GUSTAVE FLAUBERT (1821. – 1880.)
200. obljetnica rođenja
Pripremila Ruža Jozić, Gimnazija Sesvete, 2021.
Gustave Flaubert • Gustave Flaubert, francuski romanopisac rođen je u Rouenu 12. prosinca 1821. – umro u Croissetu, 8. svibnja 1880. • Flaubert je počeo pisati prozne tekstove još u školi, a 1841. g. odlazi u Pariz na studij prava. • U dobi od 22 godine obolio je od neurološke bolesti, odustaje od studija i povukao se u osamu gdje stvara svoja najbolja djela.
• Godine 1846. umiru mu otac i sestra, a on se s majkom preselio u Croisset, gdje je živio do smrti – patnja je prošla njegovim mladim životom, jer uskoro mu umire i najbolji prijatelj iz djetinjstva Alfred de Poittevin. • Nakon toga počinje pisati roman Gospođa Bovary, zamišljen kao sukob između snova i zbilje, iluzije i razočaranja.
Flaubertovi spomenici u Francuskoj
Gustave Flaubert (1821. – 1880.) • Jedan od najvećih svjetskih romanopisaca, Gustave Flaubert, rodio se prije 200 godina,12. prosinca 1821. g. u Rouenu (Francuska), a umro je 8. svibnja 1880. godine. • Povijest književnosti ga pamti kao najutjecajnijeg francuskog romanopisca 19. stoljeća. Rano se počeo oduševljavati književnošću i od 1835. godine počeo pisati pripovijetke te objavljivati književne novine. • Prvo Flaubertovo remek djelo, a ujedno i najpoznatije je "Gospođa Bovary" iz 1857. godine. Pisanju tog djela prethodilo je piščevo putovanje po Bliskome i Srednjem istoku u trajanju od skoro dvije godine. • Flaubert je bio boležljiv, živio je na imanju Croisset u Normandiji, nije se bavio politikom, niti je sudjelovao u javnom životu; god. 1848. planirao krstarenje po Mediteranu.
Rouen
Flaubert - život • Flaubert upoznaje pjesnikinju Louisu Colet u koju se zaljubljuje, druži se s pjesnikinjom George Sand i gospođom Elise Schlesinger. • S prijateljem Maximom du Campom putovao 1849. u Egipat, a potom u Malu Aziju, zatim 1857. g. u Tunis, gdje je prikupljao materijal za svoj roman Salambo (1862.), s radnjom smještenom u drevnoj Kartagi • Slijedila su i ostala njegova književna djela, no nisu uspjela ponoviti uspjeh njegova prvoga romana Gospođa Bovary. • Flaubert je umro 8. svibnja 1880. g. te je pokopan na groblju u Rouenu.
Gustave Flaubert • Flaubert - klasik francuskoga realističkog romana. • Romanom Gospođa Bovary (Madame Bovary, 1857.) uznemirio je duhove te je optužen za povredu javnog morala. • Flaubert - slikar provincijalne pustoši, građanskog licemjerja i ograničenosti, on je pesimist, skeptik, trijezan promatrač, koji ne vjeruje u bolju narav svojih suvremenika.
• U malograđanskoj atmosferi propadaju neprilagodljivi pojedinci (Ema Bovary), živi se tjeskobno i skučeno (Jednostavno srce 1877.), mjesto znanosti cvjeta ambiciozni diletantizam (Bouvard i Pécuchet, 1881). • Nepristran promatrač (»autor mora u svojem djelu ostati nevidljiv«) i hladan skupljač činjenica, Flaubert traži izbavljenje u umjetnosti smatrajući kako je ona »viša od života« – jer »čovjek nije ništa, a djelo je sve«. • Flaubert se smatra najboljim francuskim majstorom stila.
Gustave Flaubert – književna djela • Flaubertova djela: • Novembar, novela, 1842. • Gospođa Bovary, 1857. • Salammbô, 1862.
• Sentimentalni odgoj, 1869. • Iskušenje sv. Antuna, 1874. • Komedija Kandidat, 1874. • Tri pripovijetke, 1877. • Flaubert počinje pisati roman Bouvard i Pecuchet, 1880., no uskoro umire od moždanog udara. • Rječnik uvriježenih mnijenja, objavljen 1881. posmrtno.
Flaubertov roman Gospođa Bovary • Gospođa Bovary (1857.) • Flaubert opisuje malograđansko društvo francuske provincije polovicom 19. st. • mjesto radnje: Tostes, Yonville i Rouane – provincijska mjesta • kako bi zadovoljilo načelo istinitosti temu preuzima iz crne kronike – o nesretno zaljubljenoj ženi koja se otrovala arsenom • Balzac prikazuje francusko društvo u svim njegovim pojavnostima pa tako i onim negativnim – utemeljitelj kritičkog realizma u književnosti. • Flaubert je tvorac psihološkog realizma – tip realizma koji se temelji na psihološkoj karakterizaciji glavnog lika ili nekoliko likova – pratimo njihova unutrašnja proživljavanja.
Flaubertov roman Gospođa Bovary • Flaubert je zbog svog romana Madam Bovary završio na sudu što će mu samo donijeti još veću reklamu (zamjerali su mu poetizaciju brakolomstva (bračne nevjere). • Emma Bovary - tip mlade, strastvene, inteligentne, romantične, nezadovoljne žene iz provincije koja teži boljem, ekskluzivnijem životu, kakav je upoznala u ljubavnim romanima; ne preže od preljuba, ne drži do obitelji ni religije; razočarana se ubija. • Emme Bovary - kći bogatog seoskog gazde, odrasla i odgojena u samostanu, svoje ideje o ljubavi i životu crpi iz literature, željela je sreću o kakvoj je čitala u literaturi. • Udaje se za Charlesa – čestitog, ali nezanimljivog liječnika koji je obožava; počinju živjeti u provinciji. • Njen je život bio hladan kao tavan kojemu je prozor okrenut prema sjeveru i dosada je kao nijema paučina plela potajno svoju mrežu po svim kutovima njena srca. (...) U duši međutim očekivala je neki događaj.
Flaubertova junakinja Emma Bovary • Emma se nigdje ne uspijeva skrasiti: u braku je nesretna, monoton joj je život, sve je guši, žudi za balovima koji će je raspametiti; pokušala je u dosadnom suprugu probuditi strast – bezuspješno • „Srce joj bijaše nalik na njih (izlizane satenske cipelice): pri dodiru s bogatstvom na njima ostalo je nešto što se izbrisati neće.“ • Žudi za Parizom o kojem čita iz modnih časopisa, a život na selu joj se gadi – zgadio joj se i Charles • Za Emmu postoje tri sloja društva • svijet bogatih veleposjednika
• društvo vojvotkinja • kavanska društva glumaca i pisaca • za druge nije htjela znati!!!
Flaubertove riječi i misli • Vatra se u kaminu ugasila, sat je i dalje otkucavao, a Emma se nekako čudila kako su te stvari sve tako mirne, dok u njoj bukti takav nemir. • Srce joj je bilo baš takvo: dodiri s bogatstvom ostavljali su na njemu trag koji nikad izblijedjeti neće. • Podjednako je željela umrijeti i živjeti u Parizu.
• Ne valja dodirivati uzore: njihova nam se pozlata lijepi za prste. • Kad čovjek ne može biti umjetnik, postaje kritičar isto tako kao što postaje doušnik kad ne može postati vojnikom. • Autor treba biti u svom djelu ono što je Bog u svemiru: sveprisutan i uvijek nevidljiv. • Ništa toliko ne ponizuje čovjeka koliko to što vidi da budale uspijevaju u stvarima u kojima je on doživio neuspjeh. • Ljubav je proljetna biljka koja sve prožima nadom, pa čak i ruševine uz koje prianja.
Flaubertove riječi i misli • Najljepša su djela ona u kojima ima najmanje materije; što se izraz više približava misli, što se riječ više uz nju priljubljuje i nestaje, tim je ljepše… Zato nema ni lijepih ni ružnih tema i gotovo da se može postaviti aksiom, sa stajališta čiste Umjetnosti, da tema uopće nema, te da je stil sam po sebi apsolutni čin viđenja stvari. • Emma godinama očekuje čudo. Ljubav, vjerovala je, mora doći iznenada, uz velike bljeskove i munje, poput orkana s nebesa koji se sruči na život, uzdrma ga, iščupa volju kao lišće i u ponor baci i srce i dušu… • Srce je bogatstvo koje se ne prodaje i ne kupuje, nego se poklanja. • Kad čovjek očajava, uvijek se treba nadati, a kad se nada, treba sumnjati. • Lijepi su lijepi samo zato što su okruženi ružnima. • Šta znači biti slavan? Postići da se govori mnogo gluposti na vaš račun.
Flaubert i bovarizam • Pojam bovarizam – bijeg od stvarnosti; karakteristično nezadovoljstvo vlastitim stanjem u mladih žena kao i želja za nečim što prelazi njihove mogućnosti • pisac kritizira glupost i malograđansko društvo – malograđanštinu • malograđanin – pejor. pripadnik građanstva nesposoban za javnu djelatnost izvan svoga izravnog interesa i sigurnosti
• bovarizam označuje nemoćnu težnju osrednjih duhova prema visinama, odnosno čovjekovu sklonost da, poput Emme, smatra kako je rođen za nešto bolje od onoga sto mu život donosi -to je simbol čežnje za neostvarivim: čovjek se osjeća zarobljen prilikama u kojima živi, stvarnošću s kojom se suočava i želi to nadvladati - donkihotizam
Flaubertov roman i suđenje realizmu • Flaubert se toliko suživio s djelom da je često znao govoriti: “Emma Bovary, to sam ja.” • Kada je djelo nakon pet godina ugledalo svjetlo dana, književni kritičari proglasili su ga nemoralnim upravo zbog prikazivanja licemjerja malograđanstva, prevare koju čini žena, samoubojstva i sl., no zapravo je njegova jedina “krivnja” bila ta što je u književnost unio dotad neviđeni realizam. • Na sudu ga je uspješno obranio odvjetnik Sénard, kojemu je i posvetio drugo izdanje svoje knjige. To je bilo 1857. g., iste godine kada je zabranu objavljivanja svoje knjige “Cvjetovi zla” dobio i Baudelaire. Nedugo nakon toga kritičar SainteBueve u listu “Le Moniteur universal” napisao je pozitivnu kritiku o romanu, a sve ostalo je povijest.
Flaubertova poetika: Roman treba biti ogledalo ljudske duše, slika života! • Flaubertov roman Gospođa Bovary počeo se objavljivati u nastavcima, ali prije nego što je tiskan u cijelosti, optužen je zbog nemorala, raskalašenosti i poetiziranja brakolomstva. • Na sudskom procesu održanom u Parizu 1857. godine vješti je odvjetnik (Senard, na početku cjelovite tiskane knjige stoji mu posveta) uspio obranit Flaubertovo djelo koje je dobilo dopuštenje za tiskanje. • Sam Flaubert je izjavio: Preljub mi je podjednako odbojan kao i malograđanština… Nije da optužujem gđu Bovary, ni da je branim. • G. Flaubert: Emma Bovary, to sam ja! Te riječi ukazuju na autorovo poistovjećivanje s junakinjom koja je podvojena između banalne stvarnosti i velikih očekivanja i snova, čija žrtva postaje. • Flaubert je ovim djelom poručio da je neutuđivo pravo svakog čovjeka živjeti vlastiti san i, pa makar bilo i pogubno te da će ga se svatko domoći u tolikoj mjeri koliko skupi snage boriti se za sebe.
Flaubertova „junakinja” • Flaubertova „junakinja” Emma Bovary, izazvala je sudski proces zbog, navodno, nemoralnih dijelova teksta. Pisac, njegov izdavač i tiskar, oslobođeni su optužbe zahvaljujući mudrosti suca. • G. Flaubert je izjavio: „Vjeruju da sam zaljubljen u stvarnost, a zapravo ja je mrzim. Iz mržnje prema realizmu počeo sam pisati taj roman“. • Autor ga je okarakterizirao kao djelo o „ironičnoj sudbini koja podešava stvari tako da cjelina bude što je moguće skladnija, a sudionici što je moguće nesretniji“. • Takva piščeva vizija, gdje junakinja djela zamišlja da je rođena za drukčiju sudbinu od one koju joj je život namijenio, dobila je i pripadajući pojam „bovarizam“.
Kritičari o Flaubertu • I pored cenzure, roman je shvaćen kao napad na osnovne društvene vrijednosti, obitelj i vjeru: loša žena i majka koja i na romantično bolećiv način, traži sebe kao osobu, bez svake je sumnje ideja koja iz temelja podriva ne samo tadašnje, nego i svako društvo. • I pored svega što je napisano o ovome piscu i njegovu djelu, od kritika i eseja do studija, čini se da su u ova dva odlomka iz presude donesene na kraju čuvenog procesa sadržana, kako definicija realizma, tako i ocjena Flauberta kao pisca: • S obzirom na to da nije dopušteno, pod izlikom opisivanja karaktera ili lokalne boje, prikazivati u njihovim zastranjivanjima postupke, riječi i vladanje likova koje je pisac stavio sebi u zadatak opisati; da bi takav sustav, primijenjen na djela ljudskog duha kao i na proizvode lijepih umjetnosti, vodio k realizmu koji bi bio nijekanje lijepoga i dobroga i koji bi, stvarajući djela jednako uvredljiva za pogled kao i za duh, počinjao neprestane povrede javnog morala i dobrih običaja (…) • No s obzirom na to da je djelo čiji je Flaubert pisac djelo koje je čini se, dugo i ozbiljno rađeno s gledišta književnog i s gledišta proučavanja karaktera; da su odlomci na koje ukazuje odredba o upućivanju pred sud, ma koliko da zaslužuju prijekor, malobrojni, ako ih se usporedi s ospegom djela; da ti odlomci, bilo po idejama koje izlažu bilo po situacijama koje predočuju, ulaze u sastav karaktera koje je pisac htio opisati, preuveličavajući ih vulgarnim i često sablažnjivim realizmom (…) (https://biblyia.wordpress.com/2016/12/18/divina-marion-gustave-flaubert-i-njegovo-djelo/ )
Ostala Flaubertova djela • U sljedećem romanu Salammbô iz 1862. godine, Flaubert je dao naglasak na prozaičnu malograđansku svakodnevicu. • Godine 1869. objavio je svoj najveći roman, Sentimentalni odgoj koji se smatra autobiografskim djelom u kojem je svoju mladenačku očaranost Elise Schlesinger i studentskim danima opisao kao: „moralnu povijest ljudi moga naraštaja". Roman prati mladog Frederica Moreaua kojemu je strast pokretačka snaga života, ali mu ostaju neostvarene žudnje, neostvarene ambicije. • Sljedeća djela su mu Iskušenja svetoga Antuna 1874. godine, zatim Tri priče iz 1877. godine i mnoga druga. • O Flaubertu je francuski kritičar Emile Faguet izjavio: „Postojao je u Flaubertu istovremeno romantik kojemu se stvarnost činila glupom i realist koji je smatrao realizam ispraznim; umjetnik koji je smatrao građane grotesknima i građanin koji je mislio da su umjetnici pretenciozni, a sve je to bilo obavijeno mizantropom koji je čitav svijet držao smiješnim.“
Korištene knjige