COMIX Besplatna strip revija • online izdanje • Broj 6 • Avgust 2014.
West • 300 • Kriss de Valnor • Thor Magicni vetar • Green Lantern V
Beli Indijanac• Indijanac• Homunculus
U OVOM BROJU 39
West: Klub „Century“ 34 Thor: Asgard iznad Oklahome
6
Serpieri: Beli Indijanac
50 Frank Miller:300
36 Homunculus
21 Thorgal: Kriss de Valnor 18
Magični Vetar: Windigo
4
Green Lantern: Uprising
Comix, besplatna strip revija• Broj 6 • Avgust 2014 Svi tekstovi i stripovi su preuzeti sa jedne od sledećih internet stranica: www.darkwood.co.rs, www.stripovi.com, www.fibra.hr, www.libellus.hr, www.svetstripa.org.rs, www.phoenixpress.rs, www.komiko.rs Prava na stripove i tekstove zadržavaju vlasnici stranica i/ili autori. Svi materijal u ovom broju služe isključivo u službi promovisanja strip umetnosti. Kontakt: revija.comix@gmail.com
DC COMICS
GREEN LANTERN UPRISING
Drevni Durlanci ulaze u posljednju fazu vojnog plana uništenja GL Snaga, opsadom njihovog mobilnog sjedišta na planetu Mogo. Istovremeno, iz zatočeništva oslobađaju se mnogi zarobljeni GL-ovi, kako bi svi zajedno krenuli protiv Durlanaca. No, i Durlanci imaju tajni plan čije je izvršenje već u tijeku, a i protiv Durlanaca nije lako, budući da je svaki saveznik Zelenih lanterni potencijalni infiltrirani neprijatelj… Kao što znamo – a znate ako ste čitali - nakon što je deset godina vodio Green Lantern serijal Geoff Johns povukao se s mjesta urednikovanja i ostavio serijal svojim nasljednicima. Točnije Robertu Vendittiju. Geoff je redefinirao serijal Green Lanterna u potpunosti, uveo mnoge promjene i novosti u serijal i svako malo ga istaknuo izvodeći novi i sve spektakularniji event. Jedno je vrijeme Green Lantern serijal bio glavni pokretač glavnih eventova u DC-u. Sjetimo se samo Blackest night ili Brightest day. Dostojno je priveo kraju svoj run s GL #20 (New 52), ali i pritom ostavio praktički razrušen svijet GL-a, gdje je kredibilitet ove galaktičke policije dotaknuo dno. Novi scenaristi krenuli su korak dalje i osim cijelog univerzuma, rasturili i GL snage i glavno njihovo uporište i poljuljali čak i same članove GL-a u vjerovanju da je korištenje emocionalnog spektra loša stvar jer prazni emocionalni bazen. Da bi bilo još gore, u igru su se uključili i Durlanci, metamorfna rasa, koji su dodatno i u potpunosti potkopali kredibilitet GL-a i zaratili ih s ostatkom svemira. I tako konačno dolazimo do ovog eventa nazvanog "Ustanak" gdje nakon mnogo peripetija ulazimo u posljednji čin sage o Durlancima, i rata GL Snaga s Khundima i Vanjskim klanovima. I ostatkom svemira.
4
Drevnih/Durlanaca, a trebaju se i razračunati s infiltriranim Durlancima. Velik dio epizoda sadrži čistu akciju, budući da je u pitanju opća svemirska mobilizacija, a takve se stvari brzo čitaju. Hal Jordan već je neko vrijeme na testiranju svojih sposobnosti vođe, a olakotna okolnost je svakako ta da nije lako voditi Snage u ovim teškim trenucima. Oa je razrušena, Zaštitnici su mrtvi, većina drugih Snaga uništena, uništena im je reputacija zaštitnika, a cijelo vrijeme po umu mu se mota i limitirani obujam svemirskog emocionalnog bazena koji se prazni svakom uporabom prstenova. No, ne bio on Zelena lanterna da nema veliku snagu volje i sposobnost nadilaženja velikog straha… Green Lantern Corps edicija prati Johna Stewarta, Fatality, Jruka, Arisiju, Vona Dagglea i gomilu drugih pripadnika Snaga. John je također pun dvojbi kao i Hal. Muči ga pitanje, ne zaslužuju li Lanterne svoju sudbinu zbog onoga što su učinili Durlancima? Imaju li Durlanci pravo na svoju osvetu? Slično je razmišljao i nakon uništenja planeta Xanshi, kad je skoro i napravio samoubojstvo ne mogavši izdržati teret. No sad je ipak svjestan da uništenje nije dovoljan razlog da bi se uništila galaktička policija i poubijali svi njegovi prijatelji (duh!). Njegov odnos s Fatality doći će također u pitanje, oni koji su čitali znat će. Von Daggle je Durlanac Zelena Lanterna i on je jedini od svoje vrste koji se pobunio protiv njih. Zna da Durlanci nikad neće posustati te se odlučuje na finalno rješenje koje i nije u skladu s Halovom politikom. No, kad je svemir u opasnosti, neke granice se brišu.
Glavni neprijatelji su Durlanci, bića s planeta Durle – „a njihova najveća snaga je u obmani“. Durlanci se nalaze u konstantnom toku (fluksu), između oblika. Kad im nestane energije pretvore se u pipkoliki oblik. Šestminutni rat je razorio Durlu. Nekad davno Zaštitnici i GL Snage uhvatili su sve Durlance i zbog njihove brojnosti nisu ih mogli Event obuhvaća po tri epizode svake od dvije glavne serije Green Lantern franšize odnosno 6 epizoda sveukupno. Možemo ga smatrati strpati u sciencells, nego su ih protjerali na rodni planet – Durlu. To svojevrsnim zaključkom i razrješenjem većine story-arcova iz postse dakako nije svidjelo Durlancima koji su ostali na Durli. To Johnsonovog razdoblja koje su odradili Van Jensen i Robert Venditti. miroljubivo društvo moralo je apsorbirati tisuće ubojica i terorista. Nakon ovog eventa i epiloga-epizode slijedi skok u budućnost, pet Započeo je krvavi građanski rat i završio šestominutnim ratom pomoću godina kasnije (u Future's End vrijeme). Gdje ćemo sigurno vidjeti atomske bombe. Planet je razorila radioaktivna vatra, no neki su se kakve nevolje Lanterne očekuju sljedećih 5 godina. Durlanci ukopali duboko i budući da su bili puni radijacije, izgubili su Green Lantern edicija prati vođu GL Snaga odnosno Hala Jordana, koji mogućnost držanja oblika. Postali su zarobljeni u fluksu, zauvijek se je nakon smrti Zaštitnika (Guardiana) preuzeo vodstvo, te njegovih mijenjajući. Njih nazivamo Drevnima (The ancients). Preživjeli su se najbližih suradnika, Tomar-Tua, Gorin-Sunna s planete Zezzen (biće žive energije), Moga, Kilowoga i Salaaka, starih znanaca. U prvom poglavlju obratili Kroloteanskim gremlinima koji su im pokušali vratiti njihovu fizionomiju, ali nisu uspjeli. No, Drevni su iskoristi svoj genetski kod i planet Mogo se nalazi pred opsadom Khunda, Vanjskih Klanova i
kreirali novu rasu Durlanaca. Ti klonovi imali su sposobnost održanja oblika, ali jedino apsorpcijom radioaktivne energije, prokletstva koje im je donio šestminutni rat. Drevni su postali fiksirani na GL Snage, jer su njih krivili za svoje prokletstvo, i već decenijama planiraju osvetu. Pipkolika stvorenja kao i Drevni, glavni su dio opusa pisca strave H. P. Lovecrafta, koji su sada doživjeli svoju inkarnaciju u DC svijetu. je donio šestminutni rat. Drevni su postali fiksirani na GL Snage, jer su njih krivili za svoje prokletstvo, i već decenijama planiraju osvetu. Pipkolika stvorenja kao i Drevni, glavni su dio opusa pisca strave H. P. Lovecrafta, koji su sada doživjeli svoju inkarnaciju u DC svijetu.
•Origin Durlanaca opisan je u Green Lantern Corps #30. Johnu Stewartu koji je bio odsutan tijekom finalnog okršaja s Relicom pojašnjavaju Zemljin status. Naime, Guy Gardner i njegove Crvene lanterne inzistirali su da im se prepusti sektor 2814 (kojem pripada i Zemlja) za zamjenu za pomoć pri sređivanju Relica. Lanterni Simonu Bazu je jedinom dopušteno biti na Zemlji. U Green Lantern #31, nakon što su dvojnici bili uništeni, prstenovi su se vratili pravim vlasnicima, GL-ovcima koji su se nalazili zarobljeni kod Khunda. Vidi Corps #31. Prvi put u New 52 pojavljuje se Sodam Yat, GL s Daxama, čiji stanovnici dobivaju nevjerojatnu snagu od žutog sunca.
GL serijal ima bolju crtačku ekipu od Corpsa, na olovkama Billy Tan i tušu Rob Hunter, a boje Alex Sinclair; super ekipa koja zna što radi, estetika kombinirana s funkcionalnošću. Bernard Chang na GL Corps ima puno grublji i jednostavniji crtež. Boja kao da se nanosi na puno grublju olovku/tuš. Vidi se to u nekim dramatičnim kadrovima gdje Maiolo boji sam jedan dio, a ostalo ostavlja crno-bijelo. Event „Ustanak“ akcijski je orijentiran, poput većine zadnjih epizoda budući da su Lanterne stalno u nekakvoj mobilizaciji. Završetak ovog eventa ipak donosi neku rezoluciju i kraj ovog neizvjesnog stanja općeg kaosa. Dok se naravno, u sljedećoj epizodi ne uključe Novi Bogovi. Dobro, no ipak malo lošije od nekih odličnih GL epizoda/ evenata s Johnsovog runa na New 52. Ne sumnjam da će fanovi GL-a ovo bez problema konzumirati.
ZANIMLJIVOSTI Event „Uprising“ obuhvaća epizode Green Lantern v5 #31-33 i Green Lantern Corps v3 #31-33. Green Lantern v5 #31-33 - scenarij Robert Venditti, olovke Billy Tan, tuš Rob Hunter, kolor Alex Sinclair, coveri Billy Tan i Alex Sinclair. Green Lantern Corps v3 #31-33 - scenarij Van Jensen, crtač Bernard Chang, kolor Marcelo Maiolo. Lokacije planeta - Sektor 700, planet Durla. Sektor 0563, planet Zezzen. Sektor 1760, planet Daxam. Sektor 0441, planet Mogo, mobilno sjedište GL Snaga. Pipkolika stvorenja i Drevni glavni su dio opusa pisca strave H. P. Lovecrafta. Green Lantern Soranik, Sinestrova kćer, koja se spominje kao nestala - trenutno je s Žutim GL snagama. Vidi Sinestro #1 spin -off.
•John Stewart obećaje da će pronaći pravu Fatality (Star Saphirre Yrra Cynril) koju je duplicirao Durlanac Verrat Din. •Pojavljuje se tajanstvena grupa koja je radila za Durlanca - Shadow empire (The final eclipse is coming, and the shadow empire shall bear witness to it.)
Piše: DeeCay
5
Beli Indijanac
BONELLI
WINDIGO
Piše: fantom
Gianfranco Manfredi, tvorac MV-a i njegov jedini scenarist, vrlo se studiozno pripremao za svoj novi projekt odnosno za pokretanje ovog serijala. Sam lik vrlo je vješto osmišljen, a izbor žanra kao hibrida između horrora i westerna pokazao se kao pun pogodak jer može pokrivati širok spektar tema i motiva i tako izvući maksimum iz kreativnog potencijala svog autora. Ovu tvrdnju potkrjepljuje podatak da se serijal polako približio svom jubilarnom stotom broju, a kvaliteta nimalo no opada. Štoviše, neke od posljednjih Ventovih epizoda zaradile su vrlo visoke ocijene na uBC-u. Epizoda «Windigo» pripada razdoblju Manfredijevog uhodavanja u stvaranju pustolovina za novi lik i pati od nekih tipičnih boljki svojstvenih tom periodu. Spomenuli smo Manfredijev predani istraživački rad uoči bacanja novog lika u bespoštednu borbu na talijanskom strip tržištu. Prvenstveno se bio posvetio proučavanju indijanskih običaja i mitologije, vjerojatno je njegov notes ili kompjutorska arhiva prepuna prikupljenih informacija koje su trebale poslužiti kao inspiracija za Ventove pustolovine. Manfredi je tako stvorio vlastitu zbirku indijanskih mitoloških bića, nekakav pandan Sclavijevom leksikonu čudovišta ili Borgesovom fantastičnom bestijariju. Likovi iz te Manfredijeve zamišljene zbirke prezentirani su nam u Ventovim avanturama. Tako smo imali (ili ćemo imati) priliku upoznati Iktomija, Whopi, Vultura, a evo u ovoj epizodi i Windiga. .
18
Nije li i Burattini na nedavnom druženju sa hrvatskim zagorofilima konstatirao da su ljudi prije četrdeset godina bili znatno manje informirani nego danas te kako bi i sam Sergio Bonelli sada sigurno posvećivao više pozornosti dokumentaciji. Očito je Manfredi procijenio da je Windigo dovoljno intrigantan mitološki lik te da zaslužuje biti iskorišten u jednoj Ventovoj priči. S tim se apsolutno slažem, međutim, scenarist je ovdje rezultate svojih istraživanja, odnosno spoznaje o ovom liku, s čitateljima podijelio na jedan odviše štreberski način. Non-stop se nadaleko i naširoko raspravlja o ovom čudovištu da u nekim trenutcima imate dojam da čitate enciklopedijsku natuknicu. O Windigu tako najprije priča Pravi Jezik istraživačima, zatim Mala Stijena Ventu i Poeu pod šatorom, zatim Mala Stijena Ventu u kanuu, zatim Pravi Jezik Ventu… tako iscrpno portretiranje ove kreature postaje prilično zamorno. Manfredi epizodu otvara scenom iz klasičnog horrora; izolirana skupina istraživača nađe se ugrožena od strane stravičnog mons truma koji započinje istrabljivanje jednog po jednog člana ekspedicije. U klasičnom horroru napad nemani bi poslužio kao integrativni faktor skupine, a ostatak epizode bi pratili grčevitu borbu za opstanak članova ekspedicije koja bi kulminirala obračunom sa zvijeri. Spomenimo i drugu šablonu; jedan član ekspedicije u stilu kapetana iz Melvilleovog «Moby Dicka» ima opsesivnu želju usmrtiti neman iz nutarnjih motiva koje bi najbolje osvijetlila kakva psihoanalitička seansa. Uostalom, po tom principu napravljen je i jedan solidan western s Charlesom Bronsonom u glavnoj ulozi koji je inspirirao jednu odličnu Texovu epizodu naslovljenu «Legenda o Belom bizonu» (ZS 976-978). Manfredi, međutim, ne slijedi ni jedan od tih dvaju rukavaca priče koji bi se mogli naslutiti u uvodu epizode. To je, naravno, pohvalno kao i svaki originalni odmak od stanovitih žanrovskih klišeja, ali scenarist ipak nije uspio izmaknuti svim šablonama tako da nam u velikom finalu ove epizode servira prilično sterilni i očekivani obračun MV-a i Windiga – jedan na jedan. Kad ga već toliko spominjemo, bilo bi red reći par reći par riječi o tom famoznom Windigu. Po predaji koja se rodila kod sjevernoameričkog indijanskog plemena Ojibwaya Windigo je ogromna, nemilosrdna zvijer koja obitava u hladnim krajevima, što više žrtava proždre toliko mu tijelo proporcionalno više raste, njegova je glad nezasitna. Kako možemo saznati u «Vijestima sa granice», redovitom tekstualnom uvodniku u svaku Ventovu epizodu; Windigo nije samo legenda već i jedna kompleksna psihološka bolest pojave kanibalizma kod ljudi o kojoj su napisane ozbiljne studije. Navedeni podaci, kao i oni koje saznajemo od protagonista ove epizode, a koji govore o Windigu kao o rezultatu transformacije pohlepnog čovjeka ledenog srca u zvijer, upućuju na to da je Manfredi napravio metodološku pogrešku u osmišljavanju ove epizode. Puno efektnije bi bilo, s obzirom da je Windigov lik otvoren takvim interpretacijama, da je prvenstveno prikazan kao personifikacija ljudske pohlepe i ludila zbog kanibalizma nego kao stravično i u potpunosti nadnaravno čudovište, dok se istodobno inzistira na njegovom ljudskom porijeklu. Nešto mi govori da bi se tu Sclavi bolje snašao. Ovako je priča otišla u pravcu trash-horrora. Manfredijev scenarij ima nekoliko neuvjerljivih i nelogičnih elemenata. Npr.; iz kojeg razloga Mala Stijena ostaje živjeti u izoliranom i negativnim vremenskim prilikama izloženom kraju s tri poglavičine kćeri kad mu je jasno da se ovaj više neće vratiti jer se transformirao u Windiga. Možda zbog stanovitih (seksualnih?) užitaka koje pruža život u konkubinatu, pravom malom haremu. Onako neugledan, a s tri komada! Ili: iz kojeg motiva je Guardiana, poglavičina kći, poželjela postati Windigo? Odgovori na ta pitanja ostaju visjeti u zraku. Osim ovih manjkavosti scenarist nam je podario i jedan zanimljiv detalj. To je scena u kojoj Poe optužuje Venta za homoseksualizam jer mu se ovaj uvukao u krevet i priljubio uz njega htijući ga zagrijati s obzirom da se razbolio. E sad, zašto je Vento morao biti gol kao crv, kako reče Poe, ne znam, ali Zagora su na ovom siteu optuživali i za puno manje stvari. Kao i svi crtači MV-a, bar oni s čijim radom sam se imao priliku upoznati i Pasquale Frisenda je odličan crtač te je svoj posao obavio fenomenalno. Izvrsno je dočarao jezivu atmosferu priče dodatno naglašenu hladnim ambijentom u kojoj se odigrava. Portreti, izrazi lica su mu vrlo izražajni, stil ekspresivan, a korištenje kontrasta crno-bijelo besprijekorno. Stil mu jako podsjeća na Milazzov tako da je bio prikladan izbor za crtača Kenovih epizoda, a sad ih je sudbina opet spojila na ovom liku. Neka, MV zaslužuje takve majstore. Venturijeva naslovnica je solidna, uobičajeno kod MV-a, koji, općenito govoreći, u prosjeku ima izvrsne naslovnice, bez obzira na kojeg od dva crtača mislimo. Premda ova epizoda čiju ste recenziju upravo pročitali i nije vrhunska, MV je uglavnom odličan strip i zaslužuje da mu držimo palčeve.
19
THORGAL: KRISS DE VALNOR
MARVEL
ASGARD IZNAD OKLAHOME Kada je, pre oko pet godina, J. Michael Straczynski preuzeo zadatak da vrati neko vreme mrtvog (aha, "mrtvog") boga groma, čitaoci su dobili Thora koji se u mnogome razlikovao od onog tradicionalnog. Thora su, po završetku story arca Avengers Disassembled, nakon Ragnaroka u kome je uništen Asgard, smatrali mrtvim. Ragnarok je, u Marvel univerzumu, Roy Thomas još krajem 70-ih/početkom 80-ih predstavio kao cikličnu pojavu (Ragnarok/The Eternals Saga - te epizode objavljene su i u našoj Stripoteci), a Michael Avon Oeming završio je, više od tri decenije nakon toga, jednu eru Thora upravo Ragnarokom, ali na takav način da, kada serijal jednom bude ponovo pokrenut, Asgardijanci tada budu oslobođeni od pretnje da se sumrak bogova ponovi. Straczynskijev run oduševio je mnoge čitaoce, kao i kritiku, a jedan od razloga zbog kojih je bio tako dobar je taj što je JMS u početku imao relativno odrešene ruke glede razvoja priče, jer njegov Thor duže od godinu dana nije imao dodirnih tačaka sa aktuelnim crossoverima. Međutim, kada je postalo nemoguće držati ga samostalno, jer se približavo Siege, direktno povezan baš sa Thorom (recimo, Civil War najviše je uticao na Kapetana Ameriku, a Secret Invasion na Iron Mana), JMS je napustio rad na serijalu ostavivši neke stvari nedorečenim (iako se na njegovu priču sasvim solidno nadovezao Kieron Gillen), napustivši istovremeno i Marvel. Iz Straczynskijevog runa možemo izdvojiti više momenata koji bi mogli da stoje među najboljim stripskim - njegov okršaj sa Iron Manom u uraganom Katrina opustošenom Nju Orleansu, ili trenutak u kome razgovara sa duhom Stevea Rogersa i dr. - ali neka to ipak bude onaj koji je odmah kupio čitaoce: Asgard na području Oklahome. Pardon, Asgard iznad Oklahome! Lik koji dugo nije bio viđen, Thorov alter ego na zemlji, dr. Donald Blake, kod JMS-a dobio je značajan prostor. On najpre iznajmljuje smeštaj u gradiću Brokstonu u Oklahomi, čiji će malobrojni žitelji uskoro doživeti nešto o čemu nisu mogli ni da sanjaju. Jedan udarac štapom o zemlju - i eto ga Thor, a on misli kako je to mesto idealno da baš tu iznova podigne Asgard i sa svojim narodom započne novu eru... Ovaj trenutak, koliko epski, toliko je i - prožet humorom! JMS ne pušta čitaoce da se dugo dive Thorovom podvigu, jer namah dolazi policija da ga upozori kako je to nelegalna gradnja... A pošto Gromovnik nikada nije bio od onih koji previše razmišljaju, na konstataciju da ne sme da gradi na tom zemljištu - odlučuje da skloni Asgard... Čitavih 20-ak metara u vis Još jednom potom JMS ne dozvoljava čitaocima da predugo drže dah zaustavljenim, jer pristiže čova koji traži da mu Thor isplati novac za zemljište koje je preuzeo... Kasnije će stanovnici Brokstona postaviti poštansko sanduče podno lebdećeg Asgarda, itd. Bogovi među ljudima, ali i bogovi pored ljudi; ljubav između jedne boginje i (ne)običnog smrtnika, Loki u telu žene, Thorov deda, Bor, u današnjem vremenu, te jedna dugo spremana zavera i još mnogo šta u ovom sada već klasičnom runu... Ako već niste čitali, ovo je idealno štivo za leto!
34
Piše: Andrija Mihajlović
MANGA
Opet, nalazim se pred zadatkom opisivanja nove mange koja mi je zaokupirala pažnju - još jednog bisera sa Dalekog Istoka, Zemlje izlazećeg sunca, zemlje strogih društvenih struktura koje eksplodiraju u ogromnom valu individualnosti i kreativnosti, koji se itekako osjeti u njihovoj umjetnosti. Tako svjež, moćan, dobrodošao; jer je drugačiji, sa osnovama pripovjedanja i senzibiliteta koji su dobrano distancirani od izanđalih zapadnjačkih struktura, samo svoji i, često, upravo zbog toga, zatvoreni pred strancem. Ali, trud se isplati, barem za mene. No, problematika opisivanja "Homunculusa" leži u tome što se on daleko teže, usiljeno čak, doživljava onom hemisferom kojom obično pišem, trošeći svoje sitne sate - racionalnom, logičnom, lijevom - koja teži da pripiše vrijednosti stvarima i skuje neki red u haosu percipiranog, što i jeste osnovna ljudska težnja.
nakrcane stranice stripa, nerijetko se identifikujući. Stoga, pokušaću da vam opišem ovaj sjajni rad. Pokušati, svjestan da i sam najbolnije osjećam problematiku stripa u onom trenutku kada se pogledam u ogledalo i postavim pitanje tako jednostavno: "Ko sam ja?"
Autor Hideo Jamamoto (poznat i po svom radu "Ichi the Killer", po kome je snimljen čuveni istoimeni film Takašija Mikea) počinje priču u stilu mnogih drugih japanskih socijalnih drama, toplih storija o "simpatičnim gubitnicima", tim sada već arhetipskim japanskim herojima, koji defiluju svakim drugim-trećim naslovom. Uvod koji nam pokazuje strukturnu raslojenost i čestu neosjetljivost društva, ekstreme koji se tiskaju jedan pored drugih; sa jedne strane, blistavi hotel, oblakoder čelika, profita i snova, a sa druge park, poslednje pribježište, kako bi Gorki rekao, "bivših ljudi", grupice stoičkih beskućnika u svojim poderanim šatorima. A između ta dva ekstrema Stvarati kategorije i logičke strukture, sve dok ne pokriju nebo, gušeći egzistencije stoji naš junak - Susumu Nakoši, na sredini ulice, koji svake noći spava u svom dragocjenom autu, sklupčan u položaj fetusa. nas, izazivajući želju za bijegom. Do istine, "srca", prave forme Čekajući novo rođenje. Katarzu. Otkrovenje. "Homunculusa", možemo doći introspekcijom, iracionalnim dijelom uma, idom koji radosno prima simbolički sadržaj kojim su obilato
homunculus
36
Bilo šta... (U suštini, nijedan aspekt "Homunculusa" nije neopjevano originalan - a šta danas jeste? - ali je zavidna vještina pripovjedanja i prenošenja čak i najsloženijih emocija čitaocu očigledna, pa i na samom intrigirajućem početku.) I tu na scenu stupa fantastika, nešto što kao da je izronilo iz urbanih legendi: trepanacija. Bušenje lobanje, i to ne u medicinske svrhe, već sa nadom u magijske, natprirodne efekte čina. Moderni čovjek, pritjeran uza zid čistim egzistencijalnim očajem, ili bolje rečeno flegmatičnim odsustvom emocija, otuđen do stepena nepoznavanja samog sebe, odlučuje da se vrati varvarskom postupku dalekih, praistorijskih doba. Naša potreba za saznanjem ostaje ista; putevi do istine su mnogobrojni, svaki je samo odjeven u različit simbolizam i "jezik", a uvijek preostaje nada da će neki biti brži, i lakši. Zašto ne pokušati, uistinu, pita se naš problematični junak?
zaborava. Prošlost kao bolno klupko, onaj određujući, presudni faktor u kome se krije objašnjenje manjkavosti sadašnjosti; vizija koja raduje svakog psihoanalitičara. Mnogo ćemo saznati o Susubuovoj prošlosti, učeći sa njim, skupljajući parčiće u jednu sliku, koja, ako bude imala smisla, a ni to nije zagarantovano, uopšte ne mora biti lijepa, ili srećna. Možda nam prikaže glavnog junaka u svijetlu tako crnom da ćemo se pitati zašto smo dosada uopšte pratili njegova batrganja i introspekcijske uvide?
No, suludo je i ne priznati univerzalnost želja i težnji kojima "Homunculus" barata. Želja da se bude prihvaćena, cjelovita ličnost, koja se ne mora kriti iza maski društvenih konvencija i uloga, koja opstaje u nama sve dokle iza maske ne ostane samo mrtva praznina, a tada je već prekasno za sve. Želja da se gleda u "srce" ljudi, suštinu stvari, onu višu stvarnost što leži iza uobičajenih riječi i konvencionalnih šablona, koji ionako čine devedeset odsto našeg Magija i čuda, priče koje djeluju kao mračno-cinične bajke jednog života. Teturanje između ludila i razuma, stvarnosti i sna, želja i "samosvjesnog" doba, koje je naučilo da pažljivo skriva svoje neuro- mogućnosti - "život je duga i teška borba", naravno, i one istine, ze. A sve to su, po Jamamotu - sa kojim se slažem! - samo pro- fiksne tačke do kojih dospijemo žrtvama i zalaganjem uopšte ne jekcije najvećeg i najmisterioznijeg mehanizma prirode, ljudskog moraju biti tako stalne i neoborive. Na kraju uvijek ostajemo sa uma. Rijetko kad smo svjedočili nepouzdanijoj i iskrenije subjeksamim sobom, jednom cjelinom koja teži povezivanju sa drugima - i tivnoj naraciji. sa samim sobom. Kako ono kažu u filmu "Suicide Club" ("Jisatsu Zapravo, bio sam zaprepašćen kada sam shvatio koliko nekih mojih sakuru"): "Are you connected to yourself? If you die, would that ličnih razmišljanja, mentalnih slika koje zatrepere i začas se izgube, connection remain?" nadanja i strahova - oslikava "Homunculus", kroz svoj simbolički, "slikovni" jezik izražavanja. Jer Susubu počinje da Vidi posle opera- I, naravno, laži. Njima zatrpavamo svoj život, patetično pokušavajući cije - svojim lijevim okom, u kome mnogi ljudi odjednom izgledaju da popunimo šupljine novcem, pićem, ženama, zadovoljstvom. Ali u tom začaranom krugu se krije rješenje i ključ sreće samo najanimalkao bizarna "čudovišta". Mnogi autori bi se tu zaustavili - junak koji vidi unutrašnje traume ljudi, zlobu i strah iza dobroćudnih lica, nijih, najprimitivnijih života i svijesti; čovjek jeste životinja, ali društvena, sa nešto ne-tako-prostih potreba. (Hijerarhija motiva.) okej, piči dalje sa odgovarajućim dozama patetike, majstore. (Na pamet mi pada neslavna Dilanova epizoda "Salivanova čudovišta", Trebalo bi ovo pročitati... U meni je petnaest tomova, svježe čitaoci će se vjerovatno sjetiti...) No, sigurne tačke u životu nema; i završenih, probudilo toliko emocija, razmišljanja i opservacija - da kako bi onda neke "vizije" mogle biti čarobna karta-vodič u srž sam preplavljen istima, i skidam kapu, kapitulirajući pred genijalnoljudi, tu veliku tajnu oko koje i najveći umovi obilaze? Bušenje rupe šću ovoga stripa. U vremenu kada devedeset odsto svega, pa i nas u lobanji - bušilice u ruke i do smisla života. Odveć banalno, samih, predstavlja plitko zatrpavanje smećem, prolaznim porivima, premda se prvi "slučaj", jakuze izjedenom krivicom zbog incidenta onim efemernim i irelevantnim, u svrhu z-a-b-a-v-e, bijega od stvaru djetinjstvu, kreće tim putem, alii ne zadugo... nih stvari i razmišljanja, u šarenilo pop-lenda i masovne kulture, moramo više nego ikada cijeniti ovakve radove, koji pozivaju na Jer, "Homunculus" je mnogo toga, ali ponajviše studija karaktera upoznavanje nas samih. Preispitivanje stvarnosti. Iskrenost i trud. glavnog junaka. On nije deja vu mutanoid opsjednut novim spoAli, koji se ne stidi da prizna da nekada, sve to može biti uzaludno sobnostima, i karakterizovan primarno kroz njih, plošno i potrošno; i unaprijed osuđeno na propast... već itekako složena i dirljiva ličnost. Nemoguće je gledati u druge, a ne vidjeti svoje projekcije u njima; projekcije koje govore mnogo o nama, čak i previše, dosežući bolne granice i pragove blaženog Piše:mhejl
37
Piše: DeeCay
Krećem od pretpostavke da je većina vas upoznata s opusom ovog strip-autora, scenarista i crtača, Franka Millera, čija djela oduševljavaju i zahtjevnije poklonike stripovske umjetnosti. A vjerojatno i užasavaju poklonike hiperrealističnog crteža i old-school superheroizma. Stripaši s naših prostora mogli su se sresti s njegovim Daredevilom već osamdesetih godina u Eks almanahu, no da bi upoznali i ostale uspješnice trebalo je još dodatnih dvadesetak godina. Srpski Beli Put utabao je put ovom autoru svojim grafičkim novelama, a nadamo se objavljivanju i ostalih uradaka (Beli Put – DK2, Fibra – Millerov Daredevil opus, Algoritam – Elektra assassin). Iako već 30 godina prodrmava na momente učmalu (američku) i klišejiziranu strip-scenu koja je zatrpana stotinama redovnih izdanja raznih izdavača, starih, novih i osvježenih likova, širokom krugu ljudi izvan stripovskog miljea postaje poznat, vjerujem, zahvaljujući odličnim filmskim ekranizacijama svojih uspješnica u novom tisućljeću. Možda možemo za start uzeti Nolanov reboot franšize Mračnog viteza u "Batman Početak" i njegov nastavak "Vitez tame" koji su sadržavali djeliće elemenata i atmosfere Batmana iz Millerovog opusa. Slijedi opako fenomenalni "Sin City", (btw. čiji nastavak se već dugo vremena najavljuje) u režiji Roberta Rodrigueza, da bi kao kruna došla i ekranizacija epskog stripa "300" o 300 neizmjerno i ludo hrabrih Spartanaca koji su kod Termopila zaustavili, barem na određeno vrijeme, napredak gigantske perzijske vojske.
50
Krajem devedesetih (godina prošlog tisućljeća), između Sin Cityja i nadolazećeg nastavka Dark Knighta, Miller je izdao povijesnu fantaziju temeljenu na povijesnoj Bitki kod Termopila. Priča i crtež će kao i uvijek biti "and now something completelly different". Miller je jedan od autora koji je riječ "lakonski" doslovno i provodio u svojim stripovima. Likovi koji ne pričaju puno, djeluju instinktivno, a njihove radnje nerijetko bivaju predstavljane skoro "underground" kadriranjem i montažom. Crtež se naslanja na grafički izraz "Sin Cityja", uz dodatak boje. Uz Spartance i vezujemo riječ lakonski, stoga nije ni čudno što je Miller tako efektivno znao iskoristiti sve one grandiozne izjave koje je Herodot stavljao u usta svojim besprijekornim junacima. Pogledajmo samo radi primjera sljedeći pasus, on govori o časti, dužnosti, slavi, odanosti, ponosu, i s daškom humora za kraj. Leonida: "Nema uzmaka. Nema predaje. TO je Spartanski zakon. A po spartanskom zakonu, ostat ćemo stajati, boriti se i umrijeti." "Započelo je novo doba. Doba velikih djela. Doba razuma. Doba pravde. Doba zakona i svi će znati da ga je 300 Spartanaca branilo do posljednjeg daha. " Stelios: "S tobom smo gospodaru. Do smrti. " Leonida: "Ništa vas nisam pitao. Demokraciju prepusti Atenjanina, momče. " Crtež i scenarij su u potpunosti Millerovi (poput Ronina i uglavnom Dark Knighta), a kolor je radila njegova dugogodišnja partnerica Lynn Varley. Izdanje je izlazilo na stranici veličini dvostruko većoj od normalne stranice, pa se tako nemojte iznenaditi kad kupnjom domaćeg integrala dobijete nestandardno i neuobičajeno izdanje. Miller je ovim djelom pokupio i mnoge nagrade, a popularnost filma naknadno je poboljšala prodaju i reizdavanje albuma. Kako Miller uvijek pokušava biti originalan i drugačiji, što po formi, temama ili sadržaju, takav je slučaj i ovdje. Crno-bijeli "Sin City" eksperiment dosegao je veliku popularnost, fatalni i tragični likovi redali su svoje sudbine iz broja u broj, no zašto opet ne stvoriti nešto potpuno drugačije? Gledajući crtež 300, umjesto izražajnih pin-up stranica s izrazitim crno-bijelim kontrastima koje smo konstantno mogli sretati u Sin Cityju, ovdje se one u predivnom koloriranju pružaju praktički na dvije strane, a zapravo su na jednoj. Dodatkom boja i ovakvih "duplerica" stvara se efekt kinematografskog ili slikarskog platna, nižu se odvojene slike koje pričaju sekvencijalnu radnju. Za vremenski brže ili detaljnije sekvence rabi manje kućice unutar velikih panoramskih pravokutnika. Boja poput bajkovitog Ronina, izražajni pin-upovi poput Sin Cityja, kadriranje poput Dark Knighta. Drugačije, ali opet Millerovo… ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Bitka kod Termopila (povijesna faktografija) Odigrala se kolovoza ili rujna 480. pr. Kr., a dio je većih ratnih sukoba na području drevne Grčke, poznatijih kao Grčko-perzijski ratovi ili Perzijski ratovi. Na početku 5. stoljeća Perzijsko Carstvo krenulo je u kažnjenički pohod protiv Grčke, a Sparta se općenito smatrala vođom helenskog saveza. Naime, razlog je bila odmazda za atensko poticanje Jonskog ustanka u Maloj Aziji, gusarenje nad perzijskim brodovima u Egejskom i Sredozemnom moru, grčko razaranje hrama u Sardu (perzijska satrapija), te kao ispravka neuspješne prve vojne ekspedicije koju je poveo veliki kralj Darije I. Veliki. Razloga je bila napretek; a zapravo, kao da je za rat potreban razlog. Ratovi započinju 499. pr. Kr. i traju punih 50 godina, sve do 449. pr. Kr. Sastojali su se od dvije velike ekspedicije - Darija Velikog (490. pr. Kr.) i njegova sina Kserksa I. (480.-479. pr. Kr.). Završile su razaranjem grada Atene usprkos jakim grčkim otporima u nizu pojedinačnih bitki. Spomenuta bitka održala se kraj prolaza Termopila (Ognjena vrata), gotovo istovremeno kad i pomorska bitka kod Artemizija. Sukobljene strane bili su savez grčkih polisa predvođenih Spartom i Perzijsko Carstvo. Atenski general Temistoklo predložio je da se Perzijance pokuša zaustaviti istodobno kod prolaza Termopila na kopnu i kod tjesnaca Artemizija. Grčki plan bio je neutralizirati perzijsku brojčanu nadmoć koristeći prirodne uske prolaze poput Termopila koji je od planine do morskih litica bio širok svega 14m i u kojem se mogla boriti samo grupica od obje vojske. Unatoč hrabrom pokušaju suprotstavljanja nadmoćnijoj vojsci, Perzijanci su porazili grčke snage te nastavili napredovati prema jugu gdje su u znak odmazde spalili polise Atenu i Eretriju. Kserkso i većina vojske se potom vratila u Perziju prvenstveno zbog pobuna u Babilonu, dok je u Grčkoj ostavljena manja vojska pod vodstvom generala Mardonija, koje su ujedinjeni Grci napali i porazili godinu dana poslije kod Plateje.
51
"300" protiv 300.000 Nazivi pet poglavlja nose termine na kojima se temeljilo spartansko društvo i odgoj - "Čast", "Dužnost", "Slava", "Borba" i "Pobjeda" (odnosno Honor, Duty, Glory, Combat, Victory). Prvo poglavlje "Čast" započinje skoro pa in medias res, tijekom marša prema Termopilu… Četa od 300 Spartanaca, zbijenih i čvrstih kao jedno nerazdvojno tijelo, jedan mišić koji će pokušati preokrenuti sumanuti omjer! Dilios, lokalni pjesnik i odličan narator priča tijekom predaha oko vatre priču o inicijaciji mladog kralja Leonide, koji je kao dječak golim rukama morao zaraditi status ratnika Spartanca. "Vratit će se kao Spartanac. Ili uopće neće. " Većina sličnih primjera u prvom poglavlju, inicijacija, borba sa mladim Steliosom, kraljevom reakcijom na perzijske glasnike, pričaju nam priču o kralju Leonidi, beskompromisnom vladaru, bogovskom ratniku i momentima ljudskosti i pravednosti naspram svojih ljudi. Kroz prvo poglavlje čitatelj može naslutiti i parcijalno zaključiti kakva je Sparta društvo i kakvi je ljudi nastanjuju. Primijetimo i da je među Spartancima golotinja uobičajena i normalna, što ih čini vrlo liberalnim u tom pogledu. Pred sam kraj poglavlja svjedoci smo Leonidinog misaonog povratka na događaje kojima je on, kralj Sparte, odbio predaju na naizgled krajnje nekonvencionalan i "nelogičan" način (povijesno je postojao dogovor da će Grci odbiti Perzijske ponude): Perzijski glasnik: "Ovo je svetogrđe! Ovo je bezumlje! " Leonida: "Ovo je Sparta! " Drugo poglavlje "Dužnost" opet vraća misli nemirnog Leonide na nedavne sramotne trenutke u hramu na planini, gdje mu izobličeni efori ("bolesne, rodoskrvne svinje", kako ih Leonida naziva) poručuju da ne smije ratovati na praznik Karneja, usprkos velikoj perzijskoj prijetnji. No, kralj niti slučajno nije naivan, zavarat će Bogove, zavarat će lakomu zakonodavnu vlast i naposljetku djelovati prema svojoj dužnosti Spartanca i kralja! On i njegovih 300 ratnika "prošetat" će na Sjever. Pridružuju im se Arkađani i svi zajedno dolaze do "Ognjenih vrata" da bi vidjeli kako oluja i more uništavaju perzijsko brodovlje. To im ulije snagu… Treće poglavlje "Slava" uvodi tragični lik grbavca Epijalta, Spartanca po rođenju, no odbačenog zbog svoje abnormalnosti. Leonida, opet mudar i razborit, testira Epijaltovu sposobnost obrane štitom i suočava ga s okrutnom istinom. Smisao spartanske falange je održavanje neprobojne borbene formacije, gdje svaki štit štiti čovjeka ispod i pokraj njega. Lanac je jak koliko je jaka njegova najslabija karika, a Epijalt, zbog svoje urođene mane, on bi bio ta karika. Poglavlje kao i obično sadrži dobar dio spartanskih, lakonskih, mudrosti koje kao da izlaze iz Herodotovih usta. Leonida i dalje uporno odbija (čitaj: ubija) glasnike, a nadolazeća grmljavina na pomolu znači samo jedno - započinje borba! Poglavlje završava Leonidinim odgovorom na ultimatum Perzijanaca (predaju oružja), koji se zapravo pretvara u otvoreni poziv na borbu: Perzijanci! … Dođite po svoje!" (što je zapravo meni osobno nespretan prijevod u srpskom izdanju, jer originalni odgovor Spartanaca glede predaje oružja glasi lakonski "Dođite po njih!") Četvrto poglavlje, "Borba". Bitke divljaju prvog dana, no to ne sprečava perzijskog kralja Kserksa da Leonidi osobno ponudi još jednu šansu za predaju. Zid od mrtvih Perzijaca zbuni napadajuće Besmrtnike, elitnu kraljevu gardu, nakon čega upadaju u smrtonosnu zamku. Još jedna pobjeda pobudi u kralju Leonidi sjajno svjetlo nade. Daleko na horizontu, no ipak nade. "Čak i kralj sebi dopušta tračak nade. Možemo držati ognjenu kapiju. Možemo pobijediti…" No avaj, već u sljedećem kadru sudbina pokazuje nove karte, a one nagoviještaju – izdaju!
52
"Pobjeda" je zadnji čin ove tragedije koja priča o slavi i besmrtnosti spartanskih junaka… Usprkos hrabrim pobjedama nad perzijskim legijama, Spartanci nisu očekivali izdaju od jednog od svojih. Grbavac Epijalt, odbačen od svojih, prihvaćen od neprijatelja, u želji da nekome bude koristan i poštovan "otvara stražnja vrata" koja Perzijanci koriste kako bi okružili naše junake. Iako u bezizlaznoj situaciji, vidjevši da izlaza nema, pokušavaju očajnički potez, spremni umrijeti. Pomirili su se sa svime, ulaze razgaljeni u borbu, znajući da idu u besmrtnost, jer će se slava njihove hrabrosti i požrtvovnosti pričati iz generacije u generaciju. Spartanci: "Upamtite nas!"
Za kraj… Originalne sveščice sadrže i pisma čitatelja koji su dobili prijevremena izdanja, i ona su u skoro 99% pozitivna, skoro da autora ne uzdižu u nebo! Samo je jedan od "čitatelja" kritizirao Leonidinu homofobičnu napomenu o homoseksualnim Atenjanima, kad je općepoznato da su i Spartanci također bili pristaše istih običaja. To se također čak štoviše i poticalo jer se na taj bolje i čvršće zbližavalo ratnike u bitki. Navodi se da je to primjer Millerovog nepoznavanja činjenica antičke povijesti (skupa s nekim drugim činjenicama). Millerov respons je obrana činjenicom da su sami Grci izmislili riječ "licemjerje", zašto ne bi na taj način ismijavali hedonističke Atenjane za koje su oduvijek smatrali nižim ratnicima od Spartanaca. Na wikipediji možete naići na zapis da je gornju izjavu iznio sam Alan Moore, može biti, jedino ako se u pismu potpisao pseudonimom. Diskutabilno je također i autorovo opredjeljenje stavljanja fokusa na idealiziranje slobodnog spartanskog duha naspram invazije civilizacije temeljene na ropstvu, što zapravo potencira i povlači paralelu sukoba zapadnog (civiliziranog i slobodoumnog) i istočnog (robovlasničkog i totalitarnog) svijeta. Kao da Grci (ili po današnjem geopolitičkom trendu, Amerikanci) nisu vršili ekspanzije, osvajanja, i bili robovlasničko društvo. Nakon izlaska filma "300" Iranci su to u medijima tumačili kao " američki invaziju na Iran", zbog netočnog prikazivanja Perzijanaca u duhu suvremenstva i zbog isključivog prikaza rata sa Spartanskog aspekta. Kao odgovor na sva možebitna odstupanja od povijesnih činjenica uvijek se može potegnuti pravo na autorsku literarnu slobodu tijekom kazivanja nekih događaja, jer na kraju krajeva, ovo nije povijesni udžbenik! Kako god bilo, 300 je fini vizualni "prepjev" Herodotovog Termopila koji ističe sve važne momente iz tog krucijalnog sukoba, slavi sve one kvalitete koje su antički narodi stavljali na prvo mjesto. I uzdiže heroje, slobodne ljude, na pijedestal besmrtnosti – a da bi se to moglo ostvariti, potrebna je ultimativna žrtva. Život.
Kratki tečaj lakonskih izreka za početnike… Pridjev "lakonski" danas se upotrebljava u jeziku za opis jezgrovitog i kratkog načina govora, npr. lakonski izraz ili lakonski kratko (Laconica brevitas). Izraz dolazi i drevne Grčke, a onda je označavao ljude iz Sparte (iliti Lakonije) koji su bili vrlo škrti na riječima. Na temelju sljedećih najpoznatijih primjera brzo ćete ući u štos! (Opširnije vidjeti na wikipediji) 1. Kad su spartanci išli u rat, žene koje su držale do časti bi im rekle: "S njim ili na njemu" - pokazujući na štit. (300, str. 24.) 2. U trenutku kad u Termopilima Spartanci iščekuju dolazak Perzijanaca, stiže im Trahinjanski glasnik i priopćava da neprijatelja ima toliko da će njihove odapete strijele sakriti sunce. Brz odgovor dao je spartanski vojnik Dijanek – "To je dobro, barem ćemo se boriti u hladu. " (300, str. 38.) 3. Kada se Filip II. Makedonski sa svojom vojskom približavao Sparti, dao je (prema legendi) prenijeti im sljedeću prijetnju: "Ako pobijedim u ovom ratu, gorjet će vaše kuće, gradovi će vam biti u plamenu, vaše žene će biti udovice i zauvijek ćete biti roblje. " Spartanci, koji su bili škrti na riječima, odgovorili su samo jednom riječju: "Ako".
53