OVAJ IVANČANIN OD 2015. GODINE GOTOVO SVAKI DAN PLANINARI Dejan Buder je na vrhu Ivanščice puta, a rekord mu je 414

Ivanščica, planinarenje i bavljenje sportom obilježili su život Ivančanina Dejana Budera. Ovog 51-godišnjaka poznaju brojni planinari jer je od 2015. godine gotovo svaki dan na Ivanščici. Kako nam je sam rekao, u životu je više od 3000 puta bio na vrhu ove naše planine te da ne zna točan broj. Rekordan broj pohoda na Ivanščicu pak je ostvario 2021. godine kada je do vrha došao nevjerojatnih 414 puta.

S Buderom smo se našli posljednjeg dana veljače, a odmah nakon našeg razgovora na vrh Zagorja popeo se 57. put ove godine.

Pitali smo ga kako je počeo planinaritiištomujemotivacija za svakodnevni odlazak na Ivanščicu, nekad i više puta u jednom dana. Često mu se pridruži i djevojka Marina koja je lani na vrhu Ivanščice bila 111 puta.

- Cijeli život sam se bavio sportom. Morao sam se nečime baviti i onda ti to prijeđe u naviku i ne možeš si zamisliti dan bez toga. Posljednjih osam godina svaki dan idem na Ivanščicu, ali planinarim od malih nogu. Prije toga sam puno vozio bicikl, čak se i natjecao i postizao dobre rezultatenatrkama.Bicklirao sampovremenonaIvanščicu.

Najviše sam vozio s biciklom u dobi od 33 do 35 godina, a zatimsamprešaonaplaninarenje jer je bicikl opasniji. Na biciklu me čak triput udario auto. Zatim sam počeo svaki vikend ići na Ivanščicu, a nekad i kroz tjedan. Već 15 godina intenzivno planinarim, a svakih dan već osam godina. Tijekom 2022. popeo samsenaIvanščicu360puta, a 2021. je bila rekordna s 414 pohoda - rekao nam je Buder.

Ovaj Ivančanin se mogao posvetiti stotinama pohoda naIvanščicuzbogstrašnenesrećeukojojsesudjelovaokad jeimao17godinaiukojojmu je trajno narušeno zdravlje.

-JasamjošslužioJNAitou Sloveniji.PovodomDanaJNA odvijalo se natjecanje među karaulama između Kopra i Trsta. Kad smo se vraćali u svoju kraulu na nas 11 “Stojadinom” je naletio vozač i “pokupio”sedmoricu.Nesjećam što se nakon toga dogodilo, drugi su mi prepričali. Ja sam najteže stradao. Napukla mi jelubanjatesamimaootvoreni prijelom potkoljenice. Bio sam klinički mrtav, a oživjela me medicinska sestra na mjestu nesreće. Zatim su me prevezli helikopterom u bolnicu u Ljubljanu gdje su me operirali te sam dobio šipku i vijkeunogu.Ubolnicisamse oporavljao šest mjeseci. Kad je počeo Domovinski rat bio sam u Varaždinu u bolnici te su mi izvadili tu šipku. Oporavaktrajedugo,posljedicesu trajne, a ja ni danas ne mogu trčati - pojasnio je Buder.

I u medijima se našao zbog brojnih pohoda pa je posljednjih godina na Ivanščici upoznao puno ljudi, a kako sam kaže mnogi mu se jave i pozdrave što mu je drago.

Dejana Budera pitali smo koja mu je omiljena staza te koliko mu je vremena potrebno do vrha.

10 uspona u jednom danu njegov je rekord i to je “odradio” tijekom utrke “24 sata Ivančice” ubrzosampočeoloviti“hiljadarku” uspona. Pa zatim još 321, treća godina je bila 376 pohoda, pa mi je nedostajalo nešto do “hiljadarke”. Znao sam se kroz godinu sretati sa starijimplaninarimkojimaje trebao cijeli život da dođu do 1000 uspona. Želio sam “hiljadarku” zaokružiti u tri godine, ali nisam uspio jer mi je trebalotrigodinei52danaza to.Nakonprvehiljadarke,narednih godina napravio sam još jednu sigurno, ali onda nisam više pozorno brojao. Prvu “hiljadarku” nisam proslavio, ali za 414. pohod smo u planinarskom domu kupili pite i na njih smo stavili svjećice te napravili fotografijuprisjetio se Buder.

Ovaj Ivančani posjetio je i brojne druge planine, ali Ivanščici se uvijek vraća.

- Posljednjih nekoliko godina rado odlazim na višednevne rute na Velebit i to više puta godišnje. Privlače me više vrhovi na koje se potrebnopenjatipokamenju, pomoću klinova, sajli i slično. Godinama već pohodim Dabarske kukove koji plijene pažnju svojom ljepotom. Bio sam na toliko vrhova da sam na neke već i zaboravio – rekao je za Regionalni tjednik.

Nakon teške nesreće bio je klinički mrtav

- Najviše idem na Ivanščicu jer mi je najbliže. Najčešće idem preko staze Konj, ali nemam omiljenu stazu. U normalnom tempu preko Konja mi treba do vrha oko 55 minuta. Najbrže sam preko Konja stigao do vrha za 36 minuta. Svake godine ljudi pohrle na Ivanščicu kad padne snijeg, ali ja sam zimogrozan, pa mi je draže ići na proljeće. Najviše sam u jednomdanunaIvanščicibio 10 puta i to za utrke “24 sata Ivančice”. Također, dva, tri ili pet pohoda u jednom danu sam imao puno puta. Idem i po danu i po noći. Znao sam se probuditi u tri sata u noći, obući se, staviti lampu i otići na Ivanščicu. Ne bojim se ići sam, nema se čega bojati na Ivanščici. Sad najčešće biram vrijeme kad mi je djevojka na poslu.Dogodilomisejednom da sam pao i slomio rebra, ali uspio sam se sam spustiti i otići liječniku - prepričao na je Buder.

Zanimljivo je pratiti kako je rastao broj njegovih godišnjih uspona na Ivanščicu od 2015. godine. Kako nam je rekao. kada je počeo “loviti” rekordnu brojku pohoda, nije mogao stati. Dodao je da je to često bilo zahtjevno jer praktički nema niti dana odmora u godini. -Prvugodinusamnapravio

255 pohoda na Ivanščicu i

Izazov

Budući da je Buder gotovo svaki dan na Ivanščici pitali smo ga je li doživio kakve neobične zgode. Također, je li primijetio klimatske promjene na krovu Zagorja. - Nekoliko puta sam vidio risa te sam jednom vidio kozoroga.Risasamvidio200 ili 300 metara od Prigorca, a drugi put iznad Kaniže te još jednom kasnije. Mislim da je to isti ris. Kozoroga sam vidio 1991. godine, sjećam se da je bio rat i da sam na Ivanščicu otišao s rođakom koji je kod nas boravio kao prognanik iz Vinkovaca. Najprije nam je bio okrenut guzicom i u jednom je trenutku okrenuo glavu te brzo nestao. Oni ogromni rogovi su fascinantni. To je jedini put da sam vidio kozoroga, ne znam, možda je zalutao iz Slovenije. Divokoze već 15-ak godina redovito viđam na Ivanščici. Zime su puno blaže nego kad sam