Molière
Jean-Baptiste Poquelin (15. I. 1622. – 17. II. 1673.)
Uz 400. obljetnicu rođenja velikog francuskog komediografa Pripremila Ruža Jozić, Gimnazija Sesvete, 2022.
400 godina od rođenja velikog francuskog komediografa MOLIEREA
Moliere – 400. obljetnica rođenja • Francuska i svijet od 15. siječnja 2022. obilježavaju 400 godina od rođenja velikog francuskog komediografa Jeana Baptistea Poquelina, poznatijeg kao Molière. • Njegovi likovi poput Škrca, Tartuffea ili Harpagona do danas su ostali neizostavni kazališni likovi, uvijek aktualni i uvjerljivi. • Molière je diplomirao pravo, ali je brzo počeo nastupati kao kazališni glumac što je u ondašnje doba bilo neprilično zanimanje (glumcima su čak branili sahrane na običnim grobljima), pogotovo za nekoga tko je rođen u obitelji kraljevskog tapetara.
PARIZ - Moliereov grad
MOLIERE – uz 400. obljetnicu rođenja • Francuski komediograf i glumac Molière, pod pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin rođen prije točno 400 godina u Parizu – kršten je 15. siječnja 1622. godine. Kazališni svijet slavit će četiri stoljeća od rođenja jednog od najvećih pisaca na francuskom jeziku i književnog velikana svjetske književnosti. • Brojna Molièreova djela nadživjela su stoljeća i postala klasici. Molière je kreirao mnoge likove koji su u njegovo vrijeme bili moderni i na koje se tada loše gledalo. Međutim, kad se njegovi komadi danas iznova čitaju, vidimo da je Molière u mnogo toga bio ispred svoga vremena i stvorio je snažne likove koji će izvršiti utjecaj u kasnijim epohama.
Moliereovo kazalište
Moliere – život za kazalište • Moliere je rođen u Parizu sredinom siječnja 1622. g., a kršten je 15. siječnja pa se taj datum uzima kao dan njegova rođenja. • Moliere potječe iz obitelji tapetara, školovao se kod isusovaca u Parizu, diplomirao pravo. Godine 1644. uzima umjetničko ime Moliere, pod kojim je ostao poznat do danas. • Od 1643. nastupao je kao kazališni glumac, 1645.–58. putovao provincijom s vlastitom družinom L’Illustre Théâtre te je u tom razdoblju počeo pisati farse i komedije zapleta.
Teatar kao Moliereova sudbina • Moliere je osnovao stalnu trupu, s kojom je izvodio vlastite komade, djelujući isprva pod pokroviteljstvom kraljeva brata vojvode od Orléansa. • Vrativši se u Pariz postigao je veliki uspjeh komedijom Kaćiperke (Les Précieuses ridicules, 1659).
• Od 1665. radi pod pokroviteljstvom kralja Luja XIV., po narudžbi kojega je napisao 12 komedija-baleta, među kojima je najpoznatiji Građanin plemić (Le Bourgeois gentilhomme, 1670.). • Istodobno je napisao niz komedija karaktera. • U Školi za muževe (L’École des maris, 1661.) započeo je s uporabom stereotipnih komičnih situacija radi zagovaranja razumnoga prihvaćanja ljudske naravi, što se podudaralo s onodobnom galantnom kulturom dvora i pariških salona.
Kazališna družina iz Moliereova vremena
Moliere veliki komediograf • Slijedila je Molierova prva velika komedija, Škola za žene (L’École des femmes, 1662.), kritika seksualnoga licemjerja, potom Tartuffe (1664.), s naslovnim likom lažnoga pobožnika koji iz koristoljublja potiče svojega kućedomaćina na vjerski fanatizam. • Tema je te komedije maska, omiljena u baroku, ali ju tretira klasicistički pa se odlikuje savršeno provedenim jedinstvom mjesta, vremena i radnje. • Tartuffe, jedan od vrhunaca autorova komediografskog umijeća, temeljno je komad o strahu kao psihološkoj i moralnoj podlozi na kojoj izrasta potreba za vođom, što otvara put fanatizmu i tiraniji (preko naslovnoga lika sugerira se opasnost svake ideologije).
Moliere – stvaralac komedija • Molière s vlastitom družinom putuje izvodeći i vlastite farse i komedije, što i nije završilo osobitim financijskim uspjehom, nego popriličnim krahom, i to zbog čitavog niza nesretnih okolnosti. • U Parizu je Molière ipak postigao veliki uspjeh komedijom Kaćiperke 1659. godine, nakon što se dosta naputovao Francuskom. Nakon toga, osniva novu stalnu trupu s kojom izvodi vlastite komade, pod pokroviteljstvom vojvode od Orleansa, a onda i pod pokroviteljstvom samoga apsolutističkog vladara Luja XIV. • Na njegovu narudžbu napisao je dvanaest komedija-baleta, od kojih je najpoznatija Građanin plemić koja se sve donedavno godinama održala i na repertoaru zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, postavši jednom od najhvaljenijih njegovih predstava.
Moliereu su diljem Francuske i Pariza podignuti mnogi spomenici, postavljene biste i slike.
Molière je napisao: Čovjek lako podnosi prijekor, ali teško podnosi porugu. Spreman je da ga smatraju zlim, ali ne želi da ga smatraju smiješnim. • Negdje istodobno Molière piše i komediju Škola za muževe, ali i Školu za žene, a onda i Tartuffea 1664., stvorivši lik beskrupuloznog prevaranta koji iz koristoljublja potiče domaćina kuće na vjerski fanatizam kako bi ga što bolje i u potpunosti iskoristio. Nakon premijere u Versaillesu komad je zabranjen, do 1669. g., iako je doživio i neke izmjene. • Ističu se i komedija Mizantrop i Liječnik protiv volje (koja je dobila puno raznih inačica, a nezaobilazno Molièreovo djelo je i Umišljeni bolesnik, komad koji se i dandanas često nalazi na kazališnim repertoarima diljem svijeta.
Molière je bio nesumnjivi div svjetske književnosti. Genijalno je ismijao društvo svoga vremena. • Nakon premijere u Versaillesu, Moliereov komad Tartuffe je pod pritiskom bogatih krugova bio zabranjen, a ponovno je odobren za prikazivanje tek 1669., nakon niza preradbi. • Bolje sreće nije bila ni komedija Don Juan ili kamena gozba u kojoj je autor ismijavao pobožnoga Sganarellea u odnosu na slobodoumnog Don Juana. • Komedija Don Juan ili kamena gozba (Dom Juan ou le festin de pierre, 1665.) također je izazvala sablazan zbog ismijavanja lika pobožnog ali ograničenoga Sganarellea nasuprot raspusnomu naslovnom junaku. • Mnogobrojnošću epizoda i ambijenata taj je komad blizak duhu baroknih tragikomedija, s jedinstvom na karakternoj razini, odnosno na komičkoj opreci don Juana i Sganarellea, ali i sa slojevitom dvosmislenošću tretmana naslovnoga lika.
MOLIERE – uz 400. obljetnicu rođenja • Molière je genijalno ismijao društvo svoga vremena, i to ne samo pojedinačne karaktere, nego i čitav splet društvenih odnosa, ukazujući na mnoge laži i predrasude, ne libeći se bespoštednog prikazivanja pokvarenosti i izvitoperenosti aristokracije, ali i gramzivosti buržoazije. • Zanimljivosti iz Molièreove biografije su da je zbog financijskog kraha svoga kazališta završio u zatvoru. • Molièreova supruga bila je francuska glumica Armande Béjart, članica njegove družine. Nakon njegove smrti preuzela je vodstvo dijela družine. Glumila je u izvedbama Molièreovih komedija, a poslije i u tragičkom repertoaru. Godine 1673. osnovala je kazalište pod svojim imenom, koje je 1680. postalo dijelom ansambla Comédie-Française. • Molière je umro u Parizu, 17. veljače 1673. g. kada mu je pozlilo u kazalištu, nakon čega je prevezen kući i uskoro preminuo.
Kada bi narodi tražili pisca koji ih ponajbolje predstavlja, Engleska bi imenovala Shakespearea, Njemačka Goethea, a Francuska bi svakako odabrala Molierea.
Moliereova djela – vrhunac komedije • Moliereova komedija Mizantrop (Le Misanthrope, 1666.) uglađena je salonska komedija usredotočena na lik oštroumnoga mizantropa Alcestea, ispunjena gađenjem prema površnim etičkim normama. • Zbog suptilna i krajnje suzdržana smijeha i gotovo potpune odsutnosti pučke komike, to se djelo smatra vrhuncem i klasicističke komedije i Molièreove profinjenosti, uz povremeno gotovo tragički osjećaj svijeta. • Junak je Mizantropa suprotnost Tartuffeu; Molière naime ne vjeruje u apsolutnu vrlinu, već traži ravnotežu i umjerenost pa je Alcesteov gorljivi idealizam ipak nepoželjan.
Moliereove komedije – škola ljudskih vrlina • Među Moliereovim komedijama izdvajaju se još: • Liječnik protiv volje (Le Medecin malgré lui, 1666.), • Amfitrion (Amphitryon, 1668.), • George Dandin (1668.), komedija bliska farsi, s intrigom o ljubomornome mužu i nevjernoj ženi, • Škrtac (L’Avare, 1668.), u kojoj komične situacije vezane uz junaka, više pokazuju apsurd svijeta nego veselje, • Scapinove spletke (Les Fourberies de Scapin, 1671.), s prevladavanjem pučkoga humora, • Učene žene (Les Femmes savantes, 1672.), • Umišljeni bolesnik (La Malade imaginaire, 1673).
Moliereov Škrtac – bogatstvo komičnih oblika • Među Moliereovim komedijama Škrtac zauzima posebno mjesto, iako je motiv škrtosti preuzet iz Plautove komedije Aulularija (komedija o ćupu), kao što se i naš Držić prema osobnom priznanju poslužio Plautom. • Moliere obnavlja temu zgrtanja bogatstva po svaku cijenu, u svojim komedijama prikazuje ljudsku prirodu u svim njezinim izopačenostima i opakim zloćama. • Moliere je zapisao: Meni je slikati moral, ponašanje, običaje i značenja a da ne diram ni u koga izravno. Sve osobe koje prikazujem osobe su „u zraku”, lutke što ih odijevam po svojoj mašti samo da bih zabavio gledaoce. A treba li reći ima li čega što bi me odvratilo od daljega pisanja komedija, onda su to sličnosti koje moji protivnici u njima uvijek žele pronaći, zlonamjerno nastojeći probuditi zavist kod nekih osoba na koje nikada nisam mislio. (iz Versailleske improvizacije).
Moliere – tvorac komedije karaktera • U salonskim je jednočinkama Kritika Škole za žene (La Critique de l’École des femmes, 1663.) i Versailleska improvizacija (L’Impromptu de Versailles, 1663.) izrazio neka poetička stajališta. • Molière je tvorac velike klasicističke komedije karaktera, koju je često kombinirao s komedijom običaja i farsom, oslanjajući se pritom na različite izvore (antički autori, srednjovjekovni fabliau, F. Rabelais, talijanska komedija dell’arte). • Razumno je poštovao stroga pravila klasicizma, vodio je računa o svim ukusima, od puka do dvora, što njegovu humoru daje širok registar, a produbljenom psihološkom analizom srodan je klasicističkim moralistima svojega doba. • Moliere je napisao 33 komedije, koje se smatraju ogledalom francuskog društva 17. stoljeća. Molière se uvijek trudio pokazati ljudske karaktere iz svih slojeva francuskoga društva, osuđujući i ismijavajući sve što je smatrao da nije u skladu s ljudskom prirodom.
Moliere u kazališnoj izvedbi • Temeljene na neprestanoj napetosti između mudroga i luckastoga, postojanju i suprotstavljanju pravoga i krivoga, Molièreove se komedije mogu čitati i kao tekstovi u kojima se grupiranjem karaktera, stvaranjem prizora, govora i ponašanja neprestano varira i evocira središnja tema. • Njegova su djela od prvih izvođenja trajno prisutna na svjetskim pozornicama, a rano su se prevodila i prerađivala u Hrvatskoj.
Moliere u Parizu • Kada je Moliere umro 1673. g. , po francuskim zakonima glumcima nije bilo dopušteno da budu pokopani na svetom tlu groblja. Ipak je Molièreova udovica Armande zamolila kralja da mu omogući uobičajen pogreb. • Godine 1792. njegovi ostaci su prenešeni u muzej, a 1817. je pokopan na groblju "Père Lachaise" u Parizu.
Moliere - velikan svjetske književnosti • Sokrat je rekao da je najveća sreća ne roditi se, ali ja ne znam tko je tu sreću doživio, izjavio je jednom prigodom Moliere. • Kralj svih francuskih klasicističkih i prosvjetiteljskih dramatičara zaslužio je da ga se svake godine sjetimo i po njegovim nezaboravnim sentencama i događajima iz najpoznatijih djela, a Škrtac i Umišljeni bolesnik svakome će školarcu, zauvijek ostati štivo kojem su se radovali unatoč odbojnosti zadanih lektira i nenaučenosti na klasike svjetske književnosti.
Neki od francuskih spomenika Molierea
Moliere: Čudan je posao nasmijavati čestite ljude. • Moliere zapisuje uz zabranu svoje komedije Tartuffe 1669. godine: „Ako je ispravljanje poroka svrha komedije, ne vidim zašto bi neki od njih bili povlašteni. Varavo licemjerje ima za državu kudikamo opasnije posljedice nego li svi ostali poroci; a osvjedočili smo se da kazalište ima u sebi veliku ukornu i popravljačku moć. Najljepše strijele ozbiljne nauke o ćudoređu najčešće su manje snažne od satiričkih. Silan je to udarac porocima kad su izloženi sveopćem smijehu. Prijekore lako podnosimo, ali ruganje ne trpimo nipošto. Pristajemo biti zločesti, ali nipošto ne pristajemo biti smiješni.”
Kritičari o Moliereu • Moliere je poput Plauta ili Shakespearea, bio prije svega „kazališni čovjek”: glumac, redatelj, voditelj glumačke grupe i autor, te je tako izvrsno poznavao kazališnu tehniku i one zahtjeve koje mora ispuniti dramsko djelo da bi se svidjelo publici. On je poznavao i donekle slijedio tradiciju plautovske komedije, zatim tradiciju commedie dell՚ arte, ipak je sve uspio prožeti duhom vlastite epohe, što će reći da se oslanjao na zdrav razum i premda se nastojao svidjeti publici, onoliko koliko dopušta komedija pokušao je tu publiku i poučiti i odgojiti. Njegova originalnost ne poštuje čvrsta pravila pa ne duguje mnogo klasicističkoj poetici, ali dosta toga duguje „duhu” te poetike. (prema Milivoju Solaru / Povijest svjetske književnosti)
Molière (2007.) – biografski film komedija | Francuska REDATELJ: Laurent Tirard
Moliere u plejadi velikih komediografa • Od književnika Molierea koji je napisao više od trideset kazališnih djela različitih vrsta nije sačuvan nijedan dramski rukopis. Čak i Moliereovi autografi (vlastoručni potpisi) prava su rijetkost – postoje tek dva-tri njegova potpisa. • Nema rukopisa Škrca, Tartuffea ili bilo koje druge komedije.
• Gotovo identična je situacija i u pogledu Shakespeareovih i u nas Držićevih rukopisa, koji su također nestali ?! • Sudbine trojice velikih dramatičara kao da su se u toj točki spojile i ostaju zagonetka istraživačima povijesti književnosti do današnjih dana. • Moliere je imao mnogo protivnika, osobito u plemićima bliskim kraljevom dvoru. Često su mu zabranjivali komedije, jer su se i sami u njima prepoznali, no Moliere je branio umjetnost i pravo stvaranja te odgovarao polemičkim komedijama, u kojima je izrazio cijelu svoju poetiku. • Takva je Moliereova komedija Versailleska improvizacija.
Moliere u Hrvatskoj • Veze hrvatske književnosti i Molierea počinju još za autorova života, kada je već 1670. hrvatski pjesnik Franjo Krsto Frankopan prevodio njegova Georgea Dandina. • Početkom 18. st. u Dubrovniku su lokalizirana 23 Moliereova djela od 34 napisane komedije. • Nijedan strani pisac u nas nije u to doba toliko prevođen kao što je Moliere, a Dubrovčani su ga često izvodili u svom kazalištu, pri čemu su prilagođavali imena glumaca lokalna imena svoga grada. • Od 1861. g. mnoge su Moliereove komedije izvođene na daskama Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu, a kasnije i u drugim kazalištima diljem Hrvatske. • Mnogobrojni su i prijevodi Moliereovih djela na hrvatski jezika, jer Moliere je klasik svjetske književnosti.
Pjesnik kao Moliere osobni je liječnik svoga vremena. Carl Sternheim
Ono čime je Moliere nasmijavao kazališnu publiku svoga vremena i Pariza, i danas je zabavno i smiješno, jer je veliki umjetnik, kritički slikajući svoje suvremenike, u ljudima i društvenim odnosima zamijetio i ono što je tipično za sva vremena i sve naraštaje.
Moliereu pripada izuzetno mjesto u svjetskoj književnosti. Njegove brojne komedije izvode se i danas na svim pozornicama svijeta i nisu izgubile ništa od izvornog smisla za humor i razrade takve problematike koja čini se nikada ne zastarijeva. Bezbrojni prijevodi i prerade komedija od Moliereova vremena do danas, čine vjerodostojnim često izricano mišljenje da je on najpopularniji komediograf svih vremena.
Korišteni hrvatski prijevodi Moliereovih knjiga: 1. 2. 3. 4. 5. 6.
Moliere, J. B. P. Škrtac. 2000. Školska knjiga. Zagreb. Moliere, J. B. P. 2000. Izabrane komedije. Globus media. Zagreb. Moliere, J. B. P. 1998. Škrtac. SysPrint. Zagreb. Moliere, J. B. P. 2008. Zagrebačka stvarnost. Zagreb. Moliere, J. B. P. 2003. Škrtac; Mizantrop; Umišljeni bolesnik. Školska knjiga. Zagreb. Solar, Milivoj. 2003. Povijest svjetske književnosti. Golden marketing. Zagreb.