LJUDEVIT GAJ (1809.-1872.) uz 150. obljetnicu
Gajeve smrti
Pripremila Ruža Jozić, knjižničarka Gimnazije Sesvete
U spomen Ljudevitu Gaju • Ljudevit Gaj, bio je hrvatski političar, jezikoslovac, ideolog, novinar i književnik, središnja osoba ilirskog pokreta koja je imala važnu ulogu i u hrvatskom narodnom preporodu. • Ljudevit Gaj – slavni preporoditelj koji je zaslužan što danas govorimo štokavskim. • Njegova pjesma Još Horvatska ni propala postala je nacionalnom budnicom i simbol otpora prema Mađarima i Habsburgovcima, a i u novije doba često se pjevala.
Muzej Ljudevita Gaja u Krapini
Ljudevit Gaj - ILIRAC • Vođa hrvatskog narodnog preporoda, ilirac, jezikoslovac, književnik i političar Ljudevit Gaj rodio se 8. srpnja 1809. godine u Krapini. • Odrastao u obitelji u kojoj se govorio njemački jezik, ali je majka njegovala i kajkavštinu. Gimnaziju je pohađao u rodnoj Krapini, Varaždinu i u Karlovcu. • God. 1826. upisao je studij filozofije u Beču, nastavio u Grazu, a 1829. upisao se na pravo u Pešti, zatim je doktorirao filozofiju 1834. godine u Leipzigu. • Početkom 1832. dolazi u Zagreb, gdje radi u pravnoj struci. Dobivši 1834. odobrenje, počeo je 1835. izdavati Novine horvatske s tjednim književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska i otada se potpuno posvetio narodnomu preporodu.
Ljudevit Gaj – Ilirski pokret • Gaj je 1832. u Zagrebu okupio skupinu mladih ljudi, kojoj se od starijih pridružio grof Janko Drašković, koja je počela planirati kulturno, znanstveno, prosvjetno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske po uzoru na razvijenije europske zemlje. • Pod ilirskim imenom u širem smislu imali su program kulturnoga povezivanja južnih Slavena, a u užem smislu ujedinjavanje svih hrvatskih zemalja. • Na oblikovanje Gajeve hrvatske i slavenske ideologije, koju je s vremenom mijenjao i dograđivao, uvelike su utjecali teorija o ilirskom podrijetlu južnih Slavena, legenda o braći Čehu, Lehu i Mehu koja je stvarala sliku slavenskoga jedinstva i zajedničkog porijekla.
Muzej Ljudevita Gaja u Krapini
Ljudevit Gaj – Ilirski pokret • Njegova ideja pokazala se iluzornom jer su uz ilirski pokret pristali samo Hrvati (uz iznimku Slovenca Stanka Vraza), a već 1843. godine kralj je zabranio uporabu ilirskog imena. Nakon toga gasi se ilirski zanos, njegovi se prvaci vraćaju u hrvatske okvire, a Gajeve novine mijenjaju ime u Narodne novine, a on gubi vodeću ulogu u narodnom preporodu. • Ponovno je imao znatnu ulogu u političkom životu u revolucionarnoj 1848., kada je vodio Narodnu skupštinu Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Surađivao je s banom Jelačićem, ali nakon afere u kojoj ga je bivši srpski knez Miloš Obrenović optužio da je u njega iznudio novac i preuzeo ga u banovo ime, njegova se politička karijera naglo gasi, iako mu krivnja nije nikada dokazana. Nakon afere napuštaju ga prijatelji i najvjerniji suradnici, ostaje usamljen.
Gajeve novine Danica
Ljudevit Gaj – reformator jezika • Još za vrijeme studija, u svojoj dvadeset i prvoj godini izdao je knjižicu Kratka osnova hrvatskoslavenskoga pravopisanja u kojoj je reformirao hrvatski pravopis prema češkom uzoru. • Ovaj revolucionarni pravopisni pothvat uskoro su prihvatili Hrvati, dijelom i Slovenci, Crnogorci i Srbi. Prihvaćanje Gajevog jedinstvenog pravopisa bio je najvažniji korak hrvatskog nacionalnog preporoda, jer do tada u cijeloj Europi, najvjerojatnije, nije bilo zemlje u kojoj se rabilo toliko narječja kao u Hrvatskoj. • Slobodno možemo reći da je Ljudevit Gaj najzaslužniji što danas govorimo štokavski i što pišemo slova č, š, ž. • Godine 1835. Gaj pokreće novine Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka, koje će uskoro preimenovati u Danicu ilirsku u kojima propagira ideju ilirizma.
Ljudevit Gaj – promotor hrvatske kulture • Gaj se još za studija upoznao s kulturnim zbivanjima i književnim djelima te širio vidike o slavenskom svijetu. • Zato mu se zarana rodila ideja o hrvatskoj slovopisnoj i književnojezičnoj reformi, što će postati središtem njegove sveukupne djelatnosti. • U početku je smatrao da kajkavsko narječje najbolje čuva obilježja starijega stanja hrvatskoga jezika, a poslije je temelje jedinstvenoga književnoga jezika vidio u bogatoj hrvatskoj književnoj baštini s dubrovačkom kao uzorom. • Počeo je s objavljivanjem i kajkavskih i štokavskih prilogâ, postupno je prelazio na štokavski književni jezik i na novi slovopis, a od 1836., s promjenom imena u Ilirske narodne novine i Danica ilirska, svojoj je ideologiji dao južnoslavenski značaj, ali je istodobno isticao etničku samostalnost Hrvata i teritorijalnu cjelokupnost Trojednice na osnovi povijesnih prava. • Za širenje pokreta Gaju su služile ponajprije Danica i njegova tiskara, osnovana 1838. godine
Spomenik Lj. Gaju u rodnoj Krapini
Ljudevit Gaj: Po jeziku narodi vjekuju i gospoduju: kako im ga otmeš, sluguju! • Kao vođa preporodnoga pokreta bio je poznat širom Hrvatske, ali i u slavenskim zemljama Habsburške Monarhije. Vrhunac svojega političkog djelovanja doživio je s uspjehom Ilirske narodne stranke u županijskim skupštinama u Varaždinu 1841. i u Zagrebu 1842. godine. • U krilatici »Da Bog živi konstituciju ugarsku, kraljevinu Hrvatsku i narodnost ilirsku!«, iznesenoj u povodu skupštinskoga zasjedanja u Varaždinu, Gaj je sažeo sav program narodnoga preporoda: hrvatska samostalnost u okviru zemalja krune sv. Stjepana i pripadnost južnoslavenskom etničkomu i kulturnom prostoru.
Vlaho Bukovac: Hrvatski narodni preporod
Ljudevit Gaj – tiskar i novinar • Nakon što je uspio nabaviti kraljevu suglasnost za pokretanje hrvatskih novina, 6. siječnja 1835. godine pojavile su se “Novine Horvatske” s književnim prilogom Danicom. Sve do kraja prvog godišta novine su zadržale prvotni naziv da bi kasnije promijenile ime u “Ilirske narodne novine”. • Ljudevit Gaj je 1836. godine na inicijativu grofa Janka Draškovića preimenovao novine u “Danica ilirska” i “Ilirske narodne novine” dajući cijeloj ideologiji južnoslavenski značaj. U to je vrijeme isticao samostalnost Hrvata ali kao sastavni dio Monarhije.
Ljudevit Gaj u Zagrebu • Ljudevit Gaj je u Zagrebu utemeljio tiskaru, a bavio se i književnošću. Njegova pjesma Još Hrvatska ni propala postala je nacionalnom budnicom i simbol otpora prema Mađarima i Habsburgovcima. Ambiciozno povijesno djelo Dogodovština Ilirije velike ostalo je nedovršeno i neobjavljeno. • Nakon zabrane ilirskoga imena 1843. godine Gaj je izgubio vodeću ulogu u ilirskom pokretu. Ponovno je imao znatnu ulogu u političkom životu u revolucionarnoj 1848., kada je vodio Narodnu skupštinu Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, koja je prihvatila Zahtijevanja naroda. • Ljudevit Gaj je preminuo 1872. g. u Zagrebu i pokopan je na svom posjedu Mirogoj (kamo se sklonio potkraj života), kojega je 1885. kupila zagrebačka općina i od tada postaje glavno gradsko zagrebačko groblje, danas Mirogoj, najznamenitije počivalište hrvatskih velikana.
Velikani HRVATSKOGA NARODNOG POKRETA
Ljudevit Gaj – reformator pravopisa • Ljudevit Gaj 1830. g. u Budimu tiska knjižicu Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja, prvi općeprihvaćeni hrvatski pravopis na hrvatskom i njemačkom jeziku. Time označava početak narodnog preporodnog gibanja u Hrvatskoj početkom 19. st. • Potaknut primjerom i nastojanjima Pavla R. Vitezovića, a po uzoru na već ustrojeni češki pravopis sa dijakritičkim znakovima, reformira hrvatsku abecedu te za svaki glas u hrvatskom jeziku rabi po jedan znak u hrvatskom latiničkom pismu, zbog toga se po njemu hrvatska abeceda naziva još i Gajica, čime je ujedinio slovopisno i pravopisno cijeli hrvatski narod. • Pravopisna osnova kakvu je Gaj predložio 1830. trebala je hrvatsku književnost objediniti i približiti ostalim slavenskim narodima, osobito onima koji pišu latinicom.
Ljudevit Gaj • Podupirući na kraju centralističku politiku Beča, ali i hrvatsku teritorijalnu sveukupnost (Misli o nagodbi Hrvatske i Slavonije s vladom, 1864.), doživio je Austrougarsku nagodbu 1867. kao poraz svojih političkih ideja. • Kao književnik Gaj nije ostavio dublji trag. Među pjesmama, uglavnom kajkavskima, jedino je Horvatov sloga i zjedinjenje (poznata po početnom stihu Još Horvatska ni propala, u Danici, 1835.), stekla je veliku popularnost kao preporodna budnica.
Ljudevit Gaj – borac za hrvatski jezik • Sedam godina u Hrvatskoj je trajao ilirski zanos koji je prekinut naredbom od samog kralja o zabrani ilirskog imena 17. siječnja 1843. godine s obrazloženjem kako ne želi da među njegovim podanicima postoji razdor. Tako je na želju Mađara zabranjen naziv ilirizam. • Ljudevit Gaj nije se protivio kraljevoj naredbi jer je njemu ilirstvo bio pojam za hrvatstvo, želeći osnažiti narodnu svijest kod Hrvata u vrijeme kada je to bilo najpotrebnije. • Zaslugom Gaja i njegovih suradnika hrvatski je jezik nakon višestoljetnoga izgrađivanja kodificiran i proglašen službenim jezikom u Hrvatskom saboru 1847. godine.
Ljudevit Gaj – reforma pravopisa • U članku Pravopisz (Danica, 1835) vratio se djelomice dvoslovima (dj, gj, lj, nj, tj), ostavio jednoslove (č, š, ž) s kvačicom, a ne s prvotnom tildom, uveo ć i ě. • Gaj je osmislio Gajicu, latinično pismo koje je s vremenom doživjelo male promjene, bit će postupno prihvaćeno u cijeloj Hrvatskoj, a prihvatit će ga i Slovenci. • Premda je Gaj u svojem programu imao zacrtano da osnovica »ilirskomu« jeziku bude cijela Ilirija, ilirski su gramatičari, ponajprije V. Babukić i A. Mažuranić, u svojim gramatikama normirali hrvatski jezik na novoštokavskoj jekavskoj osnovici s otvorenošću prema sveukupnosti pisane hrvatske književne baštine.
Ljudevit Gaj i hrvatski jezik • Gajeve zasluge za hrvatski standardni jezik nisu toliko u onome što je napisao, nego više u onome što je pokrenuo. • Ujedinjavanje Hrvata u jednom latiničnom slovopisu bilo je prvi korak prema ujedinjavanju u jednom standardnom jeziku, a u toj je integraciji Gaj odigrao odlučujuću ulogu. • Poticaje za slovopisnu reformu našao je u domaćim nastojanjima slovnoga usustavljivanja, ponajprije u Pavla Vitezovića, te u češkom slovopisu. • U knjižici Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaňa (1830.) predložio je jednoslovni sustav, polazeći od kajkavskoga književnog jezika, rješavajući dotadašnji problem pisanja palatala uvođenjem nadslovnih znakova. Prijedlog nije prihvaćen, ali je označio početak rješavanja jedinstvenoga slovopisa i hrvatskoga standardnoga jezika.
Ljudevit Gaj je umro i sahranjen u Zagrebu, 20. travnja 1872. godine.
Korištena literatura i izvori: -
Bratulić, Josip. 1994. Mrvice sa zagrebačkog stola. Matica hrvatska. Zagreb.
-
Hrvatska enciklopedija, sv. 4. 2002. glavni ur. Kovačec, August. LZ Miroslav Krleža. Zagreb.
-
Moguš, Milan. 1993. Povijest hrvatskoga književnoga jezika. Nakladni zavod Globus. Zagreb.
-
Šidak, Jaroslav. 1988. Hrvatski narodni preporod; Ilirski pokret. Školska knjiga; Stvarnost. Zagreb.
-
Slike preuzete na poveznicama (veljača 2022.):
-
https://sites.google.com/site/ljudevitgaj123/fotografije https://sh.m.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Matica,_ljud evit_gaj.jpg http://stari.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=1217
-
Ljudevit Gaj: Budimo vitezovi duha Spomenik Lj. Gaju u Zagrebu
kako bismo obranili ono za što su ginuli naši pređi!