the constructionof the Petrovaradin Fortress itself was at a standstill for almost a quarter of a century, during two wars (The War of the Austrian Succession, 1740-48 and The Seven Years’ War, 1756-63) waged when Maria Teresa came to the throne.

SPATIAL ARRANGEMENT AND OTHER CHURCH ARCHITECTURE SIGNIFICANT FEATURES PROSTORNA DISPOZICIJA I DRUGA ZNAÈAJNA ARHITEKTONSKA OBILJEŽJA

The St George’s Church (Fig. 1) is oriented roughly in the north-south direction lengthwise. Its east side, along with the three dormitory wings, encloses an irregular rectangular monastery courtyard. The monasterial complex is situated on a steep terrain, by the fortress ramparts, thus a section leaning on the fortress loses a whole storey, so that the dormitory south wing, the altar and the church south side are considerably sunken in the ground, as much as 6 m (Fig. 6).

Great attention was paid to the choice of structure site that had to ensure visual dominance of the complex from the close range as well as from a distant view.28 Analysing the St George’s location in the fortress’ lower town, we can see that the builder’s principal inten20 Pauloviæ, 1959: 21 21

Matoš, 1987: 112

22 Lj. Vujaklija indicates the year 1701 as the year of commencement of construction but also F. Schams Topographical Description of Petrovaradin. [Schams, 1820; Vujaklija, 1980/81: 87] 23 CAA, HR-SNAÐ, unclassified material, 1735-65; *** 2006: 3-79; *** 2008: 79-369 24 CAA, HR-SNAÐ-Bä, CXXIII, 1729; PASG, unclassified material: Diary..., 1729 25 The same number of altars was mentioned in the Canonical visitations to Petrovaradin and in later reports.

[Matoš, 1987: 112; *** 2006: 17; Jarm, 2000: 76; PIPCM, E-5/A, 95&632, 1954; RIPCM, PKIC 41, 1991]

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

tion was the absolute dominance of the liturgical structurein its form, size and position over the urban environment it belongs to, which is more of a mediaeval characteristic than of the baroque urban concept. On the other hand, the spirit of the new period is mirrored in the choice of a prominent site determined by its natural land features, further accentuated by the positioning of the entrance on a platform and in the reduced architecture of the church. The choice of the plan, the presbytery that takes up the area of the entire apse and the open choir formed above the entrance define an integral, visibly longitudinal site.29 Visual impression is emphasized by the lighting solution with two rows of windows. The St George’s Church is a onenave structure of a rectangular plan, with a somewhat narrower polygonal altar apse in the west end. The dimensional relations of the buildings represent the traditional characteristic. The interior of the naos is a rectangle with a 1:2 ratio. If we add, lengthwise, another square with its sides equal to the nave width, we get the exact exterior measures of the altar apse, creating a total interior ratio of 1:3. The ratio of the rectangle sides circumscribing the exterior line of the whole structure, including the entrance steps, is 1:2.5 and the ratio of the nave height and width is 1:1 (Fig. 5). The building has a shallow ”false” barrel vault. The curve is formed by planking attached to the wooden roof structure. The whole interior area of the nave is divided into four bays and the altar area into two equal ones by shallow ellipsoidal Tuscan style pilasters. The vault arches dividing the bays end on a horizontal, continual, lavishly decorated cornice stretching along the side walls. At the church entrance side, in the area of the first, north bay, there is an open choir gallery, standing on two massive and profiled brick columns. The choir line towards the nave is straight, but slightly concave in its central part, where the pipe organ is located. Apart from the main church entrance from the north, street side, there is an entrance from the sacristy, formed along the east altar wall, and beside the sacristy is a room connecting it with the dormitory. The 26 Österreichische Staatsarchive, Kriegsarchiv, Collection of maps H III d 906 27 Miloševiæ, 1959: 25-29 28 Cvitanoviæ, 1985: 6 29 Longitudinal spatial organization of the early baroque architecture (visible in aisleless churches of a traditional one-nave space as well as in Wandpfleiler hall churches with lateral niches or chapels) is interpreted as a manifestation of the basic principles of Counter-Reformation architecture, defined at the Council of Trent (1545-1563) and summarised in the St Charles Borromeo’s instructions on ecclesiastical building (Instructiones fabricae et supellectilis ecclesiasticae: Ackerman, 1972: 15-28; Hempel, 1965; Markoviæ, 2003; Horvat-Levaj, Barièeviæ, Rapaniæ Braun, 2011: 49; Turkalj Podmanicki, Horvat-Levaj, 2011: 226227; Sokol Gojnik, Crnèeviæ, Šæitaroci, 2011: 289-292)

Origin of architectural forms… D. ÐUKANOVIÆ 238-251 22[2014] 2[48]

sacristy and the adjacent room, as well as the central section below the choir, are vaulted with a groin vault. The church interior is well lit, with two rows of six windows opened in the line of the bays on the west side. The lower row of the larger windows is formed in the west façade wall, while the upper row of the smaller clerestory windows is made above the inner cornice, in the vault niches.

The first description of the church building that mentions size, structure and openings, dates from the canonical visitation minutes from 1811 and it says: ”I visited this parish church built of solid material, 18 fathom long and 7 fathom wide. There is an arch of a solid material at the sanctuary, but the rest of the building is covered with plastered vault.

There are 12 windows of sizes appropriate to

PROSTOR

243

Fig. 5. The Franciscan monastery with the St George’s church, Petrovaradin, 1701: ground floor and 1st floor plans Sl. 5. Franjevaèki samostan s crkvom sv. Jurja u Petrovaradinu, 1701.: tlocrt prizemlja i 1. kata

Fig. 6. The former Jesuit monastery complex with the St George’s Church in Petrovaradin: front and side Sl. 6. Bivši sklop isusovaèkog samostana s crkvom sv. Jurja u Petrovaradinu: glavno i boèno proèelje

244

PROSTOR

2[48] 22[2014] 238-251 D. ÐUKANOVIÆ Origin of architectural forms…

the church. Six are in a row, next to the entrance on the right. Six are on the opposite side, topped with a row of smaller windows.

Furthermore, there is a large window on the choir, then three on the left side, two in the oratory and one in the hall. All the windows are equipped with wooden trellis, except those on the right side. These are equipped with metal trellis.”30

Fig. 7. The former Jesuit St George’s church, Petrovaradin, 1701: interior Sl. 7. Bivša isusovaèka crkva sv. Jurja u Petrovaradinu, 1701.: interijer

Above the north tract central section, a twostorey bell tower (flche) is rising, whose lower (loft) storey is incorporated in the front entrance façade gable wall, whereas the upper storey, carrying the profiled cap and, like the bell tower cap, covered with metal sheet, comes out from the roof level. There is a crypt built beneath the church, which can be accessed directly from the street, through an entrance on the north façade. The crypt was built on a later date (probably in the 18th century), after the original, smaller one had been closed.31 This one is twice smaller than the church nave and is located along the west wall, almost in the mid-line. The central area of the crypt has a groin vault, ending in a shallow barrel vaulted altar apse. In the crypt side areas, like a columbarium, there are more than 100 compartments for cinerary urns storage.

Fig. 8. The former Dominican St Michael Church (Belvárosy Szent Mihály Templom), Pest, 1700: interior Sl. 8. Bivša dominikanska crkva sv. Mihaela (Belvárosi Szent Mihály Templom) u Pešti, 1700.: interijer

The building exterior is modestly decorated.

With regard to the flat side walls, where there are only small, thin, shallow window plaster frames, there is an emphasis in the north façade decorations. It is divided into three planes by shallow pilasters that, in somewhat narrower form, go on above the roof cornice, creating the same division on the curved gable wall, accentuating the vertical line of the whole structure. In the central line, above the entrance portal, there are two windows, a larger and a smaller one with an oval oculus above. On the sides there are niches with sculptures of St Francis Xavier and St John of Nepomuk, the patron of the Petrovaradin lower town. In the same line below the sculptures are the crypt entrances. On the monastery façade there is a sculpture of St Ignatius, founder of the Jesuit Order. The west façade is structured in an exact ratio 1:1.5 of the exterior sides.

ORIGIN OF ARCHITECTURAL FORMS AND THE ST GEORGE’S CHURCH BAROQUE AESTHETICS IMPACT

PODRIJETLO ARHITEKTONSKIH OBLIKA I UTJECAJ BAROKNE ESTETIKE CRKVE SV. JURJA

The St George’s Church spatial concept and style point to a quite uniform architecture of the early baroque monastic buildings as a probable model. The spatial type of an early

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

baroque ”ad aula unica” hall church (without lateral niches or chapels) is deeply rooted in the Gothic architectural heritage.32 It was known around 1700 and became popular in the first half of the 18th century all over former Hungary and central Austria (Innerösterreich).33 A readily visible similarity of traditional monastic single-nave hall churches comes basically from an extremely reduced spatial concept - a simple rectangular nave with polygonal chancel, both covered with a barrel vault. A bell tower is usually displaced from the front façade plane. A simple triangular of more common baroque gable rises above the front façade, while the pilasters divide it into three planes. The portal is on the central one, with a window above, while the lateral planes hold niches with the sculptures of the saints.

A motif of a medallion or an oval oculus is quite a frequent one. The side façades are usually plastered flat without decoration.

Early Baroque spatial concept of traditional monastic single-nave hall churches was in30 *** 2008: 429 31 The first crypt with 12 seats for the coffins and the same number of the burial pits was built behind the central altar between 1743 and 1746. [*** 2006: 55] 32 Miloševiæ, 1959: 23-29; Hempel, 1965; Milanoviæ-Joviæ, 1990: 30-37; *** 2002: 22-38; Cvitanoviæ, 1985: 69-73; Cvitanoviæ, 1992: 41-59 33 Czech family Dientzenhofer introduced the model of a baroque hall church that was spread all over the Austrian lands. [Cvitanoviæ, 1985: 40] 34 One of the earliest examples, that influenced wider territory of the Habsburg Monarchy (mostly southern territories that were part of the medieval Kingdom of Hungary), is the reconstruction of the Franciscan church in Zagreb (XIII), completed 1607-20. Reconstructed Franciscan churches, the Holy Trinity in Karlovac (XVI / 1672-74/1705-30) and the Assumption of the Virgin Mary in Bac (XIII / 173456) are of the same type [Mirkoviæ, 1992: 99-101; HorvatLevaj, 2011: 105-107]. The church of the Pauline Monastery in Lepoglava (a gothic building reconstructed between 1640 and 1705 and renewed with the new front built in 1710-11) was another influential building of the time [Cvitanoviæ, 1985: 46-7, 243; Puhmajer, Kuèinac, 2008: 151-166].

35 The spatial concept, dimensions and exterior design of the St Francis Church was almost identical to its contemporary Jesuit Church in Petrovaradin. Plans of the church, developed from 1783 to 1874 for the purposes of expanding the military hospital, which are kept in the War Archives in Vienna, were published by J. Matoš. [Matoš, 1987: 117-121] 36 The St Nicolas Church in Èakovec was constructed in stages, between 1707 and 1711, when the sanctuary was consecrated and between 1725 and 1728. The drawing of the monastery complex from 1752 shows the original high gable front façade that was reconstructed in 1905 in neobaroque style. [Horvat, 1956; Cvekan, 1978] 37 Cvitanoviæ, 1985: 69-70 38 Present structure - aisleless building with a triconch sanctuary - is the result of the third construction stage (1725-30). The originally built rectangular chapel (1702) was elongated in 1715. The spatial concept of that church was almost identical to the one of the St George’s church: one nave building with a narrower, rectangular altar area, topped with a barrel vault. [Žiniæ, 2006: 129] 39 The former mosque was converted in chapel by Jesuits in 1693 [CAA, 514-1881]. The building was elongated in 1745. After the Bollé’s neo-romanesque reconstruction in 1881 [CAA, 630-1881; Damjanoviæ, 2013: 339-344] its

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

troduced mostly by the radical renovation of older Middle-ages structures in Baroque manner. It was common in the 17th and the beginning of the 18th century all over the wider territory of the southern border clerical centres, such as Kalocsa, Pecs and Zagreb.34 The former Jesuit St George’s church in Petrovaradin (1701-14) is one of the earliest examples of contemporary design, according to the type, along with the former Dominican St Michael Church in Pest (Belvárosi Szent Mihály Templom, 1700-16), Franciscan churches in Petrovaradin35 (1705-32) and Èakovec36 (1707-28), the parish St Peter Church in Mreznica (1711-26)37 and the Pauline church of Our Lady of Carinthia in Križevci (170230).38 The former chapel of Our Lady of the Snows on Tekije, Petrovaradin seemed to be of the same type. Its original feature: a simple one-nave building with a bell tower built on the altar side is recorded on an old graphic.39 Further changes, manifested in replacement of barrel vault with the cross-barrel original front is only known from the graphic, published in the Topographic description of Petrovaradin... [Schams, 1820]. Composition of the façade: the high gable front divided into three planes with pilasters shows less resemblance to the façade of the St George’s than to the later Franciscan church of Mary’s Assumption in Samobor (hall church with lateral chapels, 1720-30).

40 This type of vault was used for the construction of the Franciscan churches of St Nicola in Èakovec (1707-25) and St Antony in Kostajnica (1726-29), as well as the Franciscan church of St John the Baptist in Varaždin (1650-55), that belongs to a hall church with lateral chapels type.

41 This type is based on Austrian Early Baroque ecclesiastical architecture, illustrated by the Jesuit University church in Vienna (Universitätskirche, 1624-31).

42 The author based the theses and conclusions about the architecture of the 18th century churches in Vojvodina on the results from several years of research into the architecture of Roman-Catholic temples in Vojvodina, conducted for the Provincial Institute for the Protection of Cultural Monuments. In addition to the direct study of 231 buildings in Vojvodina (including creating a database of current technical and photographic documentation for the majority of researched buildings), a full and extensive analysis of a number of buildings, as well as sources stored in various libraries and archives in six countries was conducted. This systematic research resulted in the study called The Architecture of Roman Catholic Churches in Vojvodina from 1699 to 1939.

43 This model of Early Baroque Wandpfeiler church was initiated by St Michael Jesuit church in Münich (1583) and got final articulation in two Hans Alberthall’s churches: the Jesuit Studienkirche in Dilingen (1610-17) and the Jesuit church in Eichstätt (1617-34). Until the end of this construction epoch (around 1700), Bohemia saw many church buildings of this type constructed, and so did the Czech lands, southern Germany, Austria and northern Italy. [Norberg-Schulz, 1979: 53-119; Horvat-Levaj, Barièeviæ, Repaniæ Braun, 2011: 86-93).

44 The influence spread even to the southern lands where the Pauline St Peter and Paul’s church was built in Sveti Petar u Sumi in Istria in 1755. The similarity of the architecture of this church and the St Michael’s church in Osijek (the first phase) is evident [Lentiæ, 1977: 17-37], but the façade, completed in 1773, is of a different origin. [Markoviæ, 2004: 99-104] 45 Mirkoviæ, 1992: 101 46 Horvat-Levaj, 2008: 336-337; Cvitanoviæ, 1985: 45

Origin of architectural forms… D. ÐUKANOVIÆ 238-251 22[2014] 2[48]

one40 and in appearance of a shallow wall niches intended for auxiliary altars, were applied in the Franciscan St Cross church in Osijek (1705-32), the St Philip and Jacob in Vukovar (1729-33) or in the Holy Trinity church in Slavonski Brod (1727-50). The early 18th century introduces some advanced principles in shaping space and the new type of a hall church with internal wall pillars and deep side wall niches intended for auxiliary altars (shallow lateral chapels).41 The Franciscan churches in Timisoara (Biserica Minastirea Franciscanilor Bosniaci, 1733-35), Dunaföldvár (1736) and the Holy Trinity in Sombor (1752-72) belong to this type, as well as renovated Gothic churches - the former Franciscan St Nicolas in Kecskemet (the first half of the 18th century) and the Holy Tirnity in Sremski Karlovci (1726). A number of churches in Vojvodina (following the architecture of the Sombor’s former Franciscan church) belong to this type, such as those in Kukujevci (1770), Kula (1770), St Paul the Apostle in Bac (1773-80) or the first phase of the church in Karavukovo (1764-85) known from the archival plan.42 The most exemplary type of the hall church, developed in the beginning of the 17th century, was of a much richer appearance, shape and size. A rectangular nave, topped with a spherical vault of great span, continues into a sanctuary of the same width.

The nave is flanked with lateral rows of spacious chapels, formed between internal buttresses and topped with galleries. This type, initiated in the south German and Tyrolean43 region was broadly used in the wider region of Central Europe until after the mid-17th century. Among the first churches built outside their home region are the Jesuit Academic St Catherine church in Zagreb (1630-32), the Jesuit St James church in Ljubljana and the former Jesuit St Ignatius church in Györ. This type of structure appeared in Vojvodina only at the end of the 18th century in a small number of churches, mostly redesigned older buildings.44 Churches with the entrance façade flanked with two bell towers stand out as the most lavishly decorated examples of this type.

It is notable that the spatial concept and style of the St George’s Church is much more similar to the architecture of the Franciscan churches of the time than to the spatial concept and style of the Jesuit churches of the same period. This similarity among the monasterial churches is attributed to the presence of workshops related to the activities of an Order or a Diocese.45 Furthermore, the similarity among the monasterial churches built in the south Hungarian fortifications, is attributed to the engagement of military engineers in the construction process.46 Although the presented research of the Petro-

PROSTOR

245

Fig. 9. Jesuit church of St Catherine, Zagreb, 1620-32: interior Sl. 9. Isusovaèka crkva sv. Katarine, Zagreb, 1620.-1632.: interijer

Fig. 10. The Pest Franciscan church (Pesti ferences templom, 1727), photo, 1890 Sl. 10. Franjevaèka crkva u Pešti (Pesti ferences templom, 1727.), fotografija, 1890.

246

PROSTOR

2[48] 22[2014] 238-251 D. ÐUKANOVIÆ Origin of architectural forms…

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

one St Anna’s Church of the Bosnian Franciscans in Dunaföldvár (Szent Anna Ferences plébániatemplom known as Barátok Temploma, 1736-86).

Fig. 11. St George’s Church in Petrovaradin before the original bell tower was demolished and a new one was built at the front. Reproduction from The Memories of Novi Sad. The source [*** 1936: 29] states that the picture is stored in the ”Belgrade University Seminar”. The presented research could not confirm that the picture is stored in the holdings of Rectorate of the University of Belgrade.

Sl. 11. Crkva sv. Jurja u Petrovaradinu prije rušenja prvotnoga zvonika i gradnje novoga. Reprodukcija iz Uspomene iz Novog Sada. Prema izvoru [*** 1936: 29] slika se nalazi na Sveuèilištu u Beogradu, no ovo istraživanje ne može potvrditi da je slika pohranjena u Rektoratu Sveuèilišta.

Fig. 12. Bosnian Episcopate Franciscan Monastery Church, Timisoara (1733-35) before demolition. A postcard of Timisoara, early 20th century.

Sl. 12. Crkva franjevaèkog samostana redovnika Bosanske biskupije u Temišvaru (1733.-1735.) prije rušenja. Razglednica Temišvara, poèetak 20. st.

Fig. 13. The Holy Trinity church at the former Franciscan monastery in Sombor (1752-62) Sl. 13. Crkva Presvetog Trojstva u bivšemu franjevaèkom samostanskom sklopu u Somboru (1752.-1762.)

varadin St George’s church could not confirm the above stated assumption in the archival material used, the similarity in the spatial concept of the St George’s Church with the Franciscans churches in Karlovac and Slavonski Brod is indubitable, as well as with the Jesuit St Michael church in Osijek (1725-32) and the Franciscan church in Vukovar (172933), as they appeared after the first construction phase. Research into the architectural aspects of the Jesuit church of St Michael in Osijek (1725-1767) found that the building originally had a polygonal altar area and a rectangular nave (like a Capuchin church of St Jacob in the Osijek upper town, dating from 1727), but the changes made during the construction period that lasted almost half a century resulted in losing its originally designed concept of a traditional structure.47 Two later Franciscan churches built in Timisoara (1733-35) and Dunaföldvár (1736) are of the similar spatial concept.48 The analysis of other significant architectural features of the St George’s Church points to other possible models and links to the buildings of the same period. The manner of lighting the interior of a one-nave structure by the use of two rows of windows (Fig. 7) is quite unique among the researched structures of Vojvodina, but it was quite a common solution at the turn of the century. Almost the same way of positioning and constructing window openings was used to light the interior of the neighbouring Franciscan church in Petrovaradin and the Dominican church in Pest (Fig. 8).49 Another striking similarity with the St Michael’s Church in Pest is in the way the St George’s church façade was divided vertically, with its large, arched blind niches with sculptures of saints (on the Pest church those are the statues of St Dominique and St Thomas Aquinas). Almost identical solution was applied in the Franciscan church in Petrovaradin, as well as in a group of the Franciscan churches of a different spatial solution: in Timisoara (Fig. 12), Pest (Fig. 10; Pesti ferences templom, restored in 1727), Buda (Szent Ferenc Sebei Templom, 1731-41) and the later

There is no conclusive information on the St George’s bell tower construction period and its original shape, style and placement. It comes out of the roof above the front façade in the form of higher roof rider (flche). The literature records 1736 as the year when the tower ”was moved to the church front side”, without stating the source, however.50 The drawings of the fortress complex from 1698 and 1716 as well as the reproduction, published in the Memories of Novi Sad51 (Fig. 11), shows the bell tower in its ”original place above the altar apse”. The first reliable data is a brief mention of the St George’s bell tower in the Canonical visitation’s report from 1735. It says: ”The bell tower (with 4 bells: a big one and small ones, and the fifth bell for the dying) is all covered with metal sheets”.52 The next record dates from 1811 and describes the bell tower the same as it looks nowadays: ”Wooden bell tower is quite solid, rebuilt a few years before, covered with metal sheets.”53 Further data come from the drawing of Petrovaradin by engineer F. Mengucci de Rossi from 176954 which is kept in the National Library in Vienna. There is the bell tower in its present place, above the entrance area.

The study of the architectural structure of the north tract ground zone of the church, as well as the written records, archival sources and similar examples of the time have brought forth a question about the appearance and position of the present St George’s bell tower. The same type bell tower characterized the Franciscan churches in Pest and Timisoara (Fig. 14). Almost a century older the Jesuit St Catherine church in Zagreb also has a small metal flèche on the roof, built as a temporary solution above the chancel, as confirmed by the latest analyses.55 The Franciscan church in Petrovaradin also had the same type wooden bell tower as the temporary solution. The Protocol of the Franciscan church records that the construction of the bell tower was interrupted due to financial difficulties after the renovation in 1772 and later that it was replaced in 1784.56 Based on the abovementioned facts, it can be assumed 47 Turkalj Podmanicki, Horvat-Levaj, 2011 48 *** 1999: 191-219, 356-366 49 The nave lighting obtained through two rows of windows is common solution used in construction of hall churches with lateral chapels, as the Franciscan church in Timisoara (1733-35) and particularly of those with gallery - emporia over a row of chapels, what can be find in the Jesuit church of St Catherine (1620-1632) in Zagreb (Fig. 9) [Vârtaciu Medelet, 2012: 87-147; *** 2002: 22-38; Kelényi, 1998a: 89-93; Kelényi, 1998b:107-112; Voit, 1970] 50 Kljajiæ, 2004: 15

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Origin of architectural forms… D. ÐUKANOVIÆ 238-251 22[2014] 2[48]

PROSTOR

247

that the present St George’s bell tower was not a permanent solution at the time of construction. Further questions that rise from the conducted analyses indicate that the bell tower was originally planned to be centrally positioned on the north façade and integrated in the body of the church, as it was done in St Michael in Pest or on the south side, as it has been considered so far.

The simple early baroque spatial concept and style of the St George’s Church (if we ignore the former church of St Francis in Petrovaradin57) has remained a relatively isolated example of an Early Baroque architectural-stylistic expression in Vojvodina. The entire front façade composition in the Petrovaradin church can be seen again only in the Holy Trinity Church in Sombor (Fig. 13) and in a somewhat modified and simplified form, but with a more elaborate entrance platform (in the form of an exonarthex) in the Franciscan Church in Baè (Fig. 15). The front façades of these buildings were designed as an independent, evenly proportioned architectural form, with the bell tower positioned in such a way that it did not disturb the overall façade composition.

Like in the St George’s Church, those buildings feature even proportions of width and height - 1:1.5.

CONCLUSION ZAKLJUÈAK The research into the architecture of the St George’s Church, as the oldest Roman Catholic church built in Vojvodina after the Karlovci Peace Treaty (1699), derived from a need to reconsider the role of architecture in defining a social community position and a general cultural level on one hand, and as a framework for investigating the status and power of the Roman Catholic confession within the state accepted religions in the Austro-Hungarian Monarchy on the other. It may be conclusively stated that in their stylistic expression, the monasterial complex and the St George’s Church are an authentic manifestation of the epoch they were built in. In the quest for relations, conceptual parallels and the apparent similarity with the architectural designs present in other parts of the monarchy, the St George’s Church architecture can 51 Picture reproduced in: *** 1936: 29 52 *** 2006: 15 53 *** 2008: 437 54 Drawing reproduced in: Matoš, 1987: 110 55 Horvat-Levaj, Barièeviæ, Repaniæ Braun, 2011: 65-67 56 Matoš, 1987: 115 57 After the dissolution of the monastery in 1783 the church was turned into a granary and later on the whole complex was turned into a military hospital. All the monasterial buildings completely lost any hint of their original religious purpose. [Milanoviæ-Joviæ, 1990: 30-37]

be interpreted in light of the contemporary trends in monasterial church building in Hungary in the early 18th century. The implemented constructive and decorative shapes, the even proportions, the concept of a simple rectangular one-nave building with a narrower chancel and the artistic features of the church and dormitory exterior make this complex an outstanding example of the early baroque style in Vojvodina, ranking it among the typical monasterial churches in the early 18th century. Although none of the churches in Vojvodina follow the St George’s Church architecture to the letter, there are many, even in the late 18th century, with quite a recognisable basic spatial concept of a long onenave structure with a rectangular apse, just a few are topped with a barrel vault. There are a few examples among the researched monasterial churches (some are unfinished) where the façade is ”free” of the bell tower. It is usually added in the front of the façade central section (as a ”transitional” spatial solution between the early baroque clear facades and the late baroque ones) or one or two bell towers ”emerging” from the west façade mass (Table I).

Valorising the St George’s Church architecture in view of the modern streams, the Petrovaradin church and the entire fortress complex rank among the structures built in the same period in major cities or fortified border centres of the Hungarian Kingdom, like Buda, Osijek, Slavonski Brod, Karlovac and Timisoara. However, there is still an open question of further translation of its influence, since such structure can be traced to the later church architecture in Vojvodina as a happenstance, rather than an established principle.

[Translated by Marija Ðorðeviæ and Franclin Cormac Proofread by Aleksandar Bauranov and Srðan Starèeviæ]

Fig. 14. The original design (plan and cross-section) of the Bosnian Franciscan monastery in Timisioara (1733-35) Sl. 14. Izvorni projekt (tlocrt i popreèni presjek) bosanskoga franjevaèkog samostana u Temišvaru (1733.-1735.)

Fig. 15. The Assumption of the Virgin Mary church at the Franciscan monastery in Baè (ca.15th century façade restored during reconstruction 1734-45) Sl. 15. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u franjevaèkom samostanskom sklopu u Baèu (oko 15. st. - proèelje obnovljeno tijekom rekonstrukcije 1734.-1745.)

248

PROSTOR

2[48] 22[2014] 238-251 D. ÐUKANOVIÆ Origin of architectural forms…

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Table I. Origin of architectural forms and Baroque aesthetics impact of the Petrovaradin St George’s former Jesuit church Tabl. I. Podrijetlo arhitektonske forme i utjecaj barokne estetike nekadašnje isusovaèke crkve sv. Jurja u Petrovaradinu

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Bibliography Literatura

1. Ackerman, J.S. (1972), The Gesù in the Light of Contemporary Church Design, in: Baroque Art: The Jesuit Contribution [eds. Wittkower, R.; Jaffe I.B.], 15-28, Fordham University Press, New York 2. Andriæ, S. (2009), Crkvene strukture predturske Slavonije, u: Slavonija, Baranja i Srijem - vrela europske civilizacije [ed. Biškupiæ, B.], 1: 259267, Ministarstvo kulture RH, Zagreb 3. Bácskai, V. (2002), Small towns in Eastern Central Europe, in: Small towns in Early Modern Europe [ed. Clark, P.], 77-90, Cambridge University Press, Cambridge 4. Brucher, G. (1983), Barockarchitektur in Österreich, DuMont Buchverlag, Köln 5. Cvetan, P. (1978), Èakovec i Franjevci: povijesni kulturni prikaz tri stoljetne povezanosti Èakovca s Franjevcima na pragu 320. godišnjice njihova dolaska u grad, Franjevaèki samostan, Èakovec 6. Cvitanoviæ, Ð. (1975), Dokumentaciona graða isusovaèke arhitekture u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, „Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske”, 1: 219-245, Zagreb 7. Cvitanoviæ, Ð. (1985), Sakralna arhitektura baroknog razdoblja - Gorièki i Gorsko-Dubièki arhiðakonat, knjiga I, Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske, Zagreb 8. Cvitanoviæ, Ð. (1992a), Isusovaèka arhitektura baroknog razdoblja u hrvatskim zemljama, u: Isusovci u Hrvata, zbornik radova Meðunarodnog znanstvenog simpozija Isusovci na vjerskom, znanstvenom i kulturnom podruèju u Hrvata [ur.

Horvat, V.], 403-409, Zagreb/Beè 9. Cvitanoviæ, Ð. (1992b), Isusovaèka arhitektura baroknog razdoblja u hrvatskim zemljama, u: Isusovaèka baština u Hrvata: u povodu 450-te obljetnice osnutka Družbe Isusove i 500-te obljetnice roðenja Ignacija Loyole, Muzejsko-galerijski centar, Muzejski prostor, prosinac 1992. ožujak 1993. [ed. Rauter Planèiæ, B.], 41-59, MGC, Zagreb 10. Cvitanoviæ, Ð. (1994), Sakralna arhitektura baroknog i klasicistièkog razdoblja, u: Sveti trag: devetsto godina umjetnosti Zagrebaèke nadbiskupije: 1094-1994, katalog izložbe [ur. Lukèiš, T.; Teberski, I.], 234-270, Zagreb 11. Cvitanoviæ, Ð. (2000), Jesuit Baroque Architecture in Croatian Lands, in: Jesuits among the Croats: proceedings of The International Symposium Jesuits in the Religious, Scientific and Cultural Life among the Croats [ed. Pozaiæ, V.], 483-490, Zagreb 12. Damjanoviæ, D. (2013), Arhitekt Herman Bollé, Leykman international - Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 13. Dercsényi, B.; Marosi, E. (2003), Churches in Hungary, Officina ’96 Publishing House, Budapest

Origin of architectural forms… D. ÐUKANOVIÆ 238-251 22[2014] 2[48]

14. Dobrica, L. (2009), Arhivska graða i institucije slavonskih županija, u: Slavonija, Baranja i Srijem - vrela europske civilizacije [ed. Biškupiæ, B.], 1: 175-183, Ministarstvo kulture RH, Zagreb 15. Dobroniæ, L. (1987), Išèezli srednjovjekovni redovi u Srijemu i Baèkoj, ”Croatica Christiana periodica”, 19: 77-82, Zagreb 16. Gavriloviæ, S. (1980), Izveštaj komorskog savetnika G.I. Eberla o Slavoniji i Sremu prve polovine XVIII veka, ”Zbornik Matice srpske za istoriju”, 22: 111-131, Novi Sad 17. Gerevich, L. (1990), Towns in Medieval Hungary, Akadémiai Kiadó, Budapest 18. Hempel, E. (1965), Baroque Art and Architecture in Central Europe: Germany, Austria, Switzerland, Hungary, Czechoslovakia, Poland, Penguin Books, London 19. Horvat, A. (1956), Spomenici arhitekture i likovnih umjetnosti u Meðimurju, Matica hrvatska, Zagreb 20. Horvat, A.; Matejèiæ, R.; Prijatelj, K. (1982), Barok u Hrvatskoj, Sveuèilišna naklada Liber, Zagreb 21. Horvat-Levaj, K. (2009), Barokna sakralna arhitektura - tragom Eugenove crkve, u: Slavonija, Baranja i Srijem - vrela europske civilizacije [eds. Biškupiæ, B.; Kusin, V., i dr.], 2: 335-347, Ministarstvo kulture RH, Zagreb 22. Horvat-Levaj. K.; Barièeviæ, D.; Repaniæ Braun, M. (2011), The Academic Church of St Catherine in Zagreb, Institute of Art History, Zagreb 23. Jaèov, M. (1990), Srem na prelomu dva veka (XVII-XVIII), Eparhija Srijemska, Beograd/Srijemski Karlovci 24. Jarm, A. (2000), Biskupija Ðakovaèka ili Bosanska i Srijemska - Šematizam 1999/2000, Biskupski ordinarijat, Ðakovo 25. Kelényi, G. (1998a), Architecture during the Tripartition of Hungary II: 1630-1686, in: The architecture of Historic Hungary [eds. Wiebenson, D.; Sisa, J.], 89-101, MIT Press, Cambridge, Massachusetts, USA 26. Kelényi, G. (1998b), Hungarian Architecture in the Eighteenth Century in The architecture of Historic Hungary, [eds. Wiebenson, D.; Sisa, J.], 101-145, MIT Press, Cambridge, Massachusetts, USA 27. Király, B.K. (1979), Hungary in the Eighteenth Century, in: Church and Society in Catholic Europe of the Eighteenth Century [eds. Callahan, W.; Higgs, D.], 106-122, Cambridge University Press, Cambridge 28. Kljajiæ, M. (2004), Sveti Juraj u Petrovaradinu, Petrovaradin 29. Korade, M. (2009), Vjerska, prosvjetna i kulturna misija isusovaca, u: Slavonija, Baranja i Srijem. Vrela europske civilizacije [ur. Biškupiæ, B.; Kusin, V.], 2: 335-340, Ministarstvo kulture RH, Zagreb 30. Korade, M.; Aleksiæ, M.; Matoš, J. (1993), Isusovci i hrvatska kultura, Hrvatski republièki fond za kulturu, Zagreb 31. Lehman, M. (1966), Maria Schnee bei Peterwardein 1716-1966. Eine Gedenkschrift, Sankt Michaelswerk, Vienna 32. Lentiæ, I. (1977), Specifiènosti arhitekture pavlinskih sakralnih objekata u Hrvatskoj u doba baroka, „Vijesti muzealaca i konzervatora Hr-

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

PROSTOR

249

vatske”, 26 (4): 17-37, Hrvatsko muzejsko društvo, Zagreb Markoviæ, V. (1999), New religious enthusiasm and the renovation of Croatia - Art and Architecture, in: The Croats - Christianity, culture, art, The Gallery of Kloviæevi dvori, October 1999 - January 2000 [eds. Badurina, A.; Markoviæ, V.], 285-311,Zagreb Markoviæ, V. (2003), Arhitektura u Hrvatskoj, u: Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost, III: Barok i prosvjetiteljstvo (XVII-XVIII stoljeæe) [ur. Golub. I.], 599-616, Školska knjiga, Zagreb Markoviæ, V. (2004), Crkve 17. i 18. stoljeæa u Istri - tipologija i stil, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Matoš, J. (1987), Samostan sv. Franje u Petrovaradinu, ”Peristil - Zbornik radova za povijest umjetnosti”, 30: 109-126, Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske, Zagreb Matoš, J. (1987), Kanonske vizitacije Petrovaradina u XVIII stoljeæu, „Vrela i prinosi - Zbornik za povijest isusovaèkog reda u hrvatskim krajevima”, 17, Sarajevo Milanoviæ-Joviæ, O. (1990), Podgraðe petrovaradinske tvrðave, „Graða za prouèavanje spomenika kulture Vojvodine”, 16: 30-37, Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture, Novi Sad Norberg-Schulz, Ch. (1979), Late baroque and rococo architecture, Penguin Books, London Novak, S. (1988), Proèelja crkve sv. Marije u Varaždinu, u: Isusovaèka crkva i samostan u Varaždinu, Mala biblioteka ”Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske”, 27-51, Ministarstvo kulture RH, Zagreb Pauloviæ, R.; Miloševiæ, M. (1959), Samostan sv. Jurja u Petrovaradinu, „Graða za prouèavanje spomenika kulture Vojvodine”, 3: 18-29, Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture, Novi Sad Predragoviæ, J. (1939), Isusovci u Petrovaradinu 1693-1773, ”Vrela i prinosi - Zbornik za povijest isusovaèkog reda u hrvatskim krajevima”, 9: 1-49, Sarajevo Puhmajer, P.; Kuèinac, T. (2008), Proèelja Pavlinskog samostana u Lepoglavi, ”Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 32: 151-166, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Raoniæ, J. (2008), Vojvodina od Velike seobe (1690) do sabora u Krušedolu (1708), u: Vojvodina [ed. Popoviæ, D.J.], 2: 1-47, Prometej, Novi Sad Schams, F. (1820), Topographische Beschreibung von Peterwardein und seinen Umgebungen. Ein Beytrag zur Landeskunde Syrmiens, Hartlebens Verlag, Pest Simeonoviæ-Èokiæ, S. (2008), Srpske privilegije, u: Vojvodina [ed. Popoviæ, D.J.], 2: 48-86, Prometej, Novi Sad Sokol Gojnik, Z.; Crnèeviæ, A.; Šæitaroci Obad M. (2011), Utjecaji na preobrazbe kršæanske liturgijske arhitekture do 20. stoljeæa, ”Prostor”, 19 (2 /42/): 282-295, Sveuèilište u Zagrebu, AF, Zagreb Šmit, Rud. R. (2008), Varadin, u: Vojvodina [ed.

Popoviæ, D.J.], 2: 350-366, Prometej, Novi Sad Turkalj Podmanicki, M.; Horvat-Levaj, K. (2011), Nekadašnja isusovaèka crkva sv. Mihovila u Osijeku u srednjoeuropskom kontekstu,

250

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

62.

63.

64.

65.

66.

67.

68.

PROSTOR

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

2[48] 22[2014] 238-251 D. ÐUKANOVIÆ Origin of architectural forms…

”Peristil”, 54: 223-233, Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske, Zagreb Vanino, M. (2005), Puèke misije, prekomorske misije, rezidencija Osijek, književni rad u: Isusovci i hrvatski narod [edited and supplemented by Korade, M.], 3, Filozofsko teološki institut Družbe Isusove Vârtaciu-Medelet, R. (2012), Barock im Banat - Eine europäische Kulturlandschaft, Verlag Schnell+Steiner, Regensburg Vilímková, M.; Brucker, J. (1989), Dientzenhofer. Eine bayerische Baumeisterfamilie in der Barockzeit, Rosenheimer Verlagshaus Voit, P. (1970), Der Barock in Ungarn, Corvina Helikon, Budapest Vujaklija, Lj. (1980-81), Riznica crkve sv. Jurja u Petrovaradinu, u: Zbornik Muzeja primenjene umetnosti, 24-25: 87-103, MPU, Beograd Vujaklija, Lj. (1982-83), Riznica crkve sv. Jurja u Petrovaradinu, u: Zbornik Muzeja primenjene umetnosti, 26-27: 119-132, MPU, Beograd Žiniæ, K. (2006), Proštenjarska crkva Majke Božje Koruške u Križevcima, CRIS: Journal of the Historical Society of Križevci, 8 (1): 168-172, Povijesno društvo Križevci, Križevci *** (1893), Glasnik Biskupije bosansko-srijemske, 21, Biskupski ordinarijat, Ðakovo *** (1898), Glasnik Biskupije bosansko-srijemske, 26, Biskupski ordinarijat, Ðakovo *** (1936), Spomenica grada Novog Sada, Istorijsko društvo u Novom Sadu, Srpska manastirska štamparija, Novi Sad *** (1992a), Franjevci Hrvatske provincije sv. Æirila i Metoda [ed. Hoško, E.], Hrvatska franjevaèka provincija sv. Æirila i Metoda, Zagreb *** (1992b), Isusovaèka baština u Hrvata: u povodu 450-e obljetnice osnutka Družbe Isusove i 500-te obljetnice roðenja Ignacija Loyole, Muzejsko galerijski centar, Muzejski prostor, prosinac 1992. - ožujak 1993. [ed. Rauter Planèiæ, B.], 41-59, MGC, Zagreb *** (1992c), Isusovci u Hrvata: zbornik radova meðunarodnog znanstvenog simpozija Isusovci na vjerskom, znanstvenom i kulturnom podruèju u Hrvata, 08-11/10/1990 [ed. Horvat. V.], Filozofsko teološki institut Družbe Isusove - Hrvatski povijesni institut, Zagreb/Beè *** (1999), Mir i dobro - Umjetnièko i kulturno naslijeðe Hrvatske franjevaèke provincije sv. Æirila i Metoda, o proslavi stote obljetnice utemeljenja: Galerija Kloviæevi dvori, 12. sijeènja 23. travnja 2000. [ed. Mirkoviæ, M.; Hoško, E.], Galerija Kloviæevi dvori, Zagreb *** (2002), Magyar Építészet IV: Barokk, Rokokó és Copf [ed. Ritoók, P.], Kossuth Kiadó, Budapest *** (2006), Kanonske vizitacije, knjiga IV, Srijem 1735-1768 [ed. Srsan, S.], Državni arhiv - Biskupija Ðakovaèka i Srijemska, Osijek *** (2008), Kanonske vizitacije, knjiga VI, Srijem 1775-1833 [ed. Srsan, S.], Državni arhiv - Biskupija Ðakovaèka i Srijemska, Osijek *** (2009a), 400 years of the Independent Jesuit Province of Hungary - the Philatelic Exhibition Commemorating the Centenary, September, Magyar Posta, Budapest *** (2009b), Slavonija, Baranja i Srijem. Vrela europske civilizacije, I i II, monografija uz istoimenu izložbu [ur. Biškupiæ, B.; Kusin, V., i dr.], Ministarstvo kulture RH, Zagreb

Sources Izvori

Archive Sources Arhivski izvori 1.

The Central Archdiocesan Archives [CAA], Petra Preradoviæa 17, Ðakovo, HR, HR-SNAÐ-Bä fascikli - Diarium Missionis Petrovaradinensis S.J, 1729, (Cro. translation) - folder CXXIII), pg. 4 and 5 2. The Central Archdiocesan Archives [CAA], Petra Preradoviæa 17, Ðakovo, HR, HR - SNAÐ, unclassified material, 18th century canonical visitations minutes: Bishops Sereny (1736-1746) and Paxius (1763-1766) canonical visitations to Petrovaradin, minutes list copies from 1735 and 1765, recording the works on the Jesuit monastery in Petrovaradin.

3. The Central Archdiocesan Archives [CAA], Petra Preradoviæa 17, Ðakovo, HR, records 193-1881, 514-1881 and 630-1881. Correspodence and notes of priest Ilija Okrugiæ.

4. The Croatian State Archives [CSA], Trg Marka Maruliæa 21, Zagreb, HR, Holdings No.13, Civil Engineering Bureau, the Kingdom of SHS Civil Engineering Ministry (1920-1929), bb/1926, Kukujevci, church, blueprint, Zagreb, 1926, 42´34 cm 5. Diözesanarchiv Temeswar [CAA], Str. Aug. Pacha 4, Timisoara, RO, fond: Piaristenorden, record: Abriß derStNepomuk-kirche 1911, signed: 2. Martij 1789, John Theod. Kostka, Königl.Kayl.Ing., dim. 86.5´49 cm 6. Diözesanarchiv Temeswar [CAA], Str. Aug. Pacha 4, Timisoara, RO, a postcard of Timisoara, early 20th century: Kirche der bosnischen Franziskaner, (1733-1735) taken before the demolition 7. Magyar Országos Levéltár [MOL], Bécsi kapu tér 2-4, Budapest, HU, Jezlet T62, Pecs Samy Hagyatéka, 8656, N°620, Karavakova (Bács m.) Rk. templom, Kiss, J., 1801, 32´43 cm 8. Magyar Országos Levéltár [MOL], Bécsi kapu tér 2-4, Budapest, HU, Jezlet T62, Pecs Samy Hagyatéka, 7875, Cserevics /Horvátorsz/ kat. Templom, Heuselbeckh M., 18. Janv. 1772, 26´32cm 9. Parish Archive of St Georges Church in Petrovaradin [PASG], Štrosmajerova 20, Petrovaradin, Srb, unclassified material, handwritten diary: Diarium Missionis Petrovaradinensis Societatis Iesu. A Decima Sexta Iunii... Anno 1729 10. Provincial Institute for the Protection of Cultural Monuments of Vojvodina [PIPCM], Štrosmajerova 22, Petrovaradin, SRB, Petrovaradin documentation, file No. E-5/A, Legal Ruling on protection No. 95 and 632

11. The Provincial Institute for the Protection of Cultural Monuments of Vojvodina [PIPCM], Štrosmajerova 22, Petrovaradin, SRB, Petrovaradin documentation, file No. E-5/A, technical documentation No. 573, 574, 575, 576, 577, 578, 579, 580, 581 and 582 12. The Republic Institute for the Protection of Cultural Monuments [RIPCM], Radoslava Grujiæa 11, Belgrade, SRB, Central Register, file PKIC 41, the 1991 Republic of Serbia Ruling that Petrovaradin - the upper and the lower fortress with the lower town is listed as a spatial cultural and historic complex of outstanding value Document Source Dokumentacijski izvor 1.

Ðukanoviæ, D. (2013), Architecture of Roman Catholic Churches in Vojvodina from 1699 to 1939, Novi Sad

Illustration Sources Izvori ilustracija Fig. Fig. Fig. Fig. Fig.

1.

2.

3.

4.

5.

PIPCM, photo: Markoviæ, N. Drawing: author PIPCM, photo: Markoviæ, N. CAA, HR-SNAÐ, unclassified material Author’s drawing according to the PIPCM documentation, file No. E-5/A Fig. 6. Author’s drawing according to the PIPCM documentation, file No. E-5/A Fig. 7. PIPCM, photo: Markoviæ, N. Fig. 8. Photo: author Fig. 9. Photo: author Fig. 10. http://budapestcity.uw.hu/03-muemlekek /05/templom-Ferenciek-tere/1890/indexhu.html [8.12.2012.]

Fig. 11. *** 1936: 29 Fig. 12. CAA, a postcard of Timisoara, early 20th century Fig. 13. PIPCM, photo: Markoviæ, N. Fig. 14. CAA, holding: Piaristenorden, record: Abriß der St Nepomuk-kirche 1911, sgnd: 2. Martij 1789, Joh: Theod: Kostka, Königl:Kayl:Ing:, dim. 86.5/49 cm Fig. 15. PIPCM, photo: Markoviæ, N. Table I. Drawing: author

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Origin of architectural forms… D. ÐUKANOVIÆ 238-251 22[2014] 2[48]

PROSTOR

251

Summary Sažetak

Podrijetlo arhitektonskih oblika bivše isusovaèke crkve sv. Jurja u Petrovaradinu Rimokatolièke crkve èine znaèajan dio graditeljskoga naslijeða u Vojvodini. Ukupno 231 rimokatolièka crkva predstavlja vrijednu ostavštinu i trajni spomenik jednoga intenzivnoga graditeljskoga razdoblja (1699.-1939.) koje je trajalo gotovo 250 godina.

Ovaj se rad bavi podrijetlom arhitektonskih oblika najstarije graðevine ovoga tipa - crkvom svetog Jurja u Petrovaradinu - i utjecajem sakralne arhitekture na razvoj prostornih i formalnih obilježja rimokatolièkih crkava u Vojvodini u prvoj polovici 18. stoljeæa. Temeljna su polazišta istraživanja prostorni koncept, odnos funkcije i forme graðevine, ali takoðer i problem definiranja tendencija u kulturnom, sociopolitièkom i religijskom diskursu u sklopu vladajuæih okolnosti u Habsburškoj Monarhiji i njezinim regijama te njihov utjecaj i manifestacije na sakralnim objektima u Vojvodini.

Crkva sv. Jurja u Petrovaradinu izgraðena je 1701. godine, samo godinu dana nakon što su na njoj zapoèeli graðevinski radovi. Analizirajuæi lokaciju crkve sv. Jurja, zamjeæuje se da je osnovna namjera graditelja bila uèiniti tu graðevinu dominantnom po svojoj formi, velièini i poziciji u odnosu na urbani okoliš kojem pripada, što više podsjeæa na srednjovjekovni, a ne na barokni urbani koncept. S druge strane, duh novoga doba odražava se u odabiru istaknute lokacije determinirane prirodnom konfiguracijom terena (najviša toèka donjega grada), a to je dodatno naglašeno smještanjem ulaza na povišenom podestu do kojeg vodi osam stuba, kao i u reduciranoj arhitekturi crkve sv. Jurja. Tlocrtni oblik, prezbiterij koji zauzima prostor cjelokupne apside i otvoreni kor iznad ulaza definiraju integralnu, naglašeno longitudinalnu dispoziciju.

Crkva sv. Jurja jednobrodna je crkva pravokutnog tlocrta s nešto užom poligonalnom apsidom u zapadnome dijelu. Omjer izmeðu širine, duljine i visine ukazuje na tradicionalne prostorne odnose.

Graðevina ima plitak, lažni baèvasti svod. Cjelokupan unutarnji prostor glavnoga crkvenog broda podijeljen je u èetiri polja, a oltarni prostor u dva jednaka dijela plitkim elipsoidnim pilastrima u toskanskome stilu, dok plitki lukovi svodova završavaju na horizontalnomu, neprekinutom vijencu.

U sjevernome polju nalazi se galerija otvorenoga kora oslonjena na dva masivna profilirana stupa od opeke. Osvjetljenje unutrašnjosti riješeno je s dva reda prozora. Središnji dio zvonika sa šiljastim tornjem (uklonjen s glavnog proèelja ili nikada sagraðen prema originalnome projektu) uzdiže se iznad sjevernog dijela u razini krova. Graðevina je izvana skromno ureðena, s naglašenijom dekoracijom sjevernoga proèelja.

Analiza važnijih arhitektonskih obilježja samostanske crkve u Petrovaradinu pokazuje da su pri projektiranju kao vjerojatni stilski i arhitektonski uzori poslužile samostanske zgrade ranobaroknoga razdoblja. Samostanske su crkve iz razdoblja baroka diljem Maðarske i središnje Austrije vrlo sliène po svome osnovnome prostornom konceptu i relativno jednostavnoj arhitekturi. Analiza petrovaradinske crkve ukazuje i na neke druge moguæe uzore.

To se osobito odnosi na crkve sagraðene u glavnim maðarskim gradovima (dominikanska crkva sv. Mihaela u Pešti i franjevaèke crkve u Temišvaru i Dunaföldváru), kao i u gradovima u pograniènim podruèjima u istome razdoblju, te unutar fortifikacija u južnoj Maðarskoj (franjevaèka crkva Svetog Križa, isusovaèka crkva sv. Mihaela i kapucinska crkva sv. Jakova u Osijeku, te crkva Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu). Izražena sliènost s ovim crkvama zamjeæuje se u naèinu na koji je proèelje petrovaradinske crkve vertikalno artikulirano velikim, luèno nadsvoðenim slijepim nišama s kipovima svetaca. Gotovo identièan koncept proèelja postoji u Pešti, Budimu, Temišvaru, Dunaföldváru i Gyoru.

Biography Biografija DUBRAVKA ÐUKANOVIÆ, PhD, Dipl.Eng.Arch. earned her PhD degree with a thesis on ”The Origins and Development of the Architectural Form of Roman Catholic Churches in Vojvodina in the XVIII and XIX Centuries” at the University of Belgrade. Winner of the annual ”Ranko Radoviæ Award” for 2010 in the field of theoretical texts for the monograph ”Serbian Orthodox Churches of the XVIII and XIX Centuries in Backa - typology of architectural shapes”.

Dr.sc. DUBRAVKA ÐUKANOVIÆ, dipl.ing.arh., obranila je svoju doktorsku disertaciju „Porijeklo i razvoj arhitektonskih oblika rimokatolièkih crkvi u Vojvodini u 18. i 19. stoljeæu” na Sveuèilištu u Beogradu. Dobitnica je godišnje nagrade „Ranko Radoviæ” za 2010. godinu u podruèju teorijskih tekstova za znanstvenu monografiju „Srpske pravoslavne crkve 18. i 19. stoljeæa u Baèkoj - tipologija arhitektonskih oblika”.

Naèin osvjetljavanja unutrašnjosti jednobrodne crkve dvama redovima prozora jedinstven je u odnosu na ostale istraživane crkve u Vojvodini, kao i na tradicionalne dvoranske crkve. Ovo je rješenje bilo uobièajeno na prijelazu stoljeæa kod dvoranskih crkava s boènim kapelicama.

Zakljuèno se može reæi da je samostanski sklop s crkvom sv. Jurja u stilskom pogledu obilježen èistoæom izraza i estetskom umjerenošæu te kao takav autentièan svjedok doba u kojem je sagraðen. Svojim konstruktivnim i dekorativnim oblicima, ujednaèenim proporcijama te svojim konceptom i umjetnièkim obilježjima - taj je sklop iznimno vrijedan primjer ranobaroknog stila u Vojvodini i ujedno karakteristièan tip samostanske crkve poèetkom 18. stoljeæa.

Svojim arhitektonsko-stilskim izrazom crkva sv. Jurja relativno je usamljen primjer ranobarokne arhitekture u Vojvodini. Cjelokupna kompozicija glavnoga proèelja prepoznaje se ipak i na crkvi Presvetoga Trojstva (dvoranska crkva s boènim plitkim nišama s pomoænim oltarima) u franjevaèkom samostanu u Somboru (1752.-1762.), te u nešto modificiranoj i pojednostavljenoj formi, no s raskošnijim ulaznim podestom (u formi exonarthexa), na crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Baèu (srednjovjekovna graðevina obnovljena 1734.1745.). Kao i kod crkve sv. Jurja, ove crkve odlikuje ravnomjernost proporcija širine i visine (1:1.5). Unatoè èinjenici da nijedna crkva u Vojvodini nije izgraðena po uzoru na crkvu sv. Jurja u svakom detalju, kod mnogih se (èak i onih skraja 18. st.) ipak prepoznaje osnovni prostorni koncept izdužene jednobrodne crkve s pravokutnom apsidom. Pitanje daljnjega širenja utjecaja crkve sv. Jurja ostaje i dalje otvoreno, stoga što su sliène graðevine u kasnijoj sakralnoj arhitekturi Vojvodine bile prije sluèajnost negoli pravilo.

DUBRAVKA ÐUKANOVIÆ

Sl. 1. J. Vancaš: Župna crkva u Preèni, perspektivni pogled, 1907.

Fig. 1. J. Vancaš: Parish church in Preèna, perspective, 1907

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 2[48]

PROSTOR

253

Dragan Damjanoviæ Sveuèilište u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za povijest umjetnosti HR - 10000 Zagreb, I. Luèiæa 3 dragan.damjanovic@gmail.com

University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences Department of Art History HR - 10000 Zagreb, I. Luèiæa 3 dragan.damjanovic@gmail.com

Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.035.3 J. Vancaš (45, 497.4, 497.5)”18/19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Humanistièke znanosti / Povijest umjetnosti 6.05.01. - Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija Èlanak primljen / prihvaæen: 1. 9. 2014. / 8. 12. 2014.

Subject Review UDC 72.035.3 J. Vancaš (45, 497.4, 497.5)”18/19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Humanities / Art History 6.05.01. - History and Theory of Fine Arts, Architecture, Urban Planning and Visual Communication Article Received / Accepted: 1. 9. 2014. / 8. 12. 2014.

Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša Radovi u Italiji, Hrvatskoj i Sloveniji

Neo-gothic Architecture in Josip Vancaš’s Work Projects in Italy, Croatia and Slovenia

historicizam neogotika restauriranje spomenika Vancaš, Josip

Historicism Neo-gothic style monument restoration Vancaš, Josip

U èlanku se govori o neogotièkim arhitektonskim projektima Josipa Vancaša izraðenim za Hrvatsku, Italiju i Sloveniju. Meðu važna ostvarenja toga dijela njegova opusa ubrajaju se: projekt za glavno proèelje crkve u Buiji u Italiji, kapela u Dragotinu te župne crkve u Krapini, Desiniæu, Oštarijama, Bledu, Preèni i Mirnoj Peèi (dijelom je rijeè o restauracijama, a dijelom o novogradnjama).

This article deals with the Neo-gothic architectural projects of Josip Vancaš in Croatia, Italy and Slovenia. Among the notable achievements of this segment of his entire production are: design for the church front in Buia, Italy, the chapel in Dragotin, and the parish churches in Krapina, Desiniæ, Oštarije, Bled, Preèna and Mirna Peè (partly restorations and partly new structures).

254

PROSTOR

2[48] 22[2014] 252-267 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

(graðenu izmeðu 1889. i 1898.)3 projektirao je 1893. godine monumentalno dvotoranjsko glavno proèelje (Sl. 2.).4 Proèelje je trebalo biti izvedeno umjesto veæ sagraðenoga, podignutog iste 1893., prema projektu arhitekta Rodolfa Barnabe5, ali koje nije zadovoljavalo župljane.

Do Buije Vancaš dolazi posredovanjem jednoga graditelja iz toga mjesta koji je bio zaposlen u Sarajevu, no èije ime izvori, nažalost, ne spominju. Isprva je projekt bio prihvaæen6, no naposljetku ipak nije došlo do njegove izvedbe, vjerojatno stoga što bi iziskivao prevelika sredstva. Da je izveden, radilo bi se, uz sarajevsku katedralu, o najvažnijem neogotièkom ostvarenju ovoga arhitekta. Tornjevi visine 50,3 metara, kao i cijelo glavno proèelje, trebali su biti izvedeni od kamena. Kako bi se zaklonio pogled na mnogo niži brod crkve, izmeðu tornjeva Vancaš je projektirao podizanje reprezentativne galerije.7 Cijelo proèelje zamišljeno je izrazito reprezentativno i pokazuje odmicanje od rane gotike kao glavnoga stilskog uzora tijekom 1880-ih, prema visokoj, a poslije i kasnoj gotici, koja æe dominirati u njegovim neogotièkim ostvarenjima od 1890-ih godina.8

N

eogotièki opus Josipa Vancaša istièe se velièinom i kvalitetom graðevina pa ga se zato nije moglo obraditi na cjelovit naèin u sklopu jednoga èlanka. Nakon graðevina koje je projektirao u ovome stilu u Bosni i Hercegovini, o kojima je bilo više rijeèi u prethodnome tekstu1, u ovome æe se obraditi neogotièki dio njegova arhitektonskog opusa u Italiji, Hrvatskoj i današnjoj Sloveniji. Rijeè je o radovima nastalim uglavnom krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa te vrsnim primjerima visokoga i kasnoga historicizma u sakralnoj arhitekturi.2

PROJEKT ZA CRKVU SVETOG STJEPANA, BUIA, ITALIJA DESIGN FOR ST STEPHEN’S CHURCH FRONT, BUIA, ITALY Prije nego što bude više rijeèi o Vancaševim neogotièkim radovima u Hrvatskoj i Sloveniji potrebno je kratko se upoznati s djelom koje prethodi veæini njegovih realizacija u ovim dvjema zemljama, a istièe se svojom reprezentativnošæu i navješæuje tendencije koje æe obilježiti njegovu sakralnu arhitekturu na prijelazu 19. u 20. stoljeæe. U doba dok je u Bosni radio na izvedbi cijeloga niza javnih, sakralnih i stambenih graðevina, Vancaš se odluèio okušati i u realizaciji projekta u mjestu koje tada nije bilo u sastavu Austro-Ugarske - u Buiji kod Udina u Italiji. Za tamošnju neogotièku trobrodnu crkvu svetog Stjepana

POVEZIVANJE SA STROSSMAYEROM I POÈETCI VANCAŠEVA RADA U HRVATSKOJ LINKS WITH STROSSMAYER AND THE BEGINNINGS OF VANCAŠ’S WORK IN CROATIA Mnogo æe više uspjeha negoli u Italiji Vancaš imati u realizaciji projekata u Hrvatskoj. Iako se nakon školovanja nije vratio u Zagreb gdje mu je živio ostatak obitelji, nego se odmah preselio u Sarajevo gdje æe živjeti sve do kraja Prvoga svjetskog rata, hrvatski æe tisak s ponosom pratiti karijeru Josipa Vancaša, kojega se zbog njegova podrijetla stalno smatralo hrvatskim arhitektom. Isticala se kvaliteta njegovih sarajevskih realizacija - palaèe 1 Damjanoviæ, 2014.

2 Radi informacije donosi se kronološkim redom ponovno popis najvažnijih tekstova u kojima se govori o Josipu Vancašu: Pilar, 1930: 80-81; Makanec, 1932: 2-4; Horvat, 1933: 193-195; Krzoviæ, 1987.; Božiæ, 1988: 379-390; Božiæ, 1989.; Kurto, 1998: 369-385 (iscrpan popis radova s bibliografijom); Donia, 2006: 92-94; Božiæ, 2006.; Juriæ, 2007: 516-523; Damjanoviæ, 2011: 26-31.

3 Crkva je podignuta prema projektu don Angela Noaccoa. [Bergamini, 1999: 61] 4 Vancaš, 1896: 585; Krzoviæ, 1987: 32; Božiæ, 1989: 48 5 Bergamini, 1999: 61 6 Vancaš, 1896: 585 7 Podsjeæaju pomalo na galerije koje je na vrhove proèelja svojih crkava postavljao francuski arhitekt Jean-Baptiste Lassus (Saint-Jean de Belleville, Pariz; projekt za crkvu Notre Dame de la Treille u Lilleu). [Leniaud, 1980: Fig. 152, 236] 8 Vancaš je projekt èak tri puta objavio: Vancaš, 1896: 585; *** 1898: 13-14; *** 1905.b: 1100.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša D. DAMJANOVIÆ 252-267 22[2014] 2[48]

PROSTOR

255

Zemaljske vlade9, katedrale10, a projekti su mu uèestalo izlagani meðu radovima hrvatskih arhitekata, primjerice, u Zagrebu na Meðunarodnoj izložbi umjetnosti 1891. godine11 i na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896.12 Vancaš je, dakle, bio konstantno prisutan na domaæoj arhitektonskoj sceni, bio je i èlan Društva inženjera i arhitekata u Zagrebu13, no sve do druge polovice 1890-ih vrlo je malo graðevina realizirao u Hrvatskoj.

Kljuènu ulogu u poèetcima Vancaševa djelovanja u Hrvatskoj isprva æe imati ðakovaèki biskup Josip Juraj Strossmayer, koji je situaciju u Bosni dobro poznavao jer mu je bilo izuzetno stalo do te zemlje, buduæi da je bio, bar titularno, i bosanski biskup.14 S Vancašem poèinje suraðivati zbog prekida veza s Hermanom Bolléom. Bolléa je, naime, sve do sredine 1880-ih Strossmayer doživljavao kao arhitekta pomoæu kojega æe kvalitativno preobraziti arhitekturu svoje biskupije. Povjerio mu je stoga izradu projekata najveæih crkava koje su se tada podizale u njegovoj dijecezi: u Erdeviku i Franjindolu kod Zemuna.15 Oèekivao je od njega da nastavi raditi na preostalim potrebnim projektima za opremanje ðakovaèke katedrale i na njezinim popravcima, ali za to Bollé, èini se zbog prezaposlenosti, nije imao ni interesa ni vremena. Kada je odluèio 1888. godine popraviti srednjovjekovne zidine biskupskog sklopa i krov nove ðakovaèke katedrale, Strossmayer povjerava taj posao Vancašu, a s Bolléom gotovo u cijelosti prekida odnose.16 Sudjelujuæi godinu dana kasnije u posveti sarajevske katedrale, Strossmayer je dobio priliku dobro se upoznati s ovom graðevinom koju je proglasio za „najljepše i najuzoritije arhitektonsko djelo u Sarajevu”. Istaknuo je da nisu u pravu kritièari koji smatraju da zbog jednostavnosti proèelja sarajevska katedrala podsjeæa na protestantsku bogomolju, a jedino je smatrao da je unutrašnjost prebogato oslikana.17 Uvjerivši se time u Vancašev talent, vrlo ga brzo pretvara u neku vrstu glav9 *** 1884: 2 10 *** 1889.c: 2 11 *** 1891: 3 12 *** 1896.a: 6, br. 42. IV.; Chvala, 1896: 71-72; Božiæ, 1989: 56-57; Juriæ, 2007: 518 13 *** 1889.a: 16 14 Mnogi Glasnici biskupije Ðakovaèke i srijemske donose vijesti o situaciji katolika u toj pokrajini, npr.: M., 1889: 97-102; *** 1889.b: 120.

15 Damjanoviæ, 2013: 70-71 16 Vancaš, 1930: 9; Damjanoviæ, 2008: 174-188 17 DAÐ, dosje s oznakom spisi 14, Strossmayer razno, „Katedrala u Sarajevu” 18 Bagariæ, 2006: 707-731 19 Ivankoviæ, 1999: 190-191; Božiæ, 2006: 44, 46 20 *** 1889.d: 2; S-r, 1891: 3 21 Cepeliæ, Paviæ, 1900-1904: 393 22 *** 1895.a: 2 23 *** 1895.b: 3; Živakoviæ-Kerže, Jarm, 1995: 15, 25-26

nog arhitekta svoje dijeceze. Prepušta mu rad na zgradi sjemeništa u Ðakovu (nerealiziran)18, djeèaèkog sjemeništa u osjeèkoj Tvrði, zgradi Kotarske uprave u Ðakovu te restauriranje, odnosno izgradnju i opremanje, cijelog niza sakralnih graðevina u svojoj biskupiji, veæina kojih je izvedena u neogotièkom stilu.19 Nesumnjivo zahvaljujuæi nastojanjima biskupa Strossmayera, gotovo odmah nakon posvete sarajevske katedrale, u jesen 1889. godine, Vancaš je angažiran na izradi projekta za novu neogotièku župnu crkvu svetih Petra i Pavla u Osijeku. Projekt, kojeg bi realizacija prema osjeèkom tisku stajala 300.000 forinta20, nije se dosad, nažalost, mogao pronaæi. Nije naposljetku realiziran, veæ se osjeèki Crkveni graðevni odbor odluèio 1893. godine na raspisivanje meðunarodnog natjeèaja na kojem je pobijedio projekt Franza Langenberga iz Bonna. I Vancaš se javio na natjeèaj, ali izvori nam ne otkrivaju je li predao svoj veæ postojeæi projekt ili je izradio novi.21 I nakon što nije uspio pobijediti na natjeèaju, planiralo ga se 1895. godine angažirati (vjerojatno ponovno na Strossmayerovu inicijativu) u izvedbi same crkve22, no na kraju je taj posao prepušten Beèaninu Richardu Jordanu.23 Daleko više sreæe Vancaš je imao s manjim radovima za Strossmayerovu biskupiju. Prvi neogotièki rad koji je izveo za Strossmayera zapravo je veæ spomenuto restauriranje ostataka srednjovjekovnih zidina biskupskoga

Sl. 2. J. Vancaš: Župna crkva, Buia, Italija, glavno proèelje, projekt, 1893.

Fig. 2. J. Vancaš: Parish church front, Buia, Italy, design, 1893 Sl. 3. J. Vancaš: Kapela u Dragotinu, obnovljena 1899.

Fig. 3. J. Vancaš: Chapel in Dragotin, restored in 1899

256

PROSTOR

2[48] 22[2014] 252-267 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša

Sl. 4. J. Vancaš: Kapela na ðakovaèkom groblju, 1900.

Fig. 4. J. Vancaš: Chapel on Ðakovo cemetery, 1900

Sl. 5. J. Vancaš: Župna crkva u Satnici, glavni oltar, projekt, 1900.

Fig. 5. J. Vancaš: Parish church in Satnica, main altar, design, 1900

sklopa u Ðakovu 1888. godine. Ujedno se radi i uopæe o prvom, koliko je poznato, Vancaševu restauratorskom zahvatu. Na podruèju Ðakovaèke biskupije sljedeæi veæi realizirani arhitektonski rad takoðer je bilo restauriranje - kapele u Dragotinu nedaleko od Ðakova, jednoga od središta hodoèašæa posveæenog Gospi u biskupiji. Crkva posveæena Uznesenju Blažene Djevice Marije pripada skupini saèuvanih gotièkih sakralnih objekata Slavonije (Sl. 3.). U 18. st., kao i uglavnom sve srednjovjekovne crkve toga podruèja, ona je barokizirana. Vancaševi zahvati izvedeni 1899. godine tipièan su primjer stilskoga neogotièkog restauriranja kraja 19. stoljeæa - izbaèeni su svi barokni elementi iz/s graðevine i ona je dograðena u neogotièkom stilu. Radi se o prilièno malenoj jednobrodnoj crkvi poligonalnog svetišta uèvršæenog kontraforima i s osmostranim zvonikom koji se diže iznad proèelja. Ustrojstvo glavnog proèelja - s portalom iznad kojeg je rozeta i na vrhu visok zabat s nišama te šiljastoluèni prozor - podsjeæa na rješenje glavnog proèelja katedrale u Sarajevu. Prije nekoliko godina urušio se svod crkve, upravo kada je poèinjala obnova graðevine.24 Godinu dana nakon radova u Dragotinu 1900.

Vancaš gradi neogotièku kapelu na ðakovaè-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

kom groblju, s reprezentativno rašèlanjenim glavnim proèeljem s portalom i rozetom (Sl. 4.),25 te projektira glavni oltar crkve u Satnici kod Ðakova, iz 1900., koji æe ostati nerealiziran (Sl. 5.).26

RADOVI U ZAPADNOM DIJELU HRVATSKE WORKS IN THE WESTERN PART OF CROATIA Sve do posljednjih godina 19. stoljeæa Vancaševa æe djelatnost izvan Bosne biti vezana uglavnom za podruèje današnje Slavonije.

Sakralnom arhitekturom i umjetnošæu do toga je doba na podruèju ostatka Hrvatske u potpunosti dominirao Herman Bollé. Vancaš je veæ krajem 1880-ih, doduše naizgled, razbio Bolléov monopol pobjedom na natjeèaju za projekte crkve svetog Blaža u Zagrebu, no radilo se o pobjedi bez rezultata jer crkva na kraju nije realizirana prema njegovu projektu.27 Tko je inicijator Vancaševa angažiranja na cijelome nizu graðevina desetak godina kasnije i što dovodi do naglog prestanka Bolléove sveprisutnosti u sakralnoj umjetnosti Hrvatske - nije dokraja jasno. Valja pretpostaviti da je ova promjena bar djelomièno uzrokovana odlaskom Ise Kršnjavoga s èela Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade (1896.), organa vlasti koji je u to doba nadzirao intervencije na svim sakralnim graðevinama u Hrvatskoj. Bolléa od tada više nije imao tko tako svesrdno podupirati, pa tako Vancaš dobiva priliku. U 1897. godini 24 NAZ, Putna bilježnica A. Horvat br. XXIII., 1966: 40.; Damjanoviæ, 2005: 542; Turkalj, Šimièiæ, 2007: 71-90 25 Jarm, 2000: 55; Damjanoviæ, 2005: 641 26 Saèuvan je u: NAZ, DM-ZGN, sign. II-56 27 O situaciji više u: Juriæ, 1993: 124-139. Slièno æe proæi i njegov projekt za školski forum u Zagrebu: Božiæ, 1989: 48-53.

28 HDA, fond br. 78, PZV, kut. 28, sv. 4767-1897. Zanimljivo je da æe kasnije istaknuti kako je u više „navrata imao upita i poziva, ne bili stupio na odlièna i uplivna mjesta u mojoj najužoj domovini: u kraljevini Hrvatskoj, ali se ne mogoh odluèiti da ostavim Sarajevo, a ne pokajah se s toga nikada, nego sam èak zahvalan udesu da ostadoh u narodu ovih zemaljah…” [*** 1913: 3] 29 O crkvi više u: Horvat, 1982: 119-122; Maruševski, 1988: 67-78; Maruševski, 1993: 178-209; Maruševski, 1994: 520-522; Božiæ, 1989: 47; Kovaèiæ, 2000: 214-215; Kraševac, 2005: 139-141; Križiæ Roban 2008.b: 308-310; Kraševac, 2008.b: 310-311; Božiæ, 2006: 56-57.

30 Pilar, 1904: 8-9 31 NAZ, DM-ZGN, sign. II-25; Maruševski, 1988: 73 32 Pilar, 1904: 7-8 33 *** 1903: 473-474 34 One su navodno skinute, pa, dakle, možda i saèuvane.

[Pilar, 1904: 5-6] 35 Horvat, 1982: 119 36 Tek je nešto reprezentativniji završetak tornja Vancaševe crkve u Preèni u Sloveniji, buduæi da na ugao ispod kape, sa strane zabata, postavlja i tanke fijale. Drukèija rješenja tornjeva pokazuju i crkve u Desiniæu i Mirnoj Peèi, koje imaju oktogonalni vrh jer se Vancaš pridržava zateèenog stanja pri restauriranju tih graðevina.

37 Projekti publicirani u: Haiko, 1991: 182, 183, 190.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

zatražio je èak premještaj u Zagreb i mjesto pri Zemaljskoj vladi.28 Nažalost, Vancašev dopis u dosjeu koji se odnosi na tu molbu nije saèuvan, veæ samo kratka odbijenica Vlade. Što ga je nagnalo da se pokuša odseliti iz Sarajeva, nije posve jasno, buduæi da se dotad u Bosni veæ afirmirao kao najvažniji projektant katolièkih sakralnih, pa i javnih graðevina, no vjerojatno se radilo o osobnim razlozima, a možda je pokušaj bio vezan i za onodobne velike realizacije u Zagrebu poput palaèe Prve hrvatske štedionice. Do premještaja u Zagreb neæe doæi, no zato æe ipak dobiti priliku realizirati cijeli niz projekata: restauriranje katedrale u Senju te tri neogotièka zahvata: na župnim crkvama u Krapini (1899.1903.), Desiniæu (1900.-1902.) i Oštarijama (1901.-1903.).

Radovi na krapinskoj crkvi i kronološki i po znaèenju moraju se staviti na èelo ove epizode Vancaševa stvaralaštva (Sl. 7.).29 Rijeè je o velikom zahvatu koji je stajao oko 123.000 kruna, daleko više nego ostale Vancaševe sakralne neogotièke graðevine u Hrvatskoj.30 Sudeæi prema projektima saèuvanim u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu, Vancaš je poèeo raditi u Krapini veæ 1899.31, no radovi su poèeli tek u rujnu 1901., a nova je graðevina posveæena krajem rujna 1903. godine.32

Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša D. DAMJANOVIÆ 252-267 22[2014] 2[48]

Krapinska je crkva u cijelosti nova graðevina, samo je saèuvan stari toranj. Stara je crkva srušena zbog trošnosti, ošteæenja u potresu i estetskih razloga jer je „odavala mješavinu crkvenoga štila i posve bez ukusa bile su nanizane poboène stijene”33, iako se znalo da je rijeè o gotièkoj graðevini koje su oba broda bila pokrivena križno-rebrastim svodovima i na zidovima koje su dijelom bile saèuvane freske.34 Umjesto relativno male dvobrodne graðevine nepravilnog tlocrta podignuta je neogotièka trobrodna bazilika poligonalnog svetišta, uz koje je smješten toranj, te s dvama prigradnjama sa strana glavnog ulaza.

Stari je toranj potpuno preoblikovan u neogotièkom stilu, samo je u prizemlju ostala saèuvana stara gotièka nadsvoðena sakristija.35 Prema prvotnom projektu iz 1899. godine Vancaš je planirao u cijelosti zadržati oblike staroga tornja, èak i terasu na vrhu, samo bi maknuo tambur s kupolom. Na kraju su promijenjeni oblici prozorskih otvora i izvedena je nešto raskošnija dekoracija na tornju koji je okrunjen èetirima zidanim zabatima i visokom kapom. Veæina neogotièkih crkava koje æe Vancaš projektirati u kasnijim godinama imat æe slièan naèin završavanja najviše etaže tornja - trokutastim zabatom na svakoj strani, unutar kojeg obièno stavlja ili jednostavnu monoforu okruženu medaljonima s gotièkim èetverolistima ili sat (Sl. 8.).36 Radi se o oslanjanju na Schmidtove predloške, kako pokazuje usporedba s rješenjem tornja crkve svetog Nikole u Innsbrucku te crkvama u Frastanzu i Neustiftu am Walde,37 a sliène se motive može naæi i kod Bolléa (toranj franjevaèke crkve u Zagrebu).

PROSTOR

257

Sl. 6. Župna crkva u Krapini, unutrašnjost Fig. 6. Parish church in Krapina, interior

Sl. 7. J. Vancaš: Župna crkva u Krapini, glavno proèelje, projekt, prva varijanta, 1899.

Fig. 7. J. Vancaš: Parish church main front in Krapina, design, first version, 1899 Sl. 8. J. Vancaš: Crkva u Krapini, perspektivni pogled, realizirani projekt za izgradnju, 1902.

Fig. 8. J. Vancaš: Church in Krapina, perspective, design for construction, 1902 Sl. 9. Župna crkva u Krapini Fig. 9. Parish church in Krapina

258

PROSTOR

2[48] 22[2014] 252-267 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša

Sl. 10. J. Vancaš: Crkva u Desiniæu, obnova glavnog proèelja, projekt, 1901.

Fig. 10. J. Vancaš: Church in Desiniæ, front restoration, design, 1901 Sl. 11. J. Vancaš: Crkva u Desiniæu, tlocrt i popreèni presjek, 1901.

Fig. 11. J. Vancaš: Church in Desiniæ, plan and cross-section, 1901 Sl. 12. Crkva u Desiniæu poèetkom 20. stoljeæa, nakon obnove Fig. 12. Church in Desiniæ, early 20th century, after restoration

Sl. 13. Crkva u Desiniæu, unutrašnjost Fig. 13. Church in Desiniæ, interior

I glavni i boèni brodovi krapinske crkve nadsvoðeni su križnim svodovima, dok su u svetištu i prostorima uz glavni ulaz postavljeni križno-rebrasti svodovi. Sva je oprema u unutrašnjosti - glavni i poboèni oltari, krstionica, stolarija, vitraji itd. - izvedena prema Vancaševim projektima, osim orgulja, kojih je kuæište izraðeno još 1885. za Zemaljsku izložbu u Budimpešti po Bolléovu projektu, no tvrtka Heferer nije ga mogla dugo prodati.

Unutrašnjost nikada nije oslikana, usprkos planovima, zbog èega se doimlje prilièno hladno i prejednostavno (Sl. 6., 9.).38 U doba kada su se pripremali radovi na restauriranju krapinske crkve hrvatska Zemaljska vlada povjerava 1900.-1901. Vancašu donekle slièan zadatak na župnoj crkvi u Desiniæu u Hrvatskom zagorju.39 Crkva svetog Jurja, graðena i proširivana u 17. stoljeæu, a posveæena 1688. godine od biskupa Aleksandra Mikuliæa, morala se temeljito obnoviti i dograditi kako zbog svoje trošnosti i potrebe za više prostora, tako i zbog povijesne važnosti graðevine - patroni koji su bili vlasnici Velikog Tabora, meðu njima i Rattkayevi koji su prigradili crkvi kapelu s grobnicom.40 Još krajem 1880-ih, pri putovanju bana Khuen-Héderváryja Zagorjem, ustanovljeno je kako se mora pristupiti obnovi, no ništa se nije poduzelo sve do 1895. godine, kada Bollé izraðuje troškovnike, a vjerojatno i projekt za restauriranje41, te 1897., kada je Zemaljska vlada odobrila sredstva za radove. S izvedbom se prièekalo sve do 1901. godine,

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

dijelom i stoga što je župa odbila Bolléov projekt jer bi njegova izvedba previše stajala.42 Zemaljska vlada tada se obraæa Vancašu, a to jasno pokazuje koliko se na polju sakralne arhitekture do toga vremena ovaj arhitekt afirmirao kod hrvatskih vlasti.43 Vancašev je projekt, iako je predvidio malo niži toranj i nešto kraæu crkvu, i u prostornom ustrojstvu i u pojedinim detaljima oblikovanja slièan Bolléovu, koji je takoðer predvidio oèuvanje dograðenih kapela, dodavanje boènih brodova, poligonalnog svetišta, dviju dogradnji uz toranj, zakljuèivanje tornja trokutastim zabatima, a slièan je i svodni sustav - križni svodovi bez rebara u brodu.44 Vancaš se bitno odmièe od Bolléova rješenja samo 38 Pilar, 1904: 8; Maruševski, 1993: 184-186 39 HDA, fond br. 79, UOZV-GO, knjiga br. 681, Urudžbeni zapisnik, G. O. III., 1901., zapis br. 3254, 31.12.1901.

40 M.S., 1903: 51; *** 1902.a: 60. O crkvi više i u: Horvat, 1985: 203-205; Maruševski, 2004: 517-520; Kovaèiæ, 2000: 214; Križiæ Roban, 2008.a: 134-135; Šlogar, 2010: 61-65.

41 HDA, fond br. 80, BiNZV, knjiga br. 11, Urudžbeni zapisnik, 1895., zapis br. 8383, 28.6.1895.

42 M.S., 1903: 51 43 HDA, fond br. 80, BiNZV, knjiga br. 23, Urudžbeni zapisnik 1901., br. 3822, 10.3. Josip Vancaš podnosi popis izvedenih nacrta za obnovu župe u Desiniæu i br. 6053, 25.4. Zagreb, Zem. Blagajna, izvješæuje o isplati 1200 kruna Josipu pl. Vancašu, civilnom arhitektu za crkvu u Desiniæu na br. 3822-1901.

44 Stoga se može govoriti gotovo kao o zajednièkom radu ove dvojice arhitekata. [Maruševski, 1994: 517-520] 45 Izgled dekoracije proèelja kapele prije restauriranja vidjeti u: Šlogar, 2010: 38.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

oblikom i rasporedom prozorskih otvora, rješenjem glavnog portala, potpuno simetriènim rješenjem tlocrta i odustajanjem od postavljanja kontrafora. Nadalje, Bollé je predvidio zadržavanje postojeæih baroknih prozora uz dodavanje neobarokne dekoracije na lijevoj boènoj kapeli45, dok se Vancaš odluèio na gotizaciju svih dijelova desiniæke crkve (Sl. 10. i 11.).

Radovi u Desiniæu izvedeni su u razdoblju od ožujka 1901. do listopada 1902. Od stare graðevine saèuvane su samo boène kapelice i zvonik (Sl. 12.). Svi su ostali zidovi porušeni, crkva je znatno produžena i proširena, pa je od nekadašnje jednobrodne graðevine postala trobrodnom. Zato ne èudi da su radovi stajali oko 66.000 kruna.46 Usprkos ovako potpunoj preobrazbi graðevine, u doba dok su radovi izvoðeni zahvat je nazivan ‘obnovom’, kako svjedoèi naslov èlanka u „Viestima Družtva inžinira i arhitekata”.47 Za razliku od dobroga dijela ostalih Vancaševih neogotièkih sakralnih graðevina oslik i oprema desiniæke crkve u cijelosti su saèuvani. Oprema, èini se, nije potpuno izvedena prema Vancaševim projektima, jer se kao autor oltara spominje Stjepan Podhorsky48, no za pretpostaviti je da oslik jest, buduæi da je izveden odmah nakon završetka arhitektonskih radova na crkvi.49 Prevladava dekorativni oslik: na zidovima dominiraju oker tonovi, a dekorativni motivi oponašaju gradnju od kamena. Svodovi su oslikani plavo, posuti su zlatnim zvjezdicama, a rebra svodova te granice lukova i prozorskih otvora naglašeni su posebnim dekorativnim florealnim bordurama (Sl. 13.).

Proèelja crkve uvelike su poslije promijenjena - uklonjen je polikromni crijep, toranj je pregraðen nakon požara 1906. godine50 prema projektu Vinka Rauschera51, a nova žbuka gotovo je sakrila fuge, važan element rašèlambe proèelja.

Obnova odnosno regotizacija crkve u Oštarijama provedena je gotovo u isto vrijeme.

Radovi su poèeli nakon što je u svibnju 1901.

46 M.S., 1903: 49-55 47 M.S., 1903: 49 48 Izveo ga je stolar Franjo Zavrliæ. [*** 1905.b: 2; Kraševac, 2008.a: 136] 49 M.S., 1903: 54 50 Šlogar, 2010: 64 51 HDA, fond br. 905, ZGN, sign. XXXII-7 52 Podhorsky, 1901: 121, 123 53 Pliveliæ, 1902: 532 54 Podhorsky, 1901: 121 55 Podhorsky, 1901: 119-120. O povijesti crkve u Oštarijama više u: Horvat, 1993-1994: 119-140; Kesner, 1995.; Pleše Blažekoviæ, 2003: 181-186; Horvat, 2011: 59-80; Tironi, 2011: 113-135; Puškariæ, 2013: 83-100.

56 Podhorsky, 1901: 120 57 Vancaš je vjerojatno projektirao križno-rebrasti, a ne mrežasti svod.

58 Podhorsky, 1901: 121

Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša D. DAMJANOVIÆ 252-267 22[2014] 2[48]

izaslanstvo Vlade pregledalo graðevinu, proèelja su bila gotova do kraja iste godine (Sl. 15.)52, a tijekom 1902. završeni su i novi svodovi u unutrašnjosti i oprema, pa je u rujnu crkva sveèano blagoslovljena. Za arhitektonske je radove izdvojeno gotovo 38.000 kruna, od kojih je nešto više od 28.000 darovala Zemaljska vlada, a to jasno pokazuje da se ovoj graðevini pridavalo veliko znaèenje.53 Za crkvu se tada, naime, vjerovalo da je podignuta u 15. stoljeæu inicijativom Martina Frankopana, pa se restaurirala „kako bi se vjernom rekonstrukcijom barem preostali dio ove starodrevne crkve saèuvao kao jedan od najljepših i historièki vriednih spomenika naše domovine”.54 Osnovni motivi zahvata u Oštarijama, povijesna važnost i trošnost, slièni su kao i kod veæega dijela crkava koje su u to doba restaurirane. Zahvat je, meðutim, proveden na ipak nešto drukèiji naèin u odnosu na situaciju u Desiniæu i jasno navješæuje dolazak novoga doba u povijesti zaštite spomenika u Hrvatskoj (Sl. 14.). Od nekad prostrane, vjerojatno trobrodne graðevine, ostalo je saèuvano samo svetište koje je adaptirano za potrebe župe poèetkom 18. stoljeæa, a kojemu je poèetkom 19. stoljeæa nadograðen zvonik.55 O potpunoj rekonstrukciji cijeloga sklopa nije moglo biti ni govora pa se pristupilo samo restauriranju postojeæe crkve, odnosno nekadašnjega svetišta. Osnovna namjera obnove, kako se istièe u službenom izvješæu objavljenom u „Viestima Družtva inžinira i arhitekata”, da se: „…provede u prvobitnom duhu i slogu… uporabom tragova prvobitne gradnje”56 naizgled se posve nadovezuje na stilske restauracije 19. stoljeæa. Zahvati - na sakristiji, boènoj kapeli i zvoniku, dograðenom crkvi poèetkom 19. stoljeæa, koji su preoblikovani u neogotièkom stilu, dogradnja kontrafora na mjestima gdje su nedostajale ili bile jako ošteæene, izvedba nove neogotièke opreme umjesto zateèene barokne, uklanjanje oslikanog stropa u brodu - nalik su takoðer ranijim zahvatima i posve su u liniji težnje za èistoæom i jedinstvom stila. Ono što je novo, meðutim, bila je težnja èuvanja svih srednjovjekovnih elemenata koji su zateèeni, odnosno gotovo inzistiranje na èuvanju autentiènih materijala - nekadašnjega trijumfalnog luka svetišta crkve, koji se nalazi odmah iza ulaza, na kraju predvorja, te saèuvanih poèetaka svoda. Novi mrežasti svod izveden je pomnim prouèavanjem zateèenih profilacija rebara, u nj su ugraðeni kljuèni kamenovi koji su imitirali dekoraciju na pronaðenim gotièkim kljuènim kamenovima, a odustalo se od izgradnje polustupova u laði, koje je predlagao Vancaš, kako bi se zadržale postojeæe konzole.57 Pisac veæ spomenutog teksta u „Viestima” zakljuèio je stoga kako je obnova izvedena „u èisto gotièkom slogu uz uporabu svih na mjestu pronadjenih starih motiva”58

PROSTOR

259

260

PROSTOR

2[48] 22[2014] 252-267 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša

Sl. 14. J. Vancaš, S. Podhorsky: Crkva u Oštarijama, tlocrt, projekt za glavni portal, uzdužni i popreèni presjeci, 1901.

Fig. 14. J. Vancaš, S. Podhorsky: Church in Oštarije, plan, design for the main portal, longitudinal and cross sections, 1901 Sl. 15. J. Vancaš, S. Podhorsky: Crkva u Oštarijama, glavno proèelje, projekt, 1901.

Fig. 15. J. Vancaš, S. Podhorsky: Church main front in Oštarije, design, 1901

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

te da æe „oštarijska… crkva služiti kao jednostavan i liep primjer, kako treba saèuvati i obnavljati stare historièke gradjevne spomenike”.59 Zahvat na njoj doista je negdje na pola puta izmeðu pristupa koje je Vancaš imao u Desiniæu ili, recimo, Bollé u franjevaèkoj crkvi u Zagrebu (koja je upravo u to doba restaurirana) i zahvata na crkvi Svetog Križa u Križevcima.60

u Hrvatskoj. Zbog èega se povlaèi, nije poznato, tim prije što ga je i Iso Kršnjavi poèeo smatrati najboljim graditeljem u gotièkom stilu nakon Bolléa.66 Nastavlja raditi još samo povremeno na novim verzijama nacrta za crkvu svetog Blaža u Zagrebu, no i taj æe mu posao naposljetku propasti jer je crkva predana u ruke Viktora Kovaèiæa.

Èini se kako se novi pristup obnovi ipak ne može pripisati Vancašu. Naime, njegovi su projekti za restauriranje oštarijske crkve dijelom promijenjeni od strane Zemaljske vlade, odnosno arhitekta Stjepana Podhorskog.61 Nesumnjivo zbog toga dio izvora spominje iskljuèivo Podhorskoga kao autora projekta za obnovu62, no po svoj je prilici bliže istini tvrdnja iz „Viesti Družtva inžinira i arhitekata” o koautorstvu Vancaša i Podhorskoga.63 Sigurno je, naime i na osnovi spisa hrvatske Zemaljske vlade da je Vancaš radio na toj crkvi.64 Koliko je njegove projekte Podhorsky promijenio radeæi na samome mjestu, nije, meðutim, dokraja jasno.65

NEOGOTIÈKI RADOVI U KRANJSKOJ

Upravo tada, 1903. godine, kad završavaju radovi na oštarijskoj i krapinskoj crkvi, Vancaš gotovo prestaje raditi sakralne graðevine

NEO-GOTHIC WORKS IN KRANJSKA Josip Vancaš pripada skupini rijetkih hrvatskih i bosanskohercegovaèkih arhitekata koji 59 Podhorsky, 1901: 124 60 Galoviæ, 2012: 19-27 61 Podhorsky, 1901: 121 62 Pliveliæ, 1902: 532; *** 1902.b: 4-5 63 Podhorsky, 1901: 119, 124. O obnovi crkve u Oštarijama pogledati više u: Horvat, 1992-1993: 123-126; Galoviæ, 2012: 15, 19-27; Tironi, 2011: 123-126, 130-132.

64 HDA, fond br. 79, UOZV-GO, knjiga br. 681, Urudžbeni zapisnik, G. O. III., 1901., zapis br. 3253, 31.12.1901.

65 Sigurno je da je u odreðenoj mjeri pojednostavio portal, a odluèeno je takoðer da se ne izvede svod u boènoj kapeli niti stupovi u laði, nego da se zadrže konzole. [Podhorsky, 1901: 123] 66 HDA, fond br. 804, OFIK, kut. 13, cjelina II, sv. 9. Materijal za povijest najnovije umjetnosti

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša D. DAMJANOVIÆ 252-267 22[2014] 2[48]

PROSTOR

261

Sl. 16. F. Schmidt: Župna crkva u Bledu, glavno proèelje, projekt, 1877. (?)

Fig. 16. F. Schmidt: Parish church main front in Bled, design, 1877 (?)

Sl. 17. J. Vancaš: Župna crkva u Bledu, glavno proèelje, projekt, 28.3.1900.

Fig. 17. J. Vancaš: Parish church main front in Bled, design, 28th March, 1900 Sl. 18. Župna crkva u Bledu, južno proèelje Fig. 18. Parish church in Bled, south-facing facade

su radili krajem 19. i poèetkom 20. stoljeæa na podruèju èak triju teritorijalnih jedinica unutar Monarhije. Naime, osim u Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj imao je prilike realizirati i èitav niz javnih i sakralnih graðevina u Sloveniji, odnosno tadašnjoj pokrajini Kranjskoj.

Slièno kao u Hrvatskoj, u Kranjsku ga dovode veze s crkvenim vrhom, odnosno s tadašnjim ljubljanskim biskupom Antonom Bonaventurom Jeglièem (Begunje, 1850. - Stièna, 1937.), koje datiraju, bez ikakve sumnje, još iz doba dok je Jegliè služio u Sarajevu kao kanonik (1881.-1898.) i poslije generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije (od 1890.)67, kao jedan od najbližih suradnika Josipa Stadlera. U Sa67 *** 1917: 8-10; *** 1937: 125-126 68 Jegliè je fotografiran i meðu kanonicima Vrhbosanske nadbiskupije u Spomenici o posveti prvostolne crkve Srca Isusova u Sarajevu. [Jagatiæ, 1889: 21] 69 *** 1917: 22-24; Božiæ, 1989: 42 70 O Vancaševim radovima u Sloveniji kratko u: C.W., 1919: 42; Stel, 1924: 93; Pilar, 1930: 80; Makanec, 1932: 3; Szavits-Nossan, 1933: 30; Prelovšek, 2002: 23-28; Božiæ, 2006: 46-56; Lazarini, 2011: 57, 58, 60. I sam Vancaš je brojao svoje radove u Sloveniji meðu važnije. Prema: „Lebenslauf des Baurates Josef von Vancaš beh. aut. Zivilarchitekten in Sarajevo”, str. 3. Strojopis se èuva u ostavštini obitelji Junkoviæ.

71 Projekti saèuvani u Muzeju grada Beèa datirani su 1877. godinom. [HM, Inv. br. 157.029/1-14]

rajevu je živio i radio cijelo vrijeme dok se gradila i opremala katedrala te nekoliko drugih, u prošlome èlanku spomenutih nadbiskupskih graðevina.68 Nedugo nakon što je Jegliè 1898. godine imenovan ljubljanskim biskupom Vancaš poèinje raditi u Ljubljani, a potom i u ostatku Kranjske, odnosno u drugim dijelovima Ljubljanske biskupije. Od realiziranih projekata osobito se istièe golemi sklop neorenesansnog sjemeništa „Zavoda svetog Stanislava” na Št. Vidu kod Ljubljane (1901.-1905.)69 te niz crkava, meðu njima i tri neogotièke - u Bledu, Preèni i Mirnoj Peèi.70 Prva neogotièka crkva koju je Vancaš realizirao u Sloveniji - župna crkva svetog Martina u Bledu - nije u cijelosti podignuta prema njegovu projektu. Tada veæ ugledno ljeèilišno i kupališno mjesto odluèilo je još krajem 1870-ih podiæi novu crkvu. O materijalnim moguænostima mještana svjedoèi jasno okolnost da se za projekt obraæaju tada najuglednijemu beèkom neogotièaru, veæ nekoliko puta spomenutome Friedrichu Schmidtu (Sl. 16.).71 Schmidtov æe projekt ostati èetvrt stoljeæa nerealiziran. Bleðani su 1895. godine povjerili izradu novoga projekta crkve arhitektu Raimundu Jeblingeru iz Linza, no èini se kako im se predloženo zanimljivo neoroma-

262

PROSTOR

2[48] 22[2014] 252-267 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša

Sl. 19. J. Vancaš: Župna crkva u Preèni, glavno proèelje, projekt, 29.1.1907.

Fig. 19. J. Vancaš: Parish church main front in Preèna, design, 29th January, 1907 Sl. 20. Župna crkva u Preèni Fig. 20. Parish church in Preèna Sl. 21. Župna crkva u Preèni, unutrašnjost Fig. 21. Parish church in Preèna, interior

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

nièko rješenje ipak nije svidjelo72 pa su se 1903. odluèili vratiti Schmidtovu projektu.

Vancaš je dobio zadatak, kako je doslovno naveo na listovima projekta, popuniti ih i djelomièno razraditi.73 Projekte je završio za boravka u Zagrebu krajem ožujka 1900. godine, vjerojatno kada je radio na gradnji palaèe Prve hrvatske štedionice. Na izvedbu crkve ipak se moralo malo prièekati. Iako je Okrajno glavarstvo u Radovljici donijelo u ožujku 1902. odluku o gradnji nove crkve, dio je stanovnika Bleda bio protiv rušenja stare srednjovjekovne barokizirane graðevine ukrašene djelomièno gotièkim i baroknim freskama.

Poèetkom 1903. crkva je ipak srušena, a nova je graðevina podignuta u razdoblju od lipnja 1903. do kolovoza 1905. godine (Sl. 17.). I temeljni kamen i završenu crkvu posvetio je osobno biskup Jegliè.74

nešto viši i bogatije ga rašèlanjuje - dodaje u središnjemu dijelu bifore, bogatije dekorira vijenac ispod sata i okvir spomenutih bifora, nesumnjivo stoga što su na kraju proèelja žbukana, dok su, sudeæi bar prema grafiji koju je Schmidt koristio na projektu, prvotno trebala biti izvedena od kamena. Premješta, nadalje, južni portal bliže zvoniku crkve te mijenja velièinu i raspored prozora potkrovnih prostorija iznad sakristija. U oblikovanju glavnog portala i velikog prozora iznad portala odluèuje se za visokogotièku varijantu, koju je takoðer predložio Schmidt, iako je, sudeæi prema projektu za cijelo glavno proèelje, preferirao varijantu s kasnogotièkim portalom (Sl. 16. i 17.).

Najvažniji je Vancašev dodatak crkvi - krov pokriven dvobojnim pokrovom. Nije rijeè o

Pri usporedbi Schmidtovih i Vancaševih projekata jasno se može uoèiti kako je Vancaš izveo samo manje promjene na radu svoga profesora.75 Prostorno ustrojstvo crkve - trobrodne neogotièke graðevine s malo višim glavnim brodom od poboènih, transeptom te s jednim tornjem smještenim uz transept, ali i uzdužni, pa i popreèni presjeci - gotovo su identièni. Manje promjene Vancaš radi tek u rašèlambi proèelja. Zvonik crkve projektira

72 Jeblinger, 1895: 975-977 73 Projekti se èuvaju u: NAZ, DM-ZGN, sign. VI-1.

74 Žnidar, 2004: 327-329.; Globoènik, 2008: 3-8, 20-24 75 Schmidtovi projekti saèuvani su u: HM, Schmidt’s Nachlass, Inv. Nr. 157.038/1-45.

76 Žnidar, 2004: 328 77 *** 1975: 547. O crkvi u Preèni i u: Krzoviæ, 1987: 32; Božiæ, 1989: 42; Kolenc, i dr., 2010: 61-73, 209-215. Crkva je bila predstavljena na izložbi Arhitektura 19. stoletja na Slovenskem, koja se održala 28.11.2013.-30.3.2014. u Muzeju za arhitekturo in oblikovanje u Ljubljani.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

glaziranom crijepu, no oponašaju se uzorci karakteristièni za taj tip pokrova (rombovi, preuzeti vjerojatno iz tradicijske umjetnosti). S obzirom na velièinu krova crkve, kao i njen položaj na uzvisini iznad jezera, ovaj je motiv efektno nadopunio slikovite konture graðevine.

Za razliku od oltara, propovjedaonice i druge crkvene opreme, freske u bledskoj crkvi nisu izvedene odmah nakon što je dovršena, vjerojatno stoga što se spor oko rušenja stare graðevine protezao sve do 1910. godine. Oslikat æe je naposljetku izmeðu 1932. i 1937. poznati slovenski slikar Slavko Pengov.76 Drugi neogotièki projekt koji Vancaš realizira na podruèju Kranjske - župna crkva svetog Antuna Padovanskog u Preèni - u cijelosti je njegov autorski rad. Umjesto manje crkve iz 18. stoljeæa, mjesto je 1907.-1910.77 podiglo novu reprezentativnu neogotièku graðevinu koja se može ubrojiti u opæenito najbolja Vancaševa djela s polja sakralne neogotièke arhitekture. Do toga doba, kako potvrðuje i tekst objavljen povodom gradnje crkve, Vancaš je u Kranjskoj postao široko poznat i cijenjen arhitekt.78 Iako je rijeè o jednobrodnoj graðevini, stajala je gotovo kao krapinska župna crkva - 110.000 kruna. To se može nesumnjivo objasniti reprezentativnom rašèlambom proèelja. Glavno se proèelje iznad portala otvara reprezentativnom triforom, a kruni ga metalni tornjiæ (Sl. 19.). Glavni je toranj postavljen uza svetište, a otvara se u gornjem dijelu na svim stranama velikom neogotièkom biforom. Visoko prostrano krovište bilo je izvorno pokriveno crijepom koji je, na slièan naèin kao i u Bledu, imitirao uzorke nalik onima izvoðenim od glaziranog crijepa.79 Poslije je taj pokrov uklonjen, èime je bitno narušena izvorna dekorativnost graðevine.

Prostorno ustrojstvo crkve ponavlja veæ viðene formule u Vancaševu opusu (Sl. 20.).

Tlocrt ima oblik latinskog križa jer je uza svetište osim tornja dograðena i sakristija. Uz ulaz crkve takoðer su dograðene dvije uobièajene pomoæne prostorije: krstionica i stubište za kor. Glavni je brod podijeljen masivnim stupcima na èetiri traveja nadsvoðena križnim svodovima, dok je svetište nadsvoðeno križno-rebrastim svodovima. Oslika danas više u crkvi nema, no pretpostavlja se da je izvorno bio zamišljen, a možda i izveden.

78 *** 1908: 509-510 79 Sudeæi prema fotografiji objavljenoj u: Kolenc, i dr., 2010: 36.

80 *** 1975: 533 81 *** 1975: 546; Pust, 1987: 40-51; http://www.mirnapec.si/content.asp?sif_co=D3B [18.8.2014.]

82 Stel, 1914: 49, 51 83 Stel, 1914: 51 84 Damjanoviæ, 2014: 104-105 85 Stel, 1914: 51.; Pust, 1987: 39-40

Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša D. DAMJANOVIÆ 252-267 22[2014] 2[48]

PROSTOR

Glavni oltar, propovjedaonica i vitraji, rad tvrtke Tiroler Glasmalerei Neuhauser Dr. Jele et Comp., zasigurno su izvedeni prema Vancaševim projektima (Sl. 21.).

Posljednja njegova djela u Sloveniji i meðu posljednjim ostvarenjima njegove karijere uopæe predstavljaju nadogradnje srednjovjekovnih crkvi u Radeèu (1910.-1911.)80 i Mirnoj Peèi (1914.-1917.)81 u istoènom dijelu Kranjske. Iako se radilo o vrlo sliènim jednobrodnim gotièkim crkvama sa saèuvanim gotièkim svetištima, rješenja koja je Vancaš primijenio pri njihovim dogradnjama bitno se razlikuju, bar u izboru stila. Obje je crkve dogradio dodavanjem novoga broda, postavljenog pod pravim kutom u odnosu na stari brod. U oba je sluèaja saèuvao stara svetišta koja su postala nadogradnjom boène kapele novih crkava, odnosno stari je brod postao popreèni brod nadograðenih crkava. U Radeèu, meðutim, odluèio se pri nadogradnji za stil u kojem je stara srednjovjekovna crkva ranije bila dograðena - odnosno barokni, što svjedoèi o definitivnom odstupanju od visokohistoricistièkih nazora o jedinstvu i èistoæi stila u posljednjim godinama karijere, dok je u Mirnoj Peèi odabrao gotiku (Sl. 22.). Što ga je navelo na odabir razlièitih stilova u sluèaju tih dviju crkava sliène prošlosti, nije poznato, no može se pretpostaviti da se obazrivije odnosio prema zateèenim srednjovjekovnim strukturama pod utjecajem suvremenih strujanja u zaštiti spomenika. Uoèi Prvoga svjetskog rata poznati slovenski povjesnièar umjetnosti i konzervator France Stel objavljuje, naime, tekst o zaštiti povijesnih spomenika u Kranjskoj, koji ilustrira, meðu ostalima, svetištem crkve u Mirnoj Peèi82 i u kojem istièe da æe se ova crkva nadograditi slièno kao što je nadograðena crkva u Radeèu. Oèito odobrava takve zahvate jer se njima èuvaju ‘najvažnije starine’, a smatra kako su se i u prošlosti na slièan naèin nadograðivale sakralne graðevine.83 Oba se zahvata, u Radeèu i Mirnoj Peèi, po pristupu mogu povezati s intervencijom na crkvi svetog Ive u Podmilaèju kod Jajca, gdje je na slièan naèin u novu prostranu crkvu ukljuèio ostatke manje, ali povijesno vrijedne graðevine.84 Crkva u Mirnoj Peèi, inaèe gotièka barokizirana graðevina, podignuta poèetkom 16. stoljeæa, morala se proširiti zbog potreba župe.85 Projekt za gradnju novoga dijela graðevine Vancaš je dovršio još 1908., no zbog spora župnika s dijelom mještana oko pitanja treba li se podiæi nova crkva ili èuvati odnosno dograditi stara, poèetak radova odgoðen je sve do poèetka Prvoga svjetskog rata 1914. godine. Arhitektonski radovi uglavnom su izvedeni do kraja 1915., no crkva je posveæena od strane biskupa Jeglièa tek u travnju 1917. godine. Unutrašnja oprema nabavljat æe se još dugo, sve do sredine 1920-ih. Procijenjena

Sl. 22. J. Vancaš: Župna crkva u Mirnoj Peèi, perspektivni pogled, oko 1908.-1914.

Fig. 22. J. Vancaš: Parish church in Mirna Peè, perspective, around 1908-1914

263

264

PROSTOR

2[48] 22[2014] 252-267 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša

vrijednost radova na izgradnji novoga dijela crkve od oko 74.000 kruna svjedoèi o velièini zahvata.86 Novi dio koji Vancaš podiže u mnogim je elementima slièan crkvi u Preèni - kako u rašèlambi proèelja, tako i u rješenju unutrašnjosti nadsvoðene križnim svodovima u laði i križno-rebrastima u svetištu. Današnji jednostavni oslik87 vjerojatno nije izvoran, odnosno po svoj je prilici kasnije pojednostavnjen.

Slièno kao u Preèni i Mirnoj Peèi, saèuvan je Vancašev glavni oltar, a vjerojatno su po njegovim projektima izvedeni i krstionica, propovjedaonica te vitraji naruèeni u Innsbrucku kod Tiroler Glasmalerei, tvrtke s kojom je, kako se moglo vidjeti, èesto suraðivao. Zvonik, kao i gotièko svetište nadsvoðeno raskošnim mrežastim gotièkim svodom, Vancaš je saèuvao (Sl. 23.). Je li zadržao i barokni oltar, koji se vidi na Stelovoj fotografiji88, a danas ga više nema u crkvi, nije se moglo ustanoviti.89 Sl. 23. Župna crkva u Mirnoj Peèi Fig. 23. Parish church in Mirna Peè

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Nakon što je u svojemu poznatom tekstu iz 1905. u „Hrvatskom kolu” o povijesti hrvatske umjetnosti kraja 19. stoljeæa Iso Kršnjavi

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

zaboravio u potpunosti spomenuti Vancaša, u pismu mu je obeæao da æe ispraviti tu nepravdu. Buduæi da ga je pritom nazvao graðevnim savjetnikom, Vancaš ga je, ožalošæen, ispravio da ovu titulu još nije stekao jer radi na trima mjestima, pa Sarajevo èeka na Zagreb, a Zagreb na Ljubljanu da ga poèasti tim naslovom.90 Danas je upravo zahvaljujuæi tomu što je imao tako razgranatu djelatnost Vancaš jedan od najpoznatijih arhitekata historicizma i secesije na podruèju jugoistoène Europe.

Secesijski dio njegova opusa i djela projektirana u ‘bosanskom stilu’, meðutim, uvelike su zasjenila njegovu historicistièku fazu, a u cjelini je dugo godina èitav njegov opus stajao u sjeni politièkog angažmana u prohrvatskim i promonarhijskim strankama u Bosni i Hercegovini. U godini u kojoj se obilježava stota obljetnica poèetka Prvoga svjetskog rata valja podsjetiti na kraju da je na sjednici Gradskog vijeæa Sarajeva 6. travnja 1914. upravo Vancaš kao dogradonaèelnik najavio posjet nadvojvode Franje Ferdinanda 28. lipnja 1914.91, posjet kojim æe poèeti ‘stoljeæe rata’ kojeg se posljedice i danas osjeæaju u regiji u kojoj je Vancaš ostavio najviše traga, stoljeæe u kojem su i mnoge graðevine toga arhitekta uništene, ukljuèujuæi i dio njegova neogotièkog opusa.92

86 Pust, 1987: 40-52 87 Dekorativnog je oslika nešto više u svetištu, no nepoznato je radi li se o izvornom ili kasnije apliciranom osliku.

88 Stel, 1914: 49, 51 89 Buduæi da je crkva stradala u Drugome svjetskom ratu, a potom je 1970-ih obnavljana, moguæe je da je tada oltar uništen ili uklonjen. O povijesti crkve u 20. st.: Pust, 1987: 55-56.

90 HDA, fond br. 804, OFIK, kut. 5, cjelina I, sv. 6, Vancaš Kršnjavom, 15.4.1906.

91 Donia, 2006: 144 92 Dio istraživanja provedenih za izradu ovoga èlanka, kao i nabava dijela literature, financirani su sredstvima projekta Croatia and Central Europe: Art and Politics in the Late Modern Period (1780-1945) Hrvatske zaklade za znanost.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša D. DAMJANOVIÆ 252-267 22[2014] 2[48]

PROSTOR

265

Literatura Bibliography

1. Bagariæ, M. (2006.), Povijest gradnje ðakovaèkoga Sjemeništa, „Diakovensia”, 14 (2): 707731, Ðakovo 2. Balabaniæ, J.; Kolanoviæ, J. (1999.), Korespondencija Josip Juraj Strossmayer - Serafin Vannutell 1881-1887, Monumenta Vaticana Croatica, Posebna izdanja 1, Croatica Christiana - Fontes 14, Hrvatski državni arhiv, Kršæanska sadašnjost, Dom i svijet, Zagreb 3. Bergamini, G. (1999.), Guida Artistica del Friuli Venezia Giulia, Udine 4. Božiæ, J. (1988.), Arhitekt Josip pl. Vancaš, „Graditelji Sarajeva”, Radio Sarajevo III. program, 379-390, Sarajevo 5. Božiæ, J. (1989.), Arhitekt Josip pl. Vancaš. Znaèaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske vladavine, disertacija, Univerzitet u Sarajevu, Arhitektonski fakultet, Sarajevo 6. Božiæ, J. (2006.), Arhitekt Josip Vancaš: znaèaj i doprinos arhitekturi Sarajeva, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Istoèno Sarajevo 7. C.W. (1919.), Zum 60. Geburtstag unseres o. M. Josef von Vancaš (22. März 1859), „Monatschrift Wiener Bauhütte”, 3 (März): 42-43, Beè 8. Cepeliæ, M. (1906.), Strossmayer prema Stadleru, „Glasnik Biskupija bosanske i sriemske”, 12 (24.6.): 95-99, Ðakovo 9. Cepeliæ, M.; Paviæ, M. (1900.-1904.), Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-djakovaèki i sriemski god. 1850.-1900., Tisak dionièke tiskare, Zagreb 10. Chvala, J. (1896.), Milenijska izložba u Budimpešti, „Viesti Družtva inžinira i arhitekata”, 5 (15.7.): 71-73, Zagreb 11. Damjanoviæ, D. (2005.), Sakralna arhitektura Ðakovaèke i Srijemske biskupije u vrijeme biskupa Josipa Jurja Strossmayera, „Vjesnik Ðakovaèke i Srijemske biskupije”, 133 (2,3,4,6,7-8): 156-158, 252-255, 344-346, 536-545, 640-645, Ðakovo 12. Damjanoviæ, D. (2006.), Radovi hrvatskih arhitekata u èasopisu Wiener Bauhütte, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 30: 229-240, Zagreb 13. Damjanoviæ, D. (2007.), Ðakovaèka katedrala, disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb 14. Damjanoviæ, D. (2008.), Arhitekt Josip Vancaš i katedrala s biskupskim sklopom u Ðakovu, „Scrinia Slavonica, godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest”, 8: 174-188, Slavonski Brod 15. Damjanoviæ, D. (2011.), Beèka Akademija likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura historicizma. Hrvatski uèenici Friedricha von Schmidta, Gliptoteka HAZU, Zagreb 16. Damjanoviæ, D. (2014.), Neogotièka arhitektura Josipa Vancaša u Bosni i Hercegovini, „Prostor”, 22 (1 /47/): 96-109, Zagreb

17. Donia, R.J. (2006.), Sarajevo: biografija grada, Institut za istoriju, Historijske monografije, knjiga 3, Sarajevo 18. Galoviæ, K. (2012.), Arhitekt Stjepan Podhorsky, rukopis knjige, Zagreb 19. Globoènik, D. (2008.), Župnijska cerkev sv.

Martina na Bledu / The Parish Church of St. Martin, Bled, Kunstverlag, Peda-Passau 20. Haiko, P. [ur.] (1991.), Friedrich von Schmidt (1825-1891): Ein gotischer Rationalist, Historisches Museum der Stadt Wien, Beè 21. Hirc, D. (1905.), Zemljopis Hrvatske, Slavonije i Dalmacije I, Zagreb 22. Homotariæ, V. (1903.a), Slavlje u Krapini, I, „Katolièki list”, 41 (8.10.): 495-496, Zagreb 23. Homotariæ, V. (1903.b), Slavlje u Krapini, II, „Katolièki list”, 42 (15.10.): 505-506, Zagreb 24. Homotariæ, V. (1903.c), Slavlje u Krapini, III, „Katolièki list”, 43 (22.10.): 518-520, Zagreb 25. Horvat, A. (1982.), O spomenicima kulture opæine Krapina, „Kaj. Po dragome kraju: Krapina”, 13 (1): 87-142, Zagreb 26. Horvat, A. (1985.), Pregled spomenika kulture opæine Pregrada, „Kaj. Po dragome kraju: Pregrada i okolica”, 18 (2-3): 167-208, Zagreb 27. Horvat, R. (1933.), † Arhitekt Josip pl. Vancaš, „Hrvatska revija”, 3: 193-195, Zagreb 28. Horvat, Z. (1992.-1993.), Oštarije - crkva Blažene Djevice Marije od Èudesa, „Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske”, 18-19: 119140, Zagreb 29. Horvat, Z. (2011.), Crkva Blažene Djevice Marije od Èudesa u Oštarijama, „Beata virgo de miraculis: štovanje Bl. Djevice Marije na podruèju Gospiæko-senjske biskupije”, Teološki radovi, sv. 67, Kršæanska sadašnjost, Zagreb 30. Ivankoviæ, G.M. (2000.), Historicistièka arhitektura u Slavoniji, „Historicizam u Hrvatskoj”, knjiga I, Muzej za umjetnost i obrt, 187-193, Zagreb 31. Jagatiæ, A. (1889.), Spomenica o posveti prvostolne crkve „Srca Isusova” u Sarajevu èetrnaestoga i petnaestoga rujna 1889., Troškom Kaptola vrhbosanskoga, Sarajevo 32. Jarm, A. [ur.] (2000.), Šematizam biskupije Ðakovaèke ili Bosanske i Srijemske 1999./2000., Ðakovo 33. Jeblinger, R. (1895.), Pfarrkirche zu Veldes in Krain, „Der Bautechniker”, 52 (27.12.): 975977, Beè 34. Juriæ, Z. (1993.), Kršnjavi - Vancaš: planiranje gradnje crkve Sv. Blaža u Zagrebu, „Radovi Instituta za povijest umjetnosti”, 17 (2): 124-139, Zagreb 35. Juriæ, Z. (2007.), Josip Vancaš, „Croatica ©HR, Hrvatski udio u svjetskoj baštini”, I., Profil international d.d., 516-523, Zagreb 36. Kesner, V. (1995.), Oštarije na raskrižju putova, Zagreb

37. Kolenc, M.; Kren, J.; Dražumeriè, M.; Vesel, J.; Mesojedec, M.; Marinko, A. (2010.), Sto let s svetim Antonom Padovanskim. Zbornik ob obletnici posvetitve župnijske cerkve v Preèni, Župnija Preèna, Preèna, Novo Mesto 38. Kortz, P. (1888.), Bericht über die Studienreise im Mai 1888., II, „Wochenschrift des österreichischen Ingenieur- und Architekten- Vereins”, 36 (7.9.): 321-327, Beè 39. Kovaèiæ, G. (2000.), Arhitektura historicizma u Hrvatskom zagorju, „Historicizam u Hrvatskoj”, knjiga I, Muzej za umjetnost i obrt, 211-219, Zagreb 40. Kraševac, I. (2005.), Neostilska sakralna skulptura i oltarna arhitektura u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb 41. Kraševac, I. (2008.a), Desiniæ. Oltari, „Umjetnièka topografija Hrvatske, Krapinsko-zagorska županija”, Institut za povijest umjetnosti, Školska knjiga, 136, Zagreb 42. Kraševac, I. (2008.b), Krapina. Oprema crkve, „Umjetnièka topografija Hrvatske, Krapinsko-zagorska županija”, Institut za povijest umjetnosti, Školska knjiga, 310-311, Zagreb 43. Križiæ Roban, S. (2008.a), Desiniæ. Župna crkva sv. Jurja muèenika, „Umjetnièka topografija Hrvatske, Krapinsko-zagorska županija”, Institut za povijest umjetnosti, Školska knjiga, 134-135, Zagreb 44. Križiæ Roban, S. (2008.b), Krapina. Župna crkva sv. Nikole, „Umjetnièka topografija Hrvatske, Krapinsko-zagorska županija”, Institut za povijest umjetnosti, Školska knjiga, 308-310, Zagreb 45. Krzoviæ, I. (1987.), Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918., Umjetnièka galerija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 46. Kurto, N. (1998.), Arhitektura Bosne i Hercegovine: razvoj bosanskog stila, Sarajevo Publishing, Meðunarodni centar za mir, Sarajevo 47. Lazarini, F. (2011.), Classicist and Historicist Architecture in Styria and Carniola, „Art History in Slovenia”, Opera Instituti Artis Historiae, Založba ZRC, 51-65, 263-264, Ljubljana 48. Leniaud, J.-M. (1980.), Jean-Baptiste Lassus (1807-1857) ou le temps retrouvé des cathédrales, Arts er métiers graphiques, Pariz 49. M. (1889.), Bosna i naš biskup, „Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske”, 6 (31.3.): 97-102, Ðakovo 50. M.S. (1903.), Obnova rimokatolièke župne crkve u Desiniæu, „Vijesti Hrvatskog društva inženjera i arhitekata”, 4 (1.7.): 49-55, Zagreb 51. Makanec, A. (1932.), † Josip pl. Vancaš Požeški, „Katolièki tjednik”, 52 (25.12.): 2-4, Sarajevo 52. Maruševski, O. (1988.), Vancaš u Krapini, „Kaj. Jezièni i umjetnièki izraz na kajkavskom tlu”, 21 (1-2): 67-78, Zagreb 53. Maruševski, O. (1993.), Vancaš u Krapini, „Jezièni i umjetnièki izraz na kajkavskom tlu. Zbor-

266

PROSTOR

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

2[48] 22[2014] 252-267 D. DAMJANOVIÆ Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša

Izvori Sources

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

62.

63.

64.

65.

66.

67.

68.

69.

70.

71.

72.

73.

nik radova sa znanstvenih skupova u Krapini”, 178-209, Krapina Maruševski, O. (1994.), Historizam u crkvenom graditeljstvu, „Sveti trag. Devetsto godina umjetnosti Zagrebaèke nadbiskupije 1094-1994”, Muzej Mimara, 499-526, Zagreb Pilar, M. (1904.), Nova župna crkva u Krapini, „Vijesti Hrvatskog društva inženjera i arhitekata”, 1 (15.2.): 5-9, Zagreb Pilar, M. (1930.), Josip Vancaš - Požeški, „Ljetopis JAZU za godinu 1928/29”, 42: 80-81, Zagreb Pleše Blažekoviæ, T. (2003.), Oštarije: župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, „Obavijesti (Hrvatsko arheološko društvo)”, 35 (1): 181-186, Zagreb Pliveliæ, F. (1902.), U Oštarijama. Blagoslov obnovljene župne crkve bl. Dj. Marije, „Katolièki list”, 42 (16.10.): 532-534, Zagreb Podhorsky, S. (1901.), Rekonstrukcija rimokatolièke župne crkve u Oštarijama kraj Ogulina, „Vijesti Hrvatskog društva inženjera i arhitekata u Hrvatskoj i Slavoniji”, 8 (15.12.): 119-124, Zagreb Prelovšek, D. (2002.), Arhitekt Vancaš in stavba škofovih zavodov, „Zbornik simpozija ob stoletnici zaèetka gradnje prve slovenske gimnazije”, 23-28, Ljubljana Pust, A. (1987.), Mirna Peè z okolico nekoè in danes, Župnijski urad v Mirni Peèi, Mirna Peè Puškariæ, F. (2013.), Oštarije, mjesto i župa, Katedra Èakavskog sabora Modruše, Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Josipdol, Oštarije S. (1929.), Unser jüngstes Ehren-Mitglied Oberbaurat Josef von Vancaš, „Monatschrift Wiener Bauhütte”, 4-6 (jun): 1-3, Beè S-r. (1891.), U Osieku, lipnja, „Narodne novine”, 126 (5.6.): 3, Zagreb Stel, F. (1914.), Varstvo spomenikov, „Dom in svet”, 27 (1-2): 49-56, Ljubljana Stel, F. (1924.), Oris zgodovine umetnosti pri Slovencih. Kulturnozgodovinski poskus, Založila Nova založba v Ljubljani, Ljubljana Szavits-Nossan, S. (1933.), Arhitekt Josip Vancaš †, „Tehnièki list”, 2 (31.1.): 29-30, Zagreb Šlogar, V. (2010.), Veliki Tabor i Desiniæ. Doba grofova Celjskih i grofova Rattkay 1397.-1793. i danas, Zagreb Tironi, I. (2011.), Postanak naselja i gradnja crkve Bl. Dj. Marije od Èudesa u Oštarijama, „Modruški zbornik”, 4-5 (sijeèanj): 113-135, Modruš Turkalj, M.; Šimièiæ, A. (2007.), Kapela Uznesenja Blažene Djevice Marije u Dragotinu, „Zbornik Muzeja Ðakovštine”, 8: 71-90, Ðakovo Vancaš, J. von (1905.), Kirche für Buja (Italien) und Missionskreuz für die Domkirche in Sarajevo, „Der Bautechniker”, 51 (22.12.): 1100, Beè Vancaš, J. (1896.), Façade der Kirche in Buja (Italien), „Zeitschrift des Oesterr. Ingenieurund Architekten- Vereines”, 48 (44 /30.10./): 585, Beè Vancaš, J. (1930.), Kako sam kao arhitekt došao u Bosnu; Uspomene g. Josipa pl. Vancaša, grad.

74.

75.

76.

77.

78.

79.

80.

81.

82.

83.

84.

85.

86.

87.

88.

89.

90.

91.

92.

93.

94.

95.

96.

nadsavjetnika, „Veèernja pošta”, 2724 (12.7.): 9, Sarajevo Živakoviæ-Kerže, Z.; Jarm, A. (1995.), Osijek. Župna crkva sv. Petra i Pavla, Rimokatolièki župni ured sv. Petra i Pavla, Osijek Žnidar, M. (2004.), Cerkve in gradovi obèine Bled, „Bled 1000 let: Blejski zbornik 2004.”, Didakta, 325-342, Bled, Radovljica *** (1884.), Sgrada zemaljske vlade u Sarajevu, „Narodne novine”, 60 (12.3.): 2, Zagreb *** (1889.a), Èlanovi družtva inžinira i arhitekata koncem god. 1888., „Viesti Družtva inžinira i arhitekata”, 1 (31.3.): 16, Zagreb *** (1889.b), Stolna crkva u Sarajevu, „Glasnik biskupija Bosanske i Sriemske”, 8 (30.4.): 120, Ðakovo *** (1889.c), Posveta stolne crkve u Sarajevu, „Narodne novine”, 211 (14.9.): 2, Zagreb *** (1889.d), Zum Baue der Oberstädter Pfarrkirche, Die Drau, 93 (17.11.): 2, Osijek *** (1890.), Josip pl. Vancaš, „Narodne novine”, 38 (15.2.): 4, Zagreb *** (1891.), Internationale Kunstausstellung in Agram, „Agramer Zeitung”, 165 (22.7.): 3, Zagreb *** (1895.a), Das Kirchenbau-Comitee, „Die Drau”, 44 (9.4.): 2, Osijek *** (1895.b), Oberstaedter Kirchenbau, „Die Drau”, 45 (9.4.): 3, Osijek *** (1896.a), Kraljevine Hrvatska i Slavonija na tisuægodišnjoj izložbi Kraljevine Ugarske u Budimpešti 1896., Tiskarski zavod Narodnih novina, Zagreb *** (1898.), Lice crkve u Buji (Italija), „Viesti Družtva inžinira i arhitekata”, 2 (1.3.): 13-14, Zagreb *** (1902.a), Desiniæ (Nova župna crkva u Desiniæu), „Katolièki list”, 5 (30.1.): 60, Zagreb *** (1902.b), U Oštarijama, 23. rujna, „Narodne novine”, 271 (26.9.): 4-5, Zagreb *** (1903.), Krapina (Nova župna crkva sv. Nikole), „Katolièki list”, 39 (24.9.): 473-474, Zagreb *** (1905.a), Domaæi obrt, „Narodne novine”, 39 (17.2.): 2, Zagreb *** (1905.b), Kirche für Buja (Italien) und Missionskreuz für die Domkirche in Sarajevo, „Der Bautechniker”, 51 (22.12.): 1100, Beè *** (1908.), Josef v. Vancaš: Pfarrkirche in Precina (Unterkrain), „Der Bautechniker”, 26 (26.6.): 509-510, Beè *** (1913.), Vancaševa slava u Tehnièkom klubu, „Hrvatski dnevnik”, 271 (26.11.): 3, Sarajevo *** (1917.), Knezoškof dr. Anton Bonaventura Jegliè. Spomenica ob dvajsetletnem škofovskem jubileju, Izdala i založila Marijina družba duhovnikov in bogoslovcev Ljubljanske škofije, Ljubljana *** (1937.), † Nadškof dr. Anton Bonaventura Jegliè, „Kronika slovenskih mest”, 4 (2): 125126, Ljubljana *** (1975.), Opæi šematizam katolièke crkve u Jugoslaviji, Biskupska konferencija Jugoslavije, Zagreb

Arhivski izvori Archive Sources 1.

DAÐ - Dijecezanski arhiv, Ðakovo

2.

HDA - Hrvatski državni arhiv, fond br. 78; PZV - Predsjedništvo Zemaljske vlade

3.

HDA - Hrvatski državni arhiv, fond br. 79; UOZV - Unutrašnji odsjek Zemaljske vlade; GO - Graðevni odjel

4.

HDA - Hrvatski državni arhiv, fond br. 80; BiNZV - Odjel za bogoštovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade

5.

HDA - Hrvatski državni arhiv, fond br. 804; OFIK - Osobni fond Ise Kršnjavoga

6.

HDA - Hrvatski državni arhiv, fond br. 905; ZGN - Zbirka graðevnih nacrta

7.

HM - Wienmuseum, Beè, Schmidt’s Nachlass (ostavština F. Schmidta)

8.

NAZ - Nadbiskupijski arhiv, Zagreb; DM-ZGN Dijecezanski muzej, Zbirka graðevnih nacrta

9.

NSK - Nacionalna i sveuèilišna knjižnica, GZ Grafièka zbirka

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1. *** 1908: Tafel 26 Sl. 2. Vancaš, 1896: 585 Sl. 3. Foto: D. Damjanoviæ, 20.8.2008.

Sl. 4. Foto: D. Damjanoviæ, 8.3.2006.

Sl. 5. NAZ, DM-ZGN, sign. II-56 Sl. 6. Foto: D. Damjanoviæ, 2.5.2009.

Sl. 7. NAZ, DM-ZGN, sign. II-25 Sl. 8. Pilar, 1904: prilog 4 Sl. 9. Foto: D. Damjanoviæ, 2.5.2009.

Sl. 10. M.S., 1903: Prilog 1 Sl. 11. M.S., 1903: Prilog 4 Sl. 12. NSK-GZ, Zbirka razglednica Sl. 13. Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Sl. 14. *** 1901: Prilog 1 Sl. 15. *** 1901: 120 Sl. 16. HM, Schmidt’s Nachlass, Inv. br. 157.029/ 1-14 Sl. 17. NAZ, DM-ZGN, sign. VI-1 Sl. 18. Foto: D. Damjanoviæ, 24.10.2011.

Sl. 19. NAZ, DM-ZGN, sign. VI-7 Sl. 20. Foto: D. Damjanoviæ, 5.2.2010.

Sl. 21. Foto: D. Damjanoviæ, 5.2.2010.

Sl. 22. Pust, 1987: 41 Sl. 23. Foto: D. Damjanoviæ, 5.2.2010.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša D. DAMJANOVIÆ 252-267 22[2014] 2[48]

PROSTOR

267

Sažetak Summary

Neo-gothic Architecture in Josip Vancaš’s Work Projects in Italy, Croatia and Slovenia The buildings designed by Josip Vancaš in Neogothic style are remarkable for their scale and quality. Therefore it seems hardly possible to analyze them thoroughly within the scope of just one article. Since the previous article dealt with the buildings he designed in Neo-gothic style in Bosnia and Herzegovina, this article focuses exclusively on the Neo-gothic segment of his work on the territories of Croatia, Italy and Slovenia. These buildings, built in the late 19th and the early 20th century, are generally regarded as remarkable examples of High and Late Historicism in the context of religious architecture.

Upon completion of his studies, Josip Vancaš did not return to Croatia. Instead, he moved to Sarajevo where he lived until the end of the First World War. However, due to his background, the Croatian media proudly followed his career as he was generally considered a Croatian architect. The quality of his architecture in Sarajevo was widely acclaimed, in particular the government palace and the cathedral. His projects were frequently included among the works of other Croatian architects on such occasions as the 1891 International Art Exhibition in Zagreb or the 1896 Millennium Exhibition in Budapest. Vancaš was a member of the Engineers and Architects Association in Zagreb but few of his projects were built in Croatia until the second half of the 1890s.

The Ðakovo bishop Josip Juraj Strossmayer was a key figure in Vancaš’s early career in Croatia. He was thoroughly familiar with the situation in Bosnia because he deeply cared for this country due to the fact that he was, at least by the title, a Bosnian bishop as well. He started his collaboration with Vancaš in the mid 1880s after having split up with his former principal architect Herman Bolleÿ. Vancaš thus received a large number of commissions in Slavonia and Srijem, i.e. the territory of Ðakovo bishopry. He restored the preserved parts of a medieval fortress within the bishop’s complex in Ðakovo (1888) in Neo-gothic style and the pilgrim chapel in Dragotin (1899). He also designed the chapel on Ðakovo cemetery (1900) and the church furnishings. Another important project was his design for a new parish church of St Peter and St Paul in Osijek, which was not built.

In the second half of the 1890s Vancaš started his first projects in western Croatia: he restored the cathedral in Senj and built/restored three Neogothic parish churches in Krapina (1899-1903), Desiniæ (1900-1902) and Oštarije (1901-1903). The church in Krapina was one of his biggest structures.

He demolished the two-nave Gothic church leaving just the old steeple intact and subsequently replaced it with a three-nave one-steeple structure in Neo-gothic style. He ”renovated” an old 17th century church in Desiniæ but in fact he entirely demolished it. The steeple and two lateral chapels were the only parts that were preserved while the onenave structure was replaced with a three-nave Neo-gothic church. This church, along with the Sarajevo cathedral, belongs to a group of Vancaš’s Neo-gothic Gesamtkunstwerk: it is lavishly equipped and decorated in Neo-gothic style. The Gothic church in Oštarije was renovated according to Vancaš’s projects modified by the architect Stjepan Podhorsky who adopted a careful and moderate approach to the remains of the medieval structure in his attempt to fully preserve them. In the opinion of the first Croatian art historian, the outstanding quality of Vancaš’s works earned him a reputation as one of the best Croatian architects of Neo-gothic architecture after Herman Bolleÿ.

Josip Vancaš belongs to a group of just a few architects from Croatia, and Bosnia and Herzegovina who used to work on the territories of three distinct areas within Austro-Hungarian Monarchy in the late 19th and the early 20th century. He also got the opportunity to design and build a range of public and religious buildings in Slovenia, in particular the Kranjska county. Like in Croatia, his projects in Kranjska came as a result of his close contacts with the church top officials, in particular with the bishop Anton Bonaventura Jegliè in Ljubljana. Among his realized projects are a huge Neo-Renaissance seminary complex of the ”St Stanislaus Institute” in Šentvid near Ljubljana (1901-1905) as well as a range of churches including the three Neo-gothic ones: in Bled (1903-1905), Preèna (1907-1910) and Mirna Peè (1914-1917).

His design for the church in Bled was actually based on Friedrich Schmidt’s designs from 1877 which he partly modified: the steeple was made

Biografija Biography Dr.sc. DRAGAN DAMJANOVIÆ roðen je 1978. godine u Osijeku. Završio je studij povijesti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje na Odsjeku za povijest umjetnosti radi od 2003. Magistrirao je 2005. s temom „Arhitekt Fran Funtak”, a doktorirao 2007. s temom „Ðakovaèka katedrala”.

Izabran je za docenta 2009., a izvanrednog profesora 2014. Glavni mu je interes vezan za povijest hrvatske arhitekture 19. i 20. stoljeæa.

DRAGAN DAMJANOVIÆ, Ph.D. He graduated in history and art history from the Faculty of Humanities and Social Sciences in Zagreb. Since 2003 he has been employed in the Department of Art History at the same faculty. He received his M.Sc. degree in 2005 and his Ph.D. in 2007. He became assistant professor in 2009 and associate professor in 2014. His main research interests are the history of the 19th and 20th century Croatian architecture.

taller and was lavishly articulated while the roof was embellished with multi-coloured roof tiles which he frequently used in his other works (originally the multi-coloured tiles were put on the cathedral as well as the archbishop’s palace in Sarajevo, and the churches in Desiniæ and Preèna).

The church in Preèna was entirely designed by Vancaš. The one-nave one steeple church features a lavishly decorated front.

His last works in Slovenia, built at the end of his career, are the additions to the medieval churches in Radeè (1910-1911) and Mirna Peè (1914-1917) in the eastern part of Kranjska. Although they were both essentially similar one-nave Gothic churches with the preserved Gothic sanctuaries, their additions designed by Vancaš were markedly different, at least in terms of the choice of style. They both received another nave placed perpendicular to the already existing nave. In both cases the old sanctuaries were preserved (possibly recommended by the Slovenian conservationist France Stele) and became the lateral chapels of the new churches, i. e. the old nave became a transversal nave of the added churches.

The Radeè church was added on in Neo-baroque style which confirms his decision to move away from the High-historicist principles in terms of the unity and stylistic purification in the latest stage of his career. Likewise, the church in Mirna Peè was added on in Neo-gothic style.

In 1890s, the most prolific years of his career, Vancaš worked out the design for a small town Buia near Udine in north Italy. In 1893 he designed a monumental two-steeple front for the already existing Neo-gothic three-nave church of St Stephen (built between 1889 and 1898). The front was meant to replace the existing one designed by Rodolfo Barnaba, which did not come up to the expectations of the local community. Vancaš got this commission with help from a builder from Buia who worked in Sarajevo. Despite the fact that his design was initially well received, the church was not built after all probably because the whole project turned out to be too expensive. Had it been built, it would have been, along with the Sarajevo cathedral, the most significant Neo-gothic work of this architect.

DRAGAN DAMJANOVIÆ

Sl. 1. V. Muršec: kuæa Petra Palaviccinija, proèelje i urbani okoliš 1930-ih Fig. 1. V. Muršec: Petar Palaviccini’s house, front and urban environment in 1930s

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 2[48]

PROSTOR

269

Aleksandar Kadijeviæ Filozofski fakultet Odeljenje za istoriju umetnosti Srbija - 11000 Beograd, Èika Ljubina 18-20 akadijev@f.bg.ac.rs

Faculty of Philosophy Department of Art History Serbia - 11000 Beograd, Èika Ljubina 18-20 akadijev@f.bg.ac.rs

Pregledni znanstveni èlanak UDK 726.036 (497.11, Beograd)”19” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 21. 10. 2014. / 8. 12. 2014.

Subject Review UDC 726.036 (497.11, Beograd)”19” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 21. 10. 2014. / 8. 12. 2014.

Tri poticajne modernistièke realizacije hrvatskih arhitekata u Beogradu (1928.-1935.)

Three Inspirational Modernist Realizations

by Croatian Architects in Belgrade (1928-1935)

Beograd Ehrlich, Hugo modernizam Muršec, Vjekoslav Weissmann, Ernest

Belgrade Ehrlich, Hugo Modernism Muršec, Vjekoslav Weissmann, Ernest

U radu se analiziraju tri znaèajna modernistièka objekta Vjekoslava Muršeca, Huga Ehrlicha i Ernesta Weissmanna izgraðena u središnjoj zoni Beograda koncem dvadesetih i sredinom tridesetih godina 20. stoljeæa: Palaviccinijeva obiteljska kuæa, Jugoslavenska udružena banka i Novinarski dom. Ugraðeni u postojeæe gradske blokove, snažno su potaknuli usvajanje koncepcija novoga graðenja u beogradskoj arhitekturi.

This paper analyzes three notable Modernist architectural projects by Vjekoslav Muršec, Hugo Ehrlich and Ernest Weissmann built in central Belgrade in the late 1920s and mid 1930s: Palaviccini’s single-family house, the Yugoslav United Bank and the Journalists’ Association building. The interpolation of these buildings into the existing city blocks provided a powerful stimulus to the development of new architectural concepts in Belgrade.

270

PROSTOR

2[48] 22[2014] 268-277 A. KADIJEVIÆ Tri poticajne modernistièke realizacije hrvatskih arhitekata…

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

po pravilu zamjenjivali veæim i reprezentativnijim poslovnim zgradama.

Iako su dugaèki blokovi nanizanih najamnih stambenih ili stambeno-poslovnih zgrada pružali znatne moguænosti za afirmiranje inovativnih arhitektonskih metoda, zbog konzervativizma sredine reforma je tekla usporeno. Tek je koncem dvadesetih godina 20. stoljeæa, zahvaljujuæi utjecaju hrvatskih arhitekata modernog usmjerenja, došlo do izrazitijeg pomaka.

Kao prve graðevine pridodane u postojeæe gradske blokove sa ciljem njihova radikalnog osuvremenjenja, istièu se obiteljska kuæa s atelijerom Petra Palaviccinija Vjekoslava Muršeca i Jugoslavenska udružena banka Huga Ehrlicha, dok je Novinarski dom Ernesta Weissmanna sredinom 1930-ih okrunio taj inovativni slijed. Osim što su koncepcijski prednjaèili unutar osobnih opusa svojih autora, spomenute su zgrade potaknule srpske arhitekte na odluènije usvajanje principa novoga graðenja.4

VJEKOSLAV MURŠEC: OBITELJSKA KUÆA S ATELIJEROM PETRA PALAVICCINIJA

U

brzani demografski rast jugoslavenske prijestolnice (od 90.000 stanovnika 1919. do 350.000 1939.) utjecao je na njezin arhitektonsko-urbanistièki preobražaj, podržan stranim kapitalom i struènim kadrom.1 Od zaostale orijentalne varoši koja se u posljednjoj èetvrtini 19. stoljeæa naglo europeizirala, kritizirane od Le Corbusiera 1913. kao ‘neureðene’, Beograd je nakon Prvoga svjetskog rata za kratko vrijeme pretvoren u reprezentativnu metropolu višenacionalne kraljevine.2 Dok su izdvojene državne palaèe i blokovi s višekatnicama obilježili užu gradsku jezgru, periferiju su ispunile obiteljske kuæe s vrtovima, zgrade socijalnog stanovanja i stambene kolonije profesora, èinovnika, željeznièara i tvornièkih radnika. Usporedno s ureðenjem planski osmišljenih cjelina, na gradskim su obodima ilegalno nicala nehigijenska sirotinjska naselja.

Buduæi da su se tijekom beogradskoga meðuraæa novèana sredstva uložena u novoizgraðene višekatnice za najam investitorima brzo nadoknaðivala, a kroz profit i uveæavala, veæi dio financijske efektive usmjeravan je u nekretnine umjesto u proizvodnju.3 Posebno su tržišni špekulanti profitirali kroz njihovu preprodaju, dok su stabilni vlasnici redovito prihodovali iznajmljivanjem prostora za trgovaèke, bankarske i administrativne poslove.

Financijski najkredibilniji investitori (strane banke, osiguravajuæe tvrtke i fondovi) zateèene su graðevine na otkupljenim parcelama

VJEKOSLAV MURŠEC: SINGLE-FAMILY HOUSE WITH PETAR PALAVICCINI’S STUDIO Jedinstveni plod suradnje hrvatskih i èeških graditelja u meðuratnom Beogradu predstavlja obiteljska kuæa s vrtom znamenitoga jugoslavenskog kipara Petra Palaviccinija (1887.1958.), izgraðena na njegovu imanju u Teodosijevoj ulici 6 (danas Ul. Jelene Æetkoviæ).5 Neupadljiva jednokatnica s kosim krovom (Sl. 1.), podignuta na obodu tadašnjega gradskog centra, upotpunila je mali stambeni trg Kopitareva gradina.6 Njeno zidanje, zapoèeto 1. kolovoza 1928., završeno je 10. ožujka 1929. godine.7 Unatoè èestim devastacijama beogradskoga graditeljskog naslijeða, kuæa se još uvijek održala u prvobitnom ambijentu (Sl. 2.).

Autori Palaviccinijeve kuæe, suradnici beogradske podružnice praške arhitektonske tvrtke ,,Matije Bleha” (sa sjedištem u Èika Ljubinoj 19), bili su zagrebaèki arhitekt Vjekoslav Muršec i èeški graðevinski inženjer Jaroslav Prhal. U ostavštini arhitekta Svetomira Laziæa8, takoðer èehoslovaèkog studenta i specijalista za projektiranje umjetnièkih radionica, saèuvana je skica glavnog proèelja atelijera Petra Palaviccinija (1928.), što ukazuje na moguænost da je znameniti kipar organizirao interni natjeèaj s ekskluzivnim sudjelovanjem praških ðaka.9 Asimetrièno Laziæevo proèelje, komponirano u stilu Art Decoa, plijenilo je pozornost neusiljenom prijemljivošæu i prepoznatljivom artistièkom retorikom (Sl. 3.).

Petar Palaviccini plodno je suraðivao s Blehinim poduzeæem, oblikujuæi dio proèeljne dekoracije Prhalove Srpsko-amerikanske banke.10

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Tri poticajne modernistièke realizacije hrvatskih arhitekata… A. KADIJEVIÆ 268-277 22[2014] 2[48]

Buduæi da je veæina poznatih Prhalovih djela iz dvadesetih godina 20. stoljeæa izvedena u duhu kasnoga historicizma s elementima secesije, može se pretpostaviti da je kljuènu ulogu u osmišljavanju projekta Palaviccinijeve kuæe s obilježjima ranoga modernizma imao Vjekoslav Muršec.11 Potaknut funkcionalizmom u srednjoeuropskoj arhitekturi, na Palaviccinijevoj kuæi (koju je poslije izrièito navodio kao vlastito ostvarenje, ne spominjuæi Prhala), odluèno je primijenio moderne, za beogradsku sredinu inovativne metode. U tipološkom smislu ona se svrstala u prve beogradske obiteljske kuæe s atelijerom oblikovane na modernistièkim principima, uza Zlokoviæevu vlastitu kuæu na Kotež Neimaru.12 Buduæi da je osnova Palaviccinijeve kuæe uoèljivo nepravilna, sastavljena od prednjeg, približno kvadratnog trakta i pravokutnoga izduženog kubusa usmjerenog prema vrtu (Sl. 4.), koncepcijski se nadovezala na razvijeni tip beogradskoga kombiniranog plana s naglašenim boènim krilom, koji je iniciran u raz1 Markoviæ, 1992.

2 Ignjatoviæ, 2009.

3 Markoviæ, 1992: 134 4 Maneviæ, 1979.; Blagojeviæ, 2003.

5 Martinoviæ, 1973: 45; Miletiæ Abramoviæ, 2002: 6667; Kadijeviæ, 2011.b: 111-134 6 Desnim boènim zidom Palaviccinijeva se kuæa naslanjala na prizemni objekt u stilu secesije (srušen i zamijenjen poslijeratnom jednokatnom poslovnom zgradom sa skladištima), dok je lijeva susjedna parcela Olge D. Jovanoviæ u Teodosijevoj 8 do podizanja stambene dvokatnice (1929.-1930,), arh. Bogdana Nestoroviæa, bila neozidana.

7 Tehnièka dokumentacija o nastanku i arhitektonskom ureðenju Palaviccinijeve kuæe dostupna je u: IAB [fond OGB, Tehnièka direkcija, f - IX-23-1928].

8 Damljanoviæ, 1997.; Markoviæ, Borovnjak, Putnik, 2014: 23, 28 9 Skica je izlagana na Prvomu salonu arhitekture u Beogradu tijekom lipnja 1929. godine [Kojiæ, 1978: 188].

Palaviccini je iskreno naginjao èeškoj kulturi i umjetnosti školujuæi se u Pragu, da bi u meðuratnoj beogradskoj fazi svoga djelovanja bio aktivan èlan Jugoslavensko-èehoslovaèke lige. [Markoviæ, Borovnjak, Putnik, 2014: 20] 10 Markoviæ, Borovnjak, Putnik, 2014: 8, 11 11 Roðen je 1897. u Zagrebu, gdje je završio Srednju tehnièku školu. Tijekom studiranja na praškoj Specijalnoj školi za arhitekturu Likovne akademije (1925.-1928.) èvrsto se opredijelio za moderni racionalizam [Premerl, 1990: 173].

12 Maneviæ, 1989: 12-14 13 Roter Blagojeviæ, 2006: 95-96 14 Ðurðeviæ, Kadijeviæ, 1991.-1992.

15 Nestoroviæ, 1955: 262-265; Putnik, 2012.; Alfireviæ, Simonoviæ Alfireviæ, 2013: 42-44 16 Blagojeviæ, 2000: 62-65 17 Nizak minimalistièki prizemni dodatak s ravnim krovom sadržavao je prostranu ljetnu kuhinju, dvije manje ostave i praonicu rublja. [Milašinoviæ Mariæ, 2000: 111] 18 Do trajnijeg preseljenja u prostraniju dubrovaèku vilu ,,Rusalka’’ sredinom pedesetih godina, sagraðenu na Boninovu 1938. godine po projektu Nikole Dobroviæa, Palaviccini je u kuæi na Kopitarevoj gradini skladno živio sa suprugom Cecilijom i sinom Igorom. Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeæa kuæa je otuðena iz obiteljskog vlasništva. Zamjenom prvobitne stolarije aluminijskom i postavljanjem žaluzina, umanjena je originalnost njene prvobitne koncepcije.

PROSTOR

271

doblju Kraljevine Srbije.13 Zauzimajuæi oko 65% površine parcele, frontalno postavljena na regulacionu liniju ulice, volumenom se proteže duž dviju osi. Njezini nosivi i pregradni zidovi izgraðeni su od opeke u vapneno-cementnoj žbuci, dok je meðukatna konstrukcija armiranobetonska.

Uvuèeno u odnosu na erkerno istureni kat, plošno je prizemlje dinamizirano horizontalnim ritmom pet jednakih dvokrilnih prozora.

Nekanoniènim oblikom osnove, efektnim plastiènim isturanjem katnoga volumena i podcrtavanjem kompozicijske asimetrije14, ostvaren je vizualni iskorak u tadašnjoj rezidencijalnoj arhitekturi. U rješenju prostora primjetno je odstupanje od ustaljene sheme meðuratnoga beogradskog stana15, u kojoj je središnja prolazna soba (mahom korištena kao blagovaonica ili mješavina dnevnog boravka, salona i blagovaonice) predstavljala njegovu egzistencijalno-komunikacijsku jezgru, u korist nekanoniènije prostorne koncepcije razvijane u zapadnim jugoslavenskim centrima.

Umjesto prevladavajuæega ‘salonskog’ tipa obiteljske kuæe s prevelikim prolaznim i reprezentativnim prijamnim prostorima, ostvaren je znatno funkcionalniji i raznovrsniji sklop, proistekao iz slobodnog aranžmana osnove, u kojem se rasporedi etaža ne ponavljaju, nego prilagoðavaju namjeni. U središnjem i prednjem dijelu prizemlja prostorno je naglašen dnevni boravak (s blagovaonicom i kaminom) od oko 35 m2, iz kojeg drvene stube vode na kat prilagoðen obiteljskoj intimi. U prednjem su dijelu prizemlja i kuhinja, pomoæne prostorije i komunikacijska èvorišta.

Prilaz k prostranom atelijeru smještenom u dubini desnog trakta riješen je dugaèkim hodnikom koji od ulaznih vrata izravno usmjerava posjetitelje. Na katu su ureðene roditeljska spavaæa soba s uskim natkrivenim balkonom (integriranim u proèelni erker), isturena djeèja soba (kroz ozidani dio erkera), kupaonica i prostrana nepokrivena terasa iznad atelijera. Plan Palaviccinijeve kuæe može se donekle usporediti s tlocrtom nešto mlaðe slobodnostojeæe Brašovanove vile u Ulici vojvode Protiæa (1931.).16 Obuzdana linijama horizontalnoga potkrovnog vijenca, dinamièna asimetriènost dviju etaža ne remeti intimistièki karakter cjeline, nenametljivo uklopljene u mirnu stambenu èetvrt. Svojim proèišæenim plastièkim programom kuæa je zbog malih dimenzija diskretno odudarala od historicistièkog i secesijskog okoliša. Atelijer je 1932. godine s dvorišne strane proširen niskim ekonomskim aneksom (arh. Jan Dubovy).17 Iako je atelijer imao oko 35 m2 korisnog prostora, s vremenom nije mogao zadovoljiti potrebe sve razgranatije Palaviccinijeve aktivnosti, pogotovo oblikovanje skulptura krupnijeg formata.18

Sl. 2. V. Muršec: kuæa Petra Palaviccinija, izgled proèelja, 2011.

Fig. 2. V. Muršec: Petar Palaviccini’s house, front, 2011

Sl. 3. S. Laziæ: skica proèelja atelijera Petra Palaviccinija Fig. 3. S. Laziæ: Petar Palaviccini’s studio, front, sketch

Sl. 4. V. Muršec: kuæa Petra Palaviccinija, tlocrt prizemlja Fig. 4. V. Muršec: Petar Palaviccini’s house, ground-floor plan

272

PROSTOR

2[48] 22[2014] 268-277 A. KADIJEVIÆ Tri poticajne modernistièke realizacije hrvatskih arhitekata…

Sl. 5. H. Ehrlich: Jugoslavenska udružena banka, izgled proèelja, prvobitni projekt, 1929.

Fig. 5. H. Ehrlich: Yugoslav United Bank, front, original design, 1929 Sl. 6. H. Ehrlich: Jugoslavenska udružena banka, izgled s proèelja, poèetkom 1930-ih Fig. 6. H. Ehrlich: Yugoslav United Bank, front, early 1930s Sl. 7. H. Ehrlich: Jugoslavenska udružena banka sa susjednim zgradama, oko 1965.

Fig. 7. H. Ehrlich: Yugoslav United Bank and the surrounding buildings, around 1965

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Kuæa s atelijerom Petra Palaviccinija pripada u najranije primjere beogradske modernistièke arhitekture, koje æe principi, filtrirani kroz introvertnu lokalnu recepciju, postupno prevladati u projektiranju uzidanih zgrada, uglovnica i vila. Poèetkom 1930-ih u tisku okvalificirana kao ‘kubistièka kuæa’ i ‘crvenkasta vila u modernom stilu’ (zbog ekspresivne fasadne opeke), pobudila je zasluženu pozornost struène javnosti.19

kapital, podignuta je na mjestu srušene jednokatnice s mansardnim krovom trgovaca Pavloviæa i Mesaroviæa (projektant Jovan Ilkiæ, 1885.; Sl. 8.), koja je dugo dominirala nad nižim, manje upadljivim susjedima.23 Istoènim boènim zidom banka se naslanjala (na još uvijek postojeæu) dvokatnu neobarokno-secesijsku uglovnicu Mihaila Pavloviæa (Knez Mihailova 49, arh. Milana Antonoviæa s kraja 1880-ih), dok se sa zapadne strane dodirivala s prizemnicom u neorenesansnom stilu.

HUGO EHRLICH: JUGOSLAVENSKA UDRUŽENA BANKA

Angažiran na nizu projekata i izvedbi, Ehrlich je i Beogradu pokušao utisnuti suvremeniji graditeljski izraz, u èemu je tek djelomièno uspio. Pod pritiskom konzervativnoga graðevnog redarstva morao je ublažiti avangardizam prvobitnih projekata Jugoslavenske udružene banke i ekspresivne uglovnice Nikole Nikiæa u Siminoj ulici (1931.-1932.).24

HUGO EHRLICH: YUGOSLAV UNITED BANK Ranomodernistièko razdoblje beogradske arhitekture, koje je kasnilo u odnosu na Zagreb, kvalitativno je obilježila centrala Jugoslavenske udružene banke (1929.-1930.) produktivnoga Huga Ehrlicha (1879.-1936.).20 Visinski dominantna u odnosu na historicistièke susjede (Sl. 6.), proèišæenim proèeljnim i interijernim rješenjem inicirala je arhitektonsko preureðenje središnjih gradskih blokova. Kao prva modernistièka ‘subverzija’ u tradicionalistièkom ambijentu Ulice kralja Petra potaknula je sliène pothvate u široj gradskoj jezgri.

Protjecanjem vremena i porastom afirmativnih historiografskih komentara prerasla je u simbol multikulturalnoga Beograda, privlaènog za stvaratelje razlièitih nacionalnosti i programskih usmjerenja.21 I kao jednonamjenska javna poslovna zgrada, banka se tipološki izdvojila u Ehrlichovu opusu.22 Reprezentativna centrala banke, koja se u poslovanju oslanjala na francuski i britanski

Siluetno dominantna Jugoslavenska udružena banka izvedena je na uskoj izduženoj parceli bloka s vrha Savske padine. Konstrukcija njenih nosivih i pregradnih zidova je armiranobetonska, dok su proèelja obložena skupim kamenom. Sastavljena od tri nanizana kubusa završena ravnim krovom25, posjeduje dva ulièna trakta - s glavnim proèeljem u Ulici kralja Petra 2126 i zadnjim u paralelnoj Rajiæevoj ulici 19. Ulièni su traktovi povezani dvorišnim traktom sastavljenim od višega èetverokatnog i nižega prizemnog segmenta (Sl. 9.) Nakon što je graðevno redarstvo naložilo izmjenu inicijalnog projekta iz 1929. godine27 (Sl. 5.), Ehrlich je proèelju dodao èetvrti kat sa luènim natprozornim nišama, izjednaèavajuæi horizontalni i vertikalni kompozicijski ritam. Prozore s prvog kata ponovio

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Tri poticajne modernistièke realizacije hrvatskih arhitekata… A. KADIJEVIÆ 268-277 22[2014] 2[48]

je i na drugom, dok je smanjivanjem istake potkrovnog vijenca prvobitnu strogost zamijenio plošnošæu izraza.

Iako kompozicija proèelja slijedi zonsku fasadnu podjelu susjednih zgrada, dodavanjem nametljivoga èetvrtog kata, Ehrlichova intervencija je prerasla u provokativan dodatak bloku, programski ponovljen i u Rajiæevoj ulici, gdje proèelje odlikuje vertikalni ritam. S te su strane banku okruživale još niže zgrade (Sl. 11.) da bi se oèuvao neometani pogled iz Knez Mihailove ulice na beogradsku Sabornu crkvu.

Prema svjedoèenju projektanta namjena zgrade iziskivala je na proèelju primjenu tri razlièita ritma prozorskih osi.28 U prizemlju se nalaze veliki otvori sa zaštitnim rešetkama, dok su dva sljedeæa kata istovjetno riješena sa šest vodoravnih prozorskih osi. Utiskivanjem plošnih dekorativnih dvojeziènih natpisa s nazivom banke iznad prizemlja i prvoga kata afirmiran je ranomodernistièki princip zamjene plastièkih aplikacija slovima, postuliran na Behrensovoj tvornici AEG (1908.19 U ljubljanskom èasopisu „Arhitektura” predstavljena je kao moderni iskorak u arhitekturi obiteljskih kuæa sa atelijerom [Anon., 1932: 78-79]. Lišena tekstualnog komentara, decidno navedena kao samostalno Muršecovo ostvarenje, pokazana je kroz fotografiju proèelja, osnove prizemlja i kata. Njen znaèaj podcrtan je i na antologijskoj izložbi „Pola vijeka hrvatske umjetnosti” održanoj 1938. godine u Zagrebu i u njenom katalogu, kada je ponovno navedena kao samostalni rad znatno poznatijeg Muršeca (str. 209).

20 O historiji, arhitekturi i urbanistièkom položaju banke vidjeti: Šen, 1930: VI, 424; Ehrlich, 1932: 186-188; Martinoviæ, 1973: 42; Domljan, 1976: 51, 53; Domljan, 1979: 156-164; Premerl, 1990: 90; Blagojeviæ, 2003: 50-52; Ristiæ, Patemoster, 2005: 142-149; Markoviæ, 2006.; Stiller, 2011: 25-27; Blagojeviæ, 2014: 334-335.

21 Beograd je tijekom 19. i 20. stoljeæa bio veoma otvoren za angažman stranih arhitekata, kao i stvaralaca iz drugih dijelova Jugoslavije, zbog èega je i privukao generacije hrvatskih arhitekata da u njemu grade, sudjeluju na natjeèajima, bave se urbanizmom i drugim vidovima struènog rada. [Maneviæ, 1983.; Kadijeviæ, 2011.a.]

22 Domljan, 1979: 158 23 Ðuriæ Zamolo, 2009: 153, 157 24 Ehrlich, 1932.; Domljan, 1979: 157-158 25 Povezivanjem traktova parcela je ispunjena s više od 90% korisne površine.

26 Ispunjena najznamenitijim ostvarenjima epohe historicizma, secesije, moderne i postmoderne, ulica predstavlja svojevrsnu galeriju srpske i jugoslavenske arhitekture na otvorenom.

27 Domljan, 1979: 157 28 Ehrlich, 1932: 187 29 Frampton, 2004: 112, 114, 127 30 Domljan, 1979: 159 31 Domljan, 1979: 159; Markoviæ, 2006: 130 32 Domljan, 1979: 159 33 Domljan, 1976: 53 34 Projektanti su bili Grigorije Samojlov i Borivoje Naniæ.

[Vukoviæ, 1964.; Milašinoviæ Mariæ, 2002: 21; Prosen, 2006: 20-21, 30] 35 Previðajuæi tu oèitu èinjenicu, autor priloga neutemeljeno konstatira ,,da u blizini zgrade nema nijednog moderno koncipiranog objekta”. [Vukoviæ, 1964: 29]

PROSTOR

273

1909.), Gropiusovoj tvornici Fagus (1911.) i školi Bauhaus u Dessauu (1926.).29 Njihov živi grafizam duhovito korespondira s rešetkama prizemlja, odnosno gustim rasterom prozorskih razdjela.30 Za razliku od umjerene ekspresivizacije glavnog proèelja, olièene u svedenim plastièkim detaljima (natpisi, vijenci, niše, jarbol), zadnja je fasada riješena u dosljednijem puristièkom naèinu31, sa strehom jaèeg istaka, neophodnom u beogradskim klimatskim uvjetima. Za razliku od simetriène koherentnosti strožijeg proèelja (koju neznatno narušava nosaè za zastavu), ovdje su akcentirani kontrasti i asimetrija, kao i funkcionalistièki dosljednije odražavanje unutarnjeg rasporeda.32

Sl. 8. J. Ilkiæ: palaèa Mesaroviæa i Pavloviæa, Ul. kralja Petra 19, izgled s kraja 1980-ih Fig. 8. J. Ilkiæ: Mesaroviæ and Pavloviæ palace, 19, King Petar St., late 1980s

Središnju temu izrazito funkcionalnog interijera (zbog limitiranosti parcele rastvorenog u dubinu umjesto u širinu), osim sale za sjednice na treæem katu, predstavlja prostrana blagajnièka dvorana u prizemlju (Sl. 10.). Osmišljena kao najmoderniji prostor tadašnje Jugoslavije, imala je pristup iz prilaznog predvorja s portirnicom. Ostakljeni zid obrubljuje prolaz u salu, podijeljenu na tri podcjeline.

Iznad središnjeg dijela namijenjenog komunikaciji sa strankama, prirodno osvjetljenje prodire iz staklene stropne grede koju nosi osam vitkih armiranobetonskih stupova. Izmeðu njih su grupirani zastakljeni šalteri sa stupiæima od nikla, u podnožju obloženi mramorom. Rasporeðivanjem stolica Marcela Breuera od poniklanih cijevi s kožnatim naslonima u središte sale33, autor je iskazao lojalnost ideologiji internacionalnog modernizma.

Iako je izgradnjom preglomazne susjedne Jugoslavenske banke za spoljnu trgovinu (1963.) na mjestu neorenesansne prizemnice34 (Sl. 7.) anulirana vizualna dominantnost Ehrlichove zgrade, dodavanjem ekstremno funkcionalistièkog sklopa (sa stupcima u prizemlju, zid-zavjesom i agresivnom krovnom strehom), uvažena je njena koncepcijska paradigmatiènost. Lako uoèljiva, inovativnost Ehrlichove kompozicije neoèekivano je zanemarena u promotivnome komentaru nove banke.35

KRUNA EVOLUTIVNOG PROCESA: ERNEST WEISSMANN - NOVINARSKI DOM PEAK OF EVOLUTIONARY PROCESS: ERNEST WEISSMANN, JOURNALISTS’ ASSOCIATION BUILDING Unikatne i poticajne, moderne u mjeri koju su dopustile graðevne vlasti, obje opisane zgrade omoguæile su pojavu najsuvremenije graðevine beogradskog meðuraæa - Novinarskoga doma Ernesta Weissmanna, izgraðenog na sjevernoj parceli bloka Resavske ulice (u broju 28) tijekom 1934.-1935. godine (Sl. 12.).

Izvedena u doba raspuštanja lokalne Grupe

Sl. 9. H. Ehrlich: Jugoslavenska udružena banka, tlocrti prizemlja i prvoga kata Fig. 9. H. Ehrlich: Yugoslav United Bank, ground-floor and first-floor plans

Sl. 10. H. Ehrlich: Blagajnièka dvorana u prizemlju Jugoslavenske udružene banke, 1930.

Fig. 10. H. Ehrlich: Bank teller hall of the Yugoslav United Bank, ground-floor, 1930

274

PROSTOR

2[48] 22[2014] 268-277 A. KADIJEVIÆ Tri poticajne modernistièke realizacije hrvatskih arhitekata…

arhitekata modernog pravca (1928.-1934.), kada je prijetila opasnost da se dosegnuti modernistièki standardi razvodne u sinkretizmu art decoa36, Weissmannova je zgrada i na teorijskom planu ohrabrila zagovornike korjenite reforme.37 Proistekla iz Weissmannove suradnje s Beogradskom sekcijom Jugoslavenskoga novinarskog udruženja (1931.-1935.), predstavlja samo dio ambicioznijega prvobitnog programa kojim se težilo znatnijemu visinskom prodoru u unutrašnjost bloka.38 Ugraðen s obiju strana u zatvorenu èetverokutnu blokovsku strukturu, Dom je funkcionalistièkom vanjskom obradom s transparentnim konstruktivnim elementima vizualno revidirao tradicionalni okoliš.

Sl. 11. H. Ehrlich: Jugoslavenska udružena banka, proèelje u Rajiæevoj ulici, 1930.

Fig. 11. H. Ehrlich: Yugoslav United Bank, facade in Rajiæeva St, 1930

U organizaciji prostora Novinarskoga doma cjelovito su primijenjeni elementi modernistièkoga slobodnog plana, s tekuæim i fleksibilno izmjenljivim jedinicama, predstavljajuæi Weissmannov autentièan odgovor na zadane uvjete, program i lokaciju. Na Domu je primijenjena skeletna meðukatna armiranobetonska konstrukcija s lakim montažnim pregradama izmeðu prostorija. Sve etaže, od suterena do krovne terase, povezane su dizalom postavljenim u jezgri kružnoga stubišta.

U suterenu su ureðene drvarnice za stanare, kotlovnica za centralno grijanje i kuhinja za novinarski klub. U prednjem dijelu prizemlja izdvojene su tri kancelarije, ulaz i èekaonica (u krajnjem desnom kutu; Sl. 14.), a iza središnjeg predvorja, prema dvorištu, kabineti predsjednika i tajnika udruženja, dok je u središtu dugo funkcionirao prostrani novinarski klub. Na mezaninu, prvom i drugom katu ureðene su kancelarije, halovi, komunikacije i nusprostorije. Stanovi za upravitelja Doma i ložaèa, kao i dvije garsonijere, bili su smješteni na treæem i èetvrtom katu. Ureðeni su s punim komforom, ukljuèujuæi kupaonice, toalete, elektriènu rasvjetu, centralno grijanje i štednjake u kuhinjama. Krovna je terasa, dostupna stubištem i dizalom, svojim prednjim dijelom ljeti služila kao solarij i odmaralište za èlanove Udruženja.

S jedne se strane Dom naslanjao na (još uvijek postojeæi) historicistièki višekatni objekt, od kojeg oèito plastièki odudara, a s druge na prizemnu kuæu (poslije srušenu) lišenu posebne stilske obrade. Proèelja su Doma glatka, bez ornamenata i hijerarhijske podjele zona. Modernistièki svedeno plošno proèelje, na kojem prevladavaju ravne linije (koje je u optièko-fiziološkom i estetièkom smislu, pod utjecajem Le Corbusierovih teorija, Weissmann smatrao najprikladnijima), oživljeno je ravnomjernim vodoravnim ritmovima punoga i praznoga. Zastakljeno kružno stubište, zaobljenim prednjim dijelom uvuèeno u vertikalni betonski okvir s pravokutnim loðama, predstavljalo je inovativan motiv u beogradskoj arhitekturi.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Idealu bestežinski ‘lebdeæe’, razgovijetne arhitekture internacionalnog stila, koja je podrazumijevala i korjenito reformiranje ustaljenih prostornih programa, težit æe u sljedeæim godinama tek manja grupa beogradskih modernista na èelu s Milanom Zlokoviæem, Momèilom Belobrkom i Miloradom Pantoviæem, dok su ostali spajali elemente modernizma, art decoa i monumentalizma.

Poslije sveèanog otvorenja Novinarskoga doma Weissmann je objavio veoma zapažen programsko-manifestni èlanak u dnevnom listu ,,Politika”, u kojem je obrazložio društvenu opravdanost ciljeva moderne arhitekture kojima je dosljedno težio. Za njihovo utemeljenje i rasprostiranje najveæe zasluge pridaje svojim uèiteljima Loosu i Le Corbusieru, ali i rukovodiocima Bauhausa Gropiusu i Meyeru. Zakljuèio je: ,,… da je moderna arhitektura i kod nas poslednjih godina uèinila velike pomake. Ako su se u poèetku naprosto prenosili inostrani modeli, bez mnogo brige za razliku u klimi i u tehnièkom nivou zemlje, danas se veæ principi moderne arhitekture upotrebljavaju vrlo ispravno. Izvode se graðevine, koje po svim svojim kvalitetima mogu da se mere ne samo sa delima inostranih modernih arhitekata, nego mogu takoðe u ceni koštanja da sve uspešnije konkurišu sa graðevinama izvedenim sa do sada uobièajenim metodama gradnje”.39 Osim fotografije tada trideset jednogodišnjega projektanta, u èlanku je objavljen i originalan izgled zgrade s vrtne strane, na kojoj dominira neprekinuta vodoravna podjela katnih zona40 (Sl. 13.).

ZAKLJUÈAK CONCLUSION U kontekstu sredine i vremena sve su tri opisane realizacije hrvatskih arhitekata izvršile znatan emancipatorski utjecaj na lokalnu graðevnu kulturu, potvrðen u razdobljima koja su im kronološki slijedila. Kao prvi modernistièki objekti izgraðeni u sklopu svojih specifiènih tipova (kuæa s atelijerom, centrala banke i strukovne udruge), potaknuli su postupno prevladavanje okoštalih projektantskih shvaæanja koja su predugo potencirali srpski arhitekti tradicionalistièke orijentacije i favorizirani ruski emigranti. Osnažili su masovniju primjenu armiranobetonskih i skeletnih konstrukcija, odbacivanje dekorativnih aplikacija na proèeljima, prilagoðavanje prostornih rješenja lokacijskim uvjetima i socijalnim zahtjevima umjesto predodreðenim shemama, reprezentaciji i zastarjelim konstruktivnim sustavima.

Unatoè nespremnosti konzervativne sredine da odmah usvoji inovativne arhitektonske metode zagrebaèkih modernista, autoritet njihovih putokaznih ostvarenja tijekom vremena je rastao, pogotovo u krugovima nedog-

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Tri poticajne modernistièke realizacije hrvatskih arhitekata… A. KADIJEVIÆ 268-277 22[2014] 2[48]

PROSTOR

275

matièno orijentiranih projektanata, svjesnih neophodnosti suradnje s najnaprednijim jugoslavenskim kolegama. Zahvaljujuæi izravnom utjecaju zagrebaèkih arhitekata, beogradska struèna javnost prvi se put susrela s dosljedno strukturiranim i tehnièki uzorno provedenim primjerima novoga graðenja, uvidjevši njihove slojevite civilizacijske prednosti. To prije što su domaæe stvaralaèke snage, okupljene u Grupi arhitekata modernog pravca (1928.-1934.), u praksi razvijale neradikalnu varijantu modernizma, koketirajuæi s tradicijom i elementima art decoa.

Buduæi da nijedan srpski arhitekt modernog usmjerenja, koji je djelovao u Beogradu tijekom razdoblja u kojem su izgraðene tri paradigmatiène zgrade, nije neposredno suraðivao s nositeljima europske avangarde, napredni su utjecaji prihvaæani sporo i posredno, i to praæenjem inozemnih publikacija, kongresa i izložaba umjesto direktnim kontaktima i sveobuhvatnim struènim konsenzusom.

Otud je neposredan utjecaj spomenutih, ali i ostalih meðuratnih hrvatskih modernista (realizacije i natjeèajni projekti Horvata, Pièmana, Iblera, Planiæa, Heæimoviæa, Ivaciæa i drugih), uèinkovitije potaknuo modernizacijsku reformu beogradskih arhitektonskih programa od istovremenih èeških, francuskih, talijanskih i njemaèkih utjecaja.

Za razliku od Muršecova jednokatnog objekta nenametljivo uklopljenog u blokovski kontekst, koji je potaknuo reformiranje programa obiteljskih kuæa s atelijerima, Ehrlichova je banka imala znatno veæe emancipatorno znaèenje u širim arhitektonsko-urbanistièkim 36 Popoviæ, Prosen, 2013.

37 O povijesnoj genezi, društvenom i arhitektonsko-urbanistièkom znaèenju Novinarskoga doma vidjeti: Martinoviæ, 1973: 54; Ðuriæ Zamolo, 1992: 240-241; Milašinoviæ Mariæ, 2002: 84; Bogunoviæ, 2005: 1122-1123; Bjažiæ Klarin, 2011: 215-246; Kadijeviæ, 2011.c.: 117-128; Milinkoviæ, 2012: 130-144.

38 Projektiranje je imalo dvije faze: prvu, u kojoj je osmišljen sklop s društvenim i kulturnim sadržajima (1931.1932.), i drugu, kada su nastala dva projekta za poslovno-stambenu zgradu s društvenim sadržajima (1933.), od kojih je drugi realiziran 1934.-1935. Umjesto autora Weissmanna, dio projekata službeno je potpisao njegov suradnik Josip Pièman, koji je za to imao ovlast, ali nije sudjelovao u projektiranju zgrade [Istorijski arhiv Beograda, fond OGB, -ф-25-8-1932], dok je izvoðenjem rukovodio beogradski arhitekt Branko Maksimoviæ.

39 Vajsman, 1935: 10 40 Odreðenu sjenu na Weissmannov uspjeh bacila je Iblerova optužba za plagiranje glavnoga proèelja njegove uzidane kuæe Wellisch u zagrebaèkoj Martiæevoj ulici (1931.) [Bjažiæ Klarin, 2011: 220], što pokazuje da su se i u sklopu modernistièke metodologije projektiranja slijedili najutjecajniji domaæi uzori.

41 Sva tri objekta nalaze se pod ingerencijom Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Najviši status u sustavu konzervatorske zaštite ima Novinarski dom, izdvojen kao kulturno dobro opæine Vraèar, dok se Palaviccinijeva kuæa nalazi u sastavu prostorno-historijske cjeline Kopitareva gradina, a Ehrlichova banka u sklopu zaštiæene centralne zone Beograda: http://beogradskonasledje.rs/arhiva-2.

okvirima. Kao inovativna javna zgrada podignuta na prestižnoj lokaciji, inspirirala je korjenitu reviziju obuhvatnijega urbanog okoliša, što se oèitovalo u upotpunjavanju blokova ulica Kralja Petra, Pariske, Knez Mihailove i Vasine modernim objektima Branislava Marinkoviæa, Dragiše Brašovana, Leonida Makšejeva, a poslije Drugoga svjetskog rata i djelima Grigorija Samojlova, Milorada Macure, Ive Kurtoviæa i Miroslava Jovanoviæa. No, stjecajem nepovoljnih okolnosti, s prevlašæu manje obzirnih nekontekstualnih mjerila, nakon tri i pol desetljeæa dominacije i sama je postala ‘žrtva’ civilizacijskog reformizma koji je potaknula, opstojeæi u sjeni preglomaznoga kasnofunkcionalistièkog susjeda.

Poticanje reforme tradicionalnih blokova sredinom 1930-ih kulminiralo je Weissmannovim Novinarskim domom na kojem su meðunarodno priznati principi moderne arhitekture najpotpunije provedeni, a to je u drugoj polovici desetljeæa navelo Branka Maksimoviæa, Momèila Belobrka, Miladina Prljeviæa, Milorada Pantoviæa, Milorada Macuru, Ratomira Bogojeviæa, Jovana Kruniæa i Branka Petrièiæa na potpuniju primjenu principa novoga graðenja, kao i na neposrednu suradnju s Le Corbusierom (ukljuèivanjem u krug njegovih uèenika u pariškom atelijeru).

Iako razlièitih strukturnih i urbanistièkih performansi, sve tri poticajne izvedbe hrvatskih modernista desetljeæima su privlaèile zasluženu pozornost projektanata, kronièara i historiografa. Visoko su ih cijenile i generacije kritièkih konzumenata koje su najneposrednije spoznale njihove civilizacijske vrijednosti, zbog èega ih i beogradska služba zaštite tretira svojim konzervatorskim mjerama.41

Sl. 12. E. Weissmann: Novinarski dom, proèelje, 1935.

Fig. 12. E. Weissmann: Journalists’ Association building, front, 1935 Sl. 13. E. Weissmann: Novinarski dom, izgled dvorišnog proèelja, 2011.

Fig. 13. E. Weissmann: Journalists’ Association building, courtyard facade, 2011

Sl. 14. E. Weissmann: Novinarski dom, tlocrt prizemlja Fig. 14. E. Weissmann: Journalists’ Association building, ground-floor plan

276

PROSTOR

2[48] 22[2014] 268-277 A. KADIJEVIÆ Tri poticajne modernistièke realizacije hrvatskih arhitekata…

Literatura Bibliography

1. Alfireviæ, Ð.; Simonoviæ Alfireviæ, S. (2013.), Beogradski stan, „Arhitektura i urbanizam”, 38: 41-47, Beograd 2. Anon. (1932.), Stambena zgrada kipara prof.

Petra Palaviccinia, „Arhitektura”, 3: 78-79, Ljubljana 3. Bjažiæ Klarin, T. (2011.), Ernest Weissmann: arhitektonsko djelo 1926.-1939., disertacija, Filozofski fakultet, Zagreb 4. Blagojeviæ, Lj. (2000.), Moderna kuæa u Beogradu (1920.-1941.), Zadužbina Andrejeviæ, Beograd 5. Blagojeviæ, Lj. (2003.), The Elusive Margins of Belgrade Architecture 1919-1941, MIT Press, Cambridge (Mass.)

6. Blagojeviæ, Lj. (2014.), Arhitektura Beograda u veku Jugoslavije, u: Istorija umetnosti u Srbiji XX vek [ur. Šuvakoviæ, M.], 3: 323-350, Orion art, Beograd 7. Bogunoviæ, S.G. (2005.), Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX veka, Beogradska knjiga, Beograd 8. Damljanoviæ, T. (1997.), Arhitekta Svetomir Laziæ (1894-1985), „Saopštenja”, 39: 249-262, Beograd 9. Domljan, Ž. (1976.), Arhitekt Hugo Ehrllich, „Život umjetnosti”, 24-25: 39-55, Zagreb 10. Domljan, Ž. (1979.), Arhitekt Ehrllich, Društvo povjesnièara umjetnosti Hrvatske, Zagreb 11. Ðurðeviæ, M.; Kadijeviæ, A. (1991.-1992.), Simetrija u novijoj srpskoj arhitekturi, „ZLU Matice srpske”, 27-28: 1-14, Novi Sad 12. Ðuriæ Zamolo, D. (1992.), Jevreji - graditelji Beograda do 1941. godine, „Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja”, 6: 240-241, Beograd 13. Ðuriæ Zamolo, D. (2009.), Graditelji Beograda 1815-1914, Muzej grada Beograda, Beograd 14. Ehrlich, H. (1932), Jugoslavenska udružena banka AD u Beogradu, „Arhitektura”, 7: 186189, Ljubljana 15. Frampton, K. (2004.), Moderna arhitektura. Kritièka istorija, Orion art, Beograd 16. Ignjatoviæ, A. (2009.), Urban Development and the Yugoslavization of Belgrade, 1918-1941, „Centropa”, 9: 110-126, New York 17. Kadijeviæ, A. (2011.a), Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeæu, „Prostor”, 19 (2 /42/): 467-477, Zagreb 18. Kadijeviæ, A. (2011.b), Palavièinijeva kuæa na Kopitarevoj gradini - graditeljsko ostvarenje Jaroslava Prhala i Vjekoslava Muršeca, „Godišnjak grada Beograda”, 58: 111-134, Beograd 19. Kadijeviæ, A. (2011.c), Novinarski dom - znaèajno ostvarenje hrvatskih arhitekata u Beogradu, „Nasleðe”, 12: 117-128, Beograd 20. Kojiæ, B. (1978.), Društveni uslovi razvitka arhitektonske struke u Beogradu 1920.-1940. godine, Odeljenje društvenih nauka SANU, Beograd 21. Maneviæ, Z. (1979.), Beogradski arhitektonski modernizam (1929-1931), „Godišnjak grada Beograda”, 26: 209-226, Beograd

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Izvori Sources

22. Maneviæ, Z. (1983.), Zagreb-Beograd 1912-1941, „Èovjek i prostor”, 10: 30-31, Zagreb 23. Maneviæ, Z. (1989.), Arhitekt Milan Zlokoviæ, Institut za istoriju umetnosti, Muzej savremene umetnosti, Beograd 24. Markoviæ, I.R. (2006.), Jugoslovenska udružena banka arhitekte Hugo Erliha, „Arhitektura i urbanizam”, 18/19: 127-133, Beograd 25. Markoviæ, I.R.; Borovnjak, Ð.; Putnik, V. (2014.), Èeško-srpske veze u arhitekturi Beograda 18631941, Etnografski muzej, Beograd 26. Markoviæ, P.J. (1992.), Beograd i Evropa 19181941, Savremena administracija, Beograd 27. Martinoviæ, U. (1973.), Moderna Beograda, Nauèna knjiga, Beograd 28. Milašinoviæ-Mariæ, D. (2000.), Arhitekta Jan Dubovi, Zadužbina Andrejeviæ, Beograd 29. Milašinoviæ-Mariæ, D. (2002.), Vodiè kroz modernu arhitekturu Beograda, Društvo arhitekata, Beograd 30. Miletiæ Abramoviæ, Lj. (2002.), Kopitareva gradina III - moderna arhitektura, 1928-1998, „Arhitektura i urbanizam”, 11: 65-71, Beograd 31. Milinkoviæ, M. (2012.), Arhitektonska kritièka praksa: teorijski modeli, disertacija, Arhitektonski fakultet, Beograd 32. Nestoroviæ, B. (1955.), Evolucija beogradskog stana, „Godišnjak muzeja grada Beograda”, 2: 247-269, Beograd 33. Popoviæ, B.; Prosen, M. (2013), L’Art Déco en Serbie, u: 1925, quand L’Art Déco séduit le monde [ur. Bréon, E.; Rivoirard, Ph.), Norma Edition: 198-207, Paris 34. Premerl, T. (1990.), Hrvatska moderna arhitektura izmeðu dva rata, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 35. Prosen, M. (2006.), Arhitekta Grigorije Samojlov, Muzej nauke i tehnike, Galerija nauke i tehnike SANU, Beograd 36. Putnik, V. (2012.), Prilog prouèavanju razvojnih tokova meðuratne stambene arhitekture Beograda, „Nasleðe”, 13: 153-166, Beograd 37. Ristiæ, S.; Patemoster, M. (2005.), Hugo Ehrllich v Beogradu, „Oris”, 7 (35): 142-149, Zagreb 38. Roter Blagojeviæ, M. (2006.), Stambena arhitektura Beograda u 19. i poèetkom 20. veka, Arhitektonski fakultet, Orion art, Beograd 39. Stiller, A. (2011.), Momente der Architektur Kontext als Spezifikum, im: Belgrade. Momente der Architektur [ed. Stiller, A.], Mury Salzman: 9-40, Wien 40. Šen, E. (1930.), Naši arhitekti. Hugo Ehrllich, „Hrvatska revija”, 8: 437, Zagreb 41. Vajsman, E. (1935.), Posle otvaranja Novinarskog doma: Bitni osnovi arhitekture nisu formalne ni estetske, nego ekonomske i socijalne prirode, „Politika”, 18.4.: 10, Beograd 42. Vukoviæ, S. (1964.), Jugoslovenska banka za spoljnu trgovinu u Beogradu, „Arhitektura i urbanizam”, 25: 29-31, Beograd

Arhivski izvor Archive Source 1.

Istorijski arhiv Beograda, Palmira Toljatija 1, 11070 Beograd [IAB]

Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1. Fototeka Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda Sl. 2. Foto: autor, 2011.

Sl. 3. Ostavština arh. Svetomira Laziæa, Beograd Sl. 4. IAB, fond OGB, Tehnièka direkcija (f - IX-231928).

Sl. 5. Domljan, 1979: 156 Sl. 6. Domljan, 1979: 157 Sl. 7. Zbirka Ivana R. Markoviæa, Beograd Sl. 8. Zbirka Ivana R. Markoviæa, Beograd Sl. 9. Domljan, 1979: 161 Sl. 10. Domljan, 1979: 160 Sl. 11. Domljan, 1979: 159 Sl. 12. Zbirka Miloša Jurišiæa, Beograd Sl. 13. Foto: autor, 2011.

Sl. 14. Zbirka Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Tri poticajne modernistièke realizacije hrvatskih arhitekata… A. KADIJEVIÆ 268-277 22[2014] 2[48]

PROSTOR

277

Sažetak Summary

Three Inspirational Modernist Realizations

by Croatian Architects in Belgrade (1928-1935) A rapid pace of population growth in the Yugoslav capital (from 90.000 inhabitants in 1919 to 350.000 in 1939) had an impact on its architectural and urban transformation supported by foreign capital and educated professionals. From an underdeveloped and ”neglected” (as Le Corbusier critically spoke of it in 1913) small oriental town, which in the last 25 years of the 19th century quickly acquired a distinctly European flavour, Belgrade grew after the First World War into a representative capital of a multinational kingdom. Although long blocks of residential and office buildings for rent provided ample opportunity to adopt and promote innovative architectural methods, this process was slowed down due to the conservative social environment. It was not until the late 1920s that a major breakthrough came with the Croatian architects who followed modernist tendencies.

The first buildings interpolated into the existing city blocks with the aim to modernize them were the Palaviccini’s single-family house with the studio designed by Vjekoslav Muršec, the Yugoslav United Bank designed by Hugo Ehrlich (1929-30), and the Journalists Association building (1934-35) designed by Ernest Weissmann in the mid 1930s which rounded off this innovative series. Besides the fact that these realizations were conceptually progressive within the entire architectural production of their authors, they also gave the Serbian architects a powerful incentive to more firmly embrace the new architectural principles.

An unrivalled example of the collaboration between the Croatian and Czech builders in Belgrade between the two world wars was the single-family house with a garden (1928-29), owned by the renowned Yugoslav sculptor Petar Palaviccini (18871958), built on his estate at 6, Teodosijeva st. (today Jelena Èetkoviæ street). This rather unobtrusive two-storey house with a pitched roof, built on the fringe of what was the town centre at the time, completed a small square called Kopitareva gradina. Inspired by functionalism in central European architecture, the architect applied the modernist principles in his design and thus made an innovative step in the context of the local architectural

milieu. Typologically, this house belongs to the first single-family houses with studios in Belgrade whose designs were based on modern architectural principles, along with Zlokoviæ’s own house in Kotež Neimar. Palaviccini’s house with a studio is one of the earliest examples of Belgrade’s modern architecture whose principles gradually prevailed in the design of interpolated buildings, corner buildings and villas despite their slow reception within the local professional circles. Described in the press as ”a cubist house” or ”a reddish modern villa” (owing to its expressive face brick) in the early 1930s, it received much-deserved public attention in professional circles.

The early modernist period of Belgrade architecture lagged behind the Zagreb architectural scene.

It was primarily marked by the headquarters of the Yugoslav United bank (1929-30) designed by the prolific architect Hugo Ehrlich. Its height made it stand out among the surrounding Historicist buildings. A purified aesthetic quality of both its exterior and interior proved to be a major impetus towards the redesign of the central city blocks. As the first modernist intrusion into a traditional ambience of King Petar street, it paved the way to similar projects in the wider city area. This successful project became over time a symbol of Belgrade’s multi-cultural identity. As an office building, the bank typologically stands apart from the rest of Ehrlich’s works. It is composed of a sequence of three cubic volumes with flat roofs and takes up the area of two streets with its front at 21, King Petar street and its back facade in the parallel street (at 19, Rajiæeva st.) The streets are linked with a courtyard comprising the taller four-storey segment and a lower single-storey one. After the city authorities had required a redesign of the initial project from 1929, Ehrlich added the fourth floor with the arched niches above windows thus keeping level the horizontal elements of the composition with the vertical ones.

The bank teller hall on the ground-floor is a representative example of a truly functional interior which was conceptually based on the most modern architectural principles of the period. The building was

Biografija Biography Dr.sc. ALEKSANDAR KADIJEVIÆ roðen je u Beogradu 1963. Nakon diplomiranja na Odeljenju za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu 1987. za primarno podruèje znanstvenoga rada odabrao je povijest srpske, jugoslavenske i europske novije arhitekture. Od 1989. do 2006. biran je u sva sveuèilišna zvanja, od asistenta pripravnika do redovitoga profesora na kolegiju Istorija arhitekture. Od 1988. do 2014. u Srbiji i inozemstvu objavio je više od 280 radova, ukljuèujuæi deset knjiga.

ALEKSANDAR KADIJEVIÆ, Ph.D., born in Belgrade in 1963. Upon graduation from the Faculty of Philosophy (Department of Art History) in Belgrade in 1987, his main research interests focused on the history of Serbian, Yugoslav and European modern architecture. He started his career as assistant in 1989 and in 2006 he became full professor teaching a course in Art History. Between 1988 and 2014 he published more than 280 papers including ten books in Serbia and abroad.

accessed from the entrance hall. The glass wall enclosed the passage which led into a hall divided into three parts. The central part designed for communication with the clients was naturally lit through a glazed skylight supported by eight slender reinforced concrete columns. Between them were glazed counters with nickel posts and marble bottom parts.

The centrally-placed Marcel Breuer’s chairs made of tubular steel and leather clearly show the architect’s loyalty to International Modern Style.

The new Journalists Association building, which was the result of Weissmann’s collaboration with the Belgrade section of the Yugoslav Journalists Association (1931-35), was only a part of an ambitious original program aimed at achieving greater height within the blocks. The functionalist treatment of the building’s exterior with transparent structural elements visually changed its immediate traditional surroundings.

In conclusion, it may be stated that it was actually Ehrlich’s bank which, in contrast to Muršec’s two storey unobtrusive interpolation, gave a fresh reformatory impetus towards the redesign of the Belgrade’s central zone. This innovative public building built on a prestigious site, motivated a radical revision of its wider surroundings. However, due to adverse circumstances and intrusions built with no sense for an appropriate scale, this building became, after three and a half decades of its dominance, ”the victim” of the same reformatory process it had once initiated and was overshadowed by an oversized late functionalist neighbouring building. The international principles of modern architecture were fully applied on Weissmann’s building which really marked the peak of the city block redesign process. Each of the three buildings analyzed in this paper is structurally different and has a different role within the urban-planning context. However, it is not an overstatement to say that all three of them can be seen as a major breakthrough on Belgrade’s modern architectural scene considering the context of the period when they were built and their functional typology and for this reason they have remained for decades the focus of interest within the professional circles.

ALEKSANDAR KADIJEVIÆ

Sl. 1. Hotel Topazz, Beè - proèelje 1 Fig. 1. Hotel Topazz, Vienna - façade 1

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

22[2014] 2[48]

PROSTOR

279

Ksenija Štahan HR - 10000 Zagreb, Šestinska cesta 7a ksenija.jovovic.stahan@gmail.com

HR - 10000 Zagreb, Šestinska cesta 7a ksenija.jovovic.stahan@gmail.com

Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.023:711.4:379.8:910.4 Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje 2.01.03. - Arhitektonske konstrukcije, fizika zgrade, materijali i tehnologija graðenja Èlanak primljen / prihvaæen: 16. 9. 2014. / 8. 12. 2014.

Subject Review UDC 72.023:711.4:379.8:910.4 Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.01. - Architectural Design 2.01.03. - Architectural Structures, Building Physics, Materials and Building Technology Article Received / Accepted: 16. 9. 2014. / 8. 12. 2014.

Energetski uèinkovita arhitektura u urbanom održivom turizmu Energy-efficient Architecture in Sustainable Urban Tourism

arhitektura energetska uèinkovitost održivost urbani turizam

architecture energy efficiency sustainability urban tourism

Grad kao turistièka destinacija složeni je sustav sa specifiènim urbanistièko-arhitektonskim karakteristikama. Neupitna je meðuovisnost održivoga urbanog turizma i arhitekture u urbanom turizmu. Rad obuhvaæa evaluaciju odabranih urbanih hotela u Europi i Republici Hrvatskoj prema postavljenim kriterijima. Analizom rezultata moguæe je zakljuèiti da su u Europskoj uniji uèinjeni znaèajni napori u podizanju razine odgovornosti svih sudionika i u primjeni naèela održivog razvoja u procesu stvaranja arhitekture u turizmu.

Meðutim, tek u manjem broju primjera radi se o dosljednoj primjeni veæine postavljenih kriterija.

The city as a tourist destination is a complex system with its own specific urban and architectural features. Sustainable urban tourism and architecture are unquestionably interdependent. This paper offers an evaluation of the urban hotels in European countries and in Croatia selected according to the established criteria. The analysis of the results suggests that in EU countries, a great deal of effort has been made to raise the level of responsibility of all participants and to apply the principles of sustainable development in tourism architecture. Nevertheless, the established principles have been consistently applied in only a limited number of the analyzed cases.

280

PROSTOR

2[48] 22[2014] 278-289 K. ŠTAHAN Energetski uèinkovita arhitektura u urbanom održivom turizmu

UVOD INTRODUCTION

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

turista odnosno posjetitelja. Slijede poveæanje otpada, sve veæi zahtjevi za energijom i poveæanje emisije CO2.

Arhitektura i prostorno planiranje važni su elementi urbanoga turizma. Uvažavanje postojeæe arhitektonske baštine, odgovorno planiranje i oblikovanje arhitekture te urbanog prostora prema naèelima održivog razvoja bitno pridonosi razvoju održivoga urbanog turizma, kao i turizma u cjelini.

URBANI TURIZAM, DEFINIRANJE POJMA, POVIJEST, KARAKTERISTIKE URBAN TOURISM, DEFINITION, HISTORY, AND CHARACTERISTICS „Arhitektura odražava društvo i vrijeme u kojem je stvorena. To je razlog zašto arhitektura stvara i predstavlja važan dio naše kulturne baštine, naše povijesti i identiteta. To znaèi da su arhitektura i njezina kvaliteta važni ne samo za suvremeno društvo, veæ i za buduænost. Ono što gradimo danas, kulturno je nasljeðe buduænosti. Arhitektura doprinosi prièi o tome što smo i kamo idemo.”1

O

drživi razvoj preduvjet je održivoga turizma. Zaštita prirodnih, kulturnih odnosno društvenih resursa bezuvjetna je potreba kako svih nas tako i buduæih generacija. Turizam je danas znaèajan segment hrvatskoga gospodarstva. Veæina strateških dokumenata Republike Hrvatske istièe neodrživost masovnog turizma i održivi razvoj kao jedinu opciju. Svjedoci smo, nažalost, da turizam u Hrvatskoj - unatoè svim strategijama, znanstvenim i istraživaèkim radovima, sve èešæim istupima struènjaka u medijima te prilièno homogenom stajalištu struke - i dalje nastavlja svoj razvoj u krivome smjeru.

Analize razvoja globalnog turizma2 ukazuju na rastuæi segment urbanog turizma. Urbani centri postali su turistièka odredišta. Grad kao turistièka destinacija složeni je društveno-gospodarski sustav. Grad u arhitektonsko-urbanistièkom smislu dinamièna je struktura podložna stalnim promjenama i razvoju. Neupitna je specifiènost grada u odnosu na ostale turistièke destinacije. Gradovi u kojima su smještene nacionalne kulturne ustanove, sveuèilišni i znanstveni centri, vjerski centri, središta umjetnosti i arhitekture izloženi su utjecaju sve veæeg broju turista. Pritisak na povijesne gradove rezultira sve veæim izazovima za grad, stanovništvo i gradsku upravu.

Glavni su izazovi svakako oèuvanje kulturnih resursa, izgraðenog okoliša i održivost socijalne interakcije lokalnog stanovništa, regionalnog stanovništva koji gravitira gradu, te

„Turizam je skup odnosa i pojava koje proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekoga mjesta, ukoliko se tim boravkom ne zasniva stalno prebivalište i ako s takvim boravkom nije povezana nikakva njihova gospodarska djelatnost.”3 Urbani turizam i njegove definicije temelje se na poimanju grada kao složenoga društvenog i gospodarskog sustava te grada kao destinacije mnogih turistièkih privlaènosti i kompleksnih turistièkih resursa. „Gradski turizam je turistièko boravljenje u nekom gradu i cjelokupno, cjelogodišnje, turistièko dogaðanje u gradskom, vrlo složenom i dinamiènom socioekonomskom sustavu u kojem je turizam uvijek samo jedan, èesto manji, dio.”4 „Pojmom urbani turizam obuhvaæeni su turistièki resursi i aktivnosti u gradovima koji su ponuðeni posjetiteljima iz drugih podruèja.”5,6 Urbani turizam prisutan je još od poèetaka Mezopotamije i Sumerana. Stari Rimljani putovali su u grèke gradove, osobito u Aleksan1 Hrvatska komora arhitekata (HKA), Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA), 2010: 4 2 UNWTO, 2011: 6 3 Hunziker, Krapf, 1942.

4 Panèiæ Kombol, 2000: 154 5 EC, 2000: 21 6 Tekst u originalu na engleskom glasi: ‘Urban tourism is the set of tourist resources or activities located in towns and cities and offered to visitors from elsewhere’, op.a.

7 Edwards, Griffin, Hayllar, 2008: 1032-1052 8 ETC, 2011: 2-5 9 http://www.putovnica.net/pstyle/analize/hrvatskiturizam-u-2012-najposjeceniji-gradovi-i-opcine (6.9.2014.)

10 Odnosi se na gradove s više od 100.000 stanovnika, op.a.

11 Dubrovnik je bio 2001. godine na devetome mjestu, dok je 2010., 2011. i 2012. na treæemu mjestu. Zagreb je bio 2001. godine na šesnaestomu mjestu, dok je 2010. godine na dvanaestom, 2011. na trinaestomu, a 2012. na dvanaestome mjestu. Šibenik te godine nije bio na popisu 20 najposjeæenijih gradova i opæina u Hrvatskoj, dok je 2010. godine na osamnaestomu, 2011. na sedamnaestomu, a 2012. na èetrnaestome mjestu. Split nije bio na popisu

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Energetski uèinkovita arhitektura u urbanom održivom turizmu K. ŠTAHAN

driju i Atenu. Gradovi su i tada bili centri glazbe, umjetnosti, književnosti, arhitekture i mjesta susreta razlièitih kultura.7 Znaèajnija putovanja turista u gradove datiraju s kraja 19. stoljeæa. Potkraj 70-ih godina 20. stoljeæa turizam postaje sve znaèajniji dio gospodarstva europskih gradova. Trendovi, statistièki pokazatelji broja noæenja, potrošnje turista i ukupnoga turistièkog prometa u prvom desetljeæu 21. stoljeæa pokazuju da je udio urbanog turizma u ukupnomu europskom gospodarstvu sve znaèajniji.8 Analiza broja turistièkih noæenja u gradovima i opæinama u Hrvatskoj pokazuje da je urbani turizam u Hrvatskoj u posljednjih desetak godina u stalnom porastu.

Na popisu dvadeset najposjeæenijih gradova i opæina u Hrvatskoj u 2012. godini9 jesu: Zagreb (100.000+10), Dubrovnik, Pula, Šibenik, Zadar (35.000+), te Crikvenica, Labin, Makarska, Opatija, Poreè, Rovinj, Umag (10.000+).

Analizom broja noæenja turista u Hrvatskoj od 2001. godine vidljivo je da gradovi Dubrovnik, Zagreb, Šibenik i Split imaju tendenciju rasta.11 Urbani turizam razvijen je osobito u gradovima koje karakteriziraju otvoreni gradski prostori, ureðeni parkovi, jedinstvena arhitektonsko-urbanistièka rješenja, atraktivna materijalna i nematerijalna baština, dobra prometna povezanost, poznata sveuèilišta i znanstvenoistraživaèki centri, koncentracija trgovina (dobro opskrbljeni trgovaèki centri), restorani s kvalitetnom ponudom i dinamièan ulièni život. Gradovi su èesto baza turistima koji su prepoznali cijelu regiju kao sadržajnu turistièku destinaciju.

Pojedini autori istièu atrakcijsku osnovu grada kao turistièke destinacije12 ili specifiène elemente proizvoda urbanog turizma, tj. re20 najposjeæenijih gradova i opæina od 2001. do 2012. godine, ali trendovi rasta broja turistièkih noæenja pokazuju veliku vjerojatnost da æe biti na tom popisu za 2013. i 2014. godinu.

12 Gartner, 1996: 353 13 Pavliæ, Nikoliæ, 2013: 8 14 http://www.etc-corporate.org/?page=report&report_ id=18&subject=trends_watch&theme=reports (8.9.2014.).

15 IUCN, UNEP, WWF, 1980: VI-VII 16 Metodologija UNWTO-a sastoji se od dvanaest kljuènih koraka grupiranih u tri etape (inicijalna etapa, etapa razvoja pokazatelja, etapa implementacije) s ciljem razvoja sustava pokazatelja održivosti turizma odreðene destinacije, što može podrazumijevati pojedino turistièko mjesto, ali i regiju ili državu u cjelini.

17 Statistièki ured Europske unije (Eurostat) i Skupine za održivi turizam Europske komisije (TSG) objavili su svoje liste pokazatelja održivosti turizma sredinom 2000-ih godina. U velikoj se mjeri obje liste oslanjaju na metodologiju Europske agencije za okoliš naziva DPSIR (DriversPressures-State-Impact-Responses, hrv.: pokretaèi, pritisci, stanje, utjecaj, odgovori). DPSIR je sustavni prikaz interakcije ljudi i okoliša, odnosno uzroèno-posljediènih odnosa koji pritom nastaju.

278-289 22[2014] 2[48]

PROSTOR

surse gradskog turizma koji odreðuju privlaènost grada njegovim posjetiteljima13. Sadržaj atrakcija podijeljen je u tri osnovne grupe: ambijentalne atrakcije (klima, krajobraz, kultura, gostoprimstvo), materijalne atrakcije (kulturno-povijesno naslijeðe, arhitektura/ gradske èetvrti/ulice/trgovi, parkovi/perivoji, sajmovi/izložbe, poslovno-kongresni centri, svetišta te sakralni objekti i sl.), dogaðanja (trajne atrakcije, poslovni, sportski, vjerski, politièki skupovi i dogaðaji, lokalni festivali, dogaðaji lokalnog i regionalnog znaèenja i sl.).

Urbani turizam integrirao se s urbanim razvojem. Odnos urbanog razvoja i urbanog turizma u stalnoj je interakciji. Urbani centri danas su najznaèajnija turistièka odredišta u Europi. Gotovo 80% turistièkog prometa u Europi odvija se u gradovima.14

NAÈELA I POKAZATELJI ODRŽIVOSTI TURIZMA

PRINCIPLES AND INDICATORS OF TOURISM SUSTAINABILITY IUCN (International Union for Conservation of Nature) je ponudio sljedeæa naèela održivosti koja bi trebala biti temeljem nacionalnih programa:15  Ogranièiti utjecaj na okolinu do razine kapaciteta nosivosti.  Èuvati postojeæe biološke resurse, bioraznolikost.  Potrošnju neobnovljivih resursa uskladiti s iskorištavanjem obnovljivih.  Uspostaviti pravednu raspodjelu dobrobiti i troškova korištenja resursa.  Primjenjivati tehnološke postupke koji poboljšavaju iskoristivost resursa.  Prilagoditi gospodarsku politiku zaštiti prirodnih resursa.  U donošenju odluka primjenjivati naèelo predviðanja i suradnje meðu sektorima (kao što su turizam, promet i zaštita okoliša).  Unaprjeðivati i podupirati kulturne vrijednosti koje uvažavaju naèela održivosti.

Poèetkom 1990-ih godina znaèajnije se radi na izradi sustava pokazatelja održivosti gospodarskog, ali i turistièkog razvoja. Sustave pokazatelja za ocjenu i praæenje održivosti turizma izraðuju meðunarodne organizacije, akademske institucije i vladine agencije.

UNWTO16 (United Nations World Tourism Organisation - Svjetska turistièka organizacija pri Ujedinjenim narodima), EEA (European Environmental Agency - Europska agencija za okoliš), Eurostat (Statistièki ured Europske unije) i TSG17 (Tourism Sustainability Group - Skupine za održivi turizam Europske komisije) neke su od njih.

Sl. 2. Hotel Topazz, Beè - proèelje 2 Fig. 2. Hotel Topazz, Vienna - facade 2

Sl. 3. Hotel Topazz, Beè - detalj proèelja Fig. 3. Hotel Topazz, Vienna - façade detail

281

282

PROSTOR

2[48] 22[2014] 278-289 K. ŠTAHAN Energetski uèinkovita arhitektura u urbanom održivom turizmu

Tablica I. Struktura evaluacijskog modela18 Table I. Structure of evaluation model18 Ekološka dimenzija

Potrošnja energije

Korištenje energije iz obnovljivih izvora Energetska uèinkovitost opreme i aparata Energetski uèinkovita rasvjeta Kontrolni sustavi potrošnje energije Energetski uèinkovit HVAC sustav Postrojenja za suproizvodnju elektriène i toplinske energije

Potrošnja vode

Upotreba kišnice Upotreba reciklirane odnosno sive vode Kontrola optereæenosti sustava Kontrola tlaka i protoka Kontrola potrošnje vode

Bioklimatska arhitektura

Lokacija/parcela (karakteristike, integracija, smještaj, orijentacija, oblik, omjer ovojnice i otvora, zasjenjenja) Uèinak biljaka i ev. vodenih površina Prirodno osvjetljenje i ventilacija Izolacija (toplinska i zvuèna) Materijali Kvaliteta unutrašnjeg prostora Upravljanje okolišem

Gospodarenje otpadom

Proèišæavanje otpadnih voda Odvajanje krutog otpada Zbrinjavanje masti i ulja Kompostiranje Minimiziranje upotrebe proizvoda za jednokratnu upotrebu i manjih pakiranja

Sociološka Suradnja s lokalnom dimenzija zajednicom

(djelomièno je predmet ovoga istraživanja)

Edukacija, informiranje Zapošljavanje I drugo Ekonomska Bruto dodana vrijednost dimenzija Samofinanciranje Javni prihodi I drugo

(nije predmet ovoga istraživanja)

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Agencija za zaštitu okoliša (AZO) izradila je 2009. godine završnu inaèicu nacionalne liste pokazatelja u kontekstu praæenja stanja okoliša u Hrvatskoj.

njihovom izgradnjom, korištenjem i uklanjanjem. Zemljište potrebno za graðenje je deficitaran, ogranièen resurs koji se preèesto koristi rasipno.

Za izradu sustava pokazatelja održivosti turizma u Hrvatskoj, uzimajuæi u obzir prethodno navedene metodologije i sustave, najvažniji su izvor podataka ponajprije publikacije Državnoga zavoda za statistiku Republike Hrvatske (DZS): Priopæenja, Statistièka izvješæa, Statistièki ljetopis i Mjeseèna statistièka izvješæa.

 Promet: Korištenje motornih vozila na benzin i dizelska goriva danas je jedan od glavnih uzroènika oneèišæenog zraka u gradovima.

Rastom njihova broja razina oneèišæenja i dalje se poveæava.

URBANE SREDINE I UTJECAJ NA OKOLIŠ URBAN ENVIRONMENTS AND ENVIRONMENTAL IMPACT Prema danas dostupnim podatcima na Zemlji je 26 gradova s više od deset milijuna stanovnika, a 45 gradova ima izmeðu pet i deset milijuna. Globalno, 54 posto svjetske populacije prebiva u urbanim podruèjima u 2014. godini. Podruèje Europske unije, s otprilike 73 posto gradskoga stanovništva u ukupnom broju, jest treæa najurbaniziranija regija svijeta.19 Takva koncentracija ljudi i njihove aktivnosti stvara pojaèane zahtjeve na okoliš.

Kako bi se isti smanjio do ekološki prihvatljivih granica, u procesu planiranja i projektiranja potrebno je analizom obuhvatiti kako slijedi.  Ekološki otisak: Ekološki otisak je indikator održivosti kojim mjerimo utjecaj stanovništva na planet. Nadalje, ekološki otisak je mjera kojom našu potrošnju, tj. otisak, stavljamo u odnos s biokapacitetom našega planeta. Raèuna se u globalnim hektarima, tj. ukupnom potrebnom površinom da bismo zadovoljili sve potrebe (energija, transport, hrana, otpad, infrastruktura, voda i ostale potrebe). Ekološki otisak raèuna se na individualnoj razini, na razini grada, regije, države ili cijelog svijeta, ali i na razini ustanove, trgovaèkog društva, zgrade i sl.  Ekološki deficit: Neke države troše više resursa nego što imaju unutar svojih granica.

Tada govorimo o ekološkom deficitu i korištenju resursa iznad granica regeneracije.20  Urbani toplinski otoci:21 Gustoæa naseljenosti u gradovima proporcionalna je intenzitetu utjecaja toplinskih otoka. Visoke temperature u gradskim podruèjima tijekom toplih mjeseci u godini poveæavaju potrebu za elektriènom energijom potrebnom za hlaðenje i klimatizaciju, a to rezultira poveæanjem proizvodnje ugljiènog dioksida i ostalih zagaðivaèa.  Graðevine i raspoloživi resursi zemljišta: Graðevine su potrebne za gotovo svaku gradsku aktivnost i glavni su elementi urbanog podruèja. Utjecaji na okoliš povezani su s

Cestovni promet znaèajno pridonosi ukupnoj emisiji CO2. Putnièki promet i prijevoz roba nastavit æe rasti u godinama koje dolaze. Prometno zagušenje smanjuje kvalitetu života u gradovima, troši energiju i poveæava degradaciju okoliša. Preèesto korištenje privatnog automobila veæinom je i uzrok i posljedica neadekvatnoga javnog prijevoza u mnogim europskim gradovima. Urbanistièki koncepti uvelike odreðuju prometna rješenja.  Otpad - krut, tekuæi, plinovit: Kuæni, gospodarski i industrijski otpad, generiran kao posljedica urbanog naèina života, trebao bi biti u središtu pozornosti lokalnih vlasti i stanovništva, buduæi da je vrijedna sirovina, ali ujedno i jedan od glavnih izvora oneèišæenja okoliša.  Kvaliteta voda: Poveæanje tvrdih, nepropusnih površina u gradovima rezultira potrebom za prikupljanjem i odvodnjom kišnice na odgovarajuæi naèin. Prašina, prljavština i drugi kruti otpad odlazi u kanalizaciju kišnicom ili drugim nereguliranim vodenim tokovima.  Kakvoæa zraka, ošteæenje ozonskog omotaèa, staklenièki plinovi, Sunèevo zraèenje: Ljudska djelatnost, naroèito u gospodarski razvijenijim državama, sve više dovodi do ugrožavanja kakvoæe zraka, ošteæenja ozonskog omotaèa, poveæanja staklenièkih plinova, smanjenja pozitivnih utjecaja suèanih zraka tijekom hladnijih dana, te opæenito promjena dinamièkih procesa u atmosferi.  Aerodinamièki utjecaj: Brzine vjetra u gradovima uglavnom su niže od onih u prirodnoj sredini zbog zgrada koje prijeèe protok zraka.

Vjetar utjeèe na temperaturu i isparavanja, stoga je važan èimbenik na mikroklimatskoj razini. Visoke zgrade mogu uzrokovati složene tokove strujanja zraka, koji èesto rezultiraju turbulencijama vjetra u nekim podruèjima, odnosno koncentriranim zagaðenjem zbog onemoguæenog strujanja zraka u drugim podruèjima.  Urbana prašina: Èestice prašine u gradovima, ispuštene u zrak, nusproizvod su gra18

Štahan, 2012: 190

19 http://esa.un.org/unpd/wup/Highlights/WUP2014Highlights.pdf (5.9.2014.)

20 Trenutni biokapacitet planeta omoguæava da svaka osoba zadovolji sve svoje potrebe na 1,8 ha, kako trošimo resurse i proizvodimo otpad na 2,2 ha/osobi, globalni ekološki minus je 0,4 ha/osobi, op.a.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Energetski uèinkovita arhitektura u urbanom održivom turizmu K. ŠTAHAN

ðevinskih radova, ispušnih plinova iz zgrada, uliènog prometa, proizvodnje i drugih procesa. Èestice prianjaju uz porozne površine, kao što su kamen, opeka ili beton.

ENERGETSKI UÈINKOVITI KONCEPTI, ELEMENTI I SUSTAVI

ENERGY-EFFICIENT CONCEPTS, ELEMENTS AND SYSTEMS  Održivi urbanistièki koncept: Održivi projekt treba promicati raznolikost arhitektonskih rješenja u skladu s aktivnostima potencijalnih korisnika, raznolikost zelenih površina i raznolikost OIE22, èime se smanjuje ovisnost o jednom resursu. Nadalje, potrebna je produktivnost zgrada koja se odnosi na izgradnju integriranih sustava, proizvodnju energije, opskrbu vodom dostatnu za vlastite potrebe, gospodarenje otpadom i smanjeno korištenje resursa. Planiranje i projektiranje treba pridonijeti ublažavanju klimatskih ekstrema u skladu s bioklimatskim i ekološkim naèelima odnosno naèelima održivog razvoja.  Evaluacija i odabir lokacije: Analiza kapaciteta nosivosti kljuèna je za evaluaciju lokacije održive odnosno energetski uèinkovite arhitekture u turizmu. Poticanjem obnove postojeæih zgrada postižu se najveæe uštede energije, materijala, zemljišta, tehnièke i društvene infrastrukture.

 Primjena naèela pasivne solarne arhitekture: Odgovarajuæa lokacija i pravilna orijentacija, kompaktan odnosno nerazveden prostorni koncept, prirodno osvjetljenje, odgovarajuæa velièina staklenih stijena, zaštita u ljetnim mjesecima, termalna masa, ukopava21 Urbani toplinski otoci podruèja su s višim temperaturama od onih u prirodnom okruženju, a koje nastaju zbog poveæane apsorpcije sunèevog svjetla materijala s višim toplinskim kapacitetom, kao što su asfalt i beton, zagaðenje zraka, smanjenje protoka zraka, poveæanje vlažnosti zraka i sl. Engl. Urban Heat Islands - UHI, op.a.

22 OIE, obnovljivi izvori energije. op.a.

23 Štahan, 2012: 191

PROSTOR

283

Tablica II. Ekološka dimenzija evaluacijskog modela23 Table II. Ecological dimension of evaluation model23 Grupe kriterija

Potkriteriji unutar grupa

Lokacija/parcela sredina (suburbana, urbana) vrsta zemljišta (greenfield / brownfield) blizina javnog prijevoza velièina parcele topografske, geološke, hidrološke karakteristike oèuvanje postojeæe vegetacije održivo planiranje zelenih površina kontrola erozije redukcija efekta toplinskog otoka kontrola aerodinamièkog utjecaja minimiziranje ekološkog otiska zgrade uèinak biljaka (sjene) uèinak vodene površine (jezero, rijeka, more) reflektirajuæa svojstva Projekt

smještaj i orijentacija objekta/sklopa zgrada oblik/prostorni koncept omjer ukupne površine ovojnice vs. graðevinskih otvora prostorna podjela (zoning) klimatiziranih i neklimatiziranih prostorija toplinska izolacija bioklimatska arhitektura zvuèna izolacija

Materijali

prirodni materijali lokalni ili regionalni materijali upotreba certificiranih organskih materijala brzorazgradivi materijali beton s leteæim pepelom drvo od recikliranoga drvnog otpada èelik s udjelom recikliranog materijala (< 30%) aluminij s udjelom recikliranog materijala (< 20%) minimiziranje upotrebe plastike na bazi fosilnih goriva(upotreba neplastiènih nadomjestaka) upotreba hipoalergenskih boja (low VOC ili VOC-free) minimiziranje upotrebe premaza ili upotreba onih sa što manje topila, hlapivih organskih sadržaja, komponenata koje isparavaju i drugih oneèišæivaèa zraka, tla i voda upotreba materijala koji ne zahtijevaju premaze i lakove reciklirani materijali minimiziranje upotrebe ekološki neprihvatljivih materijala

 Planiranje korištenja lokacije: Cilj planiranja jest osigurati korisnicima da svoje vitalne potrebe zadovoljavaju na održivi naèin smanjenjem potrošnje energije i emisije CO2, smanjenjem upotrebe ekološki neprihvatljivih graðevinskih materijala te oslanjanjem, u veæoj mjeri, na lokalne resurse. Pravilno planiranje svih etapa gradnje sprijeèit æe eventualne nepopravljive štete.  Održivi arhitektonski koncept: Najbolje projektno rješenje nastat æe kao rezultat dobro organiziranog procesa projektiranja, pomno odabranoga projektantskog tima, precizno definiranoga krajnjeg cilja, istraživanja primjenjivih naèela i ispitivanja modela.

278-289 22[2014] 2[48]

Voda

skupljanje/korištenje kišnice sustavi ponovne upotrebe vode odvajanje i upotreba sive vode opskrba vodom iz bunara mjere za uštedu potrošnje vode oprema (posebni sustavi za osiguravanje optimalnog protoka vode, prigušnice, aeratori) primjena procesa ionizacija za èišæenje bazena upotreba ozonskih sustava pranja rublja navodnjavanje okoliša sustavom kap po kap sustavi nadzora, senzori za automatsko ukljuèivanje/ iskljuèivanje slavina sustavi kontrole optereæenosti

Grupe kriterija

Potkriteriji unutar grupa

Energija

korištenje energije iz obnovljivih izvora postrojenja za suproizvodnju elektriène i toplinske energije (kogeneracija) upotreba dizalica topline povrat otpadne topline sustavi nadzora, reguliranja i automatskog iskljuèivanja grijanje po naèelu niskoga temperaturnog režima ‘power LED’ tehnologija upotreba aparata s certifikatom energetske uèinkovitosti

Kvaliteta unutarnjeg okoliša

energetski uèinkoviti HVAC sustavi kontrolni sustavi i sustavi nadzora unutarnjeg okoliša raèunalni sustav za regulaciju klimatskih uvjeta u unutrašnjosti zgrade i prilagoðavanje u realnom vremenu vanjskim klimatskim uvjetima (temperatura, vlaga, izloženost suncu, dio dana i sl.) optimiziranje rasvjete kontrola izvora buke ekološki prihvatljivo održavanje unutarnjeg prostora (mehanièko èišæenje, netoksièna, organska sredstva za èišæenje i sl.)

Gospodarenje otpadom

status ‘hotel s nula otpada’ obrada organskog otpada (vermikulturna jama) odvajanje krutog otpada kompostiranje ponovna upotreba otpada ekološki prihvatljivo proèišæavanje otpadnih voda biološki tretman otpadnih voda upotreba kompostnih wc-školjki ekološki prihvatljivo zbrinjavanje masti i ulja

Aktivnosti i djelovanje

sudjelovanje gostiju u programu za recikliranje otpada informiranje gostiju i edukacija zaposlenika o energetski uèinkovitom ponašanju informacije o okolišu ekološki prihvatljivo održavanje i servisiranje upotreba ekoloških i lokalnih proizvoda informiranje i stimuliranje gostiju na upotrebu bicikala i javnog prijevoza elektrièni ili hibridni vozni park hotela minimiziranje upotrebe proizvoda za jednokratnu upotrebu i malih pakiranja

Upravljanje okolišem

ekološki prihvatljiv sustav upravljanja okolišem ekološki prihvatljivo održavanje vanjskog okoliša (Xeriscaping) mjere zaštite okoliša minimiziranje utjecaja na okoliš i lokalnu zajednicu minimiziranje utjecaja operativnih nusproizvoda na okoliš i lokalnu zajednicu

284

PROSTOR

2[48] 22[2014] 278-289 K. ŠTAHAN Energetski uèinkovita arhitektura u urbanom održivom turizmu

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

KRITERIJI I EVALUACIJA ARHITEKTURE U URBANOMU ODRŽIVOM TURIZMU

CRITERIA AND EVALUATION OF ARCHITECTURE IN URBAN SUSTAINABLE TOURISM Prije pristupanja evaluaciji arhitekture u urbanomu održivom turizmu, tijekom istraživanja pristupilo se analizi najèešæe korištenih sustava i metoda evaluacije. Utvrðeno je da postoje brojni sustavi koji se koriste i organizacije koje se bave evaluacijom energetski uèinkovite odnosno održive arhitekture u turizmu. Najpoznatije su: Green Leaf24, Green Seal25, Green Key26 i Eco-label27. Nadalje: Green Tourism Business Scheme (GTBS)28, China’s Green Hotel Standard (CGHS)29, LEED30 i BREEAM31.

Sl. 4. Hotel Starhotels Echo, Milano Fig. 4. Hotel Starhotels Echo, Milan

Sl. 5. Hotel Le Méridien, London - interijer restorana Fig. 5. Hotel Le Méridien, London - restaurant’s interior Sl. 6. Hotel Radisson Blu Béke, Budimpešta - proèelje Fig. 6. Hotel Radisson Blu Béke, Budapest - facade

nje i predgrijavanje, dvostruki omotaè, dobro dimenzionirana toplinska izolacija ekološki prihvatljivih materijala, zrakonepropusnost, prirodna ventilacija, upotreba solarnog dimnjaka i solarnog zida, ugradnja štedljivih potrošaèa energije i optimizacija sustava jesu osnovna naèela pasivne solarne arhitekture.  Primjena ostalih energetski djelotvornih koncepata, elemenata i sustava: Odnosi se ponajprije na vjetrogeneratore, postrojenja na biomasu, fotonaponske solarne sustave, solarne sustave za grijanje i pripremu potrošne tople vode, split solarne sustave, dizalice topline, aktivne fasade, energetski uèinkovite elemente zgrade (konstrukcija, materijali, graðevinski otvori, toplinska izolacija, minimiziranje toplinskih mostova), te na energetski uèinkovite HVAC sustave.  Gospodarenje otpadom na okolišno prihvatljiv naèin: Analiza otpada osnova je svakoga programa prevencije otpada i strategije za održivo korištenje resursa. Održivo projektiranje poštivat æe hijerarhiju gospodarenja otpadom prije konaènog odlaganja ostatnog otpada.  Ukljuèenost korisnika: Odgovorno ponašanje korisnika ima kljuènu ulogu u energetskoj uèinkovitosti zgrada, stoga znaèajno utjeèe na toplinsku bilancu objekta.  Inovacije: Dostupna rješenja, primjerice nanosolar PV paneli, integrirani fotonaponski sustavi, stakleni solarni crijep, pružaju nove moguænosti u oblikovanju održive odnosno energetski uèinkovite arhitekture u turizmu.

Analizom najèešæe korištenih sustava i metoda utvrðeno je da postoje raznorodni kriteriji i strukture evaluacijskih modela. Ukratko, moguæe je zakljuèiti da je struktura evaluacijskih modela podijeljena na tri glavne dimenzije koje proizlaze iz tri ‘stupa’ održivog razvoja, a to su ekološka, sociološka i ekonomska dimenzija. Ekološku dimenziju moguæe je podijeliti na: zaštita okoliša, zaštita prirode i karakteristike graðevine. Buduæi da je tema ovoga rada orijentirana iskljuèivo na podruèje urbanog turizma, kriteriji iz grupe ‘zaštita prirode’ veæinom nisu primjenjivani, osim iznimno za parkove odnosno zelene gradske površine. Takoðer, ovdje nije bilo moguæe širiti istraživanje kako bi se u dovolj24 Program je poèeo s radom 1998. godine kako bi se zadovoljila želja turistièkog sektora gospodarstva za pružanje kvalitetnije usluge gostu, a da se pritom umanji utjecaj na okoliš. Ostvarivanjem ocjene Green Leaf hotelijeri potvrðuju svoje opredjeljenje prema oèuvanju voda, smanjenju otpada, oèuvanju osnovnih resursa i energetskoj uèinkovitosti.

25 Grean Seal je nezavisna neprofitna organizacija sa sjedištem u Washingtonu, osnovana 1989. godine. Posveæena je zaštiti okoliša i transformaciji tržišta turistièkog sektora gospodarstva promicanjem proizvodnje, kupnje i korištenja ekološki prihvatljivih proizvoda i usluga. Kako bi se kvalificirao za certifikaciju, hotel mora pokazati održivu praksu u sljedeæim podruèjima: smanjenje otpada, ponovna upotreba i recikliranje, energetska uèinkovitost, upravljanje vodnim resursima, upravljanje otpadnim vodama, opasnim tvarima i ekološki osjetljiva nabava.

26 Koncept Green Key ekološkog programa procjene rezultat je Konferencije UN-a o okolišu i razvoju, koja je održana u lipnju 1992. godine u Rio de Janeiru. Program je dobrovoljan i zamišljen je kao on-line podrška upravi hotela u procesu odreðivanja trenutnog utjecaja na okoliš.

Na temelju rezultata sveobuhvatne procjene hotelijeri dobivanju upute o tome kako smanjiti utjecaj na okoliš i troškove poslovanja.

27 Eco-label rigorozan je program certificiranja hotela diljem zemalja èlanica Europske unije. Oznaka Eco-label oznaèava ekološki pozitivne karakteristike koje korisnicima/gostima potvrðuju dodanu vrijednost konkretnog hotela i jamèi da je hotel prijatelj okoliša.

28 Cilj GTBS-a jest ponuditi smjernice turistièkim tvrtkama kako bi poslovale sukladno naèelima održivosti te

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Energetski uèinkovita arhitektura u urbanom održivom turizmu K. ŠTAHAN

noj mjeri definirali kriteriji koji se odnose na ekonomske i sociološke parametre. Stoga su oni prisutni u manjem broju.

Struktura evaluacijskog modela detaljnije je prikazana u Tablici I.32 Osnovne grupe kriterija s pripadajuæim potkriterijima ekološke dimenzije evaluacijskog modela prema kojima je izvršena evaluacija hotela navedeni su u Tablici II.33 Tijekom rada na ovomu istraživanju pregledana su 142 zelena34 hotela u Europi i Hrvatskoj. Odabrani su prema dostupnim podatcima u literaturi te na hrvatskim i stranim web stranicama temeljem kojih su mogli biti kategorizirani kao zeleni urbani hoteli. Hoteli su iz sljedeæih zemalja: Austrija, Belgija, Cipar, Èeška, Danska, Engleska, Finska, Francuska, Grèka, Hrvatska, Italija, Luksemburg, Maðarska, Malta, Nizozemska, Njemaèka, Norveška, Portugal, Slovenija, Škotska, Španjolska, Švedska, Švicarska. Ukupno iz 58 gradova.

ODABRANI PRIMJERI ENERGETSKI UÈINKOVITE ARHITEKTURE U URBANOMU ODRŽIVOM TURIZMU

SELECTED EXAMPLES OF ENERGY-EFFICIENT ARCHITECTURE IN URBAN SUSTAINABLE TOURISM Nakon obrade podataka dobivenih pregledavanjem zelenih hotela odabrani su ogledni urbani primjeri koji se izdvajaju zahtjevnošæu projekta, originalnošæu oblikovnih rješenja, koji su izgraðeni ili obnovljeni prema naèelima pritom zadržale visoku kvalitetu usluge. Kriteriji evaluacije oslanjaju se na velik raspon društvenih, gospodarskih i ekoloških èimbenika, kao i suvremenih tehnoloških dostignuæa. Izvor: http://www.green-business.co.uk/, preuzeto 9.7.2012.

29 CGHS istièe da bi temeljem najaktualnijih standarda zeleni hotel trebao poveæati energetsku uèinkovitost, smanjiti svoj utjecaj na okoliš te osigurati sigurnost zdravstvene usluge svojim korisnicima. Sustav evaluacije obuhvaæa naèela održivog razvoja, zaštitu okoliša, održivu proizvodnju i održiv naèin uklanjanja otpada. Izvor: http:// switchboard.nrdc.org/blogs/kmo/in_green_we_buildchina_to_buil.html, preuzeto 9.7.2012.

30 LEED, engl. Leadership in Energy and Environmental Design, op.a.

31 BREEAM, engl. Building Research Establishment Environmental Assessment Methodology, op.a.

32 Štahan, 2012: 191 33 Štahan, 2012: 193 34 Ovdje termin zeleni hotel objedinjuje termine kao što su: green, energy efficient, eco, environmentaly friendly, sustainable hotel i lodge, te zelen, energetski uèinkovit, eko, ekološki, ekološki prihvatljiv, održivi hotel i sl., op.a.

35 http://www.buildup.eu/cases/27314 (12.9.2014.)

36 http://www.architecturaldigest.com/ad/travel/2012 /luxury-eco-friendly-hotels-slideshow_slideshow_HotelTopazz-in-Vienna--Austria_11 (13.9.2014.)

37 Eco Contemporary Hotel, op.a.

38 http://www.greenhotelier.org/our-themes/new-builds-retro-fits/eco-design-starhotels-e-c-ho-milano/ (14.9.

2014.)

278-289 22[2014] 2[48]

PROSTOR

285

energetske uèinkovosti odnosno održivosti krajem 20. ili poèetkom 21. stoljeæa, te koji su kulturno-povijesno i zemljopisno bliski Republici Hrvatskoj.

Boutique Hotel Stadthalle, Beè, Austrija, kategorija: 3 zvjezdice, broj soba: 82, godina izgradnje: 2009., vlasništvo: Michaela Reitterer, projekt: Heinrich Trimmel, priznanja i certifikati: hotel s nultom energetskom bilancom.35 Boutique Hotel Stadthalle kombinira obnovljive izvore energije s inteligentnim gospodarenjem energijom, èime postiže nultu energetsku ravnotežu. Pionirska kombinacija održivosti, dizajna i luksuza, osim mnogobrojnih nagrada, donosi mu i status prvoga hotela s nultom energetskom bilancom u svijetu.

Zahvaljujuæi fotonaponskom (PV) sustavu, geotermalnim pumpama, primijenjenim pasivnim naèelima, toplinskoj aktivaciji betonske jezgre, inteligentnom sustavu navodnjavanja vrta i polja lavande na krovu, kao i zelenoga pokrova proèelja, hotel je u moguænosti proizvesti dovoljno energije za vlastite potrebe.

Hotel Topazz, Beè, Austrija, kategorija: 4 zvjezdice, broj soba: 32, godina izgradnje: 2012., vlasništvo: Lenikus Group, projekt: BWM Architekten i partneri, priznanja i certifikati: Green building - low-energy house type „A”.36

Sl. 7. Hotel/hostel Mosaic House, Prag - proèelje Fig. 7. Hotel/hostel Mosaic House, Prague, facade

Hotel se nalazi u blizini trga Hoher Markt na ugaonoj parceli velièine 153 m2 (Sl. 1. i Sl. 2.). Svojim oblikovanjem hotel se osobito istièe prepoznatljivim proèeljem s eliptiènim prozorskim otvorima i tamnosmeðom mozaiènom završnom oblogom (Sl. 3.). Dizajn interijera potpisuje Michael Manzenreiter. Njegov je koncept svojevrstan hommage Wiener Werkstättea.

Hotel koristi energetski uèinkovit i ekološki prihvatljiv sustav za grijanje, hlaðenje i pripremu sanitarne vode koji koristi obnovljive izvore energije. Eliptièni prozori proèelja imaju trostruka zatamnjena stakla. Navedenim uštedama energije za grijanje i hlaðenje te pomnim odabirom toplinske izolacije i energetski uèinkovitih materijala, emisija CO2 smanjena je za gotovo 50% u odnosu na prosjeèan energetski neuèinkovit hotel.

Starhotels E.c.ho.37, Milano, Italija, kategorija: 4 zvjezdice, broj soba: 143, godina izgradnje: nije poznata, kompletno renoviran 2011., vlasništvo: Starhotels, projekt: Andrea Auletta, priznanja i certifikati: ‘Sustainable design’, ‘European Hotel Design’.38 Starhotels E.c.ho. rezultat je kompletne renovacije bivšeg hotela Starhotels Splendido i prvi je ekološki hotel ovoga lanca (Sl. 4.).

Oblikovanje interijera, ekološki prihvatljivi materijali, znaèajno smanjena potrošnja neobnovljivih izvora energije i emisije CO2 te

Sl. 8. Hotel Radisson Blu Béke - detalj stubista Fig. 8. Hotel Radisson Blu Béke, Budapest - staircase detail Sl. 9. Hotel Radisson Blu Béke, Budimpešta - restoran Fig. 9. Hotel Radisson Blu Béke, Budapest - restaurant

286

PROSTOR

2[48] 22[2014] 278-289 K. ŠTAHAN Energetski uèinkovita arhitektura u urbanom održivom turizmu

Sl. 10. Hotel/hostel Mosaic House, Prag - zeleni krov i terasa Fig. 10. Hotel/hostel Mosaic House, Prague - green roof and terrace

ekološki prihvatljivo upravljanje otpadom karakteristike su novonastaloga hotela.

priznanja i certifikati: ‘Hungarian Green Hotel Award’.41,42

Radi poveæanja energetske uèinkovitosti sustava grijanja, hotel koristi plinske kondenzacijske kotlove. U svim dijelovima hotela postavljeni su energetski uèinkoviti izvori svjetlosti. Hotel ima krovne solarne panele koji uz uštedu elektriène energije od 21.000 kWh godišnje pridonose smanjenju emisije ugljiènog dioksida za 11 tona godišnje. Hotel ima vlastitu postaju za punjenje elektriènih automobila. Prozorski otvori s ugraðenim trostrukim izostaklima imaju koeficijent prolaska topline (U) manji od 1,3 W/m2K. Lobi hotela dekoriran je ekološki prihvatljivim materijalima i opremljen stolovima izraðenim od trupaca cedrovine sa FSC39 certifikatom. Staklene stijene ‘lounge bara’ projektirane su prema naèelima pasivne solarne arhitekture. Hotelske sobe opremljene su, izmeðu ostalog, senzorima na pokret koji ukljuèuju i iskljuèuju rasvjetu ovisno o prisutnosti odnosno odsutnosti gosta. Voda iz slavine, nakon proèišæavanja, ponovno se koristi kao tehnološka voda. Sve slavine u hotelu sadrže posebne aeratore koji poveæavaju snagu vode i smanjuju odljev, èime se osigurava ušteda od 50% potrošene vode. Kruti otpad razvrstava se i reciklira. Sve aktivnosti koje utjeèu na neposrednu okolinu ekološki su prihvatljive i u skladu su s održivim razvojem. Gosti i zaposlenici se informiranjem i edukacijom usmjeravaju i ohrabruju da svojim ponašanjem pridonose oèuvanju okoliša.

Otvoren je 1913. godine pod nazivom Hotel Britannia, zatim ponovno po završetku Drugoga svjetskog rata kao Béke Hotel (Hotel mira, op.a.). Tadašnji vlasnik 1980. godine zapoèinje potpunu rekonstrukciju hotela, koja završava 1985. godine (Sl. 6.). Od 1988. godine hotel postaje dio amerièkog lanca Radisson hotela, a od 2009. godine nosi sadašnji naziv Radisson Blu Béke Hotel. U tom razdoblju primjenjuju se naèela energetske uèinkovitosti te hotel koristi održive i obnovljive izvore energije. Kako bi se smanjio gubitak energije potrebne za grijanje i hlaðenje, znaèajno je poboljšana izolacijska vrijednost proèelja poveæanjem debljine toplinske izolacije. Tijekom preureðenja ugraðeni su sustavi povrata topline, sustavi za oporavak kišnice i centralizirane upravljaèke ploèe radi smanjenja potrošnje elektriène energije. U cijelom hotelu koristi se LED rasvjeta. Upravljanje otpadom obavlja se prema naèelima održivog razvoja. Otpad se razvrstava i reciklira. Tijekom obnove hotela posebna je pozornost posveæena oèuvanju art deco-mozaika, koje potpisuje autor Haranghy Jeno½, te interijera iz doba secesije (Sl. 8. i Sl. 9.).

Le Méridien Piccadilly, London, UK, kategorija: 5 zvjezdica, broj soba: 280, godina izgradnje: 1908., vlasništvo: Starwood Hotels, projekt: Richard Norman Shaw, projekt interijera: EPR Architects, priznanja i certifikati: Green Key Eco Label.40

Sl. 11. Hotel Double Tree by Hilton, Zagreb - tlocrt kompleksa Green Gold Fig. 11. Hotel DoubleTree by Hilton, Zagreb - Green Gold complex, plan

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Unatoè izrazitoj zahtjevnosti projekta obnove zgrade nepravilnoga, razvedenog tlocrta, koja datira spoèetka 20. stoljeæa (Sl.6.-9.), uprava hotela obvezala se da æe poèevši od 2008. godine smanjiti potrošnju energije za 30%, a potrošnju vode za 20% do 2020. godine. Ugradnjom kogeneracijske jedinice otpadna toplina ponovno se koristi radi uštede energije. LED lampe postavljene su u cijelom hotelu. Pasivni infracrveni detektori pokreta automatski gase rasvjetu u nezauzetim prostorima. Ugradnjom aeratora odnosno filtra niskog protoka na sve slavine i upotrebom proèišæivaèa smanjena je potrošnja vode u posljednje tri godine za 2054 m3. Sunèeva energija ‘efektom staklenika’ smanjuje potrošnju toplinske energije u zimskim mjesecima (Sl. 5.).

Radisson Blu Béke Hotel, Budapest, Budimpešta, Maðarska, kategorija: 4 zvjezdice, broj soba: 247, godina izgradnje: 1896., kompletno renoviran 1980., vlasništvo: Carlson Rezidor Hotel Group, projekt: Béla Málnai,

39 FSC, Forest Stewardship Council, izvor: https://ic.fsc. org/certification.4.htm (8.9.2014.)

40 http://www.greenhotelier.org/best-practice-sub/ case-studies/green-key-label-le-meridien-piccadilly/ (15.

9.2014.)

41 Nagradu dodjeljuje Maðarska udruga hotelijera, uprava hotela Radisson Béke nagradu je dobila 2009. godine za odgovorno poslovanje sukladno naèelima održivog razvoja; http://www.giftcards.rezidor.com/cs/Satellite/Page /Rezidor/Page/defaultRezidor/1165588177070/en/ (12.9.

2014.).

42 http://www.radissonblu.com/hotel-budapest/contact/responsible-business (10.9.2014.)

43 http://www.hansgrohe.com/assets/global/Press_11 0311_Pontos_Mosaic_House_Prague.pdf (15.9.2012.)

44 WC-kotliæ niskog protoka koristi do 6 l vode po ispiranju, za razliku od 13,2 litre kod standardnog kotliæa, op.a.

45 Certifikat je dodijelila Udruga poslodavaca u hotelijerstvu u sklopu pilot-projekta „Zeleno poslovanje u hotelijerstvu” 2014. godine. Toèni kriteriji certificiranja nisu bili dostupni tijekom izrade ovoga istraživanja, op.a.

46 HVAC, Heating, Ventilation, and Air Conditioning, hrv. grijanje, ventilacija i klimatizacija, op.a.

47 Prema podatcima dobivenim iz arhitektonskog studija BIF, Zagreb, op.a.

48 Èimbenicima kao što su: zemljopisna lokacija, klimatski uvjeti, ekonomski èimbenici, porezna optereæenja, olakšice i sl., op.a.

49 „Unatoè uobièajenoj pretpostavci da je poèetna investicija znatno veæa za održiv, energetski uèinkovit hotel, praksa pokazuje da æe, ukoliko se radi o holistièkom pristupu projektu koji je veæ u stadiju planiranja integrirao sve potrebne strategije i naèela, ukupna investicija biti neznatno uveæana, dapaèe postoje primjeri (zasad rijetki) u kojima je postignuto nulto poveæanje, pa èak i smanjenje poèetne investicije.” Rincones, 2000: 76 50 Termin oznaèava tvrtku i/ili proizvode koji su predstavljeni kao ekološki prihvatljivi, iako to nisu u potpunosti ili uopæe, kako bi se stvorio bolji imidž u javnosti.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Energetski uèinkovita arhitektura u urbanom održivom turizmu K. ŠTAHAN

Mosaic House hotel & hostel, Prag, Èeška, kategorija: 4 zvjezdice, broj soba: 94, godina izgradnje: 1935., kompletno renoviran 2010. , vlasništvo: Bohemian Hostel Group (Mathias Schwender), projekt: Tereza Koucká, priznanja i certifikati: BREEAM certicification ‘Excellent’.43 Mosaic House moderno je redizajniran hotel i hostel nastao u zgradi koja datira iz 1935. godine (Sl. 7.). Hotel ima solarno grijanje vode, energetski uèinkovitu rasvjetu, WC-kotliæe niskog protoka44 i sustav recikliranja otpadnih voda. Sva iskorištena voda (iz sudopera, umivaonika, kada i tuš kabina) proèišæena se vraæa u uporabu za ispiranja WC-školjki.

Ukupna energija za grijanje hotela proizvodi se iz bioplina, a ukupna elektrièna energija iz obnovljivih izvora (solarni paneli na krovu).

Ovisno o prisutnosti gostiju u sobama, raèunalni sustav kontrolira detektore pokreta kako bi se potrošnja elektriène energije svela na minimum. Originalni elementi interijera i namještaj lokalni su proizvodi èeških obrtnika. Krov hotela i terase ozelenjene su sadnjom odgovarajuæih biljaka, èime se bitno smanjuje zagrijavanje krova i proèelja, a time i potrebna energija za hlaðenje (Sl. 10.). Hotel se nalazi u blizini metroa, autobusnih i tramvajskih postaja. Smanjenje potrošnje neobnovljivih izvora energije i utjecaja gostiju na okoliš ostvaruje se, izmeðu ostalog, i èinjenicom da gosti koriste gradski prijevoz ili vozila na bioplin (koje donira hotel).

Double Tree by Hilton, Zagreb, Hrvatska, kategorija: 4 zvjezdice, broj soba: 152, godina izgradnje: 2012., vlasništvo: Branko Perkoviæ, upravljanje hotelom: Hilton DoubleTree, projekt: Arhitektonski studio BIF, priznanja i certifikati: ‘Sustainable hotel - superior kategorija’.45 Cijeli Green Gold kompleks i hotel Double Tree by Hilton, kao dio toga kompleksa (Sl. 11.), svu potrebnu elektriènu energiju te energiju za grijanje i hlaðenje dobiva iz vlastita sustava tri generacije. Potrošnja elekriène energije potrebne za klimatizaciju i rasvjetu kontrolira se nadzornim sustavima i senzorima pokreta prema zauzetosti. HVAC46 sustav odgovara standardima hotelskog lanca Hilton koji su u protupožarnom dijelu zahtjevniji od hrvatskih. Korišteni materijali svojim certifikatima jamèe da su ekološki prihvatljivi.

Otpadna voda djelomièno se reciklira i koristi za zalijevanje zelenih površina. Selekcija organskog od anorganskog otpada obavlja se u posebnom odjelu na minus jedan etaži.47

278-289 22[2014] 2[48]

PROSTOR

287

ZAKLJUÈAK CONCLUSION Veæina hotela energetski je neuèinkovita i negativno utjeèe na okoliš. Meðutim, vlasnici i uprave hotela i hotelskih lanaca poèinju reagirati na pozitivne ekološke trendove. Ulaganje u održivu arhitekturu u turizmu èesto se percipira kao zapreka zbog zabluda oko krajnjeg cilja. Poèetno viša, ali niskorizièna ulaganja koja variraju ovisno o brojnim vanjskim i unutarnjim èimbenicima48, rezultirat æe u relativno kratkom razdoblju bržim povratom kroz niže troškove, rastom zarade i pozitivnim novèanim tijekom.49 Rezultati evaluacije ukazuju da ni jedan od pregledanih hotela ne zadovoljava u potpunosti nijednu grupu kriterija. Mjerilo odabira oglednih primjera za evaluaciju bilo je zadovoljenje barem jednoga potkriterija unutar sedam od devet glavnih grupa kriterija. Prednost pri odabiru imali su hoteli u kontinentalnim gradovima iz susjednih zemalja, kao što su Italija, Austrija i Maðarska.

Analizom rezultata moguæe je zakljuèiti da su u zemljama Europske unije uèinjeni znaèajni napori u populariziranju tzv. zelenog turizma.

Nadalje, znaèajno se radi na podizanju ekološke svijesti i odgovornosti svih sudionika te na odluènosti pri provoðenju strategija i primjeni naèela održivoga razvoja u svim fazama procesa stvaranja arhitekture u urbanom turizmu. Meðutim, uoèljivo je da se u velikoj mjeri radi o primjerima ‘greenwasha’50.

Ogledni primjeri pokazuju da su moguæa pozitivna rješenja èak i u izazovnim situacijama, kao što su izrazito malena parcela u samome središtu Beèa (Hotel Topazz), postizanje energetske uèinkovitosti rekonstrukcijom zgrade koja je graðena poèetkom prošloga stoljeæa (Le Méridien Piccadilly, Radisson Blu Béke).

Znaèajnim poboljšanjem energetske uèinkovitosti i dosljednom primjenom naèela pasivne solarne arhitekture moguæe je zgradu hotela dovesti do razine nulte energetske bilance i pritom znaèajno pridonijeti atraktivnosti grada kao turistièke destinacije (Boutique Hotel Stadthalle).

Arhitektura u urbanom turizmu svojim oblikovnim i prostornim rješenjima treba obogaæivati atrakcijsku osnovu grada (Sl. 12.).

Istovremeno, dosljednom primjenom naèela energetske uèinkovitosti i održivosti znaèajno treba pridonositi održivosti urbanog turizma.

Urbani turizam kao gospodarska grana mora saèuvati upravo one resurse na kojima temelji svoje postojanje sukladno naèelima održivoga razvoja.

Sl. 12. Double Tree by Hilton, Zagreb - proèelje Fig. 12. Hotel DoubleTree by Hilton, Zagreb - facade

288

PROSTOR

2[48] 22[2014] 278-289 K. ŠTAHAN Energetski uèinkovita arhitektura u urbanom održivom turizmu

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Literatura Bibliography

1. Buckley, R. (2003.), Case Studies in Ecotourism, CABI Publishing, Cambridge, SAD 2. Diener, M.; Parekh, A.; Pitera, J. (2008.), High Performance Hospitaliy: Sustainable Hotel Case Studies, ERB Institute, Michigan, SAD 3. Edwards, D., Griffin, T. and Hayllar, B. (2008.), Urban tourism research: developing an agenda, Annals of Tourism Research 35(4), Sydney 4. Gartner, W.C. (1996.), Tourism Development: Principles, Processes and Policies, Van Nostrand Reinhold, New York 5. Hunziker, W.; Krapf, K. (1942.), Grundriß der allgemeinen Fremdenverkehrslehre. Schriftenreihe des Seminars für Fremdenverkehr an der Handels-Hochschule St. Gallen 1, Zurich 6. Panèiæ Kombol, T. (2000.), Selektivni turizam Uvod u menadžment prirodnih i kulturnih resursa, Matulji 7. Pavliæ, D.; Nikoliæ, D. (2013.), Urbani turizam, pristupni rad, Ekonomski fakultet, Osijek 8. Rincones D., (2000.), The Green Building Resource Guide, U.S. EPA, Region 5 9. Sheehan, G.; Cassidy, S.M. (2007.), Best Places to Stay: 44 Extraordinary Hotels, Firerly Book, New York, SAD 10. Štahan, K. (2012.), Energetski uèinkovita arhitektura u turizmu, doktorski rad, Arhitektonski fakultet, Zagreb 11. Vickers, G. (2005.), 21st Century Hotels, Abbeville Press Publishers, New York, SAD 12. *** (1980.), World Conservation Strategy, IUCN, UNEP, WWF, Gland 13. *** (2000.), The Sustainable siting, design and construction of Tourism facilities, IH&RA/EUHOFA Members, Paris, Francuska 14. *** (2000.), Towards quality urban tourism, European Commission, Bruxelles 15. *** (2004.), Indicators of Sustainable Development for Tourism Destinations: A Guidebook, UNWTO (United Nations World Tourism Organization), Madrid 16. *** (2006.), LowE hotels: Design activities of the EE, RET and RES measures to be implemented at the hotel sites, European Commission within the Sixth Framework Programme, EU 17. *** (2006.a), Methodological work on measuring the sustainable development of tourism, Part 1: Technical Report, Eurostat, Working papers and studies, Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities, http://epp. eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KSDE-06-002/EN/KS-DE-06-002-EN.PDF 18. *** (2006.b), Methodological work on measuring the sustainable development of tourism, Part 2: Manual on sustainable development indicators of tourism, Eurostat, Working papers and studies, Luxembourg: Office for Official Publications of the European Communities, http:// epp.eurostat. ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB /KS-DE-06-001/EN/KS-DE-06-001-EN. PDF 19. *** (2007.), Action for More Sustainable European Tourism, TSG (Tourism Sustainability

20.

21.

22.

23.

24.

25.

Group), Bruxelles, Luxembourg: Tourism Sustainability Group, http://ec.europa.eu/enterprise/ newsroom/cf/_getdocument.cfm?doc_ id=237 *** (2007.), Design Guidelines for Sustainable Tourism Development, South Australian Tourism Commission, Sydney, Australija *** (2007.), Energy Wise Hotels, Melbourne City Council, Melbourne, Australija *** (2009.), Konaèni nacrt nacionalne liste pokazatelja (NLP) 2009., Agencija za zaštitu okoliša, http://www.azo.hr/NacionalnaListaPokazateljaNLP *** (2010.a),Turizam u listopadu 2010., Državni zavod za statistiku, Priopæenje, br. 4.4.1/10, Zagreb *** (2010.b), Apolitika, Udruženje hrvatskih arhitekata, HKA, UHA, Split, http://www.arhitekti-hka.hr/files/file/komora/izdanja/ApolitikAhrvatski.pdf *** (2012.), European Tourism 2011 - Trends and Prospects, European Travel Commission, Bruxelles

Izvori Sources Internetski izvori Internet Sources 1. *** (2001.), International Energy Outlook, US Energy Information Administration, URL: http:// www.eia.gov/forecasts/ieo/pdf/0484(2011).pdf 2. *** (2007.-2010.), Promocija energetske uèinkovitosti u nestambenim zgradama, GreenBuilding, EIPH, URL: http://www.eihp.hr/hrvatski/ pdf/greenbuilding_hr.pdf 3. *** (2012.), Cutting Costs With Energy Efficiency & Conservation, Efficiency Partnership 2183 Union Street, URL: http://www.fypower.org/pdf /BPG_hotels.pdf 4. *** (2012.),Managing Energy Costs in Full-Service Hotels, URL: http://www.nationalgridus.com /non_html/shared_energyeff_hotels.pdf 5. LEED—Leadership in Energy and Environmental Design, URL: www.usgbc.org/LEED 6. Energy Star, US Environmental Protection Agency, URL: http://www.energystar.gov/index.cfm? c=hospitality.bus_hospitality 7. http://www.buildup.eu/cases/27314 - Boutique Hotel Stadthalle Vienna: a zero-energy balance hotel

8. http://www.architecturaldigest.com/ad/travel /2012/luxury-eco-friendly-hotels-slideshow_slideshow_Hotel-Topazz-in-Vienna--Austria_11 Hotel Topazz in Vienna, Austria 9. http://www.greenhotelier.org/our-themes/new -builds-retro-fits/eco-design-starhotels-e-c-homilano/ - Eco design: Starhotels E.c.ho. Milano 10. http://www.radissonblu.com/hotel-budapest/ contact/responsible-business- Radisson Blu Beke Hotel, Budapest 11. http://www.hansgrohe.com/assets/global/Pre ss_110311_Pontos_Mosaic_House_Prague.pdf - Green hospitality in boutique hotel, the hotel Mosaic House in Prague 12. http://esa.un.org/unpd/wup/Highlights/WUP 2014-Highlights.pdf - World Urbanization Prospects The 2014 Revision, United Nations New York, 2014 Izvori ilustracija Illustration Sources Sl. 1. http://ad009cdnb.archdaily.net/wp-conte nt/uploads/2012/07/4ffafd8828ba0d4643 00008b_hotel-topazz-bwm-architects_hoteltopazz_02_bwm.jpg Sl. 2. http://ad009cdnb.archdaily.net/wp-conte nt/uploads/2012/07/4ffafee528ba0d4649 000079_hotel-topazz-bwm-architects_elevation.png Sl. 3. http://blog.mtrip.com/wp-content/uploads/2012/08/6963100584_8fe90a368f_b. jpeg Sl. 4. http://katscapades.net/wp-content/uploa ds/2013/06/2.jpeg Sl. 5. http://showandstay.s3.amazonaws.com/ images/hotels/large/le-meridien-piccadilly-restaurant.jpg Sl. 6. http://booking.hotel7.com/photos/budapest/hotels/radisson_sas_beke_hotel/large/122.jpg Sl. 7. http://exp.cdn-hotels.com/hotels/400000 0/3630000/3628200/3628196/3628196_ 44_z.jpg Sl. 8. http://4.bp.blogspot.com/-k8Pcc4fl2QU/ UVIu5RuNerI/AAAAAAAACqs/YImOzMO2o nw/s1600/F4446pskicsi.jpg Sl. 9. http://4.bp.blogspot.com/-1zm2nEKcYvk/ UY6Gn9EClLI/AAAAAAAAC4I/-KbryfVTuPs/ s400/F4494pskicsi.jpg Sl. 10. http://q-ec.bstatic.com/images/hotel/840 x460/224/22498729.jpg Sl. 11. http://www.kastel-zagreb.hr/images/pr_ files/pr_files_14.pdf Sl. 12. http://tinypic.com/view.php?pic=141pms7 &s=6#.VDOvqEvYi88 Tabl. I. Štahan, 2012.

Tabl. II. Štahan, 2012.

Znanstveni prilozi | Scientific Papers

Energetski uèinkovita arhitektura u urbanom održivom turizmu K. ŠTAHAN

278-289 22[2014] 2[48]

PROSTOR

289

Sažetak Summary

Energy-efficient Architecture in Sustainable Urban Tourism The analyses of global tourism growth indicate that urban tourism is increasingly developing. A massive influx of tourists into the cities poses considerable challenges such as: the preservation of cultural resources and the built environment, the sustainability of social interaction between local citizens and tourists, waste management, increased energy consumption, increased carbon dioxide emissions to name but a few. Urban tourism is mostly developed in cities characterized by open urban spaces, nice parks, unique architectural and urban features, attractive material and non-material heritage, efficient transport services, famous universities, scientific and research facilities, shopping malls, high-quality restaurants, dynamic street life. Cities often serve as bases to those tourists who recognize an entire region as an attractive tourist destination. International Union for Conservation of Nature [IUCN] offered the following sustainable principles as a basis for national programs: to limit the impact on the environment up to the carrying capacity level, to preserve the existing biological resources and biodiversity, to harmonize the consumption of non-renewable resources with the use of the renewable ones, to establish a fair distribution of benefits and costs of the use of resources, to apply technological processes which enhance the usability of the resources, to adjust economic policies to the protection of natural resources, to follow the principle of anticipation and collaboration between sectors (such as tourism, traffic and environmental protection) in decisionmaking processes, and to enhance and support cultural values based on sustainable principles.

The availabe data indicate that presently there are 26 cities with more than 10 million inhabitants while 45 cities have populations between 5 and 10 millions. Globally, 54 per cent of the world population currently (2014) lives in urban areas. It is esti-

mated that until 2050, around 66 per cent of the world population will live in cities. The EU, with 73 per cent of its population living in the cities, ranks third among the most urbanized world regions. In order to reduce the effects of the urban areas to an ecologically acceptable level, planning and design processes should take into consideration the assessment of ecological footprint, ecological deficit, urban heat islands, the availability (i.e. restriction) of land as a resource, traffic, waste, water and air quality, aerodynamic impact, and urban dust.

Furthermore, planning and design processes in the context of energy-efficient architecture in sustainable urban tourism, require the application of energy-efficient concepts, elements and systems such as a sustainable urban concept, carrying capacity analysis in evaluation and choice of a site, planning the use of the site in a sustainable way, a sustainable architectural concept, the application of passive solar principles in architecture, ecology-based waste management, the participation of the users etc.

There exist numerous organizations dealing with the assessment of energy-efficient, i.e. sustainable architecture in tourism. Those that are widely known are Green Leaf, Green Seal, Green Key and Eco-label, Green Tourism Business Scheme [GTBS], China’s Green Hotel Standard [CGHS], LEED and BREEAM. The assessment of architecture in sustainable urban tourism was in this research preceded by an analysis of the most frequently used systems and evaluation methods. There are various criteria and structures of evaluation models. Generally, the structure of evaluation models is subdivided into three main dimensions which stem from a threecolumn model of sustainable development: the ecological, sociological and economic dimension.

The ecological dimension can be further subdivided into: environmental protection, protection of nature and characteristics of a building.

Biografija Biography Dr.sc. KSENIJA ŠTAHAN, dipl.ing.arh., samostalna je istraživaèica. Studij arhitekture završila je 1987. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 2003. magistrirala i 2012. stekla doktorat znanosti. Tema magistarskog rada bila je „Istraživanje puèke arhitekture otoka Cresa za potrebe razvoja turizma”, a doktorskog rada „Energetski uèinkovita arhitektura u turizmu”. Glavno joj je podruèje interesa održiva arhitektura u turizmu.

KSENIJA ŠTAHAN, Ph.D., Dipl.Eng.Arch., independent researcher. She graduated from the Faculty of Architecture in Zagreb in 1987 where she also received her MSc degree in 2003 and her Ph.D. in 2012. Her Master’s thesis was entitled ”Research on Vernacular Architecture of Cres Island for the Purposes of Tourist Development” while the title of her Ph.D. thesis was ”Energy-efficient Architecture in Tourism”.

This research encompassed 142 green hotels in Europe and Croatia. The term green hotel denotes here an overarching concept for the following: green, energy-efficient, eco, environmentally friendly, sustainable hotel etc. They were selected on the basis of the available information found in literature and on Croatian and foreign web sites, which was used as a relevant criterion in their classification as green urban hotels. The hotels are situated in 58 cities in the following countries: Austria, Belgium, Cyprus, Czech Republic, Denmark, England, Finland, France, Greece, Croatia, Italy, Luxembourg, Hungary, Malta, the Netherlands, Germany, Norway, Portugal, Slovenia, Scotland, Spain, Sweden and Switzerland.

After the data obtained from the survey of the green hotels had been processed, the representative examples were selected on the basis of the following criteria: the complexity of the project, originality of design solutions, the application of energy-efficient principles in their construction or renovation in the late 20th and the early 21st century, the level of their cultural, historical and geographical similarity to Croatian context. The research results show that none of the analyzed hotels meet any group of selection criteria entirely.

The representative examples used in the analysis had to fulfil at least one subcriterion within seven out of ten main criteria groups.

The research results indicate that a great deal of effort has been made in EU to promote the socalled green tourism. Furthermore, considerable effort has been put into ecological awareness-raising and in developing an appropriate sense of responsibility of all the participants but also on the implementation of sustainable development principles in all stages of architectural creation in urban tourism. However, a ”greenwashing” effect has been detected in numerous cases.

KSENIJA ŠTAHAN

Fig. 1. Frank Lloyd Wright: Fallingwater House, Bear Run, Pennsylvania, 1939. A unique example of organic architecture is the Kaufmann Residence or Fallingwater House in Bear Run, Pennsylvania (1935-1939). The three-storey weekend house is set in a very unusual location: on a cliff above a waterfall. The cantilever structure sits on top of the waterfall, which is invisible but can be heard. The house is a prime example of a modern technology in natural surroundings.

Sl. 1. Frank Lloyd Wright: Kuæa Fallingwater, Bear Run, Pensilvanija, 1939. Kuæa Kaufmann ili Fallingwater, Bear Run, Pensilvanija (1935.-1939.), jedinstveni je primjer organske arhitekture. Trokatna vikendica smještena je na neobiènoj lokaciji - na stijeni iznad slapa. Konzolna konstrukcija postavljena je iznad vodopada koji se ne može vidjeti, no kojeg se šum može èuti. Ova je kuæa vrhunski primjer moderne tehnologije u prirodnom okruženju.

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

22[2014] 2[48]

PROSTOR

291

Martina Zbašnik-Senegaènik, Manja Kitek Kuzman University of Ljubljana Faculty of Architecture Slovenia - 1000 Ljubljana, Zoisova ulica 12 University of Ljubljana Biotechnical Faculty, Department of Wood Science and Technology Slovenia - 1000 Ljubljana, Rožna dolina, Cesta VIII/34 martina.zbasnik@fa.uni-lj.si manja.kuzman@bf.uni-lj.si

Sveuèilište u Ljubljani Arhitektonski fakultet Slovenija - 1000 Ljubljana, Zoisova ulica 12 Sveuèilište u Ljubljani Biotehnièki fakultet, Odsjek za drvnu tehnologiju Slovenija - 1000 Ljubljana, Rožna dolina, Cesta VIII/34 martina.zbasnik@fa.uni-lj.si manja.kuzman@bf.uni-lj.si

Subject Review UDC 72.01 Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.01. - Architectural Design 2.01.04. - History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 10. 9. 2014. / 8. 12. 2014.

Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.01 Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje 2.01.04. - Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Èlanak primljen / prihvaæen: 10. 9. 2014. / 8. 12. 2014.

Interpretations of Organic Architecture Interpretacije organske arhitekture

biomimicry computational geometry Gaudí, Antoni organic architecture Wright, Frank Lloyd

biomimikrija raèunalna geometrija Gaudí, Antoni organska arhitektura Wright, Frank Lloyd

The notion of organic architecture originally sprung from the ideas of Violletle-Duc and Ruskin, which influenced Wright and Gaudí. The second interpretation of organic architecture is based on mathematic and geometric laws that originate in nature. According to the third interpretation, organic architecture finds inspiration in nature and emulates the shapes of living organisms.

Pojam organska arhitektura potjeèe od Viollet-le-Duca i Ruskina, koji su izvršili utjecaj na Wrighta i Gaudija. Druga interpretacija organske arhitekture temelji se na matematièkim i geometrijskim zakonitostima koje postoje u prirodi.

Prema treæoj interpretaciji, organska arhitektura nalazi inspiraciju u prirodi i oponaša oblike živih organizama koji reagiraju na vanjske utjecaje.

292

PROSTOR

2[48] 22[2014] 290-301 M. ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK, M. KITEK KUZMAN Interpretations of Organic Architecture Scientific Papers | Znanstveni prilozi

INTRODUCTION UVOD

ical, physical and functional interdependence, culminating in Unity (Unité). Construction, the strongest foundation of the Law of Unity, can also be found in nature.3 Using the gothic model he insisted that materials must be used honestly and that buildings’ exterior should reflect rational construction.

Some believe that Viollet-le-Duc was influenced by John Ruskin (1819-1900), one of the 19th-century philosophers, who strongly influenced the architects of the period, particularly through his essay The Seven Lamps of Architecture (1849), emphasizing the significance of the handcrafted and honest display of material and construction.4 He insisted that buildings should express the power of nature, and ornamentation should draw on nature and its creations. Beauty should stem from nature and be designed to fit mankind.

T

he second half of the 19th century saw a new revival of Gothic architecture as well as the classical rules of Greek architecture. The proponents of these new architectural principles, Viollet-le-Duc and John Ruskin, were inspired by natural shapes and processes while simultaneously advocating the continuation of the medieval handcrafted art tradition as opposed to introducing new industrial methods.1

Eugne Emmanuel Viollet-le-Duc (1814-1879) was a French Gothic revival architect and a restorer of French medieval buildings. Through his knowledge of Gothic architecture, he perceived architecture as a harmonious system of construction and composition, yet without the imitation of Gothic forms and details. He defended the scientific rational approach to nature, based on geometric and physical laws. Along with many 19th-century theoreticians, he was convinced that, unlike painting and sculpture, architecture must not simply imitate nature, but should emulate its laws.

He sought inspiration in the study of organic shapes such as leaves and animal skeletons (i.e. bats’ wings). Although the art of construction is a human creation, he claimed, the extent of human helplessness forces the artist to emulate nature’s use of the same elements, the same logical methods, the same subordination to certain laws and the same transfers.2 According to Viollet-le-Duc, the laws of nature stand in a complex mathemat-

In the late 19th and early 20th century, Violletle-Duc and Ruskin strongly influenced entire generations of their readers both in Europe and in the USA.5 Architecture turned in a new direction and we see the emergence of organic architecture, to be further refined into different interpretations. This article’s purpose is to define each interpretation of organic architecture, to find the respective most influential representatives, as well as to present the key laws that influenced architectural design and planning.

ORIGINS OF ORGANIC ARCHITECTURE POÈECI ORGANSKE ARHITEKTURE Initially, Viollet-le-Duc’s and Ruskin’s publications gained popularity in the USA. Their influence ranged from architectural theory to providing specific design motifs to an eclectic American architecture.6 Their works took root with the periods’ leading American architects, also with Louis Sullivan and his young apprentice, Frank Lloyd Wright. In Europe, 1 Zevi, 1950: 86 2 Viollet-le-Duc, 1854-1868: 476 3 Viollet-le-Duc, 1854-1868: 340 4 Ruskin, 1981 5 Reiff, 1988: 34 6 Reiff, 1988: 32 7 Zevi, 1950: 66 8 Sullivan, 1901-02: 48 9 Sullivan, 1901-02: 47 10 Outward appearance resembles inner purpose.

11 Hoffmann, 1969: 177 12 ”Be warned this word ‘organic’ is like the word ‘nature’. If taken in a sense too biological, it would not be what it is: light in darkness; it would be a stumbling block.”

[Wright, 1958: 160] 13 Nute, 1997: 271-288 14 Satler, 1999: 16 15 Zevi, 1950: 68 16 Wright’s architecture is characterised by an entirely new approach to building design, particularly the design

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Interpretations of Organic Architecture M. ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK, M. KITEK KUZMAN

they especially inspired the Catalonian architect Antoni Gaudí of Barcelona.  The organic architecture of Frank Lloyd Wright - The first definition of ”organic architecture” was introduced by Louis Sullivan (1856-1924) in his work Kindergarten Chats (1901).7 Sullivan defined the concept of ”organic” in correlation with the concepts of ”organism”, ”structure”, ”function”, ”growth”, ”development” and ”form”. All these words imply the initiating pressure of a living force and a resultant structure or mechanism whereby such force is made manifest and operative.8 He claimed that ”if the work is to be organic, the function of the parts must have the same quality as the function of the whole”.9 Therefore, the key concept of organic design is derived from Sullivan’s ”form follows function” axiom.10

Under the influence of Viollet-le-Duc’s work Dictionnaire raisonné de l’architecture française du XIe au XVIe sicle (1856), Frank Lloyd Wright claimed that while every architect must study the history of architecture, he must not copy the forms of the past in design and constructing, but should only explore their generic principles.11 Wright’s understanding of the relation between architecture, architect and nature wholly agreed with Viollet-le-Duc’s. Moreover, he found confirmation for his ”organic”12 ideals in Japanese art and traditional architecture13, and by connecting the conventional Western version of space with the Eastern one he created his own architectural style.14 Wright’s understanding of Japanese architecture gave rise to his demand for unity, harmony and simplicity as well as for the demand to respect the nature of building materials and the uniqueness of anything individual. Wright failed to fully verbally define his organic architecture15, yet its principles are expressed in his works16: of houses. He reduced the number of rooms by combining their functions in a large living space with a central fireplace. He used large glazed areas to connect the external environment of the house with the interior. The natural environment of the prairie was the inspiration for the horizontal lines that characterised his architecture. His buildings are low in height, close to human scale and with a great feeling for the natural setting in which they are built.

[Wright, 1969: 141-142] 17 Wright, 1954: 33 18 ”All materials are beautiful, their beauty much or entirely depending upon how well they are used by the architect.” [Wright, 1954: 53] 19 ”I came to feel that in the nature of Nature - if from within outward - I would come upon nothing not sacred.

Nature had become my Bible.” [Wright, 1957: 21] 20 ”I had an idea that every house in that low region should begin on the ground, not in it as they then began, with damp cellars.” [Wright, 1954: 16] 21 Nute, 2000: 26, 37 22 Pearson, 2001: 39

- The nature of the location - susceptibly respecting the landscape - The location’s nature entails observing local tradition and creating a building with natural materials. The building is a frame of its environment or showcases unusual elements of the surrounding terrain. To him, it was important to bring the outside world into the house and let the inside of the house go outside.17 - Observing the investor’s needs - The investor’s needs can be interpreted very practically, i.e. with the required number of rooms for a family and where its members might prefer to gather. A house is a refuge, which he emphasizes with the central placement of the fireplace for the family to gather around.

Also, Wright always studied how a building might enhance family activities and elevate the family’s everyday life to the level of art.

- Observing the artistic identity of materials18 - The natural pattern of the building material becomes an integral ornament of the building.

Wright’s worship of nature19 is expressed through his dominant horizontal lines rising from the starting point - the plains of the prairie landscape; through the organic connection between the building and its surroundings - the buildings seem to grow from the ground20, connected with nature by terraces, covered garden walls, flower beds and decorative containers (urns). Wright beautifully connects architecture and nature, matters organic and geometric, natural stone and concrete, the interior with the exterior, and nature with space21 (Fig. 1). For many, Wright is the true father of organic architecture and indeed, he inspired entire generations of younger architects.22 The organic architecture of Antoni Gaudí (1852-1926) - Gaudí created a unique organic architecture profoundly different from Wright’s. He adopted Ruskin’s idea that ”ornament is the origin of architecture” and under Viollet-le-Duc’s influence recognised the Gothic as the only true acceptable style of architecture. The Gothic form was for Gaudí at the same time functional and aesthetic, and he discovered how to adapt the language of nature to the structural forms of architecture.



Gaudí was inspired by the organic shapes of nature. He found abundant examples of these, for instance in rushes, reeds and bones. Unlike Wright, Gaudí did not integrate a building’s natural surroundings by connecting it with the interior; instead, he explored the static forces of nature and used its principles in the structure of the building. He established a sensitive relationship with nature and translated it into a highly original and often zoomorphic ornament that features prehistoric, extinct species of gigantic monsters,

290-301 22[2014] 2[48]

PROSTOR

293

294

PROSTOR

2[48] 22[2014] 290-301 M. ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK, M. KITEK KUZMAN Interpretations of Organic Architecture Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Fig. 2. Antoni Gaudí: Park Güell, Barcelona, Spain, 1900-1914. Gaudí displays the greatest proximity to nature. He often imitated forms from nature in his work. The colonnades form caverns that seem to have evolved naturally.

Sl. 2. Antoni Gaudí: Park Güell, Barcelona, Španjolska, 1900.-1914. Gaudí iskazuje veliku povezanost s prirodom. U svojim radovima èesto oponaša oblike iz prirode. Redovi stupova tvore šupljine koje izgledaju kao da su prirodno nastale.

Fig. 3. Antoni Gaudí: Facade Casa Milà, Barcelona, Spain, 1910. The façade is divided according to the movement of the parabolic and hyperbolic arch and creates an impression of sea waves.

It is a triumph of Gaudí’s organic architecture.

Sl. 3. Antoni Gaudí: Casa Milà, proèelje, Barcelona, Španjolska, 1910. Proèelje je artikulirano prema oblicima parabolièkog i hiperbolièkog luka, a podsjeæa na morske valove. Ovo je vrhunac Gaudijeve organske arhitekture.

dragons and dinosaurs, as well as trees and plants.23 He blended all of the above into a unique style of organic architecture. He hated monotony of colour, finding it unnatural: nature never showed itself monochromatically or in complete uniformity of colour.24 He explored and developed these approaches throughout his life: each and every Gaudí’s project is innovative and all are integrated through their author’s love and respect for nature and geometry. Some of the undisputed triumphs of Gaudí’s organic architecture are the Park Güell (1900-1914; Fig. 2), Casa Milà (1906-1912) and Casa Batlló (1904), not to mention the unique Sagrada Familia (whose construction began in 1886).

erto known post and beam. Gothic architecture adopted Greek geometry and enhanced it by incorporating the Celtic emulation of natural shapes. In decoration, trees and plants shapes were used as the first true triumph of matters organic in architecture.

Along with other geometric shapes, the circle became the basic design aid of a Gothic cathedral. The structures derived from underlying star diagrams, subdivided by polygons (especially pentagons and decagons), which related directly to the Golden Section. Renaissance elevated architecture into a new science. It demanded that every part of a building be integrated into a system of mathematical ratios.

Gaudí left a permanent mark on 20th-century architecture: his influence can be found in the works of Pier Luigi Nervi, Otto Frei, Hundertwasser, Oscar Niemeyer, Felix Candela, Santiago Calatrava and many others.

Thus, the entire history of shapes in architecture is based on geometric shapes found in nature. Even in the late 19th and early 20th centuries, shapes used in the revival of Greek and Gothic architecture were based on mathematical laws and further scientific research.

In 1917, D’Arcy Wentworth Thompson, in his study On Growth and Form, found that the biological shapes of plants and animals were not influenced only by evolution. The guiding principle of evolution is optimisation, which can also be described or proven with the laws of mathematics, physics and mechanics. Man then used these laws to create patterns of built structures. According to Thompson, form is a mathematical problem, whereas the problem of its growth is a physical problem.33 Thompson’s book became an instant classic for the understanding of natural geometry in the dynamism of growth and physical processes.

MATHEMATICS AND GEOMETRY AS TOOLS FOR ORGANIC SHAPES MATEMATIKA I GEOMETRIJA KAO ALATI ZA ORGANSKE OBLIKE

We are surrounded by an infinite diversity of shapes. Patterns and shapes in nature include mathematical rules and reflect regularity, unity and symmetry, which are experienced as harmony. What we find so attractive in nature is in fact mathematic regularity25, serving also a basis for the assessment of its beauty. Mathematics is an instrument that has been used by builders throughout history.26 To this day, it remains a bridge between design and construction.27 Geometry, the branch of mathematics exploring spatial characteristics of bodies and relationships between them, has been an inspiration and a tool for architectural design since ancient times.  Correct geometric shapes - The earliest civilizations found their inspiration for simple, basic geometric shapes in nature. They created harmonic proportions by connecting the circle, ellipsis, triangle and rectangle (i.e. the Golden Section)28, which generated the logarithmic spirals29, basic curves and growth.

Spirals are represented in the volute of the Ionic column, the oldest architectural examples of a spiral building is the Tower of Babel.30 By means of the Golden Section, the Greeks defined the distances between columns. Both the Taj Mahal and the Notre Dame observe the proportions of the Golden Section.31 From basic geometric shapes, the Etruscans developed the arch and the vault, and the Romans continued this development by expanding it into the dome32, a much stronger supporting construction as the hith-

Also based on natural laws, the new findings of mathematicians in the 20th century proceeded to define new shapes and translate them into architectural design.34 The mathematician Benoit Mandelbrot, the father of fractal geometry of the 1970s, found that the apparent dis23 Zerbst, 2005: 115 24 Zerbst, 2005: 202 25 Finsterwalder, 2011: 15 26 Birindelli, Cedrone, 2012: 105 27 Pottmann, 2009: 61 28 Juvanec, 2009: 196 29 Successions of golden triangles.

30 Birindelli, Cedrone, 2012: 106 31 This is a widely present post festum speculation and observation and not a generic approach of the explicit presence of Golden Section in architecture.

32 A support structure with greater bearing capacity than the old post and beam.

33 Thompson, 1945: 142 34 Birindelli, Cedrone, 2012: 105 35 Kuhlmann, 2008: 38 36 Exhibited in maquette form in 1958-59 at The Museum of Modern Art in New York.

37 Rising while staying around a vertical axis.

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Interpretations of Organic Architecture M. ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK, M. KITEK KUZMAN

order of nature reveals, on closer inspection, repetitions of certain structures. Peter Eisenmann incorporated fractal geometry in design in the Wexner Center at Ohio State University (Columbus, Ohio, 1989). Charles Jencks incorporated catastrophe theory into architectural design, while Greg Lynn introduced complex curved and folded plans.35 Thanks to powerful algorithms, the mathematical objects now have an immediate way of being created or represented easily and quickly. The imagination of the shapes to which the architect can be inspired, through the mathematical framework, goes well from the simple triangles and circles to the complex curved forms, like the logarithmically curved spirals in Bruce Goff’s Bavinger House (Norman, Oklahoma, USA, 1955) or the flattened spheroid in Friedrick Kiesler’s Endless House.36 The geometrical surface denoted helicoids, which are two dimensional spirals.37 An example of this is Eero Saarinen’s staircase in the General Motors Technical Centre (Warren, Michigan, 1956). While in Frank Lloyd Wright’s Guggenheim Museum (New York, 1959, Fig. 4), the helicoid is the building itself and not only an element of it, hence revolutionizing both the role and the direction of the geometrical surface.38

PROSTOR

295

perboloids41 that are in fact inspired by tree trunks. Gaudí designed balanced constructions (standing erect like a tree with no need for inner reinforcement or external support) using roped, hyperbolic and parabolic arches and vaults, as well as slanting and spiral piers, and testing the complicated constructional forces with weighted models42 (their results are currently verified using computers).

Free space lines - Ruskin said that ”It will evidently follow, upon our application of this test of natural resemblance, that we shall at once conclude that all perfectly beautiful forms must be composed of curves, since there is hardly any common natural form in which it is possible to discover a straight line.”43 For Ruskin, exceptional beauty was inseparably connected with natural shapes such as the outlines of mountains, the inclination of glaciers and the curves of organic forms of shells, fish or willow leaves.44 Nature is not determined only by strict mathematical laws of Euclidian geometry. For this reason the architecture of organic forms does not always abide to strict geometric laws. 

Antoni Gaudí, in designing the Sagrada Familia, used many ruled surfaces. In his Gothic and organic vision of architecture, he used geometrical structure present in nature. Many pillars of the Sagrada Familia are hyperbolic hy-

In his essay Inspiration (1886), Louis Sullivan described the fusion of geometric and organic shapes as natural principles of design, also found in a transcendental, religious dimension. In practice, he joined geometric and organic forms by designing refined plant motifs with simple squares, cut by diagonals and orthogonal axes. He recognized ”feminine” principles in floral, organic shapes originating in primary geometric ”masculine” shapes.45 Le Corbusier, famous for works consisting of boxy, functional, and sterile volumes, designed Chapel Notre Dame du Haut (Ronchamp, France, 1950-1955) as an irregular sculptural form where the walls, the roof, and the floor slope, all in free curvilinear forms.46

38 Birindelli, Cedrone, 2012: 109 39 A ruled surface is a surface such that through each of its points passes a straight line contained in the surface.

40 Birindelli, Cedrone, 2012: 110-111 41 One of the ruled surfaces.

42 His results have now been verified by computer modelling.

43 Ruskin, 1981: 104 44 Fuller, 1988: 61 45 Sullivan, 1979: 188 46 ”The essence of composition is a radical deviation from orthogonality, fading as a silent yet certainly not minimalistically intoned manifesto ... it is inspired by unique organic forms. Here, the interplay between the concave and the convex ripens to complete plasticity associated with historical reminiscences: the inspiration is unleashed so by catacombs as by Borromini.” [Košir, Kreèiè, Zupanèiè, 2007: 39-40] 47 Häring, 2001: 321-322 48 Blundell, 1999: 56 49 Pearson, 2001: 44

In his book Wege zur Form (1952), Hugo Häring (1882-1958) claims that form is inherent in every location and every element of a building, while the architect’s task is to discover and develop it. According to Häring, function stems from nature and life, whereas architectural expression originates from human reason. Functional shapes have remained the same everywhere in the world throughout history, whereas expressive shapes are limited by blood and knowledge and depend on time and place.47 The organic and functional in architecture is also reflected in his house of Gut Garkau in Lübeck (Germany, 1924-1926).48 He spoke of buildings in terms of organic display. Although this did not automatically lead to the curve instead of the orthogonal form, it led away from the power and predominance of the straight line and the right angle.49 Häring’s ideas greatly influ-

Convenient geometrical objects to use in architecture are so-called ruled surfaces39, which are present in Le Corbusier’s Phillips Pavilion (Brussels, 1958), Felix Candela’s Oceanographic (Valencia, Spain, 2003), Toyo Ito’s Relaxation Park (Torrevieja, Spain, 2006) and elsewhere.40

290-301 22[2014] 2[48]

Fig. 4. Frank Lloyd Wright: Solomon R. Guggenheim Museum, New York City, New York, 1959. The Guggenheim Museum, a unique spatial architecture and a monument to modernism, is cast in a concrete tower composed of concentric circles and rises as far as a dodecagon dome on the roof. The exhibition space is created on the walls along a spiral ramp in the inner rotund and not in the closed interiors like in other museums.

Sl. 4. Frank Lloyd Wright: Muzej Solomon R. Guggenheim, New York City, New York, 1959.

Muzej Guggenheim jedinstveni je primjer arhitekture i spomenik moderne. Njegov betonski toranj sastoji se od koncentriènih krugova s dvanaesterokutnom kupolom na vrhu. Izložbeni prostor èine zidovi spiralne rampe u unutrašnjosti kružne graðevine, a ne zatvoreni interijeri kao u drugim muzejima.

Fig. 5. Friedensreich Hundertwasser: Waldspirale, Darmstadt, Germany, 2000. The spiral form represents shelter. Windows of various sizes and heights are arranged in the wall in a geometrically irregular and seemingly disorganised way, because they serve the residents inside and not the observers outside.

Sl. 5. Friedensreich Hundertwasser: Waldspirale, Darmstadt, Njemaèka, 2000. Spiralni oblik predstavlja sklonište. Prozori razlièitih velièina i visina smješteni su na zidu u nepravilnom i naizgled neorganiziranom geometrijskom uzorku, buduæi da služe stanarima iznutra, a ne promatraèima izvana.

296

PROSTOR

2[48] 22[2014] 290-301 M. ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK, M. KITEK KUZMAN Interpretations of Organic Architecture Scientific Papers | Znanstveni prilozi

enced Alvar Aalto50 (Helsinki University of Technology, 1949-1966) and Hans Scharoun (Berliner Philharmonie, 1960-1963).

Fig. 6. Gustave Eiffel: Eiffel Tower, Paris, France, 1889. Construction was inspired by the human femur bone, which is very good at handling off-centre stresses.

Sl. 6. Gustave Eiffel: Eiffelov toranj, Pariz, Francuska, 1889. Graðevina je inspirirana ljudskom bedrenom kosti kao efikasnim osloncem.

It was Friedensreich Hundertwasser (19282000) who brought expressing with free space lines originating in nature to new heights in organic architecture. He looked up to Gaudí’s organic architecture, yet his lines were not based on strict geometry. Hundertwasser, with his painter’s soul and his love and acute sense of nature, introduced natural spiral shapes to architecture. For Hundertwasser, a building had to meet the need for protection and shelter: it had to be a safe cave. Unlike Wright, who designed an orthogonally shaped shelter, Hundertwasser’s shelter is composed of spiral shapes that can lead outwards or inwards. Although his houses rather resemble a mole’s burrow, their chimneys and particularly windows serve as a connection with the outside world. Hundertwasser claims that the design of a house must incorporate its natural surroundings and express two basic principles51: the horizontal belongs to nature (”Duty to Tree”), whereas the vertical belongs to man (”Right to Window”; Fig. 5).

BIOMIMICRY - ARCHITECTURE INSPIRED

BY NATURE

jellies and microorganisms, while images composing each plate are arranged for maximum visual impact. Among the notable prints are numerous radiolarians, which Haeckel helped to popularize. Kunstformen der Natur was influential in early 20th-century art, architecture, and design, bridging the gap between science and art.

The second is the already discussed influential work On Growth and Form (1917) by the renowned biologist and mathematician D’Arcy Wentworth Thompson (1869-1948). The book pioneered the scientific explanation of morphogenesis, the process by which patterns are formed in plants and animals.55 It highlights the laws governing the size of organisms and their growth, statics and dynamism in the functioning of cells and tissues, including the phenomena of membranes under tension, symmetries and cell divisions, along with the engineering and geodesics of skeletons in simple organisms.56 Thompson’s description of radiolarians is one of the most comprehensive.57 He discovered that organisms developed their own structural forms in response to forces in interrelation to movement that strengthens the organism when necessary, reinforcing structures in critical places by means either of reinforcement or the reduction of redundant material.58 He de-

BIOMIMIKRIJA - ARHITEKTURA INSPIRIRANA PRIRODOM Fig. 7. Norman Foster: Gherkin Tower, London, 2003.

The hexagonal skin of the building was inspired by the Venus’ flower basket sponge, which has a lattice-like exoskeleton.

Sl. 7. Norman Foster: Toranj Gherkin, London, 2003. Šesterokutna ovojnica zgrade inspirirana je oblikom spužve s rešetkastom vanjskom ljušturom.

Architecture finds inspiration in nature. Ruskin wrote that ”forms which are not taken from natural objects must be ugly”.52 Analogies between man-made artefacts and living organisms have been a persistent theme in Western thought since antiquity.53 The Egyptians, Greeks and Romans incorporated natural motifs, such as tree leaves, into their columns. The Sagrada Familia is a good example of using functional forms from nature in the solving of constructional problems: Gaudí used columns that modelled the branching canopies to solve static problems in supporting the vault. The Eiffel Tower was inspired by the human femur bone, which is expert at handling off-center stresses (Fig. 6) and the ceiling of the Crystal Palace by the ribbing of the Amazon water lily.54 In the early 20th century, two books enhanced the search for models from nature to be used in architectural design, the first being the Kunstformen der Natur collection (1899-1904)

by Ernst Haeckel (1834-1919), a celebrated German biologist, zoologist and natural scientist. The artwork consists of 100 prints of various organisms, many of which were first described by Haeckel himself. The subjects were selected to embody organization, from the scale patterns of boxfishes to the spirals of ammonites to the perfect symmetries of

50 ”The impulse to cover the Paris pavilion with timber may have come from H. Härings ‘s Garkau farm (1924) but the expression of the timber became a mark of Finland.”

[Pleština, 1995: 416] 51 Hundertwasser, 2007: 68 52 Ruskin, 1981: 101 53 Rousseau, 1972 54 Benyus, 2008: 30 55 Thompson, 1945 56 Bonnemaison, Beesley, 2007: 7 57 Bonnemaison, 2007: 71 58 Tzonis, Lefaivre, 1995: 127 59 Thompson, 1945: 10 60 Fuller, 2008: 373 61 Gorman, 2005: 198 62 ”Bubble domes, too small for man-occupancy, are made by nature at possibly the highest mass production velocity anywhere manifest to man.” [Fuller, 1969: 146] 63 The Geodesic Dome is the only structure that becomes more solid with size. It covers the largest possible volume in relation to the surface area embraced by the volume.

64 Fuller, 1969: 132, 189 65 Skejiæ, Androiæ, Baèiæ, 2012: 203 66 Previously the Swiss Re Tower.

67 Benyus, 2008: 30 68 ”Paralelly with the building, the machine came into being. But while the development of the architecture is based on form variations, the development of the machinery is founded on an intelligent domination over the laws of nature by means of using energy, functional constructions, kinetical properties, interrelated communicativity and the communication with the man.” [Mutnjakoviæ, 1995: 114] 69 Everything in the nature-mimicking house machine is subordinated to function - where the function is the hu-

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Interpretations of Organic Architecture M. ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK, M. KITEK KUZMAN 290-301 22[2014] 2[48]

scribed how a limited set of constructional principles and proportional geometries shaped the form of organic structures in the natural world.59 Inspired by the plates of Ernst Haeckel and D’Arcy Thompson, Buckminster Fuller (18851983) believed that he was investigating ”nature’s laws of evolution defy all static patterns”.60 He perceived radiolarians as sources of infinite design strategies which, through his knowledge of geometry, he translated into architectural constructions and even patented.61 Fuller is perhaps best known as the inventor of the Geodesic Dome, the lightest, strongest, most cost-effective structure ever devised.62 The Geodesic Dome is a spherical or semi-spherical shell-like structure composed of a grid of triangles, with local triangular tension on the spherical surface, which conduct forces throughout the structure.63 The American Pavilion at Expo 1967 in Montreal, Canada (Fuller and Sadao), constructed on three-quarters of a circle, measures 250 feet in diameter, while the Geodesic Dome above Lower Manhattan (New York, 1968) would measure two miles in diameter.64 The Geodesic Dome gave rise to a new type of construction: the shell. Fuller patented many spatial geometric shapes that provided inspiration to later generations of archiman being. A special mechanism adapts horizontal and vertical components and staircases to current human needs. Project, International competition Mt. Olympus, Hollywood, 1964. [Mutnjakoviæ, 1995: 75-108] 70 The building has a clear inspiration in the bionic sketch of flowery Gothic. Project, International competition Una porta per Venezia, 1990. [Mutnjakoviæ, 1995: 151] 71 The building’s bionic form stems from Da Vinci’s study of bird wings Ornitotter. Project, International competition La casa piu’bella del mondo, Reggio Emilia, 1988.

[Mutnjakoviæ, 1995: 119] 72 ”The building on the level of the mankind that enters its second industrial revolution should have spaces adequate at least to the imagination of the nature, it should possess kinetical constructive systems, it should dispose of dynamic volumes, it should have an impregnation of internal and external areas, it should communicate with the human being organoleptically and sensorially, it should join the man’s space with the nature [Mutnjakoviæ, 1995: 116] 73 ”... be opened towards the macrocosmos of the sun and the stars, the night and day, and connects the inside living space with nature.” Project, National competition Saint Peter’s Church, Split, 1970 [Mutnjakoviæ, 1995: 157-190] 74 The Hover Home is human reality. The most effective forms of living space were created by nature, among them the silken cocoon membrane - firm, soft, spherical, ventilated, and flexible. Living space within a helium filled balloon is afloat, and, with the help of an engine, can fly. The Hover Home is a possible alternative to the urban cataclysm. Project, International exposition of international architecture, Wroclav, 1981 [Mutnjakoviæ, 1995: 51-74] 75 Project, International competition Portant sur un projet d’une unite d’habitation fabriquee à l’echelle industrielle, Luxembourg, 1976 [Mutnjakoviæ, 1995: 207-224] 76 The terciary home will provide opportunities to remove the limits of industrial pollution, establish a direct contact between nature and dwelling and integrate the urban organism with all manifestations of nature. [Mutnjakoviæ, 1988: 15]

PROSTOR

297

tects.65 The space frame inspired Norman Foster in his projects of London’s Stansted Airport (1991) and the Reichstag Building (Berlin, 1999). Meanwhile, Otto Frei used a geodesic tent in the roof construction of the Olympic Stadium in Munich (1972).

Biomimicry remains a component part of the 21st century architectural design. The Gherkin Tower in London66 (Norman Foster, 2003) has a hexagonal skin inspired by the Venus’ flower basket sponge (Fig. 7), which hosts a lattice-like exoskeleton that appears glassy and glowing in its underwater environment. The fibrous lattice helps to disperse stress on the organism in various directions and its round shape reduce the forces of strong water currents. Meanwhile, the Eden project in Cornwall in the United Kingdom (Grimshaw Architects, 2001) is a series of artificial biomes with domes and was inspired by radiolarians.67 Special attention is warranted by projects executed by the Croatian architect Andrija Mutnjakoviæ for his visionary research of possible integration of natural laws into architecture68 (Homobil69; House-Flower70 (Fig. 8) from emulating natural forms (Ornitottero71) and connecting dwellings to their environment72 (Kynetichome73) to questions on gravity (Cocoonplan74; Fig. 9, 10) and suggestions on concepts of living in a terciar town in the postindustrial era, when the planet will encounter overcrowding problems (Urmobil75).

His works reflect an organic approach in an anticipation of the future high-tech, technofuturistic architecture. His bio-urban solutions and ideas are also of considerable interest.76

DIGITAL ARCHITECTURE OF ORGANIC FORMS DIGITALNA ARHITEKTURA ORGANSKIH FORMI

Beginning in the 1990s, digitalization of the planning process marks both a remarkable progress as well as a trying challenge in ar-

Fig. 8. Andrija Mutnjakoviæ: House-Flower: project for international competition Una porta per Venezia, Venezia, 1990; the model: a variant of open position of the house Sl. 8. Andrija Mutnjakoviæ: Kuæa-cvijet: projekt za meðunarodni natjeèaj Una porta per Venezia, u Veneciji, 1990.; model: varijanta otvorene pozicije kuæe

Fig. 9. Andrija Mutnjakoviæ: Cocoon plan, the project exhibited at the international exposition of international architecture, Wroclaw, 1981, a perspective view of hovering home Sl. 9. Andrija Mutnjakoviæ: Kokonplan, projekt izložen na meðunarodnoj izložbi internacionalne arhitekture u Wroclawu, 1981., perspektivni prikaz lebdeæe kuæe Fig. 10. Andrija Mutnjakoviæ: Cocoon plan, the project exhibited at the international exposition of international architecture, Wroclaw, 1981, a sketch of the balloon interior Sl. 10. Andrija Mutnjakoviæ: Kokonplan, projekt izložen na meðunarodnoj izložbi internacionalne arhitekture u Wroclawu, 1981., skica interijera

298

PROSTOR

2[48] 22[2014] 290-301 M. ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK, M. KITEK KUZMAN Interpretations of Organic Architecture Scientific Papers | Znanstveni prilozi

chitectural design. Organic shapes, previously conceivable and implementable only by the greatest minds (such as Gaudí, Wright and Fuller) are, due to computers and parametric tools, readily accessible. New tools contain all concepts developed in the past: from the ideas of Ruskin, Viollet-le-Duc, Wright and Gaudí to the 20th-century mathematicians and Greg Lynn, William Mitchell, Peter Eisenmann, Frank Gehry and the pioneers of digitalization in architecture77, thus offering new opportunities for design in synergy with nature, mathematics, geometry and intuition.

Fig. 11. Frank Gehry: Guggenheim Museum, Bilbao, Spain, 1997. The museum, although heavily dependent on digital curved surface modelling software, was developed from such gestural and sensual investigations in sketch and model form. Once the sculpted form was finalized, an exact digital model described the building in mathematically defined curves and surfaces.

Sl. 11. Frank Gehry: Muzej Guggenheim, Bilbao, Španjolska, 1997. Iako je ova graðevina u znaèajnoj mjeri nastala na temelju raèunalnog programa za modeliranje zakrivljenih površina, ona je utemeljena na istraživanju pokreta u skici i formi.

Nakon što je oblikovana forma finalizirana, precizan digitalni model opisao je graðevinu u matematièki definiranim krivuljama i površinama.

Fig. 12. Wojciech Kakowski, Marcin Mostafa and Natalia Paszkowska: Polish Pavilion, Expo 2010, China; macroscale lace pattern on the façade Sl. 12. Wojciech Kakowski, Marcin Mostafa i Natalia Paszkowska: Poljski paviljon, Expo 2010., Kina; uzorak èipke u makromjerilu na proèelju

Although digitalization facilitates the mastering of organic lines and spaces, this is really not organic but parametric design. In other words, the approach to design has changed.

In parametric design, objects are no longer designed but calculated, allowing the design of complex shapes with surfaces of variable curvature that would be difficult to represent using traditional drawing methods, and laying ”the foundation for a non-standard mode of production”. It is now possible to produce series-manufactured, mathematically coherent but differentiated objects, along with elaborate, precise and relatively cheap oneoff components.78 In the 1980s and 1990s, the software industry invested in computer-aided design systems that encoded knowledge about the calculation and displays of free-form curved shapes specified by a few parameters. As a result, these became widely and inexpensively available.79 Buildings were once materialized drawings, but now, increasingly, they are materialized digital information.80 Development processes and systems based on digital engineering, complex geometry and biological principles81 are incorporated in the design of contemporary architecture. These processes and systems allow for innovations in contemporary design. The innovative approach is supported by computer-enabling mathematical modelling and processing. With the use of contemporary computer technologies and modern design, the image of the façade changes and heralds the birth of completely new forms. In contemporary architectural planning, computer support is required at all stages from planning to the preparation of the production process: CAD82 and CAM83 engineering and CNC84 technology are used throughout.  Computational geometry - To create virtual and physical shapes, digital architecture employs computer modelling, programming, simulation and imaging. Digital architecture is made possible by complex computations offering a wide range of complex forms assisted with high-performance computer algo-

rithms. Thus, new geometries emerge that were hitherto impossible using the conventional, drawing-board approach. Gaudí tested his constructions of organic forms by means of models.85 Although Hundertwasser’s buildings seem completely random, a result of instant inspiration, the architect built accurate models that even featured greenery on terraces and painted decoration.86 Mutnjakoviæ’s Homobil, Kyneticdome, House-Flower (Fig. 8), Ornitottero exist only as models. But the development of computer methods gave rise to radical changes in the architectural process of design. Models are no longer necessary. CAD software87 can be upgraded with the DMU88 digital tool, which facilitates accurate visualization and serves instead of a prototype. The DMU tool was initially employed in the design of cars and planes; Frank Gehry was the first to employ it in architecture for the Guggenheim Museum in Bilbao (199789; Fig. 11).

In the late 1980s, in-depth research into computer modelling enhanced and allowed for a shift in design from planning and modelling to more mathematical approaches using parametric tools. The result was NURBS.90 This tool can thoroughly process any shape or form, from simple two-dimensional lines, a circle, an arch or a curve, to more complex three-dimensional organic surfaces or bodies. Today, a growing number of architects are designing with NURBS. It was, for example, employed in the design of the Graz Art Museum (Austria, Peter Cook and Colin Fournier, 2003; Fig. 13) and the Aquatics Centre project in London (Zaha Hadid, 2012).

To develop forms with new computer techniques, generating software is used, such as the L-system, a ”botanical” algorithmic system that is otherwise used for the simulation of plant growth in laboratory tests and simulations.91 Algorithmic design procedure was the only way of creating the roof above the Great Court of the British Museum in London (Norman Foster & Partners, 2000), the Serpentine Gallery Pavilion in London (Toyo Ito, 2002) and the 2008 Olympic Games facilities in Beijing, China (the Beijing National Aquat77 Picon, 2010: 8 78 Zellner, 1999 79 Mitchell, 2005: 43 80 Mitchell, 2005: 41 81 Parametric architectural design, the creative process of which is comparable to the biological process of morphogenesis.

82 Computer-aided design 83 Computer-aided manufacturing 84 Computer numerical control 85 Zerbst, 2005: 34 86 Hundertwasser, 2007: 69 87 AutoCad, ArchiCad, etc.

Scientific Papers | Znanstveni prilozi Interpretations of Organic Architecture M. ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK, M. KITEK KUZMAN

ics Center Water Cube, PTW Architects; the National Stadium Bird’s Nest, Herzog & de Meuron).92 Using radically revolutionary geometry gave rise to a completely new approach in architecture design - the architectural circles of Greg Lynn, Bernhard Franken and others call it morphogenesis. Initially used in the biological sciences, the expression refered to the emergence of forms and patterns in an organism through growth and differentiation processes93 and represented a digitalization of what D’Arcy Thompson explored a full century before.

New Ornamentation - Using CNC technology in design gives architects control of realsize processes through very precise technical operations and material applications, which has led to the revival of ornaments and patterns on façades. Contemporary software can generate extremely small differences in thousands of patterns, creating a selection of patterns in a very short period of time. Façades facilitate spatial, visual and conceptual effects.94 Ornaments on the façades of Jeddah International Airport in Saudi Arabia (OMA, 2005), the IMKZ Library in Cottbus, Germany (Herzog & de Meuron, OMA) and the Polish Pavilion at Expo 2010 in Shanghai, China (Wojciech Kakowski, Marcin Mostafa and Natalia Paszkowska, 2010) (Fig. 12) are but a few of the many examples of new forms of ornamentation that are increasingly frequent in contemporary architecture.95



The use of computer methods in design marks the beginning of a new chapter of constructional ornamentation.96 The Sendai Mediatheque in Sendai, Japan (Toyo Ito, 2001), the Prada Aoyama Epicenter in Tokyo (Herzog & de Meuron, 2003), the Gherkin Tower in London (Norman Foster, 2004), the Simmons Hall Student Housing at MIT in Cambridge, UK (Steven Hall, 2002) and the Seattle Central Library in Washington, USA (OMA/LMN, 2004; Fig. 14) are some examples of constructional ornamentation that clearly show that ornament on a contemporary façade is no longer merely a result of design, but also a starting point of construction.

88 Digital MockUp 89 Szalapay, 2005: 207 90 Non-Uniform Rational Basis Splines, a mathematical model that facilitates a graphic representation of complex mathematical formulas or the making of 3D models.

91 Issa, 2014 92 Szalapay, 2005: 60-77 93 Leach, 2008: 96 94 Pell, 2010: 12 95 Levit, 2008: 70-85 96 Ruby, Ruby, Ursprung, 2004: 85 97 Weston, 2003: 214 98 Peters, Peters, 2013: 11

290-301 22[2014] 2[48]

PROSTOR

299

CONCLUSION ZAKLJUÈAK Organic architecture as developed in the 20th century encompasses three concepts: - The original concept of organic architecture meant the incorporation of nature in the design of a building. Wright perceived it as a blending of a building with its surroundings, while Gaudí searched for natural laws that could be incorporated in a building’s construction and design (early 20th century).

- The second interpretation presents organic architecture as a style of architecture based on natural forms that are, as a rule, not straight. They are defined by mathematical and geometric laws that also originate from nature. Architectural forms stem from accurate geometry or are designed completely freely or intuitively (mid and end 20th century).

- The third interpretation of organic architecture is based on biomimicry, the search for models in living organisms and the translation of these patterns into the design, functional or technological aspects of a building (21st century).

However, the borderlines between these individual concepts are not always clear. Indeed, they are rarely mutually exclusive and in real life, usually overlap or complement each other. Over the last decade, a new approach to organic architecture has arisen due to architecture digitalization or computation.

This offers exciting and efficient tools for the planning of complex shapes and forms that can originate both in geometry and in biomimicry. Several projects of new organic architecture based on these new achievements have already been implemented, but there are new technologies and tools on the way which will assist in designing buildings much as nature would (for example the computer tool simulating plant growth which was employed in the Digitally Growing Tower in New York; Dennis Dollens, 2005).97 Thus, computation opened new opportunities for expressing the original ideas of organic architecture.

Or, according to Peters and Peters98 in their Inside Smartgeometry, ”Computation is not ‘just’ a tool - there can be no doubt that it is fundamentally changing architecture”. And this includes (indeed primarily), organic architecture. The organic architecture of the 21st century is facing new challenges. Presently, it mostly focuses on non-orthogonal forms due to the design potential of digital tools. But the principles of sustainable architecture demand that buildings are connected with their surroundings as much as is possible, meaning that contemporary architecture is returning to the original, Wright’s interpretation of organic architecture.

[Translated by Amidas d.o.o., lector Nataša Janèar]

Fig. 13. Peter Cook and Colin Fournier: Graz Art Museum, Austria, 2003. Constructed from about 1,300 individually shaped, translucent Plexiglas panels covering the biomorphic building.

Sl. 13. Peter Cook i Colin Fournier: Muzej moderne umjetnosti u Grazu, Austrija, 2003. Oko 1300 individualno oblikovanih poluprozirnih panela od pleksiglasa pokrivaju biomorfnu graðevinu.

Fig. 14. OMA/LMN: Seattle Central Library, Washington, 2004. The differential structural performance of the envelope has been made visible to produce a differentiated patterning of the façade.

Sl. 14. OMA/LMN: Središnja knjižnica u Seattleu, Washington, 2004. Konstruktivna izvedba ovojnice vidljiva je kako bi tvorila diferencirani uzorak na proèelju.

300

PROSTOR

2[48] 22[2014] 290-301 M. ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK, M. KITEK KUZMAN Interpretations of Organic Architecture

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Bibliography Literatura

1. Benyus, J. (2008), A Good Place to Settle: Biomimicry, Biophilia, and the Return of Nature’s Inspiration to Architecture, in: Biophilic Design: The Theory, Science and Practice of Bringing Buildings to Life [eds. Kellert, S.R.; Heerwagen, J.; Mador, M.], Willey, New York 2. Birindelli, I.; Cedrone, R. (2012), Modern Geometry versus Modern Architecture, in: Imagine Math. Between Culture and Mathematics [ed.

Emmer, M.], Springer-Verlag Italia: 105-115, Milan, Dordrecht, Heidelberg, London, New York 3. Blundell, J. P. (1999), Hugo Haring: The Organic Versus the Geometric, Edition Axel Menges, Stuttgart, London 4. Bonnemaison, S. (2008), The Skin of the ‘Sky Bubble’ at Expo ‘67, in: On Growth and Form: Organic Architecture and Beyond [eds. Beesley, Ph.; Bonnemaison, S.], Tuns Press and Riverside Architectural Press: 66-73, Halifax 5. Bonnemaison, S.; Beesley, PH. (2008), Why Revisit D’Arcy Wentworth Thompson’s On Growth and Form, in: On Growth and Form: Organic Architecture and Beyond [eds. Beesley, Ph.; Bonnemaison, S.], Tuns Press and Riverside Architectural Press: 7-13, Halifax 6. Finsterwalder, R. [ed.] (2011), Form follows nature: A History of Nature as Model for Design in Engineering, Architecture and Art, Springer, Wien, New York 7. Fuller, P. (1988), Theoria: Art, and the Absence of Grace, Chatto&Windus, London 8. Fuller, R. B. (1969), Ideas and Integrities, Collier Books, New York 9. Fuller, R. B. (2008), Utopia or Oblivion: The Prospects for Humanity, Lars Müller Publishers, Baden 10. Gorman, M. J. (2005), Buckminster Fuller: Designing for Mobility, Skira, Milano 11. Häring, H. (2001), Wege zur Form, in: Hugo Häring [ed. Schirren, M.], 321-322, OstfildernRuit 12. Hoffmann, D. (1969), Frank Lloyd Wright and Viollet-le-Duc, ”Journal of the Society of Architectural Historians”, 3: 173-183, USA 13. Hundertwasser, F. (2007), Hundertwasser Architecture: For a More Human Architecture in Harmony With Nature, Taschen, Hong Kong, Köln, London, Los Angeles, Madrid, Paris, Tokio 14. Juvanec, B. (2009), Basics of Proportional Systems in Architecture, ”Prostor”, 1 (37): 192-199, Zagreb 15. Košir, F.; Kreèiè, P.; Zupanèiè, B. (2007), Le Corbusier, Fakulteta za arhitekturo: Arhitekturni muzej, Ljubljana 16. Kuhlmann, D. (2008), Old and New Organicism in Architecture: The Metamorphoses of an Aesthetic Idea, in: On Growth and Form : Organic Architecture and Beyond [eds. Beesley, P.; Bonnemaison, S.], Tuns Press and Riverside Architectural Press, Halifax 17. Leach, N. (2008.), Digitalna morfogeneza, ”Oris”, 51: 96-107, Zagreb

18. Levit, R. (2008), Contemporary Ornament, The Return of the Symbolic Repressed, ”Harvard Design Magazine”, 28: 70-85, USA 19. Mitchell, W. J. (2005), Constructing Complexity, in: Computer Aided Architectural Design Futures 2005, Proceedings of the 11th International CAAD Futures Conference, Vienna University of Technology, Vienna, Austria, June 20-22 [eds.

Martens, B.; Brown, A.], Springer: 41-50, Dordrecht 20. Mutnjakoviæ, A. (1988.), Tercijarni grad, Izdavaèki centar Radnièkog sveuèilišta ”Božidar Maslariæ”, Osijek 21. Mutnjakoviæ, A. (1995.), Kinetièka arhitektura / Kinetic Architecture, Architectonica Croatica, Zagreb 22. Nute, K. (1997), Frank Lloyd Wright and Composition: The architectural picture, plan, and decorative design as ‘organic’ line-ideas, ”Journal of Architectural and Planning Research”, 4: 271288, USA 23. Nute, K. (2000), Frank Lloyd Wright and Japan, Routledge, New York, London 24. Pearson, D. (2001), New organic architecture: the breaking wave, University of California Press, Berkeley, Los Angeles 25. Pell, B. (2010), The Articulate Surface, Birkhäuser, Basel 26. Peters, B.; Peters, T. (2013), Inside Smartgeometry: Expanding the Architectural Possibilities of Computational Design, Wiley, Chichester 27. Picon, A. (2010), Digital Culture in Architecture, Birkhäuser, Basel 28. Pleština, L. (1995), Three points on Finnish Architecture, ”Prostor”, 3 (10): 407-422, Zagreb 29. Pottmann, H. (2009), Geometry and New and Future Spatial Patterns, ”Architectural Design”, 79 (6): 60-65, USA 30. Reiff, D. D. (1988.), Viollet-le-Duc and American 19th Century Architecture. ”Journal of Architectural Education”, 1: 32-48, USA 31. Rousseau, G. S. [ed.] (1972), Organic Forms: The life of an Idea, Routledge and Kegan Paul, London 32. Ruby, I.; Ruby, A.; Ursprung, P. (2004), Images, A Picture Book of Architecture, Prestel Verlag, Munich, Berlin, London, New York 33. Ruskin, J. (1981), The Seven Lamps of Architecture, Farrar, Straus and Goroux, New York 34. Satler, G. (1999), The Architecture of Frank Lloyd Wright: A Global View, ”Journal of Architectural Education”, 53: 15-24, USA 35. Skejiæ, D.; Androiæ, B.; Baèiæ, D. (2012), Tensegrity Structures: Innovative Light Structural Systems, ”Prostor”, 1 (43): 198-209, Zagreb 36. Sullivan, L. (1901-02), Kindergarten Chats, Cleveland 37. Sullivan, L. H. (1979), Kindergarten Chats and other Writings, Dover Publications, New York 38. Szalapaj, P. (2005), Contemporary Architecture and the Digital Design Process, Architectural Press, Oxford

39. Thompson, D. W. (1945), On Growth and Form, At the University Press, Cambridge, The Macmillan Company, New York 40. Tzonis, A.; Lefaivre, L. (1995), Movement, Structure and the Work of Santiago Calatrava, Birkhäuser, Basel 41. Viollet-Le-DUC (1854-1868), Dictionnaire raisonné de l’architecture française du XIe au XVIe sicle, Vol. 8, Paris 42. Viollet-Le-Duc (1854-1868), Dictionnaire raisonné de l’architecture française du XIe au XVIe sicle, Vol. 9, Paris 43. Weston, R. (2003), Materials, Form and Architecture, Laurence King Publishing, London 44. Wright, F. L. (1954), The Natural House, Horizon Press, New York 45. Wright, F. L. (1957), A Testament, Horizon Press, New York 46. Wright, F. L. (1958), The Living City, Horizon Press, New York 47. Wright, F. L. (1969), The Future of Architecture, Mladinska knjiga, Ljubljana 48. Zellner, P. (1999), Hybrid Space: New Forms in Digital Architecture, Rizzoli International Publications, New York 49. Zerbst, R. (2005), Gaudi: The complete buildings, Taschen, Köln 50. Zevi, B. (1950), Towards an organic architecture, Faber&Faber Limited, London

Sources Izvori Internet Source Internetski izvor 1.

Issa, R. (2014), Generative Alghoritms: Lindenmayer-System (L-System), http://www.grasshopper3d.com/profiles/blogs/generative-algorithms (accessed 9.8.2014).

Illustration Sources Izvori ilustracija Fig. 1., 4.-6., 11., 13., 14.

Fig. 2.

Fig. 3.

Fig. 7.

Fig. 8.

Fig. 9.

Fig. 10.

Fig. 12.

Photos: Authors Photo: Matej Senegaènik Photo: Maja Zbašnik Photo: Ljudmila Koprivec Mutnjakoviæ, 1995: 152 Mutnjakoviæ, 1995: 55 Mutnjakoviæ, 1995: 73 Photo: Simon Petrovèiè

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Interpretations of Organic Architecture M. ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK, M. KITEK KUZMAN

290-301 22[2014] 2[48]

PROSTOR

301

Summary Sažetak

Interpretacije organske arhitekture Koncept organske arhitekture objedinjuje brojne interpretacije utemeljene u prirodi. Ovaj rad prikazuje glavne protagoniste razvoja organske arhitekture, kao i neke jedinstvene zamisli koje su iz nje potekle i utjecale na arhitekturu 20. i 21. stoljeæa. Tijekom druge polovice 19. stoljeæa došlo je do ponovnog procvata gotièke arhitekture i klasiènih principa grèke arhitekture. Viollet-le-Duc i J. Ruskin, inspirirani prirodnim oblicima i procesima, postali su predvodnici novih koncepata u arhitekturi. Njihove ideje odjeknule su zapadnim svijetom, izvršile utjecaj na brojne arhitekte i pridonijele formiranju triju interpretacija organske arhitekture.

Prva interpretacija organske arhitekture, nastala na temelju tvrdnje L. Sullivana ‘forma slijedi funkciju’, pretpostavlja integraciju prirode u projekt graðevine, a to je poslije F.L. Wright unaprijedio svojim zahtjevima za jedinstvom, harmonijom i jednostavnošæu, poštivanjem prirode i graðevinskih materijala, kao i jedinstvenošæu svakoga individualnog elementa. Zbog svojega koncepta integracije organske materije i geometrije, prirodnog kamena i betona, unutrašnjeg i vanjskog prostora, prirode i prostora, Wright se opæenito smatra utemeljiteljem organske arhitekture koji je znaèajno utjecao na brojne generacije mlaðih arhitekata.

Prouèavajuæi principe statike u prirodi kako bi ih poslije primijenio u svojim graditeljskim projektima, A. Gaudí je utemeljio svoj jedinstveni stil organske arhitekture. Njegov utjecaj vidljiv je u radovima P.L. Nervija, O. Freia, Hundertwassera, O. Niemeyera, F. Candela, S. Calatrave itd.

Druga interpretacija organske arhitekture definira ju kao arhitektonski stil, bez iznimke utemeljen na neravnim, odnosno zakrivljenim prirodnim oblicima. U prirodi su uzorci i oblici koji se doimaju skladno zapravo utemeljeni na matematièkim pravilima koja reguliraju pravilnost, jedinstvo i simetriju. Razlog privlaènosti prirode je njezina matematièka pravilnost koja ujedno služi kao osnova za procjenu njezine ljepote. Klasièno djelo D’Arcy W. Thompsona omoguæava razumijevanje geometrije prirode

koja se zrcali u matematièkim uzorcima njezinih struktura. U svojoj knjizi On Growth and Form (O rastu i obliku) dokazao je da evolucija nije jedini èimbenik koji je odgovoran za razvoj bioloških vrsta biljaka i životinja, ukazujuæi istovremeno na važnost djelovanja zakonitosti matematike, fizike i mehanike u ovim procesima.

Polazeæi od zakonitosti u prirodi, daljnja matematièka istraživanja tijekom 20. stoljeæa omoguæila su definiranje novih formi i tako je nastala fraktalna geometrija (P. Eisenmann) i teorija katastrofe Charlesa Jencksa. Moæni algoritmi danas omoguæavaju brzo i jednostavno stvaranje i prikaz matematièki utemeljenih formi. Ovaj novi matematièki okvir zamislivih oblika kao izvora arhitektonske inspiracije danas se kreæe u rasponu od jednostavnih trokuta i krivulja sve do složenijih zakrivljenih formi, kao što su helikoidi (F.L. Wright, E. Saarinen), pravilne površine (Le Corbusier, F. Candela, T. Ito), hiperbolièni hiperboloidi (A. Gaudí) itd.

Priroda, meðutim, nije odreðena samo strogim matematièkim zakonitostima Euklidove geometrije. U prirodi postoje i drugi oblici, kao što su obrisi planinskih lanaca, ledenjaèkih padina ili krivulje organskih oblika života. H. Häring je ustvrdio da svaka lokacija i svaki strukturalni element ima vlastiti oblik koji èeka da ga neki arhitekt otkrije i dalje razradi. Slobodne prostorne linije koje izrastaju iz prirode, izmeðu ostaloga, izvršile su utjecaj na arhitekturu Hundertwassera.

Treæa interpretacija organske arhitekture temelji se na biomimikriji - potrazi za modelima živih organizama kako bi se njihovi uzorci replicirali u formi, funkciji ili tehnologiji projektiranja graðevine. Od svojih poèetaka, a osobito tijekom 20. stoljeæa u radovima E. Haeckela Kunstformen der Natur, kao i u veæ spomenutom djelu On Growth and Form, arhitektura se uvijek okretala prirodi kao svome izvoru inspiracije. Oba su autora prouèavala oblike živih biæa i rado ih povezivala sa zakonitostima fizike, koji su opet omoguæavali bolje razumijevanje njihovih formi.

Biographies Biografije MARTINA ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK, Ph.D., Dipl.Eng.Arch. is an Associate Professor at University of Ljubljana Faculty of Architecture, Slovenia. Her scientific research is focused mainly on building technologies, energy efficient houses and ecological architecture.

She has published two books: Façade coating and Passive house.

MANJA KITEK KUZMAN, Ph.D., Dipl.Eng.Arch. is an Assistant Professor at University of Ljubljana Biotechnical Faculty, Department of wood science and Technology. Her teaching and research work focuses primarily on the advances in timber construction and the potentials of innovative use of wood and wood furniture design.

Dr.sc. MARTINA ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK, dipl.ing.arh., izvanredna je profesorica na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Ljubljani, Slovenija. Njezin znanstvenoistraživaèki rad usmjeren je uglavnom na graditeljske tehnologije, energetski uèinkovite zgrade i ekološku arhitekturu. Autorica je knjiga Fasadni premazi i Pasivna kuæa.

Dr.sc. MANJA KITEK KUZMAN, dipl.ing.arh., docentica je na Biotehnièkom fakultetu Sveuèilišta u Ljubljani na Odsjeku za drvnu tehnologiju. Njezina nastavnièka i istraživaèka djelatnost usmjerena je ponajprije na unaprjeðivanje drvenih konstrukcija i potencijale inovativnog korištenja drvne graðe, kao i dizajn namještaja od drva.

U radiolarijima (jednostaniènim organizmima) opisanima u navedenim knjigama B. Fuller je pronašao savršene forme za strategije projektiranja, koje je preveo u nekoliko graditeljskih projekata i u geodezijskoj kupoli - najlaganijoj, najjaèoj i najefektnijoj konstrukciji ikad projektiranoj. Oblike Fullerovih formi prostorne geometrije oponašali su O. Frei, N. Foster, Grimshaw Architects itd.

Danas su organske forme, koje su prije nekoliko desetljeæa samo geniji mogli razraditi od ideje do primjene, dostupne putem raèunalnih i parametrijskih alata. Digitalizacija arhitekture ne pruža samo moguænost korištenja sinergije s prirodom, matematikom, geometrijom, intuicijom itd. u projektiranju veæ i u implementaciji.

Moguæe je stoga serijski proizvesti matematièki koherentne, no razlièite objekte zajedno s razraðenim, preciznim i relativno jeftinim jednokratnim komponentama. Razvojni procesi i sustavi utemeljeni na digitalnom inženjerstvu, kao i na kompleksnoj geometriji i biološkim principima, povezani su u suvremenom arhitektonskom projektiranju. Korištenjem modernih raèunalnih tehnologija i projektiranja slika proèelja se mijenja i nagoviješta sasvim nove oblike. Kako bi stvorila virtualne i fizièke oblike, digitalna arhitektura danas koristi raèunalno modeliranje, programiranje, simulaciju i sliku.

Tako se raðaju nove geometrije kakve dosad nije bilo moguæe kreirati konvencionalnim crtaèkim pristupom. CAD raèunalni program može se nadograditi DMU digitalnim alatom (F. Gehry). Parametrijski alati NURBS olakšavaju grafièki prikaz složenih matematièkih formula ili kreiranje 3D modela (P. Cook i C. Fournier). Tijekom projektiranja CNC tehnologija daje arhitektima moguænost kontrole procesa pomoæu vrlo preciznih tehnièkih operacija i primjena materijala, što je dovelo do ponovnog procvata primjene ornamenata i uzoraka na proèeljima.

Meðutim, granice izmeðu triju opisanih interpretacija organske arhitekture nisu uvijek sasvim jasne.

Zapravo, one su rijetko uzajamno iskljuèive i u praksi se èesto preklapaju ili nadopunjavaju.

MARTINA ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK MANJA KITEK KUZMAN

Fig. 1. BMW Welt Munich, Germany: view from BMW Museum, photo 2008 Sl. 1. BMW Welt, München, Njemaèka: pogled iz BMW muzeja, snimljeno 2008.

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

22[2014] 2[48]

PROSTOR

303

Marina Mihaila, Cristian Banica Center for Studies in Contemporary Architecture Bucharest, Romania University of Architecture and Urbanism ”Ion Mincu” Bucharest, Romania Heriot Watt & Edinburgh University, Edinburgh, UK Arhitectonik2000 Bucharest, Romania marina.mihaila@arhitectonik.ro cristian.banica@arhitectonik.ro

Centar za istraživanje suvremene arhitekture Bukurešta, Rumunjska Sveuèilište arhitekture i urbanizma „Ion Mincu”, Bukurešt, Rumunjska Sveuèilište Heriot Watt, Edinburg, Velika Britanija Architectonik2000, Bukurešt, Rumunjska marina.mihaila@arhitectonik.ro cristian.banica@arhitectonik.ro

Subject Review UDC 727.7”00” Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.01. - Architectural Design Article Received / Accepted: 5. 6. 2014. / 8. 12. 2014.

Pregledni znanstveni èlanak UDK 727.7”00” Tehnièke znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.01. - Arhitektonsko projektiranje Èlanak primljen / prihvaæen: 5. 6. 2014. / 8. 12. 2014.

New Perspectives in Automotive Industry Architecture: Car Museum Design Nove perspektive u arhitekturi automobilske industrije: projektiranje muzeja automobila

car museum cultural space design innovation technology

muzej automobila kulturni prostor projektiranje inovacija tehnologija

Since 2000, car manufacturing industry turned increasingly towards spectacular and expressionistic architectures, targeting the confirmed presence in global and local (at city level) public space. This also resulted in the opening to the general public of extensive surfaces of interactive and museum spaces to accommodate educational-informative activities, present the historic and technological emblem or host cultural events and interactive functions.

Od 2000. godine automobilska se industrija sve više okreæe spektakularnoj i ekspresivnoj arhitekturi, potvrðujuæi svoju prisutnost u globalnom i lokalnom javnom prostoru. To je dovelo do otvaranja velikih površina interaktivnih muzejskih prostora široj javnosti putem organizacije obrazovno-informativnih aktivnosti, kulturnih dogaðanja i interaktivnih funkcija te prezentacije povijesnih i tehnoloških obilježja.

304

PROSTOR

2[48] 22[2014] 302-313 M. MIHAILA, C. BANICA New Perspectives in Automotive Industry Architecture…

INTRODUCTION AND GENERAL THEORETICAL FRAMEWORK1 UVOD I OPÆI TEORIJSKI OKVIR

I

f 1980’s launched along with Renault Distribution Centre in Swindon, UK, 1980-19822 signed by the architect Norman Foster - a new fashion in the architectural program dedicated to the exhibit and the car sales business, this was only the beginning of a new trend in promoting the brand space of the car manufacturing industry. This trend is oriented, at the time, towards the technologicallyinnovative expressiveness of architecture, careful selection of the architect and the enounced architectural concept, the presence in a particularly chosen landscape to enhance the image of innovative design, extensive areas (25.000 m2) and the functional diversification of the exhibition and sales programmes with other types of activities in the category of events and leisure. All these characteristics were intended to make the location a point of local and global attraction.

Renault Distribution Centre Building was making then a change of thinking in the plane of industrial distribution area, re-dedicating a large surface of deployment and a spectacular iconic architecture. It was also making a shift in rethinking the function dedicated to the commercial showroom and the industrial area3 - marking the emergence of a new architectural programme, hybrid at that time: the automotive centre as a point of attraction and global architectural expression.

Years 2000 mark at all levels of architecture a relaxation of design towards the search of

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

manifests and the structural expressiveness of the image, and the stability in the favour of redefinition of technology.4 In the area of automotive architecture5 stands out a boom in projects and constructions which are becoming more and more specialized to meet the new changes in the private life as well as in the life of society and the standard of living prefigured for the 21st century. Architecture dedicated to automobiles6 covers since the years 2000 several programmes: from the architecture of highways, crossings and bridges, facilities for Formula 1 racing and test tracks, car stations and gas stations, acoustic barriers and parking sites, showrooms and sales and leisure centres, dealerships, factories, up to dedicated innovative research centres and museums. Illustrative examples in this regard are: Trees Acoustic Barrier A2 Motorway in 2009 (by Structurae)7, Chiasso, Switzerland (by Mario Botta), Audi Forum Museum Mobile8 in 2000, Ingolstadt, Germany (by Henn Architekten), Park and Ride Tram Station9, in Strasbourg France (by Zaha Hadid), BMW Central Building Factory10 in 2005, Leipzig Germany again by Zaha Hadid11, Citroen Flagship Showroom12 in 2007, Paris France (by Manuelle Gautrand), Dubai Autodrome13 in 2004, Dubai UAE (Populous), Ferrari Research Centre14 in 2012, Modena Italia (Shiro Studio), New Ferrari Headquarters15, in 2004, Maranello Italia (Massimiliano and Doriana Fuksas), Lingollo Factory Conversion16 in 2002, Torino Italia (Renzo Piano), Mercedes Benz Museum17 in 2006, Stuttgart Ger1 This article is part of the post-doctoral research project ”Types of innovation in cultural space. [working with/ in] cultural spaces _ tradition and innovation.” PI Dr. Architect Marina Mihaila, and it is supported by a grant from the Ministry of Education in Romania, CNCS-UEFISCDI, project no. PN-II-RU-PD 2012-3-0515.

2 http://www.fosterandpartners.com/projects/renault -distribution-centre/ [1.6.2014.]

3 Dredge, 2007 4 Mihaila, 2012 5 Jodidio, 2011 6 Morrison, Minnis, 2012 7 http://structurae.net/structures/data/index.cfm?id =p0001441 [1.6.2014.]

8 http://www.henn.com/en/projects/culture/audi-museum-mobile [1.6.2014.]

9 http://phaidonatlas.com/building/park-and-ride-tram -station/3071 [1.6.2014.]

10 http://phaidonatlas.com/building/bmw-factory-central-building/823 [1.6.2014.]

11 Hadid, Gannon, 2006 12 http://www.manuelle-gautrand.com/projects/citroen -showroom/ [1.6.2014.]

13 http://phaidonatlas.com/building/dubai-autodrome -sports-facility/1508 [1.6.2014.]

14 http://phaidonatlas.com/building/enzo-ferrari-museum/223831 [1.6.2014.]

15 http://phaidonatlas.com/building/new-ferrari-headquarters/67842 [1.6.2014.]

16 http://www.rpbw.com/project/62/lingotto-factory-conversion/ [1.6.2014.]

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

New Perspectives in Automotive Industry Architecture… M. MIHAILA, C. BANICA 302-313 22[2014] 2[48]

many (UnStudio), Hessing Cockpit Building and Acoustic Barrier18 in 2005, Utrecht Holland (by ONL), Renault Square Com in 2004, in Boulogne-Billancourt Frant‚a (by Jakob MacFarlane), Rolls Royce Manufacturing Plant and Hq19 in 2003, West Sussex UK (by Nicholas Grimshaw), Central Bus Terminal20 in 2002 Lugano, Italia (Mario Botta), Shanghai Auto Museum21 in 2007, Shanghai Automobile City China (Atelier Bruckner), Three Bridges22, in 2013, Reggio nell’Emilia, Italia (Santiago Calatrava), United Oil Gasoline Station23 in 2009, Los Angeles, USA (Kanner Architects), Automotive Centre of Excellence24 in 2006, Melbourne Australia (Lyons), Car Park In St Veit25 in 2006, St Veit an der Glan, Austria (Ogris +Wanek Architekten) and many others.

The museums dedicated to cars26 follow the tradition of spaces destined to exhibit objects27 of museal value28, both permanent as well as temporary collections complementary or not to the thematic area. This a niche of innovation at the level of the architectural programme integrates one or more facilities specific for the automotive industry, translating concepts from the automotive area into specific architectural elements in the forms of street design, movement, dynamics of perception and so on, but also incorporates the innovative and technological history of the 21st century.29 Likewise, the new car museum addresses a wide audience in the same way as the contemporary museum30 does it, by opening towards the city space and tourism31 17 http://www.mercedes-benz-classic.com/content/classic/mpc/mpc_classic_website/en/mpc_home/mbc.flash .skipintro.html#_int_mbc:home:home-link:mbc [1.6.2014.]

18 http://www.oosterhuis.nl/quickstart/index.php?id= cockpit [1.6.2014.]

19 http://grimshaw-architects.com/project/rolls-royce-manufacturing-plant-headquarters/ [1.6.2014.]

20 http://www.botta.ch/page/Pu%202002_422_Pensilina_en.php [1.6.2014.]

21 http://www.atelier-brueckner.com/en/projects/museums/shanghai-auto-museum.html [1.6.2014.]

22 http://www.detail-online.com/architecture/news/the -perfect-wave-new-high-speed-train-station-in-italy-0216 74.html [18.7.2013.]

23 http://www.kannerarch.com/main.html [1.6.2014.]

24 http://phaidonatlas.com/building/automotive-centre -excellence/460 [1.6.2014.]

25 http://phaidonatlas.com/building/car-park-st-veit/ 1672 [1.6.2014.]

26 Meyhöfer, 2003 27 Marvin, 2013 28 Naredi-Rainer, Hilger, 2004 29 Bethscheider-Kieser, 2008 30 Toy, 1997 31 Lasansky, McLaren, 2004 32 Carmona, et al., 2009 33 Gehl, 2010 34 Homadovski , 2009: 395 35 Jodidio, 2010 36 Gali-Espelt, 2012 37 Russo, van der Borg, 2002

and assuming the roles of education and urban responsibilities.32 It also participates in the cultural life of the city by organizing festivals and events, and defines itself as an active resource of the public space33 thus becoming a cultural target for the interested public.

No less important is the observation that at the level of the brand translation, the dedicated automotive museum redefines itself as a theme park and enounces its status by its name, developing and supporting corporate presence strategies through specific aesthetic effects, becoming a ”branded museum destination” as Homadovski34 calls it. Supposedly the automotive industry entered the museum ”market” less based or determined by direct economic incentives (new market niche, new services) but more likely with the intent to increase brand visibility and public attraction.

However, as we will later show - some of these projects prove to be rather successful and sustainable economic enterprises.

When does occur the mutation taken by the museum35 towards the area of automotivecars exhibits and the illustration of the history as the domain’s evolution and current state of the art? We might probably state that starting with the years 2000 the car manufacturing industry increasingly turned towards more spectacular and expressionistic architectures, targeting directly the confirmed presence in the global and local (at city level) public space, but also at the level of opening to the general public extensive surfaces of interactive and museum spaces to accommodate educational-informative activities, the historic and technological emblem as well as events and interactive functions.

MATERIALS AND METHODS MATERIJALI I METODE The article is built around four selected case studies which investigate and highlight essential underlying data, illustrated with documentary photographs taken during study trips. In addition to the field research undertaken by the authors, specialty materials regarding the architecture and management of studied projects are the main sources of information. The followed method is a multicriteria comparison of the case studies on several levels of analysis concerning both the architecture and the management of the studied examples. The four case studies were analyzed comparatively departing from the synthetic figures related to architecture, urban space, managerial and statistics of touristic attractiveness36, synthetic study on architectural management - tourism management37, targets and results, brief study

PROSTOR

305

306

PROSTOR

2[48] 22[2014] 302-313 M. MIHAILA, C. BANICA New Perspectives in Automotive Industry Architecture…

regarding innovation in architectural design, solutions of enveloping, structure and dedicated spaces. Table I and Table II present this data which is intended to give a simultaneous comparative overview of the four projects: BMW Welt - BMW Museum Munich, Porsche Museum Stuttgart, Mercedes Benz Stuttgart, Audi Museum Ingolstadt.

Fig. 2. BMW Welt Munich, Germany, photos 2008: view from bridge to Olympia Stadium Park Sl. 2. BMW Welt, München, Njemaèka, snimljeno 2008.: pogled s mosta na park Olimpijskog stadiona

All studied objectives have been built in the first decade of years 2000 in Germany. The motivation in choosing the case studies has been based on several criteria: the impact and influence the automotive industry has and had in the region of south of Germany (but also in Central Europe) and in the generation of gross domestic product (the respective Länder) over time; the localization in a relative proximity; the close year of construction; all chosen brands are German; a similar architectural mission to create relevant technological-architectural attraction points both at urban and regional levels; a change in public perception regarding the facilities the car manufacturing industry is offering and their impact on the local quality of life; the transformation and expansion of the manufacturing plants through additional spectacular features; the cultivation of a lifestyle that is based on design preference, relaxation and creativity; the re-transcription of brand influence and presence in the city, by rewriting the landscape information.

Materials and literature underlying the study are: books dedicated to each of the museums; books theorizing the new museum architecture or the relationship between architecture and automobiles; industry trends and concepts; studies of the authors; information from the official websites of museums, architectural and online articles on architecture and tourism including official press-releases and attached materials; documentary photos by authors taken during study trips.

DISCUSSIONS ON CASE STUDIES AND RESULTS DISKUSIJE O PRIMJERIMA I REZULTATI

The case study discussions are situated between the field of vanguard architectural design and the industry’s approach regarding its opening to the wide public space and audience38, as well as the reconsideration of the involvement of the car industry into the softer area of art and culture.39 The relevance of the brand impact in architectural configuration and the connection with particular names from the architecture world are considered important and an intrinsic part of the car museum development technology.

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

CASE STUDY 1 - BMW WELT AND BMW MUSEUM, MUNICH BMW Welt - Munich40, opened in 2007, is the newest building built in fact as an extension of the architectural park developed by BMW Group AG in Munich alongside BMW Werk (BMW Factory), the office tower connected to the factory, and the BMW Museum (initially established in 1973). BMW Welt is the work of Coop Himmelblau architects from Austria, who won the 275 entries architectural competition from 2001, subsequently completing the full architectural design. As a key landmark of urban representation, BMW centre was conceived as a visual insertion between the initial BMW development and Olympia Stadium, but also as an additional value to the experience of the organized factory and museum visitation tours (which already attracted a significant number of visitors). At the level of activities and representation it was intended as a large brand experience open space that would generate a new identitary and architectural spatial formation of the whole ensemble.41 The (BMW Welt) building is developed integrated into a green park area opposite to the Olympia Park Stadium, and connected to the later via a pedestrian bridge. These precedent may be the reason why Coop Himmelblau included in their architectural concept strategy the connection to the site previously developed by BMW Werk via a bridge-like pedestrian walkway, spanning across the street (Fig. 1), which also becomes the main feature - architectural-axis of the new building. This footbridge continues inside the building as the main promenade and observation point of the architectural space, purposefully designed in a dynamic-fluid-flowing manner.

The interior is a large all-under-one-roof open space - publicly and freely accessible, possibly to traverse at either ground plaza or at the above bridge level. The continuity of the promenade routes connecting first the BMW Werk development to the BMW Welt building via the pedestrian bridge - and then the existing bridge crossing over to the Olympia Park Stadium (Fig. 2), ensure an efficiently studied spatial coherence.

From the perspective of figures BMW Welt develops an area of 73,000 square meters with a corresponding volume of 531,000 cubic meters on a plot of 25,000 m2 (Table II).

The main activities are: automobile delivery centre (where customers from around the world now come to pick up their car directly from the centre in Munich), and a museal technological display section. The later includes a permanent collection of technological information presented though live exhibits or via interactive displays and real-time simulations. The public is able to participate

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

New Perspectives in Automotive Industry Architecture… M. MIHAILA, C. BANICA 302-313 22[2014] 2[48]

and experience the defining BMW technological ”universe” through exhibits like complex finishing textures and materials, types of engines along with the extensive presentation of solutions related to energy efficient design and dynamics. The building also provides a substantial showroom area displaying the latest car models, an interior shop selling multiple brand design products ranging from high performance bicycles to nano-textures clothing. The experience is completed through a restaurant and a bookstore that shows BMW buildings but also includes topics like design, architecture and art. Under the heading ‘Event Forum’42 the complex also provides rooms and spaces like auditorium, conference rooms and other facilities with connected services able to accommodate and fully service a significant number of events or happenings like meetings, conferences or filming events.

Desired iconic, representative and purposefully large, BMW Welt surprises with its dynamic and nuanced architecture and an extensively sought expressiveness. Despite its considerable scale it manages to avoid being aggressive in relation to the site also with the help of its wisely designed envelope with no single part or texture uncorrelated with the context. The double-cone is the attraction and the recognizable element, purposefully designed so by the architects. This key element, by its dual rotation, suggests the creation of an epicentre in space fluidization.

BMW Museum - Munich43 reopened in 2008 signed by Atelier Bruckner44 who have added the concept ”road in the rebuilt space” to the former museum building designed by Prof.

Karl Schwanzer in 1973 under the motto ”streets and places in urban space”. Similar to BMW Welt, the new redesigned museum is part of the same idea of the developer to communicate with the wide public, to exhibit its collections and experience, but also to experiment new types of interactive spaces.

The architectural project is the result of the award of the 2001, 170 entries architectural competition. The museum was conceived as a landmark, making a discrete but noticeable 38 Jodidio, 2010a 39 Schwaiger, et al., 2010 40 Brauer, et al., 2008 41 Feiress, Kwinter, 2007 42 http://www.bmw-welt.com/en/event_forum/index. html [15.10.2014.]

43 http://www.bmw-welt.com/en/visitor_information/ guided_tours/museum.html [1.6.2014.]

44 http://www.atelier-brueckner.com/en/projects/museums/bmw-museum-munich-germany.html [1.6.2014.]

45 http://www.bmw-welt.com/en/exhibitions/museum /current/the_seven_houses.html [15.10.2014.]

46 Besculides, et al., 2002 47 http://www.porsche.com/international/aboutporsche /porschemuseum/ [1.6.2014.]

PROSTOR

307

presence in the urban space - with its unmistakable concrete mushroom-cone sculptural volume (Fig. 2). The museum accommodates permanent collections and illustrates fully the BMW experience through the years, on categories ranging from aircrafts to cars and motorcycles. It also hosts an innovative area showing new conceptual and preproduction models. The exhibition concept is structured around seven thematic blocks ‘seven houses’45 of: Design, The Company, Motorcycle, Technology, Motor Sport, Brand, Series - each with corresponding thematic exhibits.

The contemporary museum model is illustrated here by Atelier Bruckner through paths and open-plaza surfaces, where the multileveled crossings allow for a dynamic and correlated perception over the interior spatial organization.

The concept of innovation is what structures the type of exposure and spatial experiment, bringing the technology to the level of perception as progressive design (design in progress). The space separating walls are simultaneously lighting elements, information screens, displays for keywords and automotive conceptual design sketches contributing to the complete and comprehensive image regarding the historical evolution of collections. The interior conical volume is designated to the developing technology, car prototypes and the enunciation of concepts in progress. The display area totals 5,000 square meters and 120 exhibits (Table II). The museum, accessible only with a ticket, hosts a cafe and a bookstore (and small design objects). The footbridge crossing towards BMW Welt has been positioned right in front of the BMW Museum entry, the visitor being allowed for a complete tour of BMW urban facilities but also able to continue with Olympia Stadium Park. The activities and hosted events are well integrated and quite similar to those of BMW Welt.

Both BMW Museum and BMW Welt participate in city life by hosting various cultural events46 like festivals, concerts, carnivals and parties for kids, various events for the general or dedicated public (at the date of writing the article in BMW Welt: CRIME FICTION Film Festival). It is important to underline that the synergy between the two objectives led to a substantial growth in the number of visitors of the BMW ensemble (see Table II for exact figures).

CASE STUDY 2 - PORSCHE MUSEUM, STUTTGART The opening of the Porsche Museum47 (Porsche AG, 2014b) in Stuttgart took place in early 2009, just few weeks after the completion of construction (in December 2008). The

Fig. 3. Porsche Museum Stuttgart, Germany, photos 2009: exterior view with the entrance and public space Sl. 3. Porsche muzej, Stuttgart, Njemaèka, snimljeno 2009.: pogled izvana s ulazom i javnim prostorom

308

PROSTOR

2[48] 22[2014] 302-313 M. MIHAILA, C. BANICA New Perspectives in Automotive Industry Architecture…

museum features a spectacular collection based on the innovation and the experience of its creator Ferry Porsche (who is in fact of Austrian origin).

Fig. 4. Mercedes-Benz Museum Stuttgart, Germany, photos 2008: exterior view from the entrance Sl. 4. Mercedes-Benz muzej, Stuttgart, Njemaèka, snimljeno 2008.: pogled izvana s ulaza

”The Porsche Museum creates a space that gives architectural expression to the company’s confident outlook and discerning standards, while also capturing Porsche’s dynamism. Knowledge, credibility and determination are as fundamental to the philosophy as courage, excitement, power and independence. Every idea is treated as an opportunity actively to tackle fresh challenges and probe the limits, yet still remain true to yourself.

This museum endeavours to reflect all that” - declares architect Delugan Meissl in his dedication.48 Developed on an urban island across the main Porsche car delivery centre and showroom, Porsche Museum building predicates the design brand statement through innovative technology architecture, structural autonomy and particular presence in the image of public space. But as a fundamentally cultural urban insertion (Fig. 3) it also becomes part of the urban revival process49, of the urban revival of a predominantly industrial district. The suspended volume which houses the exhibition space flows above an exterior public space (included in the design since competition stage in 2002-2004). The public space works like an agora or an exterior (covered) public square a needed respiro in its rather limited urban setting - unlike with BMW Welt where the architects, profiting the larger plot and park setting chose to internalise this space. The building’s site has 8.200 square meters, and the developed built surface is 13.333 square meters (Table II). The exhibition area is 5.600 square meters (equal in surface to BMW Museum, but otherwise un-comparable because of the specific architectural spatial conformation).

Fig. 5. Audi Mobile Museum Ingolstadt, Germany, photos 2008: exterior view from the street Sl. 5. Audi Mobile muzej, Ingolstadt, Njemaèka, snimljeno 2008.: pogled s ulice

The architectural design is simple and pure, designed in the same idea of technological competitiveness. The enveloping surfaces are in generally dominated by white reflective metal and glass sheets. The white also dominates the interior design, consistently following an ”all white” decorum, dotted here and there with few colored surfaces and etched glass supports for the exhibited automobiles. Porsche Museum is a landmark insertion type of building, situated in an urban industrial context; the museum shape is identifiable through its architecture. The nuanced volume and expression, adaptive as perception and context, helps avoiding the ponderosity of a mass urban box. Urban space is clearly delineated in the ground floor area - the level of the city, while the exhibition space is conceived as a unitary and autonomous place, a separate collection area.

As Kieran Long50 points out the interior space

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

is not as fluid as in the case of its Mercedes.

But the two cannot be judged by the same measure as this building is marked by a different conceptual demarche than its predecessor.

CASE STUDY 3 - MERCEDES-BENZ MUSEUM, STUTTGART Mercedes-Benz Museum develops (20012006), under the distinctive signature of UnStudio. The trefoil and double helix shape (Hansen, 2006) leads to a continuous walking space surrounding an inner atrium of the building, which hosts the entrance space, the elevators access hall and the opening of all exhibitions across the building elevation. The design of the exhibition has been provided by HG Merz Architekten Museumsgestalter51 - a German architectural office specialised in museum design - who also contributed to Porsche Museum.

Architectural design innovation consists not only in the resulted nuanced volume and shape, but also in the process of project design involving advanced computational actions. The result is suggestively described: ”Typical baroque characteristics are omnipresent; the building eludes quick comprehension, refuses to cut clear boundaries, even blurs its boundaries. It is impossible to detect the tremendous forces at work, and even this vehemence is easily concealed by absorbing it into one infinite motion.”52 Situated in a wide open public space, MercedesBenz Museum is a distinctive object presenting itself as unique and particular in terms of both image and architectural design (Fig. 4).

The exterior shape of the envelope follows the interior movement and suggests the fluid continuous walking, reminding somehow the first similar architectural lesson set by the walking path in Guggenheim main hall exhibition in NY - F. L. Wright. Because of the design, the tour of the collection starts at the upper floor, following the ascension by capsule-like elevator (referencing a time capsule). The exhibition space hosts collections grouped on time periods, connecting automobile design with events and historical personalities and specific musical ambiance.

The interior architectural space can be described mainly as a show of successive collections, but it also includes complementary activities like a restaurant, a book shop, a debate and lecture area (similar to the other case studies). In the immediate vicinity there is a sizeable multi-storey Mercedes-Benz Showroom and delivery area. The wide outdoor public space is conceived as a negative (bellow ground) extrusion of the street level plaza, with different topographies which include two opened air amphitheatres (both having the museum building as background) for events and concerts. According to Ben van

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

New Perspectives in Automotive Industry Architecture… M. MIHAILA, C. BANICA 302-313 22[2014] 2[48]

PROSTOR

309

Table I. Investigating correlated urban-architectural synthetic factors, the 4 examples: BMW Welt - BMW Museum Munich, Porsche Museum Stuttgart, Mercedes Benz Stuttgart, Audi Museum Ingolstadt Tabl. I. Istraživanje veza izmeðu arhitektonsko-urbanistièkih èimbenika, 4 primjera: BMW Welt - BMW muzej u Münchenu, Porsche muzej u Stuttgartu, Mercedes-Benz muzej u Stuttgartu, Audi muzej u Ingolstadtu study case/ investigating correlated urban-architectural synthetic factors

BMW WELT - BMW MUSEUM 1 1.1.

PORSCHE MUSEUM Stuttgart, Baden-Württemberg

MERCEDES BENZ MUSEUM Stuttgart, Baden-Württemberg

AUDI MUSEUM Ingolstadt, Bavaria

2

3

4

1.2.

Architecture category

museum, cultural

museum, cultural

museum, cultural

museum, cultural

museum, cultural

urban category

insertion, cultural, attraction, touristic

insertion, cultural, attraction, touristic

insertion, cultural, attraction, touristic

insertion, cultural, attraction, touristic

insertion, cultural, attraction, touristic

relation /address to the context

response of the client as technologic design ICON-recipe: innovative landmark

present, but discreet, as an accent of the closed factory (renovated)

response of the client as technologic design ICON-recipe: innovative landmark

response of the client as technologic design ICON-recipe: innovative landmark

present, but discreet, as an accent of the closed factory.

ICON through contrast

volume typology

mass emotional architecture

ground-underground architecture

floating volume above public space

man& machine computer design, statement

modernist, rotation volume/volumes

architecture concept

brand-experience and car-delivery centre; to create a spatial, ideal, and identity-forming architectural ensemble

renovation, re-concept Road in the rebuilt space (add to old concept: streets and places in urban space)

design concept, all white, autonomous

museum sets up an interface for a series of radical spatial principles in order to create a completely new typology

place for the pursuit of learning history meets modern

high-tech, public space related, innovative at many levels

high-tech, public space related, innovative at many levels

high-tech, public space related, innovative at many levels

high-tech, public space related, innovative at many levels

high-tech, public space related, innovative as status

Urban features

bridge connecting the building with factory development, plot on the park green side, connected with green bridge to the Olympia Stadium + continuous urban path

almost hidden underground, accent volume near the entrance, correlated with the factory, should be discovered

plaza with different accesses, urban island, nearby the railroad and the bridge above, upper plaza near the street developing a conceptual public place, but in fact developing paths through the conceptual public space, floating urban object as museum s expression

in the courtyard of the factory development

architectural features

the double cone, the fluid surfaces and shapes, the nuanced textures, huge volume and facades, mass built landscape making the alternance between the BMW WERK scale and Olympia Stadium scale

the concrete mushroom as accent, the neutral entrance, almost hidden as expression or very discreet

floating autonomous object as museum s expression, public space intention and continuity, visual connected with the showroom across the street

mono-block sculptural volume, with 2 types of textures-manifestation skins, massive but impressiveemotional comparing with flat + slope plaza

mono-block as central radial space, circular starting from the idea of forum, shaped and round facade-surfaces nuanced, in a rotation understanding of the volume, probably from the concept of mobile-mobility.

structure

metallic + composite (concrete and metal)

concrete + composite (concrete and metal)

metallic + composite (concrete and metal)

concrete + composite (concrete and metal)

metallic + composite (concrete and metal)

interior architectural features

bridge road passing through, exhibition concept space everything with one roof

urban streets and plazas, lighting neutral from the walls, everything is a path, every wall is light and information or exhibition, design should be an expression of art.

interior space segmented but scenographic spaces, articulating 2 states of emotion + the down and the upper, all white as design, all clear and pure - only shape should be visible

*algorithmic architecture, designed from interior state of perception and path through, central atrium, continuous walking space and space exhibition

central atrium, open space exhibition to the atrium, mobile devices

Berkel, director of UnStudio: ”The MercedesBenz Museum sets up an interface for a series of radical principles in order to create a completely new typology.”53 48 http://www.porsche.com/museum/en/entstehungundarchitektur/ [1.6.2014.]

49 Baus, 2009 50 Long, 2009 51 http://www.hgmerz.com/ [15.10.2014.]

52 Rauterberg, Filippo, 2006: 44 53 http://www.unstudio.com/projects/mercedes-benzmuseum [1.6.2014.]

54 http://media.daimler.com/dcmedia/0-921-863897-1 -1510230-1-0-0-1510614-0-1-11702-0-0-1-0-0-0-0-0.html [10.6.2012.]

55 http://specials.mercedes-benz-classic.com/en/portfolio_page/facts-and-figures-mercedes-benz-museum-key -information/ [1.6.2014.]

56 Museum Mobile, 2000 57 http://www.henn.com/en/projects/culture/audi-museum-mobile [1.6.2014.]

Mercedes-Benz Museum presents 125 years of automobile history, 160 vehicles and another 1500 exhibits set out in over 16.500 square meters (from the 35.000 square meters of the total development) and on 9 levels (47.5 m height).54 The official website announced 4.4 millions visitors and 100.000 of Facebook fans.55

CASE STUDY 4 - AUDI MOBILE FORUM, AUDI MUSEUM, INGOLSTADT Audi Museum Mobile56 is the dedicated museum, established as a part of large Audi platform in the brand’s hometown of Ingolstadt (a town close to Munich). It was completed between 1998-2000 by Henn - an architectural practice based in Munich57, and was designed as part of the Audi Forum,

310

PROSTOR

2[48] 22[2014] 302-313 M. MIHAILA, C. BANICA New Perspectives in Automotive Industry Architecture…

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Table II. Investigating correlated figures + numbers synthetic factors, the 4 examples: BMW Welt - BMW Museum Munich, Porsche Museum Stuttgart, Mercedes Benz Stuttgart, Audi Museum Ingolstadt Tabl. II. Istraživanje korelacija kvantificiranih èimbenika, 4 primjera: BMW Welt - BMW muzej u Münchenu, Porsche muzej u Stuttgartu, Mercedes-Benz muzej u Stuttgartu, Audi muzej u Ingolstadtu study case / figures+numbers

BMW WELT - BMW MUSEUMabcd 1 1.1.

PORSCHE MUSEUM Stuttgart, Baden-Württembergef

MERCEDES BENZ MUSEUM Stuttgart, Baden-Württembergghi

AUDI MUSEUM Ingolstadt, Bavariaj

2

3

4

1.2.

opened

2007

1973/ 2008

2008

2006

2000

time

2001 competition 2001 planning 2003 start construction 2007 opening

1968 - tender and competition 1971 construction start 1973 - opening 2004 - start renovation 2008 - opening of expansions

2004 competition 2005 award 2005 construction start 2009 opening

2001 competition 2003 construction start 2006 opening

1998-2000 2000 opening

Cost

Approx Euro 100 million

-

Approx Euro 100 million

Over Euro 150 million

Approx Euro 11 million (authors estimation based on a total of 70 million for the whole Forum)

Architect

COOP HIMMELB(L)AU

Prof. Karl Schwanzer Architect of renovation: Atelier Brückner

Delugan Meissl Associated Architects HG Merz (exhibition design)

UNStudio van Berkel & Bos, Amsterdam HG Merz (exhibition design)

HENN

Visitors

2,5 million/2012

Over 500,000/ year

Over 700,000/2013 500,000 (2009) 1.000,000 (by June 2011) http://press.porsche.com/news/ release.php?id=836

Site area

25,000 m2

-

Ground floor Area

16,000 m (roof)

Area of Museum Bowl: 1,000 m Area of low building: 4,000 m2

13,333 m

4,800 m

2,200 m2

Overall area

75,000 m2

12,200 m2

27,692 m2 5,600 m2 exhibition area

16,500 m2 35,000 m2 exhibition space

5,800 m2 Out of 36,000 m2 Audi Forum

volume

531,500 m3

-

225,464 m3

210,000 m3

-

approx. 130

-

160

-

(PORSCHE AG, 2009; Delugan Meissl Architects, 2014)

(DAIMLER, 2014, 2012; UN STUDIO, 2014; PERI Group, 2014; Wüst, 2014)

(AUDI AG Media Services, 2012; HENN, 2014)

2

Exhibits (cars)

284

Sources

(BMW Group Corporate (BMW Group Corporate Communications, 2009, 2012b) Communications, 2013, 2012a)

a https://www.press.bmwgroup.com/global/pressDetail.html?title=bmw-welt-%E2%80%93-munich-s-top-attraction&outputChannelId=6&id=T0040293EN&left_menu _item=node__4090 [3.9.2009.] b https://www.press.bmwgroup.com/global/pressDetail.html?title=the-overall-bmw-welt-experience-the-bmw -welt-the-bmw-museum-and-the-bmw-plant-munich&out putChannelId=6&id=T0133546EN&left_menu_item=node__803 [17.10.2012.] c https://www.press.bmwgroup.com/global/pressDetail.html?title=the-overall-bmw-welt-experience-the-bmw -welt-the-bmw-museum-and-the-bmw-plant-munich&out putChannelId=6&id=T0133546EN&left_menu_item=node__803 [17.10.2012.] d https://www.press.bmwgroup.com/global/pressDetail.html?title=40-years-of-bmw-headquarters-and-muse um&outputChannelId=6&id=T0143556EN&left_menu_ item=node__4087 [9.7.2013.] e http://www.dmaa.at/projekte/detail-page/porschemuseum.html [1.6.2014.] f http://press.porsche.com/more_about/porsche_museum/ [22.1.2009.] g http://media.daimler.com/dcmedia/0-921-614318-11664139-1-0-1-0-0-0-0-614318-0-1-@ac.clink169980_3842 -0-0-0-0.html [13.1.2014.] h Wüst, 2006 i http://www.peri.com/en/projects/projects/culturalbuildings/mercedes-benz-museum.cfm [1.6.2014.] j https://www.audi-mediaservices.com/publish/ms/ content/en/public/broschueren/2012/04/27/press_information.html [8.10.2012.]

-

8.200 m2 2

2

2

marking the entrance towards the Audi platform. This is a circular building (Fig. 5) with large glass openings suggesting something closer to a multi-storey showroom than a museum. It features circular floors with a large round void in its core and a spectacular car elevator - moving continuously a part of the exhibits up and down in the space, creating an impressive and somehow unusual mobile technological display. The same elevator is used to move the cars from one floor to another. Although following a circular path the visitor perceives the exhibits sequenced - floor by floor - and not in continuous walk like in the case of Mercedes Museum.

With its 5.800 m2 it is by far the smallest of the listed examples which makes it seem modest by comparison (see Table II.). However it manages to present reasonably the brand history and technological evolution using in addition to the exhibited cars various printed and video media.

Museum Mobile is also the oldest of the chosen examples and this shows - it is somehow less spectacular, with a more timid architectural approach - probably also because it is conceived as an entrance pavilion-like feature and part of a much larger development site including significantly larger buildings.

122,570/2011

RESULTS REZULTATI All four examples chosen for analysis are the result of architectural competitions each accounting for over 150 entries. The winners have appropriated the developer wishes to create an active and polarizing urban space that would re-centre the local and global museum and tourist activities at European level.

The responses of the winning teams were in the sense of continuation of the ideas of urban sustainability, but also the preservation of tradition, in so far as it is seen through the prism of technology historicity. Not incidentally, the competition winners - in all four studied examples (5 buildings actually) originate from Germany and Austria, responding effectively to the concepts of continuation of the carmakers history as well as to the reinvention of the presence, activity and interconnectivity in the urban space of the contemporary German town. Automotive architecture - the museum space - focuses in all the examples on the expertise and history of the brand, its presence in the life of both private community and the state. Also here transcend the ideas of continuity and the joint functioning with the factory (werk) space, of

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

New Perspectives in Automotive Industry Architecture… M. MIHAILA, C. BANICA 302-313 22[2014] 2[48]

the regeneration seen in a contemporary, open sense including the idea of public space inside the building, even adapting elements of urban mobility in architectural language (street, lane, footbridge, difference in level and perception, plaza, discussion place, forum, and so on). The case studies show that historical perspective is enhanced when seen correlated: respecting the tradition of the regional space and technological evolution, while looking into the future for a communication in continuous formation and debate.

Definitely all examples are intentionally situated in the area of cultural spaces seen as part of the local events and city life (Table I.).

Some may consider these insertions aggressive or ”strangely gratuitous”58 following the intent to be undoubtedly noticeable, iconic and unmistakable. However the presented architectural and aesthetic discourse, the sculptural volumes, the quality of the resulted urban space, make these objects desirable and accepted as integral parts of the built landscape. We believe that such interventions contribute positively to long term sustainable competitiveness of the newly formed urban spaces and their long-term reconciliation with the cultural space of the city. Mobility stands at the core of both museal and architectural concept, influencing design and making architecture a sustainable product.

The statistics show that these are community accepted and highly popular buildings, at the top of public to be visited lists, a preferred holiday or pastime destination.

CONCLUSION ZAKLJUÈAK Automotive architecture evolved and changed, especially in the area of car museums.

The field of architectural practice and management has responded with built products which offer the users public spaces inside interactive buildings, museums and places of events-activities. The automotive companies have imprinted their museal insertions with a branded technological mark, acting as key urban developers, promoting innovative architectures and significant investments at city or regional level. It is important to underline that beyond their significant architectural and urban impact - automotive museums enhance and support competiveness on several levels. Rose and Johnston59 are right in observing that museums become part of the innovation system. In the view of the article we 58 59 60 61

Long, 2009: 52 Rose, Johnston, 2009 Clark, 2010 Jodidio, 2011

believe that the automotive museums are at the forefront of this tendency and not only by ”leafing through the past”. The studied automotive museums go beyond the usual capacity to show historical tendencies and development by showing and exploring current and future tendencies not only in the automotive industry but also in the fields of architecture, urban management and last but not least in the area of the cultural phenomenon.

As the motor museums evolved they reached a new level of complexity going beyond the role of just displaying historical artefacts60 but also redefining the link between architecture and automobiles61 and between the brand, museum and the life of the city on so many levels. Several reflections stem form the presented material.

On one hand - as we have hopefully showed in our presentation - car museums are clear displays of the technology and the intense technological competition present in the car manufacturing world. The museum profile successfully ads a time dimension with reflections towards both past, present and future, by explicitly showing the resilience and adaptation of the automotive industry. Secondly - the studied examples suggest that the inter-brand competition expanded through the presence of automotive museums to other areas of social existence. Now the car manufactures compete not only in terms of car sales and performance, but also as city builders and developers, or urban cultural promoters and managers. And obviously this new dimension to the intercity and interregional competition contributes to the city attractiveness, quality of life and of course cultural prestige and touristic dimension. Thirdly especially in the first three cases looking at the number of visitors and attracted tourists - we can safely state that as museums, these are financially viable and self-sustainable institutions with visible economic effects radiating towards the local community. Reviewing the case studies it is interesting to note how a mass industry led to a niche cultural product and how otherwise common objects (cars) displayed in a cultural urban and architectural layout become an emotional experience. It seems quite clear that some of the economic performance of the brands has transferred towards usually a soft competitive domain - the area of culture and museums - giving to the last a surprising financial viability. In the end - we would like to underline the fact that besides the hard facts and data - visiting automotive museums is a complete emotional and cultural experience which is recommend to all interested readers.

[Translated by Cristian Banica]

PROSTOR

311

Bibliography Literatura

1. Baus, U. (2009), Porsche Museum in Stuttgart - A hovering sign, ”Architektur Aktuell”, 349 (4): 114-125, Wien 2. Besculides, A.; Lee, M.; McCormick, P. (2002), Residents’ perceptions of the cultural benefits of tourism, ”Annals of Tourism Research” 29 (2): 303-319, Philadelphia 3. Bethscheider-Kieser, U. (2008), Green designed: future cars: Bio-Treibstoff; Hybrid; Elektro; Wasserstoff, Württ: av-ed, Ludwigsburg 4. Brauer, G.; Hamm, H.; Buck, M.; Bayerische Motoren Werke (2008), BMW Welt: Von der Vision zur Realität, teNeues, Kempen 5. Carmona, M.; Burgess, R.; Badenhorst, M.S. (2009), Planning through projects: Moving from master planning to strategic planning : 30 cities, Techne Press, Amsterdam 6. Clark, J. (2010), The ‘rough and tumble’: displaying complexity in the motor museum, ”Museum Management and Curatorship”, 25 (2): 219-234, Oxford 7. Dredge, R. (2007), Concept cars and prototypes: Concept car design: exploring the future of the automobile, Grange, Hoo 8. Feiress, K.; Kwinter, S. (2007), Dynamic forces: Coop Himmelb(l)au; BMW Welt Munich, Prestel, Munich 9. Gali-Espelt, N. (2012), Identifying cultural tourism: a theoretical methodological proposal, ”Journal of Heritage Tourism”, 7 (1): 45-58, Abingdon 10. Gehl, J. (2010), Cities for people, DC: Island Press, Washington 11. Hadid, Z.; Gannon, T. (2006), Zaha Hadid: BMW Central Building, Leipzig, Germany, Princeton Architectural Press, New York 12. Hansen, B. (2006), Trefoil and double helix inform Mercedes-Benz museum, ”Civil Engineering”, 76 (3): 13-15, Reston 13. Homadovski, A. (2009), Transformations in Cultural Institutions - Contemporary Museum Destinations and Influences of Industrial Branding Values, ”Prostor”, 17 (2): 386-395, Zagreb 14. Jodidio, P. (2010), Architecture now!: Architektur heute! Museen = L’architecture d’aujourd’hui!

Musées, Taschen, Cologne 15. Jodidio, P. (2010a), Public architecture now!, Taschen, Cologne 16. Jodidio, P. (2011), Architecture + automobiles, Vic Images Pub. Group, Mulgrave 17. Lasansky, D.M.; McLaren, B. (2004), Architecture and tourism: Perception, performance, and place, Berg, Oxford 18. Long, K. (2009), Porsche House, ”The Architectural Review”, 225 (1345): 44-53, London 19. Marvin, S. (2013), Copyright innovation in art, ”International Journal of Conservation Science”, 4: 729-734, Iasi

312

PROSTOR

2[48] 22[2014] 302-313 M. MIHAILA, C. BANICA New Perspectives in Automotive Industry Architecture…

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

Sources Izvori

20. Meyhöfer, D. (2003), Motortecture: Architektur für Automobilität = design for automobility, AVedition, Ludwigsburg 21. Mihaila, M. (2012), [office] technology + architecture, Ion Mincu University Press, Bucharest 22. Morrison, K.; Minnis, J. (2012), Carscapes: The motor car, architecture and landscape in England, Yale University Press in association with English Heritage, New Haven 23. Museum Mobile (Ingolstadt.) (2000), Museum Mobile, Bangert, München 24. Naredi-Rainer, P.; Hilger, O. (2004), Museum buildings: A design manual, Birkhäuser Publishers for Architecture, Basel 25. Rauterberg, H.; Di Filippo, J. (2006), Cognitive Baroque: The Digital Modern, ”Log”, 8: 41-45, NY 26. Rose, M.; Johnston, L. (2009), To design for the future you must leaf through the past: Museums as part of systems of innovation, in: Business History Conference, 11-13 June 2009, Milan 27. Russo, A.; van der Borg, J. (2002), Planning considerations for cultural tourism: a case study of four European cities, ”Tourism Management”, 23 (6): 631-637, Philadelphia 28. Schwaiger, M.; Sarstedt, M.; Taylor, C.R. (2010), Art for the Sake of the Corporation: Audi, BMW Group, DaimlerChrysler, Montblanc, Siemens, and Volkswagen Help Explore the Effect of Sponsorship on Corporate Reputations, ”Journal of Advertising Research”, 50 (1): 77-90, Abingdon 29. Toy, M. (1997), Contemporary Museums, ”Architectural Design”, 67 (11/12), London

Internet Sources Internetski izvori 1. http://www.atelier-brueckner.com/en/projects /museums/shanghai-auto-museum.html [1.6.2014.]

2. http://www.atelier-brueckner.com/en/projects/museums/bmw-museum-munich-germany. html [1.6.2014.]

3. http://www.bmw-welt.com/en/exhibitions/museum/current/the_seven_houses.html [15.10.2014.]

4. http://www.bmw-welt.com/en/event_forum/ index.html [15.10.2014.]

5. http://www.bmw-welt.com/en/visitor_information/guided_tours/museum.html [1.6.2014.]

6. http://media.daimler.com/dcmedia/0-921-863 897-1-1510230-1-0-0-1510614-0-1-11702-0-0-1-0-0-0-0-0.html [10.6.2012.]

7. http://www.detail-online.com/architecture/news/the-perfect-wave-new-high-speed-train-station-in-italy-021674.html [18.7.2013.]

8. http://www.fosterandpartners.com/projects/ renault-distribution-centre/ [1.6.2014.]

9. http://www.manuelle-gautrand.com/projects/ citroen-showroom/ [1.6.2014.]

10. http://grimshaw-architects.com/project/rollsroyce-manufacturing-plant-headquarters/ [1.6.2014.]

11. http://www.henn.com/en/projects/culture/audi-museum-mobile [1.6.2014.]

12. http://www.hgmerz.com/ [15.10.2014.]

13. http://www.kannerarch.com/main.html [1.6.2014.]

14. http://www.botta.ch/page/Pu%202002_422_ Pensilina_en.php [1.6.2014.]

15. http://www.mercedes-benz-classic.com/content/classic/mpc/mpc_classic_website/en/mpc _home/mbc.flash.skipintro.html#_int_mbc:home:home-link:mbc [1.6.2014.]

16. http://specials.mercedes-benz-classic.com/en /portfolio_page/facts-and-figures-mercedes-benz-museum-key-information/ [1.6.2014.]

17. http://www.oosterhuis.nl/quickstart/index.php ?id=cockpit [1.6.2014.]

18. http://phaidonatlas.com/building/automotivecentre-excellence/460 [1.6.2014.]

19. http://phaidonatlas.com/building/bmw-factory-central-building/823 [1.6.2014.]

20. http://phaidonatlas.com/building/car-park-stveit/1672 [1.6.2014.]

21. http://phaidonatlas.com/building/dubai-autodrome-sports-facility/1508 [1.6.2014.]

22. http://phaidonatlas.com/building/new-ferrariheadquarters/67842 [1.6.2014.]

23. http://phaidonatlas.com/building/enzo-ferrari-museum/223831 [1.6.2014.]

24. http://phaidonatlas.com/building/park-and-ride-tram-station/3071 [1.6.2014.]

25. http://www.porsche.com/museum/en/entstehungundarchitektur/ [1.6.2014.]

26. http://www.porsche.com/international/aboutporsche/porschemuseum/ [1.6.2014.]

27. http://www.rpbw.com/project/62/lingotto-factory-conversion/ [1.6.2014.]

28. http://structurae.net/structures/data/index. cfm?id=p0001441 [1.6.2014.]

29. http://www.unstudio.com/projects/mercedesbenz-museum [1.6.2014.]

Internet Sources for Tables Internetski izvori za tablice 30. https://www.audi-mediaservices.com/publish /ms/content/en/public/broschueren/2012/04 /27/press_information.html [8.10.2012.]

31. https://www.press.bmwgroup.com/global/pre ssDetail.html?title=bmw-welt-%E2%80%93munich-s-top-attraction&outputChannelId=6&i d=T0040293EN&left_menu_item=node__4090 [3.9.2009.]

32. https://www.press.bmwgroup.com/global/pre ssDetail.html?title=the-overall-bmw-welt-experience-the-bmw-welt-the-bmw-museum-andthe-bmw-plant-munich&outputChannelId=6&i d=T0133546EN&left_menu_item=node__803 [17.10.2012.]

33. https://www.press.bmwgroup.com/global/pre ssDetail.html?title=the-overall-bmw-welt-experience-the-bmw-welt-the-bmw-museum-andthe-bmw-plant-munich&outputChannelId=6&i d=T0133546EN&left_menu_item=node__803 [17.10.2012.]

34. https://www.press.bmwgroup.com/global/ pressDetail.html?title=40-years-of-bmw-headquarters-and-museum&outputChannelId=6&id =T0143556EN&left_menu_item=node__4087 [9.7.2013.]

35. http://media.daimler.com/dcmedia/0-921-614 318-1-1664139-1-0-1-0-0-0-0-614318-0-1-@ac.clink169980_3842-0-0-0-0.html [13.1.2014.]

36. http://www.dmaa.at/projekte/detail-page/porsche-museum.html [1.6.2014.]

37. http://www.peri.com/en/projects/projects/cultural-buildings/mercedes-benz-museum.cfm [1.6.2014.]

38. http://press.porsche.com/more_about/porsche _museum/ [22.1.2009.]

39. Wüst, C. (2006), Germany’s New Mercedes Museum: From Horsepower to the Popemobile, http://www.spiegel.de/international/spiegel/ germany-s-new-mercedes-museum-from-horse power-to-the-popemobile-a-416896.html [18.5.2006.]

Illustration and Table Sources Izvori ilustracija i tablica Fig. 1.-5. Authors Table I., II. M. Mihaila, 2014

Scientific Papers | Znanstveni prilozi

New Perspectives in Automotive Industry Architecture… M. MIHAILA, C. BANICA 302-313 22[2014] 2[48]

PROSTOR

313

Summary Sažetak

Nove perspektive u arhitekturi automobilske industrije: projektiranje muzeja automobila Osamdesetih godina 20. stoljeæa projekt Renaultova distribucijskog centra u Swindonu u Velikoj Britaniji arhitekta Normana Fostera oznaèio je pojavu novoga pomodnog trenda u arhitekturi, kojega je cilj promocija automobilske industrije putem projektiranja i izgradnje izložbenih i prodajnih prostora posveæenih pojedinim brendovima automobilske industrije. Nastojalo se iskoristiti tehnološki inovativnu izražajnost koju arhitektura može pružiti. To je podrazumijevalo: pomnjiv odabir arhitekta i njegova koncepta, prisutnost u posebno odabranom okolišu kako bi inovativni projekt došao do izražaja, velike površine predviðene za takvu izgradnju (25.000 m2) te funkcionalnu raznolikost izložbenih i prodajnih programa kroz brojne prateæe zabavne aktivnosti i dogaðanja. Sve je to imalo za cilj stvoriti od odreðene lokacije atrakciju - kako na lokalnoj tako i na globalnoj razini. Zgrada Renaultova distribucijskog centra oznaèila je promjenu u razmišljanju o samom podruèju distribucije i njegovu reorganizaciju, kao i usmjerenost prema spektakularnoj i impresivnoj arhitekturi. Promjena se oèitovala takoðer u osmišljavanju novoga koncepta funkcije trgovaèkoga izložbenog prostora i industrijskog podruèja [Dredge, 2007.], što je oznaèilo kreiranje jednoga novog, u to doba hibridnoga arhitektonskog programa koji je trebao objediniti automobilski centar kao atrakciju i globalni arhitektonski izrièaj.

Poèetak 21. stoljeæa obilježen je na svim razinama arhitekture tendencijom opuštenijeg projektiranja usmjerenog prema potrazi za veæom ekspresivnošæu izgleda i stabilnosti u korist redefiniranja tehnologije [Mihaila, 2012.]. U podruèju arhitekture automobilske industrije [Jodidio, 2011.] došlo je do velike potražnje projekata koji svojom sve izraženijom specijalizacijom mogu zadovoljiti individualne i društvene potrebe te osigurati životni standard

primjeren 21. stoljeæu. Arhitektura automobilske industrije [Morrison, Minnis, 2012.] obuhvaæa otad nekoliko programa: od arhitekture autocesta, raskrižja i mostova, objekata za utrke Formule 1 i testnih staza, benzinskih postaja, akustiènih barijera i parkirališta, izložbenih prostora, prodajnih i zabavnih centara, tvornica - sve do inovativnih istraživaèkih centara i muzeja.

Ovaj se rad bavi prikazom èetiriju odabranih primjera i istraživanjem osnovnih podataka vezanih za ove projekte, s prateæom fotografskom dokumentacijom prikupljenom tijekom studijskih putovanja. Uz podatke koje su autori prikupili na terenskim istraživanjima, glavni izvori podataka u ovome su radu specijalizirani materijali o arhitekturi i upravljanju ovim projektima. Primijenjena metodologija sastoji se u usporedbi primjera na osnovi više kriterija na nekoliko razina analize koja se odnosi na arhitekturu i upravljanje analiziranim primjerima. Provedena je komparativna analiza ovih èetiriju primjera, polazeæi od elemenata povezanih s arhitekturom, urbanim prostorom, upravljanjem i statistikom turistièke atraktivnosti [Gali-Espelt, 2012.], studijom o arhitektonskom upravljanju - turistièkom upravljanju [Russo, van der Borg, 2002.], ciljevima i rezultatima, kratkom studijom koja se bavi inovacijom u arhitektonskom projektiranju, rješenjima ovojnice, konstrukcije i prostora. Tablice I. i II. prikazuju podatke koji trebaju pružiti komparativan uvid u sva èetiri projekta: BMW Welt - BMW muzej u Münchenu, Porsche muzej u Stuttgartu, Mercedes-Benz muzej u Stuttgartu i Audi muzej u Ingolstadtu.

Diskusija o ovim èetirima primjerima kreæe se unutar podruèja najnaprednijih trendova u arhitektonskom projektiranju te pristupa industrije s obzirom na njezino izlaženje u javni prostor dostupan široj javnosti, kao i novoga pristupa u promišljanju o ukljuèenosti automobilske industrije u podruèje kulture i

Biographies Biografije MARINA MIHAILA is Lecturer, Dr.Architect, at Synthesis of Architectural Design Department, Faculty of Architecture, University of Architecture and Urbanism ”Ion Mincu” Bucharest, and member of academic staff from 2001. She is also Postdoctoral Researcher at Center for Studies in Contemporary Architecture Bucharest, holding this position after she won the national postdoctoral competition organized in 2012 by Romanian Ministry of Education.

CRISTIAN BANICA is Architect, and Associate Practice Partner at Arhitectonik2000 Bucharest, where he manages architectural design and research by design activity. He is specialized in project management in the built environment. He is currently an MSc Candidate in Architectural Project Management at Heriot Watt & Edinburgh University, Edinburgh.

Dr.sc. MARINA MIHAILA, arhitektica, predavaèica na Katedri za arhitektonsko projektiranje Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta arhitekture i urbanizma „Ion Mincu” u Bukureštu, gdje je zaposlena od 2001. Nakon što je pobijedila na poslijedoktorskom natjeèaju 2012. godine u organizaciji rumunjskoga Ministarstva obrazovanja, dobila je status poslijedoktorskog istraživaèa u Centru za izuèavanje suvremene arhitekture Bukurešta.

CRISTIAN BANICA, arhitekt i suradnik biroa Architectonik2000 u Bukureštu, gdje rukovodi projektantskim i istraživaèkim aktivnostima. Specijalizirao se za projektni menadžment u graditeljstvu.

Trenutno pohaða poslijediplomski studij Upravljanje arhitektonskim projektom na Sveuèilištu Heriot Watt u Edinburgu.

umjetnosti [Schwaiger, i sur., 2010.]. Važnost utjecaja brenda u arhitektonskom oblikovanju i povezanost s odreðenim imenima u svijetu arhitekture znaèajni su èimbenici u razvoju muzeja automobila.

Arhitektura automobilske industrije razvila se i promijenila, osobito u podruèju muzeja automobila.

Arhitektonska djelatnost kreirala je graðevine koje korisnicima nude javne prostore unutar interaktivnih zgrada, muzeja te mjesta raznih aktivnosti i dogaðanja. Automobilske su tvrtke oznaèile ove graðevine svojim brendovima, djelujuæi time na razini urbanog planiranja i promovirajuæi inovativnu arhitekturu i kapitalne investicije na gradskoj ili regionalnoj razini. Važno je naglasiti da osim njihova znaèajnoga arhitektonskog i urbanistièkog utjecaja, muzeji automobila potièu i konkurentnost na nekoliko razina. Rose i Johnston [Rose, Johnston, 2009.] s pravom tvrde da muzeji postaju dio inovativnog sustava. Vjerujemo da su muzeji automobila predvodnici ovoga trenda. Analizirani muzeji automobila nadilaze povijesne tendencije i razvoj kroz istraživanje sadašnjih i buduæih trendova u sklopu automobilske industrije te obuhvaæaju takoðer podruèja arhitekture, urbanog razvoja i, na kraju, ali ne i manje važno - podruèje kulturnih fenomena. Kako su se muzeji automobila razvijali, dosegli su novu razinu kompleksnosti koja seže dalje od povijesnih artefakata [Clark, 2010.] i teži redefiniranju povezanosti arhitekture i automobila [Jodidio, 2011.], kao i povezanosti izmeðu brenda, muzeja i života grada na više razina.

[Ovaj rad dio je poslijedoktorskoga znanstvenoistraživaèkog projekta „Types of innovation in cultural space.]working with/in[ cultural spaces _ tradition and innovation” dr.sc. Marine Mihaila, arhitektice. Financijski je potpomognuto od strane rumunjskoga Ministarstva obrazovanja, CNCS-UEFISCDI, project no. PN-II-RU-PD 2012-3-0515.]

MARINA MIHAILA CRISTIAN BANICA

Aktualno Current Themes

Eseji i ogledi

Essays and Reviews

Rezenzije i prikazi knjiga, èasopisa i izloŞaba.

Evaluations & Reviews of Books, Journals and Exhibitions.

Vijesti, suradnja, zanimljivosti, bibliografija, znanstveni skupovi, tribine i predavanja.

Information, Cooperation, Topics of Interest, Bibliography, Conferences, Debates and Lectures.

316

PROSTOR

Znanstvenoistraživaèki projekt | Scientific research project

2[48] 22[2014]

Mladen Obad Šæitaroci

Urbanizam naslijeða - urbanistièki i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnoga naslijeða Znanstvenoistraživaèki projekt

Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage Scientific Research Project A scientific research project Heritage Urbanism is essentially based on the principle that the heritage should not only remain a monument to the past (a protected work of art) but an active participant (a creative subject) in contemporary life. Research topics are divided in four groups: 1. Heritage in landscape / cultural landscape as heritage; 2. Heritage in the city / the city as a cultural heritage; 3. Experience of the city / the city as experience; 4.

Urbanism: normative and legal aspects. The project comprises 17 research topics and 13 doctoral researches. This research project aims to establish: 1. urban-planning / architectural parameters that determine recognizable features / special quality of space / landscape; 2. urban-planning evaluation methods for heritage preservation; 3. criteria for new interventions; 4. models for the enhancement of cultural heritage; 5. scenarios on the level of the program and concept. Further information: http://www.arhitekt. unizg.hr/znanost/HERU/default.aspx

Znanstvenoistraživaèki projekt [HERU 2032] financira Hrvatska zaklada za znanost, provodi se na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu od 2014. do 2018., a vodi ga akademik Mladen Obad Šæitaroci.

Hrvatska baštini kulturu gradova i antropogenoga krajolika više od dvadest pet stoljeæa.

Iako je najvrjednije urbanistièko i pejsažno naslijeðe zaštiæeno na nacionalnoj i lokalnoj razini, brojni graditeljski (urbani i ruralni) sklopovi dio su još neprepoznate strukture i slike krajolika. Usprkos zaštiti, brojno kulturno naslijeðe iz razlièitih je razloga u lošem stanju. Ono propada jer nema trajnu namjenu i nije ukljuèeno u život gradova i naselja.

Namjera je projekta Heritage Urbanism pridonijeti oživljavanju i unaprjeðenju kulturnoga naslijeða uspostavom urbanistièkih i prostornih modela utemeljenih na znanstvenim metodama i pristupima.

Naslijeðe kao kreativan subjekt - Polazište projekta Heritage Urbanism temelji se na stajalištu da naslijeðe ne smije biti samo spomenik prošlosti (zaštiæeni objekt), veæ aktivan èimbenik (kreativan subjekt) suvremenoga života te kulturnog, društvenog, gospodarskog i prostornog razvoja zajednice. Planiranje i novi zahvati u povijesnim krajolicima te urbanim i ruralnim ambijentima važan su dio planiranja prostora koji traži razvoj primjerenih metoda, ali i primjenu posebnih znanja i pristupa. Prostorni razvoj mora uvažavati zateèene povijesne slojeve, ali se ne zaustavlja samo na njihovoj analizi i formalnom bilježenju, nego je cilj razvoj metode vrjednovanja naslijeða i njegova ukljuèivanja u razvoj prostora. Prostornoplanska dokumentacija u prostorima bogatim naslijeðem zahtijeva prilagodbu/promjenu postojeæih metoda/mo-

urbanistièki normativno-pravni aspekti kulturnoga naslijeða. Moduli sadrže teme i podteme. Ukupno je 17 tema, od kojih neke sadrže po dvije podteme. U sklopu projekta i tematskih istraživanja provodi se 13 doktorskih istraživanja. Sve istraživaèke teme usmjerene su na pet bitnih sastavnica projekta i oèekivanih rezultata: 1. prostorni/urbanistièki èimbenici koji odreðuju prepoznatljivost, izvornost i posebnost hrvatskog prostora; 2. urbanistièke metode analize i vrjednovanja za oèuvanje kulturnoga naslijeða; 3. kriteriji za unaprjeðenje kulturnoga naslijeða - prostorno-urbanistièki, prostorno-pejsažni, arhitektonski, kulturno-povijesni; 4. modeli planiranja kulturnoga naslijeða; 5. scenariji kao moguæa naèelna rješenja na razini programa i koncepta.

Stajališta i pristupi istraživanju - Istraživanja se provode s nekoliko stajališta: 1. prostorno-urbanistièko (ukljuèivanje naslijeða u svakodnevni život urbanih i ruralnih prostora), 2. pejsažno (oèuvanje i unaprjeðenje pejsažnih vrijednosti te ambijentalnih i vizualnih doživljaja), 3. arhitektonsko (postizanje vrsnoæe novom/suvremenom gradnjom u naslijeðenim prostorima), 4. kulturno-povijesno (uvažavanje naslijeðenih identitetskih vrijednosti) i dr. Istraživanje se provodi u skladu sa znanstvenim podruèjem tehnièkih znanosti, polje arhitektura i urbanizam (prema znanstvenoj klasifikaciji Nacionalnog vijeæa za znanost). Širina i interdisciplinarnost istraživanja može se sagledavati i u kontekstu europske

dela planiranja prostora, kao i zakonodavnog okvira. Tehnièki i infrastrukturni sustavi u takvome prostornom kontekstu takoðer traže odmak od uobièajenoga tehnièkog pristupa.

Naslijeðe kao resurs za gospodarski razvoj - Projekt Heritage Urbanism usredotoèuje se na kreativno, održivo i odgovorno korištenje naslijeða kao neobnovljivog resursa. Suvremena stajališta o integralnom pristupu problematici zaštite, temeljena na meðunarodnim dokumentima o zaštiti, potièu povezivanje zaštite s urbanistièkim i prostornim planiranjem kroz model održivog razvoja. Razvoj temeljen na naslijeðu traži osmišljavanje i uporabu novih alata i novih metoda planiranja prostornih scenarija. Naslijeðe kao resurs za gospodarski razvoj popularna je izreka, no pozitivni su primjeri malobrojni.

Stoga voðenje uspješnih projekata podrazumijeva i nove pristupe u kojima je arhitektonsko-planerski dio samo dio širega projekta.

Istraživaèke teme - Istražuje se naslijeðe koje ne živi, pa je potrebna revitalizacija, ali i naslijeðe koje živi, te je potrebno poboljšanje/ oporavak. Istražuju se razlièiti tipovi kulturnoga naslijeða - od krajolika, gradova, povijesnih gradskih središta, naselja i ruralnoga naslijeða do utvrdnoga graditeljstva, dvoraca i perivoja. Teme istraživanja razvrstane su u èetiri tematske cjeline (modula): 1. naslijeðe u krajoliku / kulturni krajolik kao naslijeðe; 2. naslijeðe u gradu / grad kao kulturno naslijeðe; 3. doživljaj grada / grad kao doživljaj; 4.

Research Project [HERU 2032] is supported by Croatian Science Foundation, it is carried out at the Faculty of Architecture, University of Zagreb from 2014 to 2018 and is led by academician Mladen Obad Šæitaroci.

Znanstvenoistraživaèki projekt | Scientific research project

klasifikacije znanstvenih podruèja [ERC], gdje se tema projekta prepoznaje u znanstvenim podruèjima Social Sciences and Humanities [SH] i Physical Sciences and Engineering [PE].

U istraživanje je ukljuèen i kreativni pristup, svojstven arhitektonskom i urbanistièkom stvaralaštvu, jer nijedan sluèaj kulturnoga naslijeða nije jednak. Stoga je potrebno ponuditi takve metode i modele koji æe postaviti opæe odrednice, ali i omoguæiti pojedinaène kreativne interpretacije.

Nastavak dosadašnjih istraživanja - U dosadašnjemu istraživaèkom projektu „Urbanistièko i pejsažno naslijeðe Hrvatske kao dio europske kulture” (2007.-2013.) istraživalo se naslijeðe ukazujuæi na njegove vrijednosti i posebnosti kao dijela nacionalnog identiteta i kulture. Sadašnje je istraživanje nastavak dosadašnjeg istraživanja, ali s drugim ciljevima. Mnogo je radova u Hrvatskoj i svijetu objavljeno o kulturnom naslijeðu, obraðeno pretežito s kulturno-povijesnoga gledišta.

Manje je znanstvenih radova s konzervatorskoga, a vrlo malo s metodološkoga gledišta.

Rijetki su radovi koji s urbanistièkog, planerskog i arhitektonskog aspekta razmatraju metode unaprjeðenja kulturnoga naslijeða te ih pokušavaju integralno sagledati. Predloženo istraživanje ispunit æe barem djelomièno prazninu u tom pogledu i pridonijeti unaprjeðenju metodologije revitalizacije kulturnoga naslijeða. Istraživanje æe unaprijediti postojeæe stanje jer æe ponuditi metode i modele za revitalizaciju napuštenoga i zapuštenoga kulturnog/graditeljskog naslijeða u kontekstu gospodarske održivosti i ambijentalne prepoznatljivosti.

Ciljevi projekta - Uvažavajuæi tradiciju od dvadeset pet stoljeæa urbane kulture na tlu Hrvatske i èinjenicu da je mnogo hrvatskoga kulturnog graditeljskog naslijeða ugroženo, istraživanje ima sljedeæe ciljeve: - omoguæiti kontinuitet graditeljskog naslijeða - prepoznati umijeæe nasljeðivanja, ali i afirmirati umijeæe stvaranja novoga naslijeða; - prepoznati vrijednosti i moguænosti graditeljskog naslijeða - naslijeðe mora postati pokretaè i aktivni sudionik društveno-kulturnog, gospodarskog i turistièkog razvoja;

- predložiti modele zaštite i kreativnog korištenja graditeljskog naslijeða - naslijeðe kao aktivni prostor ukljuèeno u suvremeni život; - promovirati moguænosti kreativnog korištenja graditeljskog naslijeða - prostorni kriteriji, metode i modeli za unaprjeðenje.

Aktivnosti projekta - Projektom su predviðene sljedeæe glavne aktivnosti: 1. istraživanja pojedinih tema projekta i završna publikacija pod radnim naslovom Urbanizam naslijeða (usmjereno na prostorne i urbanistièke metode i modele revitalizacije kulturnoga naslijeða), 2. doktorska istraživanja, 3. znanstveni skup i zbornik radova skupa pod nazivom Prostorne i razvojne moguænosti kulturnog naslijeða, 4. objava radova u znanstvenim èasopisima i zbornicima skupova, 5. knjige i druge publikacije i aktivnosti.

Oèekivani rezultat, primjena i doprinos - Objavljeni radovi i aktivnosti na projektu pridonijet æe unaprjeðenju znanstvenog podruèja te potaknuti struène i znanstvene rasprave za oporavak kulturnog naslijeða, kao i daljnja istraživanja i medijske nastupe u svrhu popularizacije znanstvenih istraživanja i unaprjeðenja hrvatskoga kulturnog naslijeða. Rezultati projekta (kriteriji, èimbenici, metode, modeli i scenariji) za revitalizaciju i unaprjeðenje kulturnoga naslijeða moæi æe se primijeniti u prostornom i urbanistièkom planiranju te zaštiti i konzervaciji kulturnoga naslijeða, ali i u drugim podruèjima koja se izravno ili posredno dotièu s problematikom prostornog ureðenja. Oèekuje se da æe projekt dati doprinos kulturi graðenja i kulturi prostora, provedbi unaprjeðenja kulturnoga naslijeða i njegova ukljuèivanja u život, oèuvanju vrijednosti i kulturnog identiteta prostora, razvoju gospodarstva i turizma, održivosti i vrsnoæi prostora te života u njemu, kao i unaprjeðenju zakonodavstva i regulative u podruèju prostornog ureðenja. Istraživanje je primijenjenoga karaktera. Primjena je poglavito u znanstvenom podruèju arhitekture i urbanizma - posebice u urbanizmu, prostornom planiranju, pejsažnoj arhitekturi, zaštiti i oèuvanju kulturnog/graditeljskog naslijeða. Primjene æe biti na posredan naèin i u drugim podruèjima koja se dotièu problema-

22[2014] 2[48]

PROSTOR

317

tike prostornoga ureðenja, kao što su turizam, prostorna ekonomija, graðevinarstvo, zaštita okoliša, urbano pravo i dr. Rezultati projekta dat æe nove poglede i moguænosti za novi život kulturnoga naslijeða, koje mora dobiti priliku. Rezultati istraživanja otvorit æe nova razmatranja o urbanizmu naslijeða - o uvažavanju kulturnoga naslijeða i suvremenosti povijesnoga, ali i o moguænostima primjene suvremenih tehnologija i suvremenih funkcija u ambijentima naslijeða. * * * Doktorska istraživanja u sklopu projekta HERU - U sklopu projekta provode se sljedeæa doktorska istraživanja: - Kašteli i naselja sjeveroistoène Istre od 10. do 18. stoljeæa - urbanistièki razvoj i preobrazbe; - Metoda integracije arheološkoga naslijeða u urbanistièkom planiranju; - Cottage naselja - posebni oblici gradskih ljetnikovaca; - Metode prostorne zaštite i modeli upravljanja kulturnim naslijeðem u zaštiæenim prirodnim podruèjima; - Metoda odreðivanja turistièke nosivosti u prostornom planiranju; - Urbanistièka obilježja istoènoga dijela Donjega grada u Zagrebu 1905.-2015.; - Urbanistièka obilježja i gradotvornost Ulice kralja Zvonimira u Zagrebu; - Methods of intervention into historical urban block structures; - Stanovanje i grad - standardi i stambena prava; - Prostorni branding - multiplikativni utjecaj arhitekture i urbanizma na konkurentni identitet mjesta; - Method of Planning and Designing Streets as Public Places; - Zvuèni okoliš gradskih prostora - urbanistièko-akustièki èimbenici i modeli; - Dnevno svjetlo kao èimbenik arhitektonike i identiteta prostora.

Podrobnije informacije o projektu HERU: http://www.arhitekt.unizg.hr/znanost/HERU /default.aspx

318

PROSTOR

Znanstvenoistraživaèki projekt | Scientific research project

2[48] 22[2014]

Bojan Baletiæ

Istraživanje inovativne zelene gradnje na kampusu kao živuæem laboratoriju Znanstvenoistraživaèki projekt

Innovative Green Building Research in the Campus Living Lab Scientific research project The aim of the project is to research and develop an innovative model for a green building (based on student housing) on the campus that could be certified as A+ by applying new materials and technologies, the climate sensitive design approach and testing the possible alternatives with the future users in alignment with the Living laboratory principles. Our research is an extension of the present green campus multidisciplinary research and development. It belongs in the architecture domain, but it also includes interdisciplinary participation from other professions. We refer to the university campus Borongaj in Zagreb as an explicit framework of our research. The plan is to build it as a green campus with the highest level of energy efficiency. In its full form, that campus should be a place for about 20,000 academic citizens. For that reason, it was necessary to design a complex system and implement cutting edge green technology and energy efficiency principles: bioclimatic principles of renewable energy sources, advanced technology, smart systems, and user adoptation of the new environment and technology within the methodology of the living laboratory concept.

[Translated by author]

Suvremeni trendovi održivog razvoja postavljaju nove zahtjeve pred planiranje, projektiranje, izgradnju i korištenje životnog okoliša.

Pritom se naglasak stavlja na gradove - strukture koje osim suvremenoga naèina života u najveæoj mjeri pridonose neodrživosti današnjeg društva. Sveuèilišni kampusi, cjelovite i definirane urbane strukture sliène malim gradovima, predstavljaju najbolji potencijalni testni model za usmjeravanje održivog razvoja gradova.

Naši su gradovi u procesu promjena što ih donosi postindustrijsko društvo, u kojem je naglasak na aktivnostima temeljenim na znanju.

Te promjene transformiraju ulogu suvremenoga grada u Europi i karakter njegova izgraðenog okoliša. Koncepte održivog razvoja i Živuæeg laboratorija (Living lab), kao i njihov potencijal za društvene i ekonomske promjene u razvoju kampusa i grada, treba ocijeniti imajuæi u vidu navedeni okvir i trendove.

Koncept održivog razvoja nudi programatski diskurs temeljen na novom znaèenju okoliša, koji treba prenijeti u novi društveni i ekonomski poredak. Pristup održivog razvoja, potaknut energetskim pitanjima ranih 1970-ih, postaje sve popularniji otkad je formuliran kasnih 1980-ih. S jedne strane, taj koncept danas našoj zajednici omoguæuje pragmatièan pristup pomoæu benchmarkinga - poput EU paketa za klimu i energiju „Inicijativa 2020-20” (smanjenje emisije ugljiènog dioksida za 20%, poveæanje udjela obnovljivih izvora energije na 20% i poboljšanje energetske

uèinkovitosti za 20% do 2020. godine). S druge strane, taj koncept pruža viziju nove kulturne paradigme. U tome smislu Jeremy Rifkin [Rifkin, 2011.] navodi da nova industrijska revolucija utire put ‘svijesti o biosferi’ i promicanju kulture suosjeæanja. Umjesto ‘znanja zbog moæi’, novi pristup u prvi plan stavlja ideju da je „znanje izraz podjele odgovornosti za kolektivnu dobrobit èovjeèanstva i planeta u cjelini”.

Koncept Living laboratory je metodološki diskurs. To je više pitanje kako nego što. U procese odluèivanja i planiranja uvodi sudjelovanje veæeg broja aktera. Ova metodologija nije primjenjiva samo na razvoj proizvoda, što je bilo polazište, veæ i na urbanu revitalizaciju, a to dokazuju uspješni urbanistièki projekti, npr. 22@Barcelona [Eriksson, 2012.].

Model za fizièku urbanistièku obnovu ukljuèivao je i sudjelovanje formalnih i neformalnih mreža u svrhu poboljšanja brzine inovacija i daljnjeg ubrzanja procesa lokalnog i meðunarodnog širenja znanja.

Jasno je da i za održivi razvoj i za koncept živuæeg laboratorija sveuèilište predstavlja glavnog pokretaèa buduæih promjena, a to kampusu daje novu ulogu. To nije samo prostor razvoja sveuèilišta nego i mjesto za istraživanje buduæih scenarija razvoja grada. Strategije održivog razvoja i naèela Living laba trebale bi konvergirati i meðusobno se nadopunjavati u akademskom okruženju za dobrobit sveuèilišta i šire urbane zajednice.

Ovdje, unutar kampusa, mogu se programira-

H. Njiriæ: Natjeèajni rad za Kampus Borongaj

ti, implementirati, analizirati, testirati i modificirati novi scenariji razvoja grada radi postizanja najboljeg rezultata (ekološkog, društvenog, ekonomskog i urbanistièkog). To se može vidjeti u najzanimljivijim današnjim primjerima razvoja i planiranja kampusa. Ove kompleksne moguænosti postaju glavne karakteristike kampusa buduænosti u novoj eri ‘svijesti o biosferi’.

Posljedica je toga da se tradicionalni fizièki proces planiranja razvoja mijenja kako bi obuhvatio mnoge nove okolnosti i interesne skupine. Održivi razvoj daje svoj doprinos holistièkim pristupom i temama poput ekosustava, novih tehnologija obnovljive energije, dobrobiti èovjeèanstva i društvenog ponašanja. Pristup Living laba pomoæu potencijala istraživanja i razvoja u konceptu èetverostruke spirale (quad helix) spaja i usklaðuje napore istraživanja i edukacije s interesima gospodarstva, lokalnih uprava i organizacija civilnoga društva kako bi osigurao sudjelovanje i prosperitet šire zajednice.

Sveuèilišta su brzo prepoznala svoju važnu ulogu u ovom procesu i istovremeno sa svjetskom konvencijom i deklaracijama Ujedinjenih naroda donose nekoliko sveuèilišnih dokumenata koji ih potièu, obvezuju i vode prema održivim sveuèilištima. Usto, razvijaju se i neki modeli ocjenjivanja održivosti u praksi.

Internacionalna mreža održivih kampusa [ISCN] preuzela je znaèajnu ulogu u poticanju održivosti na sveuèilišnim kampusima i razmjenu znanja o toj temi. S više od 25 èlanova

Znanstvenoistraživaèki projekt | Scientific research project

i potpisnika povelje ISCN-a ta organizacija djeluje kao globalni forum koji kroz godišnju konferenciju i izvještavanje provodi znaèajnu razmjenu znanja i iskustava. ISCN-ov dokument sa smjernicama za održive kampuse prikuplja sve zahtjeve za planiranje, dizajn, upravljanje i korištenje održivih kampusa te trenutaèno predstavlja najrelevantniji i najpotpuniji popis smjernica za navedene svrhe.

Neki èlanovi ovoga istraživaèkog tima sudjelovali su u definiranju dokumenta koji sadrži smjernice.

Fokus projekta - Naše je istraživanje proširenje multidisciplinarnog istraživanja i razvoja zelenih kampusa. Pripada domeni arhitekture, ali ukljuèuje i interdisciplinarno sudjelovanje drugih struka. Kampus Borongaj, dio zagrebaèkog Sveuèilišta, smatramo eksplicitnim okvirom našeg istraživanja. U svome punom obliku taj bi kampus trebao postati mjesto studiranja, rada, uèenja i života za otprilike 20.000 akademskih graðana. Plan je izgraditi ga kao zeleni kampus najviše razine energetske uèinkovitosti. Stoga je neophodno projektirati kompleksni sustav i implementirati najmodernije zelene tehnologije i naèela energetske uèinkovitosti: bioklimatska naèela, korištenje obnovljivih izvora energije, naprednu tehnologiju, pametne sustave i edukaciju korisnika o utjecajima njihova ponašanja.

Postavljamo dva osnovna uvjeta za naše istraživanje i razvoj zelenoga kampusa: prvi drži da bi emisija CO2 trebala iznositi 0, a drugi da bi ukupna primarna energija koja se koristi u kampusu trebala iznositi 0.

Nedavno planirani kapaciteti zahtijevaju hitnu razradu smjernica koje æe, u duhu racionalnog postupanja s postojeæim resursima, služiti kao polazište za najuèinkovitija rješenja i rezultate. Buduæi da projektiranje graðevina danas podrazumijeva i provedivost, arhitektonska struka i srodne discipline u procesu izgradnje nemaju adekvatnu podršku kao temelj za projekt. Zeleni životni vijek kampusa ukljuèuje i sljedeæe planirane kontekstualne uvjete:

- urbanizam i arhitektura koji se temelje na razlièitim tipovima certifikacijskih parametara; - okoliš kampusa potpuno osloboðen vozila koja ispuštaju CO2; - okoliš kampusa ispunjen lokalnom florom i faunom; - proèišæavanje vode, korištenje proèišæene vode, kao i korištenje alternativnih izvora vode (kišnica, potoci, podzemne vode); - odvajanje i zbrinjavanje svih vrsta otpada; - hibridizacija modernih tehnologija za obnovljive izvore energije; - interdisciplinarne inovacije u okolišu, arhitekturi i prateæim tehnologijama; - korištenje materijala koji ne ispuštaju CO2, kao i materijala s vrlo malom potrošnjom izmijenjene primarne energije; - korištenje zdravih materijala; - korištenje pametnog mjerenja i pametne mreže; - korištenje naèela pristupaènosti, dostupnosti i prihvatljivosti (3A principles: accessibility, availability, acceptability).

Unutar takvoga konteksta i takvih oèekivanja treba razviti nove oblike arhitekture koji svojim djelovanjem odgovaraju kompleksnom sustavu i podržavaju cjelokupnu ravnotežu izmeðu potrošnje energije i emisije staklenièkih plinova. Unutar definiranja zelenoga kampusa planiramo istražiti smjernice i prijedloge za planiranje i projektiranje inovativnih graðevina na kampusu, na primjeru studentskog stanovanja.

Odabrali smo studentsko stanovanje jer ono objedinjuje okolinu za život i za rad, a intenzivno se koristi 24 sata dnevno i 7 dana tjedno. Svugdje u svijetu vidljiva je potreba za studentskim smještajem, a graðevine za smještaj studenata imaju velik utjecaj na druge oblike stanovanja. Velik broj segmenata ovoga istraživanja moæi æe se primijeniti na održiva stambena naselja u prosjeènim stambenim èetvrtima u svijetu. Takoðer, trebalo bi posebno naglasiti nedostatak studentskog smještaja na hrvatskim sveuèilišnim kampusima, kao i trenutne planove za izgradnju no-

22[2014] 2[48]

PROSTOR

319

M. Pap: Studentsko stanovanje u Hrvatskoj i svijetu

vih studentskih stambenih graðevina kako bi se smanjila ova potreba za smještajem. Gotovo svi su hrvatski kampusi jasno izrazili svoje želje za izgradnjom razlièitih tipova smještaja za studente, profesore i istraživaèe na fakultetima.

Planira se istražiti i razviti inovativni model zelene gradnje (temeljen na graðevini za studentski smještaj) za kampus kojem bi mogao biti dodijeljen A+ energetski certifikat zbog primjene novih materijala i tehnologija, pristupa projektiranju koje vodi raèuna o klimi te zbog testiranja moguæih alternativa s buduæim korisnicima u skladu s naèelima Living laba.

U ovome trogodišnjem istraživanju projektni bi tim istražio nove materijale, graðevinske elemente i metode konstrukcije u cilju definiranja najpogodnijih za implementaciju. Korištenjem Building Information Management softvera i naèela održivog dizajna projektni æe tim razviti alternativne prijedloge koji æe se potom analizirati na temelju detaljnih simulacija potrošnje energije, kvalitete života i cost/benefit analize. Oèekuje se dobivanje informacija od strane graðevinske industrije.

Treæa faza projekta jest testna faza u kojoj projektni tim oèekuje proèišæavanje prijedloga na temelju studentskih anketa i izravnih povratnih informacija dobivenih od odabrane grupe studenata. Na kraju istraživanja rezultate treba ocijeniti u skladu s visokim oèekivanjima koncepta zelenoga kampusa. Vjerujemo da æe nakon ovoga istraživanja moæi poèeti faza razvoja proizvoda koja bi, uz kreativnu arhitektonsku interpretaciju, rezultirala novom graðevnom praksom.

LITERATURA 1.

2.

Eriksson, J. (2012), 22@Barcelona - Quad Helix by the Mediterranean, Bearing Consulting Ltd Rifkin, J. (2011), The Third Industrial Revolution: How Lateral Power Is Transforming Energy, the Economy, and the World, St. Martin’s Press

320

PROSTOR

Prikazi znanstvenog skupa | Scientific conference review

2[48] 22[2014]

Nana Paliniæ

Znanstveni simpozij o arhitekturi Borisa Magaša Karlovac, 25. listopada 2014.

Scientific Symposium on Boris Magaš’s Architecture Karlovac, 25th October, 2014

On 25th October, 2014, Karlovac hosted a scientific symposium to mark the anniversary of Boris Magaš’s death. The symposium, dedicated to the memory of this renowned Croatian, architect, member of Academy and university professor, was held under the patronage of the Croatian Academy of Sciences and Arts and the town of Karlovac and organized by the Association for Protection and Enhancement of Cultural and Natural Heritage of Karlovac, Faculty of Architecture in Zagreb, Faculty of Civil Engineering in Rijeka, and the Institute of Art History in Zagreb. Seventeen presentations were given on the following topics: theory of architecture, Boris Magaš’s architecture, teaching, study and architectural heritage, large scale and urbanism in the theory and projects of Boris Magaš. A presentation of the book entitled Boris Magaš - reflections on architecture was also part of the program.

Pokrovitelji: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Grad Karlovac

Dana 24. listopada 2014. navršila se godina dana od smrti akademika Borisa Magaša. Tim je povodom u Karlovcu održan znanstveni simpozij o arhitekturi ovoga uglednoga hrvatskog arhitekta i sveuèilišnog profesora. Simpozij je održan u vijeænici Grada Karlovca, pred kolegama, studentima, prijateljima i obitelji akademika Magaša. Nakon pozdravnih rijeèi pokrovitelja i organizatora održano je 17 predavanja rasporeðenih u èetiri tematske cjeline.

U sklopu prve tematske cjeline - Teorija arhitekture, izlaganja su održali akademik Andrija Mutnjakoviæ (Knjiga Arhitektura), prof. Nenad Fabijaniæ (Duž i poprijeko Magaševih putanja), mr.sc. Igor Gojnik (Teoretska misao akademika Borisa Magaša u kontekstu filozofije umjetnosti) i doc. dr.sc. Zlatko Karaè (arh.

Alen Žuniæ: Teorijski, znanstveni i publicistièki opus arhitekta Borisa Magaša).

Akademik Mutnjakoviæ valorizirao je životno djelo akademika Magaša - knjigu Arhitektura - pristup arhitektonskom djelu u kontekstu drugih povijesnih djela hrvatske arhitektonike. Prof. Fabijaniæ dao je sustavan pregled arhitektonskog opusa akademika Magaša od povijesnih izvora, prvih radova, kapitalnih realizacija (Muzej osloboðenja u Sarajevu, hotelski sklopovi Solaris u Šibeniku i Haludovo u Malinskoj, stadion na Poljudu u Splitu, crkve sv. Nikole u Rijeci i Bl. Augustina Kažotiæa u Zagrebu) do nerealiziranih projekata (RT Zagreb, palaèa Hektoroviæ na Hvaru).

Mr.sc. Gojnik analizirao je teoretsku misao akademika Magaša o prirodi umjetnièkog stvaralaštva i umjetnièkog djela kao fenome-

ni fakultet, groblje i crkvu sv. Lucije u Kostreni, kuæe i urbane vile u Rijeci, Hreljinu, Kraljevici, Malinskoj, ali i nerealizirane urbanistièke (Školjiæ-Delta-Brajdica, Rikard Benèiæ), arhitektonske (Graðevinski fakultet na Rujevici i Trsatu) i infrastrukturne projekte (most Delta-Fiumara, most Padova). Doc. Modrèin analizirao je projekte akademika Magaša kroz primjenu i razvijanje osnovne geometrije trokuta, kvadrata i kruga. Davor Podbregar predstavio je hotelski sklop Haludovo u širem kontekstu, njegovo izvorno i sadašnje stanje, ali i ‘skrivenu’ politièku, ekonomsku i ideološku pozadinu projekta i gradnje. Dr.sc. Štulhofer je dala pregled svih realiziranih i nerealiziranih projekata arhitekture za sport akademika Magaša, s naglaskom na najpoznatiju graðevinu - stadion na Poljudu u Splitu.

Stjepo Butier i doc. Rošin dali su dva osobna viðenja struènog i znanstvenog djelovanja akademika Magaša kroz sjeæanja na zajednièku suradnju u Savjetu za prostorno ureðenje RH. Treæu tematsku cjelinu - Pedagoško djelovanje, studij i graditeljska baština predstavili su Blaž Marièiæ (Ljudskost kao testament projektantskog i pedagoškog djelovanja akademika Borisa Magaša), dr.sc. Darko Kahle (Utjecaj studija arhitekture na Arhitektonskom odjelu tehnièkog fakulteta u Zagrebu na stvaralaèki opus akademika Borisa Magaša), doc. dr.sc. Zlatko Karaè (Hrvatska graditeljska baština u opusu arhitekta Borisa Magaša) i dr.sc. Aleksandra Faber (Suradnja s akademikom Magašem).

na u kontekstu povijesnog razvoja filozofije umjetnosti. Dr.sc. Zlatko Karaè prezentirao je rad arhitekta Alena Žuniæa, izlažuæi manje poznato autorovo teorijsko i znanstveno djelovanje, koje je akademik Magaš razvijao usporedno s projektantskom praksom kroz brojne struène i znanstvene radove objavljene u èasopisima, zbornicima skupova i knjigama.

Drugu tematsku cjelinu - Arhitektura Borisa Magaša, predstavili su dr.sc. Zorana Sokol Gojnik (Sakralna arhitektura akademika Borisa Magaša), prof. dr.sc. Željka Èorak (Dominikanska crkva i samostan blaženog Augustina Kažotiæa u Zagrebu), mr.sc. Olga Magaš (Manje znani Rijeèki projekti Borisa Magaša), doc. Leo Modrèin (Triangulirana kvadratura kruga: u potrazi za prostornim slogom arhitekta Borisa Magaša), prof. dr.sc. Ariana Štulhofer (Sportska arhitektura Borisa Magaša), Davor Podbregar (Hotelski kompleks Haludovo), Stjepo Butier (Doprinos akademika Borisa Magaša u promišljanju i vrednovanju hrvatskog prostora u Savjetu za prostorno ureðenje države) i doc. Jerko Rošin (Boris Magaš ili etika identiteta).

Dr.sc. Sokol Gojnik analizirala je sakralni opus akademika Magaša, komparirajuæi sve ostvarene i neostvarene projekte, kao i teoretske misli o fenomenu sakralnog prostora, za koji je on bio posebno vezan. Dr.sc. Èorak fokusirala se na posljednje sakralno Magaševo djelo, visoko vrednujuæi ovo zdanje koje se posebnošæu oblika izborilo za svoj status unutar otežavajuæeg okoliša. Mr.sc. Magaš predstavila je manje poznate rijeèke realizacije: Prav-

Organizatori: Udruga za zaštitu i razvoj kulturne i prirodne baštine Karlovca Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Graðevinski fakultet Sveuèilišta u Rijeci Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu

Skupovi, tribine i predavanja | Conferences, Debates and Lectures

22[2014] 2[48]

PROSTOR

321

5

1

3

2

4

Arh. Marièiæ analizirao je u kolikoj su mjeri poznavanje povijesti i teorije te kapitalna izvedena djela utjecali na pedagošku izvrsnost arhitekta Magaša, na afirmativan pristup studentima, arhitekturi i arhitektonskoj ideji. Dr.sc. Kahle analizirao je program studija arhitekture u doba kad ga pohaða akademik Magaš, koji je, spajajuæi funkcionalistièki akademizam Gottfrieda Sempera i didaktièke kvalitete njegovih nasljednika, stvarao enciklopedijske arhitekte koji su poznavali i graðevinarstvo i strojarstvo i druge tehnièke discipline. Doc. dr.sc. Zlatko Karaè opisao je djelovanje akademika Magaša vezano za graditeljsku baštinu, koje je zapoèeto kroz praktièan i istraživaèki rad u studentskoj dobi, nastavljeno kroz suradnju s akademikom Andrijom Mohorovièiæem i samostalno nastavljeno uglavnom kroz publicistièko i znanstveno djelovanje. Dr.sc. Aleksandra Faber opisala je suradnju s akademikom Magašem oko zaštite suhozidne gradnje u Hrvatskoj.

Skup je zakljuèen tematskom cjelinom Veliko mjerilo i urbanizam u teoriji i projektima Borisa Magaša kroz izlaganja koje su održali Helena Knifiæ Schaps i dr.sc. Borka Bobovec (Teorijska tumaèenja i djelovanje u Savjetu za prostorno ureðenje RH) i prof. dr.sc. Boris Morsan (Magaševa linija i zaštita prostornih vrijednosti Karlovca).

Arh. Knifiæ Schaps opisala je suradnju s akademikom Magašem na rješavanju složenih prostornih problema Hrvatske. Kroz svoj teoretski, ali i bogat praktièni rad znao je prepo-

znati probleme u prostoru i dati viziju moguæih rješenja. Prof. dr.sc. Boris Morsan prezentirao je urbanistièke planove Karlovca razvijene na idejama akademika Magaša, koji bi trebali biti temelj i polazište za revitalizaciju ovoga renesansnog grada spomenika, jedinstvenog u Hrvatskoj.

U sklopu izlaganja predstavljena je i knjiga Boris Magaš - misli o arhitekturi - izabrani tekstovi, koju je priredio i uredio Alen Žuniæ, dok su izdavaèi Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - Hrvatski muzej arhitekture, Sveuèilište u Zagrebu - Arhitektonski fakultet i UPI-2M PLUS. Knjiga donosi izbor od 40 kljuènih tekstova akademika Magaša nastalih u razdoblju od 1962. do 2013. godine i objedinjuje teorijska tumaèenja autorovih vlastitih realizacija, valorizacijske osvrte na djelovanje drugih arhitekata, tekstove vezane za znanstvene projekte koje je vodio na Graðevinskom fakultetu u Rijeci i Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, dok dio tekstova predstavlja studije širih teorijskih i historiografskih tema. Kao rezultat simpozija tijekom iduæe godine bit æe objavljen zbornik sa svim izlaganjima koja su se mogla èuti u Karlovcu.

Kroz niz vrlo raznorodnih predavanja održanih na simpoziju u Karlovcu, rodnom gradu Borisa Magaša, prisutni su imali priliku sagledati svu profesionalnu, znanstvenu i ljudsku dimenziju jedne, sada veæ povijesne osobe hrvatske arhitekture, koja je svojim djelovanjem i djelima zadužila suvremenike i brojne generacije studenata, i to ne samo one prošle veæ i buduæe.

6 Sl. 1. Muzej revolucije, Sarajevo, 1958.-1963. (s: E. Šmidihen i R. Horvat) Sl. 2. Narodno pozorište, Zenica, 1961.-1962. (s: V. Turina) Sl. 3. Hotelski sklop Solaris, Šibenik, 1967.-1968.

Sl. 4. Hotelski sklop Haludovo, Malinska, 1969.-1972.

Sl. 5. Djeèji vrtiæ Mihaljevac, Zagreb, 1973.-1975.

Sl. 6. Stadion Poljud, Split, 1976.-1979.

322

PROSTOR

Prikaz izložbe | Exhibition Review

2[48] 22[2014]

Dubravko Baèiæ

14. Venecijanski bijenale arhitekture Osnove / usvajanje moderniteta: 1914.-2014.

Hrvatski paviljon - Fitting Abstraction

La biennale di Venezia - 14th International Architecture Exhibition Fundamentals / Absorbing Modernity 1914-2014 Croatian pavilion - Fitting Abstraction Fitting Abstraction is the title of Croatian Pavilion featured at the 14th International Architecture Biennale in Venice. The exhibition, prepared by the research team from the Zagreb Faculty of Architecture, presented Croatian architecture from 1914 to 2014. It explored how architecture, through its disciplinary autonomy, responded to the intense conditions of globally impending modernity. ”Fitting Abstraction” proposed eight fundamental attributes of Croatian architecture that have persisted as decisive qualities throughout the hundred year period. These thematic lines were presented through selected architectural case studies. The focus was directed towards autonomous architectural operations demonstrating how the selected examples transcended their immediate formal features to assume wider social and cultural relevance. All eight of these thematic lines rely on modernist conceptual and instrumental apparatus, proving modernism as an effective bearer of national architectural identity. ”Fitting Abstraction” successfully presented the ways in which modernism reinforced existing Croatian architecture culture that has extended its historical trajectories up to the present day.

[Translated by author]

Venecijanski bijenale arhitekture najveæa je i najznaèajnija svjetska arhitektonska izložba, a 14. izdanje Bijenala po mnogoèemu je bilo osobito, i to ne samo zato jer se dužnosti glavnog izbornika prihvatio karizmatièni nizozemski arhitekt Rem Koolhaas veæ i stoga što je Koolhaas inzistirao na uistinu znaèajnom zaokretu u profilu ove utjecajne manifestacije.

Umjesto dosad prevladavajuæeg težišta na raznoraznim aspektima arhitektonske suvremenosti, Koolhaasova namjera bila je okrenuti Bijenale prouèavanju arhitektonske povijesti, te uobièajeni spektakularni arhitektonski izlog zamijeniti platformom aktivnoga povijesnog istraživanja. U tom je smislu Koolhaas i dao krovni naslov ovogodišnjem Bijenalu - Fundamentals (Osnove), naglašavajuæi time važnost okretanja temeljnim elementima, vrijednostima i izvorima arhitekture.

Koolhaasovo Bijenale zamišljeno je ponajprije kao izložba o arhitekturi (a ne nužno o arhitektima), što je pomaklo fokus s individualnih opusa i pojedinaènih arhitektonskih iskoraka na prouèavanje arhitektonskih elemenata, fenomena, procesa, vrijednosti i uèinaka.

Unutar zajednièkog nazivnika izložba je bila podijeljena u tri zasebna i donekle razlièita dijela. Koolhaas i njegov tim pripremili su središnju izložbu Bijenala, nazvanu „Elementi arhitekture” i postavljenu u Centralnom paviljonu u Giardinima. Drugi segment Bijenala bila je izložba „Monditalia”, smještena u dijelu Arsenala, koja se bavila iskljuèivo Italijom, zemljom bogate arhitektonske i kulturne povijesti, ali koja danas - kako zakljuèuje Kool-

haas - balansira izmeðu kaosa i pune realizacije svojih potencijala. Konaèno, treæi segment Bijenala obuhvatio je uobièajenu smotru nacionalnih paviljona i postava.

Meðutim, za nacionalne paviljone Koolhaas je zadao zajednièku temu - „Apsorpcija moderniteta 1914.-2014.” te pozvao sve zemlje sudionice da „svaka na svoj naèin oslovi problem brisanja nacionalnih obilježja u korist gotovo posvemašnjeg prihvaæanja jednoga univerzalnoga modernog jezika”. U tih je stotinu godina - sugerira Koolhaas - „nacionalni identitet, èini se, bio žrtvovan modernitetu”. Usvajanje moderniteta urodilo je time da su, kako kaže, „arhitekture koje su nekad bile lokalne i specifiène, postale zamjenjive i globalne”.

Donekle neoèekivano, nacionalni izbornici uglavnom i nisu baš poslušali Koolhaasa jer su se postavu kretali od manje ili više ozbiljnih (pokušaja) istraživanja do scenografski instaliranih fenomenoloških dosjetki. Koji je razlog tome, teško je odgonetnuti, no posve je sigurno da istraživanje na kakvo je nacionalne izbornike pozvao Koolhaas nije nimalo jednostavan zadatak. Poseban je problem, pak, izlaganje takve vrste istraživanja na naèin koji bi bio atraktivan i instruktivan. Kako bilo da bilo, ni sam Koolhaas nije imun na spektakle svake vrste, a ambiciozno zamišljeno veliko svjetsko istraživanje razvoja nacionalnih arhitektura u proteklih sto godina uglavnom se pretvorilo u šarolik internacionalni panoptikum koji više pobija Koolhaasovu tezu o homogenizirajuæoj hegemoniji modernizma nego što je potvrðuje.

Hrvatska se na Bijenalu predstavila studioznom i vizualno atraktivnom izložbom Fitting Abstraction, koju je za 14. Bijenale arhitekture pripremio istraživaèki tim Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu pod vodstvom izbornice prof. dr.sc. Karin Šerman. U prikazu proteklog stoljeæa razvoja hrvatske arhitekture naš je nacionalni tim na problemski poziv odgovorio na donekle polemièki naèin, polemièan ponajprije stoga što, relevantnoj i zanimljivoj Koolhaasovoj tezi usprkos, sluèaj hrvatske moderne arhitekture svjedoèi, prema njihovu istraživanju, upravo suprotno.

Apstrakcija je jedna od središnjih formalnih i konceptualnih odrednica arhitektonskog modernizma. Teza je hrvatskog tima da se u ovdašnjim prilikama, zbog niza povijesnih razloga, arhitektonski modernizam - premda duboko obilježen upravo tom apstrakcijom pokazuje kao legitimni nositelj dimenzije lokalnoga arhitektonskog identiteta, te da i sama apstrakcija postaje u neku ruku ‘retorièka’ i ‘reprezentativna’. Nastup se stoga posvetio prezentiranju okolnosti i razloga toga zanimljivog preokreta. Iz takvog je stajališta proizašao i naziv izložbe, koji se može prevesti kao Podesnost apstrakcije, u smislu da je nama ta modernistièka apstrakcija naprosto primjereno odgovarala, ali takoðer i da se ona, ako je to bilo potrebno, fleksibilno podešavala i prilagoðavala, kroz snalažljive projektantske operacije arhitekata, ne bi li se podvela pod zajednièke kulturološke i društvene interese.

Intenzivan proces nacionalne formacije odvijao se u Hrvatskoj upravo unutar zadanoga

Prikaz izložbe | Exhibition Review

dinamiènog stoljetnog razdoblja (1914.-2014.), a paralelno se kristalizirala i važna uloga arhitektonskog modernizma. Hrvatska izložba ne posveæuje se nekim izdvojenim epizodama protekloga stoljeæa, niti se bavi tek pojedinim opusima, autorima ili tipovima.

Upravo suprotno, cilj je bio zahvatiti što širi raspon uvida u èitavih stotinu godina i vidjeti što jedan takav široki pogled pruža za razumijevanje složenih modernizacijskih procesa, odnosno što on govori o bitnim odrednicama hrvatske arhitekture opæenito. Povijesno-teorijsko istraživanje hrvatskog tima izluèilo je osam specifiènih tema, prepoznatih kao arhitektonske vrijednosti koje u našoj arhitekturi traju tijekom èitavog sagledanog stoljetnog razdoblja. Identificirane kao prihvaæene, opredmeæene i trajne arhitektonske preokupacije, te vrijednosne linije predstavljaju glavne eksponate hrvatskog nastupa na Bijenalu: poetièka redukcija, sublimacija regionalnog, kontekstualni senzibilitet, kultura urbaniteta, generiranje društvenog, umjetnièke suradnje, otvoreni sustavi i eksperimentalno istraživanje. I premda su sve obilježene apstrakcijom kao formalnom i konceptualnom odrednicom, svaka od njih ujedno neznatno i modificira to svima zajednièko svojstvo na sebi svojstven naèin. Uzete pak zajedno, one predstavljaju autentièan oslonac za formiranje lokalnoga arhitektonskog identiteta, pa se i cjelokupan hrvatski nastup na Bijenalu posvetio prezentiranju ovih specifiènih lokalnih arhitektonskih vrijednosti razvijenih tijekom razdoblja modernizma - odreðenih arhitektonskih postupaka, metoda, fenomena i njihovih uèinaka.

Svaka od osam vrijednosnih linija predstavljena je na izložbi sa po osam arhitektonskih primjera. Primjeri su organizirani kronološki, na naèin da ravnomjerno pokrivaju cijelo dvadeseto stoljeæe i time dokumentiraju kontinuitet i opstojnost svake od promatranih arhitektonskih vrijednosti, unatoè istovremenim promjenama koje su se odvijale u sklopu politièkih, ekonomskih i ideoloških okolnosti.

Odabrati ogranièeni broj primjera iz bogate i vrijedne ostavštine hrvatske arhitektonske baštine svakako nije bilo ni lagano ni jednostavno. No svi primjeri uistinu predstavljaju neosporne aspiracije i dosege kulture i vremena koji su potaknuli njihovo ostvarenje.

Pomno promišljen i dobro odvagan odabir ravnomjerno obuhvaæa raznovrsne arhitektonske tipove i mjerila, razlièite regionalne kulture i lokalne kontekste.

22[2014] 2[48]

Fundamentalni elementi arhitekture koje je izložio hrvatski tim nisu tek osnovni gradbeni elementi, nego fundamentalne arhitektonske vrijednosti u smislu njihovih širih prostornih, kulturnih i društvenih uèinaka. Oni nisu tek arhitektonske ‘rijeèi’, nego osnovni ‘principi gramatike’ arhitektonskog jezika kojim se produktivno ostvaruju zacrtani širi ciljevi.

Zahvaljujuæi dobro osmišljenom postavu, lako se uoèava da su sve izdvojene vrijednosti usmjerene, naoko paradoksalnom, dvojakom cilju: s jedne strane uvjereno promoviraju nadiruæi modernitet, dok istodobno nastavljaju naš povijesni kontinuitet. A kako i same nadilaze sferu konkretnih formi, oèito je da se razumijevanje moderniteta, baš kao i ono povijesnoga kontinuiteta, u ovakvom tumaèenju zapravo smješta u sferu širih postignuæa, fenomena, doživljaja i osjeæaja.

Rješenje prostorne organizacije paviljona voðeno je idejom što lakšeg praæenja brojnih slojeva izložbe i razumijevanja njihovih složenih prostorno-vremenskih odnosa, pri èemu je glavna uloga dana prostornoj instalaciji kao sugestivnom tumaèu. Prolazeæi prostorom izložbe posjetitelj je veæ samom logikom kretanja upuæen na usklaðeno èitanje i povezivanje njezinih razlièitih segmenata - povijesnih fotografija, nacrtne dokumentacije, konceptualnih modela, pojedinih tematskih linija, njihovih povijesnih oslonaca, kao i društveno-povijesnog konteksta koji je predstavljen razraðenom vremenskom lentom. Rijeè je, dakle, o kompleksnoj osmeroglasnoj partituri koja se èita i horizontalno i vertikalno, harmonijski ili polifono, no uvijek u dobro ugoðenom odnosu sadržaja i prezentacije.

Paviljonska instalacija sastavljena od èeliènih cijevi služi ne samo kao funkcionalni okvir i nosaè izlošcima i potrebnoj infrastrukturi, nego ujedno i sama stvara specifiènu ambijentalnu kvalitetu te pruža prostorni doživljaj koji komunicira polazišnu tezu i ideju. Usputnom posjetitelju, koji vjerojatno ne može odvojiti previše vremena za išèitavanje svih isprepletenih slojeva, omoguæeno je dobiti osnovnu impresiju i dojam. Svakako nije sluèajno da postav priziva u sjeæanje poznati paviljon Jugoslavije s 13. Milanskog triennala iz 1964. godine arhitekta Vjenceslava Richtera, doduše ne toliko u izgledu koliko u pogledu ideje preklapanja izložbenog materijala s prostornom instalacijom u zajednièku doživljajnu cjelinu. Na taj je naèin u realnome mjerilu stvoren doživljaj apstraktnoga dinamiè-

PROSTOR

323

nog, otvorenog i kontinuiranog vizualnog sustava ostvarenog relativno jednostavnim i minimalnim sredstvima. Doista, tako se i jedna od vrijednosti o kojoj se na izložbi govori dosljedno i autentièno aktualizirala i u projektantskom aspektu postava. Što smo, dakle, o hrvatskoj arhitekturi mogli nauèiti u Veneciji? Teza je hrvatskog nastupa da arhitektonski modernizam u našim, lokalnim okvirima ne samo da ne rastaèe i ne kompromitira prethodno postojeæu nacionalnu arhitekturu, nego da, dapaèe, zbog niza povijesnih razloga, modernizam postaje aktivni graditelj i nositelj ovdašnje kulturne memorije i identiteta. Hrvatska arhitektura ne samo da se uspješno razvijala unatoè nadolazeæemu modernizmu, nego je stasala upravo kroz i pomoæu njega. Kao okosnicu nastupa autori stoga postavljaju prezentiranje, argumentiranje i vizualiziranje ove teze, dajuæi izložbi naziv koji sugerira lokalno povijesno zaživjelu tradiciju formalne redukcije i sažimanja, elementarnosti i racionalnosti, te uroðenu sklonost konceptualnomu mišljenju i pristupu.

Razapeti izmeðu kulturološke permanentnosti i tehnološke imanentnosti, prikazani primjeri instruktivno i paradigmatski ocrtavaju kreativnu genezu hrvatskoga arhitektonskog moderniteta. Vrijednosne linije hrvatskog postava nisu tek mimosmjerni pravci, proizvoljni nazivnici pod koje se svode odabrani primjeri. Oni su konstitutivni elementi kompleksne prostorne i identitetske matrice u kojoj se dijakronijski i sinkronijski opredmeæuje hrvatska arhitektonska kultura i univerzalne tekovine moderniteta koje smo uspješno preuzeli i posve autentièno interpretirali. Èetrnaesti Venecijanski bijenale arhitekture održan je od 7. lipnja do 23. studenoga 2014. godine. Na izložbi je izlagalo rekordnih 65 nacionalnih timova, a tijekom šestomjeseènog trajanja Bijenale je posjetilo dvjesto èetrdeset tisuæa posjetitelja. Za one koji nisu imali prilike vidjeti hrvatski paviljon na Bijenalu, podsjetimo naposljetku da je sažeti prikaz istraživanja i dalje dostupan na http://www.fittingabstraction.com, a da æe se hrvatski paviljon uskoro naæi u stalnome postavu Muzeja za suvremenu umjetnost u Zagrebu.

Napomena uredništva: Impresum izložbe cjelovito je prikazan u Kronici Arhitektonskog fakulteta, str. 360.

324

PROSTOR

Prikaz izložbe | Exhibition Review

2[48] 22[2014]

Sanja Gašparoviæ

Pejsažno oblikovanje i opus Sonje Jurkoviæ Izložba, 16.10. - 27.10. 2014.

Galerija ULUPUH, Zagreb, Tkalèiæeva 26

Landscape Design and the Works of Sonja Jurkoviæ Exhibition, 16th October - 27th October 2014 ULUPUH gallery, Zagreb, Tkalèiæeva 26 In October this year the ULUPUH gallery in Zagreb hosted an exhibition entitled Landscape design and the works of Sonja Jurkoviæ, the architect and former professor at the Faculty of Architecture in Zagreb over many years. Despite the fact that only a small portion of her work was presented, the exhibition nicely illustrated her versatility and a variety of tasks she dealt with in her professional career spanning forty years. Being an architect, landscape architect, urban planner and professor, she always showed keen professional interest, creative energy, and willingness to search for ”the different”, for the concepts that emerge from and fit into the historical, spatial and (particularly important to her) landscape context. The exhibition, comprising twenty panels, several installations, and scale models, was divided into three sections. Each of them represents a particular area of her work: Parks and promenades, Installations and exhibitons, and Plans, projects, competitions, studies and architecture. The exhibition was accompanied by a lavishly illustrated catalogue with a short biography as well as a chronological presentation of her works.

U listopadu ove godine u galeriji ULUPUH u Zagrebu održana je izložba „Pejsažno oblikovanje i opus Sonje Jurkoviæ”, arhitektice i dugogodišnje profesorice Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Prilikom otvorenja izložbe autorica je naglasila kako je oduvijek nastojala biti umjetnica, a to se u izloženim crtežima, skicama, instalacijama, projektima i planovima nedvojbeno i vidi. Iako je izložen samo dio njena struènog opusa, on pokazuje izuzetnu svestranost i raznolikost zadataka kojima se tijekom èetrdesetogodišnjega struènog rada bavila. U svome se djelovanju kao arhitektica, pejsažna arhitektica, urbanistica, planerka i pedagoginja uvijek, pa još i danas kada je u mirovini, istièe radoznalošæu, osebujnom kreativnom energijom i sklonošæu za propitivanje ‘drugaèijeg’ u potrazi za konceptima koji proizlaze iz i uklapaju se u kontekst, kako povijesni i prostorni tako i onaj - za nju uvijek posebno važan - pejsažni. Nakon diplome na Arhitektonskom fakultetu Sonja Jurkoviæ završila je i poslijediplomski studij Oblikovanje pejsaža na Agronomskom fakultetu, stoga se njenim radom provlaèi dvostruka optika pejsažnog i inženjerskog sagledavanja prostora u težnji za postizanjem sklada prirodnog i antropogenog.

Postav izložbe od dvadesetak panoa i nekoliko instalacija i maketa koncepcijski je bio podijeljen na tri dijela, od kojih je svaki predstavljao odreðeno podruèje njena djelovanja.

Prvu skupinu projekata èine parkovi i šetališta. S obzirom na autorièinu sklonost i inte-

res za pejsažno oblikovanje, ovaj tip zadataka kontinuirano je bio jedan od fokusa njena struènog rada. Imali smo priliku vidjeti prijedloge za ureðenje Tkalèiæeve ulice te parkova u Solinu, Klanjcu i Velikoj Gorici, zatim projekte obnove perivoja Griè u Zagrebu, kao i dvoraca - Eltz u Vukovaru, Sixto u Jakovlju te Novih Dvora u Zaprešiæu. Izloženi su i prijedlozi pejsažnog oblikovanja obalnih parkova rijeka: Dravskog parka u Varaždinu te Parka trava - savske inudacije u Zagrebu. Navedeni projekti predstavljeni su u najveæoj mjeri autorskim prostoruènim skicama i crtežima koji odaju poetiènu notu u likovnosti, senzibilitet za oèitavanje obilježja konteksta te obazrivo i meko interveniranje u skladu s prirodom.

Drugi dio izložbe predstavlja manje poznat rad autorice koja se èesto, potaknuta aktualnim društvenim dogaðanjima, isticala javnim umjetnièkim instalacijama i samostalnim autorskim izložbama, nastojeæi ukazati na zaboravljene, narušene i ugrožene vrijednosti prostora. Fotografije i ponovno interpretirane instalacije podsjetile su na neke od takvih njenih akcija: instalacija Proèelje s posjeèenim bršljanom u Praškoj 24, instalacija Ratom uništeni park u Petrinji, scenografija Perivoj Maksimir - povodom 200 godina njegova trajanja, te maketa Prijedlog za Art centar Rijeka prenamjenom napuštene remize.

U treæem dijelu izložbe Sonja Jurkoviæ predstavila je svoje planove, projekte, natjeèaje, studije i arhitekturu, koje objedinjuje prepoznatljiva tema uspostavljanja odnosa s pejsa-

žem. Prikazani su planovi parkovnog ureðenja groblja Lovrinac u Splitu, u Varaždinu i Brdovcu, te pejsažni planovi botanièkog vrta Graèani u Zagrebu i sportsko-rekreacijskog centra Bjelolasica, kao i nekoliko manjih hortikulturnih projekata ureðenja pozornice u Lukovdolu, okoliša stambenih zgrada u Omišu, vanjskih prostora škole i vrtiæa u Orebiæu te Dverca u Zagrebu. Znaèajan opus urbanistièko-planerske prakse zastupljen je koncepcijama planova za gradove Rijeku, Makarsku te Labin i Presiku, a posebno poglavlje èine studije utjecaja na okoliš velikih infrastrukturnih poteza poput autoceste Vc, obilaznice Osijeka, kanala Dunav-Sava, Srða Dubrovnik.

Aktivno sudjelovanje na urbanistièko-arhitektonskim natjeèajima (Park-šuma Titov gaj, centar Zagreba, Sava od Podsuseda do Ivanje Reke, Bukurešt, riva Pula, Poreè: Peškera, Zona Špadiæi i SRC Veli Jože) okrunjeno je naposljetku i realizacijom Sportske dvorane Žatika u Poreèu.

Istodobno s dogaðanjem u ULUPUH-u bila je u izložbenom prostoru Arhitektonskog fakulteta postavljena prateæa izložba „Retro nacrti” - tri projekta pejsažnog ureðenja iz sedamdesetih godina (za groblje Lovrinac u Splitu i Spomen-park Titov gaj u Beogradu), prikazana prostoruènim nacrtima velikih formata u tehnici tuša na transparent-papiru.

Izložbe su popraæene bogato ilustriranim katalogom s kratkom biografijom te kronološkim prikazom svih dosadašnjih radova.

Prikaz izložbe | Exhibition Review

22[2014] 2[48]

PROSTOR

325

Tamara Jeger, Ante Ðerek

Solar Decathlon Europe 2014.

Solar Decathlon Europe 2014

Solar Decathlon is an biennial international competition among universities focused around the challenge to conceive, design and build a self-sustainable house powered by renewable energy sources, primarily by the Sun. Each university is represented by a team of students, guided by their respective mentors. This year’s Solar Decathlon 2014 final was held in Versailles, France, comprising twenty competing and two exhibiting teams. The University of Zagreb premiered as the first team from Southeast Europe to participate in this competition. Preceding the finals, there was a year and a half preparation phase during which the designs were elaborated, ending with the preliminary construction of a prototype. The competition has received high attention with over 100.000 visitors.

[Translated by author]

Solar Decathlon je prestižno meðunarodno sveuèilišno natjecanje kojeg je glavni izazov koncipiranje, projektiranje i izgradnja samoodržive montažne kuæe koja svoje energetske potrebe zadovoljava iz obnovljivih izvora energije, ponajprije sunca. Iako je naèelno namijenjeno studentima, dopušteno je, a katkad i neophodno, sudjelovanje profesionalaca iz struke. Ideja o Solar Decathlonu javila se 1990-ih godina u SAD-u, a prvo natjecanje održano je 2002. godine u Washingtonu. Španjolska vlada i Ministarstvo energetike SAD-a potpisali su 2007. sporazum o organizaciji Solar Decathlon Europe [SDE], koji se prvi put održao 2010. godine u Madridu. Svoju azijsku inaèicu natjecanje je dobilo 2013. godine kada je održano u Kini. Bez obzira na regionalne varijacije, pravo sudjelovanja imaju sveuèilišta iz svih krajeva svijeta.

Ovogodišnji Solar Decathlon Europe 2014.

[SDE 2014] održan je od 28.6. do 14.7. u Francuskoj. Nakon mnogobrojnih prijava odabrano je dvadeset natjecateljskih i pet izložbenih projekata iz osamnaest zemalja i tri kontinenta koji su ravnopravno izlagali svoje prototipe unutar Solarnoga sela smještenog u parku dvorca Versailles.

Završnici natjecanja prethodila je etapa razrade projekata, od idejnih skica do preliminarne izgradnje, u trajanju od osamnaest mjeseci. Potom su timovi transportirali svoje

prototipe do Solarnoga sela, gdje su imali rok od deset dana za završnu realizaciju. Uslijedile su posljednje inspekcije, a zatim je natjecanje službeno otvoreno za javnost. Izlaganje projekata pratilo je struèno vrjednovanje žirija u deset kategorija. U žiriju su bili vodeæi svjetski profesionalci iz pojedinih disciplina, kao što su Wang Shu, Werner Herzog, Alain Maugard, Harrison Fraker, Marie-Hélne Contal, Paola Viganò, Dominique Gauzin-Müller i mnogi drugi.

Natjecanje je kulminiralo proglašavanjem konaènog poretka na temelju zbroja bodova iz svih kategorija. Pobjednikom SDE 2014. proglašen je tim Universitá Degli Studi di Roma TRE s projektom RhOME for denCity. Nakon završne ceremonije i zatvaranja natjecanja timovi su imali pet dana za demontažu.

Concept Membrain odabran je na SDE 2014. kao izložbeni projekt, èime se tim Sveuèilišta u Zagrebu [UNIZG], kao prvi s podruèja jugoistoène Europe, plasirao u završnicu, gdje je izgradio svoj prototip. Tim je sastavljen od osamdesetak studenata i tridesetak profesora-mentora s èetrnaest razlièitih fakulteta.

Polazeæi od osnovne jedinice života - stanice, tim UNIZG koncipirao je kuæu s pomoæu membrane koja ima ulogu visokotehnološke ovojnice, svojevrsnoga ‘mozga kuæe’. Membrana nije samo granica izmeðu unutarnjeg i vanjskog prostora, nego unutar sebe integri-

ra višestruke slojeve razlièitih funkcija poput prikupljanja solarne energije, reguliranja mikroklime, stvaranja prostora za uzgoj biljaka i sliènog. Ona je adaptabilna u odnosu na razlièite pristupe, orijentacije i lokacije te omoguæuje optimalno funkcioniranje kuæe unutar širokog spektra klimatskih i prostornih uvjeta. Modularnim projektiranjem postignuta je fleksibilnost na promjenjivoj i zadanoj površini, a korištenjem prirodnih materijala poput drva, ovèje i drvene vune implicira se odgovornost prema okolišu. Kako bi osigurali održivost projekta, tim UNIZG u suradnji s profesorom Mladenom Jošiæem i prorektorom Bojanom Baletiæem odluèio je po završetku natjecanja rastavljenu kuæu pohraniti u skladište na Kampusu Borongaj, gdje æe poèetkom 2015. godine biti ponovno sastavljena u službi infocentra za održive sustave i znanstvenoistraživaèkog laboratorija.

Natjecanje je privuklo velik interes javnosti, s više od 100.000 posjetitelja iz cijeloga svijeta, ukljuèujuæi i velik broj profesora i struènjaka iz tehnièkih i tehnièki srodnih disciplina. Premda su natjecatelji i njihovi projekti dolazili iz razlièitih krajeva svijeta te, shodno tome, davali specifiène odgovore na specifiène kontekste, svojim su ekološki i ekonomski prihvatljivim pristupom postali suradnici unutar velikog tima sa zajednièkim ciljem - pronaæi održivi naèin rješavanja aktualnih urbanih i arhitektonskih problema.

326

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

2[48] 22[2014]

Zorana Sokol-Gojnik

Boris Magaš - misli o arhitekturi - izabrani tekstovi Alen Žuniæ (izabrao i uredio)

Boris Magaš - Reflections on Architecture - Selected Texts Selected and edited by Alen Žuniæ

The book presents a selection of texts written by Boris Magaš and published in numerous journals, conference proceedings and books. The book chronologically covers 40 relevant texts written between 1962 and 2013. They amply illustrate a range of topics that Boris Magaš found particularly interesting throughout a period of 50 years. Each title is accompanied with a year of its publication and an additional note at the end of the text about its original publication. A significant contribution to the book was made by the editor Alen Žuniæ who wrote its introduction entitled Theoretical, scientific and published works of the academician Boris Magaš. The content of this text was also presented at the scientific symposium dedicated to the architect Boris Magaš in Karlovac in October this year in the conference section ”Theory of architecture”. This book, published on the occasion of the first anniversary of Boris Magaš’s death, widens perspective on the complexity of the professional work of one of the most renowned Croatian architects.

HAZU - Hrvatski muzej arhitekture Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet UPI-2M PLUS Zagreb, 2014.

Str. 296, ilustrirano, bibliografija i biografija B. Magaša, zahvala, o uredniku [21/15 cm, crno/bijelo, meki uvez] Recenzenti: M. Obad Šæitaroci, Ž. Èorak, I. Juras Lektura: M. Ostoja Prijevodi: S. Nosiæ, N. Renduliæ, Z. Sokol-Gojnik, I. Pasini Tržec

ISBN 978-953-7703-26-4 [UPI-2M PLUS] CIP 889258 [NSK Zagreb]

Nakon niza èlanaka, znanstvenih i struènih kritika, prikaza i studija o arhitektonskim opusima i baštini, te znaèajnih knjiga o arhitekturi, arhitekt Alen Žuniæ, trenutno poslijediplomant teorije i filozofije arhitekture na GSD Harvard University, obdario nas je novom, vrlo znaèajnom publikacijom. Djelo Boris Magaš - misli o arhitekturi - izabrani tekstovi predstavljeno je na Znanstvenom skupu o arhitektu Borisu Magašu, održanom u listopadu ove godine u Karlovcu. Djelo prezentira slabije poznat opus Magaševih autorskih tekstova objavljenih u brojnim èasopisima, simpozijskim zbornicima i knjigama.

Prireðivaè i urednik knjige Alen Žuniæ svojim istraživanjem naèinio je fond objavljenih pisanih radova akademika Borisa Magaša, koji je sastavio s pomoæu nekoliko bibliografskih baza: Digitalnog kataloga NSK-a, kataloga Knjižnice HAZU-a, Studijskog arhiva Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, baze HZB/CROSBI, ali i raznih biografskih i enciklopedijskih priloga o autoru, profesorskog dosjea akademika Magaša na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, te saèuvanih rukopisa i separata iz ostavštine.

Knjiga donosi kronološki niz od 40 odabranih najznaèajnijih autorskih tekstova Borisa Magaša nastalih u razdoblju od 1962. do 2013. godine i daje sliku o temama koje su zaokupljale Borisa Magaša u razdoblju od pedese-

tak godina uz njegovo praktièno djelovanje.

Uza svaki naslov teksta nalazi se godina objave, a na kraju teksta autor donosi podatak o izvornoj objavi teksta. Tekstovi su doneseni u jeziènom obliku kako su doneseni u izvorniku, samo je nekoliko tekstova objavljenih u inozemnim èasopisima prevedeno na hrvatski jezik. Svaki prilog prati jedna ilustracija koja upuæuje na sadržaj teksta. Na kraju knjige priložena je cjelovita bibliografija svih publikacija.

Znaèajan prilog knjizi je uvodni tekst urednika Alena Žuniæa pod naslovom „Teorijski, znanstveni i publicistièki” opus akademika Borisa Magaša, koji je prezentiran na spomenutomu Znanstvenom skupu u tematskom bloku „Teorija arhitekture”. U svome tekstu Žuniæ se osvræe na formativne godine akademika Borisa Magaša, na poèetke njegove znanstvene karijere na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, na suradnju s profesorom Mohorovièiæem i profesorom Turinom, na prve pisane radove koji sazrijevaju od esejistièkog, literarnog do teorijskog prosedea kroz iskustvo izrade doktorata u sklopu kojeg Magaš formira svoj teoretski okvir koji postaje temelj na kojem æe graditi buduæa promišljanja - kako teorijska tako i ona praktièna. Žuniæ razluèuje èetiri velika tematska bloka tekstova u kojima se Magaš bavi specifiènim

arhitektonskim temama, i to: teme turizma i hotelske arhitekture, teme arhitekture djeèjih vrtiæa, zaokupljenost sakralnim, sanjanje nebodera. Usto, autor naglašava najznaèajnije teorijske tekstove, ali se osvræe i na tekstove u kojima Magaš piše o djelima drugih arhitekata ili o zbivanjima na hrvatskoj i svjetskoj arhitektonskoj sceni.

Izvan pisanoga opusa, autor izdvaja druge važne komponente Magaševa publicistièkog djelovanja ostvarene kroz urednièku aktivnost ili kroz djelovanje u Savjetu za prostorno ureðenje Republike Hrvatske, gdje je ostavio posebno vrijedan metodološki doprinos struci.

Poseban osvrt autor daje na knjigu Arhitektura. Pristup arhitektonskom djelu, koja je objavljena 2012. godine, a nastala je na temelju Magaševih predavanja na zagrebaèkom Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.

Na kraju Žuniæ daje kratak osvrt na Magašev nastavnièki habitus i njegovo djelovanje na Arhitektonskom fakultetu kroza znanstvene projekte i znanstvena mentorstva.

Knjiga Boris Magaš - misli o arhitekturi - izabrani tekstovi, tiskana o prvoj godišnjici smrti akademika Magaša, jest publikacija koja probranim odabirom izvornih radova akademika Borisa Magaša širi perspektivu sagledavanja kompleksnosti stvaralaèkog opusa jednoga od naših najeminentnijih arhitekata.

Prikazi knjiga | Reviews of Books

22[2014] 2[48]

PROSTOR

327

Lea Petroviæ Krajnik

Englesko-hrvatski struèni pojmovnik za urbaniste, prostorne planere, arhitekte i krajobrazne arhitekte Nenad Lipovac

English-Croatian Professional Glossary for urban and physical planners, architects and landscape architects Nenad Lipovac English-Croatian professional glossary for urban and physical planners, architects and landscape architects written by Prof. Nenad Lipovac, Ph.D. is intended for Croatian professionals in the field as a language aid in the correct interpretation of the professional literature written in American English, especially when trying to compare or contrast the American concepts with the similar ones found in Croatian planning and design practice. Given that the legal systems radically differ in the USA and Croatia, the author’s intention was to produce a volume that would serve as a link between them.

The book is structured into three entities of which the main body of the text is the glossary comprising 1036 terms listed in alphabetical order, marked by numbers and accompanied by thorough descriptions and some graphic representations. The supplements contain an index of terms in alphabetical order from Croatian practice with a link to the American term. It should be noted that the author’s definitions of the included concepts are of great value for further enhancement of the physical planning field in Croatia.

Acta Architectonica Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu Zagreb, 2014.

Englesko-hrvatski struèni pojmovnik za urbaniste, prostorne planere, arhitekte i krajobrazne arhitekte (u tekstu dalje Pojmovnik) autora prof. dr.sc. Nenada Lipovca izdanje je knjižne edicije Acta Architectonica - znanstvene monografije, izdavaèa Arhitektonskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Pojmovnik je rezultat dijela istraživanja provedenog u sklopu znanstvenog projekta Heritage Urbanism - Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage / Urbanizam nasljeða - urbanistièki i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnog nasljeða (2032), koji se provodi na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu pod vodstvom akademika Mladena Obada Šæitarocija, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost.

Inspiracija za ovu knjigu proizašla je iz autorove višegodišnje suradnje sa znanstvenim i nastavnim institucijama u Sjedinjenim Amerièkim Državama te njegova boravka u svojstvu gostujuæega znanstvenog istraživaèa, predavaèa i suradnika u tim institucijama.

Kvaliteti knjige znatno je pridonijela autorova izvrsnost u poznavanju amerièkoga engleskog i hrvatskog jezika te poznavanje struke i zakonodavstva Republike Hrvatske, kao i poznavanje amerièke kulture, struke i zakonodavstva (autor je nositelj kolegija Osnove prostornog planiranja i zakonodavstva te izbornih kolegija History of making American Cities i Transportation Planning and Design Issues na preddiplomskom studiju Arhitekture i urbanizma na Arhitektonskom fakultetu Sve-

rijeèi i oznaèeni brojevima. Za svaki pojam dan je i dulji opis, a radi pojašnjavanja popraæen je slikom ili crtežom. Opis pojedinog pojma na hrvatskom jeziku nije neposredan prijevod izvornog pojma, veæ je dan najbliži moguæi opis odnosnog pojma iz hrvatske struke. U sluèaju da u hrvatskoj struci odnosnog pojma nema, autor je predložio novi pojam koji najbolje odgovara sadržaju pojma u amerièkoj praksi. U prilozima veliku važnost ima kazalo pojmova, gdje su pojmovi iz hrvatske prakse složeni abecednim redom kljuènih rijeèi s navedenom veznom oznakom pojma iz amerièke prakse dane u Pojmovniku.

uèilišta u Zagrebu, pri Katedri za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu).

Autor je ovaj Pojmovnik namijenio ponajprije hrvatskim urbanistima, prostornim planerima, krajobraznim arhitektima i arhitektima kao pomoæ u razumijevanju struènih knjiga pisanih na amerièkomu engleskom te radi moguæe usporedbe sa sliènim pojmovima u hrvatskoj planerskoj i projektantskoj praksi.

Buduæi da se pravni sustavi u Sjedinjenim Amerièkim Državama i Republici Hrvatskoj znatno razlikuju, autorova je namjera ponajprije bila da Pojmovnik služi kao njihova poveznica i time omoguæi lakše razumijevanje struènih radova iz podruèja urbanizma, prostornog planiranja, krajobrazne arhitekture i arhitektonskog projektiranja.

Pojmovnik je koncipiran u tri podcjeline uvod, pojmovnik i prilozi. U uvodu autor detaljno obrazlaže nastanak amerièkoga zakonodavnog sklopa u odnosu na prostornoplanersku praksu, te nejasnoæe i nedoumice koje se javljaju u struènim krugovima zbog nepostojanja odgovarajuæe literature. Kako je pri izradi prostornoplanskih dokumenata i u njihovoj primjeni u zakonodavnoj i struènoj praksi vrlo znaèajno pravilno tumaèenje izraza i pojmova, to autor u uvodu naglašava važnost crteža/slike za potrebe jednoznaènog odreðivanja pojmova i njihovo razumijevanje. Glavni dio knjige predstavlja pojmovnik s 1036 struènih pojmova iz podruèja urbanistièkog i prostornog planiranja, te arhitekture i krajobrazne arhitekture. Pojmovi iz amerièke prakse poredani su abecednim redom kljuènih

Str. 250, ilustr. 1034, prilozi: kazalo pojmova, izvori podataka, izvori slika, popis kratica, o autoru [28,7/21,7 cm, tvrdi uvez] Recenzenti: Sreèko Pegan, Aleksandar Homadovski, Branka Anièiæ, Kenneth Merten (veleposlanik SAD-a u RH) Urednica: Mia Roth-Èerina

ISBN 978-953-6229-99-4

* * * Autorska odreðenja pojmova u Pojmovniku od posebne su važnosti za unaprjeðenje podruèja prostornog planiranja u Republici Hrvatskoj. Ovim se djelom autor potvrdio kao vrstan poznavatelj struke, hrvatskog i amerièkog zakonodavstva te dviju razlièitih kultura. Knjiga predstavlja doprinos razvoju pojmovnih standarda iz tehnièkog podruèja arhitekture i urbanizma, pravnoj reguliranosti tematike i razvoju znanstveno-struènog jezikoslovlja. Cijeli Pojmovnik ima veliku praktiènu vrijednost, a dodatno se istièe i kazalo pojmova koje omoguæuje korištenje Pojmovnika vice versa, a to je vrlo znaèajno za struènu praksu i znanstvena istraživanja. Zbog svoje kvalitete, jednoznaènosti i razumljivosti, ali i preglednosti - Pojmovnik se preporuèuje arhitektima i urbanistima za što uspješniji daljnji struèni i znanstveni rad.

328

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

2[48] 22[2014]

Damir Krajnik

Remetineèki gaj - Poèetak sustavne urbanizacije novozagrebaèkog podruèja Ivan Mlinar

Remetineèki gaj - The Beginning of a Systematic Urbanisation of Novi Zagreb Ivan Mlinar

The book entitled Remetineèki gaj - The Beginning of a Systematic Urbanisation of Novi Zagreb is the result of a research conducted

by Ivan Mlinar, Ph.D., in collaboration with the Cultural Centre of New Zagreb as part of the scientific project Heritage Urbanism Urban and Spatial Planning Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage (Faculty of Architecture in Zagreb with the academician Mladen Obad Šæitaroci as head of the project). The book brings forward a valuable synthesis of planning and construction process of Remetineèki gaj in the context of spatial and administrative definition of the New Zagreb area as well as its spatial and urban origin and development. Additionally, the book contains reviews made by the architects Branko Berc and Bogdan Budimirov, a series of short interviews with the inhabitants, a photo album ”Towards the 60th anniversary of Remetineèki gaj” as well as a parallel chronology of the origin and development of Remetineèki gaj and the entire New Zagreb area. The book is nominated for 2014 ”Neven Šegviæ” award of the Croatian Architects Association.

Centar za kulturu Novi Zagreb, Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, 2014.

Knjiga Remetineèki gaj - Poèetak sustavne urbanizacije novozagrebaèkog podruèja logièan je slijed istraživanja urbanistièkog razvoja Zagreba i zagrebaèkih stambenih naselja koje doc. dr.sc. Ivan Mlinar provodi na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, a u sklopu kojeg je obranjena doktorska disertacija Urbanistièka obilježja zagrebaèkih stambenih naselja izgraðenih od 1918. do 1963. godine te objavljen niz znanstvenih i struènih radova.

Povod za izdavanje knjige jest skorašnja šezdeseta godišnjica poèetka izgradnje Remetineèkoga gaja, prvoga stambenog naselja na novozagrebaèkom podruèju koje je do sredine 1950-ih bilo obilježeno zaostalim rukavcima rijeke Save, livadama, oranicama i raštrkanim seoskim kuæama. Osnivanjem Opæine Remetinec 1955. godine zapoèinje prva etapa izgradnje Remetineèkoga gaja kao administrativnog središta opæine koja je obuhvaæala gotovo polovicu ukupnoga tadašnjeg zagrebaèkog podruèja. Remetineèki gaj je graðen u tri etape; pri èemu su u prvoj etapi izgraðene prve novozagrebaèke društvene i stambene zgrade, u drugoj etapi (od 1960. godine) izgraðene su prve Jugomontove montažne stambene zgrade JU-60 i JU-61, dok su u treæoj etapi (koja je poèela 1975. godine) izgraðene Novogradnjine stambene zgrade i hotel te Marlesov montažni djeèji vrtiæ, a znatno kasnije i crkva sa župnim dvorom i pastoralnim

Šæitaroci (Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu), te znanstvenokulturnog projekta Upoznaj svoje naselje - kreiraj svoj grad autorice Anite Zlomisliæ (Centar za kulturu Novi Zagreb) - uza znanstvenu i struènu relevantnost, afirmacija je i aktualiziranje problema moderne urbanistièko-arhitektonske baštine.

Knjizi je prethodila izložba Remetineèki gaj prvo planirano stambeno naselje Novog Zagreba autora Ivana Mlinara, koja je održana tijekom svibnja i lipnja 2014. godine u Galeriji „Vladimir Bužanèiæ” Centra za kulturu Novi Zagreb. Na izložbi je prikazan prostorno-urbanistièki razvoj novozagrebaèkog podruèja i opæine Remetinec te urbanistièko-arhitektonski razvoj i obilježja samog naselja, kao i pojedine zgrade Remetineèkoga gaja s težištem na Jugomontovim montažnim stambenim zgradama. U sklopu izložbe prikazani su planovi, nacrti, skice, arhivske fotografije i arhivski televizijski isjeèci vezani za novozagrebaèko podruèje, Opæinu Remetinec i Remetineèki gaj, recentne fotografije naselja (u fotoalbumu Ususret šezdesetoj godini Remetineèkog gaja) te film Oaza limenki u kojem su prikazani intervjui s autorima i stanovnicima Remetineèkoga gaja.

Knjiga je nominirana za nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata „Neven Šegviæ” za publicistièki, kritièki, znanstvenoistraživaèki i teorijski rad na podruèju arhitekture za 2014. godinu.

centrom. Remetineèki gaj bio je poèetak sustavne urbanizacije novozagrebaèkog podruèja, a danas je pomalo zapušteno i gotovo zaboravljeno stambeno naselje na zapadnome rubu Novoga Zagreba.

Uvodni je dio knjige osvrt na razvoj i obilježja novozagrebaèkog podruèja i Opæine Remetinec, nakon èega slijedi sustavan i cjelovit prikaz urbanistièkog razvoja, arhitektonskog oblikovanja i današnjeg stanja Remetineèkoga gaja. Knjiga donosi i vrijedne autorske osvrte arhitekata Branka Berca (autora urbanistièkog rješenja Remetineèkoga gaja) i Bogdana Budimirova (koautora Jugomontovih montažnih sustava JU-60 i JU-61), zatim niz kratkih intervjua sa stanovnicima vezanim za Remetineèki gaj, fotoalbum današnjeg naselja te paralelnu kronologiju nastanka i razvoja Remetineèkoga gaja i novozagrebaèkoga podruèja. Knjiga je pisana na hrvatskom i engleskom jeziku, a namijenjena je znanstvenicima, struènjacima i ostalim zainteresiranim èitateljima kojima otkriva gotovo zaboravljene èinjenice vezane za izgradnju i razvoj Novoga Zagreba kao jednoga od kljuènih elemenata hrvatskoga urbanistièko-arhitektonskog naslijeða. Znaèenje i doprinos knjige - objavljene u sklopu znanstvenoistraživaèkog projekta Urbanizam naslijeða - Urbanistièki i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnoga naslijeða [2032], koji financira Hrvatska zaklada za znanost, a vodi akademik Mladen Obad

Str. 224, ilustr. 172, fotoalbum, kronologija, izvori, zahvale, biografija autora dvojezièno hrv./engl.

[25/21 cm, meki uvez] Urednica: Anita Zlomisliæ Recenzenti: Marijan Hržiæ, Damir Krajnik, Borka Bobovec Lektura i korektura: Vedrana Magjareviæ Prijevod na engleski jezik: Marina Mladinov Grafièko oblikovanje: Ana Zubiæ, Marin Jukiæ Fotografije: Dijana Brkljaèiæ, Marko Mihaljeviæ UDK 711-72(497.5 Zagreb)”19/20” ISBN 978-953-7800-21-5 CIP 881515 [NSK Zagreb]

Prikazi knjiga | Reviews of Books

22[2014] 2[48]

PROSTOR

329

Zlatko Karaè

Burgologija Srednjovjekovni utvrðeni gradovi kontinentalne Hrvatske Zorislav Horvat

Burg Studies Medieval Fortified Towns of Continental Croatia Zorislav Horvat The book clearly and systematically sums up the results of the author’s research over many years on the medieval burgs of continental Croatia. The content of this monograph is organized into 15 thematic chapters which were previously published as scientific papers in the journal ”Prostor”. These texts were subsequently completed and integrated into a coherent entity, and finally adapted for publication as a monograph. The chapters offer an in-depth analysis of the architectural elements, space and parts of the burgs, the position of the burgs, entrances, walls and towers, residential quarters, chapels, roofs, timber structures, ancillary rooms, doors, windows, heating, equipment etc. The monograph does not present the burgs in the form of ”a catalogue” nor does it give their individual detailed analysis. Instead, it provides a comprehensive evaluation of the entire burg heritage in Croatia which comprises hundreds of examples.

An exceptionally valuable and attractive part of the book are numerous drawings made by the author himself as well as the architectural surveys and photographs made on site.

UPI-2M plus Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Zagreb, 2014.

Srednjovjekovne utvrde jedan su od najvažnijih segmenata našega spomenièkog naslijeða, dio su ‘identitetskog’ sustava hrvatske povijesti, višestruko bitne u raznim strukama i disciplinama. Pozornost istraživaèa zaokupile su još u 19. stoljeæu kao sastavnica preporoditeljskoga interesa za nacionalnu baštinu (I. Kukuljeviæ-Sakcinski, M. Sabljar, R. Lopašiæ, E. Laszowski). No, sve donedavno jedino sintezno burgološko djelo u našoj struènoj literaturi bilo je ono G. Szabe: Sredovjeèni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji (1920.), danas zastarjelo i u mnogome neaktualno, uz to i s naglašeno povjesnièkim (a ne arhitektonskim) interpretativnim diskursom. Svojevrsnu renesansu interesa za burgove bilježimo tek u novije doba pa se gotovo istovremeno s nedavno objavljenom monografijom Zorislava Horvata pojavila i knjiga o srednjovjekovnim plemiækim gradovima autora D. Miletiæa, drugaèije koncepcije no sadržajno posve komplementarna Horvatovu djelu, dok je u pripremi i objava veæ ‘povijesne’ (1960.) nikada publicirane habilitacije Sene Sekuliæ-Gvozdanoviæ o burgovima izmeðu Kupe i Save.

Knjiga Burgologija Zorislava Horvata monumentalnoga opsega i slojevite sadržajnosti pregledno i sistematièno sumira cjeloživotno autorovo istraživanje srednjovjekovnih utvrðenih gradova kontinentalne Hrvatske. Osnovni je sadržaj monografije organiziran u 15 tematskih poglavlja koja je Horvat prethodno kontinuirano objavljivao kao znanstvene èlan-

stup nakon 84 godine sad cjelovito dopunjen kompetentnom arhitektonskom analitikom i bogatom autorskom dokumentacijom.

Struèna je terminologija u knjizi ispravno korištena (iako o pojedinom nazivlju u literaturi postoje dvojbena tumaèenja), a tamo gdje se javlja specifièno fortifikatorno znaèenje autor donosi objašnjenja i leksièke reference sabrane u pojmovniku na kraju knjige. Monografija je namijenjena arhitektima, povjesnièarima umjetnosti, arheolozima, opæim povjesnièarima..., a prema profesionalnim skupinama - i sveuèilišnim nastavnicima i znanstvenicima, konzervatorima, muzealcima, pa i široj kulturnoj javnosti.

Burgologija Zorislava Horvata je kapitalno znanstveno djelo nacionalne važnosti u kojemu je autor sintetizirao svoju veliku medijevalistièku i arhitektonsku erudiciju, objedinjujuæi znanja i rezultate respektabilnoga cjeloživotnog opusa istraživanja srednjovjekovne fortifikacijske arhitekture kontinentalne Hrvatske. Bitan doprinos u besprijekornome produkcijskom segmentu knjige dali su i urednica Ariana Štulhofer i dizajner Saša Stubièar, koji su ozbiljan znanstveni sadržaj oblikovali kao ugodan i estetièan arhitektonski album. Horvatovom smo monografijom priskrbili kompetentnu kritièku reviziju brojnih dosadašnjih istraživanja (koja traju više od stoljeæa i pol), ali i opsežno proširenje novim znanjima u tom sloju naše baštine, pri èemu smo dobili djelo kakvo je rijetko i kod velikih europskih naroda i koje zaslužuje i englesko izdanje.

ke u èasopisu „Prostor”, poèevši od 1993. godine. Ovdje je te tekstove dopunio, prilagodio knjižnome izrièaju i monografskoj opremi te ih povezao u tekuæu cjelinu u kojoj se kroz poglavlja razvija složena analiza arhitektonskih elemenata, prostora i dijelova burgova (obuhvaæeni su: kritièki osvrt na izvore i literaturu, položaj burgova, ulazi, zidine i braništa, braniè-kule, stambeni objekti, kapele, krovišta, drvene konstrukcije, pomoæne prostorije, vrata, prozori, grijanje, razna oprema, stilska stratigrafija itd.). Autor se burgovima ne bavi ‘kataloški’ niti detaljnije elaborira pojedine primjere, veæ je izlaganje u knjizi tematsko i problemsko, prema pojedinim segmentima arhitekture, èime je modeliran trajan sintezni presjek kroz ukupni korpus naše burgološke baštine, u zadnje vrijeme izložene brzome nestajanju.

Iznimnu vrijednost knjizi daju i brojni autorovi crteži, terenske arhitektonske i fotografske snimke, ali i arhivski predlošci (ilustracijskih je priloga èak 467). S obzirom na tešku terensku dostupnost mnogih zaboravljenih i u pejsažu naših planina ‘zagubljenih’ utvrda smještenih podalje od naselja i komunikacija, osobni doprinos Zorislava Horvata u dokumentiranju i istraživanju fizièkih ostataka burgova je bez usporedbe u našoj znanstvenoj literaturi - jer bi veæ svojim opsegom i brojnošæu dostajao za jedan cijeli institutski pogon! Njegova je knjiga u mnogome pionirsko djelo u korpusu znanja o hrvatskim burgovima, pa je klasièan Szabov historiografski pri-

Str. 367, ilustr. 467, bilj. uz tekst, sažetak na engl., pojmovnik, literatura, izvori, životopis autora [26/21 cm, c/b, meki uvez] Recenzenti: Zlatko Karaè, Milan Kruhek Urednica: Ariana Štulhofer Oblikovanje i prijelom: Saša Stubièar Prijevod: Neda Boriæ Kartografski prikaz: Ivica Renduliæ Lektura: Mirjana Ostoja Korektura: Mirjana Šah Tisak: GZH, Zagreb ISBN 978-953-7703-25-7 CIP 881127 [NSK Zagreb]

330

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

2[48] 22[2014]

Zlatko Juriæ, Višnja Braliæ

Camillo Boito, Spomenik kao knjiga Spisi o arhitekturi, kulturi i restauriranju 1861.-1886.

Marko Špikiæ [ur.], Ana Vukadin [prijevod]

Camillo Boito, Monument as a book texts on architecture, culture and restoration 1861-1886 Marko Špikiæ [ed.], Ana Vukadin [translation] Marko Špikiæ wrote an introductory essay, offered thorough explanations, edited, and selected an anthology of ten texts written by C. Boito published between 1861 and 1886 in Italy. Ana Vukadin translated the texts from Italian thoroughly and with great precision. The book competently and concisely portrays Boito as a leading Italian architect, restorer-conservationist and theoretician of cultural heritage protection whose name has been barely known in the Croatian theory and practice of monument protection. The texts are accompanied by extensive notes and short biographies of the protagonists which complete a complex picture of the historical period of major interventions on the most valuable architectural monuments.

Disput d.o.o.

Zagreb, 2013.

Str. 302 [20/16 cm] Tekstove odabrao, priredio i komentirao: Marko Špikiæ S talijanskoga prevela: Ana Vukadin Recenzenti: Zlatko Juriæ, Tomislav Premerl Lektura: Jasmina Han

ISBN 978-953-260-164-0 CIP 842992 [NSK Zagreb]

Objavljivanje knjige Camillo Boito, Spomenik kao knjiga znaèajno je zbog nekoliko razloga.

Osnovni je razlog to što se radi o prvomu sustavnom i opsežnom prijevodu teorijskih tekstova talijanskog arhitekta i konzervatora Boita na hrvatski jezik. Kulturno znaèenje prevoðenja najbolje pokazuje svojedobno objavljeni intervju koji je Krešimir Rogina napravio s proslavljenim amerièkim arhitektom Peterom Eisennmanom, sveuèilišnim profesorom na Yale School of Architecture. Na kraju razgovora Rogina mu je postavio pitanje bi li više volio realizirati arhitektonski projekt ili objaviti knjigu u Hrvatskoj. Na opæe iznenaðenje, kod Eisennmana je prevladao profesor nad arhitektom pa je odgovorio - objaviti prijevod svojih teorijskih tekstova.

Usto, dr.sc. Marko Špikiæ u dosad objavljenim knjigama uspostavlja idejnu referencu prema djelu velikih prethodnika, profesoru dr.sc. Tomislavu Marasoviæu i profesoru dr. sc. Ivi Maroeviæu. Od njih je baštinio shvaæanje da zaštita kulturnog nasljeða nije poddisciplina povijesti umjetnosti i arhitekture, nego posebna disciplina koja ima svoju povijest, teoriju i praksu.

Do objave Špikiæeve knjige arhitektonsko i konzervatorsko djelovanje Camilla Boita bilo je poznato vrlo malenom broju struènjaka. O iskustvima i teorijskim raspravama talijanske zaštite u 19. i 20. stoljeæu veoma se malo pisalo u Hrvatskoj. Profesor Marasoviæ bio je jedini koji je imao sustavno i nepristrano znanje o Boitovu djelovanju. On je svojedobno objavio dvije knjige koje su bile nepravedno

zapostavljene, moglo bi se èak tvrditi da su bile zanemarene. Prva knjiga Zaštita graditeljskog nasljeða - Povijesni pregled s izborom tekstova i dokumenata [DKH, Zagreb-Split, 1983.] bila je odlièan sintezni povijesni pregled zaštite kulturne baštine u Europi i Hrvatskoj od antièkih vremena do 20. stoljeæa.

Druga knjiga Aktivni pristup graditeljskom nasljeðu [DKH, Split, 1985.] bila je teorijski diskurs o sudionicima, organizaciji službe zaštite, o inventarizaciji i metodama intervencija u procesu zaštite kulturne baštine. Špikiæ svojom knjigom Anatomija povijesnog spomenika [IPU, Zagreb, 2006.] i novom knjigom Camillo Boito, Spomenik kao knjiga uspostavlja intelektualni kontinuitet i istodobno iskazuje duboko poštovanje monumentalnomu Marasoviæevu djelu. Dok je Anatomija povijesnog spomenika strukturirana kao odreðeni oblik panoramskoga europskog pregleda cjelovitih teorijskih tekstova o zaštiti kulturnog nasljeða koji su objavljeni u Europi u 19. i 20. stoljeæu, nova knjiga Camillo Boito, Spomenik kao knjiga predstavlja fokusiranje na teorijsko i praktièno djelovanje jednoga istaknutog konzervatora u Italiji u drugoj polovici 19. stoljeæa.

Dvije su ideje zajednièke monumentalnome djelu Tomislava Marasoviæa i djelu u nastajanju Marka Špikiæa: prva ideja - zaštita kulturne baštine ima svoju povijest, a druga ideja - neophodno je objaviti kritièka izdanja izvornih teorijskih spisa europskih konzervatora 19. i 20. stoljeæa koja su dragocjena za temeljito i uravnoteženo razumijevanje povijesti.

Špikiæ je objavljivanjem teorijskih tekstova jednoga talijanskog arhiteka o suvremenoj konzervatorskoj praksi uspostavio idejni most prema golemomu teorijskom djelu Sadašnjost baštine [DPUH, Zagreb, 1986.] svoga mentora i profesora dr.sc. Ive Maroeviæa. Zajednièka poveznica je ideja da suvremeno teorijsko mišljenje neophodno prethodi suvremenoj konzervatorskoj praksi.

U prvom tekstu u antologiji Izvješæe opæinskom vijeæu o restauriranju Tièinskih vrata u Milanu 13.09.1861. (1861.) Boito je bio pristaša stilskog restauriranja. Sedamdesetih godina 19. stoljeæa Boito je zagovarao stilsku restauraciju, ali poèinje izražavati sumnju u opravdanost ‘idealnih rekonstrukcija’. Zaokret prema teoriji konzerviranja predstavlja tekst Restauriranje sv. Marka (1879.). Osamdesetih godina 19. stoljeæa u tekstu Naši stari spomenici - Potreba za zakonom o njihovu oèuvanju (1885.) završena je tranzicija od stilskog restauriranja prema konzerviranju. U tekstu Naši stari spomenici: Konzervirati ili restaurirati (1886.) Boito je definirao metodološku sintezu kojom je utjecao na europsku teoriju konzerviranja u 20. stoljeæu.

Iako živimo u dramatiènim ekonomskim vremenima, možemo se samo nadati da æe Špikiæ i njegov pomno odabran krug dugogodišnjih suradnika strpljivo i samotnjaèki nastaviti prosvjetiteljsko djelovanje na prevoðenju teorijskih i povijesnih tekstova o konzerviranju raznih autora iz 19. i 20. stoljeæa. Za kraj možemo samo poželjeti da knjiga Camillo Boito, Spomenik kao knjiga usmenom predajom pronaðe put do što veæeg broja èitatelja.

Prikazi knjiga | Reviews of Books

22[2014] 2[48]

PROSTOR

331

Anja Kostanjšak

Elements: Floor, Wall, Ceiling, Roof, Door, Window, Façade, Balcony, Corridor, Fireplace, Toilet, Stair, Escalator, Elevator, Ramp Rem Koolhaas

Elementi: Pod, Zid, Strop, Krov, Vrata, Prozor, Proèelje, Balkon, Hodnik, Kamin, Toalet, Stube, Pokretno stubište, Dizalo, Rampa Rem Koolhaas Exhibition Elements of Architecture at the 14. International biennale of architecture in Venice has been followed by series of fifteen books. Curator of biennale and author of series Rem Koolhaas focuses interest on fundaments of architecture. Each book has its core in one element / fundament, and studies its meaning and a method of use through different historical periods, cultures and civilisations. Architecture as a profession which trains how to put things together, and not to take them apart, through these books gives different insight in actual elements, in their meaning that is increasingly fading. Intent of the series was, same as the exhibition, to describe both what the components of architecture are and how they should be assembled together. Topics are micro-narratives revealed by focusing on the scale of the fragment, talking about ancient elements: the wall, the floor, the ceiling and trying to make reader become aware of their importance and meaning both for architecture and for nowadays civilization.

Marsilio Editori spa - Venezia, 2014.

[Translated by author]

ISBN 978-88-910-1313-2

Povodom 14. Meðunarodnog bijenala arhitekture u Veneciji izdana je serija od petnaest knjiga koje govore o arhitektonskim elementima, ishodištima arhitekture. Autor Rem Koolhaas i èitav niz koautora vode nas ilustriranim primjerima kroz povijesna razdoblja i pokazuju ulogu koju su arhitektonski elementi imali u razlièitim civilizacijama i kulturama.

Kroz mikronaraciju, koja se temelji na mjerilu elementa, govori se o pradavnim kategorijama, kao što su zid, pod, strop, te ponovno pokušava osvijestiti èitatelja o njihovoj važnosti i znaèenju kako za arhitekturu, tako i za današnju civilizaciju. „Arhitektura je neobièna mješavina postojanosti i toka, jedno spajanje elemenata koji su prisutni preko 5000 godina i drugih koji su juèer (re)izumljeni. Baš kao što nam je znanost nedavno pokazala, kako svatko od nas nosi ‘unutrašnji’ neandertalski gen, tako i svaki arhitektonski element nosi duge niti DNK smeæa što datira iz pamtivijeka.” Ovim rijeèima Rem Koolhaas opisuje elemente arhitekture u brošuri namijenjenoj 14. venecijanskom bijenalu. Suprotno od možda oèekivanoga, autor Koolhaas, ujedno i kustos Meðunarodnoga bijenala arhitekture u Veneciji, u svojim se knjigama ne usredotoèuje na istaknute zgrade, nego svoju pozornost usmjerava na elemente koji omoguæavaju zgradi da bude istaknuta, posebna, grandiozna. Svaka

knjiga bavi se jednim elementom arhitekture te ulazi u bit njegova postojanja i odnosa koji ostvaruje u ljudskoj psihi. Knjige iz serije Floor, Wall, Ceiling, Roof, Door, Window, Façade, Balcony, Corridor, Fireplace, Toilet, Stair, Escalator, Elevator, Ramp - jesu ‘arhitektonski elementi’ koje možemo prouèiti pojedinaèno ili zajedno, dajuæi uvid u njihov ‘neandertalski gen’.

Uzevši kao primjer prvu knjigu naslova Floor (Pod), autor nas uvodi u bazièno znaèenje poda - iskolèenje zemlje koje oznaèava posjedovanje tla od strane civilizacije, pobjedu civilizacije nad tlom. Ili Ceiling (Strop), koja govori o povijesnoj genezi stropa, njegovu prijelazu iz tradicionalno ikonografskoga, tankog i graniènog pogleda poda što se nalazi iznad njega, u veliku ‘mašinu’ koja omoguæava današnjim zgradama njihovo postojanje, eksponencijalno podebljanu u posljednjih stotinjak godina. Fireplace (Kamin) je nekad ne samo oznaèavao veæ i bio središte kuæe, doma, a time i egzistencije. Njegovo je znaèenje danas podijeljeno izmeðu razlièitih kuæanskih ureðaja, dok je njemu ostala samo memorija podsvjesne sigurnosti koju je toplina vatre pružala zajednici. Elevator (Dizalo) predstavlja novo razdoblje u povijesti, ostavljajuæi stube kao element otraga, nužnost koja mora postajati zbog minimalnih uvjeta sigurnosti, ali bez važnosti koju su nekad

ukupno 2336 stranica ilustrirane (u boji) literatura, izvori [19/15 cm, meki uvez] Glavni urednik: James Westcott Istraživanje i razvoj: Stephan Trüby Pomoænik istraživanja: Manfredo di Robilant

imale. Povezivanje visinskih razlika sada je lakše, brže, bolje - ovim novim elementom.

Roof (Krov) u sebi nosi znaèenje lokaliteta u kojem nastaje i èini graðevinu prepoznatljivom u svim podnebljima, bez obzira na razlièitosti, i uvijek funkcionira po istim principima. Svaka od navedenih knjiga kroz povijesne i suvremene primjere prikazuje i objašnjava što je u kojem razdoblju odreðeni element znaèio, dovodeæi nas tako do današnjega dana i njegova trenutaènog mjesta u arhitekturi.

Knjige nas jednostavnim rjeènikom vode kroz bit arhitekture i pokazuju nam nekadašnje i sadašnje znaèenje elemenata te važnost koju oni u svome meðuodnosu ostvaruju. Možemo reæi kako autor u navedenih petnaest knjiga promatra zgradu kroz poveæalo, ulazeæi u njezine pore i rastavljajuæi ju nama naoèigled kako bismo što jasnije shvatili njezine dijelove i njihovu važnost za arhitekturu, ali i za civilizaciju.

Ako arhitekturu promatramo kao profesiju koja izuèava ‘manipulaciju’ prostora spajanjem odreðenih elemenata, na odreðeni naèin, kojih se tada meðuodnosom oblikuje prostor - onda nas ovom serijom od petnaest knjiga pod nazivom Elements autor Rem Koolhaas i koautori vraæaju k samim temeljima arhitekture, k njenim temeljima, razotkrivajuæi njezino podrijetlo kako bi joj osigurali buduænost.

332

PROSTOR

Prikazi knjiga | Reviews of Books

2[48] 22[2014]

Boris Dundoviæ

Kapitalizam i shizofrenija 2: Tisuæu platoa Gilles Deleuze, Félix Guattari

Capitalisme et schizophrénie 2: Mille plateaux Gilles Deleuze, Félix Guattari

The long-awaited translation of A Thousand Plateaus (a second volume of Gilles Deleuze and Félix Guattari’s major work Capitalism and Schizophrenia) into Croatian saw its publication last year. Skilfully translated by Marko Gregoriæ, the work offers a strong critique of Marxist and Freudian thought, thus becoming a relevant basis for contemporary critical theory. It shows how oppositions can be used as operations inside a complex multidimensional dynamic of the horizontal non-hierarchical system where all the elements are mutually interconnected. In architectural theory, many philosophical concepts this work presents - such as rhizomes, lines of flight, nomadology, the smooth and the striated, etc. - are bases of contemporary architectural practices and new technologies such as generative algorithms and parametric architecture. For the Croatian architectural milieu, this translation provides an essential philosophical introduction to contemporary theoretical discourse.

Možemo sa sigurnošæu reæi kako je Kapitalizam i shizofrenija jedno od temeljnih djela suvremene kritièke teorije. Ono je kroz kritiku marksistièke i frojdistièke misli dospjelo u sve sfere društva, duboko se ukorijenivši i u suvremena arhitektonska promišljanja, poglavito ona koja se vežu za poststrukturalistièke teorije. Od Anti-Edipa - prvog toma Kapitalizma i shizofrenije, koji smo èitali u srpskom prijevodu još u devedesetima - tom Tisuæu platoa drastièno se razlikuje. On radikalizira dehijerarhizaciju binarnih opreka postavljenih u prvome tomu, operativno ih postavljajuæi u mnogo zamršeniji višedimenzionalni dinamièki sustav.

Veæ u uvodnome od - ne poglavlja, veæ - platoa, objašnjen je filozofski koncept rizoma, paradigme suprotstavljene postojeæoj metodi metaforièke redukcije koja koristi paradigmu stabla s korijenjem. Autori tako odbacuju pojmove linearnosti, kauzalnosti i hi-

Str. 588, ilustr., predgovor, uvod, sadržaj s tematskim pregledom [23/15,5 cm, meki uvez] Jezik: hrvatski Prijevod s francuskog jezika: Marko Gregoriæ Urednici: Slavko Amuliæ, Ana Grbac, Boris Gunjeviæ, Ivan Sršen Grafièko oblikovanje: Gabrijela Farèiæ Za izdavaèe: Ivan Sršen, Slavko Amuliæ Recenzent prijevoda: Nadežda Èaèinoviè ISBN 978-953-7715-42-7 CIP 863770 [NSK Zagreb]

[Translated by author]

Više od trideset godina nakon svoga prvoga, francuskog izdanja, potkraj prošle godine i hrvatskoj je publici napokon postao dostupnim prijevod Tisuæu platoa, druge knjige filozofskog diptiha Kapitalizma i shizofrenije te kljuènog djela suradnje filozofa Gillesa Deleuzea i psihoanalitièara Félixa Guattarija. Vješt i izuzetno uspješan prijevod djelo je Marka Gregoriæa, a knjiga je izašla u sklopu nove zajednièke edicije nakladnikâ Sandorfa i Mizantropa, u kojoj možemo oèekivati prijevode i drugih znaèajnih djela kritièke teorije.

Sandorf i Mizantrop Zagreb, 2013.

jerarhije, a okreæu se horizontalnoj analizi mnogostrukosti, èime naposljetku objašnjavaju i moguænost zasebnog èitanja pojedinih platoa, upozoravajuæi èitatelja da pritom ipak valja imati na umu njihovu neraskidivu meðusobnu umreženost. U arhitekturi ta se umreženost èita u utjecaju izvanjskih sila koje uvjetuju naèine prilagodbe; arhitektura radije prihvaæa mnogostrukost veza negoli ju odbija, pritom se uklapajuæi u kanale nezaustavljivog protoka. Svijest da je arhitektonsko djelo samo jedan element zamršenijeg sustava koji je podložan drugim (s njime naizgled nespojivim) elementima, donosi i koncept linije aktualizacije - zbroja razlièitih sluèajnih i nepredvidivih èimbenika, što objašnjava širok spektar razvojnih pojava: od nastanka novih životinjskih i biljnih vrsta do nastanka nove arhitektonske forme.

Kako bismo u tom neizbježnom dinamièkom sustavu najbolje djelovali i u njegovu kompleksnost mogli (arhitektonski) intervenirati, autori predstavljaju zamisao pojedinca koji je svjestan složenosti i dinamike sustava, ali ga nikad ne može u cijelosti sagledati. Njegov je jedini izlaz, smatraju, nužno potrebna prilagodljivost i nestalnost, što je u dvanaestome platou predstavljeno kroz koncept nomadologije. Nije neobièno da se upravo takva misao veže za teorije nepredvidljivosti - primjerice teorije kaosa, katastrofa i fraktala kojima se arhitekti danas neprestano nadahnjuju. Arhitektonska djela èesto i samim formalnim izrazom podsjeæaju na splet izvanj-

skih sila - onih koje na njih djeluju, ali i onih domišljenih, baš kao da je jedan od beskonaèno mnogo moguæih nepredvidivih scenarija zamrznut i postavljen u prostor. Na tragu toga, filozofski koncepti autorskog dvojca, a poglavito oni predstavljeni u èetrnaestome platou „Glatko i izbrazdano”, postaju u posljednje vrijeme jaki argumenti korištenja generativnih algoritama u stvaranju nove forme, èime i razvoj parametarske arhitekture dobiva èvrste teorijske temelje.

Nasuprot takvoj realizaciji moguæega koja se bavi iskljuèivo oblikovnim aspektom, druga linija arhitektonskog stvaralaštva, koja se temelji na Deleuzeovoj i Guattarijevoj teoriji, nudi aktualizaciju virtualnog i kroz arhitekturu oživotvoruje te postavlja platformu za sva moguæa stanja nastala zbog utjecaja izvanjskih sila, èime scenarije ne prikazujemo, nego samo omoguæavamo da se oni dogode.

Pogledi na društvenu i urbanu stvarnost, koje su u Tisuæu platoa kroz razne koncepte predstavili Deleuze i Guattari, potaknuli su novi diskurs promišljanja arhitekture. Taj diskurs prožima djela mnogih velikih arhitekata današnjice, poput Petera Eisenmana (struja realizacije moguæega) i Rema Koolhaasa (struja aktualizacije virtualnog), ali i teoretièara, kao što su Manuel De Landa, Mario Carpo i Greg Lynn. Objava prijevoda ove knjige stoga je od posebnoga znaèenja za arhitektonsku struku i polazište za bolje razumijevanje najsuvremenijih kretanja u arhitektonskoj teoriji.

In memoriam In Memoriam

Boris Magaš* Boris Raduloviæ

*

In memoriam je objavljen u èasopisu „Prostor”, 21[2013.] 2[46].

[1930.-2013.]

[1929.-2014.]

In memoriam | In Memoriam

22[2014] 2[48]

PROSTOR

335

Prof. dr.sc. Boris Raduloviæ [1929.-2014.]

Prof. dr.sc. Boris Raduloviæ, dipl.ing.arh., dugogodišnji profesor Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, zauvijek nas je napustio 13. srpnja 2014. godine u 84. godini života.

Roðen je u Zagrebu, gdje je nakon završene gimnazije upisao i diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu (tada Tehnièki fakultet) 1954. godine. Struènim radom bavio se u sklopu projektnog biroa specijaliziranog za konstrukcije, a na poziv prof. Ivana Glogolje došao je raditi kao njegov suradnik na predmetima Èeliène konstrukcije i Drvene konstrukcije (poslije Metalne i drvene konstrukcije).

Izobrazba generacija studenata arhitekture iz podruèja projektiranja konstrukcija iz metala i drva, slijedeæi nove tehnologije u elementima i sustavima te materijalima, bio je njegov rad u nastavi za sve smjerove na Arhitektonskom fakultetu, s naglaskom na konstrukcijski smjer i njegove dodatne kolegije: Èeliène konstrukcije I i II te Drvene konstrukcije I i II. Kao obrazloženje takvom programu studija isticao je definiciju arhitekture kao sintezu umjetnosti i tehnike. Njegovo je stajalište bilo da arhitektima treba više znanja iz svih podruèja koja ispunjavaju opus i profil arhitekta. Analizirajuæi elemente konstrukcija stvaraju se novi sklopovi koji æe definirati prostor i oblik te zadovoljiti statièke i dinamièke kriterije. S profesorom i akademikom dr. sc. Rikom Rosmanom vodio je sve diplomske radove iz konstrukcijskih dijelova i sudjelovao pri njihovim obranama.

Njegov znanstveni rad analizirao je stabilnosti ploèastih èeliènih nosaèa po teoriji elastiènosti i teoriji drugog reda, a bio je priznat u svijetu i kod nas. Suraðivao je s poznatim èasopisom „Der Stalhbau”, gdje je objavljivao svoje znanstvene radove recenzirane od prof. dr.sc.

Kloeppela iz Darmstadta. Magistrirao je na Graðevinskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, a mentor mu je bio prof. Marijan Ivanèiæ, te doktorirao pod mentorstvom prof. dr.sc. Rike Rosmana.

Sjeæanja koja nam ostaju na našega preminulog profesora posebno su bogatstvo koje smo stekli studirajuæi arhitekturu. Koji još fakultet u sklopu našega Sveuèilišta pokriva tako široko podruèje i daje tako puno znanja i spoznaja? Sretni smo što smo imali takve profesore snažnih poticaja za mnoge sposobnosti, koje smo tijekom studija razvijali zahvaljujuæi upravo njima.

Nama pripada èast što smo bili suradnici ili studenti Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu, koji je uvijek imao i ima izvrsne profesore. Boris Raduloviæ meðu njima zauzima istaknuto mjesto. Ostat æe nam zauvijek u sjeæanju.

MARTA SULYOK-SELIMBEGOVIÆ

Kronika Fakulteta Chronicle of the Faculty

Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèiliťta u Zagrebu za akademsku godinu 2013./14.

Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb in academic year 2013/14

SADRŽAJ KRONIKE Uprava i struktura Arhitektonskoga fakulteta [AF] Uprava Predstojnici katedri Voditelji kabineta Predstojnici zavoda Fakultetska povjerenstva Uposlenici - izmjene Promaknuti u više zvanje Novi zaposlenici Honorarni nastavnici Prekinuli radni odnos Umirovljenici Preminuli Studenti Razredbeni postupak Brojno stanje Popis diplomanata

Nastavni planovi Nastavni plan Arhitektonskoga fakulteta Nastavni plan Studija dizajna

Ljetne škole arhitekture

Znanstvena djelatnost Poslijediplomski doktorski znanstveni studij Arhitektura i urbanizam Doktorirali Znanstvenoistraživaèki projekti Nakladnièka djelatnost Publikacije u nakladi [ili sunakladništvu] AF Objavljeni radovi nastavnika izvan fakultetske nakladnièke djelatnosti Gostovanja nastavnika Gostovanja nastavnika na meðunarodnim znanstvenim skupovima Preostala javna izlaganja nastavnika Preostala javna izlaganja na AF

Struèna djelatnost Zavod za arhitekturu Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Zavod za zgradarstvo i fiziku zgrada Zavod za graditeljsko naslijeðe u Zagrebu

Prilozi Nagrade Nagraðeni natjeèajni radovi nastavnika Nagrade studenata arhitekture Natjeèaji - sudjelovanje u ocjenjivaèkom sudu Izložbe Izložbe na AF Izložbe radova nastavnika Sudjelovanje na meðunarodnim izložbama Oblikovanje izložaba i muzejskih postava Izložbe studentskih radova Promocija struke Meðunarodna suradnja Gostovanja nastavnika Meðunarodne razmjene i projekti Struèna putovanja u inozemstvo Javna djelatnost i funkcije nastavnika izvan Fakulteta Sudjelovanje na drugim fakultetima Sveuèilišta u Zagrebu Sudjelovanje na drugim fakultetima Èlanstva nastavnika

Kronika | Chronicle

22[2014] 2[48]

PROSTOR

339

Iva Muraj

Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu za akademsku godinu 2013./14.

[1.10.2013. - 30.9.2014.]

Chronicle of the Faculty of Architecture, University of Zagreb Academic year 2013/14 [10/1/2013 - 9/30/2014]

UPRAVA I STRUKTURA ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA [AF]1 UPRAVA

2

Prof. mr.sc. Boris Koružnjak dekan Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ prodekanica za nastavu Doc. dr.sc. Zlatko Karaè prodekan za znanost Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman prodekan za poslovanje Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ prodekan za meðunarodnu suradnju Prof. Stipe Brèiæ voditelj sveuèilišnoga Studija dizajna Deanka Hirjan, dipl.iur. tajnica Fakulteta

PREDSTOJNICI KATEDRI Prof. Miroslav Geng Katedra za arhitektonsko projektiranje Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman Katedra za teoriju i povijest arhitekture Doc. Mateo Biluš Katedra za arhitektonske konstrukcije i zgradarstvo

VODITELJI KABINETA Prof. Renata Waldgoni Kabinet za crtanje i plastièno oblikovanje Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ Kabinet za primjenu raèunala

Prof. Tonèi Žarniæ Kabinet za osnove arhitektonskog projektiranja Prof. Mladen Jošiæ Kabinet za stambene zgrade Prof. Veljko Oluiæ Kabinet za zgrade društvenog standarda Prof. dr.sc. Velimir Neidhardt Kabinet za javne zgrade Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ Kabinet za interieur Prof. dr.sc. Sreèko Pegan Kabinet za prostorno planiranje Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Kabinet za urbanistièko projektiranje Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Kabinet za pejsažnu arhitekturu Prof. dr.sc. Vladimir Bedenko Kabinet za povijest arhitekture i zaštitu graditeljskog naslijeða Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman Kabinet za teoriju arhitekture Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski Kabinet za modernu i suvremenu arhitekturu V.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta Kabinet za matematiku, nacrtnu geometriju i perspektivu Doc. Mateo Biluš Kabinet za arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju graðenja Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Kabinet za nosive konstrukcije V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ Kabinet za instalacije zgrada Doc. Gordana Žaja Kabinet za planiranje i organizaciju graðenja

PREDSTOJNICI ZAVODA Prof. Mladen Jošiæ Zavod za arhitekturu V.pred. mr.sc. Alan Braun Zavod za graditeljsko naslijeðe Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ Zavod za zgradarstvo Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Zavod za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu

FAKULTETSKA POVJERENSTVA • Povjerenstvo za reformu studija

i upravljanje kvalitetom Prof. mr.sc. Boris Koružnjak, izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, prof. Miroslav Geng, izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, doc. Mateo Biluš, prof. Tonèi Žarniæ, prof. Nenad Fabijaniæ, doc. dr.sc. Zoran Veršiæ, prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, predsjednik Studentskog zbora AF (uži sastav) + voditelji kabineta (širi sastav) • Povjerenstvo za praæenje nastave Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, v.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta, pred. Luka Korlaet, doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ, doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina, studentski predstavnici 1., 2. i 3. godine preddiplomskog studija te 1. i 2. godine diplomskog studija • Povjerenstvo za nakladnièku djelatnost Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer, izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ, doc. dr.sc. Zlatko Karaè, doc. Mia Roth-Èerina (predsjednica), asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ, pred. Tajana Jaklenec, pred. Luka Korlaet • Povjerenstvo za terensku nastavu Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, doc. dr.sc. Zlatko Karaè, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, v.pred. mr.sc. Alan

340

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[48] 22[2014]

Braun, doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ + studentski predstavnik • Povjerenstvo za E-learning

Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ, doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath, asist. Morana Pap, doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ, doc. dr.sc. Ivan Mlinar, zn.nov.-asist. Boško Opaliæ + studentski predstavnik preddiplomskog studija + studentski predstavnik diplomskog studija • Povjerenstvo za izložbe i predavanja

Prof. Ljubomir Mišèeviæ, doc. dr.sc. Iva Muraj, doc.

Siniša Justiæ, pred. Luka Korlaet, zn.nov.-asist. Ana Mrða, Kristijan Petroviæ • Povjerenstvo za dodjeljivanje studentskih

nagrada Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. Miroslav Geng, izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. Tonèi Žarniæ, doc. Mateo Biluš, prof. Nenad Fabijaniæ, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit, doc. Siniša Justiæ • Povjerenstvo za provoðenje razredbenog

postupka Doc. Tin-Sven Franiæ, zn.nov.-asist. Marina Smokvina, zn.nov.-v.asist. dr.sc. Kristina Careva, pred.

Dunja Mandiæ, izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik, v.pred.

Zorana Protiæ • Diplomsko povjerenstvo

Prof. Nenad Fabijaniæ, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. dr.sc. Velimir Neidhardt, prof. Miroslav Geng, prof. Tonèi Žarniæ, prof. dr.sc. Sreèko Pegan, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, doc. Mateo Biluš, doc. Siniša Justiæ (tajnik) • Povjerenstvo za obranu diplomskog rada

Prof. Nenad Fabijaniæ, prof. mr.sc. Boris Koružnjak, prof. dr.sc. Velimir Neidhardt, prof. Miroslav Geng, prof. Mladen Jošiæ, prof. Veljko Oluiæ, prof. Goran Rako, prof. Tonèi Žarniæ, izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. dr.sc. Marijan Hržiæ, prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, prof. dr.sc. Sreèko Pegan, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman, doc. dr.sc. Zoran Veršiæ, doc. Mateo Biluš • Vijeæe doktorskog studija

„Arhitektura i urbanizam” Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, prof.emeritus dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ, prof. dr.sc. Velimir Neidhardt, izv.prof. dr.sc. Karin Šerman, prof.emeritus dr.sc. Nikola Filipoviæ, prof. dr.sc. Andrej Uchytil, prof. dr.sc. Sreèko Pegan, prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ, izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci, doc. dr.sc. Zlatko Karaè • Povjerenstvo za utvrðivanje dodatnih

uvjeta Fakultetskog vijeæa za izbor u umjetnièko-nastavna zvanja Prof. Nenad Fabijaniæ, prof. Tonèi Žarniæ, prof. mr.sc.

Boris Koružnjak, prof. Renata Waldgoni, prof. Veljko Oluiæ • Uredništvo znanstvenog èasopisa „Prostor”

Uredništvo: doc. dr.sc. Zlatko Karaè (glavni i odgovorni urednik), izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer (zamjenica gl. urednika), prof. dr.sc. Ante Marinoviæ-Uzelac (poèasni èlan uredništva), prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, prof. dr.sc. Zlatko Juriæ, prof. dr.sc. Sreèko Pegan, dr.sc. Tomislav Premerl, izv. prof. dr.sc. Karin Šerman, doc. dr.sc. Zoran Veršiæ, izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ Meðunarodno uredništvo: prof.arch. Nezar AlSayyad, Ph.D. (SAD), prof. Joan Bosquets, Ph.D. (SAD), prof. d.d. Alberto Darias Principe (Španjolska), prof.

Rudolf Klein, Ph.D. (Maðarska), prof.dr. Feða Košir

(Slovenija), prof. Akos Moravanszky, Ph.D. (Švicarska), prof.mag. arch. Boris Podrecca (Njemaèka) Izvršno uredništvo: izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik, doc. Mia Roth-Èerina (izvršni urednici), v.asist. dr. sc. Lea Petroviæ, v.asist. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik (tajnice uredništva), asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ (urednik internetskog izdanja), doc. dr.sc. Iva Muraj (urednica Fakultetske kronike), Paula Šimetin (urednica sažetaka magisterija i doktorata) • Povjerenstvo za odabir studenata

za mobilnost u okviru programa ERASMUS Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ, pred. Luka Korlaet, doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ, doc. dr.sc. Iva Muraj, v.pred. Damir Mance, zn.novak-v.asist. dr.sc. Lea Petroviæ-Krajnik • Etièko povjerenstvo

Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat, prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski, prof. Tonèi Žarniæ, doc. Mateo Biluš + studentski predstavnik • Povjerenstvo za izdavanje zbornika

„Facta Architectonica” Prof.emeritus dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ, prof. dr. sc. Lenko Pleština, prof. dr.sc. Vesna Mikiæ, doc. dr.sc. Iva Muraj, v.pred. Vjera Bakiæ, pred. Luka Korlaet, zn.nov.-asist. Marina Smokvina, Maroje Mrduljaš • Povjerenstvo za ljetne škole i radionice

•

Honorarni nastavnici4

Izvanredna profesorica Dr.sc. Anka Mišetiæ •

Prekinuli radni odnos

Goran Vareško (31.10.2013.)

Branko Paliæ (31.10.2013.)

Ante Katiæ (31.10.2013.)

Martina Vujasinoviæ (31.12.2013.)

Hrvoje Podnar (31.12.2013.)

Paula Žiniæ (31.12.2013.)

Uršula Juvan (31.12.2013.)

Marija Grkoviæ (31.1.2014.)

Borjan Paun (27.2.2014.)

Marinko Sladoljev (9.3.2014.)

Maja Bilušiæ (31.3.2014.)

Ema Gorièki (30.4.2014.)

Andrea Šimiæ (31.7.2014.)

Ivana Benkoviæ (31.8.2014.)

Dr.sc. Snježana Perojeviæ (31.8.2014.)

•

Umirovljenici

Mr.sc. Božica Hajsig (30.12.2013.)

Božica Klišan (8.12.2013.)

Vesna Mandiæ (30.12.2013.)

Milica Mudriæ (13.2.2014.)

Mr.sc. Nikoleta Sudeta (30.9.2014.)

Prof. dr.sc. Marijan Hržiæ (30.9.2014.)

Akademik prof. dr.sc. Velimir Neidhardt (30.9.2014.)

Prof. dr.sc. Vladimir Bedenko (30.9.2014.)

Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ, izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ, prof. Nenad Fabijaniæ, prof. dr.sc. Sanja Filep, prof. dr.sc. Vesna Mikiæ, prof. Ljubomir Mišèeviæ, doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina

•

• Povjerenstvo za stalno struèno

STUDENTI5 • Razredbeni postupak i dodatna provjera znanja, vještina i sposobnosti, lipanj 2013.

usavršavanje Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman, doc. Mateo Biluš, doc. dr.sc. Zoran Veršiæ, v.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ, asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ

UPOSLENICI - IZMJENE3 •

Promaknuti u više zvanje

Redoviti profesor Igor Franiæ (20.5.2014.), AF •

Novi zaposlenici

Izvanredni profesor Boris Ilekoviæ (1.4.2014.), Studij dizajna Docenti Lovorka Prpiæ (16.6.2014.)

Tomislav Vlainiæ (15.9.2014.), Studij dizajna Predavaèi Veljko Žvan (1.4.2014.), Studij dizajna Tin Kadoiæ (15.4.2014.), Studij dizajna Dr.sc. Ivana Podnar (1.9.2014.), Studij dizajna Nives Sertiæ (1.6.2014.), Studij dizajna Ivana Knez (1.9.2014.), Studij dizajna Mario Petrak (1.9.2014.), Studij dizajna Vlatka Wertheimer (1.9.2014.), Studij dizajna Asistenti Hrvoje Vukiæ (1.2.2014.), AF Romana Kajp (15.3.2014.), Studij dizajna Inja Kavuriæ Kireta (15.3.2014.), Studij dizajna Andrea Hercog (15.3.2014.), Studij dizajna Hrvoje Živèiæ (1.6.2014.), Studij dizajna Gorana Aras Gaziæ (13.6.2014.), AF Administracija Daniel Sreèec (2.6.2014.)

Maja Francuz (1.2.2014.)

Struèni suradnici u zavodima Marina Robina (1.4.2014.)

Tea Belièev (28.7.2014.)

Preminuli

Akademik prof. dr.sc. Boris Magaš (24.10.2013.)

Prof. dr.sc. Boris Raduloviæ (13.7.2014.)

Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma Prijavljeno kandidata u I. roku: 420 Upisano: 125 (113 bez plaæanja, 11 uz maksimalno plaæanje, 1 strani državljanin) Preddiplomski studij dizajna Prijavljeno kandidata u I. roku: 125 Upisano: 32 (26 bez plaæanja, 6 uz maksimalno plaæanje) Diplomski studij dizajna Prijavljeno kandidata: 35 Upisano: 29 •

Brojno stanje

Studenti arhitekture Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma I. godina: 196 II. godina: 142 III. godina: 178 Diplomski studij arhitekture i urbanizma I. godina: 162 II. godina: 186 Dodiplomski studij arhitekture Apsolventi: 128 Ukupno: 992 studenta Studenti dizajna Preddiplomski studij dizajna I. godina: 40 II. godina: 38 III. godina: 29 Diplomski studij dizajna I. godina: 35 II. godina: 30 Dodiplomski studij dizajna Apsolventi: 12 Ukupno: 184 studenta

Kronika | Chronicle

•

22[2014] 2[48]

Popis diplomanata

Arhitektonski fakultet visoka struèna sprema, dipl.ing.arh.

2013.

(30.9.-31.12.; ukupno 6 dipl.ing.arh.)

Kužina Lovro Laæa Ana Lipohar Barbara

Neduk Filip Tudja Ivana Zduniæ Karolina

2014.

(1.1.-1.10.; ukupno 31 dipl.ing.arh.)

Barièeviæ Adam Binièki Mirna Bregoviæ Renata Buden Ivan Budiæ Marijan Damjanoviæ Iva Družinec Ivana Galfi Jasna Gradeèak Marijana Grgiæ Antonio Hrebac Jelena Jakeliæ Marko Javoroviæ Mirna Jugovac Barbara Kamenar Maja

Kiðoši Valentina Koružnjak Lovro Latin Emil Miletiæ Dražena Mudronja Aneta Peršin Sandra Rogina Darko Suhiæ Nataša Šaruniæ Silvio Šimiæ Josip Šoštariæ Petra Špoljar Damir Tadiæ Janica Torma Danijel Vrbaniæ Ivana Žižek Kristina

Arhitektonski fakultet Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma Sveuèilišni prvostupnik/ca (Baccalaureus/rea) inženjer/ka arhitekture i urbanizma (ukupno 102 univ.bacc.ing.arh.)

Andraševiæ Mia Antoloviæ Marina Antunica Matea Banjac Kristina Baranoviæ Luka Benèiæ Valentina Biloglav Tina Boroviæ Vanja Bošnjak Nikolina Božiæ Juraj Brebriæ Ana Ciglar Domagoj Èelar Marija Èišiæ Larisa Èoro Marija Æoriæ Ivana Dumboviæ Filip Ferkula Helena Galac Antonija Galiæ Ivana Gall Janko Gracin Lucija Gradeèki Robert Grgiæ Anja Gusiæ Marko Habijanec Dora Hajdinjak Jelena Huško Robert Jagodiæ Viktorija Jakubek Antonio Jukiæ Karlo

Karlo Kristian Kljenak Dora Knego Iva Košiæ Kristina Kovaèiæ Sara Kovaèiæ Tihana Krmpotiæ Ivana Krmpotiæ Luka Krstuloviæ Luka Kufrin Tea Kukoè Enia Lonèar Nikolina Lovrekoviæ Zrinka Lukaè Bernarda Maèek Ivana Maliæ Katarina Mandir Nataša Markoviæ Irena Martiæ Mislav Matekoviæ Mislav Merliæ Maja Mihokoviæ Helena Milevoj Ivona Nediæ Anita Nemet Valentina Nižiæ Anselmo Nosil Mateja Obrad Dalibor Oršièek Ana Ovèariæ Lea Parlov Matea

Pavliæ Kim Pekiæ Lucija Penzar Dora Pepeonik Bojan Perko Matej Petrov Iva Petroviæ Tino Podgajski Jelena Potrebica Dijana Pušiæ Lucija Radoševiæ Iva Rašpoliæ Ivana Reliæ Tamara Roljiæ Vedran Romiæ Filip Romiæ Matija Sertiæ Nikolina Sipina Dora Slavniæ Ivana Stanèiæ Frane

Strika Tea Šardi Jelena Šeper Marko Šparemblek David-Rene Štambuk Iva Štivièiæ Valentina Štrbac Nenad Švaco Matija Tabain Tomislav Toliæ Tea Matija Tomiæ Luka Tonkoviæ Tomislav Veleglavac Matija Vlašiæ Antonija Vojniæ Ivan Vraniæ Marina Vuèiæ Tihana Vukoja Margarita Vukojeviæ Martina Zovko Ivan

Arhitektonski fakultet Diplomski studij arhitekture i urbanizma Magistar/ra inženjer/ka arhitekture i urbanizma (ukupno 115 mag.ing.arh.)

Anðeliæ Paula Arambašiæ Nikola Baèiæ Andrea Bakoviæ Matea Bariæ Asja Bekavac Ivan Bistroviæ Matokoviæ Katarina Blajiæ Lena Boèkaj Julijana Bolf Petra Brkiæ Uroš Brlek Nikola Bule Jelena Buriæ Ana Coliæ Dalia Èapo Mihaela Èikiæ Marita Æuriæ Antonija Divkoviæ Damir Dudoviæ Samanta Dželalija Nika Erjavec Eva Fatoviæ Jakov Franc Sven Frater Valentina Frkin Ivana Galešiæ Tina Gorupec Lovro Gradeèki Nikolina Grgiæ Iva Grubišiæ Tasiæ Ivan Hladki Tamara Ileš Mladen Ivanèiæ Karlo Ivanoviæ Olja Jerbiæ Dora Josipovski Jasna Jurlin Sara

Kalac Tanja Kalèiæ Matija Kocsis Anna Komšo Bojana Konjevod Tomislav Kopejtko Snježana Kozloviæ Katarina Krekoviæ Iva Krstiniæ Ivana Kvež Mario Lonèar Lucija Löw Lina Luetiæ Juraj Malez Mirna Martinis Iva Martinuš Nina Marušiæ Ivica Matiæ Dejan Mesiæ Iva Mihaljeviæ Ivana Miklec Josip Miliæ Monika Milobara Nataša Moretiæ Marija Mrèela Maria Antonia Musiæ Romana Naerloviæ Dunja Nikšiæ Klara Novak Matija Novak Božidar Novosel Petra Palfi Marina Pauzar Iva Pavièiæ Ivan Pavloviæ Nikolina Perkoviæ Dora Peršiæ Ivan Petrak Lana Posavec Miroslav

Prkaèin Paula Prokop Jelena Prpiæ Lovro Radatoviæ Nika Raiè Matej Rožiæ Ema Rukavina Goran Sabljiæ Marina Salavarda Martina Sariæ Ana Serdareviæ Melkior Stipanièiæ Dora Stjepandiæ Martina Šenjug Hana Šiševiæ Lucija Škripelj Maja Šoda Lovre Špaleta Aljoša Špilj Petra

PROSTOR

341

Štefan Paula Šurjak Maja Šušnjar Božidar Tomaš Dušan Vasiljeviæ-Jeromela Katja Veron Ana Vidakoviæ Boris Vidoviæ Janja Višnjariæ Hrvoje Vlajo Saša Vranješ Boris Vratariæ Anja Vrlec Ivana Vuk Andrej Vuliæ Sara Vukoviæ Pero Zadro Josip Zuppa Joel Žaja Iva

Arhitektonski fakultet Studij dizajna visoka struèna sprema, dipl.diz.

2013.

(30.09.-31.12.; ukupno 0 dipl.diz.)

2014.

(1.1.-30.09.; ukupno 6 dipl.diz.) Èular Iva Dumiæ Balvan Martina Dupalo Jasmina

Klobuèar Ana Obranoviæ Borna Zalukar Hrvoje

Arhitektonski fakultet Preddiplomski studij dizajna sveuèilišni prvostupnik/ca (baccalaureus/rea) dizajna [ukupno 24 sveuèilišnih prvostupnika/ca (baccalaureus/rea) dizajna] Bjeliš Barbara Bošnjak Elizabeta Goreta Matej Grèeviæ Borna Aaron Habjan Klasja Herceg Ana Hrabar Ivana Jandriæ Maja Kasaè Paula Kelemen Tena Martinjak Vitomira Mrkša Laura

Nakiæ-Vojnoviæ Zita Njegovanoviæ Nataša Obradoviæ Jana Perkoviæ Vanja Petruša Tamara Prša Josipa Šare Tihana Tintor Hana Vavra Viktoria Lea Veèeriæ Valentino Vujasiæ Ana Žic Lara

Arhitektonski fakultet Diplomski studij dizajna magistar/ra dizajna, ukupno: 25 Aniæ-Kaliger Marta Armano Linta Ana Bachrach-Krištofiæ Tessa Bilandžiæ Dora Cvijetiæ Marko Draganja Vinka Erceg Vedran Franiæ Andrea Gerovac Ema Hrastovec Marko Jelaska Luka Jelaska Petra

Koletiæ Jurica Marinoviæ Daria Milovèiæ Dina Mudniæ Andrija Ružiæ Marija Sekuliæ Ana Sever Anamaria Tkalèec Željka Tretinjak Franka Ursiæ Ozana Vrbos Ivor Vukmaniæ Ivan Zorko Stjepan

342

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[48] 22[2014]

NASTAVNI PLANOVI NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA6 Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina Kolegij

I.

Semestar II. 0 2 0

Nastavnik

Povijest arhitekture I, II

2

Matematika

2

1

0

0

V.pred. Zlatko Klanac

Nosive konstrukcije I

2

1

0

0

Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman

Nosive konstrukcije II

0

0

2

2

Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Doc. dr.sc. Josip Galiæ

Arhitektonske konstrukcije i materijali I, II

2

3

2

3

Doc. Mateo Biluš

Urbanizam I

0

0

1

0

Doc. dr.sc. Zlatko Karaè

Osnove nacrtne geometrije

1

2

0

0

Nacrtna geometrija i perspektiva

0

0

1

2

Crtanje I, II

0

3

0

3

V.pred. mr.sc. Božica Hajsig V.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta V.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath Prof. Renata Waldgoni Doc. Siniša Justiæ

Uvod u primjenu raèunala

0

1

0

0

Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ

Primjena raèunala u arhitekturi I

0

0

0

1

Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ

Uvod u projektiranje stambenih zgrada

0

0

1

1

Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ

Arhitektonsko projektiranje I, II

1

3

1

3

Prof. Tonèi Žarniæ

Hrvatski prostor i arhitektura - Zagreb

Hrvatski prostor i arhitektura - Sjeverozapadna Hrvatska

Suradnik

Doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ

1 dan

Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ

2 dana

Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ

Engleski jezik za arhitekturu I, II

0

1

0

1

V.pred. dr.sc. Neda Boriæ

Tjelesna i zdravstvena kultura I, II

0

2

0

2

V.pred. mr. Dalibor Vraèan

V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ Asist. Andrej Markoviæ Asist. Hrvoje Vukiæ V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ Izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer Doc. dr.sc. Iva Muraj V.pred. Zorana Protiæ V.pred. Marino Šneler Pred. Marin Binièki Pred. Vedran Duplanèiæ Pred. Dunja Mandiæ Pred. Željko Pavloviæ Pred. Stanka Ostojiæ Pred. Darko Užareviæ Doc. dr.sc. Marija Šimiæ Horvath

V.pred. Ana Martina Bakiæ V.pred. Ivana Tutek Pred. Roberta Pavloviæ Zn.novak-asist. Tihana Hrastar Asist. Morana Pap Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ Zn.novak-v.asist. dr.sc. Kristina Careva Zn.novak-v.asist. dr.sc. Rene Lisac Asist. Morana Pap Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ Zn.novak-v.asist. dr.sc. Kristina Careva Zn.novak-v.asist. dr.sc. Rene Lisac Prof. Teufik Galijaševiæ Prof. Mladen Jošiæ Prof. Ljubomir Mišèeviæ Prof. dr.sc. Lenko Pleština Prof. Dragomir Vlahoviæ Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ Doc. Ivana Ergiæ Doc. Branimir Rajèiæ V.asist. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ Pred. Luka Korlaet Pred. Nino Virag Zn.novak-asist. Boško Opaliæ Prof. Veljko Oluiæ Izv.prof. Leo Modrèin Izv.prof. Helena Paver-Njiriæ Doc. Petar Miškoviæ Doc. Vanja Rister Doc. Mia Roth-Èerina V.pred. Marina Bertina Zn.novak-asist. Melita Èavloviæ Zn.novak-asist. Marina Smokvina Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Prof. dr.sc. Andrej Uchytil Doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ Doc. Petar Miškoviæ Doc. Mia Roth-Èerina Doc. Vanja Rister V.pred. Marina Bertina V.pred. mr.sc. Alan Braun Zn.novak-asist. Melita Èavloviæ Zn.novak-asist. Mojca Smode Cvitanoviæ Zn.novak-asist. Marina Smokvina V.pred. Marina Bertina Pred. Luka Korlaet Pred. Dunja Mandiæ

Kronika | Chronicle

22[2014] 2[48]

PROSTOR

NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina Semestar

Kolegij

III.

Nastavnik

IV.

Povijest arhitekture III, IV

2

0

2

0

Hrvatski prostor i arhitektura - Slavonija

0

0

3 dana

Suradnik

Prof. dr.sc. Vladimir Bedenko Doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ Doc. dr.sc. Ivan Mlinar

Doc. dr.sc. Zlatko Karaè Asist. Morana Pap Zn.novak-asist. Boško Opaliæ

Stambene zgrade I

2

0

0

0

Prof. dr.sc. Lenko Pleština

Stambene zgrade II

0

0

1

0

Prof. Mladen Jošiæ

Instalacije zgrada I, II

2

0

1

0

V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ

Pred. Tihomir Rengel

Plastièno oblikovanje I, II

1

2

1

2

Prof. Renata Waldgoni Doc. Siniša Justiæ

V.pred. Ana Martina Bakiæ V.pred. Ivana Tutek Pred. Roberta Pavloviæ Zn.novak-asist. Tihana Hrastar

Arhitektonske konstrukcije i materijali III

2

0

0

0

Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ

Doc. Mateo Biluš Doc. dr.sc. Iva Muraj Pred. Marin Binièki

Fizika zgrade

0

0

1

1

Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ

Doc. Mateo Biluš Doc. dr.sc. Iva Muraj Pred. Vedran Duplanèiæ Pred. Marin Binièki Pred. Željko Pavloviæ Pred. Stanka Ostojiæ

Urbanizam II

1

0

0

0

Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit

Perivojna arhitektura

0

0

1

0

Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci

Nosive konstrukcije III

2

2

0

0

Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Doc. dr.sc. Josip Galiæ

Sociologija okolice

0

0

1

0

Izv.prof. dr.sc. Anka Mišetiæ

Primjena raèunala u arhitekturi II

1

1

0

0

Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ

Asist. Morana Pap Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ Zn.novak-v.asist. dr.sc. Kristina Careva Zn.novak-v.asist. dr.sc. Rene Lisac

Tehnièki studio

0

0

0

8

Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ Doc. Mateo Biluš Doc. dr.sc. Iva Muraj Doc. Ivica Plavec V.pred. Marino Šneler Pred. Vedran Duplanèiæ Pred. Dunja Mandiæ

AK Izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer V.pred.-volonter Tomislav Petrinjak V.pred. Zorana Protiæ Pred. Marin Binièki Pred. Teodor Cvitanoviæ Pred. Tajana Jaklenec Pred. Dunja Mandiæ Pred. Željko Pavloviæ Pred. Stanka Ostojiæ Pred. Darko Užareviæ NK Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Doc. dr.sc. Josip Galiæ Asist. Davor Andriæ Asist. Andrej Markoviæ Asist. Hrvoje Vukiæ V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ IZ V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ Pred. Tihomir Rengel

Asist. Davor Andriæ Asist. Andrej Markoviæ Asist. Hrvoje Vukiæ Pred. Nenad Turèiæ

343

344

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[48] 22[2014]

Semestar

Kolegij

III.

IV.

Nastavnik

Suradnik V.asist. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ Zn.novak-asist. Boško Opaliæ URBANIZAM SI Zn.novak-v.asist. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik Zn.novak-asist. Tamara Mariæ Zn.novak-asist. Ana Mrða Zn.novak-asist. Tin Oberman Zn.novak-asist. Marko Rukavina Asist.-volonter Martina Ljubièiæ Asist.-volonter Andrea Šimiæ Asist.-volonter Ksenija Radiæ S II Zn.novak-v.asist. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik Zn.novak-asist. Tamara Mariæ Zn.novak-asist. Ana Mrða Zn.novak-asist. Tin Oberman Zn.novak-asist. Marko Rukavina Asist.-volonter Marko Cvjetko Asist.-volonter Konstantina Kralj AK S I Izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer Doc. Mateo Biluš Doc. dr.sc. Iva Muraj Doc. Ivica Plavec Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ V.pred. Zorana Protiæ V.pred. Marino Šneler Pred. Vedran Duplanèiæ Pred. Dunja Mandiæ Pred. Željko Pavloviæ Pred. Stanka Ostojiæ NK S I Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Doc. dr.sc. Josip Galiæ V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ Asist. Davor Andriæ Asist. Andrej Markoviæ

Studio I, II

0

8

0

6

Prof. Teufik Galijaševiæ Prof. Mladen Jošiæ Prof. Ljubomir Mišèeviæ Prof. dr.sc. Lenko Pleština Prof. Dragomir Vlahoviæ Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ Doc. Ivana Ergiæ Doc. Branimir Rajèiæ Pred. Luka Korlaet Pred. Nino Virag URBANIZAM SI Prof. dr.sc. Sreèko Pegan Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ Doc. dr.sc. Zlatko Karaè S II Prof. dr.sc. Nenad Lipovac Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ Doc. dr.sc. Zlatko Karaè Doc. dr.sc. Ivan Mlinar

Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV

0

2

0

2

V.pred. mr. Dalibor Vraèan

Kronika | Chronicle

22[2014] 2[48]

PROSTOR

NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA Preddiplomski studij arhitekture i urbanizma - Treæa godina Semestar

Kolegij

V.

Nastavnik

VI.

Svjetska arhitektura 20. stoljeæa

2

0

0

0

Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski

Zaštita graditeljskog naslijeða

1

0

0

0

V.pred. mr.sc. Alan Braun

Planiranje i organizacija graðenja

3

2

0

0

Doc. Gordana Žaja

Suradnik

V.pred. Damir Mance Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ Pred. Teodor Cvitanoviæ Pred. Tajana Jaklenec

Tehnologija graðenja

2

0

0

0

V.pred. Marino Šneler

Urbanizam III

2

0

0

0

Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat

Perivojno oblikovanje

0

3

0

0

Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Prof. dr.sc. Nenad Lipovac Prof. dr.sc. Sreèko Pegan Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ Doc. dr.sc. Ivan Mlinar

Zn.novak-asist. Tamara Mariæ Zn.novak-asist. Ana Mrða Zn.novak-asist. Tin Oberman Zn.novak-asist. Marko Rukavina Asist.-volonter Marko Cvjetko Asist.-volonter Zrinka Grosek Asist.-volonter Ana Sopina Asist.-volonter Ivana Šajn

Planiranje grada

0

0

0

4

Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Prof. dr.sc. Nenad Lipovac Prof. dr.sc. Sreèko Pegan Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Doc. Zoran Boševski Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ

Asist.-volonter Zrinka Grosek Asist.-volonter Martina Ljubièiæ Asist.-volonter Nikola Matuhina Asist.-volonter Ksenija Radiæ Asist.-volonter Vera Ružiæ Asist.-volonter Ana Sopina Asist.-volonter Andrea Šimiæ Asist.-volonter Hrvoje Vidoviæ

Zgrade društvenog standarda

2

0

0

0

Prof. Veljko Oluiæ

Studio III

0

9

0

0

Prof. Veljko Oluiæ Prof. Tonèi Žarniæ Izv.prof. Igor Franiæ Doc. Vladimir Kasun Doc. Petar Miškoviæ Doc. Vanja Rister Doc. Mia Roth-Èerina V.pred. Marina Bertina URBANIZAM Prof. dr.sc. Nenad Lipovac Prof. dr.sc. Sreèko Pegan Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ Doc. dr.sc. Zlatko Karaè Doc. dr.sc. Ivan Mlinar

Hrvatska arhitektura 20. stoljeæa

0

0

2

0

Prof. dr.sc. Andrej Uchytil

Uvod u teoriju arhitekture

0

0

1

0

Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman Prof. Ljubomir Mišèeviæ

Održiva arhitektura

0

0

1

1

Osnove prostornog planiranja i zakonodavstva

0

0

2

0

Prof. dr.sc. Nenad Lipovac

Zgrade za rad i trgovinu

0

0

2

0

Prof. dr.sc. Velimir Neidhardt

URBANIZAM Zn.novak-v.asist. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik Zn.novak-asist. Tamara Mariæ Zn.novak-asist. Ana Mrða Zn.novak-asist. Tin Oberman Zn.novak-asist. Marko Rukavina V.asist. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ Asist.-volonter Vera Ružiæ Asist.-volonter Sandra Smiljaniæ NK Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Doc. dr.sc. Josip Galiæ V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ

Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ

345

346

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[48] 22[2014]

Semestar

Kolegij

V.

VI. 11

Nastavnik

Suradnik

Prof. dr.sc. Sanja Filep Prof. Miroslav Geng Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ Prof. dr.sc. Velimir Neidhardt Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ Doc. Tin Sven Franiæ Doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina URBANIZAM Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ Doc. dr.sc. Zlatko Karaè Doc. dr.sc. Ivan Mlinar

URBANIZAM Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ Zn.novak-v.asist. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik Zn.novak-v.asist. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik Zn.novak-asist. Tamara Mariæ Zn.novak-asist. Ana Mrða Zn.novak-asist. Marko Rukavina Asist.-volonter Klara Gržin Asist.-volonter Ela Prižmiæ AK Izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer Doc. Mateo Biluš Doc. Ivica Plavec V.pred. Zorana Protiæ V.pred. Marino Šneler Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ Pred. Marin Binièki Pred. Vedran Duplanèiæ Pred. Teodor Cvitanoviæ Pred. Tajana Jaklenec Pred. Damir Mance Pred. Dunja Mandiæ Pred. Željko Pavloviæ Pred. Stanka Ostojiæ Pred. Darko Užareviæ NK Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman Doc. dr.sc. Josip Galiæ V.pred. mr.sc. Berislav Mediæ Pred. Nenad Turèiæ IZ V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ Pred. Tihomir Rengel Doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ Pred. Tajana Jaklenec

Studio IV

0

0

0

Hrvatski prostor i arhitektura - Istra

0

0

3 dana

V.pred. mr.sc. Alan Braun

Pejsažno planiranje

0

0

1

Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ

0

Kronika | Chronicle

22[2014] 2[48]

PROSTOR

347

NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Prva godina Kolegij

Semestar I./II.

Nastavnik

Prostorno planiranje

1

0

Prof. dr.sc. Sreèko Pegan

Urbane preobrazbe

1

0

Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ

Hrvatski prostor i arhitektura - Dalmacija

Prof. dr.sc. Andrej Uchytil

Suradnik

Doc. dr.sc. Iva Muraj Zn.novak-asist. Melita Èavloviæ Zn.novak-asist. Tin Oberman Zn.novak-asist. Marina Smokvina

Zgrade za sport

1

0

Prof. mr.sc. Boris Koružnjak

Radionica arhitektonskog projektiranja 2 - Sport+

0

8

Prof. Igor Franiæ Prof. Veljko Oluiæ Prof. Tonèi Žarniæ Izv.prof. Leo Modrèin Izv.prof. Helena Paver Njiriæ Doc. Vladimir Kasun Doc. Petar Miškoviæ Doc. Vanja Rister Doc. Mia Roth-Èerina

V.pred. Marina Bertina Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ (suradnica na seminaru)

Održivo graðenje I

1

0

Doc. Mateo Biluš

Doc. dr.sc. Josip Galiæ Doc. dr.sc. Iva Muraj Doc. Ivica Plavec V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ V.pred. Zorana Protiæ Pred. Tajana Jaklenec

Urbanistièka radionica 1 - Preobrazba grada

0

4

Prof. dr.sc. Marijan Hržiæ Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Prof. dr.sc. Sreèko Pegan Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ Doc. dr.sc. Ivan Mlinar

Zn.novak-v.asist. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik Zn.novak-asist. Tamara Mariæ Asist.-volonter Svebor Andrijeviæ Asist.-volonter Bojan Linardiæ Asist.-volonter Kristina Perkov Asist.-volonter Damir Petric Asist.-volonter Marin Piršiæ Asist.-volonter Marija Premužiæ Asist.-volonter Ivana Šajn

Inženjerske konstrukcije

1

0

Izv.prof. dr.sc. Zlatko Šavor Doc. Josip Galiæ

Urbanistièka teorija

1

0

Prof. dr.sc. Marijan Hržiæ

Urbana sociologija

1

0

Izv.prof. dr.sc. Anka Mišetiæ

Povijest hrvatskog urbanizma

1

0

Doc. dr.sc. Zlatko Karaè

Crtanje i arhitektonska grafika

1

0

Prof. Renata Waldgoni

Engleski jezik za arhitekturu III

1

0

V.pred. dr.sc. Neda Boriæ

Matematièke strukture

1

0

V.pred. Zlatko Klanac

Arhitektonika svjetla

1

0

Doc. Neda Cilinger

Metode i praksa nosivih konstrukcija u arhitekturi

1

0

Izv.prof. dr.sc. Miljenko Haiman

History of making American city by the end of 19th century / Amerièki grad do kraja 19. stoljeæa

1

0

Prof. dr.sc. Nenad Lipovac

Sakralna arhitektura - uvod u projektiranje

1

0

Prof. mr.sc. Boris Koružnjak Zn.novak-v.asist. dr.sc. Zorana Sokol Gojnik

348

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[48] 22[2014]

Kolegij

Semestar I./II.

Nastavnik

Suradnik

Teorija arhitekture I

1

0

Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman

Zn.novak-asist. mr.sc. Igor Ekštajn

Povijest europskog urbanizma

1

0

Prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci

Doc. dr.sc. Vedran Ivankoviæ

Suvremeno stanovanje

1

0

Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ

Radionica arhitektonskog projektiranja 1 - suvremeno stanovanje

0

8

Prof. Teufik Galijaševiæ Prof. Mladen Jošiæ Prof. Ljubomir Mišèeviæ Prof. dr.sc. Lenko Pleština Prof. Dragomir Vlahoviæ Doc. Ivana Ergiæ Doc. Branimir Rajèiæ Pred. Luka Korlaet Pred. Nino Virag

Održivo graðenje II

1

0

Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ

Vanjski sur. v.pred. Milan Careviæ

Urbanistièka radionica - Planiranje naselja

0

4

Prof. dr.sc. Marijan Hržiæ Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Prof. dr.sc. Nenad Lipovac Prof. dr.sc. Sreèko Pegan Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ Doc. dr.sc. Ivan Mlinar Doc. Zoran Boševski

Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ Zn.novak-v.asist. dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik Asist.-volonter mr.sc. Irena Matkoviæ Asist.-volonter Svebor Andrijeviæ Asist.-volonter Bojan Linardiæ Asist.-volonter Nikola Matuhina Asist.-volonter Damir Petric Asist.-volonter Marin Piršiæ Asist.-volonter Marija Premužiæ Asist.-volonter Hrvoje Vidoviæ

Visokotehnološka arhitektura

1

0

Prof. Ljubomir Mišèeviæ

Oblik zgrade i termotehnièke instalacije

1

0

V.pred. mr.sc. Ivan Cetiniæ

Urbanistièka kompozicija

1

0

Prof. dr.sc. Marijan Hržiæ

Turizam u urbanistièkom i prostornom planiranju

1

0

Doc. dr.sc. Krunoslav Šmit

Primjena materijala i konstrukcija u perivojnoj arhitekturi

1

0

Doc. dr.sc. Damir Krajnik

Raèunalno oblikovanje pejsažne arhitekture

1

0

Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ

Sociologija kulture

1

0

Izv.prof. dr.sc. Anka Mišetiæ

Suvremena arhitektura u regiji - Hiper Croatia

1

0

Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ

Uvod u znanstvenoistraživaèki rad

1

0

Izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer

Autorski pristupi hrvatskih arhitekata

1

0

Prof. dr.sc. Andrej Uchytil

Industrijska arheologija

1

0

Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ

Postupci sanacija i pojaèanja postojeæih konstrukcija

1

0

Doc. dr.sc. Josip Galiæ

Engleski jezik za arhitekturu IV

1

0

V.pred. dr.sc. Neda Boriæ

Hrvatska tradicijska arhitektura

1

0

Doc. dr.sc. Zlatko Karaè

Zvuk u arhitekturi

1

0

Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ

Japanska prostorna koncepcija

1

0

Prof. Dragomir Vlahoviæ

Suvremena perivojna arhitektura

1

0

Izv. prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci

Industrial Archaeology

1

0

Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ

Urban Transportation Design Issues

1

0

Prof. dr.sc. Nenad Lipovac

Ljetna škola: Tradicija, kreativnost i održivost - Motovun

Prof. Ljubomir Mišèeviæ

V.asist. dr.sc. Marina Šimuniæ Buršiæ

Kronika | Chronicle

22[2014] 2[48]

PROSTOR

NASTAVNI PLAN ARHITEKTONSKOGA FAKULTETA Diplomski studij arhitekture i urbanizma - Druga godina Kolegij

Semestar III.

Nastavnik

Suradnik

Teorija arhitekture II

2

0

Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman

Auditorna radionica

1

0

Prof. Miroslav Geng

Interijer

1

0

Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ

Radionica interijera

0

2

Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ

Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ Doc. Neda Cilinger Vanjski sur. Lovorka Prpiæ

Radionica arhitektonskog projektiranja 3

0

10

Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski Prof. dr.sc. Sanja Filep Prof. Miroslav Geng Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ Prof. dr.sc. Velimir Neidhardt Prof. Goran Rako Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ Doc. Tin Sven Franiæ Doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina Doc. Gordana Žaja

Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ

Zdravstvo i turizam - Zgrade za povremeni boravak

1

0

Prof. Goran Rako Doc. Gordana Žaja

Zgrade za rad i kulturu

1

0

Prof. dr.sc. Velimir Neidhardt Prof. Nenad Fabijaniæ

Radionica prostornog planiranja

0

10

Prof. dr.sc. Sreèko Pegan

Radionica urbanizma

0

10

Prof. dr.sc. Marijan Hržiæ Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ

Radionica graditeljskog naslijeða

0

30

Doc. dr.sc. Nataša Jakšiæ V.pred. mr.sc. Alan Braun

Graditeljsko naslijeðe II

1

0

V.pred. mr.sc. Alan Braun

Pred. mr.sc. Dubravko Baèiæ

* izborni kolegiji kao na I. i II. semestru

Kolegij Diplomska radionica

Semestar IV. 12

2

Voditelji kolegija (brojka u zagradi oznaèava broj mentorstava) Prof. Nenad Fabijaniæ (3) Prof. dr.sc. Sanja Filep (3) Prof. Teufik Galijaševiæ (5) Prof. dr.sc. Miroslav Geng (2) Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski (1) Prof. Mladen Jošiæ (2) Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ (2) Prof. mr.sc. Boris Koružnjak (6) Prof. dr.sc. Vesna Mikiæ (1) Prof. Ljubomir Mišèeviæ (1) Prof. Veljko Oluiæ (10) Prof. dr.sc. Lenko Pleština (2) Prof. Goran Rako (10) Prof. Renata Waldgoni (3) Prof. Tonèi Žarniæ (7) Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci (6) Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ (1) Izv.prof. Igor Franiæ (4) Izv.prof. mr.sc. Leo Modrèin (2) Izv.prof. Helena Paver Njiriæ (4) Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit (5) Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ (1) Doc. Neda Cilinger (3) Doc. Ivana Ergiæ (4) Doc. Tin Sven Franiæ (1) Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ (2) Doc. Vladimir Kasun (1) Doc. Petar Miškoviæ (5) Doc. dr.sc. Ivan Mlinar (2) Doc. Branimir Rajèiæ (1) Doc. Vanja Rister (4) Doc. Mia Roth-Èerina (4) Doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina (6) Doc. Gordana Žaja (1)

349

350

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[48] 22[2014]

Kolegij

Diploma

Diplomski rad - Sveuèilišni studij

0

8

Voditelji kolegija (brojka u zagradi oznaèava broj mentorstava) Prof. dr.sc. Sonja Filep (1) Prof. Teufik Galijaševiæ (1) Prof. dr.sc. Marijan Hržiæ (1) Prof. mr.sc. Boris Koružnjak (1) Prof. dr.sc. Nenad Lipovac (2) Prof. Ljubomir Mišèeviæ (4) Prof. Veljko Oluiæ (2) Prof. dr.sc. Lenko Pleština (2) Prof. Goran Rako (1) Prof. Renata Waldgoni (3) Prof. Tonèi Žarniæ (1) Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ (1) Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit (1) Izv.prof. dr.sc. Dina Vulin Ilekoviæ (3) Doc. Siniša Justiæ (2) Doc. dr.sc. Ivan Mlinar (4) Doc. Ivica Plavec (3) Doc. Branimir Rajèiæ (1) Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ (1) Doc. Gordana Žaja (5)

Kronika | Chronicle

22[2014] 2[48]

NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA7 Preddiplomski studij - Prva godina Semestar

Kolegij

I.

II.

Nastavnik

Suradnik

Projektiranje, Industrijski dizajn I, II

1

2

1

2

Izv.prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Izv.prof. Mladen Orešiæ

Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Doc. Vedran Kasap

Projektiranje, Vizualne komunikacije I, II

1

2

1

2

Prof. Stipe Brèiæ Prof. Nenad Dogan Prof. Ivan Doroghy

Asist. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp Asist. Luka Borèiæ Asist. Inja Kavuriæ Kireta

Crtanje I, II

0

2

0

2

Izv.prof. Boris Ilekoviæ

Kompozicija I, II

1

1

1

1

Prof. Marcel Baèiæ

Plastièno oblikovanje I, II

1

1

1

1

Prof. Renata Waldgoni Pred. Roberta Pavloviæ

Vizualna kultura I, II

2

0

2

0

Izv.prof. dr.sc. Milan Pelc

Uvod u dizajn I, II

1

1

1

1

Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ

Povijest pisma i tipografije

1

1

0

0

Doc. Damir Braliæ

Teorija tipografije I

0

0

1

1

Doc. dr.sc. Nikola Ðurek

Osnove informacijskog dizajna

1

1

0

0

Doc. Damir Braliæ

1

1

Prof. dr.sc. Bojan Baletiæ

Matematika I, II

1

1

1

1

V.pred. mr.sc. Juraj Hrnèeviæ V.pred. Zlatko Klanac

Nacrtna geometrija i perspektiva I, II

1

1

1

1

V.pred. mr.sc. Božica Hajsig V.pred. mr.sc. Nikoleta Sudeta

Strani jezik za dizajn I, II

1

1

1

1

V.pred. dr.sc. Neda Boriæ V.pred. Dubravka Ðuriæ-Nemec

Tjelesna i zdravstvena kultura

0

2

0

2

V.pred. mr.sc. Dalibor Vraèan

3D modeliranje i vizualizacija

Asist. Hrvoje Živèiæ Asist. mr.sc. Roberto Vdoviæ

PROSTOR

351

352

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[48] 22[2014]

NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA Preddiplomski studij - Druga godina Semestar

Kolegij

III.

IV.

Nastavnik

Suradnik

Asist. Inja Kavuriæ Kireta

Zajednièki predmeti Crtanje III, IV

0

2

0

2

Izv.prof. Boris Ilekoviæ

Povijest umjetnosti I

2

0

0

0

Prof. dr.sc. Miljenko Jurkoviæ

Povijest umjetnosti II

0

0

2

0

V.pred. mr.sc. Krunoslav Kamenov

Fotografija

0

0

1

2

Izv.prof. Stanko Herceg

Metodologija dizajna

1

1

0

0

Prof. dr.sc. Goroslav Keller

Osnove intelektualnog vlasništva

0

0

2

0

Pred. Dina Korper-Žemva

Strani jezik za dizajn III, IV

1

1

1

1

V.pred. dr.sc. Neda Boriæ V.pred. Dubravka Ðuriæ-Nemec

Tjelesna i zdravstvena kultura III, IV

0

2

0

2

V.pred. mr.sc. Dalibor Vraèan

1

3

1

3

Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Prof. Mladen Orešiæ

Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Doc. Vedran Kasap

Konstruiranje pomoæu raèunala

1

2

0

0

Prof. dr.sc. Dorian Marjanoviæ

Doc. dr.sc. Mario Štorga

Ergonomija I, II

2

0

2

0

Prof. dr.sc. Diana Milèiæ Izv.prof. dr.sc. Tanja Jurèeviæ-Luliæ

Doc. Aleksandra Dabanoviæ

Predmeti smjera - industrijski dizajn Projektiranje - industrijski dizajn III, IV

Mehanika I, II

2

0

2

0

Prof. dr.sc. Zdenko Tonkoviæ

Osnove konstrukcija

0

0

1

1

Prof. dr.sc. Milan Opaliæ

Doc. dr.sc. Dragan Žeželj

Konstrukcije drvnih proizvoda I

0

0

1

2

Prof. dr.sc. Ivica Grbac

V.asist. dr.sc. Ivica Župèiæ

0

2

0

2

Prof. Zlatko Kauzlariæ Izv.prof. Darko Bakliža

Osnove interaktivnih medija I, II

1

1

1

1

Grafièki materijali i tisak I, II

2

1

1

1

V.pred. dr.sc. Tomislav Kosiæ

1

3

1

3

Prof. Stipe Brèiæ Prof. Nenad Dogan Prof. Ivan Doroghy

Asist. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp Asist. Luka Borèiæ

Teorija tipografije II, III

1

2

1

2

Doc. dr.sc. Nikola Ðurek

Asist. Hrvoje Živèiæ

Grafièki proizvodi I, II

2

1

1

0

V.pred. dr.sc. Tomislav Kosiæ

Grafièki materijali i tisak I, II

2

1

1

1

V.pred. dr.sc. Tomislav Kosiæ

Osnove interaktivnih medija I, II

1

2

1

2

Crtanje akt I, II

0

2

0

2

Prof. Zlatko Kauzlariæ Izv.prof. Darko Bakliža

Ergonomija I, II

2

0

2

0

Prof. dr.sc. Diana Milèiæ Izv.prof. dr.sc. Tanja Jurèeviæ-Luliæ

Tipografija - raèunarski slog I

1

1

1

1

Prof. dr.sc. Vilko Žiljak

Izborni predmeti Crtanje akt I, II

Asist. Tin Kadoiæ

Predmeti smjera - vizualne komunikacije Projektiranje - vizualne komunikacije I, II

Asist. Tin Kadoiæ

Izborni predmeti

Kronika | Chronicle

22[2014] 2[48]

PROSTOR

NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA Preddiplomski studij - Treæa godina Semestar

Kolegij

V.

Nastavnik

VI.

Suradnik

Zajednièki predmeti Marketing I, II

2

0

2

0

Prof. dr.sc. Jurica Pavièiæ

Uvod u povijest dizajna

2

0

0

0

Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ

Uvod u ekološku psihologiju

2

0

0

0

Prof. dr.sc. Dinka Èorkalo Biruški

Socijalna ekologija

0

0

1

1

Izv.prof. dr.sc. Anka Mišetiæ

Psihologija za dizajnere

0

0

2

0

Izv.prof. dr.sc. Željko Jerneiæ

Projektiranje - industrijski dizajn 5, 6

1

5

1

5

Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Prof. Mladen Orešiæ

Strojarske konstrukcije

2

1

0

0

Izv.prof. dr.sc. Tanja Jurèeviæ-Luliæ Prof. dr.sc. Diana Milèiæ

Asist. dr.sc. Marija Geiger Zeman

Predmeti smjera - industrijski dizajn Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Doc. Vedran Kasap

Konstrukcije proizvoda iz plastike

0

0

2

2

Doc. dr.sc. Tatjana Haramina

Konstrukcije drvnih proizvoda II

2

1

0

0

Prof. dr.sc. Ivica Grbac

V.asist. dr.sc. Ivica Župèiæ

Elementi arhitektonskog projektiranja

1

2

1

2

Prof. dr.sc. Nikola Filipoviæ

Doc. Siniša Justiæ

Drvni proizvodi

0

0

2

0

Prof. dr.sc. Andrija Bogner

Izborni predmeti Fotografija i film za industrijski dizajn I, II

1

2

1

2

Izv.prof. Stanko Herceg

Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala I, II

1

1

1

1

Doc. Vedran Kasap

Scenografija I, II

2

1

2

1

Prof. Zlatko Kauzlariæ Izv.prof. Darko Bakliža

Likovne vježbe / ilustracija I, II

1

1

1

1

1

5

1

5

Doc. Aleksandra Dabanoviæ

Asist. Inja Kavuriæ Kireta

Predmeti smjera - vizualne komunikacije Projektiranje V, VI

Prof. Stipe Brèiæ Prof. Nenad Dogan Prof. Ivan Doroghy

Asist. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp Asist. Luka Borèiæ Doc. Aleksandra Dabanoviæ

Fotografija i film I, II

1

3

1

3

Izv.prof. Stanko Herceg

Raèunarska reprofotografija I, II

2

1

1

1

Doc. dr.sc. Klaudio Pap Prof. dr.sc. Vilko Žiljak

Prostorni problemi dizajna

0

0

1

2

Prof. dr.sc. Boris Morsan

Oglašavanje

1

1

0

0

Pred. Veljko Žvan

Dizajn fonta i kaligrafije I, II

1

2

1

2

Doc. dr.sc. Nikola Ðurek

Tehnike prezentiranja pomoæu raèunala I, II

1

1

1

1

Doc. Vedran Kasap

Izv.prof. Stanko Stergaršek

Izborni predmeti

Elementi arhitektonskog projektiranja

1

2

1

2

Prof. dr.sc. Nikola Filipoviæ

Scenografija I, II

2

1

2

1

Prof. Zlatko Kauzlariæ Izv.prof. Darko Bakliža

Grafièke tehnike I, II

0

2

0

2

Doc. Joško Baæe

Likovne vježbe / ilustracija I, II

1

1

1

1

Doc. Damir Braliæ Doc. Siniša Justiæ

Asist. Inja Kavuriæ Kireta

353

354

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[48] 22[2014]

NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA Diplomski studij - Prva godina Semestar

Kolegij

I.

II.

Nastavnik

Suradnik

Asist. dr.sc. Marija Geiger Zeman

Zajednièki predmeti Sociologija kulture

0

0

1

1

Izv.prof. dr.sc. Anka Mišetiæ

Teorija i povijest dizajna I, II

1

1

1

1

Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ

Umjetnost danas

0

0

2

0

V.pred. mr.sc. Krunoslav Kamenov

Znanstvenoistraživaèke metode

1

1

0

0

Pred. dr.sc. Geran Marko Miletiæ

Razvoj koncepata i strategija

1

1

0

0

Doc. mr.sc. Ivana Fabrio

Film i video I, II

1

2

1

2

Izv.prof. Stanko Herceg

Asist. Slaven Zeèeviæ

Industrijski dizajn 1, 2

1

4

1

4

Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Prof. Mladen Orešiæ

Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Doc. Vedran Kasap

Interieur I, II

1

2

1

2

Doc. mr.sc. Sonja Tadej Vonèina

Izbor materijala

1

2

0

0

Prof. dr.sc. Tomislav Filetin

Suvremene tehnologije materijala

0

0

1

2

Prof. dr.sc. Mladen Šercer

Elektronska slika I, II

1

2

1

2

Doc. Miljenko Bukovèan

Kolegij sa Sveuèilišta

3

0

3

0

Dizajn vizualnih komunikacija 1, 2

1

4

1

4

Kreativna komunikacija i društvo 1, 2

1

2

1

2

Predmeti smjera - industrijski dizajn

Izborni predmeti*

Predmeti smjera - vizualne komunikacije Prof. Stipe Brèiæ Prof. Nenad Dogan Prof. Ivan Doroghy

Asist. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp Asist. Luka Borèiæ

Izborni predmeti** Projektiranje pisma I, II

1

2

1

2

Interaktivni mediji I, II

1

2

1

2

Elektronska slika I, II

1

2

1

2

Kolegij sa Sveuèilišta

3

0

3

0

* Upisuje se 45 sati predavanja/vježbi (ECTS 3,5). ** Upisuje se 90 sati predavanja/vježbi (ECTS 7).

Doc. dr.sc. Nikola Ðurek

Asist. Hrvoje Živèiæ Asist. Tin Kadoiæ

Doc. Miljenko Bukovèan

Kronika | Chronicle

22[2014] 2[48]

NASTAVNI PLAN STUDIJA DIZAJNA Diplomski studij - Druga godina Semestar

Kolegij

I.

Nastavnik

II.

Suradnik

Zajednièki predmeti Teorija i povijest dizajna III

2

0

0

0

Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ

Upravljanje dizajnom

2

0

0

0

Prof. dr.sc. Goroslav Keller

Poslovno upravljanje

2

0

0

0

Prof. dr.sc. Velimir Sriæa

Tehnike prezentiranja

1

1

0

0

Doc. mr.sc. Ivana Fabrio

1

5

Predmeti smjera - industrijski dizajn Industrijski dizajn 3

Prof. mr.sc. Zlatko Kapetanoviæ Prof. Mladen Orešiæ

Industrijski dizajn - diploma

-

-

-

210

Diploma - obrana

-

-

-

-

Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ Doc. mr.sc. Ivana Fabrio Doc. Vedran Kasap

Izborni predmeti* Inkluzivni dizajn

2

0

0

0

Kolegij sa Sveuèilišta

2

0

0

0

1

5

0

0

Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ

Predmeti smjera - vizualne komunikacije Dizajn vizualnih komunikacija 3

Dizajn vizualnih komunikacija - diploma







210

Diploma - obrana

-

-

-

-

Prof. Stipe Brèiæ Prof. Nenad Dogan Prof. Ivan Doroghy

Izborni predmeti** Inkluzivni dizajn

2

0

0

0

Kolegij sa Sveuèilišta

2

0

0

0

* Upisuje se 45 sati predavanja/vježbi (ECTS 3,5). ** Upisuje se 90 sati predavanja/vježbi (ECTS 7).

Doc. mr.sc. Sanja Bencetiæ

Asist. Tomislav Vlainiæ Asist. Romana Kajp Asist. Luka Borèiæ

PROSTOR

355

356

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[48] 22[2014]

LJETNE ŠKOLE ARHITEKTURE8 • Tradicija, kreativnost i održivost

- Meðunarodna ljetna škola Motovun 2014. / Tradition, creativity and sustainability - International Summer School of Architecture Motovun 2014 [4.-11.8.2014.]

Voditelj škole i studijskog centra: Ljubomir Mišèeviæ Predavaèi: arhitekt Gerald Gaigg (AF iz Innsbrucka), prof. Antonio Monaco, Giuseppe Tomassi i Giuseppe Ballestini (arh. škole iz Venecije i Padove) Meðunarodni seminari i radionice i izložba studentskih radova prethodne generacije motovunske škole i radionice pod vodstvom Ministarstva kulture RH i drugih arhitektonskih fakulteta na temu fortifikacijskog sustava Pule, koja je u suradnji s Društvom arhitekata Istre bila postavljena u Multimedijskom centru LUKA u Puli.

• Zagreb Rooms - Meðunarodna ljetna škola

Zagreb 2014. [21.-26.7.2014.]

Organizatori: AF (dekan Boris Koružnjak, Tamara Mariæ) i ETH Zürich (Tom Emerson, Luka Piškorec Gramazio&Kohler, Nemanja Zimonjiæ - Studio Tom Emerson) Voditelji iz Züricha: Luka Piškorec (ETH Zürich, Gramazio&Kohler), Nemanja Zimonjiæ (MAS ETH Zürich, Studio Tom Emerson), Josip Jerkoviæ (MAS ETH Zürich, Metron AG) i Marta Lozo (Trokut, Zimmer Schmidt Architekten) Koordinatorica i voditeljica s AF: Tamara Mariæ (Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu pod mentorstvom Bojane Bojaniæ Obad Šæitaroci) Gosti kritièari i predavaèi: Michael Hirschbichler (ETH Zürich) i Guillaume Othenin-Girard (EPFL Lausanne) Studenti s AF: Irena Bakiæ, Eugen Èanic, Nikola Kašiæ, Mia Kos, Roman Krajcarz, Marina Krèaliæ, Tamara Lukiæ, Matija Romiæ, Dora Sipina, Ivana Slavniæ, Frane Stanèiæ i Mirna Udovièiæ Ostali polaznici škole: Irvin Ahatoviæ (TU Wien), Ivana Staniæ • Ljetna škola dokumentiranja

i interpretiranja graditeljskog naslijeða, Senj [21.-30.9.2014.]

Organizatori: AF u suradnji s Filozofskim fakultetom Sveuèilišta u Zagrebu Voditelji: Alan Braun, Dubravko Baèiæ, Marko Špikiæ (Filozofski fakultet Zagreb) Polaznici: Boris Dundoviæ, Antonija Galac, Mario Kralj, Ivana Krmpotiæ, Luka Krmpotiæ, Mario Novak (TU Beè), Andrija Matotan, Marija Medoš, Luka Tomiæ, Ivan Zovko

ZNANSTVENA DJELATNOST POSLIJEDIPLOMSKI DOKTORSKI ZNANSTVENI STUDIJ ARHITEKTURA I URBANIZAM9 Voditelj: prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski Èetvrta generacija doktorskog studija.

Prva godina, datum upisa 27.9.2013. - u I. sem. upisano 22, u II. sem. 16 polaznika.

Treæa godina, datum upisa 27.9.2013. - u V. sem. upisano 8 polaznika.

Nastava prve godine u trajanju od dva semestra održavala se na AF u zimskom i ljetnom semestru ak. god. 2013./14.

DOKTORIRALI Mr.sc. Ivica Barišiæ, dipl.ing.prom.

Urbanistièki parametri pri planiranju kružnih raskrižja mentori: prof. dr.sc. Nenad Lipovac, dipl.ing.arh. i prof. dr.sc. Tomaž Tollazzi, dipl.ing.grað.

24.1.2014.

Sanja Matijeviæ Barèot Utjecaj društveno organiziranih modela stambene izgradnje na arhitekturu Splita 1945.-1968. mentorica: izv.prof. dr.sc. Karin Šerman 1.7.2014.

Hrvoje Bartuloviæ Artikulacija Ulice Domovinskog rata i integracija u gradsko tkivo Splita mentor: prof. dr.sc. Andrej Uchytil 22.7.2014.

Dujmo Žižiæ Industrija cementa u splitskoj regiji Arhitektura, infrastruktura i utjecaj na kulturni krajolik mentorica: izv.prof. dr.sc. Katja Marasoviæ 29.8.2014.

ZNANSTVENOISTRAŽIVAÈKI PROJEKTI Znanstveni projekti Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Tipologija digitalne kuæe (054-0000000-1628) Glavni istraživaè: prof. dr.sc. Bojan Baletiæ Urbanistièko i pejsažno naslijeðe Hrvatske kao dio europske kulture (054-0543089-2967) Glavni istraživaè: akademik prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci Znanstvenoistraživaèki projekt Hrvatske zaklade za znanost  odobreni novi projekti: Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage / Urbanizam naslijeða - Urbanistièki i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnoga naslijeða (2032) Voditelj: akademik prof. dr.sc. Mladen Obad Šæitaroci Trajanje projekta: 1.9.2014.-31.8.2018.

Innovative Green Building Research in the Campus Living Lab / Istraživanje inovativne zelene gradnje na kampusima za potrebe održivog društva (8596) Glavni istraživaè: prof. dr.sc. Bojan Baletiæ Trajanje projekta: 1.9.2014.-31.8.2017.

Kratkoroèna financijska potpora istraživanjima 2013./14.

Odreðivanje modela referentnih višestambenih zgrada iz razlièitih razdoblja gradnje u Hrvatskoj u svrhu energetske analize (5.1.2.1) Voditelj potpore: Z. Veršiæ Procjena ponašanja prikljuèaka konstrukcijskih elemenata od FRP-a (5.1.2.2) Voditelj potpore: J. Galiæ Prostorni aspekti razvoja turizma u obalnom podruèju jadranske Hrvatske (5.1.2.3) Voditelj potpore: K. Šmit Operativno istraživanje fenomena „Zagrebaèke škole arhitekture” (5.1.2.4) Voditelj potpore: K. Šerman Korpus hrvatske urbane baštine u europskom kontekstu - topografija i kritièka antologija (5.1.2.5) Voditelj potpore: Z. Karaè Razvoj sveuèilišnih kampusa kao laboratorija za održivo društvo (5.1.2.6) Voditelj potpore: B. Baletiæ

Sudjelovanje na kratkoroènom istraživanju drugog fakulteta 2013./14.

M. Šimuniæ Buršiæ, suradnica na istraživanju Optimizacija bežiènih komunikacijskih sustava u službi popularizacije i oèuvanja graditeljskog nasljeða (VIF 2013-29) Voditelj potpore: D. Šimuniæ, FER

NAKLADNIÈKA DJELATNOST U popisu naslova izdanih tijekom ak. god. 2013./14. navedene su samo samostalne publikacije: knjige, monografije, katalozi, te èasopis „Prostor” kao cjelina.

Obranjene disertacije i magistarski radovi, koji se takoðer smatraju objavljenim radovima, navedeni su u posebnom poglavlju, a u ovom su broju èasopisa „Prostor” objavljeni i njihovi sažetci.

Publikacije u nakladi [ili sunakladništvu] fakulteta10 • Knjige

Marasoviæ, T. (2013.), Dalmatia Praeromanica: ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji (4. korpus arhitekture - Južna Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora) [ur. Cambi, N.], Književni krug Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Arhitektonski fakultet, Split-Zagreb Spiro, A.; Göhler, H.; Gönül, P. (2013.), O žbuci : razvoj i izvedba površina [ur. Bakiæ, V.], UPI-2M Plus d.o.o., Arhitektonski fakultet, Zagreb [promocija: AF, 25.10.2013.]

Vukiæ, F. (2013.), Grad kao identitetski sustav [ur.

Roth-Èerina, M.], Arhitektonski fakultet, Zagreb [promocija: AF, Studij dizajna, 4.12.2013.]

Mlinar, I. (2014.), Remetineèki gaj: poèetak sustavne urbanizacije novozagrebaèkog podruèja [ur. Zlomisliæ, A.], Centar za kulturu Novi Zagreb, Arhitektonski fakultet, Zagreb *** (2014.), Prostori uèenja u tranziciji / Learning Spaces in Transition [ur. Vukiæ, F.], Arhitektonski fakultet, Studij dizajna, UNICEF, Zagreb [promocija: AF, 26.3.2014.] *** (2013.), Radionica arhitektonskog projektiranja 1: 2012-2013, Ljetne škole i radionice knj. 14 [ur.

Rajèiæ, B.], Arhitektonski fakultet, Zagreb [promocija: Zagreb, Kino SC, 2.10.2013.] *** (2013.), Godišnjak Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu [ur. Bakiæ, V.; Mrduljaš, M.], Arhitektonski fakultet, Zagreb • Èasopis

„Prostor” Vol. 21 (2013.), br.2 (46) Vol. 22 (2014.), br.1 (47) U navedenim brojevima èasopisa „Prostor” èlanke su objavili sljedeæi nastavnici, uposlenici i studenti AF:  br.2 (46): Z. Barišiæ Mareniæ, A. Deliæ, J. Horvat, M. Obad Šæitaroci, M. Rukavina, K. Šerman, M. Šimuniæ Buršiæ, A. Uchytil  br.1 (47): Z. Barišiæ Mareniæ, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, Z. Karaè, K. Marasoviæ, I. Mlinar, S. Pegan, L. Petroviæ Krajnik, M. Obad Šæitaroci, K. Šerman, A. Štulhofer

OBJAVLJENI RADOVI NASTAVNIKA IZVAN FAKULTETSKE NAKLADNIÈKE DJELATNOSTI • Monografije - knjige

Marasoviæ, J.; Marasoviæ, T.; Gabrièeviæ, B. (2014.), Istraživanje i ureðenje Peristila Dioklecijanove palaèe u Splitu 1956.-1961. [ur. Marasoviæ, K.], Književni krug Split, Split

Kronika | Chronicle

Liktar Elez, T.; Lukenda, I.; Careva, K.; Mrðen, A.; Dražina, M. (2014.), Prostor oko mene - Arhitektonski priruènik za male radoznalce, Društvo arhitekata Zagreb, Zagreb *** (2014.), City Acupuncture - Improving the City Life Quality through Small and Precise Interventions in Urban Structures [ur. Careva, K.], Društvo arhitekata Zagreb, Zagreb • Poglavlja u knjizi Ekštajn, I.; Šerman, K. (2014.), Ideological Parallax: The Yugoslav Pavillion at the 13th Milan Triennial Exhibition, Architecture and Ideology [ur.

Mako, V.; Roter Blagojeviæ, M.; Vukotiæ Lazar, M.], 256-268, Cambridge Scholars Publishing, Newcastle upon Tyne Margeta, J.; Marasoviæ, K.; Perojeviæ, S. (2014.), Sewerage system of Deocletian’s Palace in SplitCroatia, u: Evoluation of Sanitation and Wastewater Technologies through the Centuries [ur. Andreas N. Angelakis; Joan B. Rose], 331-344, IWA Publishing, London Margaretiæ Urliæ, R.; Šerman, K. (2014.), Workers’ University in Zagreb, u: Team 10 East: Revisionist Architecture in Real-Existing Modernism [ur. Stanek, L.], 157-163, Museum of Modern Art in Warsaw, Varšava Šverko, A.; Šerman, K. (2013.), Eduard i Danilo Žagar i splitska arhitektura prve polovine 20. stoljeæa, poglavlje u publikaciji „Arhitekti braæa Žagar: iz fundusa Muzeja grada Splita”, 52-75, Muzej grada Splita, Split • Èlanci u èasopisu Ekštajn, I. (2014.), Suèelje pokrenuto poviješæu Hrvatski nastup na 14. Venecijanskom bijenalu arhitekture, „Oris”, 16 (88): 10-19, Zagreb Marasoviæ, K.; Perojeviæ, S.; Margeta, J. (2014.), Antièka kanalizacija Dioklecijanove palaèe u Splitu, „Graðevinar”, 66 (3): 237-249, Zagreb Marasoviæ, K.; Plejiæ, R.; Æurkoviæ, M. (2013.), Arheološka i arhitektonska baština na prostoru bivše tvornice ‘Jugovinil’ u Kaštel Suæurcu, „Kaštelanski zbornik”, 10: 141-160, Kaštela Obad Šæitaroci, M.; Bojaniæ Obad Šæitaroci, B. (2014.), Public Parks in Croatia in the 19th Century within a European Context, „Annales - Ser. hist. sociol.”, 24 (1): 95-112, Kopar Pavkoviæ, K.; Rajèiæ, V.; Haiman, M. (2014.), Large Diameter Fastener in Locally Reinforced and Non-Reinforced Timber Loaded Perpendicular to Grain, „Engineering Structures”, Elsevier, 74 (1.10.): 256-265 • Radovi u zbornicima Barišiæ Mareniæ, Z.; Šepiæ, Lj. (2014.), Odnos prema industrijskom naslijeðu na primjeru recentnih devastacija u Zagrebu, zbornik sažetaka VI. meðunarodne konferencije industrijskog naslijeða Èovjek i industrija Rijeka: Pro torpedo [ur. Lozzi Barkoviæ, J.], 26-27, Udruga za promicanje i oèuvanje rijeèke industrijske baštine, Rijeka Begoviæ, V.; Pavloviæ, R.; Tutek, I. (2014.), Ston Area Matrix in Time-Landscape Continuum, Zbornik SGEM 2014 International Multidisciplinary Conferences on Social Sciences and Arts, 2.-7.9.2014., Albena, Bulgaria Jakšiæ, N.; Šerman, K. (2014.), Denzlerova Upravna zgrada gradskih poduzeæa u Zagrebu iz 1935. godine u historicistièkom tkivu zagrebaèkoga Donjeg grada [ur. Novak Klemenèiè, R.; Malešiè, M.], Arhitekturna zgodovina 2: 94-104, Sveuèilište u Ljubljani, Filozofska fakulteta, Ljubljana Marasoviæ, K.; Perojeviæ, S.; Margeta, J. (2014.), Water supply system of Diocletian’s palace ın Split - Croatia, IWA Regional Symposium on Water, Wastewater and Environment: Traditions and Culture [ur. Kalavrouziotis, I. K.; Angelakis, A. N.], 22.-

22[2014] 2[48]

24.3.: 163-173, Hellenic Open University, Patras, Grèka, Šepiæ, Lj.; Barišiæ Mareniæ, Z.; Uchytil, A. (2014.), Promišljanje afirmacije Rijeke kao hrvatskog Ironbridgea: Situacija na podruèju zaštite i revitalizacije industrijske baštine u Hrvatskoj od 2000. godine, zbornik sažetaka 5. meðunarodne konferencije o industrijskoj baštini Rijeka: Pro torpedo, 2012. [ur. Paliniæ, N.], 38-39, Rijeka • Ostalo

Korlaet, L. (2014.), recenzija publikacije „Prostor oko mene - Arhitektonski priruènik za male radoznalce”, Društvo arhitekata Zagreb, Zagreb Šerman, K. (2013.), recenzija knjige „Giannantonio Selva: Dalmatinski projekti venecijanskog klasicistièkog arhitekta”, autorice Ane Šverko, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb Roth, M.; Korlaet, L.: u suradnji s udrugom OPA objavili edukativni video za djecu, vježba na temu arhitekture [www.a-magazine.org] Intervju sa Zrinkom Barišiæ Mareniæ o arhitektici Zoji Dumengjiæ i vrijednost moderne arhitekture, „S bolnièke se postelje vidi Šolta” vodila Diana Magdiæ [http://pogledaj.to/drugestvari/s-bolnicke-se-postelje-vidi-solta/; 17.12.2013.; ur. Matejèiæ, B.]

GOSTOVANJA NASTAVNIKA • Gostovanja nastavnika na meðunarodnim

znanstvenim skupovima A. Braun: „Contemporary Architecture and Heritage - Croatian Architectural Praxis 1993-2013”, u sklopu ICOMOS-ove konferencije „South-East European Region Group meeting 2013”, Beè, 10.-13.

10.2013.

M. Šimuniæ Buršiæ: „La voûte gothique de type angevin en Croatie”, meðunarodni kongres „Congrs Francophone d’Histoire de la Construction”, Lyon, Francuska, 29.-31.1.2014.  1st International Academic Conference Places and Technologies 2014 „Keeping up with Technologies to Improve Places”, organizator: Sveuèilište u Beogradu - Arhitektonski fakultet, Profesionalno udruženje Urbani laboratorij i Sveuèilište u Beogradu - Filozofski fakultet, Beograd, 3.-4.4.2014.

K. Careva, R. Lisac: „The Impact of New Technologies on City Acupuncture Methodology and Interventions” T. Hrastar, T. Mariæ, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci: „Dynamic Appearance of Urban and Architectural Surfaces” A. Kostanjšak, M. Pap: „The Interplay of Music and Architecture: Layering of Sound and Space” S. Ostojiæ, Z. Veršiæ, I. Muraj: „Energy Analysis and Refurbishment Strategy for Zagreb University Buildings: Former Faculty of Technology in Zagreb

by Alfred Albini” R. Vdoviæ, M. Pap: „Digital Fabrication in the Field of Architecture” M. Šimuniæ Buršiæ: „Influences of Cultural Interchanges on the Architecture in Dalmatia between Antiquity and Renaissance”, meðunarodna konferencija „Othello’s Island: The Annual Conference of Mediterranean and Levantine Cultural History in the Byzantine, Medieval and Renaissance Periods and their Legacies”, Larnaka, Cipar, 9.-12.4.2014.

A. Braun, L. Tomiæ: „Radnièko stanovanje u Zagrebu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeæe”, VI. meðunarodna konferencija industrijskog naslijeða: Èovjek i industrija, Filozofski fakultet Sveuèilišta u Rijeci, 24.-25.4.2014.

A. Braun: „Osobitosti zaštite i obnove graditeljskog naslijeða moderne - Ivan Vitiæ: sklop stambenih zgrada u Laginjinoj ulici u Zagrebu, znanstve-

PROSTOR

357

no-struèni skup „Dijalozi s baštinom - slika spomenika i princip promjene”, Filozofski fakultet Sveuèilišta u Rijeci, 29.4.2014.  International Scientific Conference „Protection of Cultural Heritage from Natural and Man-made Disasters”, Zagreb i Šibenik, 8.-10.5.2014.

V. Mikiæ: „Urbs et Rus: Protection and Education” Z. Veršiæ, A. Štulhofer, I. Muraj: „Multi-apartment Buildings in Croatia: Methods and Techniques of Protection in the Process of Energy Renovation” R. Margaretiæ Urliæ, K. Šerman: „Case New Zagreb. Evolution of Models and Strategies of Socialist Community Building”, meðunarodna znanstvena konferencija „East, West, Central - Re-humanizing Architecture: New Forms of Community, 1950-70”, ETH Zürich, Zürich, 16.-17.5.2014.

K. Marasoviæ, S. Perojeviæ, J. Margeta: „Water Supply System of Diocletian’s Palace in Split Croatia”, IWA Regional Symposium on Water, Wastewater and Environment: Traditions and Culture, organizator Hellenic Open University, Patras, 22.-24.5.2014.

V. Mikiæ: „Pokret kao paradigma 21. stoljeæa”, 37. meðunarodni skup ART-TECH-umjetnost i tehnologija, MIPRO 2014, Opatija, 26.-30.5.2014.

R. Lisac, K. Careva, B. Baletiæ: „City Acupuncture: New Methodologies for Public Spaces”, „Becoming Local: The Atomising Society and Public Space”, Bukurešt, 11.-14.6.2014.

T. Jukiæ, L. Petroviæ Krajnik: „Urban Planning Workshop for Community Problem Solving - Case Study Island of Vir”, meðunarodni znanstveni skup „Smart urbanism” - Teaching sustainability, Faculty of Architecture, University of Ljubljana, Ljubljana, 19.-21.6.2014.

J. Beban-Brkiæ, M. Šimiæ Horvath: „From the Individual towards the Collective”, 17th SEFI MWG Seminar, Mathematical Education of Engineers, Dublin, Irska, 23.-25.6.2014.

G. Aras-Gaziæ, V. Èuljak, J. Peèariæ, A. Vukeliæ: „Cauchy’s Error Representation of Lidstone Interpolating Polynomial and Related Results”, Mathematical Inequalitiesand Applications 2014, Trogir, 22.-26.6.2014.

I. Muraj, Z. Veršiæ, A. Štulhofer: „Energy Efficient Solutions for Multi-apartment Buildings in Croatia”, 1st South East European Conference on Sustainable Development of Energy, Water and Environment Systems (SEE SDEWES), Ohrid, Makedonija, 29.6.-4.7.2014.

M. Šimuniæ Buršiæ: „Innovation in Construction of Stone Vaults: The Cathedral of Šibenik (15th-16th C.)”, 9th International Masonry Conference, Guimaraes, Portugal, 7.-9.7.2014.

V. Petroviæ, L. Petroviæ Krajnik, D. Krajnik: „Dimensioning of Matrix of Urban Structures Complexity”, meðunarodni znanstveni skup AESOP 2014 From control to co-evolution, Congrex Holland B.V., University of Utrecht, Delft University of Technology, University of Ghent, Utrecht/Delft, 9.-12.

7.2014.

J. Beban-Brkiæ, M. Šimiæ Horvath: „Interaction Among Courses”, 16th International Conference on Geometry and Graphics, Innsbruck, Austria, 4.-8.

8.2014.  World Conference on Timber Engineering, WCTE 2014, Quebec City, Kanada, 10.-14.8.2014.

M. Haiman, N. Turèiæ, K. Pavkoviæ: „Laminated Wooden Structure of the Gipsy Entertainment Centre in Moscow” M. Haiman, K. Pavkoviæ, N. Turèiæ: „Joint With Large Diameter Fastener Constructed for Large Span Truss Girders” R. Vdoviæ, M. Pap, D. Andriæ: „Parametric Microstructure Geometry for Construction Elements”, 3.

358

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[48] 22[2014]

hrvatska konferencija za geometriju i grafiku (3rd Croatian Conference on Geometry and Graphics CCGG 2014), Supetar, 7.-11.9.2014.

• Preostala javna izlaganja nastavnika  V. Zagrebaèki energetski tjedan: Dan Hrvatske komore arhitekata Zagreb”, organizator: Hrvatska komora arhitekata, Grad Zagreb - Gradski ured za energetiku, zaštitu okoliša i održivi razvoj i Regionalna agencija Sjeverozapadne Hrvatske, Starogradska vijeænica, Zagreb, 13.5.2014.

I. Muraj: „Odabrani strani primjeri energetske sanacije zgrada” S. Ostojiæ: „Energetski pregledi i energetsko certificiranje zaštiæenih kulturnih dobara - primjer Albinijeve zgrade u Pierottijevoj ulici u Zagrebu”  projekt SINERGI: Social Integration through Urban Growth Strategies, Europe for Citizens programme 2007-2013, First Thematic Seminar, AF voditelj prof. dr.sc. T. Jukiæ, Zagreb, 15.-17.7.2014.

Z. Barišiæ Mareniæ: „Affirmation of Significant Zagreb Urban Quality - Unused Potentials of Medvednica Southern Slopes” S. Gašparoviæ: „Planning Assumption for Successful Realization of New Housing Developments in a City Transformation Areas - Case Study: Housing Development Sopnica Jelkovec” T. Jukiæ, L. Petroviæ Krajnik: „New public spaces as an incentive for rehabilitation - Case Study Island of Vir” D. Andriæ:  pozvano predavanje „Building Houses With Aluminium”, BEST-ov proljetni struèni seminar o materijalima „Discover your ideal material!”, Fakultet elektrotehnike i raèunarstva, Zagreb, 16.-26.5.2014.

Z. Barišiæ Mareniæ:  predavanje „O životu i djelu arhitektice Zoje Dumengjiæ” u okviru ciklusa predavanja „Misli o èuvanju moderne arhitekture”, DAS, Split, 3.12.2013.  sudjelovanje na radionici Oxford Brookes University, Faculty of Technology, Design and Environment, School of Architecture, struèni obilazak Zagreba za 35 studenata (UK, Malezija, Gana, Nizozemska, Grèka, Slovaèka, Rusija, Irak i dr.) i nastavnike dr. Aylin Orbasli i dr. Macel Velinga, u okviru „International Architecture Regeneration and Development, Regeneration and Reuse in Built Environment”, Oxford Brookes University, 20.1.

2014. i sudjelovanje na inicijalnoj radionici „Project site: complex of buildings of redudant paper factory in Rijeka” sa studentima iz Oxforda, Zagreba i Rijeke, Graðevinski fakultet Sveuèilišta u Rijeci, Rijeka, 21.-22.1.2014.  intervju o industrijskoj baštini Zagreba „O napuštenoj zagrebaèkoj Klaonici (arh. Walter Freese)” i „O nekadašnjoj Tvornici koža, današnjoj Gliptoteci HAZU”, emisija Minijature za radoznale, Hrvatski radio, Prvi program, Obrazovanje, umjetnost, književnost, film, znanost, tehnologija (ur. M. Makovec Joksimoviæ, I. Plejiæ Premec), 13.5.2014. i 27.5.2014.

A. Braun:  „Problematika obnove i zaštite graditeljskog naslijeða moderne, Modernizacije - Danas, projekt Nedovršene modernizacije - otvoreni kolegij, tematski panel: Modernizam kao aktivna baština, Gliptoteka HAZU, Zagreb, 25.1.2014. te u sklopu projekta Èovjek je prostor: Vitiæ_pleše, DAZ, 27.

2.2014.  „Novo u starom - suvremeni primjeri obnove graditeljskog naslijeða”, u sklopu Ljetne škole dokumentiranja i interpretiranja graditeljskog naslijeða, Puèko otvoreno uèilište, Senj, 25.9.2014.

S. Gašparoviæ, M. Premužiæ Anèiæ: „Gradotvorna uloga otvorenog javnog prostora // Fenomenologija otvorenog prostora”; Odjel za politologiju Ma-

tice hrvatske, Politea - udruga za promicanje društvenih znanosti i medija, Zagreb, 23.6.2014.

M. Haiman:  „Nove lamelirane drvene konstrukcije izvedene u Sloveniji”, 4. Dani ovlaštenih inženjera graðevinarstva, HKAiG, Opatija 12.-14.6.2014.

L. Korlaet:  gostovanje u TV emisiji „Trikultura” na temu javnog prostora, prosinac 2013.  vodstvo po gradu polaznika struènog skupa „4.

Dani zagrebaèke arhitekture”, Zagreb, 21-24.5.

2014.  struèno voðenje po gradu SPÖ-ovih vijeænika grada Beèa, svibanj 2014.  izlaganje „Zagreb Intro” na meðunarodnom struènom skupu „3. Think Space Nekonferenciji”, Zagreb, 11.-13.6.2014.

B. Koružnjak:  „Iodine Water Spa Siscia”, Sarajevo Green Design Festival, Umjetnièka galerija BiH, 4.10.2014.  „An Integrated City”, Sarajevo Green Design Festival, Umjetnièka galerija BiH, 5.10.2014.

K. Marasoviæ:  „Dioklecijanova palaèa i grad Split”, organizator: Alumni Ekonomskog fakulteta Sveuèilišta u Splitu, Split, 7.11.2013.  „Istraživanje i ureðenje Peristila Dioklecijanove palaèe u Splitu 1956.-1961., izlaganje u sklopu manifestacije „Peristil na kaptolu”, organizator: Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 29.5.2014.

Lj. Mišèeviæ:  „Energy Nearly Zero - Architecture as a part of Re-Cycling Social Housing Platform”, Ascoli Piceno, 15.11.2014.  „Energetski gotovo nulta i održiva arhitektura”, 18. svjetska konferencija o pasivnoj kuæi, Aachen, 25.-26.4.2014.  „Le casa passiva in Croazia”, del Terzo convegno Passivhaus del Friuli Venezia Giulia, Pordenone, 3.7.2014.

I. Muraj:  „Gradnja zgrade fizike Filozofskog fakulteta na Maruliæevu trgu, 1927.-1929.”, znanstveni skup u povodu 140. obljetnice roðenja akademika Stanka Hondla (1873.-1971.), HAZU, Zagreb, 3.12.2013.

R. Vdoviæ:  „Trodimezionalni pisaè”, radio emisija „Iz svijeta znanosti”, ur. J. Römer, Radio Sljeme, 7.11.2013. i radio emisija „Oko znanosti”, ur. S. Marièiæ, Radio HRT1, 29.11.2013.

R. Vdoviæ, J. Bobiæ:  predavanje „Code4Fun: Kinect Fusion i 3D printanje”, Microsoft Advanced Technology Days, Zagreb, 4.-5.12.2013.

• Preostala javna izlaganja na AF

6. dani pasivne kuæe, meðunarodni struèni skup s izložbom i struènim obilascima, 8.-10.11.2013., utemeljen Konzorcij pasivna kuæa Hrvatska sa sjedištem na AF Predsjednik organizacijskog odbora: Lj. Mišèeviæ Kabinet za crtanje i plastièno oblikovanje  ciklus predavanja „Arhitekt o crtežu arhitekta” utorkom u 12 sati, 317, AF: D. Juraèiæ, 18.3.2014.; G. Rako, 1.4.2014.; N. Filipoviæ, 29.4.2014.; D. Vulin-Ilekoviæ, 6.5.2014.; R. Šimetin, 20.5.2014.

Erasmus dan 2014  predstavljanje programa povodom raspisa natjeèaja za studijski boravak za akad. god. 2014/15. u okviru programa Erasmus, AF, 317, 6.3.2014.

Program struènog usavršavanja u graditeljstvu pri AF Održana predavanja:  Digitalna fabrikacija (A-1), 14.-15.11.2013. u sklopu 1. otvorenih dana 3D ispisa Voditelj: R. Vdoviæ; predavaèi: S. Reliæ i H. Petroviæ

 Energetska sanacija zgrada (ZG-3), 21.11.2013.

Voditelj: Z. Veršiæ; predavaèi: Z. Veršiæ, J. Bertol-Vrèek, I. Muraj, M. Biluš, I. Cetiniæ, S. Novak, S. Ostojiæ, M. Sabljak, F. Fausto, Ž. Hrs Borkoviæ i I. Milièiæ  Sanacija postojeæih graðevina s polimerima armiranim vlaknima (FRP-om), (ZG-501), 5.12.2013.

Voditelj: J. Galiæ; predavaèi: J. Galiæ, T. Kišièek, M. Skazliæ, B. Borovina i C. Del Vecchio  Modernizacija završnih radova u zgradarstvu (ZG-5), 12-13.12.2013. i 6.-7.2.2014.

Voditelj: M. Biluš; predavaèi: M. Biluš i T. Herr  Sustavi lake gradnje stambenih zgrada i aluminijske obiteljske kuæe (ZG-14), 20.2.2014.

Voditelj/predavaè: D. Andriæ  Preduvjeti i metode neinvazivne i reverzibilne izgradnje (ZG-8), 8.5.2014.

Voditelj: D. Andriæ; predavaèi: J. Skorup Juraèiæ i D. Andriæ 1. otvoreni dani 3D ispisa, Zagreb, AF,14.-15.11.2013. (skup unutar SSU-a) Predavanja: R. Vdoviæ: „Digitalna proizvodnja i 3D ispis danas” S. Reliæ, R. Vdoviæ: „Uloga FabLab udruga u društvu” Struèna predavanja o zelenoj gradnji, AF, 317, 23.9.2014.  predavaèi: L. Bauer, d.i.a. (Fabrika Arhitekti d.o.o.) i H. Kvasnièka, d.i.g. (Bricmore d.o.o.)

Predavanja: „Definicija zelene gradnje i njeni osnovni principi”, „Meðunarodni certifikati zelene gradnje” i „Upravljanje zelenim zgradama & Cradle to Cradle”, organizatori: AF kao suosnivaè i aktivni èlan udruge Hrvatski savjet za zelenu gradnju (HSZG) u suradnji s HSZG.

STRUÈNA DJELATNOST ZAVOD ZA ARHITEKTURU11 M. Jošiæ, predstojnik N. Mlinar, tehnièka rukovoditeljica • Izvedbe

N. Fabijaniæ:  Arheološki park i okolne javne površine u Starom gradu, Rijeka D. Juraèiæ, G. Žaja:  Klinika za djeèje bolesti Zagreb, rekonstrukcija krovne terase, novi rashladni ureðaji G. Žaja:  Klinika za djeèje bolesti Zagreb, rekonstrukcija laboratorija za parenteralne pripravke • Izvedbe u tijeku

I. Juras, N. Mlinar, E. Lokošek (konstrukcija), I. Cetiniæ (instalacije):  II. faza radova za dovršenje obnove Biskupske palaèe, Dubrovnik V. Mikiæ, Z. Protiæ:  Adaptacija i dogradnja zgrade „E” u sklopu Trga pravde za potrebe Kaznenog odjela Opæinskog državnog odvjetništva, Zagreb • Izvedbeni projekti

T.S. Franiæ, V. Rister:  Sklop studentskog doma Sveuèilišta u Dubrovniku, Dubrovnik D. Juraèiæ, G. Žaja:  Klinika za djeèje bolesti Zagreb, rekonstrukcija 1. i 2. kata dvorišnog krila i nova strojarnica  Klinika za djeèje bolesti Zagreb, rekonstrukcija krovne terase, novi rashladni ureðaji Lj. Mišèeviæ:  Obiteljska kuæa Volpe, Strizivojna G. Žaja:  Klinika za djeèje bolesti Zagreb, rekonstrukcija laboratorija za parenteralne pripravke

Kronika | Chronicle

• Glavni projekti V. Mikiæ:  Ureðenje parka kod zdravstvene ambulante, Kalnik Lj. Mišèeviæ:  Obiteljska kuæa Volpe, Strizivojna N. Mlinar:  Izmjene i dopune glavnog projekta - prenamjena dijela prostora Biskupske palaèe u Dubrovniku • Idejni projekti D. Dvornik, T. Perakoviæ:  Idejni projekt ureðenja Gorièkog trga, Marija Gorica  Idejno rješenje dogradnje i adaptacije Osnovne škole „Ante Kovaèiæ”, Marija Gorica N. Filipoviæ:  Idejno rješenje izmjena proèelja i ulaza u hotel Dubrovnik, Zagreb  Idejni projekt nadogradnje Županijskog suda u Varaždinu T.S. Franiæ, V. Rister:  Idejni projekt Fakulteta organizacije i informatike, Varaždin D. Juraèiæ, G. Žaja:  Idejno rješenje (masterplan) zapadnog dijela Klinike za djeèje bolesti Zagreb V. Mikiæ:  Idejni projekt ureðenja parka kod zdravstvene ambulante, Kalnik Lj. Mišèeviæ:  Idejno rješenje tipske obiteljske kuæe POS, Koprivnica N. Mlinar, S. Bašiæ:  Izmjene i dopune idejnog projekta poslovno-stambene zgrade Tkalèiæeva 73, Zagreb S. Tadej, M. Grkoviæ, Z. Pavkoviæ, I. Škugor:  Idejno rješenje ureðenja 1. kata Etnografskog muzeja u Zagrebu, Zagreb • Interijer D. Juraèiæ, G. Žaja:  Projekt opreme 1. i 2. kata dvorišnog krila Klinike za djeèje bolesti Zagreb, Zagreb S. Justiæ, L. Korlaet:  Projekt unutrašnjeg ureðenja i opreme Centra sv. Nikole, Kraljevica T.S. Franiæ, V. Rister:  Projekt opreme sklopa Studentskog doma, Dubrovnik • Studije H. Auf-Franiæ, M. Bertina:  Campus Rijeka, Projektni program za izgradnju trodijelne sportske dvorane  Campus Rijeka, Projektni program za izgradnju sveuèilišne knjižnice  Campus Rijeka, Projektni program za izgradnju Ekonomskog fakulteta  Campus Rijeka, Projektni program za izgradnju Tehnološkog fakulteta D. Dvornik, T. Perakoviæ:  Programska studija i projektni zadatak za dovršenje realizacije dovršenja varaždinskog groblja M. Hržiæ:  Urb.-arh. studija rekonstrukcije i dogradnje FER-a, Zagreb N. Mlinar, S. Bašiæ, M. Džapo:  Arhitektonska provjera Programa za provedbu urb.-arh. natjeèaja za izgradnju nove zgrade unutar sklopa IRB, Zagreb B. Koružnjak, G. Domiæ:  Program za provedbu arh. natjeèaja za izgradnju smještajnih zgrada na HVU „P. Zrinski”, Zagreb S. Tadej, M. Grkoviæ, Z. Pavkoviæ, I. Škugor:  Projektni zadatak za etapnu obnovu Etnografskog muzeja u Zagrebu

22[2014] 2[48]

• Javni natjeèaji

B. Koružnjak, G. Domiæ, Z. Nikoloski:  2. nagrada, natjeèaj za izradu arh. idejnog rješenja središnjeg objekta znanstveno-tehnološkog parka Vuèevica  3. nagrada, natjeèaj za izradu arh. rješenja doma za starije i nemoæne osobe na Lašæini, Zagreb • Projekti konstrukcije

J. Galiæ:  Poslovna zgrada u Strojarskoj ulici, Zagreb, glavni projekt  Trodijelna sportska dvorana u Sveuèilišnom kampusu Rijeka, idejno rješenje  Statièka analiza i procjena konstruktivnog sustava zgrade Etnografskog muzeja, Zagreb  Izrada i prezentacija raèunalnog programa MAPEI, Sveta Nedelja M. Haiman:  Drveni most na šetnici Trakošæanskog jezera, idejno rješenje  NP Plitvièka jezera, procjena sanacije mosta na ulazu I  Prijedlog izvedbe èvorova lamelirane drvene konstrukcije tržnice u Vodicama  Mišljenje o moguænosti provedbe sanacije zaštiæenog spomenika kulture drvenog križa, Osijek E. Lokošek:  Projekt konsolidacije i ojaèanja dimnjaka Paromlina, Zagreb N. Turèiæ:  Potkrovlje zgrade Pantovèak 27, Zagreb, izvedbeni projekt • Strojarski projekti instalacija

I. Cetiniæ:  Ureðenje, rekonstrukcija i dogradnja sklopa zgrada Doma kulture, Smokvica (VK, PL, CG, HL i VEN), glavno/izvedbeni projekt  K4-3 stambena zgrada, Jarunska cesta, (VK, PL, CG, HL i VEN), izvedbeni projekt  Elektrana na biomasu snage 25 MWE „Koprivnièki Ivanec”, poslovna zona Koprivnièki Ivanec (VK, PL, CG, HL, VEN), idejni projekt  Predavaonice i nastavnièke prostorije Akademije dramskih umjetnosti Sveuèilišta u Zagrebu, Leksikografski zavod, Zagreb, izvedbeni projekt

ZAVOD ZA URBANIZAM, PROSTORNO PLANIRANJE I PEJSAŽNU ARHITEKTURU12

J. Horvat, predstojnik • Prostorni planovi O. Grgureviæ:  II. izmjene i dopune prostornog plana ureðenja Opæine Lumbarda, 2013. (s: K. Šmit) N. Lipovac:  Izmjene i dopune prostornog plana ureðenja Opæine Stupnik, 2014. (s: M. Matak)  II. izmjene i dopune prostornog plana ureðenja Opæine Zlatar Bistrica, 2013. (s: M. Bilušiæ) • Urbanistièki planovi ureðenja

O. Grgureviæ:  Urb. plan ureðenja „Mlin Gomilica”, Milna, 2014. (s: M. Jakeliæ)  Urb. plan ureðenja „Bjaka”, Milna, 2014. (s: M. Jakeliæ, I. Jerkoviæ i H. Vidoviæ) N. Lipovac:  II. izmjene i dopune urb. plana ureðenja dijela naselja gospodarskog podruèja Zlatar Bistrica, 2014. (s: M. Bilušiæ)  Urb. plan ureðenja poduzetnièke zone Draganiæ, 2014. (s: M. Bilušiæ),  Urb. plan ureðenja dijela naselja Prigorje Brdoveèko, 2013. (s: M. Bilušiæ)

PROSTOR

359

• Studije, idejna rješenja i izvješæa O. Grgureviæ:  Izvješæe o stanju u prostoru Opæine Mljet, 2014. (s: K. Šmit) N. Lipovac:  Studija o stvarnoj izgraðenosti graðevinskog podruèja Opæine Bol, 2014. (s: M. Matak)  Izvješæe o stanju u prostoru Opæine Bol, 2014.

D. Krajnik:  Studija mreže djeèjih vrtiæa na podruèju Grada Jastrebarskog, 2013. (koautor L. Petroviæ Krajnik)  Studija s idejnim rješenjem krajobrazno-arhitektonskog ureðenja glavne gradske ulice u Jastrebarskom, 2014. (koautori L. Petroviæ Krajnik i V. Petroviæ)  Idejno rješenje i predinvesticijski elaborat rekonstrukcije ŠRC Centrala u Jastrebarskom, 2014. (koautori L. Petroviæ Krajnik i V. Petroviæ) M. Obad Šæitaroci:  Struèna podloga za Strategiju prostornog razvoja Republike Hrvatske „Krajolik - èimbenik strategije prostornog ureðenja”, 2014. (s: B. Dumboviæ Bilušiæ, B. Bojaniæ Obad Šæitaroci, N. Božiæ) K. Šmit:  Urb. studija podruèja „Centar iza grada”, Dubrovnik, 2013. (s: B. Bobovec i N. Ivaniševiæ) • Projekti J. Horvat:  Glavni i izvedbeni projekt rekonstrukcije i krajobraznog ureðenja pješaèko-kolne ulice 1. svibnja u Buju, 2014. (koautor S. Filep) D. Krajnik:  Idejni, glavni i izvedbeni projekt, Urbanistièko-pejzažno ureðenje padine „Staze života” u podnožju kapele Majke Božje Èiseljske u središtu naselja, 2014. (koautor L. Petroviæ Krajnik)

ZAVOD ZA ZGRADARSTVO I FIZIKU ZGRADA13 Z. Veršiæ, predstojnik • Revizije Z. Veršiæ:  Revizije projekata uštede toplinske energije i toplinske zaštite za 4 zgrade  Revizije projekata zaštite od buke za 4 zgrade, 5 objekata prometne infrastrukture (dionice prometnica) i 1 za polje vjetroelektrana • Projekti zgrade u odnosu na uštedu

toplinske energije i toplinsku zaštitu i Elaborati akustièkih svojstava i zaštite od buke Z. Veršiæ, S. Ostojiæ:  Trgovaèki centar „Müller” (robna kuæa Varteks), Zagreb (studeni 2013.)  Rekonstrukcija i prenamjena dijela stambeno-poslovne graðevine - trgovina modne konfekcije „Terranova”, ugao Preobraženska 2 i Ilica 9, Zagreb (prosinac 2013.)  Proizvodno-skladišna hala, Èazma (srpanj 2014.)  Rekonstrukcija dijela stambeno-poslovne graðevine, ugao Ilica-Preobraženska, Ilica 7, Zagreb (srpanj 2014.)

• Ostalo Z. Veršiæ, M. Biluš, S. Ostojiæ, M. Binièki:  II. faza referentnih zgrada: utvrðivanje minimalnih zahtjeva na energetsko svojstvo višestambene zgrade, uredske zgrade i ostale nestambene zgrade (sedam kategorija zgrada) za kontinentalnu i primorsku Hrvatsku, za razdoblje do 1970., 1970.2006., iza 2006., a na temelju izraèuna troškovno optimalnih analiza prema èlanku 5. Direktive 2010/ 31/EU Europskog parlamenta i Vijeæa o energet-

360

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[48] 22[2014]

skim svojstvima zgrada od 19.5.2010. (EPBD) i uredbi broj 244/2012 i smjernici 2012/C 115/01 (u suradnji s Energetskim institutom Hrvoje Požar i Graðevinskim fakultetom iz Zagreba).  utvrðivanje minimalnih zahtjeva na energetsko svojstvo jednoobiteljske zgrade za kontinentalnu i primorsku Hrvatsku, za razdoblje do 1970., 1970.1987., iza 1987., i gotovo nula energetske zgrade, te definiranje nacionalnih faktora primarne energije za sve energente i energetske sustave i faktora emisije CO2 za potrebe Ministarstva graditeljstva i prostornoga ureðenja RH (u suradnji s Energetskim institutom Hrvoje Požar, Fakultetom strojarstva i brodogradnje i Graðevinskim fakultetom iz Zagreba).

ZAVOD ZA GRADITELJSKO NASLIJEÐE U ZAGREBU14 A. Braun, predstojnik M. Cvitanoviæ, G. Vareško (do 31.10.2013.) i T. Vidoviæ, struèni suradnici • Izvedbe  Francuski paviljon u sklopu Studentskog centra u Zagrebu, obnova i rekonstrukcija, 2009.-2014.  Stambena zgrada Kohn, Ðorðiæeva 3, obnova proèelja i krova, 2013.-2014.  Stambeno-poslovna zgrada, Medvešèak 111, Zagreb, ugradnja vanjskog dizala, 2013.-2014.

• Projekti obnove povijesnih graðevina  Glavni i izvedbeni projekt obnove i sanacije proèelja i krova stambenog sklopa u Laginjinoj ulici, Zagreb, 2013.-2014.  Idejni i izvedbeni projekt adaptacije sjevernog krila Franjevaèkog samostana na Ksaveru, Zagreb, 2013.-2014.

• Konzervatorski elaborati  Konzervatorski elaborat Vile Rusko, Dubrovnik, 2014.

- Maja Cindriæ i Tin Èop: „Živi organizam”, mentor: doc. Lovorka Prpiæ U svrhu odabira projekta za idejno rješenje Hrvatskog paviljona na svjetskoj izložbi EXPO Milano 2015, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH sklopilo je Ugovor o poslovnoj suradnji s AF Sveuèilišta u Zagrebu i Fakultetom graðevinarstva, arhitekture i geodezije Sveuèilišta u Splitu. Projekte su izradili studenti diplomskog studija oba fakulteta u okviru nastave zimskog semestra. U uži izbor ušlo je 11 studentskih projekata, èiji su autori sudjelovali na prezentaciji u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova u ožujku 2014. Radove su ocjenjivali struèni kritièari: N. Bašiæ, S. Begoviæ, S. Cvjetko Jerkoviæ, M. Dabroviæ, D. Fabijaniæ, B. Silaðin i I. Vidoviæ.

• Natjeèaji - sudjelovanje u ocjenjivaèkom

sudu L. Korlaet:  èlan Ocjenjivaèkog suda Natjeèaja za izradu idejnog urb.-arh. rješenja Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu, srpanj-rujan 2013.

B. Koružnjak:  predsjednik žirija na urb.-arh. natjeèaju Park i crkva na Trnjanskoj Savici u Zagrebu, veljaèa-travanj 2013.* L. Prpiæ:  tajnica javnog otvorenog natjeèaja za Zonu namjene trgovaèki sklop K-2 južno od Jadranske avenije u Zagrebu, srpanj-rujan 2014.  zamjenica èlana Ocjenjivaèkog suda javnog otvorenog natjeèaja za izradu idejnog arh. rješenja Doma za starije i nemoæne osobe na Lašæini u Zagrebu, srpanj-rujan 2014.  èlanica Ocjenjivaèkog suda javnog otvorenog natjeèaja za izradu idejnog arh. rješenja za gradnju poslovno-stambenog sklopa u Zagrebu, Ilica 212214, kolovoz-listopad 2014.

IZLOŽBE

PRILOZI NAGRADE • Nagraðeni natjeèajni radovi nastavnika

„Fitting Abstraction” - Hrvatski nastup na 14. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2014. „Fundamentals / Absorbing Modernity 1914-2014”, la Biennale di Venezia, Artiglierie di Arsenale, 7.6.-23.11.2014.

Službene stranice Ministarstva kulture, objava rezultata natjeèaja, 18.7.2013.*: Kultura apstrakcije: hrvatski arhitektonski modernizam 1914.-2014., izbornice Karin Šerman i autorskog tima u sastavu Andrej Uchytil (voditelj), Zrinka Barišiæ Mareniæ, Melita Èavloviæ, Igor Ekštajn, Nataša Jakšiæ, Mojca Smode Cvitanoviæ, Marina Smokvina i Karin Šerman • Nagrade studenata arhitekture

Dobitnici Rektorove nagrade za ak.god. 2013./14.: Rektorova nagrada za pojedinaèni rad:  Lucija Megla: Osnovna škola Horvati  Maja Milivojeviæ: Idejni projekt sportskog centra Peæine Sveèana dodjela Rektorovih nagrada i otvorenje izložbe radova održano je 17.6.2014. u dvorani Auditorium Maximum na Fakultetu elektrotehnike i raèunarstva, Zagreb, Unska 3, Zagreb.

Dobitnici novèane potpore iz Fonda za stipendiranje darovitih studenata za ak.god. 2013./14.

- Ines Mravunac i Renato Pajdek Prvonagraðeni projekt za idejno rješenje Hrvatskog paviljona na svjetskoj izložbi EXPO Milano 2015

• Izložbe na AF

Izložba „O Žbuci : Razvoj i izvedba površina”, ulazni hol, AF, 25.10.-8.11.2013.  otvorenje izložbe i uvodna rijeè: B. Koružnjak, dekan AF i A. Spiro, ETH Zürich; izložba Instituta za povijest i teoriju arhitekture, u suradnji s Katedrom za arhitekturu i konstrukciju prof. Annette Spiro, ETH Zürich Izložba „Soundscape Exhibition - Practical Applications of Soundscape for the Public Realm”, 4. kat, AF, 11.12.2013.

Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejsažnu arhitekturu AF-a i Zavod za akustiku FER-a  izložba je nastala u sklopu znanstvenog COST projekta „Soundscapes of European Cities and Landscapes” • Izložbe radova nastavnika

D. Vulin Ilekoviæ:  Izložba i javna prezentacija projekta rekonstrukcije i revitalizacije tvrðave Sv. Ivana u Šibeniku, Gradska knjižnica, Šibenik, 3.12.2013. i Novinarski dom, Zagreb, 10.12.2013.

G. Domiæ, B. Koružnjak:  Izložba radova „presjek 2003/2013”, DAZ, Zagreb, 17.-24.12.2013.

• Sudjelovanje na meðunarodnim izložbama

Izložba „Fitting Abstraction” - Hrvatski nastup na 14. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2014. „Fundamentals / Absorbing Modernity 1914-2014”, la Biennale di Venezia, Artiglierie di Arsenale, 7.6.23.11.2014., glavni umjetnièki direktor Bijenala: Rem Koolhaas. Izbornica hrvatskog nastupa: Karin Šerman; zamjenik izbornice: Igor Ekštajn; autorski

tim: Zrinka Barišiæ Mareniæ, Melita Èavloviæ, Igor Ekštajn, Nataša Jakšiæ, Mojca Smode Cvitanoviæ, Marina Smokvina, Karin Šerman; voditeljica projekta: Sanja Cvjetko Jerkoviæ; istraživanje i produkcija materijala: Marija Baroviæ, Ana Bedenko, Mislav Kuzmaniæ; suradnici: Nikola Brlek, Aleksandar Matijaševiæ, Marko Mihaljeviæ, Dino Miškoviæ, Karlo Seitz, Matija Solomun, Sven Soriæ, Hrvoje Spudiæ, Hrvoje Višnjariæ, Josip Galiæ; projekt postava: Igor Ekštajn, Kristina Jeren, Simon Morasi Piperèiæ; grafièki dizajn: ðukiæpavloviæ. Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske; uz potporu Grada Zagreba. Organizacija: Udruženje hrvatskih arhitekata (Napomena uredništva: Andrej Uchytil istupio je iz tima 8.4.2014.)

G. Domiæ, B. Koružnjak:  Izložba radova „Works”, Umjetnièka galerija, Sarajevo, BiH, 3.-6.10.2013.

M. Geng, L. Prpiæ:  „Piranski dani arhitekture”, Piran, Slovenija, studeni-prosinac 2013.

Meðunarodna studentska izložba za studentsku Nagradu Piranesi 2013 na kojoj sudjeluju arhitektonski fakulteti iz Ljubljane, Maribora, Graza, Beèa, Trsta, Pescare, Splita i Zagreba. Selektori svakog fakulteta odabiru po dva studentska projekta. Za izložbu 2013. selektirani su:  Marija Rupa: Plato i Krešiæevih poljana u Zagrebu, mentor: P. Miškoviæ  Kristina Škrokov: Gradski centar - Varaždinske Toplice, mentor: T. Žarniæ T. Mariæ:  sudjelovanje na izložbi natjeèajnih radova „Water_Works, Gowanus by Design” s prvonagraðenim radom za Community Programming „Flood Courts” autorskog tima: J. Zaninoviæ, K. Reniæ, A. Ranogajec, T. Mariæ i B. Paliæ, New York, SAD, srpanj 2013.* L. Prpiæ, M. Bernfest:  sudjelovanje na izložbi „Made in Europe: 25 godina nagrade Europske Unije za suvremenu arhitekturu Mies van der Rohe Award”, Palazzo Michiel dal Brusà, Venecija, s radom Centar za socijalnu skrb u Sisku, koji je bio nominiran za nagradu Mies van der Rohe 2009. Izložba je prateæi dogaðaj meðunarodne arhitektonske izložbe la Biennale di Venezia 2014. Organizator izložbe: Fundació Mies van der Rohe; the European Commission (Creative Europe Program), lipanj-kolovoz 2014.

Solar Decathlon Europe 2014, park dvorca Versailles, 28.6.-14.7.2014.  sudjelovanje studentskog tima UNIZG na natjecanju s projektom „Koncept Membrain” UNIZG tim: arhitektura, konstrukcija i materijali, elektroenergetika, automatika, strojarstvo, organizacija graðenja, drvna tehnologija, ekoinženjerstvo i marketing, 70-ak studenata s 14 razlièitih fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu: Agronomski fakultet, Arhitektonski fakultet, Ekonomski fakultet, Fakultet elektrotehnike i raèunarstva, Fakultet kemijskog inženjerstva, Fakultet politièkih znanosti, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Filozofski fakultet, Graðevinski fakultet, Grafièki fakultet, Prirodoslovno-matematièki fakultet, Tekstilno-tehnološki fakultet, Šumarski fakultet i Prehrambeno-biotehnološki fakultet Glavni mentor: prof. M. Jošiæ, studentski voditelj cijelog tima: H. N. Vuèemilo (FER), menadžer: S. Dubravac, poèasni voditelj projekta: I. Iviæ, prvi voditelj tima za projektiranje: I. Križiæ Arhitektura - voditelj: M. Pajiæ, èlanovi: T. Jeger, L. Krstuloviæ, K. Kozloviæ, I. Kuren, I. Alli, A. Ðerek, D. Klinèiæ, S. Švraka  sudjelovanje 20 timova iz 16 država: dva iz Francuske, Njemaèke i Španjolske, jedan iz Rumunjske,

Kronika | Chronicle

Japana, Nizozemske, Kine, Švicarske, Hrvatske, Meksika, Italije, Indije, Kostarike, Tajvana i Danske, te tri združena tima Èile-Francuska, SAD-Njemaèka i Francuska-SAD (dobitnik nagrade je tim iz Italije s projektom „Rhome for Dencity”) • Oblikovanje izložaba i muzejskih postava A. Šverko, K. Šerman:  struène suradnice u pripremi izložbe „Arhitekti braæa Žagar iz fundusa Muzeja grada Splita”, Galerija Muzeja grada Splita, u organizaciji Muzeja grada Splita, Split, 25.2.-27.4.2014.

K. Šerman:  sudjelovanje u pripremi izložbe „Vjenceslav Richter: Tri projekta muzeja i tri ambijentalna eksperimenta”, Zbirka Richter, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb i tekst u brošuri o izložbi „Vjenceslav Richter: Tri projekta muzeja”, lipanj 2014.

• Izložbe studentskih radova

Kabinet za Arhitektonske konstrukcije, fiziku zgrade, materijale i tehnologiju graðenja Kolegij Tehnièki studio, voditelj: Z. Veršiæ  „Polivalentni paviljon, višenamjenski centar za kulturu Travno”, izložba studentskih radova IV. sem., ak.god. 2013./14., nastavnièki hodnik 2. kata AF, lipanj-rujan 2014.

Kabinet za primjenu raèunala Kolegij Uvod u primjenu raèunala, izložba studentskih radova I. sem., ak.god. 2012./13., listopad 2013.

Kolegij Primjena raèunala u arhitekturi II, izložba studentskih radova II. sem, ak.god. 2012./13., listopad 2013.

Kolegij Primjena raèunala u arhitekturi I, izložba studentskih radova I. sem, ak.god. 2012./13., veljaèa 2014.

Postavljaèi izložbâ: B. Baletiæ, R. Vdoviæ, K. Careva, M. Pap i R. Lisac Izložba studentskih radova „Radionica Graz” s tri fakulteta (Graz, Ljubljana i Zagreb), hodnik 3. kata, AF, ožujak 2014. „Croatia Expo 2015”, Studijski centar Motovun, srpanj-kolovoz 2014.  izložba projekata studenata diplomskog studija arhitekture zagrebaèkog i splitskog fakulteta za idejno rješenje Hrvatskog paviljona na Svjetskoj izložbi EXPO Milano 2015 organizator i postavljaè izložbe: L. Prpiæ • Promocija struke 18. smotra Sveuèilišta u Zagrebu, Boæarski dom, Prisavlje 2, 14.-16.11.2013.

Sportska udruga Arhitektonskog fakulteta  4. revijalna košarkaška utakmica studenata i profesora AF, košarkaški centar Dražen Petroviæ - Cibona, 19.11.2013.  revijalni teniski turnir izmeðu studenata i profesora AF, tereni TK Graðanski, Klaiæeva 3, 12.4.2014.

MEÐUNARODNA SURADNJA • Gostovanja nastavnika Carlos Vasquez, èileanski arhitekt  predavanje „Multidisciplinarni pristupi prostorima za uèenje”, AF, 317, 24.10.2013.

Hartmut Göhler, Pinar Gönül, švicarski arhitekti s ETH Zürich  predavanje arhitekata i autora knjige „Žbuka.

Stari, ponovno otkriveni materijal”, AF, Velika predavaonica, 25.10.2013.

Prof. dr.sc. Križ Katiniæ, psihijatar-psihoterapeut KBC „Sestre milosrdnice”  predavanje „Gdje je intelektualac danas? Psihosocijalne odrednice izgubljenog poslanja” u organizaciji Akademije, AF, Velika predavaonica, 4.12.2013.

22[2014] 2[48]

Prof. Maruša Zorec, prof. Hans Gangoly  predavanje „Radionica Graz”, AF, 317, 12.3.2014.

Prof. Francisco Mangado  predavanje „The Object and Architecture”, AF, Velika predavaonica, 2.4.2013.

Luka Piškorec, ETH Zürich  predavanje „Digital Tectonics - Building the Undrawable”, AF, 317, 12.3.2014.

Michael Hirschbichler, arhitekt, ETH Zürich  predavanje u sklopu radionice „Zagreb Rooms”, AF, 317, 25.7.2014.

Hans Eek, arhitekt, Passivhuscentrum Västra Götaland, Švedska  predavanje „Sweden: Experiences from Energy Efficient Architecture and Refurbishment, Visions for the Future”, AF, 317, 15.9.2014.

• Meðunarodne razmjene i projekti

Meðunarodna suradnja AF u okviru europskog programa Erasmus15 Ured za meðunarodnu suradnju AF: Z. Barišiæ Mareniæ, ECTS koordinatorica AF, L. Korlaet, Erasmus koordinator za studentsku mobilnost, I. Muraj, L. Petroviæ-Krajnik i V. Šarèeviæ  17 sklopljenih bilateralnih Erasmus+ sporazuma s europskim sveuèilištima: Technische Universität Graz / Tehnièko Sveuèilište Graz, Austrija Kunstuniversitaet Linz / Sveuèilište za umjetnost, Linz, Austrija Universitet Po Architectura, Stroitelstvo i Geodesia, Sofia / Tehnièko Sveuèilište Sofija, Bugarska Vysoké Ucení Technické v Brne - Arhitektura / Tehnièko Sveuèilište Brno, Èeška Republika Technische Universität Carolo-Wilhelmina Braunschweig / Tehnièko Sveuèilište Carolo-Wilhelmina, Braunschweig, Njemaèka Technische Universität München / Tehnièko Sveuèilište München, Njemaèka Universidad Politécnica de Madrid, Escuela Tecnica Superior de Arquitectura de Madrid / Tehnièko Sveuèilište Madrid, Španjolska Université de Paris-la-Villette / Arhitektonski fakultet, Paris-La-Villette, Francuska Szent István Egyetem, Budapest / Sveuèilište Szent István, Budimpešta, Maðarska Università degli Studi „G. d’Annunzio”, Chieti / Sveuèilište „G. d’Annunzio”, Chieti, Italija Politecnico di Milano / Tehnièko Sveuèilište Milano, Italija Università IUAV di Venezia / Sveuèilište IUAV, Venecija, Italija Rzeszów University of Technology / Rzeszów sveuèilište tehnologije, Poljska University of Ecology and Management, Warsaw / Sveuèilište ekologije i menadžmenta, Varšava, Poljska Univerza v Ljubljani / Sveuèilište u Ljubljani, Slovenija TOBB University of Economics and Technology, Ankara / TOBB Sveuèilište ekologije i tehnologije, Ankara, Turska University of Strathclyde, Glasgow / Sveuèilište Strathclyde, Glasgow, UK Akademska mobilnost nastavnika:  odlazna mobilnost: Ana Mrða, Universidad Politécnica de Madrid, Madrid, trajanje: (do) tjedan dana, od 15.9.2014.; pojedinaèni posjet Karin Šerman, Politecnico di Milano, Dipartimento Architettura e Studi Urbani, Milano, trajanje: (do) tjedan dana, od 25.9.2014.; pojedinaèni posjet  dolazna mobilnost: Tamas Molnar (Pecs) Akademska mobilnost studenata:  studijski boravak, studenti sa stranih sveuèilišta koji su u okviru programa Erasmus studirali na AF 2013./14.:

PROSTOR

361

Ana Del Prado Rubio i Jose Daniel Juarez Sanchez (2 sem.), Universidad Politécnica de Madrid, Escuela Tecnica Superior de Arquitectura de Madrid, Madrid Tsvetan Sirakov (2 sem.) i Boris Stoimenov (1 sem.), Universitet Po Architectura, Stroitelstvo i Geodesia, Sofia Stimilli Flavio (2 sem., AF + Agronomski fakultet + Šumarski fakultet), Università degli Studi di Camerino, Italija Antonella Checchia, Antonella Tuppi, Stefano Sponsilli (1 sem.), Arhitektonski fakultet Sveuèilišta ‘G. d’Annunzio’ u Chietiju/Pescari, Italija Osica Aleksandra (1 sem., AF + Agronomski fakultet), Szkola Glowna Gospodarstwa Wiejskiego, Poljska Borgs Thalia (1 sem., AF + PMF), Technische Universität Dortmund, Njemaèka - studenti AF koji su u okviru programa Erasmus studirali na stranim sveuèilištima 2013./14.: Antonia Asturiæ, Valentina Benèiæ, Anja Madunoviæ i Melkior Serdareviæ (Politecnico di Milano) Korina Barišiæ i Marija Baroviæ (Paris-La-Villette) Julijana Boèkaj (TU Braunschweig) Iva Jelinèiæ i Iskra Krznariæ (Univerza v Ljubljani) Damjan Kolundžiæ i Morana Mažuran (TU Graz) Martina Markulin (TU München) - struèna praksa: Mia Andraševiæ (Austrija, AllesWirdGut Architektur, Beè) Marina Antoloviæ, Ivana Bošnjak (Grèka, Aristotheke Eutectonics, Atena) Aleksandar Æeloviæ (Portugal, Campos Costa Arquitectos, Lisabon) Marko Gusiæ, Dora Kljenak (Slovenija, OFIS arhitekti, Ljubljana) Dora Jerbiæ (Portugal, Campos Costa Arquitectos, Lisabon) Kristina Košiæ (Nizozemska, Uarchitects, Eindhoven) Ivana Krmpotiæ (Francuska, Atelier Zündel Cristea, Pariz) Tea Kufrin (Nizozemska, LEVS architecten, Amsterdam) Zrinka Lovrekoviæ (Austria, Josef Weichenberger architect + partner, Beè) Nataša Mandir (Njemaèka, Behnisch Architekten, Stuttgart) Anita Nediæ (Njemaèka, Numrich Albrecht Klumpp Architekten, Berlin) Tamara Reliæ (Danska, KPF Arkitekter, Aarhus) Frane Stanèiæ (Nizozemska, OMA, Rotterdam) K. Careva, R. Lisac:  mentori i moderatori na meðunarodnoj interdisciplinarnoj radionici projekta City Acupuncture, Split, listopad 2013.  organizatori, moderatori i predavaèi na meðunarodnom skupu „City Acupuncture Forum - Emerging practices for urban redesign”, Zagreb, travanj 2014.

B. Koružnjak:  gost profesor - èlan meðunarodnog žirija na diplomskim ispitima (Diploma session jury 2014), „ION MINCU” University of Architecture and Urbanism, Faculty of Architecture, Bukurešt, 8.-13.

7.2014.

T. Mariæ  sudjelovanje u Programu Erasmus ak.god. 2013./ 14. za mobilnost osoblja - održavanje nastave na Technische Universität Braunschweig pri Institutu za održivi urbanizam kod prof. dr.sc. Vanesse Miriam Carlow, 11.-15.10.2013.

Teme održanih predavanja su: Rad Sekcije mladih Društva arhitekata u Zagrebu, Prostori kretanja i javno-perivojni prostori grada Splita, Pejsaž kao poveznica i studentski radovi s Radionica pejsažne

362

PROSTOR

Kronika | Chronicle

2[48] 22[2014]

arhitekture pod mentorstvom prof. dr.sc. B. Bojaniæ Obad Šæitaroci.  sudjelovanje na akademskom skupu „ISU Talks: The Housing Question”, 13.10.2013., Braunschweig Lj. Mišèeviæ:  završen je europski projekt IDES-EDU èija je temeljna zadaæa bila izrada nastavnih kurikuluma s idejom implementacije europske direktive o energetskim svojstvima zgrada (EPBD) u diplomske i poslijediplomske studije;  završen je projekt Open house za vrednovanje energetske uèinkovitosti i održivosti zgrada javne namjene;  koordinator AF na tehnologijskom projektu BISTEC Sveuèilišta u Zagrebu i partnera, u suradnji s Graðevinskim fakultetom rad na europskim projektima ECO-SANDWICH i CROSKILLS II. H. Paver Njiriæ:  sudjelovanje na Radionici Dubrovnik, uvod u Master Design studio workshop na KTH - Royal Institute of Technology School of Architecture Stockholm, Dubrovnik, 20.-28.10.2013  gost-kritièar „Final Crit Basic design studio”, KTH - Royal Institute of Technology, School of Architecture, Stockholm, 4.-7.12.2013.  èlanica žirija, Demanio Marittimo competition, Fondazione MAXXI, Rim, (I), svibanj 2014.  sudjelovanje u internacionalnoj arhitektonskoj radionici „Jelsa 2014 Water-Front”, u organizaciji: AF Zagreb / GAF Split / Politecnico Milano, Jelsa, 30.8.-7.9.2014.

K. Šerman:  predavanje „Architecture Culture in the Postwar Period”, Politecnico di Milano, Scuola di Architettura e studi Urbani, 2014.

K. Šerman, I. Ekštajn, V. Meštriæ, I. Èoviæ:  organizacija meðunarodnog znanstvenog skupa „New Tendencies and Architecture: Abstraction, Ambience, Algorithm”, (panel, diskusija, izložba, dokumentarni film) u sklopu 14. Venecijanskog bijenala arhitekture Fundamentals, Corderie di Arsenale, Venecija, 8.8.2014.

Autori programa: K. Šerman (AF Zagreb), I. Ekštajn (AF Zagreb), V. Meštriæ (MSU Zagreb), I. Èoviæ (Politecnico di Milano); organizatori: Hrvatski paviljon Fitting Abstraction / Ministarstvo kulture RH, MSU Zagreb, Politecnico di Milano, UHA Zagreb; sudionici: Jerko Denegri (Univerzitet u Beogradu), Francesco Poli (Likovna akademija Brera iz Milana), Margit Rosen (Zentrum für Kunst und Medientechnologie Karlsruhe), Ivan Rupnik (Northeastern University Boston); moderatori: K. Šerman, I. Ekštajn, I. Èoviæ

M. Šimuniæ Buršiæ:  sudjelovanje na meðunarodnoj radionici meðunarodnog znanstvenog projekta COST: „COST Arts and Technologies Workshop (CAT)”, kao èlan radne skupine „Arhitektura - poželjan razvoj u buduænosti: interakcija prostora i društva”, Zagreb, 25.27.11.2013.  organizacija i moderiranje okruglog stola „Umjetnost i tehnologija - interakcija-popularizacija-participacija u okviru meðunarodnog znanstvenog skupa MIPRO 2014., Opatija 27.5.2014. Na panelu u združenoj organizaciji udruge MIPRO i Sveuèilišta u Zagrebu (FER i AF) sudjelovali su: A. Deliæ, S. Filep, V. Mikiæ, A. Homadovski • Struèna putovanja u inozemstvo T. Mariæ:  struèno usavršavanje, Berlin, Njemaèka, 2013.

R. Waldgoni, S. Justiæ: kolegij „Arhitektura spomenika”, 4. godina, VII. sem., satnica 30+0; nastavu izvode: R. Waldgoni, S. Justiæ R. Waldgoni, S. Justiæ: kolegij „Arhitektura spomenika”, 4. godina, VIII. sem., satnica 30+0; nastavu izvode: R. Waldgoni, S. Justiæ • Sudjelovanje na drugim fakultetima

JAVNA DJELATNOST I FUNKCIJE NASTAVNIKA IZVAN FAKULTETA

H. Paver Njiriæ:  Affiliated Professor, KTH - Royal Institute of Technology, School of Architecture, Stockholm L. Petroviæ Krajnik:  kolegij „Entwerfen 3” WS 2013./2014. 4SWS, Institut für Städtebau, Fakultät für Architektur, Technische Universität Graz, Austrija Lj. Mišèeviæ:  sudjelovanje u meðunarodnoj studentskoj radionici, AF, Ljubljana  predavaè i komentor na Doktorskom studiju, AF, Ljubljana

• Sudjelovanje na drugim fakultetima

• Èlanstva nastavnika

Sveuèilišta u Zagrebu Preddiplomski studij  Šumarski fakultet, smjer „Urbano šumarstvo, zaštita prirode i okoliša”: M. Obad Šæitaroci: kolegij „Povijest perivojne arhitekture”, 1. godina, I. sem., satnica 15+30; nastavu izvode: M. Obad Šæitaraoci, D. Krajnik, V. Ivankoviæ, T. Oberman, M. Rukavina I. Mlinar: kolegij „Uvod u urbanizam”, 1. godina, II. sem., satnica 15+15 S. Justiæ: kolegij „Kultura vizualne misli”, 1. godina, II. sem., satnica 0+30; nastavu izvode: S. Justiæ, I. Tutek, A.M. Bakiæ, R. Pavloviæ D. Krajnik: kolegij „Pejsažno oblikovanje i planiranje”, 2. godina, I. sem., satnica 15+15 K. Šmit: kolegij „Uvod u prostorno planiranje”, 3. godina, VI. sem., satnica 30+15; nastavu izvode: K. Šmit, L. Petroviæ Krajnik  Agronomski fakultet, smjer „Krajobrazna arhitektura”: R. Waldgoni: kolegij „Crtanje I”, 1. godina, I. sem., satnica 8+48+4; nastavu izvode: R. Waldgoni, R. Pavloviæ R. Waldgoni: kolegij „Crtanje II”, 1. godina, II. sem., satnica 8+48+4; nastavu izvode: R. Waldgoni, I. Tutek, A.M. Bakiæ R. Waldgoni: kolegij „’Likovna analiza i plastièno oblikovanje”, 2. godina, III. sem., satnica 8+48+4; nastavu izvode: R. Waldgoni, R. Pavloviæ  Akademija likovnih umjetnosti, smjer „Kiparstvo”:

A. Braun:  èlan Hrvatskog vijeæa za kulturna dobra  èlan struènog povjerenstva Ministarstva kulture za utvrðivanje uvjeta za obavljenje poslova na zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara K. Careva:  èlanica Odbora za meðunarodnu suradnju Hrvatske komore arhitekata R. Lisac:  èlan upravnog odbora Društva arhitekata Zagreba L. Korlaet:  èlan Nacionalnog odbora Europana B. Koružnjak:  predsjednik Komisije za športsko graditeljstvo i okoliš Hrvatskog olimpijskog odbora, 2014.-2016., 12.5.2014.

K. Marasoviæ:  èlanica Odbora za dodjelu nagrade Vicko Andriæ 2013. Ministarstva kulture RH M. Obad Šæitaroci:  izabran za redovitoga èlana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 15.5.2014.

L. Prpiæ:  èlanica Struènog povjerenstva za priznavanje prava samostalnih umjetnika (podruèje: Arhitektura) Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika Z. Veršiæ:  izabran za suradnika Akademije tehnièkih znanosti Hrvatske u Odjelu arhitekture i urbanizma, 16.5.2014. * 1

2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Dopuna podataka za prošlogodišnju kroniku 2012./13.

Kronika je ostvarena na temelju skupljenih podataka mjerodavnih osoba, zapisnika Fakultetskih vijeæa i ankete nastavnika. Podatci koji nedostaju nisu predani uredništvu.

Podatci: Lj. Loina-Hohnjec Podatci: S. Kustiæ Podatci: Lj. Loina-Hohnjec Podatci: S. Bušiæ (Studij dizajna), N. Šerbula (AF) Podatci: N. Šerbula, Lj. Loina-Hohnjec, I. Muraj i voditelji Kabineta Podatci: V. Krajnoviæ Podatci: I. Muraj i izvještaji voditelja Podatci: P. Šimetin Podatci: M. Roth-Èerina Podatci: N. Mlinar i V. Toth Podatci: J. Horvat Podatci: Z. Veršiæ Podatci: A. Braun Podatci: Z. Barišiæ Mareniæ i L. Korlaet

Doktorske disertacije Doctoral Dissertations

Doktorske disertacije Doctoral Dissertations Ivica Barišiæ Sanja Matijeviæ Barèot Hrvoje Bartuloviæ Dujmo Žižiæ

Sažetci doktorskih disertacija obranjenih na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu u akad. god. 2013./14.

Summaries of doctoral dissertations defended at the Faculty of Architecture, University of Zagreb in acad. year 2013/14.

[24.1.2014.]

[1.7.2014.]

[22.7.2014.]

[29.8.2014.]

Doktorske disertacije | Doctoral Dissertations

22[2014] 2[48]

PROSTOR

365

Ivica Barišiæ

Urbanistièki parametri pri planiranju kružnih raskrižja Doktorska disertacija (sažetak)

Urban Parameters for Roundabouts Planning Doctoral Dissertation (Summary)

Former Croatian scientific and professional researches of thematic field connected to roundabouts have mostly been restricted to analysing project-technical elements of roundabouts, flow rate capacity and traffic safety.

The Croatian scientists haven’t so far conducted voluminous researches in terms of choosing the proper sort of roundabouts that would match the urban environment. The same applies to the comprehensive programme of roundabouts’ application aimed at safe and frequent traffic solutions and recognizable image in the environment. Hence, this research represents the first synergic approach to roundabouts’ application in the Republic of Croatia and the beginning of a necessary process towards economically and ecologically sustainable application of traffic solutions formed as roundabouts.

This thesis offers a concise historical review of roundabouts development, from the early beginning as the central urban squares, to the temporary modern roundabouts.

The contemporary character of this subject is followed by insufficient practical experiences and scientific researches in Croatia, thus disabling a possibility to compare data. Hence a special section of this thesis encompasses a research of technical-legal model of roundabouts application in two chosen countries that have achieved major breakthroughs in this area (the Netherlands and Slovenia), due to comparison of their experiences to those of Croatia. The results of conducted analyses have served for comparison of situations in three analysed European countries.

According to the professional experience, analysed foreign and domestic technical regulations and analysis of numerous developed roundabouts, the author of thesis suggested a methodology for applying traffic solutions in form of roundabouts. Methodology is generally divided into two steps: planning and application of roundabouts. The first step includes a verification of feasibility of roundabouts implementation that can be reviewed through five basic indicators: traffic safety, traffic-technical, urban-planning, ecologic and economic criterion. If the analysis turns out negative, then a second type of solution

becomes acceptable (traffic lights, semi-denivelation, denivelation etc.). If the analysis is positive, then a second step is applied, that is the application of traffic solutions in form of roundabouts. Roundabouts applications have been observed within two areas of developing urbanistic plans: the ones of lower level (urbanistic, detailed), or within redecoration of the existing or construction of new intersections. In both situations attention should be given to choosing the basic projectformat elements since their proper choice will ensure quality in terms of safety, flow rate and environmental integration.

The author envisaged a line of recommendations and guidelines for application of comprehensive model of roundabouts in Croatia, along with recommendations for their environmental decoration and their integration into the environment, by keeping in mind importance of traffic safety, traffic flow rate and its influence on the perception of urban area in which these are integrated. By applying the etalon model of modern roundabouts in urban areas a harmonisation can be achieved for all participants included in the process of developing roundabouts (urban planners, traffic and civil engineers, landscape architects and others).

An important feature of model applicable for choosing the right traffic solution/roundabouts is a need for changing the present approach that is need for interdisciplinary approach. Interdisciplinary approach to planning and introducing traffic solutions/roundabouts connotes a complete cooperation between different legal entities, participants and experts included in the process. Main task of all professions included in the procedure of development and application of traffic solutions/ roundabouts is to use scientific-research results and cognitions so to professionally approach the subject, as from the aspect of flow rate and traffic safety, but also from the aspect of integrating roundabouts in the surrounding environment. The research results represent a contribution to the theory of urban and spatial planning, and can be used in practice for urban planning and developing the technical solutions for roundabouts.

[Translated by Marijana Jakopiè]

Autor: mr.sc. Ivica Barišiæ, dipl.ing.prom.

[1973., Gmiæi-Prozor, BiH] Veleuèilište u Rijeci, Prometni odjel, Rijeka Mentori: prof. dr.sc. Nenad Lipovac, dipl.ing.arh. prof. dr.sc. Tomaž Tollazzi, dipl.ing.grað.

Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam Znanstvena grana: Urbanizam i prostorno planiranje Podatci o disertaciji: 186 stranica rada, 73 stranice priloga, 142 slike, 49 tablica, 260 bilješki, 111 bibl. jedinica, 17 internetskih izvora Proceduralni podatci: Prijava teme: prosinac 2010.

Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 444. sjednica FV 14.12.2010. prof. dr.sc. Nenad Lipovac prof. dr.sc. Sonja Jurkoviæ prof. dr.sc. Tomaž Tollazzi prof. dr.sc. Aleksandra Deluka-Tibljaš Prihvat teme, imenovanje mentora: 447. sjednica FV 28.3.2011.

Odluka Senata: 14. sjednica Senata 14.6.2011.

Izvješæe mentora: 476. sjednica FV 12.11.2013.

Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 476. sjednica FV 12.11.2013. izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik izv.prof. dr.sc. Aleksandra Deluka-Tibljaš Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 478. sjednica FV 14.1.2014. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 24.1.2014.

Promocija: 6.7.2014.

 Težište je istraživanja doktorskog rada na analizi znanstvene i struène literature koja obuhvaæa podruèje primjene kružnih raskrižja i njihov utjecaj na urbani okoliš, istraživanju izvedenih i planiranih kružnih raskrižja, koji rezultiraju utvrðivanjem metodologije za primjenu prometnih rješenja s kružnim raskrižjem. Primjenom etalonskog modela suvremenih kružnih raskrižja u urbanim sredinama može se postiæi ujednaèenost u postupku nastanka kružnog raskrižja za sve dionike koji se pojavljuju u tom procesu (urbanisti, prometni i graðevinski inženjeri, krajobrazni arhitekti, ekonomisti i dr.). Rezultati istraživanja doprinos su teoriji urbanistièkog i prostornog planiranja, a mogu se primijeniti u praksi u postupku urbanistièkog planiranja kao i u postupku projektiranja tehnièkih rješenja kružnih raskrižja.

366

PROSTOR

Doktorske disertacije | Doctoral Dissertations

2[48] 22[2014]

Sanja Matijeviæ Barèot

Utjecaj društveno organiziranih modela stambene izgradnje na arhitekturu Splita 1945.-1968.

Doktorska disertacija (sažetak)

The Impact of Socially Organized Housing Strategies on the Architecture of Split 1945-1968 Doctoral Dissertation (Summary) During the distinctive phase of the urban development of the City of Split, demarcated by the years 1945 and 1968, the city population doubled in number: it grew from 40,000 to 80,000 inhabitants. As a response to such radical population changes and the ensuing housing shortage, almost 14,000 housing units were built. The dissertation investigates planning and organisation strategies which ultimately led to such extensive and significant housing development.

The socially organised housing strategies emerged as a direct consequence of ideological premises and political decisions within the specific context of socialist economy. The basic premise, underlying and initiating the whole process, was the flat, a place to live, viewed as a social right. The socially organised housing strategies determined the conditions of architectural production within the field of housing construction, emerging as the crucial factors influencing the final architectural materialization.

The research is based upon a historiographic method, simultaneously following three lines of investigation: social framework defined by political and economic events, formative elements of the socially organised housing strategies, as well as the pertaining architectural discourse. It is along the three aforementioned lines that the thesis explores and elaborately analyses the complex network of their interactions and cause-and-effect relations. The dissertation attempts to detect and evaluate the impacts that particular strategies actually had upon the final architectural materialization. A distinction has been drawn between the elements influencing the architectural discourse in an indirect way (administration, financing, institutional and legislative frameworks) and those whose impact was more proximate (organisation of design practice, production methods and technology, housing standards and norms).

Research of the architectural discourse itself includes a detailed study of the housing types and design methods, thus focusing on the use of autonomous and specific tools of architectural discipline as well as their potentials within the frameworks determined by particular strategies.

The dissertation is organized into chronological segments determined by the substantial transformations occurring in the process of housing strategies development. The first segment of the research examines the housing issues between 1945 and 1951, the period in which economy was based upon the pattern adopted from the Soviet five-year industrialisation and electrification plan. The following segment of the research explores the reflection that processes of decentralisation and the introduction of the so-called selfmanagement concept had on housing issues in the 1950s. The last segment of the research addresses the changes in the field of housing construction brought about by the economy reforms and a turn towards the market economy in the period between 1960 and 1968.

The study proposes 1956 as a turning point in the transformation of the socially organised housing strategies into the broadly structured models of implementation of a longterm housing policy. That year ‘contribution to social housing’ law introduced participations from all salaries and pensions in the country, thereby setting a solid economic basis for future housing construction. The accumulation of funds were accompanied by a creation of institutional framework through housing funds, specialised local organisations concerned with housing construction, as well as legislative regulation.

The analyses of architectural discourse show that all crucial transformations occurring within the socially organised housing processes reflected upon the final architectural materialisation.

Apart from supplementing the knowledge concerning the Split housing architecture, the research is aimed at placing the local architectural discourse within a broader context, as well as enabling an insight into particular author oeuvres. Due to the influences exerted by the socially organised models upon the city construction in the period between 1945 and 1968, this dissertation expands our understanding of the urban development of the City of Split.

[Translated by Sanja Matijeviæ Barèot and Željka Zanchi]

Autorica: Sanja Matijeviæ Barèot, dipl.ing.arh.

[1980., Split] Sveuèilište u Splitu, Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije Mentorica: izv.prof. dr.sc. Karin Šerman Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam Znanstvena grana: Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Podatci o disertaciji: 282 stranice, 244 slikovnih priloga, 439 bilješki, 306 bibl. jedinica Proceduralni podatci: Prijava teme: studeni 2011.

Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: sjednica Vijeæa doktorskog studija 19.11.2011. prof. dr.sc. Hildegard Auf-Franiæ prof. dr.sc. Darovan Tušek izv.prof. dr.sc. Karin Šerman Prihvat teme, imenovanje mentora: 457. sjednica FV 7.2.2012.

Odluka Senata: 9. sjednica Senata 17.4.2012.

Izvješæe mentorice: 481. sjednica FV 8.4.2014.

Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 481. sjednica FV 8.4.2014. prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ prof. dr.sc. Darovan Tušek Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 483. sjednica FV 10.6.2014. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 1.7.2014.

Promocija: 28.9.2014.

 U doktorskom se radu istražuju modeli društveno organizirane stambene izgradnje te njihov utjecaj na arhitekturu Splita u razdoblju 1945.-1968. godine. Promatrajuæi modele stambene izgradnje kao direktan produkt ideoloških premisa i politièkih odluka u kontekstu specifiènosti socijalistièke ekonomije, analizira se na koji naèin su ti modeli u domeni stanogradnje odreðivali uvjete arhitektonskog djelovanja, te se dolazi do njihovih faktora utjecaja na konaène arhitektonske materijalizacije i izgradnju grada.

Doktorske disertacije | Doctoral Dissertations

22[2014] 2[48]

PROSTOR

367

Hrvoje Bartuloviæ

Artikulacija Ulice Domovinskog rata i integracija u gradsko tkivo Splita Doktorska disertacija (sažetak)

Articulation of Domovinskog Rata Street and its Integration into the Urban Fabric of Split Doctoral Dissertation (Summary)

This doctoral dissertation focuses upon the research of planning, design and development concerning Domovinskog rata Street in Split, along with the urban and architectural features of the buildings it consists of. The relation between architecture and the City represents a broader and more comprehensive subject of scientific research, while the description of achievements of architectural activities in the area of Split, as well as determining the features of architectural heritage worth preserving, have been the subject of more specific and detailed research. The contemporary development of the City represents an open field of theoretical principles in architecture, in which additional research is both possible and necessary, and the Street, as one of the principal components in the urban construction, may be taken as an indicator and representative of the City development. Consequently, Domovinskog rata Street, being the main transversal thoroughfare of Split, has been selected as the subject of research, including the evaluation of the pertaining architecture perceived as an integrating and generating complex of the Split urban system.

Therefore the aim of the research was to establish models of articulation and integration into the urban fabric by means of architectural realisation through establishing the urban-architectural aspects ensuring the success of solutions. This research is performed with a view to their being employed in the perspectives of further urban articulation of the Street, and its integration into the urban fabric of the City of Split in vacant spaces, which bear witness to the fact that the process has not been completed yet.

By a systematisation of the collected data, catalogues containing cartographic representations of particular urban layers and development stages of the Street in question, as well as tabular lists of the realised buildings, a descriptive survey of plans, studies, and competitions, including the photo-documentation of the existing situation and an overview of the completed buildings have been made, and in accordance with that the analysis of particular buildings has been approached. A total of eight different sub-units

within the Street structure have been considered, along with all the buildings and their constituent parts. The afore-mentioned structure has been analysed for every single building and building complex: location (position in the City context, predetermined urban parameters, relation to the existing construction, and realised spatial interrelations); characteristics of the building (selection of the position and orientation, ground-plan, crosssection, volume relations, relations between the construction and the outer shell, material selection, other elements of architectural design); purpose of the building (type of contents, compatibility with the environment, flexibility).

The conducted analyses have confirmed the research thesis of constructing significant buildings and urban-architectural building complexes along the Street concerned, which have marked an expansion of the urban fabric across the peripheral and suburban areas of the Split Peninsula and the development of the main approach to the City. The development of Domovinskog rata Street has been identified as a continuous exponent of all the processes of construction of the City of Split in the course of its contemporary development.

By a synthetic interpretation of the expounded analysis of developmental processes of articulation and integration into the urban fabric by means of architectural realisations, six basic models of the above mentioned processes have been identified. They are as follows: 1) Activation, 2) Affirmation, 3) Elimination, 4) Consolidation, 5) Superposition, 6) Transformation. This research has therefore established a method of studying urban fabric development with a similar genesis, as well as determined future guidelines for the development of the Street in question, or some other parts of the urban structure. The models thereby established enable the interpretation of the processes of the City development over time, as well as the identification of architectural-urban characteristics of buildings crucial to a particular developmental strategy in space, as well as a possibility of their application to a future development.

[Translated by Hrvoje Bartuloviæ and Željka Zanchi]

Autor: Hrvoje Bartuloviæ, dipl.ing.arh.

[1983., Split] Sveuèilište u Splitu, Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije Mentor: prof. dr.sc. Andrej Uchytil Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam Podatci o disertaciji: 347 stranica, 4 poglavlja, 213 ilustracija, 6 tablica, 8 karata, 681 bilješka, 177 bibl. jedinica, 18 internetskih izvora Proceduralni podatci: Prijava teme: listopad 2013.

Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 59. sjednica Vijeæa doktorskog studija 15.10.2013. izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat prof. dr.sc. Darovan Tušek prof. dr.sc. Andrej Uchytil Prihvat teme, imenovanje mentora: 477. sjednica FV 10.12.2013.

Odluka Senata: 9. sjednica Senata 11.3.2014.

Izvješæe mentora: 482. sjednica FV 13.5.2014.

Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 482. sjednica FV 13.5.2014. izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat prof. dr.sc. Darovan Tušek prof. dr.sc. Marijan Hržiæ Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 484. sjednica FV 15.7.2014. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 22.7.2014.

 Istraživanje razlièitih modela artikulacije i integracije gradskog tkiva putem arhitektonskih realizacija provedeno na primjeru Ulice Domovinskog rata u Splitu ima za svrhu doprinijeti istraživanju procesa gradogradnje i uloge arhitekture u tom procesu. Uspostavljenim modelima omoguæava se oèitavanje procesa razvoja grada i arhitektonsko-urbanistièkih znaèajki graðevina kljuènih za odvijanje odreðenih razvojnih strategija u prostoru, te time ostvaruje moguænost apliciranja istih modela u buduænosti.

368

PROSTOR

Doktorske disertacije | Doctoral Dissertations

2[48] 22[2014]

Dujmo Žižiæ

Industrija cementa u splitskoj regiji Arhitektura, infrastruktura i utjecaj na kulturni krajolik Doktorska disertacija (sažetak)

Cement Industry in Split Region Architecture, Infrastructure and Impact to the Cultural Landscape Doctoral Dissertation (Summary) Over a period of a century and a half the cement industry has made a significant impact on the economic, social and cultural circumstances in central Dalmatia. The theme of the dissertation is factories and surrounding settlements and their influence on the development of the wider region. The study also included the exploitation of marl intended solely for the market.

Large areas of the factory grounds and marl quarries together with long coastlines, roads and infrastructure connections set defining the principles by which the covered area was transformed as a research goal. These principles may be useful in planning the future use of the remaining four Dalmatian factories. Furthermore, the goal was also to evaluate industrial architecture and other technical heritage that must be protected.

Factories were researched that produced cement and asbestos-cement products in Split’s Dražanac (1865) and Dujmovaèa (1875), Križna luka in Hvar (1895), Sv. Kajo in Solin (1904), Majdan (1908), Ravnice next to Omiš (1908), Kaštel Suæurac (1912), Vranjic (1921), Brzet next to Omiš (1928) and Solin (1950).

The impact of the cement industry to surrounding area began directly and elementary - marl material is permanently removed from the landscape. The next level of influence is generated by processes which produce cement from this raw material and ship it to the market. This is technical heritage in its purest form - factory furnaces and mills, power stations, cable cars, railways and ports. Cement factories moved the boundaries of what is achievable in the industrial architecture of central Dalmatia. To meet the needs of the professionals and workers involved, housing, cultural and health facilities were built. Ultimately, the long-term existence of a large number of employees has led the cement industry to have an active role in creating social relations.

Exploitation operations of marl in Split, Stobreè, Vranjic and Rogoznica near Omiš have left a significant physical mark in the area.

Twenty marl quarries affected a total area of over 300 hectares. The disrupted topography was later in many cases built on or reculti-

vated. Research is important for defining the rehabilitation potential of the remaining three large marl quarries on the slopes of Kozjak and Mosor.

Ten Croatian and European factories were analyzed that were in various ways connected with the Dalmatian cement industry or are relevant by other criteria. Factories in Schwoich, Austria (1842), Island of Sv. Andrija next to Rovinj (1852), Beoèin, Serbia (1855), Bergamo, Italy (1864), Ralja, Serbia (1897/1898), Bakar (1907), Anhovo, Slovenia (1921), Livno, Bosnia and Herzegovina (1922), Pula (1925), Koromaèno next to Raša (1926) prove the principles that follow the placement of factories in the area, applied technologies and transport processes, and the relationship towards the built or natural context.

In achieving the construction efforts of the economically strong cement industry, its long history involved numerous designers and technological specialists. Initially, designers were connected with a narrow circle of engineers who were often themselves involved in industrial enterprises. Among the designers of factories and their infrastructure we must emphasize the group of Viennese students, engineers Emil Stock, Gjuro Linardoviæ and Kamilo Tonèiæ. After World War II, the designs of factories, residential and social buildings were made in key Split and the Croatian offices: ”URBS”, ”Projektant”, ”APZ”. ”Dalmacijacement - Project structural bureau” and building operation ”Voljak” later started working in meeting the growing requirements of large group of factories.

The cement industry in Dalmatia has no counterpart by the criteria of distribution and affected area, dimensions of its buildings and number of employees. Despite the strong spatial influence on the Dalmatian region, the built heritage of this industry remained largely outside the domain of interest of the architectural profession. Herein lies the main cause of poor research, the demolition of industrial heritage without evaluation, the continuing devastation of the area with marl quarries and the poor utilization of their potentials during the rehabilitation processes.

[Translated by Dujmo Žižiæ]

Autor: Dujmo Žižiæ, dipl.ing.arh.

[1977., Split] Sveuèilište u Splitu, Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije Mentorica: izv.prof. dr.sc. Katja Marasoviæ Znanstveno podruèje: Tehnièke znanosti Znanstveno polje: Arhitektura i urbanizam Znanstvene grane: Povijest i teorija arhitekture i zaštita graditeljskog naslijeða Podatci o disertaciji: 290 stranica rada, 139 stranica priloga, 203 slike, 13 tablica, 423 bilješki, 104 bibl. jedinice, 26 internetskih izvora Proceduralni podatci: Prijava teme: ožujak 2013.

Povjerenstvo za ocjenu teme i predlaganje mentora: - imenovano: 55. sjednica Vijeæa doktorskog studija 20.3.2013. doc. dr.sc. Nana Paliniæ prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ Prihvat teme, imenovanje mentora: 473. sjednica FV 2.7.2013.

Odluka Senata: 4. sjednica Senata 19.11.2013.

Izvješæe mentorice: 482. sjednica FV 13.5.2014.

Povjerenstvo za ocjenu disertacije: - imenovano: 482. sjednica FV 13.5.2014. doc. dr.sc. Nana Paliniæ prof. dr.sc. Dražen Juraèiæ doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ Povjerenstvo za obranu disertacije: - imenovano: 484. sjednica FV 15.7.2014. u istom sastavu kao i Povjerenstvo za ocjenu Obrana: 29.8.2014.

 Cementna je industrija znaèajno utjecala na gospodarske, društvene i kulturne prilike srednje Dalmacije. Tema disertacije tvornièka su postrojenja, infrastruktura i naselja koja su se uz njih formirala te njihov utjecaj na razvoj šire regije. Utvrðene su zakonitosti prema kojima se prostor, potaknut industrijskim procesima, transformirao. Takoðer su vrednovani saèuvana industrijska arhitektura, stambene zgrade i zgrade društvenog standarda te druga tehnièka baština.

Recenzenti Reviewers Upute suradnicima Notes to Contributors CAIP kartice CAIP Cards

Recenzenti Reviewers Dr.sc. Marina Bagariæ Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Prof. dr.sc. Miljenko Lapaine Sveuèilište u Zagrebu, Geodetski fakultet

Doc. dr.sc. Zrinka Barišiæ Mareniæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Prof. dr.sc. Nenad Lipovac Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Prof. dr.sc. Jasenka Bertol Vrèek Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [m.]

Prof. dr.sc. Zvonko Makoviæ Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet [m.]

Dr.sc. Tamara Bjažiæ Klarin Hrvatski muzej arhitekture HAZU, Zagreb

Prof. dr.sc. Anka mišetiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet - Studij dizajna

Izv.prof. dr.sc. Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Dr.sc. Željka Èorak Institut za povijest umjetnosti, Zagreb [m.]

Izv.prof. dr.sc. Dragan Damjanoviæ Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet Izv.prof. dr.sc. Alenka Deliæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Doc. dr.sc. Nana Paliniæ Sveuèilište u Rijeci, Graðevinski fakultet Dr.sc. Lea Petroviæ Krajnik Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Doc. dr.sc. Sanja Gašparoviæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Doc. dr.sc. Robert Plejiæ Sveuèilište u Splitu, Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije

Prof. dr.sc. Oleg Grgureviæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet [m.]

Prof. dr.sc. Lenko Pleština Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Prof. dr.sc. Aleksandar Homadovski Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Dr.sc. Tomislav Premerl Zagreb

Izv.prof. dr.sc. Jesenko Horvat Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Dr.sc. Zorana Sokol Gojnik Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Dr.sc. Katarina Horvat Levaj Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

Izv.prof. dr.sc. Karin Šerman Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Prof. dr.sc. Tihomir Jukiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Izv.prof. dr.sc. Krunoslav Šmit Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Prof. dr.sc. Zlatko Juriæ Sveuèilište u Zagrebu, Filozofski fakultet

Izv.prof. dr.sc. Ariana Štulhofer Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Dr.sc. Darko Kahle Zagreb

Prof. dr.sc. Darovan Tušek Sveuèilište u Splitu, Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije

Doc. dr.sc. Zlatko Karaè Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Izv.prof. dr.sc. Damir Krajnik Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Dr.sc. Jasenka Kranjèeviæ Institut za turizam, Zagreb Dr.sc. Irena Kraševac Institut za povijest umjetnosti, Zagreb

Recenzenti èlanaka objavljenih u èasopisu PROSTOR u god. 22 [2014.], br. 1 [47] i 2 [48] (abecednim slijedom)

Doc. dr.sc. Ivan Mlinar Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet

Reviewers of papers published in PROSTOR in Vol. 22 [2014], No. 1 [47] and 2 [48] (in alphabetic order)

Prof. dr.sc. Andrej Uchytil Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Doc. dr.sc. Zoran Veršiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet Izv.prof. dr.sc. Feða Vukiæ Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet - Studij dizajna

S obzirom na bitno smanjen priljev financijskih sredstava iz svih izvora na koje se èasopis oslanjao u dosadašnjem izlaženju (proraèunske potpore, izdvajanja Fakulteta, vlastiti prihodi), Uredništvo je - kako bi se osiguralo daljnje redovito izlaženje i održala dosegnuta razina kvalitete PROSTORA - odluèilo za znanstvene priloge primljene nakon 1. sijeènja 2013. uvesti nužnu financijsku participaciju autora. Podatci i upute za uplatu, kao i nova procedura koju æemo primjenjivati prilikom prijama rukopisa, nalaze se na web stranici èasopisa. Nadamo se razumijevanju cijenjenih suradnika.

Uredništvo

Due to large cuts in funding from all sources, the editorial board has decided to introduce a financial support from the authors for all papers submitted after 1st January 2013. in order to be able to continue regular publication and maintain the achieved quality of the journal PROSTOR. Further information and payment instructions including information about the new procedure for manuscript submission can be found on the journal’s web site. We sincerely hope for your understanding and support.

Editorial board

UPUTE SURADNICIMA Opæa i koncepcijska profilacija èasopisa PROSTOR, otisnuta uz impresum, sastavni je dio Uputa suradnicima.

Molimo suradnike da poštuju sljedeæe upute:

Priprema i predaja rukopisa • Uredništvo prima iskljuèivo neobjavljene rukopise na hrvatskom ili engleskom jeziku.

• Rukopis (tekst èlanka s ilustracijama) dostavlja se Uredništvu u papirnatom i elektronièkom obliku (CD ili e-mail).

Svi radovi podliježu anonimnom recenzentskom postupku.

•

Sve ostale opise (oznake znanstvenog podruèja, UDK oznake, datume prijama i prihvaæanja èlanka, dvojeziène elemente itd.) unosi Uredništvo.

•

Autor dostavlja Uredništvu tri primjerka svoga èlanka u papirnatom obliku:  za Uredništvo: jedan (s autorovim potpisom) s naslovnicom 1. i biografijom autora na kraju;  za recenzente: dva istovjetna s naslovnicom 2. te bez biografije autora i bilo kakvih autorskih oznaka.

•

•

U digitalnom se obliku na jednom CD-u predaju:  cjelovit tekst èlanka u jednom .doc fileu (MS Word);

 ilustracije: svaka spremljena kao zaseban file (skenirane s minimalnom rezolucijom od 300 dpi u nekom od sljedeæih formata: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); fileovi trebaju biti imenovani kratko (Sl. 1.; Sl. 2.; Tabl. I.).

• Rukopisi se dostavljaju preporuèenom poštom ili se mogu osobno predati Uredništvu.

• Na autorov zahtjev pismeno æe se potvrditi prijam rukopisa.

• Rukopisi i CD-i ne vraæaju se.

Recenzije • Za sve znanstvene priloge Uredništvo osigurava najmanje dvije neovisne recenzije, pri èemu su autorima recenzenti nepoznati, a isto su tako recenzentima nepoznati autori èlanka.

• Konaènu odluku o kategorizaciji rada donosi Uredništvo uzimajuæi u obzir mišljenja recenzenata.

• Objavit æe se svi pozitivno recenzirani i na sastanku Uredništva prihvaæeni èlanci, a redoslijed objave Uredništvo utvrðuje prema sadržajnim i koncepcijskim kriterijima svakoga pojedinog broja.

• Uredništvo æe autora obavijestiti o provedenom recenzentskom postupku, utvrðenoj kategoriji èlanka i eventualnim dopunama ili ispravkama koje je autor obvezan provesti prije konaènoga prihvaæanja èlanka za tisak.

• Autor je obvezan postupiti prema primjedbama recenzenata i ispravljeni tekst dostaviti u roku od 30 dana, ponovno u istom obliku kao i prilikom prve predaje (1+2 papirnata primjerka i CD).

• Ukoliko autor ne doradi èlanak u roku od 30 dana, èlanak se odbija za tisak. Prepravljeni èlanak može se ponovno poslati kao novi tekst koji æe iæi u redovit recenzentski postupak.

Urednièka redaktura • Radovi se u integralnom obliku pišu i objavljuju na hrvatskom ili engleskom jeziku, a sažetci, kljuène rijeèi, naslovi i podnaslovi, opisi ilustracija i biografija autora tiskaju se dvojezièno (prijevod osigurava Uredništvo).

• Èlanci cjelovito prevedeni na engleski jezik prihvatit æe se samo ako autor osigura jezièki kvalificiran prijevod i pritom navede kvalificiranog prevoditelja.

• Uredništvo zadržava pravo manjih ispravaka, promjene naslova, jeziène lekture, prijevoda i uobièajene redakture teksta, nužne radi prilagodbe èlanka propozicijama èasopisa.

• Autoru pripada jedan besplatan primjerak èasopisa i 15 posebnih otisaka (separata) njegova èlanka. Dodatni se otisci, na autorov trošak, mogu posebno naruèiti putem Uredništva.

Molimo suradnike da svoj èlanak, osim ovim opæim uputama, obvezno prilagode i Tehnièkim uputama objavljenim na: http://virtual.arhitekt.hr/prostor/default.aspx

NOTES TO CONTRIBUTORS Information about the general concept of the journal PROSTOR next to the impressum is an integral part of these notes.

Contributors are asked to conform to the following notes:

Submission of contributions • Editorial Board accepts exclusively unpublished texts, written either in the Croatian or English language.

• Contributions (text and illustrations) should be submitted to the Editorial Board as hard copies and as electronic files (on a CD or sent by e-mail).

All contributions will be peer reviewed anonymously.

•

• All other descriptions (scientific field, UDC designation, dates of admission and acceptance of the contribution, bilingual elements etc.) are entered by the Editorial Staff.

• Authors should submit three identical hard copies to the Editorial board:  for the Editorial Board: one copy (signed by the author) with the front page and biography in the end of the contribution  for reviewers: two identical copies with the front page 2, without author’s biography or any other information on the author • Contributions are submitted electronically on one CD and should include:

 integral text of the contribution in a single .doc file (MS Word)  illustrations - each saved as a separate file (scanned at 300 dpi in one of the following formats: tif, jpg, psd, bmp, dwg, cdr); the name of the files should be short (Fig. 1; Fig. 2; Table I) • Contributions in the form of hard copies are sent by registered mail or submitted personally to the Editorial board.

• Submission of the contribution will be confirmed in writing at the request of the author.

• Hard copies and CDs with contributions are not returned to the authors.

part of the authors prior to the final acceptance of the article.

• Authors are required to follow the instructions and suggestions of the reviewers and submit the revised text within 30 days, in the same form and following the same procedure as when submitting the first time (1+2 hard copies and a CD).

• In case authors fail to submit the revised text within 30 days, the text will not be considered for publishing.

It is possible to submit the revised text as a new contribution which will again undergo the standard editorial procedure.

Reviews

• Articles are written and published in Croatian or English whereas abstracts, summaries, key words, titles and subtitles, captions and authors’ biographies are bilingual (translation is provided by the Editorial Board).

• Articles translated entirely into English will be accepted only on condition that the authors themselves provide a high-quality English translation by a qualified translator and provide his/her name.

• Editorial Board reserves the right to make minor corrections, changes of titles, language editing, translation and text editing in order to adapt the article to publishing requirements of the journal.

• The author is entitled to one free copy of the journal and 15 offprints of his contribution. Additional offprints may be ordered from the editor at the author’s expense.

• All scientific papers are subjected to at least two independent reviews provided by the Editorial Board.

Reviewers are unknown to authors as well as authors to reviewers.

• Final decision concerning the category of papers is made by the Editorial Board taking into account the reviewers’ opinions.

• All contributions positively reviewed and accepted by the Editorial Board will be published. The order of their publication is subject to the Editorial Board’s decision regarding the content and concept of each particular issue of PROSTOR. • Authors will be informed about the review procedure, assigned category of the article and possible additions or corrections which should be made on the

Editing

Contributors are asked to adjust their contributions according to the technical notes published on the web page: http://virtual.arhitekt.hr/prostor/default.aspx

MARKO KIESSEL, ASU TOZAN

PROSTOR

Internacionalno sveuèilište na Cipru Fakultet likovnih umjetnosti Sjeverni Cipar - Nicosia-Haspolat

ISSN 1330-0652 Sveuèilište istoènog Mediterana CODEN PORREV Arhitektonski fakultet Sjeverni Cipar - Famagusta UDK 71/72 160-173 22[2014] 2[48]

DARKO KAHLE

PROSTOR

Ured ovlaštenog arhitekta dr.sc. Darko Kahle HR - 10000 Zagreb, Jurjevska 18

Pravoslavna sakralna arhitektura u sjevernim regijama Cipra od sredine 19. stoljeæa do 1974.

Višekatne ugraðene kuæe u Zagrebu izmeðu 1850. i 1927.

Ovaj rad analizira pravoslavnu sakralnu arhitekturu na Cipru s obzirom na graditeljsku tipologiju i skulpturalnu dekoraciju. Hibridni karakter poèetnog eklekticizma može se shvatiti kao odraz ciparskog identiteta. Razdoblje prevlasti neobizantskog stila koje je uslijedilo zapoèelo je onda kad su težnje ciparskih Grka prerasle u antikolonijalni pokret. Neobizantski stil može se shvatiti kao izraz grèkoga kulturno-religijskog identiteta.

Dvokatne i višekatne ugraðene kuæe pojavile su se u Zagrebu odmah nakon ujedinjenja Kaptola i Gradeca 1850. godine, prema novomu Graðevinskom redu nakon njegova stupanja na snagu 1857. godine, odnosno prema planu obnove starih i gradnje novih zgrada iz 1888. poslije razornog potresa 1880. godine. Izmeðu 1892. i poèetka Prvoga svjetskog rata nekoliko je novih tipova ugraðenih kuæa konaèno uoblièilo Donji grad, podruèje pravokutnih graðevnih blokova izmeðu željeznièkih pruga, planiranih sklopova kasarni i sjevernih gradskih obronaka.

Od eklekticizma do neobizantskog stila

sl. 16; tabl. -; bilj. 61; lit. 36; izvori: 2; original na engleskom

arhitektonska dekoracija sakralna arhitektura Cipar eklekticizam neobizantski stil

Izvorni znanstveni èlanak UDK 72.035 (564.3)”18/19”

KAJA POGAÈAR

PROSTOR

Sveuèilište u Mariboru Graðevinski fakultet Odsjek za arhitekturu Slovenija - 2000 Maribor, Smetanova 17

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 188-199 22[2014] 2[48]

‘Urbani aktivator’ - participativni bottom-up alat za urbane promjene Definicija i izabrani primjeri

Rad istražuje participativne bottom-up intervencije usmjerene revitalizaciji degradiranih i napuštenih urbanih podruèja pomoæu alata nazvanog urban activator (urbani aktivator). Na temelju odabranih primjera prikazat æe se pristupi, sudionici i utjecaji manjih arhitektonskih intervencija u procesu aktiviranja i obnove urbanoga prostora.

sl. 14; tabl. 2; bilj. 56; lit. 29; izvori: 19; original na engleskom

Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

bottom-up intervencije sudjelovanje javnosti revitalizacija urbani aktivator prazni prostori

Pregledni znanstveni èlanak UDK 711.4-163:711.61

Institut za turizam HR - 10000 Zagreb, Vrhovec 5 2

Znaèaj koncepta turistièke nosivosti za prostorno planiranje

PROSTOR

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 212-227 22[2014] 2[48]

Dosadašnja istraživanja, razvoj koncepta i metodološki pristupi U radu se prikazuje sustavni prikaz razvoja koncepta nosivosti, dosadašnja znanstvena istraživanja te istaknuta metodološka stajališta u smislu definiranja i ocjenjivanja nosivosti - sve u svrhu odreðivanja odnosa izmeðu koncepta nosivosti i prostornog planiranja.

Postavlja se teza turistièke nosivosti (jedne od tematskih razvojnih grana nosivosti) kao aktivne prostornoplanerske metode za planiranje, kontrolu i ocjenjivanje turistièke aktivnosti. sl. 3; tabl. 2; bilj. 79; lit. 50; izvori: 2; original na hrvatskom

nosivost održivi razvoj planiranje turizma prostorno planiranje turistièka nosivost

Pregledni znanstveni èlanak UDK 711.001:379.8:910.4 ”19/00”

DUBRAVKA ÐUKANOVIÆ Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije [IAUS] Srbija - 11000 Beograd, Bulevar Kralja Aleksandra 73/II

ugraðena najamna kuæa ugraðena najamna kasarna Austro-Ugarska Židovi Zagreb (Agram) 1848.-1927.

Izvorni znanstveni èlanak UDK 728.1 (497.5 Zagreb) ”18/19”

TIN OBERMAN1, BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI1, KRISTIAN JAMBROŠIÆ2 Sveuèilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

1

Unaprjeðenje zvuènog okoliša gradskih prostora

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 238-251 22[2014] 2[48]

Kvantitativan pristup zvuènome okolišu prisutan je u urbanistièkoj praksi kroz provoðenje mjera zaštite od buke. Kvalitativan pristup ostvarivanja akustièke ugode unaprjeðenjem zvuènog okoliša gradskih prostora cjelovitim planiranjem i projektiranjem nije integriran u urbanistièko planiranje i pejsažnu arhitekturu. Ovaj rad interpretira razvoj znanstvenog istraživanja zvuènog okoliša. sl. 8; tabl. -; bilj. 66; lit. 35; izvori: 11; original na hrvatskom

akustièka ugoda gradski okoliš teorija zvuènog okoliša zvuèni okoliš

Pregledni znanstveni èlanak UDK 711.4:534

PROSTOR

VLADIMIR STEVANOVIÆ Univerzitet Singidunum Fakultet za medije i komunikacije Srbija - 11000 Beograd, Karaðorðeva 65

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 228-237 22[2014] 2[48]

Prolegomena za novu estetiku arhitekture Èlanak razmatra konceptualne, predmetne i metodološke moguænosti estetike arhitekture u odnosu na suvremenu, diskurzivno i kulturalno orijentiranu estetiku. Ukazuje se na povijesnu vezu estetike i estetièkih problematizacija u sklopu teorije arhitekture. Zatim se paralelno analiziraju uvjeti aktualnih preobražaja: 1) estetike k filozofiji kulture i 2) teorije arhitekture ka konceptu arhitekture kao teksta kulture. Pozicija nove estetike arhitekture predlaže se u transdisciplinarnoj sintezi recentnih pristupa u opæoj estetici, teoriji arhitekture i estetici arhitekture. sl. 1; tabl. -; bilj. 58; lit. 59; izvori: 1; original na hrvatskom

estetika estetika arhitekture filozofija kulture teorija arhitekture transdisciplinarna sinteza

Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.01

DRAGAN DAMJANOVIÆ Sveuèilište u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za povijest umjetnosti HR - 10000 Zagreb, I. Luèiæa 3

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 252-267 22[2014] 2[48]

Podrijetlo arhitektonskih oblika bivše isusovaèke crkve sv. Jurja u Petrovaradinu

Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša

Ovaj rad istražuje podrijetlo arhitektonskih oblika samostanske crkve sv. Jurja u Petrovaradinu, najstarije barokne crkve u Vojvodini. Istražuju se takoðer i naèini na koje je arhitektonska barokna estetika utjecala na sakralnu arhitekturu 18. st. u Vojvodini (južne regije Austro-Ugarske Monarhije). Rad donosi i tipološku sistematizaciju analiziranih objekata na osnovi specifiènih obilježja prostornog koncepta.

U èlanku se govori o neogotièkim arhitektonskim projektima Josipa Vancaša izraðenim za Hrvatsku, Italiju i Sloveniju. Meðu važna ostvarenja toga dijela njegova opusa ubrajaju se: projekt za glavno proèelje crkve u Buiji u Italiji, kapela u Dragotinu te župne crkve u Krapini, Desiniæu, Oštarijama, Bledu, Preèni i Mirnoj Peèi (dijelom je rijeè o restauracijama, a dijelom o novogradnjama).

sl. 15; tabl. 1; bilj. 57; lit. 68; izvori: 13; original na hrvatskom

PROSTOR

Sveuèilište u Zagrebu ISSN 1330-0652 Fakultet elektrotehnike i raèunarstva CODEN PORREV HR - 10000 Zagreb, Unska 3 UDK 71/72 200-211 22[2014] 2[48] 2

Utjecaj na urbanizam i pejsažnu arhitekturu

ANA MRÐA1, HRVOJE CARIÆ2, BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI1 1

sl. 14; tabl. -; bilj. 78; lit. 39; izvori: 1; original na engleskom

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 174-187 22[2014] 2[48]

barokna arhitektura sakralna arhitektura samostanska crkva Petrovaradin, Vojvodina samostanska crkva sv. Jurja

Pregledni znanstveni èlanak UDK 726.5 (497.11)”17”

Radovi u Italiji, Hrvatskoj i Sloveniji

sl. 23; tabl. -; bilj. 92; lit. 96; izvori: 9; original na hrvatskom

historicizam neogotika restauriranje spomenika Vancaš, Josip

Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.035.3 J. Vancaš (45, 497.4, 497.5)”18/19”

DARKO KAHLE Office of the Licensed Architect Darko Kahle, PhD HR - 10000 Zagreb, Jurjevska 18

Multi-story Attached Houses in Zagreb between 1850 and 1927 Three-and-more story attached houses in Zagreb emerged sequentially after the unification of Gradec and Kaptol in 1850, according to the first modern Building code after its enforcement in 1857 and according to the new Building renewal and improvement plan of 1888 after the devastating earthquake in 1880. From 1892 to the beginning of the First World War a few new types of attached houses finally shaped the Lower Town, an area of rectangular building blocks between the railway lines, planned barracks areas and the northern slopes of the city. fig. 14; table: -; notes: 78; bibl. 39; sources: 1; original in English

PROSTOR

MARKO KIESSEL, ASU TOZAN

PROSTOR

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 174-187 22[2014] 2[48]

Cyprus International University Faculty of Fine Arts North Cyprus - Nicosia-Haspolat

Easten Mediteranean University ISSN 1330-0652 Faculty of Architecture CODEN PORREV North Cyprus - Famagusta UDC 71/72 160-173 22[2014] 2[48]

attached apartment house attached tenement house Austria-Hungary Jews Zagreb (Agram) 1848-1927 Original Scientific Paper UDC 728.1 (497.5 Zagreb) ”18/19”

TIN OBERMAN1, BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI1, KRISTIAN JAMBROŠIÆ2 University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26 1

PROSTOR

University of Zagreb ISSN 1330-0652 Faculty of Electrical Engineering CODEN PORREV and Computing UDC 71/72 HR - 10000 Zagreb, Unska 3 200-211 22[2014] 2[48] 2

Enhancement of Urban Soundscape

Influence on Urbanism and Landscape Architecture A quantitative approach to sonic environment in urbanism is included in the implementation of noise protection measures. A qualitative approach to acoustic comfort, which might be achieved by an enhancement of the sonic environment of urban spaces through overall planning and design, is not integrated in urban planning and landscape architecture. This paper explores the development of scientific researches on the sonic environment. fig. 8; table: -; notes: 66; bibl. 35; sources: 11; original in Croatian

acoustic comfort urban environment sonic environment soundscape theory

Subject Review UDC 711.4:534

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 228-237 22[2014] 2[48]

Prolegomenon for New Aesthetics of Architecture The paper discusses the conceptual, subject matter and methodological capabilities of aesthetics of architecture in relation to contemporary, discursively and culturally oriented aesthetics. It parallel analyzes the conditions of current transformations: 1) aesthetics to the philosophy of culture; 2) the architectural theory to the concept of architecture as a cultural text. The position of the new aesthetics of architecture is proposed in transdisciplinary synthesis of recent approaches in the general aesthetics, architectural theory and aesthetics of architecture. fig. 1; table: -; notes: 58; bibl. 59; sources: 1; original in Croatian

aesthetics architectural theory aesthetics of architecture philosophy of culture transdisciplinary synthesis Subject Review UDC 72.01

DRAGAN DAMJANOVIÆ University of Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences Department of Art History HR - 10000 Zagreb, I. Luèiæa 3

From Eclecticism to Neo-Byzantine

This paper analyses Orthodox Church architecture in Cyprus, considering building typology and sculptural decoration. The hybrid character of the initial eclecticism may be understood as reflection of Cypriot identity. The subsequent dominance of the Neo-Byzantine style began when the aspirations of Greek-Cypriots for Enosis turned into an anti-colonial movement. The Neo-Byzantinism can be understood as expression of Greek cultural-religious identity. fig. 16; table: -; notes: 61; bibl. 36; sources: 2; original in English

PROSTOR

Original Scientific Paper UDC 72.035 (564.3)”18/19”

PROSTOR

University of Maribor Faculty of Civil Engineering Department of Architecture Slovenia - 2000 Maribor, Smetanova 17

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 188-199 22[2014] 2[48]

‘Urban activator’ - Participatory and Bottom-up Tool of Urban Change Definition and Selected Examples

The paper investigates participatory and bottom-up supported interventions for the revitalisation of degraded and abandoned urban areas with the help of the tool called urban activator. Based on selected examples, the approaches, actors and impacts of small architectural interventions in the process of activating and regenerating urban space will be presented.

bottom-up interventions public participation revitalisation urban activator vacant spaces

Subject Review UDC 711.4-163:711.61

ANA MRÐA1, HRVOJE CARIÆ2, BOJANA BOJANIÆ OBAD ŠÆITAROCI1 University of Zagreb Faculty of Architecture HR - 10000 Zagreb, Kaèiæeva 26

1

Institute for Tourism HR - 10000 Zagreb, Vrhovec 5

2

PROSTOR

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 212-227 22[2014] 2[48]

The Importance of the Concept of Tourism Carrying Capacity for Spatial Planning

Previous Research, Development and Methodological Approaches The aim of this paper is to set up a systematic review of the development of the concept of carrying capacity, to elucidate the methodological point of view in terms of the definition and evaluation of carrying capacity, and to determine the relation between tourism carrying capacity concept and spatial planning. A tourism carrying capacity thesis is also presented as an active method for planning, control and evaluation of tourism activity. fig. 3; table: 2; notes: 79; bibl. 50; sources: 2; original in Croatian

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 252-267 22[2014] 2[48]

architectural decoration church architecture Cyprus eclecticism Neo-Byzantinism

KAJA POGAÈAR

fig. 14; table: 2; notes: 56; bibl. 29; sources: 19; original in English

PROSTOR

VLADIMIR STEVANOVIÆ Singidunum University Faculty for Media and Communications Serbia - 11000 Beograd, Karaðorðeva 65

Orthodox Church Architecture in the Northern Districts of Cyprus from the mid-19th Century to 1974

DUBRAVKA ÐUKANOVIÆ The Institute of Architecture and Urban&Spatial Planning of Serbia [IAUS] Serbia - 11000 Beograd, Bulevar Kralja Aleksandra 73/II

carrying capacity sustainable development tourism planning spatial planning tourism carrying capacity

Subject Review UDC 711.001:379.8:910.4 ”19/00”

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 238-251 22[2014] 2[48]

Neo-gothic Architecture in Josip Vancaš’s Work

Origin of architectural forms of the Petrovaradin St George’s Former Jesuit Church

This article deals with the Neo-gothic architectural projects of Josip Vancaš in Croatia, Italy and Slovenia.

Among the notable achievements of this segment of his entire production are: design for the church front in Buia, Italy, the chapel in Dragotin, and the parish churches in Krapina, Desiniæ, Oštarije, Bled, Preèna and Mirna Peè (partly restorations and partly new structures).

The paper explores the origin of architectural forms of the Vojvodina’s oldest baroque church - St George’s monastery church in Petrovaradin. Furthermore, it analyzes the ways in which the baroque architectural aesthetics influenced the 18th century ecclesiastical architecture in Vojvodina (southern Austro-Hungarian region). A typological systematization of the studied objects is presented according to the specific features of the spatial concept.

Projects in Italy, Croatia and Slovenia

fig. 23; table: -; notes: 92; bibl. 96; sources: 9; original in Croatian

Historicism Neo-gothic style monument restoration Vancaš, Josip

Subject Review UDC 72.035.3 J. Vancaš (45, 497.4, 497.5)”18/19”

fig. 15; table: 1; notes: 57; bibl. 68; sources: 13; original in English

baroque architecture ecclesiastical architecture monastic church Petrovaradin, Vojvodina St George’s monastery church

Subject Review UDC 726.5 (497.11)”17”

ALEKSANDAR KADIJEVIÆ

PROSTOR

Filozofski fakultet Odeljenje za istoriju umetnosti Srbija - 11000 Beograd, Èika Ljubina 18-20

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 268-277 22[2014] 2[48]

KSENIJA ŠTAHAN

PROSTOR

HR - 10000 Zagreb, Šestinska cesta 7a

Tri poticajne modernistièke realizacije hrvatskih arhitekata u Beogradu (1928.-1935.)

Energetski uèinkovita arhitektura u urbanom održivom turizmu

U radu se analiziraju tri znaèajna modernistièka objekta Vjekoslava Muršeca, Huga Ehrlicha i Ernesta Weissmanna izgraðena u središnjoj zoni Beograda koncem dvadesetih i sredinom tridesetih godina 20. stoljeæa: Palaviccinijeva obiteljska kuæa, Jugoslavenska udružena banka i Novinarski dom. Ugraðeni u postojeæe gradske blokove, snažno su potaknuli usvajanje koncepcija novoga graðenja u beogradskoj arhitekturi.

Rad obuhvaæa evaluaciju odabranih urbanih hotela u Europi i Hrvatskoj prema postavljenim kriterijima. Analizom rezultata moguæe je zakljuèiti da su u Europskoj uniji uèinjeni znaèajni napori u podizanju razine odgovornosti svih sudionika i u primjeni naèela održivog razvoja u procesu stvaranja arhitekture u turizmu. Meðutim, tek u manjem broju primjera radi se o dosljednoj primjeni veæine postavljenih kriterija.

sl. 14; tabl. -; bilj. 41; lit. 42; izvori: 1; original na hrvatskom

Beograd Ehrlich, Hugo modernizam Muršec, Vjekoslav Weissmann, Ernest

Pregledni znanstveni èlanak UDK 726.036 (497.11, Beograd)”19”

MARTINA ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK, MANJA KITEK KUZMAN Sveuèilište u Ljubljani Arhitektonski fakultet Slovenija - 1000 Ljubljana, Zoisova ulica 12

Sveuèilište u Ljubljani Biotehnièki fakultet Slovenija - 1000 Ljubljana, Rožna dolina, Cesta VIII/34

Interpretacije organske arhitekture Pojam organska arhitektura potjeèe od Viollet-le-Duca i Ruskina, koji su izvršili utjecaj na Wrighta i Gaudija.

Druga interpretacija organske arhitekture temelji se na matematièkim i geometrijskim zakonitostima koje postoje u prirodi. Prema treæoj interpretaciji, organska arhitektura nalazi inspiraciju u prirodi i oponaša oblike živih organizama koji reagiraju na vanjske utjecaje.

sl. 14; tabl. -; bilj. 98; lit. 50; izvori: 1; original na engleskom

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 290-301 22[2014] 2[48]

biomimikrija raèunalna geometrija Gaudí, Antoni organska arhitektura Wright, Frank Lloyd

Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.01

PROSTOR

MLADEN OBAD ŠÆITAROCI

sl. 12; tabl. 2; bilj. 50; lit. 25; izvori: 12; original na hrvatskom

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 278-289 22[2014] 2[48]

arhitektura energetska uèinkovitost održivost urbani turizam

Pregledni znanstveni èlanak UDK 72.023:711.4:379.8:910.4

MARINA MIHAILA, CRISTIAN BANICA Centar za istraživanje suvremene arhitekture Bukurešta, Rumunjska Sveuèilište arhitekture i urbanizma „Ion Mincu”, Bukurešt, Rumunjska

PROSTOR

Sveuèilište Heriot Watt, Edinburg, ISSN 1330-0652 Velika Britanija CODEN PORREV Architectonik2000, Bukurešt, UDK 71/72 Rumunjska 302-313 22[2014] 2[48]

Nove perspektive u arhitekturi automobilske industrije: projektiranje muzeja automobila Od 2000. godine automobilska se industrija sve više okreæe spektakularnoj i ekspresivnoj arhitekturi, potvrðujuæi svoju prisutnost u globalnom i lokalnom javnom prostoru. To je dovelo do otvaranja velikih površina interaktivnih muzejskih prostora široj javnosti putem organizacije obrazovno-informativnih aktivnosti, kulturnih dogaðanja i interaktivnih funkcija te prezentacije povijesnih i tehnoloških obilježja. sl. 5; tabl. 2; bilj. 61; lit. 29; izvori: 39; original na engleskom

muzej automobila kulturni prostor projektiranje inovacija tehnologija

Pregledni znanstveni èlanak UDK 727.7”00”

BOJAN BALETIÆ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 316-317 22[2014] 2[48]

Urbanizam naslijeða - urbanistièki i prostorni modeli za oživljavanje i unaprjeðenje kulturnoga naslijeða

Istraživanje inovativne zelene gradnje na kampusu kao živuæem laboratoriju

Znanstvenoistraživaèki projekt

Znanstvenoistraživaèki projekt

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

sl. 3; tabl. ; bilj. ; lit. 2; izvori: ; original na hrvatskom

PROSTOR

NANA PALINIÆ

DUBRAVKO BAÈIÆ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 320-321 22[2014] 2[48]

Znanstveni simpozij o arhitekturi Borisa Magaša Karlovac, 25. listopada 2014.

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 318-319 22[2014] 2[48]

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 322-323 22[2014] 2[48]

14. Venecijanski bijenale arhitekture

Osnove / usvajanje moderniteta: 1914.-2014.

Hrvatski paviljon - Fitting Abstraction

Prikaz znanstvenog skupa

Prikaz izložbe

sl. 8; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

sl. 4; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

KSENIJA ŠTAHAN

PROSTOR

HR - 10000 Zagreb, Šestinska cesta 7a

Energy-efficient Architecture in Sustainable Urban Tourism This paper offers an evaluation of the urban hotels in European countries and in Croatia selected according to the established criteria. The analysis of the results suggests that in EU countries, a great deal of effort has been made to raise the level of responsibility of all participants and to apply the principles of sustainable development in tourism architecture. Nevertheless, the established principles have been consistently applied in only a limited number of the analyzed cases. fig. 12; table: 2; notes: 50; bibl. 25; sources: 12; original in Croatian

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 278-289 22[2014] 2[48]

architecture energy efficiency urban tourism sustainability

Center for Studies in Contemporary Architecture Bucharest, Romania University of Architecture and Urbanism ”Ion Mincu” Bucharest, Romania

PROSTOR

Faculty of Philosophy Department of Art History Serbia - 11000 Beograd, Èika Ljubina 18-20

PROSTOR

Heriot Watt & Edinburgh ISSN 1330-0652 University, Edinburgh, UK CODEN PORREV Arhitectonik2000 Bucharest, UDC 71/72 Romania 302-313 22[2014] 2[48]

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 268-277 22[2014] 2[48]

Three Inspirational Modernist Realizations by Croatian Architects in Belgrade (1928-1935) This paper analyzes three notable Modernist architectural projects by Vjekoslav Muršec, Hugo Ehrlich and Ernest Weissmann built in central Belgrade in the late 1920s and mid 1930s: Palaviccini’s single-family house, the Yugoslav United Bank and the Journalists’ Association building. The interpolation of these buildings into the existing city blocks provided a powerful stimulus to the development of new architectural concepts in Belgrade.

Subject Review UDC 72.023:711.4:379.8:910.4

MARINA MIHAILA, CRISTIAN BANICA

ALEKSANDAR KADIJEVIÆ

fig. 14; table: -; notes: 41; bibl. 42; sources: 1; original in Croatian

Belgrade Ehrlich, Hugo Modernism Muršec, Vjekoslav Weissmann, Ernest

Subject Review UDC 726.036 (497.11, Beograd)”19”

MARTINA ZBAŠNIK-SENEGAÈNIK, MANJA KITEK KUZMAN University of Ljubljana Faculty of Architecture Slovenia - 1000 Ljubljana, Zoisova ulica 12

University of Ljubljana Biotechnical Faculty Slovenia - 1000 Ljubljana, Rožna dolina, Cesta VIII/34

New Perspectives in Automotive Industry Architecture: Car Museum Design

Interpretations of Organic Architecture

Since 2000, car manufacturing industry turned increasingly towards spectacular and expressionistic architectures, targeting the confirmed presence in global and local (at city level) public space. This also resulted in the opening to the general public of extensive surfaces of interactive and museum spaces to accommodate educational-informative activities, present the historic and technological emblem or host cultural events and interactive functions.

The notion of organic architecture originally sprung from the ideas of Viollet-le-Duc and Ruskin, which influenced Wright and Gaudí. The second interpretation of organic architecture is based on mathematic and geometric laws that originate in nature. According to the third interpretation, organic architecture finds inspiration in nature and emulates the shapes of living organisms.

fig. 5; table: 2; notes: 61; bibl. 29; sources: 39; original in English

car museum cultural space design innovation technology

Subject Review UDC 727.7”00”

fig. 14; table: -; notes: 98; bibl. 50; sources: 1; original in English

PROSTOR

BOJAN BALETIÆ

MLADEN OBAD ŠÆITAROCI

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 318-319 22[2014] 2[48]

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 290-301 22[2014] 2[48]

biomimicry computational geometry Gaudí, Antoni organic architecture Wright, Frank Lloyd

Subject Review UDC 72.01

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 316-317 22[2014] 2[48]

Innovative Green Building Research in the Campus Living Lab

Heritage Urbanism - Urban and Spatial Models for Revival and Enhancement of Cultural Heritage

Scientific Research Project

Scientific Research Project

fig. 3; table: ; notes: ; bibl. 2; sources: ; original in Croatian

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

PROSTOR

DUBRAVKO BAÈIÆ

NANA PALINIÆ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 322-323 22[2014] 2[48]

La biennale di Venezia - 14th International Architecture Exhibition

Fundamentals / Absorbing Modernity 1914-2014

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 320-321 22[2014] 2[48]

Scientific Symposium on Boris Magaš’s Architecture Karlovac, 25th October, 2014

Croatian pavilion - Fitting Abstraction Exhibition review

Scientific conference review

fig. 4; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

fig. 8; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

SANJA GAŠPAROVIÆ

PROSTOR

TAMARA JEGER, ANTE ÐEREK

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 324 22[2014] 2[48]

Pejsažno oblikovanje i opus Sonje Jurkoviæ

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 325 22[2014] 2[48]

Solar Decathlon Europe 2014.

Izložba, 16.10. - 27.10. 2014.

Galerija ULUPUH, Zagreb, Tkalèiæeva 26 Prikaz izložbe

Prikaz izložbe

sl. 2; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

sl. 2; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

ZORANA SOKOL-GOJNIK

PROSTOR

LEA PETROVIÆ KRAJNIK

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 326 22[2014] 2[48]

Boris Magaš - misli o arhitekturi - izabrani tekstovi Alen Žuniæ (izabrao i uredio)

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 327 22[2014] 2[48]

Englesko-hrvatski struèni pojmovnik

za urbaniste, prostorne planere, arhitekte i krajobrazne arhitekte Nenad Lipovac

Prikazi knjiga

Prikazi knjiga

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

PROSTOR

DAMIR KRAJNIK

Remetineèki gaj - Poèetak sustavne urbanizacije novozagrebaèkog podruèja

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 329 22[2014] 2[48]

Burgologija

Srednjovjekovni utvrðeni gradovi kontinentalne Hrvatske

Ivan Mlinar

Zorislav Horvat

Prikazi knjiga

Prikazi knjiga

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

PROSTOR

ZLATKO JURIÆ, VIŠNJA BRALIÆ

Spisi o arhitekturi, kulturi i restauriranju 1861.-1886.

Marko Špikiæ [ur.], Ana Vukadin [prijevod]

PROSTOR

ANJA KOSTANJŠAK

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 330 22[2014] 2[48]

Camillo Boito, Spomenik kao knjiga

PROSTOR

ZLATKO KARAÈ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 328 22[2014] 2[48]

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 331 22[2014] 2[48]

Elementi: Pod, Zid, Strop, Krov, Vrata, Prozor, Proèelje, Balkon, Hodnik, Kamin, Toalet, Stube, Pokretno stubište, Dizalo, Rampa Rem Koolhaas

Prikazi knjiga

Prikazi knjiga

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

TAMARA JEGER, ANTE ÐEREK

PROSTOR

SANJA GAŠPAROVIÆ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 325 22[2014] 2[48]

Solar Decathlon Europe 2014

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 324 22[2014] 2[48]

Landscape Design and the Works of Sonja Jurkoviæ Exhibition, 16th October - 27th October 2014 ULUPUH gallery, Zagreb, Tkalèiæeva 26

Exhibition review

Exhibition review

fig. 2; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

fig. 2; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

LEA PETROVIÆ KRAJNIK

PROSTOR

ZORANA SOKOL-GOJNIK

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 327 22[2014] 2[48]

English-Croatian Professional Glossary

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 326 22[2014] 2[48]

Boris Magaš - Reflections on Architecture - Selected Texts

for urban and physical planners, architects and landscape architects

Selected and edited by Alen Žuniæ

Nenad Lipovac Reviews of Books

Reviews of Books

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

PROSTOR

ZLATKO KARAÈ

Burg Studies

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 328 22[2014] 2[48]

Remetineèki gaj - The Beginning of a Systematic Urbanisation of Novi Zagreb

Medieval Fortified Towns of Continental Croatia Zorislav Horvat

Ivan Mlinar

Reviews of Books

Reviews of Books

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

ANJA KOSTANJŠAK

PROSTOR

ZLATKO JURIÆ, VIŠNJA BRALIÆ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 331 22[2014] 2[48]

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 330 22[2014] 2[48]

Elements: Floor, Wall, Ceiling, Roof, Door, Window, Façade, Balcony, Corridor, Fireplace, Toilet, Stair, Escalator, Elevator, Ramp

Camillo Boito, Monument as a book

Reviews of Books

Reviews of Books

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

Rem Koolhaas

PROSTOR

DAMIR KRAJNIK

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 329 22[2014] 2[48]

texts on architecture, culture and restoration 1861-1886 Marko Špikiæ [ed.], Ana Vukadin [translation]

BORIS DUNDOVIÆ

PROSTOR

IN MEMORIAM

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 332 22[2014] 2[48]

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 335 22[2014] 2[48]

Boris Raduloviæ [1929.-2014.]

Kapitalizam i shizofrenija 2: Tisuæu platoa Gilles Deleuze, Félix Guattari

Prikazi knjiga

sl. 1; tabl. ; bilj. -; lit. ; izvori: ; original na hrvatskom

IVA MURAJ

Kronika Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu

original na hrvatskom

PROSTOR

PROSTOR

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 337-362 22[2014] 2[48]

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDK 71/72 363-368 22[2014] 2[48]

Doktorske disertacije Ivica Barišiæ, Sanja Matijeviæ Barèot, Hrvoje Bartuloviæ, Dujmo Žižiæ

akad. god. 2013./14.

original na hrvatskom

original na engleskom

IN MEMORIAM

PROSTOR

BORIS DUNDOVIÆ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 335 22[2014] 2[48]

Boris Raduloviæ

[1929-2014]

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 332 22[2014] 2[48]

Capitalisme et schizophrénie 2: Mille plateaux Gilles Deleuze, Félix Guattari

Reviews of Books

fig. 1; table: ; notes: -; bibl. ; sources: ; original in Croatian

original in Croatian

PROSTOR

IVA MURAJ

ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 363-368 22[2014] 2[48]

Doctoral Dissertations Ivica Barišiæ, Sanja Matijeviæ Barèot, Hrvoje Bartuloviæ, Dujmo Žižiæ

Chronicle of the Faculty of Architecture University of Zagreb Academic year 2013/14

original in English

PROSTOR ISSN 1330-0652 CODEN PORREV UDC 71/72 337-362 22[2014] 2[48]

original in Croatian

Ovaj su broj èasopisa PROSTOR redakcijski pripremile i realizirale dr.sc. Ariana Štulhofer i Mia Roth-Èerina Broj je urednièki zakljuèen 8. 12. 2014.

Grafièka priprema i tisak dovršeni su 15. 12. 2014.

Osnovna tipografija: Meta Papir: 115 gr Offsetni tisak c/b

Znanstveni prilozi | Scientific Papers Marko Kiessel Asu Tozan

Orthodox Church Architecture in the Northern Districts of Cyprus from the mid-19th Century to 1974 From Eclecticism to Neo-Byzantine

Pravoslavna sakralna arhitektura u sjevernim regijama Cipra od sredine 19. stoljeæa do 1974.

Od eklekticizma do neobizantskog stila

Darko Kahle Kaja Pogaèar

Multi-story Attached Houses in Zagreb between 1850 and 1927 Višekatne ugraðene kuæe u Zagrebu izmeðu 1850. i 1927.

‘Urban activator’ - Participatory and Bottom-up Tool of Urban Change Definition and Selected Examples

‘Urbani aktivator’ - participativni bottom-up alat za urbane promjene Definicija i izabrani primjeri

Tin Oberman Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci Kristian Jambrošiæ Ana Mrða Hrvoje Cariæ Bojana Bojaniæ Obad Šæitaroci

Unaprjeðenje zvuènog okoliša gradskih prostora Utjecaj na urbanizam i pejsažnu arhitekturu

Enhancement of Urban Soundscape Influence on Urbanism and Landscape Architecture

Znaèaj koncepta turistièke nosivosti za prostorno planiranje Dosadašnja istraživanja, razvoj koncepta i metodološki pristupi

The Importance of the Concept of Tourism Carrying Capacity for Spatial Planning Previous Research, Development and Methodological Approaches

Vladimir Stevanoviæ

Prolegomena za novu estetiku arhitekture Prolegomenon for New Aesthetics of Architecture

Dubravka Ðukanoviæ

Origin of architectural forms of the Petrovaradin St George’s Former Jesuit Church Podrijetlo arhitektonskih oblika bivše isusovaèke crkve sv. Jurja u Petrovaradinu

Dragan Damjanoviæ

Neogotièka arhitektura u opusu Josipa Vancaša Radovi u Italiji, Hrvatskoj i Sloveniji

Neo-gothic Architecture in Josip Vancaš’s Work Projects in Italy, Croatia and Slovenia

Aleksandar Kadijeviæ

Tri poticajne modernistièke realizacije hrvatskih arhitekata u Beogradu (1928.-1935.)

Three Inspirational Modernist Realizations by Croatian Architects in Belgrade (1928-1935)

Ksenija Štahan

Energetski uèinkovita arhitektura u urbanom održivom turizmu Energy-efficient Architecture in Sustainable Urban Tourism

Martina Zbašnik-Senegaènik Manja Kitek Kuzman

Interpretations of Organic Architecture Interpretacije organske arhitekture

Marina Mihaila Cristian Banica

New Perspectives in Automotive Industry Architecture: Car Museum Design Nove perspektive u arhitekturi automobilske industrije: projektiranje muzeja automobila

Aktualno | Current Themes In memoriam | In Memoriam Kronika fakulteta | Chronicle of the Faculty Doktorske disertacije | Doctoral Dissertations