Sanela Salibašić
DIN—svjetlo tišine
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
1
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “ Edicija ELEKTRONSKA IZDANJA knjiga br. 8 PRVO1 MJESTO NA KONKURSU DIOGEN pro kultura magazina 2013- „Samir Tahirović-DIOGEN 2013_2014“ – najbolja pjesma na temu „Sarajevo 1914-2014...Opstojnost vremenske distance za potvrdu istorije/povijesti/historije kao magistra vitae, ili...?“
DIN – svjetlo tišine Sanela Salibašić Glavni i odgovorni urednik Mr. sc. Sabahudin Hadžialić Izdavač DIOGEN pro culture magazine http://www.diogenpro.com 1. izdanje_str.76 Lektor Sonja Brčić Korektor urednik izdanja Dizajn naslovnice, grafičko uređenje korica DTP – In design ARS Studio Sarajevo & Bugojno, BiH
ISSN: 2296-0937 2014.g. 1
dodijeljene su dvije nagrade zbog podjednako kvalitetnih poetskih reminiscencija
2
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
DIN – svjetlo tišine Zbirka poezije
Sanela Salibašić
3
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
4
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
CVIJET NURA NA LICU Čuda ne postoje, a tek smisao u izgovorenoj riječi, ne postoji nikada ni tuga u sreći, o Vi, kišni oblaci što vjekovima sijete sivilo i jad, udahnut ćete samo jednom dašak sudbine, u kojem je sreće sklad. I vozovi nebeski neka krenu na put, teški su koferi moga života, ostario kaput, oronula haljina, nema ni prolaznika na peronima. I ta svjetlost sunca što na sekund grane, kao lopov mi ukrade posljednju nadu, tješi me sa svirkom prelijepe balade. A ja? Jadna, ostarih u čekanju. I ove suze što prolih za tobom, nisu bolan sreće trag, na duši svojoj nosit ćeš dušu što ti pokloni radost života. Iz suza mi na licu, procvate cvijet nura. Sada se mojoj ljepoti dive svi, samo ti, Ostat ćeš bez uzdaha. SVE JE ZA MENE LJUBAV Nemoj da mi glumite one što nemaju ni trun ljubavi u duši, 5
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “ čovjek mora da voli, inače se životna ruža brzo osuši. Ja kad sam sama makar volim travu, golica mi ruke bjele, pričam joj svoje tajne, i nikad me trava ne ostavlja samu. Volim i svoju zelenu rijeku, i jedan osunčan kamen na obali, volim i stablo što mi hladovinu pravi pa mi granu kao ruku na rame stavi. Volim i zvijezde, i nosim njihov sjaj u očima, samo one znaju kako boli samoća, kako boli trag ljudi sa njemim srcima kad vam obilježe put. Sve je za mene ljubav, u svijetu gdje kazaljke otkucaj vrijedi poput otkucaja srca, sve je za mene ljubav, u vrtlogu obmane smrti i straha, dar da shladam stih, jedina je sloboda ljubavi.
6
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “ BREVIS EST LABORO, OBSCURUS FIO Dal' je za čovjeka vrijedno da živi? Mislim, objasni mi moćni svijete! O vi, hladnokrvno uglancane glavešine! Dal' je čovjek vrijedan samo onda ako stvara? O svijete! Što hrliš za sjajem i „ krupnim stvarima“! Koliko ti zemljo majkice vrijedim ja? Borim ti se majkice, sa oštricom jakom, izvučem ja taj mač sa dvije oštrice, moj mač je oličen riječima što sinu kao munja, pa ko preživi! Svaki život, svaka hartija puna je borbe, svako sa sličnim darom dao je sve od sebe, ustvari, dao je onoliko koliko je mogao. Ja dajem više od svih, moj bol odzvanja vasionom. Čuješ li jauke malenog biča, što se bori sa zaostalošću mišljenja ljudskog, zvanog čovječanstvo. I da je gomila ljudi oko mene, gdje god se okrenem opet sam sama.
7
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “ ZNANJE JE JEDINI PRAVEDNI SUDAC2 Zar nije tačno da sve što živi ožiljak ima, a naša je sudbina od Jesenjinove teža. Prošlost je nabujala rijeka događaja, 2
28.4.2014.: Gl. i odg. urednik DIOGEN pro kultura magazina, književnik Sabahudin Hadžialić2 je, poslije uvida u dostavljene pjesme, priče i/ili eseje, a u skladu sa Temom Konkursa: “ Sarajevo 1914-2014...Opstojnost vremenske distance za potvrdu istorije/povijesti/historije kao magistra vitae, ili...?”, od stotinu i sedam autora iz svih država bivše Jugoslavije koji su dostavili pjesme i/ili priče i/ili eseje na temu Konkursa — imena na zvaničnoj WWW stranici Konkursa) odabrao pobjednike V Konkursa DIOGEN pro kultura magazine pod nazivom “ SAMIR TAHIROVIĆ—DIOGEN 2013_2014”: PJESMA (dodijeljene su dvije nagrade zbog podjednako kvalitetnih poetskih reminiscencija)
Za najbolju pjesmu - diploma i objava knjige u Elektronskom obliku do kraja 2013.g. od strane DIOGEN pro kultura magazina (priprema, naslovnica, DTP, ISSN broj, objava online): a) Sanela Salibašić, Olovo, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina Pjesma “ Znanje je jedini pravedni sudac” Objašnjenje:” Isprepletenost razumijevanja prošlog i sadašnjeg sa ciljem kreativnog hoda ka budućem je osnova poetskih težnji ove autorice. Iznenađujuće jasno, pitko i refleksivno.” b) Dijana Uherek Stevanović, Subotica, Srbija Pjesma " Džinovi oklopa" Objašnjenje: "Razgolićenost nonsensa opstojnosti trenutka nošeno valovima sudbine sa ciljem razgrtanja magline pojavnosti ovdašnjih pravdenika. Uspješna definicija bespotrebnih isključivoshttp://www.diogenpro.com/peti-konkurs-samir-tahirovicdiogen-2013_2014.html
8
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “ koja pokosi bez milosti travu budućnosti kraj obala. Šta je prošlost do istina neosporna, koju budućnost može napadati. Budućnost, je treptaj prošlosti od neznanja, a, neznanje se često ismijava sa prošlošću, sve do trenutka dok ne učini da je izbriše zauvjek. Prošlost je istina, tko traži istinu taj otvara riznicu blaga prošlosti, nek' Vam jasno bude svima. Knjigu koju držimo u ruci je sadašnjost, to što držimo u ruci samo je dio budućnosti koja će još dugo da spava. Ali onaj koji držeći knjigu sadašnjosti u ruci, pokloni trenutak da pročita riječi kojim je udahnuta duša hartiji papira, bit' će obogaćen znanjem o prošlosti da bi bio budan u budućnosti. Riječi su vječita bojka, i čudan sklad u rukama pisca, magična slika jednoga pera oslikana slovima, ovjećena osjećajima. I neka Padišah klekne na koljena pred otmjenim svijetom što život daje neka se osvrnu svi za hartijom koja je mrtva, a, vječno traje. 9
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “ I kuda nam idu staze, zar u tamu? Šta je to narod bez riječi i djela? Neka te obasja osjećaj dobrote kada čitaš povjesna pisma.
10
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
GOVOR SUDBINE ŠTO SPAJA LJUDE Nekome moraš nekad, iako ne želiš dati grumen svoje sreće, znam, prave se ljubavi teško zaborave, ali nas godine provedene u samoći sačekati neće. Meni je ljubav korica hljeba, I gutljaj vode sa izvora što teče. Moramo nekad i na oblacima da letimo, svoje smjele ptice snova da slušamo dok najavljuje zore cvat. I hoću, i moram zbog ljubavi da se smijem, samo osmjehom mogu da sagradim gnjezdo nježnosti i spokoja. Volite one s' kojim ste slični, bili to šutljivi sanjari ili luđaci, svi smo mi velika dobra biča, što bojama tuge natapamo tlo, što bojama sreće blistamo u inat kad nas bace na dno. Volimo ljude, ipak smo bića, koja jedino progovore onda kada u ljubavi zanjeme.
11
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
CRNO I BIJELO Varljiv je svaki pogled, svaki uzdah što mi tijelo para, a da i ne pričam o svom pogledu, pogledu stranca u odrazu ogledala. Tko si ti? Šta to ti zboriš? Sudio bih drugima, a i za sopstvenu spoznaju se ne boriš. Hajde ti! Ti, što vidiš mane drugih, Imaš li snage za predah dugi? Pogledaj ozarenost obraza, pronađi sopstvene mane svoga odraza. Čudno je ovo vrijeme varki, Od njih smo umorni svi, a ipak, zavede nas živahnim bojama sreće, a život polako teče. A mi, na ivici pada, zubi škripe od gladi, oči nemaju šta da vide a duša puna hrane Gospoda, što sa visine sine kao sjaj hiljadu zvijezda. Milostiva je ljubav Svemogućeg što bez uslova grije sve nas.
12
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
ČAROBNI SVIJET ILUZIJE Nikad ne govori da nekoga voliš, iskrenost je vrlina časnih ljudi, budi iskren i umjesto ljubavi ponudi ruku prijatelja, ponudi ruku spasa. Zar je teško izvinuti se, izgovoriti tu riječ koja lomi barijere. Bila je umorna od života, od nesretne ljubavi, patila je ali ipak se smijala, i ljubila je sa osmjehom. Osmjehom je pobjedila bol ali su joj na kraju i njega ukrali. Opčinjenost sopstvenim sobom tvoj je največi problem. I dalje traži sebe u svijetu iluzije i snova, ali traži sam jer mene na tvom putu više nema. Kao da lutkar u čijim rukama su konci tvoga života samo za jedan ples i jedan potez zna. Sada je kasno za riječi izvinjenja, ali ipak, opraštam ti, da, opraštam iz sažaljenja. I pitam se čemu sad taj zagonetni osmjeh?
13
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
DUG PUT KOJI VODI NIKUDA Srce je to koje odolijeva najvećim olujama, kao brod reže talase, oglušen na poj sirena. A onda, kad se sve utiša, i kada slabašni dašak povjetarca nanese miris sa svilene marame, koji nenadano dodirne kapetana, taj jedan pogled u daljinu, i sjećanje, pokosi sve oluje i srce lagano strada. Zadnji sam romantik na svijetu, jer je vrijeme nježnosti odavno prošlo, isčekujem ja sutone ljetnjeg dana, isčekujem i rane zore kad miruje samoća, jer su mnoge oči tada snene. Samo ja, čudljiva vila, pletem niti sreće kradući zrake novoga dana, pletem niti, vežem srca između jave i sna. Samo ja, vila nježna, isčekujem poj slavuja, i kupam se kapima žalosne vrbe kraj obala zaborava. Ne kunite mi vrijeme, o vi ljudi bez srca, ja snivam o vatri ognjišta moga, vili su kose počele da sjede, a duša umorna za vječnošću žudi nekim putem stranim, a svako novo raskršće vodi Nikuda.
14
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “ SMRT JE PROMJENA STANJA, KAD DUŠA POČINJE DA ŽIVI SAMA Ponovo me vučeš sebi nanosim od muke nesnosne bolove sopstvenim rukama, dušu stavljam na ovaj prokleti komad papira u kome uvijek ima izlaza, a nema ga... Gdje je? Gdje je sada kad mi treba, gdje je svijetlost u tami, gdje su koraci u bolje sutra, u mojim mislima izlaza ima samo u tebi, tebi koja me svuda pratiš, koja nećeš da mi olakšaš. Besramnice, griješnice! Odzvanja u daljini glas. Skrati mi muke molim te, ovako se više ne može, na svijetu bez mrvice razuma, šake, one male šakice osjećanja. O, kako surov život prati dušu umornu. Gdje si sada kad mi tako trebaš? Zar te ne ganu na tenutak moje suze, što teku u silnim talasima mora, u potrazi za srećom, u potrazi za duševnim spokojom. Smrt nije kad umireš, gora je smrt kada nekoga voliš a bez njega ostaješ. Tek tada duša umire, a tijelo živo ostaje. Rekli su da će sve da bude dobro, mene je tada jesenja sonata oduvala daleko, kao snaga dječijeg uzdaha kada oduva maslačak.
15
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
POTRAŽI ME ZALEĐENA LJEPOTO Potraži me na obali misli, tamo gdje neostvarene želje gube trag u valovima silnim, tamo gdje umjesto pijeska i mora, ljubav i žudnja se valovima dodiruju jedna u drugu pretapaju, tamo gdje neostvareni snovi stanu u tri kapljice koje brižljivo pomiluju bjelo lice. Potraži me tamo gdje sunčeve zrake oduvjek padaju, tamo gdje se kiša niz dugu kao suza niz lice sliva, potraži me tamo gdje vjetar na nebeskim harfama svira simfoniju života i ne stideći se grabi sreću i mir. Nemoj da prešutiš to što ti srce zbori, ne dozvoli da nam se utiša naša želja da ovo što imamo nikad ne prestane. Potraži me u tami večeri što ponovo dolazi, previše crne boje u večeri za moju paletu toplih osjećaja, teško da se primjete moje nijanse u ovoj vrteški ljubavnoj, tko zna koji je oktobar uveliko, i na ulicama a i u meni, zato potraži me, zagrli poput nestašnog povjetarca. Gdje god da me potražiš ja bit ću tu, zaleđena ljepota, u tome je tajna. Svi smo u jednome isti, svako od nas čezne za nečim čega nema.
16
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
DUPLA LJEPOTA LJUDSKIH SJENKI Tebi sjenko što piriš k'o vjetar, neću dopustiti da budeš vječna, nestani tiho u spektru boja izađi iz odjela bez stila i čestitog kroja. Idi u maglu zaborava gdje tinja vatra budi sjenka dobrote, i miroljub ljubavnog rata. Slušaj moju šutnju, oslušni otkucaj srca, moje su riječi sjenke mojih osjećaja, kunem se usnama kojim zborim da živjeti mogu sa dušom koju nosiš u sebi. Posmatram često sjenke drugih ljudi, neznana lica što nose teret sudbine, i svaki čovjek ma koliko dobar bio, po odrazu sjenke čini mi se, vuče za sobom tu tamnu stranu. Mogu da ti pričam o ljudima sa sjenkom, takvi su obično porušenih snova, osamljeni, tužni, kao ruža sa smješnim trnom kad se brani od svijeta. Ako usne ikada ušute, srce će prizvati sjenke osjećaja, kad sklopim oči i zaplačem u sebi, kad suze niko ne vidi, jer bolom grlim svoje nasmijane riječi, i kao šarene ptice šaljem ih tebi, slušaj ih, jer samo ti to znaš u mojoj sjenci da pronađeš duplu ljepotu moga odraza.
17
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
ČEŽNJA SATKANA OD SNOVA Jednom kad me sretneš i sa sjetom pogledaš, sakrit ćeš pogled smjelo znam, nadat ću se da si uzdahnuo, užurbanim korakom prošao kraj poznatog lika tako neznanog. Pokušat ću stišati krv, pa udahnuti mirno, obavit se toplinom srca i oprostiti te korake, korake koje sam nekad sretna čekala. Znam taj trenutak, odsvirat će najglasnije molitvenu pjesmu na orguljama „ Bože, čuvaj ga samo za mene“. Šta ti znaš šta je čežnja satkana od snova, dal' znaš kako zvuči njema patnja sažeta u kapljici bola? Čežnja satkana od snova to su moje mašte, zaviri ponekad u avliju, tamo iza teške kapije samo zbog tebe odjekuje dječiji kikot, tamo, gdje se u hladovini krošnji jabuka nestašna djevojčica usuđuje da te uhvati za ruku, tamo gdje se u plavičastoj idili ogledaju najljepše zelene oči. Ponese me vjetar, taj neznani saputnik kroz život, ponese me tako daleko da uz Beethovenove simfonije zaplešemo kao dva labuda na jezeru ljubavi, gdje me ljubiš toplo i tiho. Najgore su misli kad zareže kao bjesan pas.
18
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
ZEMLJA NADOJENA NEVINOM KRVI Nemoćna sam da učinim korak, sumnjičava kao malena ptica kad se sprema na jug, pusto polje, ledeno nebo, suze u mojim očima. Puna bola kao malena srna danima ležeći na postelji od snijega. O nemiri! Moji nemiri i nečiji nemiri, gušite nas dok još možete, mi smo sluge drugog vječnog života koji blista kao dragulj, a ne sluge života ispunjenog strastima kojih i nema a kojima se žrtvujemo, neostvarenih snova kao plahovita rijeka od ponosa jednog čovjeka, jednog gubitnika. O vi krvnici! Nemate volje ni za pokajanjem Svevišnjem, na srce vam je pala stijena, na srce kojeg više nema, ni ono samo neće da kuca, o hladnokrvnici, što da kuca kad njih nema. Srce naviklo je da je njima blizu, da živi ponizno s' likom koji ti noću dolazi u san, a kojem ti dah života oduze za jedan čas. Kako te ne bole suze malene djevojčice kojoj si ubio oca, koja ga je ranije držala za ruku, njena mala ruka izvukla se iz njegove, za sobom je ostavila stisak, uzbudljiv ali osjećajan, i pokolebljiv kao da je bio dio slutnje.
19
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
STRAST OPIJENA MIRISOM NOĆI Dodirni me usnama nježnim kao latice divlje ruže, ah voliš moja mirisna ramena. Hajde približi me sebi i razummi pomuti, kao miomiris lotosa cvijeta kad slobodno zaluta u talasima. Prepusti se slatkom nemiru, jer moja ljubav ogleda se u tvom najljepšem pogledu, grli me i kradi svoje ime sa mojih drhtavih usana. Otvori mi vrata svoja u noći, kada obučem svilenu haljinu i zakoračim tamnom stranom mjeseca, o dragi, nećeš moći odoliti mirisu strasti u noći.
20
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
ČAROBNA LAMPA BEZ SVIJETLA U nevino bjeloj haljini, pokušavala je zalediti krv, u gustoj šumi gdje vrebaju krvoločni vukovi ljudskih očiju a otrovnih kanđi. Ledene su kapljice kiše bile, poput suza slijevale su se niz bjele obraze. Šta ljudskom srcu znači svijet bez ljubavi? Bili rumeni, blijedi, naborani ljubav nas ne pita. Oslušnem otkucaje srca i saznam da je to čarobna mračna lampa. Sva tama svijeta se salije u lampu, poput zlih duhova kad zauzmu živote drugih, raskida nas bol, povrijeđujemo druge. Kad u srcu osjetimo ljubav, pa i malu iskru, to je kao kad u lampu staviš žižak. Život se odmah pretvori u vrtešku, a ulicama duše maršira raspjevana parada Amorovih vojnika, u bijelom danu orkan snažni rasprši paletu najživljih boja. Ljubav je prolazna varka, ljubav je dar sa neba koji se krade svaki dan. Djevojčica u nevino bjeloj haljini, digla se uz pomoć svjetlosti. Sada hrli daljinama nebeskim na ljuljaski od bršljena, u dugoj kosi jorgovan miriše, a na rukama nosi okove smrti.
21
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
TIŠINA JE MOJA ŽIVOTNA PRIČA Mnogi su vozovi prošli a na peronu čekanja moj mali stari kofer pun velikih uspomena, najčešće uspomena na usamljenost. Moje bogatstvo je usamljenost, kuću, blago i lik prodala sam za par sitnih novćića. Moja kuća je beskrajno more, obala i pjenušavo more, pjev valova i moji prsti na klaviru, zamišljam te i gasim strasti u crnom vinu. O samoćo, skup si balzam za moje mlade usne, ovo je rajski kraj gdje galebovi zovu jutrom na grijeh. A ni ti vremenu, ne činiš Bog zna šta! A, ne znam šta ja od tebe i da očekujem! Godišnje doba grije punom snagom moje često zimljivo srce, pa poželim da se ponovo budim na krevetu, da svila klizi tjelom slobodno, i da u njegovim dodirima strast pronađe svoju hranu. Ostala mi je tišina, idite vozovi Bez vječite putnice oronulog kaputa. Uz dim cigarete uplest ću molitvu u ruke bijele, umit ću molitvom lice bjelo, posustalo od bola. Molitvu vječno upletenu u talase ljubavi koja nikog ne ostavlja ravnodušnim. 22
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
KRUNA NA MOJOJ GLAVI Ko je najsretnija žena na svijetu? Ona koja ranom zorom hrli prema visinama nebeskim. Ona koja molitvi ide čila kao povjetarac, to je ona iza koje se širi miris mošusa, a iz usta izlaze riječi koje ne ubadaju, to je ona koja je jaka kao stijena. Čitava dunjalučka riznica obuzeta je tamom, a ja svoju svjetljijku nosim na sebi, dok mi Din iz srca vri. Sva tama ovog dunjaluka ne može ugasiti Svjetlost jedne obične svilene marame. Kad u ranom akšamskom vremenu izbiju oblaci i zarobe sunce, svjetlost moje marame ljepša je od tog prizora. Kada jedno jutro osvaneš sa maramom na glavi, ne očekuj više noć, a tvoj osmjeh bit će kao zraka sunca. Kad me je pozvao glas vjere, dok je moj životni brod tonuo, Samilosni me je izvukao na obalu zadovoljstva, vjera se utopila u moj dlan, u liniju života, i sada znam da sam najsretnija žena na svijetu.
23
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
PRESTANI BITI PROSJAK DUNJALUČKOG ŽIVOTA Pod okriljem samoće, provlačim jednu končanu nit spasa, klatim, ali nikad neću odustati. Koliko god tame da bace na mene, nikad neće moći prekriti svjetlost jedne male svijeće. U svakom trenutku gazim staze tame, ali pred Gospodarom upalim svjetlost u duši tako da odgorjevam sa imanom. Govorim klevetnicima koji lete na krilima odvažnosti : „ Teško vama!“ Na Određenom danu nećete biti uvažavani, i svoj edžek sami sebi krojite. Bdiju oči dok druge spavaju, u onome što će biti ili neće biti, jučer ti je bio dovoljan Gospodar i sutra će ti isto tako biti.
24
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
NASLIKAJ SVOJE SNOVE Želja nam u oku zaigra kao sanak, i prestajem da idem u dolinu zelene rijeke, tamo mi više tišina ništa ne govori, ne idem više tamo ni zbog cvijeća, jer kad zaronim pogled u beskrajnu dubinu ljepote nebesa, osjećam kako moja duša miruje i osjeća čežnju. Više neizmjernu nesreću ne liječim gledajući kroz prozor, očekivajući da u šumi jelen poljubi košutu, nit' snažne ubode očajanja razdirem u riječima „ da mi je ponovno rođenje.“ Radije boravim u svom biću i ogledam svoju dušu u ogledalu beskrajnog i milostivog Boga. Uzdisala sam često, ne zbog onog što je izgubljeno, jer ono što sam gubila nisam nikad ni dala. Uzdisala sam zbog potajnih pogleda što su mi krali, a bilo je praćeno jarkim rumenom na obrazima. Žudiš k'a dalekom putovanju? Prvo započni putovanje u sebi i naslikaj svoje snove bojama stvarnosti.
25
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
MULTI INDIGNI SUNT LUCE ET TAMEN DIES ORITUR Tmuran dan, baš kao život većine, siromaštvo crpi posljednji dah života, o zemljo, šta se to dogodilo? Zar su svi snovi morali otploviti daleko, tamo vlada tišina, podmukla noć, tamo gdje je strah, gdje je jedini zvuk kad povjetarac njiše klasje, kad se začuje šum već odavno zageđene rijeke, rijeke koja je nekada bila čista kao suza a vremenom zagađena mržnjom i zabludom loših ljudi. Sunčan dan, zar ti dani još postoje, postoje za one koji imaju sve, koji kao sa predstolja gledaju nas, onako ponosne al' gladne, iznemogle. Za njih je ovaj život sreća i neka je ali sreća je prava iznad prolaznih stvari, sreća je u drugom vječnom životu, životu vječne sreće, blagostanja i idile. O vi moćnici! Što se lahko smijete, što nemate obzirnosti dok drugi vam pod nogom plače, vi koji se nikad osvrnuti nećete da pomilujete lice djeteta, ubogog prosijaka koji suze lije od gladi. Zimski dan, bar to svi osjete, to je ravnopravnost. Nema tog srca kojeg ne obuzme hladnoća, koji ne osjeti studen, kojima na tren vjetar ne prohuja kroz uši, donoseći jasan krik, krik vapaja za mirom. 26
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
DRUGAČIJI ŽIVOT Život je čovjeka čista zabluda, pomalo fantastičan, uvjek buran sa pokojom kapljicom sreće, koja upija muku sa umornih tijela krcatim grijesima koji im potišću pleća, kao najveća stijena ukrašena izbočinama. Pusti me na miru, zar ne vidiš da sam već umorna od riječi, tamnih pogleda u tvojim očima, jarkog rumena na tvome obrazu što je predznak za slutnju nečeg lošeg. Tvoj život baš kao i moj je poletan samo što letimo bez krila, negdje smo ih zaboravili kraj puta punog trnjina. Nismo više dobri, misli su nam prljave, ali srce je puno nade za bolje dane.
27
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
IZMEĐU DOBRA I ZLA Vući ću za sobom puteve daleke, i na raskršću dobra i zla birati onu stranu koja je mračnija, jer na strani svjetlosti, ti pomno postavljaš mreže u kojoj ćeš da zarobiš moje slabašno srce. Šta je život bez patnje i bola, svaki bol inspiracija za stih koji se ukrade sa pijanih usana, eh Jesenjine! Nazdravi krčmarici u ime ljubavi, i pozdravi mi majku staru što me čeka u suzama, eh te majčine suze, poželim da sam mladost pa da taj tužni osmjeh pretvorim u prštaj sreće. Nemam ja riječi, presahle su, ej brate po daru sa neba, samo mi ne spominji dragog što žudi da mi grije dlanove. Snjegovi padaju, novi tragovi se vide na stazi do mog prozora, samo njegovi tragovi su zameteni. Zamelo ih lišće jesenje, kad je ljubio rumene jabuke, dok su moje oči natapale vezen jastuk. Ako pitaš koliko vrijedim i koliko volim, i koju stranu biram kad sam na raskršću dobra i zla, neću se hvaliti, samo ću reći da iskreno plačem.
28
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
ČIJE LICE KRIJE ŽUTI CVIJET Sakrit ću se iza latica žutog cvijeta, iz inata ću se predati drugome, a ti nestašni vjetru što mi kradeš uzdah i bez pitanja mrsiš duge kose, tebi poklonit ću posljednji ples, ukalupi u rukama moj struk, upij kapljicu mog parfema i zarobi me u pogledu, a ja ću otploviti barkom života.
29
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
HVALA TI BOŽE Hvala Ti što si mi udahnuo život ovako poletan, ovako fin, u kome ne postoji zid podjele, mržnje, jada gdje vlada ljubav i mnogo sklada. Hvala Ti za ovaj dan, što mogu pisati stihove skladat, u njima mogu Tvoje ime veličat', sa strahom sa ljubavlju, o Svemogući istino jedina. Hvala Ti što me svakoj grešci učiš, što ne dopuštaš da se ogriješim, što imam razum imam oči da vidim kada neprijatelj k'a meni kroči. Hvala Ti Bože za puteve tvoje kojim me vodiš sa puno svjetla, da ga nema bila bih sama u tamu pala puna bjesa, gorčine i jada. Hvala Ti Bože za dušu moju koja ne zna za loša djela, hvala Ti Bože što me učiš da je život kao umjetnost smjela. Hvala Ti Bože pa nisam od onih koji u Tvoje dobro sumnjaju, koji se na Tvoje Riječi glasno smiju, oni ništa ne znaju, ne znaju za dobro, o Bože, hvala Ti pa i takvima opraštaš. TIRANIJA OKOLNOSTI 30
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “ Kako izdržati mir večeri kad šapat neizvjesnosti zaokupi dušu. Koji odjek može opisati stanje duše i kako spriječiti dugu da se ne razastre poput čarobnog ćilima poslije kiše. Osjećaji koji usplahirano bukte u nama samo su slika stanja tijela, kao kad se približimo vatri i bivamo opečeni iskricom, koja je samo bljesak trenutka rađanja novog bola. Granicu snenosti ljudske upoznajemo onda kada u mrtvačkoj odori kročimo k'a stazama vječnosti. Tiranija okolnosti, to je život, ništa drugo od toga.
31
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
NEDOVRŠENA PJESMA O JESENI Jesen, odraz lišća uvehlog u slomljenom ogledalu zahrđalog okvira, uvlači se kroz kaldrmu moga sela, donosi čudne boje pa zamislim da sam dio velikog slikarskog umjeća, u kome slikar mrtvi cijelu prirodu, a ipak nanoseći pažljivo kistom boje čini je rajsko lijepom. Jesen, pitam se koliko je ona odraz ljudi, donosi mrazeve koje zasjaje na kosi mladosti, donosi nemire, sivilo baš kao ljudska duša kad osjeća tugu. Jesen mi budi čudnu inspiraciju, trga mi iz duše čežnjive stihove bola, a moje pero bi nešto drugo, jesen je čudnovit slikar očaja. Gdje god da slika vidim umor i zbrku silnih šarenih boja, čini mi se kako noći postaju duže iza mojih riječi ostat će jedna nedovršena jesenja pjesma.
32
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
SAME RIJEČI NISU DOVOLJNE Ne znam, jednostavno se desi. Čovjek ogluši, oslijepi i nema glasa, a sve biva Božijom odredbom. Nekad osudim svoj kukavičluk i što nisam posegla za sabljom spasa, pa odrubila glavu svega negativnog što me slama, ali zar ja da se borim sa olovnim srcem. Pamtit ću taj dan zauvjek, dan, kad od stida ne smiješ da pogledaš u nebo, nego zuriš u zemlju, to danas zovem obzirnost a ne stid. Dan kad su suze obrisali neznani ljudi, puni topline, sad znam da je to odraz dobrote, jer samo se dobro dobrim vraća. Dan kad sam shvatila da se ne trebam bojati zvuka olovnih srca, jer olovo koje ubija nema otkucaja nit' zvuk.
33
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
RAZLIKE IZMEĐU LJUDI Velike granice djele obične ljude od onih malo uzdignutijih, svaki korak posmatramo kao let u neznano. Ja u svakom letu tražim ljubav, istinsku, punu blaženstva, a ne onu koja puni dušu tugom. Kada bi mi rekli da postoji mehlem za dušu, pomislila bih da je sigurno udio od istinskog imana i molitve Gospodru. Samo molitva može da zacjeli rane bola. Vjera je najljepši ašik.
34
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
ZOV HLADNE ZORE Budi me hladna zora, ovo je posljednji kliktaj duše, duše umorne od ovog jada, duše željne pokajanja, željne pratnje Gospodara. Pomozi mi Svevišnji, Ti koji milost daješ, da ne budem stisnute ruke već da nekada polučim i dobro, da ne budem veliki slijepac, da slušam lijepe stvari da molbom Tebe slavim, da se Miljeniku približim i blaženstvom dušu osvježim. Zašto ovo sada pišem to je Tvoj jasni znak, svojim stihom Tebe slavim jer Ti si Veličanstveni Gospodar, udahnuo mi život Ti si i za to Ti veliko hvala, jedna sam od rijetkih koji žele da su blizu Tebe sada. Molitvom ću da ostvarim najveću svoju želju, da budem s' desne strane Miljeniku, da vječno robujem Gospodaru.
35
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
BOŽJEODREĐENJE Gospodaru, učini vidljivim ovo što leži na ovom bolnom srcu, o Rabbi, ispuni ove rane bola imanom, o Ljepoto, Stvaraoče vasione, vrati mi sjaj u oči i dopusti im da gledaju samo ono što je Tebi lijepo. O moje Utočište! Pokaži mi pravi put i olakšaj mi korak nogama, i letim svome Gospodaru na krilima čežnje a loše ljude ću da udaram bičevima straha. Sudbina je Određenje, sudbinu mjenjaju oni koji iskreno žele.
36
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
ZLATO ILI VJEČNOST, SUDBINA JE TO Šta ti znači zlato svjeta kad te ne miluju moje ruke, šta ti znači zlato svjeta kad moje usne svojim ne dotičeš. Moja ljubav se kupuje sjajem vječnosti, a tvoje mi zlato nije vrijedno. ALI ZLATO JE VRIJEDNO SVAKOME! Eh, Padišahu što moć dunjaluka držiš u ruci, ja sam hurija Džennetska koja vrijednost traži u sjaju vječnosti. ŠTA TO ZNAČI? ZAR PADIŠAHU DA KAŽEŠ NE! Ne tuguj ružo srca moga, sudbina je to.
37
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
OSMJEH Luđak sam što hodi tankom linijom života. Sanjalica koja krade osmjeh od svih prolaznika. Ptica sam koja pogledom odnosi turobnost sa teških jesenjih dana. Hajde, nasmješi mi se dječaće, uzvrati toplinom, podari životu sreću, dani su kratki poput pješčanog sata, protiću i vratiti se neće. Raspadam se kao latice crvene ruže, opijam se mirisima u starim baščama, ljubim se sa zrakama sunca u sjenci behara, ljubite se, smješite se, nemoj da čekate druge, pokažite im Vi , kako se to radi.
38
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
SVE MI NEDOSTAJE Nedostaju mi sve lijepe riječi koje gvozdena vrata otvaraju. Nedostaju mi topli zagrljaji koji vraćaju u svijet bez tame. Skromnost ne traži nemoguće, ona ne traži puno. Komadići dobra postoje u svakome, samo treba vremena da isplove na obalu uzburkanog mora. Dobri ljudi dobro djele sa svima, ništa ne ostavljaju za sebe, jer, duša je svjetlost Božijeg dobra, savršeno lijepa i kao perje nježna. Nedostaje mi ono dječije sanjarenje gdje mogu da odletim tako daleko, sve dok me ne prene zvuk stvarnosti, šuštanje papirića omiljenog slatkiša. Poslije svih nedostajanja, najvažnije mi je da sam ostala „ čovjek“, da su mi duže ruke bile kad su drugi padali na dno, nego onda kad sam ja padala.
39
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
LEPTIR LJUBAVI Sa raskošnim krilima ljubavi, umivenim krilima biserima rose izranjaš izdaleka, čuješ moj vapaj, i moj glas tanani te dodiruje. Tako si odsutan leptire ljubavi, ali kad oči zatvorim, sletiš mi na usne i pokloniš poljubac nježni, ispuniš ljubavlju dušu moju. Čujem te, dozivam izdaleka onda kad žal na duši nosiš, ponudim ti rame spokoja i utopimo se u more tišine, prepustimo se sjaju svjeće jer si moj leptiru šutljiv kao zvjezdana noć. Jedan osmjeh tvoj je dovoljan da udaljenost i bol na mojoj duši umre.
40
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
VOLIM TE Imaj obzira prema ženi koja osjeća vrijeme, imaj obazrivog tona da klekneš pred ženu kao pred kraljicu i poljubiš joj nježne ruke, pomiluj joj kose svilene, i poljubi je i uzdahni dahom koji razbistrava svaku novu zoru kad se pored tebe sanjiva budi. Iskaži joj ljubav beskrajnu, jer ljubav je žeđ i želja neispunjena kada hodiš zemaljskim pustinjama. Čarolija ljubavi se može razbiti samo srcem, molitvom Bogu da ljubav bude više od zadovoljstva. Teške su svake riječi o ženi i udarcima ljubavi, jer ženin korak je pokolebljiv, i stopalo iza sebe ostavlja otkucaj poput časovnika. Brak, riječ koja svaka žena prosi sa usana muškarca, zato često govorite : „ Volim te“, ne žudite za smaragdima, jer žena se smiruje pod teretom suza, ako ne volite, onda se mučite životom.
41
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
SLUTNJA SATKANA NADOM Crno perje, takve su mi sada pahulje prve bez tebe, tišina, neka zebnja mi srce steže a na desnom ramenu praznina, odsutnost tvoja me boli, kao kad friška krv iz rane poteče. Uzbuđenje... Misli što mi tebe donesu, donesu i uzbuđenje, a gnjev što ti ne mogu riječima reći sva osjećanja između ljubavi i mržnje, pregazim težinom koraka kao kad hodim crnom zemljom, samo tamo vidim osjećaje jedne velike ljubavi. Vrati mi vrijeme mojih nevinih snova, i čaršafe bijele, posutim laticama crvene ruže mladosti, i smjele osmjehe nevinih zora, vrati mi sjaj moje kože, vrati mi nadu satkanu u zalasku sunca koji očarava cjeli svijet.
42
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “ KOLIKO ŽENE IMAJU LJUBAVNIKA Ljubavnici su vječita okupacija istinskih ljubavi, ljubavnici se jedni čuvaju na fotografijama ispod pokrivača prašine odaja duše, u malim kartonskim kutijama. Ljubavnici se čuvaju i u čežnjivim pismima, spisanim tintom vojničkih dana, a svaka riječ upražnjena monotonim danom, takve žene čuvaju u policama pod odjećom starom. Ljubavnici se čuvaju i u svakom kutu, a najviše u zamišljenom pogledu sa prozora, u mirisnoj ruži koja dodiruje usne, eh taj miris, raspiri stara sjećanja. Ljubavnici se skrivaju i u kišama, pa zarobe žensko tijelo u odore hladnoće, skrivaju se u uličnim lokvicama ispod žute svjetiljke gdje nestašna mjesečina ogleda lijepo lice. Skrivaju se ljubavnici i u svim knjigama, u svakoj strofi pjesama skladanih za trenutke strasti. Skrivaju se ljubavnici i u sjedim prolaznicima, jer muška ćud je tajanstvena, koliko god vas voljela pitat će vas: „ A gdje skrivaš ljubavnika?“
43
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
TAMNA STRANA MJESECA Ako želiš šutljivog ljubavnika, i za srodnu dušu moliš, potraži ga u okovima punog mjeseca, potraži ga u čovjeku skladnog odjela, što te rukom povlači s' lakoćom kao svilenu maramu kroz vjetar. Mjesec odavno sjaji, a on će te zaljuljati na zlatnim strunama mjeseca, čuvat će te od zvjeri noći, bila mu znana ili neznana, utopit će te u ljubav svoga bića, bit ćeš presretna u kliktaju zore. Nemoj da se plašiš, u danu bjelom bit će tvoja sjenka, šetat će s' tobom gradom držeći te za ruku, a na njegovom licu vidjet ćeš odraz sreće. Tamna strana mjeseca, nudi pregršt strasti, ali mjesec sija i za takve, tvoje je jednostavno da zaspiš na jastuku od jorgovana i snivaš o srodnoj duši tajanstvenog mjeseca.
44
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
TRENUTAK ZABORAVA Trenutak zaborava jednom mora da otkuca, to je posljednji otkucaj ljubavi za nas, plamen ljubavi se gasi, a suza klizi niz obraz. Dan će postati nesnosno dug, a svjetlinu će da naruši tamni oblak, noći će biti turobno snene more će da utiša bure silne, a srce će da boluje uz melodije žutih dunja. Nekad ćemo se sjetiti ovoga, samo, tad neće da vrijedi ova bol, sve što se jednom zaboravu preda ukameni se u tvrdu stijenu, iz koje iznikne bodljikava divlja ruža, koja očarava i čarima mami. I jednom ćemo biti prolaznici puki, sa pogledima prepunih osjećaja lijepih, pogledom riječi će da se traže ali usne ostat će njeme i neće imati šta da kažu.
45
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
TREŠNJA Kao vila letim preko zelenih staza mami me miris trešnje, mami me dodir koji će da mi rasplete kosu, mame me njegove usne slatke poput trešanja, u krošnji trešnje oslikavam njegov lik, tako dalek, u nebeskom plavetnilu se razlio, sa ljestvicama te uvijek dosegnem, koračam bahato a vjetar nestašni se igra sa rubom moje haljine. Slatke, još slađe, sok od trešanja što mi niz grudi lije, ko koga ovdje ljubi, ljubav je u svakoj živici, a moj dragi pored mene.
46
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
MOJE IME JE NARCISA Postoji izvor hladne vode, u čarobnoj šumi u kojoj se ogledaju naše oči, čudljivo zelene boje, volim da mokrim dodirom pređem preko tvojih nježnih obraza, natopim u vodu cvjetove ljubičice da onda iza dodira ostavim ljubičasti trag, trag postojanja u jednoj ljubavi, koji blijedi i briše se poput vremena, volim tragove svojih dodira na tvojoj behar mirisnoj košulji. Volim kad svježinom rane zore, ogledam i iscrtam linije svoga postojanja u ovom ništavnom svijetu bjede, na hartiji papira i kapljicom tinte želim da se moje ime vuče po prašnjavim policama u vijekove daleke, a ogledalo, život je to, sudbina je to, moje ogledalo samo je puki odraz mog narcizma.
47
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
LJUDI OKO MENE Ljudi oko mene su sehare mudrosti, što gaje rajske cvjetove na zemlji, ljudi oko mene su tajnoviti stranci, nježne latice cvjeća koje sakrivaju smrt. Ljudi oko mene su čista srca, oni što vole poljski cvijet, ljudi oko mene su nebeska bića i ja ponekad s' njima uplovim u dječiji svijet. Ljudi oko mene su hijene vremena, nose lažnu utjehu još varljivijeg vremena, iskale moju slabost i grijehe, a svoje skrivaju pod pragom pakla. A ja sam vojnik rata ljubavnog, što oružije nosim u stihu nježnom, ja sam zaljubljeni cvjetak što miriše, neuspješni optimista, žena koja prašta ljudima oko mene. Herbarim te ljude kao sasušene listove, čemerni su, zarobim ih da bi svijet bio ljepši, a ja, molitvom zahvalim Bogu na postojanju.
48
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
PONOVNO ROĐENJE, ŽIVOT POSLIJE SMRTI U jednom danu bila sam mrtva a već mi je sudbina satkala novi plan, kako iz sna u san da uđem a da ne osjetim bola trag. Lice mi je poprimilo boju nježnosti, jer se lica starog sjetim kao sad, bilo je ogrubljelo, naborano brigama gubitka nema opet sam tu. Iz prelaza u san iz sna, bila sam zraka sunca lepršava, tijelo mi je bilo sjena, pogled bijaše bijel kao dan. Sad kad sam čudom nekim izvan smrti, ne pitam strance ko sam i šta misle, ne težim nikakvoj svjetskoj slavi, opet sam tu da pronađem sebe.
49
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
DRVENI TESPIH Na koncu istančanom majčinom rukom, nanizan je tespih za molitvu, otac je danima rezbario drvene kuglice, bacio ga je pred mene sa osmjehom, radoznalim pogledom sam pogledala i ugledala najvrijednije blago, zadivljenje, koje nije kratkotrajno, ta uspomena nikad neće nestati, tespih, stvaran samo za mene, očevim rukama. Utihnuće tuge, rađanje sreće.
50
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
USUDI SE Usudi se sjesti na divljega konja, usudi se zakoračiti korakom u drugu dimenziju, tamo, gdje je sve po tvom. Dodirni malo drugačije. Pogledaj u to crno oko i vidjet ćeš odraz plavog mora, hajde zaigraj uz orkestar i zapleši sa svojim strahom. Sve ljubavi prave su skupe, hajde, budalaštinjom doživi čudo za sitne novce.
51
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
VJEČNOST JE DAR NEBA Život je oblak sreće što plovi prostranstvom plavoga neba, smrt je oblak crni što se pojavi iznenadno i bez oklijevanja. Život je neznani san, život je gradnja snova, a smrt se uveliko trudi da nam pripremi dom u vječnosti istinitoj. I svaki grijeh iznjet ćeš smjelo, sad ga skrivaj pod skupim odjelom, nema obzira onaj ko griješi, ali smrt to vjerno prati. Život je prolazna varaka, varka koja nudi ljudima sreću, nema dvojbe smrt je pravedni prijatelj jer vječnost je dar sa Neba.
52
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
DAL' TI ZNAČIM SAD Od mog rođenja čini mi se volim te ja sam bila ružna mršavica, a ti si bio dječak za kojim su jurile budalaste curice, ja nikad nisam jurila. Postala sam dobra učenica, progonitelj ludih snova, gledala kako padaš sretala te u holovima, očajnićki zaskakivala u snovima, ali Mali Princ me odveo na planetu gdje me je pojeo neki strašni lav. U utrobi strašnoga lava, postala sam Sultanija, imala sam zlatna krila anđela i krunu kraljice ledene, tražila sam da te dovedu za moga roba, da ti protjeram nož kroz srce i da te bacim lešinarima, ali ti, borio si se sa Zlatokosom na nekim šumovitim , bajkovitim dvorovima. Preko zidina teških harema, pobjegla sam u stvarnost, gdje vlada smješna elita i gdje nam se likovi bajki smiju. Dragi, danas sam ti jedna dama, zanosna brineta, na dijeti, koja pleše po livadama uz zvuke harfe vjetra, trčkaram za leptirima, čuvam kožu od sunčanih zračenja, dal' ti značim sada?
53
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
MISLIM, DAKLE POSTOJIM Dolazim na drvenom splavu iz pravca kanjona Krivaje, idem prema središtu svijeta, imam haljetak na sebi i osmjeh vrijedan, ne nosim ništa, a ništa i ne tražim, šutim o prošlosti, a budućnost slutim, u ovoj pjesmi ostavljam svoj trag, iscrtan u svakoj riječi. Ruža sam i nikad me zgaziti neće.
54
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
LJUBAVNA ČEŽNJA Ponekad mi se učini, da na svojoj avliji čujem tvoje korake kako se šunjaju, da me odvedu na kraj svijeta. Zbog tebe su moje noći pune suza i iščekivanja. Ponekad osjetim kako tvoja ruka, dodiruje bronzani okov na drvenim vratima, ne otvaraju se vrata a ti me vrtiš između svojih prstića. Znaš li da žudim za krilima, da u jatu sa pticama, pronađem put do tebe, ali, bez tebe sve je uzalud, kud bih ja ovako promrzla, čežnja mi dušu izjeda. Moj si stih, stihom te pronalazim, svaka riječ je jarbol pa je razbijem, iskalim bjes u sebi, zabukti vulkan mržnje, dođe mi da... Čekam da oživim uz tebe.
55
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
SELO Selo... Konjska kola trošna kaldrma gruba a korak težak poslije kiše lokve gdje se zvijezde ogledaju i ismijavaju vodu što drhti od stida. Selo... Kuće kao svila na vjetru kredenac prazan lampa utihnula tvrda proha i malo hladnog mlijeka dječiji plač, debele batine. Selo... Kad ima behara, bar tad malo procvate i zamiriše život u mom selu.
56
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
LJUDSKI NEHAJ Očajni su zvukovi ljudskog nehaja jaukanje odzvanja svijetom kao i ljudska glupost, Na stijenama posmatram ponosnog orla vreba žrtvu iznad plavog jezera, gdje bijeli labudovi lagano plove, šta je orao naspram labuda ah' i to je dio ljudskog nehaja. Ljudski nehaj, to je ono kad u mojim zelenim očima ne vidiš nježno dijete puno divljih želja.
57
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
HTJELA BIH... U rađanju zore htjela bih da sam sunce, da sunce i da ti umijem lice bjelo. U podne bih da sam voda, što ti nakvasi suhe usne, da, htjela bih da te ljubim i da sam ljubav na tvojim usnama. U večeri ranoj htjela bih da sam tvoje odjelo, pa da te odjenem bojama ljubavi. Htjela bih, jednostavno da sam sve tvoje, hajde dušo, poželi to!
58
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
KADA UMREM OPROSTI MI Umirem, a ti mi oprosti nestašluke, oprosti mi što moje oči nisu gledale u tvoje posljednji put, oprosti mi što sam u momentu umiranja zaboravila da u kratkom životnom filmu zastanem na slikama sa tvojim likom, i da tako spokojna napustim ovaj svijet u mislima držeći te za ruku. Oprosti mi, hrlim Gospodaru, tamo ćemo se sresti.
59
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
ZAGONETNA PJESMA Dodiruje me majčina suza, i očev prijekor, i težina nečijeg pogleda, i težina nečijeg grijeha, i dodir koji me ne dotakne, dodiruju me i otrovne riječi koje se kažu, i one riječi koje se nikad ne izuste, dodiruju me želje neostvarene, dodiruju me oni koji ne znaju da spoznaju vjeru. Ali me ne dodiruju oni koji vapajom ne mogu biti dodirnuti, pitam se zašto žive, zar da bi bili mrtvi.
60
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
MALO O MLADOSTI Uvjek očekujem kad me sretne neka starija dama, da poželi opet jednom biti mlada, da poželi biti lijepa kao ja sada. Da joj marama bijela kose bujne krasi, da crvenu ružu zamrsi u svili, da bude živahna kao ja sada, da upozna šta znači potpuna ljepota, da bude svježa, mlada i puna života. Da je čila kao djevojčica u meni, bistrog uma kao planinska voda, vitka poput srne a naravi razborite kao kod heroine snažne.
61
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
ČEKAJUĆI DRAGOG DA MI DOĐE Već blijedi tamna noć, a rosa budi snene ruže, latice im crvene razbuktale k'o vatra, čini mi se kao i ja ljubavnim dodirima žude. Nazire se magla nad moje prozore, srebrena rosa okitila polja, samo ja utabanim putem iščekujem dragog sa daleka puta. I planine sjetne novim danom dišu, izumire u meni posljednja nada, da ću u zamišljenoj divnoj haljini živenoj od sunca, zavesti svog dragana. Rudi zora, mirišu ruže, vjetar sada njihove latice nosi , samo ja sa bolom u duši pratim zov ptica i korake u bašći... On dolazi...
62
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
BEZUMNO JE Mrziti sve ruže jer si se ogrebao na jedan trn, bezumno je... Odustati od svojih snova jer se jedan nije ostvario. Izgubiti nadu u molitve jer jedna nije uslišena. Odustati od svojih napora jer je jedan bio uzaludan. Siguran put prema neuspjehu je odustati.
63
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
ČEKAONICA SJEĆANJA Prazna čekaonica... Njegov miris i danas opija moj um, pobuđuje sjećanja. Klanjam se hladnim zidovima, izblijedjeli lik još plovi hodnicima. Vrijeme ne postoji, samo tren i vječnost je naša. Pogled uperen u beskraj, donosi ustaljenu monotoniju života, odnosi snove. Ukrali su mi život, pobjedili ljubav, ugasili žar, nemoćno se previjam, smrtno ranjena, prazna čekaonica, samo ja i sjećanja.
64
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
TAMA Zbog tebe nastojim malo svijetla u tminu da unesem i poljubce da tvojim usnama prinesem, nadam se tvome srcu tvome zagrljaju da me tješi i čuva sve dok i mene samu, jednog dana ne proguta tama.
65
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
NE VJERUJ MI DA ODLAZIM Ne vjeruj nikad da ja odlazim, jer nemoguće je ostaviti taj naš svijet, u kojem smo smislili najljepše priče, nemoguće je da me vjetar odnese u neki novi svijet prepun lažne iluzije, jer ko će tako nježno kao ja tvoje čelo poljubiti, divno je da ponekad pobjegnemo, ne vjeruj, gledaj, tu je još moj kaput, i moje srce, jer ja zauvjek pripadam samo tebi.
66
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
ZOV LJUBAVI Ako ti se ponekad učini da te moja ljubav zove pokušaj da kroz san povežeš najljepše niti mjesečine. Uspomenu na mene sačuvaj suzu sa moga lica otjeraj i podsjeti me na sve strastvene noći, kroz beskrajna putovanja sačuvaj me u snovima svake noći.
67
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
Sadržaj CVIJET NURA NA LICU
5
BREVIS EST LABORO, OBSCURUS FIO
7
ZNANJE JE JEDINI PRAVEDNI SUDAC
8
GOVOR SUDBINE ŠTO SPAJA LJUDE
11
CENO I BIJELO
12
ĆAROBNI SVIJET ILUZIJE
13
DUG PUT KOJI VODI NIKUDA
14
SVIJET JE PROMJENA STANJA, KAD DUŠA POČINJE DA ŽIVI SAMA
15
DUPLA LJEPOTA LJUDSKIH SJENKI
17
ČEŽNJA SATKANA OD SNOVA
18
STRAST OPIJENA MIRISOM NOĆI
20
ČAROBNA LAMPA BEZ SVIJETLA
21
TIŠINA JE MOJA ŽIVOTNA PRIČA
22
KRUNA NA MOJOJ GLAVI
23 68
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “ PRESTANI BITI PROSJAK DUNJALUČKOG ŽIVOTA
24
NASLIKAJ SVOJE SNOVE
25
MULTI INDIGNI SUNT LUCE ET TAMEN DIES ORITUR 26 DRUGAČIJI ŽIVOT
27
IZMEĐU DOBRA I ZLA
28
ČIJE LICE KRIJE ŽUTI CVIJET
29
HVALA TI BOŽE
30
NEDOVRŠENA PJESMA O JESENI
32
SAME RIJEČI NISU DOVOLJNE
33
RAZLIKE IZMEĐU LJUDI
34
ZOV HLADNE ZORE
35
BOŽJE ODREĐENJE
36
ZLATO ILI VJEČNOST, SUDBINA JE TO
37
OSMIJEH
38
SVE MI NEDOSTAJE
39
LEPTIR LJUBAVI
40
VOLIM TE
41 69
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
SLUTNJA SATKANA NADOM
42
KOLIKO ŽENE IMAJU LJUBAVNIKA
43
TAMNA STRANA MJESECA
44
TRENUTAK ZABORAVA
45
TREŠNJA
46
MOJE IME JE NARCISA
47
LJUDI OKO MENE
48
PONOVNO ROĐENJE, ŽIVOT POSLIJE SMRTI
49
DRVENI TESPIH
50
USUDI SE
51
VJEČNOST JE DAR NEBA
52
DAL'TI ZNALIM SAD'
53
MISLIM, DAKLE POSTOJIM
54
LJUBAVNA ČEŽNJA
55
SELO
56
LJUDSKI NEHAJ
57 70
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “ HTJELA BIH
58
KADA UMREM OPROSTI MI
59
ZAGONETNA PJESME
60
MALO O MLADOSTI
61
ČEKAJUĆI DRAGOG DA MI DOĐE
62
BEZUMNO JE
63
ČEKAONICA SJEĆANJA
64
TAMA
65
NE VJERUJ MI DA ODLAZIM
66
ZOV LJUBAVI
67
Sadržaj
68
71
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
72
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
DIN – svjetlo tišine Sanela Salibašić DIOGEN pro culture magazine http://www.diogenpro.com ISSN: 2296-0937, 2014.g.
73
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
74
Sanela Salibašić „DIN-svjetlo tišine “
75