UKOVAC B Š O T S I L ŠKOLSKI
lipanj, 2013. g.
Impresum
Zvižduk s Bukovca Školski list OŠ Bukovac Drugi broj u elektronskom obliku Adresa: Trnac 42 10 000 Zagreb E– mail: os-zagreb-033@skole.htnet.hr Zagreb, lipanj 2013.g. Uredništvo: Jelena Cvjetković, 7.c, Luna Čavlović, 7.c, Anamarija Rakić, 6.b, Leonarda Baković, 6.a, Lucija Herceg, 6.a, Anja Igrec, 6.a, Zora van der Touw, 6.a, Anja heim, 6.b, Mirna Ozimec, 6.b i Ruža Perić, 6.b
Uvodna riječ: Evo nas drugi put ove školske godine. U ovom broju smo se prije svega posvetili našem okolišu. Istraživali smo, modelirali, analizirali, ... Znači, tema broja je ekologija. Ali osim toga imamo još dosta toga za čitanje, a to dragi čitatelji Vama prepuštamo!
Uredništvo Suradnici: Mirjana Boras, ravnateljica, Nataša Gaščić Đurkan, prof. Tihana Levar, prof., Sanja Trifunovski, prof., Gordana Žepec, prof., Marina Krstić, prof., Sanja Žižić, prof., Jasmina Klanac, prof. Eleonora Starčević, prof., Karmela Tandarić, prof. Rahela Frelih, prof. Ante Krištić, prof., Anita Vuković, prof., Gromes Visković, prof., Nina Ivin, prof., Damira Črep Gavrilović, prof., Robert Katalinić, prof. Grafička obrada: Romana Golemac, prof.
2
SADRŽAJ
IZ SA
DRžA
JA I ZDVA JAMO :
Eko s tranic Maš ka e re, ča mogu Stoti maš ka dan š k 4-11 re? o l e u 2. Iterv c jui: V 12 a n j a Mar Andro kovino 14 Radič vić, ević, ... Moda 18-21 š ezde setih Češ ki kutak Englis h pag 22 e s Litera rni ku 24 t a k Zagon etni k 26 utak Proči tali sm 28 o... Mali č akavs 36 ki rje Ljuba čnik vna pr 38 iča 39 40
3
Tema broja: Ekologija
SVJETSKI DAN ZAŠTITE VODA
Što to rade učenici OŠ Bukovac u Parku Maksimir? U suradnji s JU Maksimir učenici OŠ Bukovac obilježili su Svjetski dan zaštite voda. Smjestili su se kod glavnog ulaza u Park Maksimir 17. ožujka 2013. i pripremili potreban materijal za mikroskopiranje vode iz maksimirskih jezera. Koristili su se ključem za određivanje organizama, kadicama, povećalima, mikroskopom i prirodnim materijalima. Izdvajali su organizme iz uzoraka vode i pomoću ključa za određivanje organizama prepoznavali su vrste koje su nalazili u uzorcima. Organizme su odvajali u petrijeve zdjelice kako bi ih mogli pokazati posjetiteljima.
Petrijeve zdjelice s izdvojenim organizmima iz uzoraka vode
4
Interes posjetitelja za vrste organizama u maksimirskim jezerima bio je velik. Posjetitelji su povećalom i mikroskopom promatrali organizme, a učenici su opisivali njihove osobine. Interes za naše istraživanje su pokazivala kako odrasli tako i djeca. To nas je posebno veselilo.
VAŽNO!!! ZAŠTITA BARSKE KORNJAČE!
Veliki interes posjetitelji su pokazali za istraživački rad eko grupe OŠ Bukovac o zaštiti barske kornjače. Posjetitelji su informirani o osobinama crvenouhe kornjače koju kupuju u ZOO prodavaonicama. Naime, crvenouhu kornjaču nakon što naraste vlasnici puštaju u maksimirska jezera gdje ugrožava autohtonu barsku kornjaču. Uredništvo novinarske skupine u suradnji s eko skupinom
5 11
Tema broja: Ekologija Page 6
IZRADA MODELA PLANETA DAVID MIKLENIĆ, BRANIMIR VULAMA i MARIN MOTUŠIĆ, svi učenici 8. b razreda su uz veliku podršku, ma nazovimo je zvijezdom vodiljom, a znate, naravno, da je to profesorica Gordana Žepec, izradili model planeta Zemlje. Donosimo njihovu priču ili bolje rečeno priču u slikama.
Kada smo napokon stigli u Povratak i silazak s planine Puntijarku , najeli smo se Iscrpljeni od cjelodnevnog čišćenja graha i popili svatko po Medvednice uputili smo se prema Maksimiru. litru soka od limuna. Vjerujte mi, bilo je teže spuštati se nego Nakon ručka smo se penjati, jer smo se zaista dobro najeli graha. natjecali u igrama, mi smo na jedan izvor pitke vode i tamo Naišli smo sudjelovali natočili u svoje bočice. Završili smo s trčanju. Bili smočišćenjem drugi, i nazvali roditelje, neki su se ali nije bitno sudjelovati vratili sa nego pobijediti, zar ne? svojim roditeljima, a drugi s roditeljima prijatelja, ali
6
Spuštali smo se i u potok, kako bismo ga očistili od boca i razne plastike u njemu. Hodali smo jako dugo, oko 6,7 kilometara, ali barem smo znali da smo napravili uslugu prirodi. Bilo je teško, ali opet, uz dobro društvo i puno smijeha, sve je lakše.
7
Tema broja: Ekologija
8
Page 9
9
Tema broja: Ekologija
16
Maškare
kategoriji skupnih nastupa. Istina, jedini su i nastupali u ovoj kategoriji, ali bili su stvarno zanimljivi. Naravno, osvojili su glavnu nagradu . Ovo je poticaj i drugim razredima da sljedeće godine sudjeluju. Naš mađioničar je imao asistenta, prof. Lehunšeka, izveo je zanimljiv i šaljiv trik s kartama. Vjenčani ples su nam otplesale Luna Čavlović i Karla Bebek. Kakve bi to bile maškare da nema borbe klaunova, Dorotea Capan i Antonija Sverić, 5.c.
Profesorica Anita Vuković, voditeljica priredbe
Profesorica Anita Vuković je vodila priredbu. Stvarno se uživjela u ulogu voditeljice. Kao svaka prava voditeljica koja mijenja haljine tijekom vođenja neke priredbe, naša profesorica Anita umjesto haljina je mijenjala sunčane naočale. Nakon predstavljanja žirija i nagrada počela je zabava. Predstavili su nam se zanimljivi natjecatelji. Bilo je tu vjenčanja, mačaka i kauboja, kraljevske obitelji, mađioničara, pjevača i plesača, dvorskih luda, ... Led su probile mačka i kaubojka, zatim je nastupio 5. c razred s točkom o kraljevskoj obitelji. Tu je bilo vjenčanja, svađa, djevojačke večeri, prinčeva iz Perzije, ali sve se kao i u svakoj kraljevskoj obitelji iz bajke dobro završilo. Oni su i osvojili nagradu u
Zanimljiv nastup Dore Ćutić i Mateje Gačić koje su stvorile glazbu glazbu uz pomoć obične čaše, i stolca.
12
Šećer na kraju su nam donijele djevojčice iz 3. c koje otplesale Gangnam style i oduševile publiku One su i dobile posebnu nagradu žirija (Milka čokoloda). Dora Ćutić i Mateja Gačić su nažalost nastupile izvan programa. Pjevale su i svirale na čaši, tj. prevrtale i lupkale po njoj stvarajući ritam.
Posebna nagrada žirija pripala je učenicama iz 3. c razreda za plesnu točku Gangnam style (Velika Milka čokolada od lješnjaka.) Čestitamo! Anja Heim, 6.b i Ruža Perić, 6.b
Kao što vidite maškare su nam donijele zabavu, a nekima i vrijedne nagrade. Naš žiri u sastavu: Madonna (Mirjana Boras, ravnateljica), Bill Gates (profesor Štern), Messi (profesor Tihomir Lehunšek), Beyonce (profesorica Kristina Lukačić) , Justin Bieber (Roberto Punek, učenik) i Shakira (Paula Majić, učenica) je odlučio sljedeće: Pojedinačni nastupi: 1. nagrada: Vedran Filipić, 5.a (Osvojio je jedan dan godišnjeg odmora.) Skupni nastup: 1. nagrada: 5. c razred (Odlazak cijelog razreda na kino predstavu.)
Učenice 3. c razreda (Gangnam style) s osvojenom nagradom.
Naš stručni žiri: L.Messi, Beyonce, Madonna, Bill Gates, J.Bieber i Shakira. 13
Maškare u Rijeci Kar nev pov als ka ork a
Ovaj karnevalski vikend tata ija smo išli ma Korzo u Rijeku gledati karnevalsku povorku. Niti jedna takva se ne održava u Hrvatskoj. Postoje dvije vrste povorki, a to su dječje (vrtići i osnovne škole) i odrasli (srednje škole i odrasli). Tamo dolaze djeca iz cijele Europe. Zaista ima lijepih kostima kao što su hipijevci, pa duhovi, pahuljice, ... Svi su se spuštali niz Korzo. Bilo je muzike pa su svi pjevali, plesali i bili veseli. Bilo je nekih kostimiranih ljudi koji se nisu baš potrudili jer su na sebe samo stavili narančastu majicu i crne tajice, ali su zato imali jako dobre bicikle, od onih iz 19. stoljeća pa do onih najmodernijih. Oni starinski su bili posve drveni, a oni moderni su bili slini motorima. Jako su mi se svidjele lutke na navijanje i družba šegrta Hlapića. Cure su bile Gite, a dečki Hlapići. U toj skupini je bila i moja sestrična Natalia. Ima 16 godina i ide u Sušačku gimnaziju. Pripremali su se cijelu godinu i polako šivali kostime. Doveo ih je profesor iz likovnog. I vještice su bile dobre, vitezovi su bili zanimljivi i neobični, a meduza Gorgona je imala stvarno lijep i bogato ukrašen kostim. Bilo je lijepo na karnevalu i svake godine to je za mene nešto novo. Uvijek vidim nove kostime, nema ponavljaja što znači da se u taj događaj ulaže puno truda, vremena i ljubavi.
Hana Žižić Gušo, 3.a
Dogaðanja u
Mi, učenici 2.c razreda obilježili smo 15. veljače stoti dan škole kroz integrirani nastavni dan. Govorili smo o tome što smo sve do današnjeg dana napravili sto puta: sto puta smo išli u školu i doma, sto puta smo jeli užinu, obuvali školske papuče, imali smo sto puta hrvatski jezik, sto velikih odmora, sto puta smo spremali torbu za školu, šiljili olovke i pisali u pisanke. Podijeljeni u četiri grupe pokušali smo u pet minuta napisati sto lijepih i ljubaznih riječi, najviše ih je napisala četvrta grupa, čak 28. To je bio težak posao!
100 kg vate, … Od stotinu geometrijskih tijela gradili smo građevine neobičnih izgleda. Na satu TZK vježbali smo 10 puta 10 različitih vježbi. Vodili smo loptu rukom 100 puta. Igrali smo „Graničara“ dok loptu nismo bacili 100 puta u protivničko polje. Taj dan nam je svima bio jako zabavan, potpuno drugačiji i neobičniji od ostalih školskih dana. Dogovorili smo se da ćemo obilježiti i 150. dan škole i provesti još jedan veseo i zabavan dan u školi.
Pokušali smo zamisliti sebe kao stogodišnjake i nacrtati svoj lik sa 100 godina. Svi smo nekako bezubi, s vrlo malo sijede kose, licima punih bora, podočnjacima i naočalama. I našu školu smo zamišljali za sto godina. Ona je puno modernija i ljepša nego mi kao starci od sto godina. Zatim smo računali do sto, kupovali u „trgovini“ predmete na kojo su pisale cijene nastojeći potrošiti iznos što bliži 100 kuna. Najuspješnije je kupovala 2. Grupa kupivši predmete za 99 kuna. Računali smo koliko će sati biti za 100 minuta, koji će dan biti za 100 dana, je li teže 100 kg jabuka ili
Vili za sto godina, bez zuba i s naočalama za čitanje
14
Moja š kola za 100 go će zap dina bi ravo k t a na izgledat će o nova. U klupe ć škola za 100 godi a oj M e bit iu ice će građen no. Tete spremač tablet er od m i i i tipk i pisanke će ovnice iti roboti. Knjige en ij m za biti je . Ploča dno ve i djeca ćemo im će l i same pisati, a m k o raču u učite da nalo, a ljičinu ti. Pisanke će mož ri vo go k lupu bi ugrađe ori pa ćemo na t će na tipk mijeniti kompjut za da ovnica Uglavn ti igrice. Mislim . om, š k odmoru moći igra jako ola će puno p a iz budućnosti ol šk b se i i m t će i uno te s hnike. biti na V svidjeti. rata će automa tsko otvara nje, a stepen biti po ice će kretne . K ante z smeće a odmah sto za e j m ć e o n smeće recikli poseb . Učen rati e j em, a a j l u i o ci će im d k a š r posebn ati Moja joj se a odije za 100 d i a t k a e d l N a koja le na seb će izg imaju mene. o i pogon k a K ne. za kre o tanje. nekad iti pun b e ? ć a o u, godin rojatn fasad e u j n V e . l ze am imati Ne zn e ć gačije a u r d ž d o i it M veća! Moja š kola a će b c i n kolske š o i u za 100 go č t u s a dina bit ć modernija na mje a svak e e ć i potpuno djeca a d e ž ć o i d j M rugačija o ko današ nje. d boje. Svaki uče bazen i likog t e i v n b ik e imat će e svoje malo n m računalo dvora u vrije ojatno i r t i e umjesto j t v s i knjige i p r a isanke. M oći ko o knjig m t s o ž e i neće d j a ć e m e postojati r U o . t a u mali vrt u e kompj odmor kojem će i t i djeca vrt o će s s n o r n u a g lari uzgaj i c S ati povrće će dje daće. š kolsku ku a z z a e ć za 100 hinju. Bilo a t m i o n e d m j b i i i lijepo kad bi moja š k bit rom ti o ti p i č t ola u budu u e j i a c sv ćnosti im malo š kols o i dje ala i čitavi k i toj a t ko kazališ e ć e ć a d a t e u kojem p e djeca gled bi odina dam s odina g a g ala preds N 0 . 0 a 1 tave i mog m a glumiti. B la mjena nje i z o ila bi to š e r č p . u i kola iz sn danas anje i ova! n o z a i .c k c dje rac, 2 ažno v o t o Fanny Min u k B a dn ić, 2.c Maja biti je Za sto godina moja škola postat će velika moderna zgrada. Sagradit će se još puno učionica. Tako će djeca nastavu imati samo ujutro. Učionice će biti obojane u različite vesele boje. Prozori će biti veliki da kroz njih ulazi puno svjetla. Učenje će biti lakše. Učit će se kroz igru i neće biti straha od testova. Puno vremena provodit će se u školskom dvorištu. I dvorište će postati veće. Bit će to pravi školski park. Puno zelenila, cvijeća i travnjaka. Umjesto u školskim klupama djeca će moći sjediti na mekoj travi i čitati lektire. Učitelji i djeca će biti veseli, puno će se smijati i rado dolaziti u školu. 15
Patrik Popijač, 2.c
Intervju
EGIPAT U NJIHOVOM SRCU Lana Hađina i Vedran Filipić su sudjelovali u emisiji Školski sat. Odvela ih je u tu emisiju ljubav prema Egiptu. Kako i zašto, saznali smo u ugodnom razgovoru s njima. Zvižduk: Lana jesi li imala tremu? Lana: Pa nisam tako jako, ali bilo je malo, ali voditeljica je bila jako simpatična i pomogla nam je u svemu, nadopunjavala nas. Zvižduk: O čemu ste razgovarali u emisiji? Što su vas pitali? Lana. Pitali su nas što je sarkofag, tko su bili faraoni, koja je najstarija piramida. Čak smo i pisali egipatskim pismom na ploči. Vedran: Hijeroglifima smo pisali. Lana: Svoje ime, školski sat i sl. smo pisali. Zvižduk: Što su sarkofazi? Vedran: U sarkofage su Egipćani pokapali svoje umrle i imali su ljudski oblik i bili su ispisani hijeroglifima i bili s pozlaćeni. A prije sudjelovanja u emisiji posjetili smo Arheloški muzej gdje smo sudjelovali u radionici gdje smo izrađivali nakit i to smo donijeli u emisiju i pokazali. Zvižduk: Kakvo je to pismo hijeroglif? Lana i Vedran: hijeroglifi su pismo koje se sastoji od puno znakova i crteža kojim su pisali Egipćani.
Zvižduk: Imate možda nekog najdražeg faraona? Lana i Vedran (uglas): Tutankamon. Vedran: O njemu najviše znamo. Lana: Jedino njegovu grobnicu nisu opljačkali. Vedran: On je umro jako mlad i ima u svojoj grobnici neke igre ostavljene kojima se igrao. Zvižduk: Kakve su to igre? Vedran: Nešto slično šahu, malo drugačije.
Zvižduk: Kako tako mladi, a proučavate daleku prošlost? Vedran: Pa privuklo nas je, a i profesorica Karmela nam je svojim predavanjem još više dočarala i zainteresirala za to. Lana: Nas je to zanimalo još dok smo bili mali. Vedran: Imam kod kuće jedan crtić o faraonima i Egiptu. To me jako zanimalo i prije. I baka mi je stalno kupovala enciklopedije čim bi izašle. Zvižduk: Što vas još zanima osim Egipta? Lana i Vedran: Igre. Vedran: Volio bih još jednom posjetiti Arheološki muzej jer nismo vidjeli mumiju koja se tamo čuva. Zvižduk: Vidimo da volite povijest, ali dođe li vam nekad osjećaj pred test, joj ne test iz povijesti!?? Lana i Vedran: Daaaaa! Vedran. Dobro, ne baš ako je tema Egipat.
Intervju vodile: Ruža Perić i Anja Heim, učenice 6. b 22
Intervju
Zove se Vedran Filipić . Ali kako smo saznali osim drevnih piramida i hijeroglifa Vedran nam voli i mađioničarstvo. Koliko si se pripremao za svoj nastup? Ne baš dugo. Nisam se uopće pripremao. Tko te naučio izvoditi taj trik s kartama? Prijatelj. (Nije htio reći koji.) Koliko već dugo znaš taj trik? Od ljeta prošle godine. Kako ćeš iskoristiti nagradu (jedan dan godišnjeg odmora, tj. nedolaska u školu)? Neću doći na prvi sljedeći test. A to je iz kojeg predmeta? Iz hrvatskog. Tko ti predaje hrvatski? Prof. Nataša Gaščić Đurkan. Bi li se u budućnosti htio baviti mađioničarstvom? Da, htio bih. Kao hobi ili profesionalno? Pa, htio bih ozbiljno se time baviti. Anja Heim i Ruža Perić, 6.b
Naša učenica Tonka Ajduk iz 4.c je sudjelovala na zanimljivom literarnom natječaju Moja Fejs priča. Troje književnika (Sanja Pilić, Silvija Šesto i Želimir Hercigonja) je napisalo svoju Fejs priču koju je trebalo dovršiti. Naša Tonka je izgleda uspješno završila svoju Fejs priču osvojivši jednu od prve tri nagrade. Čestitamo! Usput, upoznala je Renatu Sopek i Tonija Cetinskog koji su joj i nagradu uručili. Uredništvo 18
MALA ZVIJEZDA S BUKOVCA INTERVJU S VANJOM MARKOVINOVIĆ Zvižduk: Kako si dobila ulogu u filmu Zagonetni dječak? Vanja: Ulogu sam dobila tako što sam išla na audiciju, prošla sam zapravo prvi i drugi krug i onda su me jednostavno pozvali. Zvižduk: Jesi li još uvijek u kontaktu s ekipom iz filma? Vanja: Da, družim se s ekipom iz filma i mislim da će mi neki zaista ostati jako dobri prijatelji. Zvižduk: S kim se družiš? Vanja: S Karlom Maločom, Filipom Ružićem, Ninom Miletom i Antonijem Paraćem. Zvižduk: Koji ti je najdraži dio filma? Vanja: Najdraži dio filma su mi one zadnje scene kada smo se morali snimati na Savi, na Jarunu. Zvižduk: U kojim si sve filmovima do sada glumila? Vanja: Glumila sam u Popravilištu za roditelje od Brune Ankovića. To je bio kratki film za UNICEF. Tu sam glumila glavnu ulogu. Glumila sam u Zagonetnom dječaku i u jednom francuskom filmu Bodycombat, neku manju ulogu.
Zvižduk: A čime bi se htjela baviti? Vanja: Htjela bih postati psihijatar.
Zvižduk: U kojem bi sve filmovima voljela glumiti? Vanja: Pa, što ja znam. Pa, recimo ako govorimo o žanrovima, voljela bih glumiti u nekom akcijskom filmu ili možda u nekom hororu.
Zvižduk: Smeta li ti kada te zaustavljaju po školi? Vanja: Ne, nimalo jer je to jednostavno dio svega toga. Ljudi jednostavno žele nešto pitati i to me zabavlja na neki način.
Zvižduk: Kakvu ulogu bi voljela imati? Vanja: Voljela bih igrati neku što kompliciraniju ulogu da se mogu što teže uživjeti jer kada je uloga zapletena možemo i sami dodati neki dio.
Zvižduk: Je li gluma težak posao? Vanja: Da, zapravo jest zato što provodiš puno sati na snimanju. Ja sam recimo znala otići na snimanje oko 7 popodne, a vratiti se kad su svi već budni ujutro. Bilo je užasno naporno, ali i zabavno. Ne mogu reći da mi je bilo ružno. Zabavno, ali teško.
Zvižduk: Je li ti lakše glumiti neku ulogu koja se bitno razlikuje od tvog karaktera ili neku koja je slična tebi? Vanja: Lakše mi je glumiti neku ulogu koja se bitno razlikuje od moga karaktera zato što onda mogu stvarati potpuno novu osobu.
Zvižduk: Kako si uspjela uskladiti školske obaveze sa snimanjima na filmu? Vanja: Jako teško. I jako sam se trudila i na snimanje sam nosila bilježnice i knjige. Ali i profesori su imali strašno puno razumijevanja tako da sam to nekako uspjela.
Zvižduk: Zaustavljaju li te i prepoznavaju ljudi po gradu? Vanja: Pa, ne baš. Dogodilo mi se jednom kada sam bila s prijateljima sa snimanja da su nas zaustavili i fotografirali, ali to se ne događa često. Zvižduk: Želiš li ostvariti filmsku karijeru? Vanja: Ne. Mislim, htjela bih glumiti sada u nekim filmovima dok sam mlada, ali ne bih se htjela baviti time.
19
Zvižduk: Je li ti neki glumac ili glumica uzor? Vanja: Među našim domaćim glumcima uzor mi je Judita Franković, a od stranih ne mogu reći. Ima ih puno koje volim. Recimo, Nicole Kidman, Sandra Bulock, ...
Zvižduk: Imaš li neku poruku za naše čitatelje? Vanja: Često me pitaju kako doći do audicija. Treba se jako puno truditi, biti uporan, a dobro je i posjetiti ZKM radionice, koje su dobar put za dobivanje prilika.
Bilo nam je drago pričati, poželjeli smo joj puno uspjeha, puno uloga, uspješnu psihijatrijsku karijeru. Lucija Herceg i Lea Baković. 6.a
Intervju
BILO MI JE DOSADNO PA SAM POČEO ČITATI Intervju s “najčitateljem” naše škole
K
njižnice grada Zagreba organizirale su natječaj
najčitatelj u 2012. godini. Svaka knjižnica u sastavu KGZ odabrala je jednog čitatelja do 14 godina. Knjižnica Marije Jurić Zagorke je odabrala Andru Radičevića, učenika naše škole koji je samo u toj knjižnici pročitao 41 knjigu. Razgovarali smo s našim Androm i evo što smo doznale. Zvižduk: Koja ti je knjiga najdraža? Andro: Najdraža mi je knjiga Hobbit. Napisao ju je John Ronald Reuel Tolkien. Zvižduk: Tko te potaknuo da počneš tako puno čitati? Andro: Nitko, bilo mi je dosadno jer nisam smio koristiti kompjutor i tako sam počeo čitati. Zvižduk: Sjećaš li se prve i posljednje knjige koju si pročitao? Andro: Ne sjećam se prve knjige, ali posljednja je bila Srce od tinte. Toplo ju preporučam. Zvižduk: Imaš li najdražeg pisca? Andro: Nemam najdražeg pisca, ali volim čitati knjige pune fantastike. Zvižduk: Reci nam nešto o natječaju za najčitača? Andro: Pa sve se odvijalo u Knjižnici Marije Jurić Zagorke. Djelatnici te knjižnice su me prijavili na taj natječaj. Bilo je lijepo. Prvo su se dijelile nagrade, zatim smo igrali igre vezane za knjige i pisce te pjevali. Biklo je zabavno. Zvižduk: Koje si mjesto osvojio? Andro: Mislim da sam osvojio petnaesto mjesto. Zvižduk: Čime se u budućnosti želiš baviti, ima li to veze s čitanjem? Želio bih postati arhitekt. Zvižduk: Jesi li očekivao prvo mjesto i jesi li razočaran? Andro: Nisam razočaran iako sam očekivao da ću ući među prvih deset. Zvižduk: Imaš li neke puruku za one koji ne vole čitati? Andro: Čitanje može dobro doći u bogaćenju vokabulara. Ništa se loše ne može dogoditi. 20
–
I korice knjige mogu biti zanimljive. Što li to Andro čita?
21
Intervju pripremile i vodile: Anja Heim i Mirna Ozimec, učenice 6. b razreda.
Moda
MODA ŠEZDESETIH Svakoj djevojčici i dječaku u životu javlja se želja da posegne u ladicu koja krije obiteljske albume i pronađue fotografije svojih roditelja kada su bili mlađi. Tako se prvo smijete očevim kratkim bijelim hlačicama i dubokim čarapama u istoj boji, kombiniranim s košuljom i pravokutnim ruksakom. Smiješna vam je i njegova frizura pored koje bi i Elvis Presley bio posramljen, te široka kožna jakna, a okidate na haljinu šivenu u obliku obrnutog trokuta, ekstremno naglašenih ramena, dužine do iznad koljena koju je odjenula dama. Daljnjim listanjem albuma postaje jasno da je dama u šljokičastoj haljini vaša mama. Mary Quant
Znate li tko je Mary Quant? Možda ne znate, ali sigurni smo da djevojke u ormaru imaju ono što je Mary za kratko vrijeme dizajnirala, a to je mini suknja. Mini suknja je postala pravi modni trend 60- tih, a zadržao se i do danas. Jednostavno niste doživjele 60-te, ako niste nosile mini suknju.
Jackie Kennedy Osim što je bila supruga američkog predsjednika bila je uzor svim ozbiljnijim damama koje su oblačile komplete pastilnih boja s velikim gumbima. Ono što je ona donijela kao nešto novo je takozvani
Pillbox šešir. Taj šešir danas upotrebljavaju i
mladi fotografi koji žele dočarati duh 60-tih. 22
MODNI DETALJI
Page 23
frizure
trapez hlače
kaputi
Hippy pokret se javlja 1966. godine na zapadnoj obali SAD -a, u San Franciscu, te se proširio na čitavu Ameriku i Europu. Hippyji su bili mladi ljudi, otprilike do 25 godina, uglavnom podrijetlom iz dobrostojećih obitelji, koji su odbacili njihov način života i i materijalistički sustav vrijednosti i suprotstavljaju mu bića“. Obavezna je bila duga kosa s trakom oko čela. Dani„vrijednosti kruha Odjeća je uvijek bila svijetlih čak kričavih boja kombinirana na najrazličitije načine. Nosile su se traperice, ali i šarene trapez hlače, široke košulje, često indijske, široke haljine i suknje, a često se odjeća ručno izrađivala i bojila. Glazba koja se vezuje uz hippy pokret uglavnom je rock. Rock nije više samo teenagerska plesna glazba, on je definitivno glazba revolucije koja predstavlja izraz nezadovoljstva i nade za novu generaciju koja želi “živjeti umjesto da preživljava”, “voljeti umjesto da tolerira”, “hodati umjesto da trči”, “otkrivati umjesto da uči”.
Anja Heim i Mirna OZimec, 6.b
23
Dogaðanja u školi
Znamo da je p rije bi sastav la u u drža v e koja s zvala Č e ehoslo v a č siječn ka, ali ja 199 1. 3 . godin progla e je sila ne ovisno dvije d st i ov ržave e s u razdvo se mir no jile. N astale Češ ka su i Slova č k a Poznat . nam je njezin predsj prvi ednik, knjiže prijat vnik i elj naš e z emlje, Vàclav Havel.
dnog Polka potječe iz češkog naro sa plesa. Ime ovog živahnog ple najvjerojatnije je nastalo od i pola češke reči „pulka“ što znač takta ili polukorak.
Vàclav Havel, prvi češki predsjednik
Riječ robot je češ Prvi pu kog po t se po drijet javila la. znanst u venofa ntasti „Rosum čnoj d ovi uni rami v e rzalni Karela roboti Čapek “ a kako mehan bi ozn ička b ačila ića koj čovjek a služe u.
U Češ ko j je obič aj da se jelima d odaje š e ćer, a naročito salatama .
od e jedan j “ a d o k bil „š ih Automo h izvozn i k š e č h atiji najpozn a. proizvod
24
Ali niste znali da imamo i na Bukovcu nekog tko zna češke “besedi”. To je učenica Mia Presečen iz 5.a razreda. Napisala je kratak tekst o sebi koji će te sigurni smo uglavnom razumjeti jer češki jezik je kao i hrvatski samo jedan od slavenskih jezika. Ako ne, onda će te morati osobno upoznati Miju ili početi učiti češki ili oboje. Sretno! Ili Mnoho štěstí !
25
26
Zabavne stranice
27
Pi šemo, crtamo, ...
Jabuka
Djevojčica i zmaj
Jabuka je voće slasno To svakom djetetu je jasno Netko voi crvene Netko voli žute A meni su najdraže kisele i zelene Vitamina snažan zbroj Koja prehladi kaže stoj Il* ubrana s grane Il* s tržnice bajne Najdraže je ona meni voće Pa nek kaže što tko hoće I dok baka slasnu Pitu od jabuka peče U kući našoj nema veće sreće
Iva Perić, 4.a
Kak je lepi naš kaj!
Janko i njegova prijateljica su prišli zmaju. Djevojčica kaže: “Pa to nije zmaj, to je obično strašilo!” Zmaj joj ljutito odgovori: “Nemoj me ljutiti, ti malo derište!” Djevojčica kaže:”Ma ja se tebe uopće ne bojim. Ti si meni smiješan.” Potom se zmaj naljutio i počela mu je izlazizi para iz nosa i ušiju. Djevojčica se počela još više smijati, a zmaju je krenula vatra na usta. Tada je djevojčica rekla:”Sredit ću te jednim klikom!” Mobitelom je pozvala vatrogasce koji su ubrzo stigli i počeli zalijevati zmaja. Zmaj je pobjegao i više se nikada nije javio.
Luka Kosović, 3.a
Kak je lepi naš kaj da lepši nemre bit. Ruševine stare lepšim ga čine. Stari naš lepi Zagreb kojega kajkavskim Zagrepčani njeguju. Kajkavski se tao priča po celi dan, kajkavski se tamo priča ko vodu pit. Kajkavski je star ko zna kolko, al navek bu postojal. Moj prelepi kaj uvek bu tu. Zanavek ću ga čuvat u svome sercu. Uvek će biti lep i ja ga ostavit nikad ne bum, da u mom sercu živi.
Nina Dragija, 4.c 28
Pi šemo, crtamo, ...
Prvi pahuljin let Pa bilo je to u jesen kad se rodila mala kapljica Stipe. Stipe je bio dobra kapljica i sve ga je zanimalo, ali najviše to što neke kapljice vježbaju u timu „skoči kao kapljica, padni kao pahulja“. Stipe je živio u gradu Kapokaplje. To je bilo mjesto iznad oblaka. Stipe se upisao u školu „Skoči kao kapljica, padni kao pahulja“. Tamo su učili skakati s oblaka u drugi oblak, umjesto s oblaka na zemlju. Uskoro su pisali provjeru znanja i Stipe je dobio pet. Majka se njime ponosila. Uskoro je došla zima, bilo je hladno. Neke kapljice su se srušile i pale na zemlju. Došlo je vrijeme da kapljica padne na zemlju s prijateljima. Pripremaju se, stavljaju ruksake i skaču. Skoči i Stipe. Stipe nije imao tremu. On je jedva čekao da skoči. Dok je padao, povuče uže uz ruksak i otvori mu se jedinstven bijeli padobran. Padao je i više nije bio kapljica nego pahulja. Pao je na nečiji automobil kao što je i očekivao. Skupio je svoj alat i napravio rupu. Uskočio je u nju i našao se u podzemnom svijetu. Tamo je Stipe smočio svojim tijelom sjemenku i izraslo je drvo. Jan Malus, 4.b
Literarni rad koji je na ovogodišnjoj LIDRANO smotri dospio na Županijsku razinu.
29
HAIKU
Malena kap Padne mi nasred čela Sad će kišica Matea Mustedanagić, 6.d
Gledam u oblake Vidim kako pričaju I čudim se. Juraj Ivić, 6.c
Mislim da su oduvijek postojali loši ljudi, i uvijek će postojati, no drago mi je da izrabljivanje djece danas u većini svijeta nije problem.
Aubert je prvi otvorio oči. U redu, pomisli on, Još je noć. Prema njegovoj procjeni ima još četrdeset minuta vremena dok ne bude prisiljen ustati i krenuti na posao. Uskoro i mali Ignace progleda. Četiri su mu godine i iako je premlad za rad u rudniku, on pomaže očuhu u polju. Aubert mrzi svog očuha. Očuh se oženio njihovom majkom kad je otac izgubio život u rudniku. Ubrzo je i majka preminula od bolesti. Ostali su sami s očuhom koji ih mrzi upravo podjednako kao što i Aubert, njegova braća i sestra mrze njega. - Spavaj, Ignace, inače će te očuh prebiti. Malac poslušno sklopi oči, no ubrzo se razbude i Roger i Coco. Dok Aubert ima već punih četrnaest godina, Rogeru je dvanaest, a sestrici Coco jedanaest godina. Upravo sviće i seoce u podnožju Vogeza se budi. Većina stanovništva radi u rudnicima ugljena u planini. - Diž'te se, nevaljalci! Djeca se trznu i u trenu poskoče kao opareni. Zatim se odjenu, podijele pola štruce jučerašnjeg kruha i izlete iz kolibe. Ignace se zaustavi i pričeka očuha, a druga djeca su već na putu za rudnik. Aubert ih predvodi i uskoro sretnu svoje drage prijatelje, Jeana i Pierrea. - Zdravo! - prvi pozdravi Aubert. - Oh, zdravo! - braća ih primijete i odzdrave. Šutke su proveli hod do rudnika, kao i obično, uostalom. Unatoč tome što su međusobno malo razgovarala, djeca su osjećala duboku povezanost, jer su i dijelila sličnu sudbinu. Jean i Pierre su bili siročići i neko vrijeme ih je odgajala njihova teta redovnica, no onda je umrla i ostavila dječake same. Ipak, sami su bili dosta snalažljivi te su počeli zarađivati za život. Stariji brat, Pierre, podjednako star kao Aubert, bio je pravi buntovnik. - Želio bih pobjeći, znate, i započeti novi život na toplom moru. - običavao bi govoriti. Jean je bio malo prizemniji i, moglo bi se reći, pesimističan. - Pierre, molim te. - odgovarao je bratu. Njemu je pak bilo trinaest godina. Kad su stigli do ulaza u rudnik, tiho su se pozdravili i svatko je krenuo svojim putem. Smjena u rudniku za njih traje od šest do devetnaest sati, znači sve u svemu trinaest sati. Aubert i Roger rade zajedno cijelo to vrijeme i rijetko kad sreću Coco ili Jeana i Pierrea. Kad su napokon završili, svi su bili sasvim crni od ugljena. Stoga odluče prvo krenuti do potoka da se isperu. Nakon toga nastavili su glavnom cestom do sela. Na raskršću, Aubert primijeti nekoliko prilika kako im se primiču. Ubrzo shvati da su to De Gaulleovi. To su djeca bogatog plemića i izgleda da se vraćaju s izleta. Aubert, kao i sva seljačka djeca, ih mrzi jer su oholi, i što je još gore, bogati. Stvar je u tome da se oni nikad nisu morali ni približiti rudniku, i da se umjesto toga oni školuju i govore da će jednog dana završiti na dvoru.
30
Aubert pokuša ubrzati korak kako bi izbjegao njihova podbadanja, no oni ga već prepoznaju. - Hej, štakori! - izdere se najveći od njih, Gaston. Aubert i Pierre stisnu zube i okrenu se prema nadolazećima, dok se ostala djeca skupe iza njih. Ubrzo im se posve približe i na dva metra udaljenosti zauzmu prijeteće stavove. - Što se vi naumili? - opet će Gaston. - Vraćamo se s posla. Ili ti to nije po volji, ha? - odvrati Pierre, možda odveć izazivački. Gaston to primjeti, pa promijeni temu: - Nemojmo radije biti grubi, u redu? Gaston je godinu dana mlađi od Auberta i Pierra, no mnogo krupniji, što i ne čudi s obzirom na njihovu ishranu. Gaston nastavi: - Oh da, posao. Ispričaj me, zaboravih. No, bojim se da moja braća i ja nemamo posla za raditi. Ostala tri brata, Rudolphe, Phillippe i Thierry se nacere. - Zato ti i jesi tako mastan sav - odbrusi Aubert. Pogodio je Gastona ravno u živac, te on zamahne šakom prema Aubertu, no on se vješto izmakne. Gaston odustane od daljnjih napada, bar za sad. - No nisam tako koščat kao vi. A kad sam već kod koščatog, kako tvoja majka? Aubert nije ni stigao reagirati, a Roger je već zavitlao oblutak u smjeru Gastonove glave. Gaston nije imao ni trenutka, i brzo je završio na tlu. Neko vrijeme sukobljena djeca su se šutke gledala, a zatim se De Gaulleovi plačući bace na Gastonovo nepomično tijelo. Čelo mu je bilo prekriveno krvlju. - On… mrtav je… - izbezumljeno će Rudolphe. - Ubili ste ga!!! - zavrištao je jezivim glasom. Sva trojica pohitaju kući. Zatim i seljačka djeca počnu vikati. - Što si to učinio?! - užasnuto će Aubert. Zatim tresne brata svom snagom, tako da je i on završio na podu sa crvenim obrazom. - Jesi li ti svjestan da će nas sve povješati zbog ovog?! Naš život je gotov!!! Aubert zatim odluči da će trčati u jednom pravcu i nikad se više neće zaustaviti. Ostali ga stanu slijediti. Kada stignu do kolibe, Aubert zovne Ignacea, i ovaj, kao i uvijek poslušno dotrči. Nakanio je sa svima njima pobjeći. Ostavivši očuha za sobom, oni krenu sjeverno kojih petsto metara, kad ga kočija zamalo pregazi. - Hej, pazi kuda ideš, kopile! - izdere se kočijaš, sav crven u licu. Kad on bolje promotri okupljenu djecu, opet progovori, ovaj put blažim tonom: - A recite djeco, biste li se vi voljeli priključiti putujućem kazalištu? - Kazalište? - zbunjeno će Aubert. A zatim mu sine. Jednom dok je bio trogodišnjak, slična karavana je došla do sela i izvela predstavu. Oduševila ga je. I sad mu sine nova nada, upravo stvorena za ovu situaciju. Moči će s braćom, sestrom i prijateljima započeti novi život. Stoga nište ne reče, nego se popne na kola, i mahne drugima da učine isto. Pavao Jančijev
31
Probudio se u šest sati u svojoj kući. Kuća je izgledala trošno, nestabilno, čak su i daske bile pomalo trule, čak ni na prozorskom okviru nije bilo prozora. Otac mu je vjerojatno već otišao raditi, a majka krenula po vodu. ˝Sjajno, opet sam ostao bez hrane ujutro˝, pomisli. Nadao se da će jesti kad se vrati iz rudnika. Ustao je s poda i navukao prevelike cipele i zaputio se prema vratima kuće. Iznad vrata je stajao pozlaćeni križ sa razapetim Spasiteljem. ˝Gdje si sada kada te trebamo?˝ Taj križ je vjerojatno bio najvrjedniji predmet koji su imali u kući. Prošao je kroz vrata i sjetio se da kasni te je počeo trčati prema rudniku. Stigao je u rudnik oko pola sedam gladan i žedan. ˝K vragu, gospodin Apische će se ljutiti˝, reče u sebi. Preuzeo je svoju opremu, ako se to uopće moglo nazvati opremom, kod starijeg dječaka koji mu ju je dodao. Apische je vikao i rekao mu da se zaputi prema oknu. Učinio je to. Apische nije bio zao kao ostali poslodavci, no nije baš bio ni svetac. Michael nije bio siguran ni da Apische vodi rudnik jer je svaki dan boravio s rudarima. Michael je napokon nazreo svijetlo svijeće koja je ležala prevrnuta na stolu. Sagnuo se i uvukao u okno kao mnogo puta prije toga, te je udahnuo poznati miris ugljena. Zakašljao se. ˝Na ovo se nikada neću naviknuti.˝ Nakon što je otpuzao stotinjak stopa na niskom stropu vidio je lagano svjetlucanje. ˝Napokon se i to dogodilo.˝ Laktom je obrisao područje oko kojeg je vidio svjetlucanje. ˝Bit će jela, puna zdjela˝ Otrčao je do izlaza rudnika i tamo je zatekao gospodina Apischea, koji je viknuo: ˝Što radiš ovdje? Vraćaj se u okno! Smjesta!˝ ˝Gospodine, našao sam željeznu rudaču!˝ ˝Rudaču? U rudniku ugljena? Gdje?˝ ˝Tridesetak stopa od ulaza u okno.˝ ˝Zaslužio si svoju nagradu, dođi u podne kod mene, dat ću ti jela. Dobit ćeš pureći batak. Ma ne, dva!˝ ˝Hvala, gospodine.˝ ˝Sad se vrati u okno, imaš još posla. I reci momcima da to iskopaju.˝
32
Bez riječi, Michael otrči do okna. ˝Dva pureća batka. To je dvostruko više nego prošli put! ˝ Michael se provuče kroz okno, te tamo nađe trojicu rudara. ˝˝Gospodin Apische vam poručuje da iskopate rudaču u ovom oknu.˝ ˝Rudaču? U oknu?˝ žačuđeno rekoše rudari. ˝Mali, gdje točno, pokaži.˝ ˝Evo šezdesetak stopa prema tamo.˝, pokaže Michael te rudari bez riječi otiđoše u okno. Ubrzo se čulo udaranje pijuka po željezu, te se Michael zaputi prema pumpi za vodu. Rudnik bješe prostran i pust, jer su ostali radnici zašli dublje u planinu. Pokraj pumpe stajaše dječak, Michaelovih godina, no za glavu viši. Micheal otpije nekoliko gutljaja iz pumpe, te ga stariji dječak prekine. ˝Reci, što ti je dao Apische.˝ ˝Zašto bi mi išta dao?˝, dječak mu opali pljusku i ponovi pitanje. ˝Rekao je da će mi dati batak, pureći.˝ ˝Ti ćeš njemu kazati da ga želiš pojesti negdje drugdje, te ćeš ga dati meni, ti malo kopile.˝ Micheal se ražesti te kaže: ˝Neću ja tebi ništa davati, ti to moraš prvo zaslužiti i nisam ja kopile već ti!˝ Dječak krene udariti Michaela šakom, ali on se spretno izmakne, sagne se i uze kamen, no dječak ga raspali po nosu. Micheal zatetura, dvije kapi krvi mu kapnu na hladni pod. Michael se udalji dva koraka. Još uvijek je stiskao kamen. ˝Nemoj da te pogodim jer ustati se nećeš.˝ reče. ˝Ne, ti se nećeš ustati˝, reče dječak i zaleti se u Micheala, odgurne ga na drvenu platformu. Micheal ga pogodi kamenom o prsa. Dječak pade Micheal se ustane zajedno s dječakom. Gledaše se trenutak oči u oči. Tada dječak nogom udari uže koje je držalo platformu i ono popusti. Michael propadne zajedno sa platformom i sunovrati se u ponor. Letio je prema kamenom tlu nekoliko sekundi, a onda sve prestane.
Matija Huđin
33
Pi šemo, crtamo, ...
Rodila sam se. Dan za danom, mjesec za mjesecom, godina za godinom. Imam 2 ili 3 godine. Učim bojiti, crtati i govoriti. Prvo što sam naučila bio je hrvatski jezik, mama, tata! Dan za danom, mjesec za mjesecom, godina za godinom. Malo sam starija. Imam 4 ili 5 godina. Učim pisati. Bojim, crtam, govorim. U vrtiću sam. Sporazumijevam se (naravno) hrvatskim. Ponekad se pitam: “Što bi bilo da sam Engleskinja, Španjolka ili Talijanka?” Ipak sve su to jezici. Pišem hrvatskim, učim hrvatski i govorim hrvatski jezik. Dan za danom, mjesec za mjesecom, godina za godinom. Već mi je 6 ili 7 godina. Završavam vrtić, krećem u školu. U školi se upoznajemo. Naravno, hrvatskim. Učim hrvatsku abecedu i već odlično pričam i pišem hrvatski. Dan za danom, mjesec za mjesecom, godina za godinom. Imam 8 ili 9 godina. Shvaćam da volim hrvatski. Shvaćam da sve radim uz pomoć hrvatskog jezika. Dan za danom, mjesec za mjesecom, godina za godinom. Već sam navršila 10 godina. Sad ću 11. Učim više i bolje o hrvatskom jeziku. A o njemu nemam više što reći. Osim, dan za danom, mjesec za mjesecom, godina za godinom i hrvatski. Petra Jurič. 4.a
34
Pi šemo, crtamo, ...
35
39
(ugljen
uha? i r i t e č i trbuha (jastuk)
a dva Što im
a b rke , d pije jed , d nije ijet . M e n ije. lije ko a) (mačk
nčasto, a r a n a p , o crn Što je prvo pa sivo?
Im
Ako me baciš, r azbit ću se. Ako mi se nasmije š, uzvr atit ću osmijeh . Tko s am ja?
Imam igle, ne znam šiti. Tko će mene pogoditi?
(zrcalo) (jež)
S koje je strane ćupu ručka?
(s vanjske) 36
Uoči 5 razlika na donjoj slici u odnosu na gornju!
Crtež zmaja: Andro Radičević, 6.b 37
Ilustracija: Anamaria Tomašić, 6.a
Tajni leksikon Autor: Želimir Hercigonja
Ilustracija: Zora van der Touw, 6.a
U Zagrebu žive Anamarija, Bojana i Zala. Anamarija i Bojana ide zajedno u osmi razred, a Zala u sedmi. One su tri najbolje prijateljice i vole čokladu. Anamarija i Bojana su zaljubljene u isto dječaka Igora koji ide s njima u razred. Jednom sve tri odlaze u Sloveniju kod Zaline bake na tjedan dana. Nazvale su Igora da ga pitaju kako je. No, javlja se Igorova majka i kaže da imaju posebnu gošću, Igorovu djevojku Patriciju. Kad se tri prijateljice vrate u Zagreb odluče se osvetiti Patriciji, njihovoj najgoroj neprijateljici. Jesu li se osvetile i hoće li Anamarija ili Bojana biti s Igorom? Saznat će te ako pročitate knjigu. Prepoučujem ovu knjigu, osim što govori o zanimljivim temama, jer pisac, iako nije žena, na moje iznenađenje dobro razumije ženske probleme.
Zora van der Touw, 6.a Twist na bazenu Autor: Jadranko Bitenc U Bregani, na granici između Hrvatske i Slovenije živi dječak Ado, sa sestrom Natašom i roditeljima. Adin otac Zvonkec je umirovljeni časnik, ali alkoholičar. Zvonkec je tukao svoju djecu. Nakon što Ado ne dobije dozvolu za odlazak u kino bježi kroz prozor. Knjigu bih preporučio svima zato što dobro opisuje kakožive mladi i lako se čita.
Sven Ulm Ćika, 6.a
Autor ilustracije: Ante Periša, 6.a
38
Na terenskoj nastavi Putevima glagoljaša smo istraživali i između ostalog došli do nekih zanimljivih riječi te smo sastavili mali čakavski rječnik. Bilo je možda ljudima u Istri malo čudno jer smo ih zaustavljali i molili da s nama podijele koju zanimljivu originalnu čakavsku riječ, riječ koja se razlikuje od standardnog književnog jezika. Ovim putem se ispričavamo.
adio– bok
kala-ulica
angurija– lubenica
koltrina-zavjesa
aš-jer bareta-kapa barkum-prozor
kušin-jastuk
batić-čekić
muka-brašno
braejolit-narukvica
mustaće-brkovi
brek-pas
perun-vilica
butiga-trgovina
pijat, pjat-tanjur pinel-kist
ča-što
piturana-našminkana
čipnja-peka
puli-pored
dadni-daj dohodi-dolazi dušek-madrac kaić-čamac 39
kukumar-krastavac
skale-ljestve stina-stijena šporko-prljavo štampa-tisak šugaman-ručnik
Učenici 6.a i 6.b razreda
LJUBAVNA PRIČA
AUTOR FOTOGRAFIJA: ROBERT KATALINIĆ, prof.