Izložba Simbolika križa i Uskrsnuće u stihovima hrvatskih pjesnika Likovne radove pripremila profesorica Ina Jozić s učenicima likovne grupe
Gimnazije Sesvete, pjesme odabrala Ruža Jozić, školska knjižničarka
Ožujak 2021.
I hrvatska pjesnička riječ slavi Boga od prvoga svoga proslova na krsnome studencu. Biblija, Stari zavjet i Novi zavjet – Krist, Marija, prva Crkva, apostoli, evanđelisti, mučenici…; povijesni hod Crkve – ljudi, predaja, tradicija, učiteljstvo, teologija, pobožnosti, događaji – sve je našlo mjesto u pjesničkoj baštini Hrvata… (dr. sc. Vladimir Lončarević)
Preko vjekova prostrla se sjena golgotskog križa na naše puteve, a iz daljine Tvoj pogled preko svega ulazi u naše umorne zjene i tumači nas same. Tvoji ranjeni dlanovi drže nas neprestano pod svjetlom Tvojih zvijezda; Ti hoćeš da mi, koji smo Tvoje slike, uputimo naše puteve put smisla Tvoga puta. (Branko Fučić)
Ti si kraj nas i u nama, isti kao nekada, a mi trebamo samo tiho šapnuti: Gospode, daj da progledamo, pa da Tvoj tajni Efeta otvori jasnoćom naše oči, da Te osjetimo realnijeg od svake realnosti. Preko vjekova prostrla se sjena golgotskog križa i na Tvoj put, nepoznati moj brate i prijatelju. (Branko Fučić)
Korizma Opet nam dolaziš na početku proljeća s procvalim glogom, ovjenčani Kralju! Pjev čednih djevojaka podsjeća nas na pjevanje anđela u raju: O biči preljuti, o drače trnove! Nježna pjesmo proljetna, ti si puna slatke boli i svaka vas djevojka voli. O biči preljuti! Cvjetaju buseni gloga bjeličasto žuti. Mate Blašković
Ako Tvoja duša živi, i ako tišinu u sebi nosiš, tada za cijelo svaki dan čuješ Kristove riječi, koje On govori svojim dušama, već kroz mnoga stoljeća, i osjećaš, kako se akordi ovoga spasonosnog Prolaska ponavljaju nad tvojim koracima. (Branko Fučić)
Vladimir Nazor: Via crucis KRIŽ Nemojte za me križ u šumi sjeći! Hoću da umre jadna put mi ova Na drvu, što je od mojih gr՚jehova Građeno! Za se hoću jad najveći! Ja nisam On. – Bol i vapaj duše moje Dat može samo mulj s plitčine svoje.
Spasenja drvo nosio je Bog Na Golgotu. Ja slab sam čovjek, koji Prteći breme sviju zala svojih Ne vidi kraja bolnog puta svog. Padam. – a ne znam, hoću l՚ se i dići; Pa na vrh il՚ u do još dublji stići.
KRIŽNI PUT Zemlja teško diše zbog topota osude… Dan se ogleda u križu i čeka da ga primiš na se; lomi ti se korak. Optače te Majčin malaksali pogled. U Šimunovu srcu susrećeš šum anđeoskih krila. U Veroniki prepoznaješ otisak budućih naraštaja koji će Te voljeti i slijediti. U krhotinama pada ispuštaš uzdah kakav nebo i zemlja nisu nikad čuli. Gasiš jauk srži jeruzalemskih žena. Ustupaš nam svoje tragove. Dok oko Tebe i po Tebi vrvi zloba vojnika misliš na uzbibano zrelo žito… Ivna Talaja
Eli! Eli! lamâ azâvtani?!
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!
Riječi Božjeg Sina Kad se vratiš Neću te pitati što si dostignuo Neću te pitati za časti i vlasti Već kojim si srcem ljubio. Ako ti u dnu oka nosiš Djetinjast pogled, Bola malo i čežnje, I praznih ruku Vodiću te nadesno. Dora Pfanova
Silvije Strahimir KRANJČEVIĆ: Eli! Eli! lamâ azâvtani?! Na Golgoti je umro – a za kog je izda’no? Je l’ pala žrtva ova il kasno ili rano? Na Golgoti je umro i svijet za to znade, Al od te žrtve davne još ploda ne imade… I vjekovi su prošli daleki, strašni, crni, Osušila se krvca i suha još se skvrni. Prošetala se povijest u sramotničkoj halji, I što smo nebu bliži, sve od neba smo – dalji! Na Golgoti je staro prelomilo se drvo, Pokradoše mu čavle – i to je bilo prvo! Na Golgoti je mrtvo i vjetrić tamo tajni Tak cvili: Eli! Eli! lamâ azâvtani?... Ah, Golgota je pusta, i vjetrić tamo tajni Tek cvili: “Eli! Eli! lamâ azâvtani?!”
Blagoslov Stazom zrake mistične Tiho mjesec sije
Šuti gora daleka Cijeli svijet snije. Samo sivi čempresi Kao straža bdiju
Na pospanom raspuću, Gdje se sjene kriju. Čuj! Svud tiho, tihano Šapat mek se proli; To svijet Krist blagoslivlje Cijela zemlja moli. Antun Branko Šimić
Opomena A kada su žene s djecom na put stale I, kleknuv, veoma počela plakati, Isus im ne reče pozdrava ni hvale, Ni tužbe nad silom koja ga sakati. O kćeri sionske, ne plačite za mnom! Nad sobom plačite i nad djecom svojom. Dolazi vrijeme sa sudbinom sramnom I dolaze dani sa nesrećom trojom. Da, doći će propast, ter će govoriti: Gore, padnite na nas, a kamenju: Sruši se dolje, svi ćemo gorjeti U gadnom plamenu, u životu mračnom; Znat će se strava po crnom znamenju, Po ludome činu, bezakonju točnom. Zlatko Tomičić
Isus tješi jeruzalemske žene Ne tuguj Ako u ljubavi zatekneš bol Tuguj Ako u boli Ne zatekneš Ljubav Stjepan Lice
Žene Daj nam žalost milosrdnih žena Daj nam milost, da ronimo suze. I golgotski putevi sad plaču. Peče nas nešto u duši, u srcu. Možda smjerovi ostavljeni, Cvjetovi pogaženi. Daj nam da plačemo, plačemo. Vinko Kos
Majka Jeste li ikad susreli majku Na pragu rodnoga doma? Jeste li ikad u očima njenim Pročitali vlastitu patnju? Susreti vaši tek blijeda su slika Susreta ovoga našeg. U njima ima dubina Iz kojih zdvajanje sili. Kada ćeš susresti koga Što s tobom dijeli bol, Sjeti se ovog susreta našeg. Vinko Kos
Molitva uskrslom Spasitelju Molim se Tebi, koji si poslao proljetne kiše na more i stvorio to sunce, što grije, da se obraduje proljetos svatko, koji je tužan, da bar se kroz suze nasmije. Da se sjete svi bolni, dok zvona i potoci zvone, a proljeće novo prolazi gorom i dolom, da se uznesene nad svoje vlastito tijelo otkupljuje samo bolom. Ivo Lendić
Blagoslov uskrsloga Krista Stopama predaka Noseći svoj križ po trnju i kamenju I mi smo hodili. Kroz bure i oluje Ne gubeći vjeru Prkosno smo brodili. U teškim brodolomima Kad samo nebo čulo je Naš izgubljeni krik, Kao slamku spasa Svijetlio je u daljini Kristov blagi lik. Iz svjetlosti križa na nas rosi blagoslov uskrsnuloga Krista. Tin Kolumbić
Isus Molitva
razočaranog Isusa Oče, kad opet navru
Sumnje i stradanja strasna I kad me označe opet Krvave stigme tvoje, Udijeli milosti svoje Još jednom znamenja jasna: Osmijeh na nasušnu muku I vreli žar zanesenja
Što u viđenja krasna Obraća sva iskušenja I sumnje, I stradanja strasna… Vladan Desnica
Krik za Isusom Pokušavam te naći u ovim slojevima mraka Želim nacrtati Tvoj oblik na ovim znojnim zidinama sa sviju strana dodirujem Tvoje granice Tko li si i čime se hrani moje čekanje Tko je Taj koji dolazi danonoćno i kuca na moja vrta ali nikada ne ulazi. …Na domak si mi ruke Tvoj nemir je ostao u meni Tvoje se obećanje rasprostire uokolo Kao pjesma koja me ispunjava I sažiže ovaj očaj što se skuplja U želji ugledati Tvoje lice. Toma Podrug
U sjeni križa Zemlja se vrti. Isus razapet stoji
I svjetlost preko svih stoljeća stere. Tko k njemu priđe, živi izvor nađe
I plod istine za život ubere. Po njemu svi su pozvani ko braća na uzlet srca u prostranstva viša.
On nadu palom i umornom vraća i nemir mirom razbistri i stiša… I dok se zemlja kroz stoljeća vrti,
Krist stoji! Svjetlo života i smrti! Ante Jakšić
Uskrsno jutro Jutarnja tišina rasuta po plavoj vedrini neba. Bijele rascvale grane prestadoše se ljuljati na vjetru, i čekaju. Sjaj zlatnog sunca kojem zastaje dah. U jednom bljesku Božje moći ruši se krhko prijestolje smrti: I veliki pobjednik Krist, blistajući rajskim sjajem, radosno gleda novu, otkupljenu zemlju. Dinko Bilić
Kriste! O dobri Kriste! Daj nam plamene zublje, Ko anđeo da potjeramo s naših srca mržnju i zlobu, Da kao asiski svetac ljubimo i goru i ptice i sve; da ko On molimo Tvoje rane. A kad zora zabliješti okna naša i prosunča stabla šaptat ćemo ko nevino dijete, ko i sinoć: Oh dobri, dobri Kriste! Šime Vučetić
S. S. Kranjčević: Golgota O, Gospode, tvrdo li je Teško drvo na kom jesi, O, Gospode, moli za nas Kada budeš na nebesi! I gledajuć kaplju rujnu Što iz tvojeg srca kaplje, O, Gospode, oprost čujem Što ga tvoja usna šapće. I osjećam što ti zbori Od očiju suza vruća, Da ne može nikad biti Bez Golgote Uskrsnuća.
Ressurectio 1993. Strašna je zemlja na kojoj umire Bog, tužno je nebo na koje se uspinje On. Na ovoj zemlji, pod ovim nebom čudo života i čudo smrti osmjehuju se nevino jedno na drugo… I bilo stabla kuca. Uskrsni, uskrsni! Pa ako ova školjka zemlje i nije bila zavičaj naš, ako je svaki odlazak i dolazak bio tek nesporazum bolan… Tu strašnu zemlju na kojoj je umro Bog. To cvjetno nebo na koje se uspinje čovjek. Vesna Parun
Kamo si otišao Učitelju? Još nisam uspio zvijezde
prebrojiti i kamenu noć u posudu dana pretočiti… Ipak te volim Učitelju moj,
ako je ljubav oblutak dana što se okreće čas amo, čas tamo,
ako je ljubav posve običan život kojim te katkad tako nespretno oponašam. Tomislav Salopek
Zadnji stih To nije moj zadnji stih,
To nije moj najljepši stih, Kad ostanem bez svega, Prijatelja, znanaca i svojih, svih, Čekajući Njega, Spjevat ću svoj zadnji, svoj najljepši stih.
I ponijet ću ga sa sobom, Nitko za nj neće znati, On će nad mojim grobom Sjajan sa križa sjati. Branko Klarić
Vraćam Ti se Evo Ti se vraćam smjeran i pitom. Kušnjama si me sažgao do mjere bola i suze, i osjećaja gubitka… Vraćam Ti se, eto ja koji Te nisam napuštao, Ali Te nisam slijedio. Ja koji Te nisam zatajio, ali Te nisam ni slavio. Ja grešan i slab, Baš onakav kakvog ne trebaš.
Evo, vraćam Ti se ja, Tvoj onoliko koliko ni sam nisam svjestan Vraćam Ti se u ovom blagoslovljenom času… Anton Šuljić
Donio si nam radosnu vijest, Isuse A naša lica radošću ne zrače. Kao da ništa ne postoji osim križa. Kao da na svakoj postaji tvoje Kalvarije nije upisano Uskrsnuće. Ljiljana Matković-Vlašić
Neka Tvoj mir siđe na nas Neka Tvoj mir ispuni naša srca
Neka nas Tvoj mir ispuni čežnjom Neka nas Tvoj mir
obraduje životom Neka nas Tvoj mir pouči u vjernosti
Neka nas Tvoj mir ispuni traganjem Neka Tvoj mir bude s nama. Andrea Schwarz
SRETAN
Sretan i blagoslovljen USKRS !