Djevojke u špicu

kafane “Alibaba”, čiji su vlasnici biliAvdo i njegova supruga Rabija“, pa uzvodno, sve do Sitara, češljevi vrbaskih sedri prosijecaju površinu brze rijeke. Te stijene ljeti strše nad vodom, a s jeseni i zimi pretvaraju se u kandže u kojima završavaju grane, pa i čitava stabla što ih kiše i bujice izvaljuju uzvodno.

Sedre, te tamne mase okamenjenih riječnih korala, koje nekad i najvještije plivače umiju strahom prožimati, prorjeđuju se nizvodno, no rijeka je još brza, a onda stijene smjenjuje šljunkovito korito koje tu mušku i žestoku rijeku polagano smiruje...

Abacija i Studenac – to su lijepa mjesta uz Vrbas, poznata i kao banjalučka kupališta. Abacija se prostire desnom obalom Vrbasa, između Zelenog i Gradskog mosta,a odmah preko puta”, na drugoj obali, poglede mami “Studenac”.

Na tom mjestu rijeka smiruje tok, te tako nastaju na Studencu i vještačke tihe, napravljene rukama njegove “gradske raje”. Vrbas inače od Sitara, uzvodno, ubrzava koritom suženim bezbrojnim sedrama i ostrvcima, te ostacima brana nekada poznatih vrbaskih mlinova, kao što je Stošića, koji su se ogledali u biserli vodi.Od kultne

Nizvodno, od Zelenog...

Nizvodno od Zelenog mosta, ova biserli rijeka pruža i neplivačima mogućnost, u dopopodnevnim satima, da se mogu slobodno prošetati sredinom korita sve tamo do Studenca, s pogledom na Džunglu,Hadži-Hivzinu sedru, Abaciju, Studenac i dalje, prema čuvenom Kastelu,a onda blagim lukom prema Halilu -Dolcu kraj same Kul Mahale.

Abacija se inače proteže na oko dvije stotine metara desne obale. Јoš u vrijeme Austrije, a naročito između dva svjetska rata, bilo je to kupalište rezervisano za Banjalučane koji su ovdje dolazili da se vide i da budu viđeni,a nimalo nije zaostajao “čudesni” Studenac poznat po izvorskoj vodi koja je znala “dušu razgaliti”. A znala se “harnuti” i pokoja “savka šljiva “ iz bašte našeg Idriza Haznadara.

U svoj toj ljepoti nizale su se i nezaobilazne kafane i kafanice, već spomenuti “Alibaba”,pa „Kod Aziza”, pa Trive,te jedna od najpoznatijih, “Hilmijina”, iz koje su dopirale lijepe sevdalinke koje je ovaj biserli ljepotan Vrbas nosio na svojim malim “krilcima”, pogotovo od Studenca pa tamo dolje negdje prema Halilu, a onda negdje u čuvenom “Ciganluku”, prema Brodarskom, sačekaju ih poznate ciganlučke gitare,tamo preko puta čuvenih “Oraha” i tada pitkog izvora, gdje se teferičilo i pjevalo. Odmah tu je ičuvena „ulica gitara i naših serenada”, sa imenima našeg Mimija u kolicima,Mehe (Pupka), Zaima (Brkice ), Zorana (Frica), moje malenkosti i Voje (doktora).

Vrbaska promenada

Vozači dajak-čamaca, tog autohtonog vrbaskog plovila, imali su ovdje stalnu promenadu, ali i ‘štaciju’. Јer, trebalo je pokazati mišiće, ali prije svega svježe obojen čamac sa originalnim “špicom” (pramcem). Današnji oblik i standarde dimenzija čamcu je odredio stolarski radnik Ivica Makor (tridesetih godina 20. vijeka), a realizovao majstor Hakija Ljubović iz Doca, naselja koje se i danas stere lijevom obalom Vrbasa nakon ušća Crkvene...

Sam dragi Bog zna koliko se djevojaka u ovim čamcima prikazivalo kao na modnoj reviji, a stariji Banjalučani tvrde da su mnoge ljubavi počinjale upravo na Abaciji. U čamcima.

Svakako.Abacija, i preko puta, na lijevoj obali Vrbasa, Studenac, odnosno Afganovo vrelo, živjeli su ljeti (praktično!) danju i noću. S prvim sumrakom, kupači bi ove plaže napuštali tek da bi se preod- jenuli i kupaće kostime zamijenili pantalonama od panama-platna i ljetnjim pamučnim košuljama, a dame bi se – za večernji izlazak na Abaciju – oblačile u lagane, lepršave haljine čije krojeve bi ‘skidale’ sa junakinja holivudskih filmova.

Nizovi električnih raznobojnih sijalica pretvarali bi, svečeri, Abaciju u prostor za sastanke i izlaske. Muzička kapela je repertoar prilagodila modernijim plesovima, ali za starije Banjalučane (koji večeri vole provoditi uz mezu, piće i sevdalinku koja dušu razgaljuje) pjevala je legendarna Kuka Šeherović.

Dajaci bi Vrbasom jezdili i mrakom. Do duboko u noć. Za tu priliku, u čamcima su svijetlili fenjeri. I dok bi majstor-dajaklija gurao plovilo, iz njegove ‘galije’ razlijegala se pjesma momaka i djevojaka, koju su pratili zvuci gitare..

Pjesme moje generacije

I nikad se nije pouzdano saznalo - kome je ljepše: da li onima na obali (što uživaju u ljepoti muzičkog i iluminiranog defilea na rijeci) ili onima u čamcima koji se međusobno pjesmom takmiče...Ništa skromnija nije bila noć na Studencu.Šta više – Vrbaslije s ove i s one strane vječito su pothranjivali plemenito rivalstvo.Naime, koji (i čiji) čamci su elegantniji, a čije (i koje) djevojke u ‘špicu’ ljepše, i konačno – koja ‘riječna posada’ ima bolje pjevače i muzikante? Ovi defileji obavezno su prolazili ispod Gradskog mosta, ispod zidina Kastela, pa sve do ušća (danas betonom sakrivene rječice) Crkvene.

Ti večernji i noćni izleti bili su predivni za oko običnih prolaznika, koji bi se, u grupama, zadržavali na Zelenom te Gradskom mostu; uživali u lijepom prizoru i još ljepšoj muzici.Meksiko, Španija,Flamenko i gitare postali su svakodnevica (ili svakonoćnica) vrbaskih obala, a ‘hit’ su predstavljale kompozicije koje su, tih godina pjevane do kasnih noćnih sati, kao pjesme moje generacije.

ROĐENDANSKI POKLON

Supruga kaže svome dragom mužiću:

- Dragi, pronašla sam šta ću ti pokloniti za tvoj rođendan. Vidiš onaj crveni FERRARI, parkiran tačno ispred naše kuće?

A ovaj sav iznenađen:

- Naravno da vidim!

A žena na to hladnokrvno kaže:

- E, vidiš kupila sam ti pulover iste takve boje!

POTRAGA ZA MUŽEM

U kafiću sjede dvije prijateljice i pričaju:

- Imaš li ponuda na onaj tvoj oglas u novinama za potragom tvoga muža?

- O, da, puno žena mi se javilo.

- Žena? Pa šta one hoće?

- Pa sve i jedna mi kaže: uzmite mojega muža!

DOSADNJAKOVIĆ

Zatvorski čuvar ljutito se obrača jednom kažnjeniku:

- Ne dosađuj mi svakog dana istim pitanjem. Reći ću već kad bude 2055 godina!

DOBAR RAZLOG

Muž se vraća kući ujutro oko 8 sati, a supruga ga pita:

- Reci mi barem jedan dobar razlog zašto dolaziš kući u ovaj sat?

- Da, pa želim doručkovati!

U PRAVO VRIJEME

Gost u motelu nazove recepciju:

- Oprostite, zašto vam je WC tako daleko od spavaće sobe?

- Recepcionar će na to:

- Gospodine, uopće nije daleko, samo morate na vrijeme krenuti!

NEUGODNOST

Sredovječnom Marku preminula treća žena i cijelo selo se okupi na sprovodu osim Markovog najboljeg prijatelja Petra. Čude se seljani anajviše Petrova žena:

- Dobro Petre, Marko ti je najbolji prijatelj, a ti se nisi udostojio doći na sprovod!?

A Petar odgovara:

- Ma išao bih ja, ali mi neugodno, Marko mene već treći put zove, a ja njega ni jednom!

POGREŠKA

Stariji bračni par sijedi u kinu u zadnjem redu, ljube se i prisjećaju mladih dana. U jednom momentu spade perika sa glave muškarca. Ne ispuštajući ženino tijelo, počne rukom pipati okolo i tražiti periku. U jednom trenutku zavuče ruku ispod ženine suknje.

A uspaljena žena kaže:

- Tu je dragi, tu je! Ovaj razočarano reče:

- Ma vraga je tu, moja je imala razdeljak sa strane!

KORONA

Razgovaraju dva penzionera te će prvi:

- Jučer sam došao već dva sata ranije na testiranje na covid19, tako da budem prvi na redu za testiranje.

Drugi će znatiželjno:

- A zašto je važno biti prvi?

Ovaj mudro zaključi:

- Zato što su rekli da je na testiranju svaki drugi pozitivan!

ZLATNA VREMENA

Pitali Muju što je bilo prije... kokoš ili jaje?

On će na to sjetno:

- Bilo je prije i kokoš i jaje, a uz to se svake godine išlo na more...

NESREĆA

Indijanac leži na putu, uhom naslonjen na zemlju.

Naiđe kauboj te ga upita:

- Pozdrav, prijatelju, šta ima novo?

- Velika kola... seat konja vici... zadnji konj šepati na lijevu nogu... bljedoliki sjediti gore... njegova skvo imati cvijet u kosi...

- I sve to čuješ iz zemlje?

- Ma ne, oni mene pregaziti prije pola sata.

BEZOBRAZLUK

U autobusu:

- Oprostite, gospodine, biste li mi ustupili mjesto?

Znate, trudna sam....

- Ništa od toga,gospođo.... Trebali ste se seksati s nekim ko ima automobil!

IDEALNA LJUBAV

Koju ljubav nazivamo idealnom?

- Onu između muškarca s lijepim primanjima i žene s lijepim davanjima.

SNALAŽLJIVI MALIŠAN

Poslao škot sina u trgovinu s bojom.

- Litru smeđeg laka, molim vas!... zatraži dječak.

Prodavac mu napuni bocu i zatraži novac.

- Nemam novca kod sebe, ali ne brinite, platit će moj otac... nasmješi se mališan.

- Ali ja uopće ne poznajem tvog oca! Dobit ćeš lak kad doneseš lovu!... odvrati prodavac, istrese lak nazad u kantu i vrati dječaku bocu. Kad je ovaj malo odmakao, pogleda u bocu i kaže:

- Imao je tata pravo, ostalo je dovoljno da obojimo Okvir.

UTJEHA

Doktor razgovara sa prijateljem:

- Baš dobro što sam te sreo. Tvoja žena je bila kod mene na pregledu i imam za tebe i dobru i lošu vijest.

- Kaži, ne drži me u neizvjesnosti.

- Najprije jedna loša: ”tvoja žena ima jednu spolnu bolest”.

- A dobra?

- Nije je dobila od tebe!

MANJE ZLO

Pita prijatelj svoga najboljeg druga:

- Zašto si ti, tako visok, izabrao tako nisku ženu?

A on mu odgovori:

- Trudio sam se izabrati manje zlo!

(NE)ZAHVALNIK

Pita majka svog sinčića:

- Nisi ni zahvalio tetki što ti je dala kolač. A mališan odgovori:

- Nisam smio. Bojao sam se da će mi dati drugi.

TIHA MISA

Razgovaraju dvije prijateljice koje su u već duže vremena u braku o svojim supruzima:

- Tako sam izbrusila mužića sinoć kad je došao vidno pijan kući, da tri dana nije progovorio sa mnom ni riječi. Ali jučer, hvala Bogu, konačno je progovorio.

- A koje su mu bile prve riječi?

- Pitao me je gdje sam ostavila rakiju?

STARA HRANA

Naručio gost u otmjenom restoranu specijalitet, pečenog goluba. Konobar mu ubrzo donese narudžbu, ali ubrzo se gost požali:

- Nije li ovaj golub malo star?

- Ma otkud vam to, kod nas je sve sviježe.

- Ne znam, ali u golubu sam našao kutiju sa porukom: Napadamo u zoru. Napoleon.

ŽELJA

Ona:

- Dragi, trudna sam. Šta bi volio da bude?

On:

- Šala!

ISKRENOST

Poslije prve bračne noci, mladoženja razgovara sa svojom mladenkom:

- Bit ću iskren! Da si pristala ići sa mnom u krevet prije vjenčanja, nikad te nebih oženio!

- Zar ti misliš dragi, da sam toliko glupa?! Prečesto su me pokušali uhvatiti na taj trik!

DIJAGNOZA

Zet zabrinuto pita liječnika za zdravlje punice:

- Šta joj je doktore?

- Ono najgore.... uzdahne liječnik.

- Pa recite mi već jednom!

- Nije joj ništa!

PODRIJETLO

Neki se turist zatekao u Sarajevu i ne uspijeva pronaći Baščaršiju. Zaustavi on prvog prolaznika na cesti, pa ga upita:

- Ej, mladiću, jesi li ti odavde?

A prolaznik će na to:

- Nisam, ja sam od Ibre, Avdo ima kćer!

ZABORAV

Žali se Mujo liječniku:

- Ponekad mi se doktore, čini da gubim pamćenje.

- Zašto tako mislite?

- Navečer, kad legnem na svojuFatu, zaboravim šta sam htio.... A kad legnem na susjedu Merimu, jednostavno zaboravim sići s’nje.

Bara 5 km från flyggplatsen Rijeka

Vi har öppet hela året

Privat strand, Restaruang och Pizzeria tillhörande själva pensionat

Mer informatio på

Od završetka nesretnog rata naprostorima bivše nam države i, ka otragičnih posljedica, planiranog etničkog čišćenja mnogih gradova i sela, napisano je mnogo članaka, knjiga i ekspertiza o tim nemilim vremenima. O našem gradu Banja Luci, također. Imao sam priliku, ne samo kao čitalac nego kao i urednik magazina „Šeher Banja Luka“, da u ovih tridesetak godina prognaničkog života pročitam mnoštvo dokumenata i osvrta na događanja u Banjaluci u toku i poslije rata. Mnogo mojih poznanika i prijatelja, profesionalaca i amatera, napisali su više romana, zbirki poezije i priča o svom gradu. To je, jednostavno, bila potreba da se lijepom riječju grad otrgne od zaborava, ali i ostave u amanet mlađim naraštajima nostalgična sjećanja kao i surova realnost posljedica koje smo svi zajedno pretrpjeli.

A sada, u rukama imam rukopis još jedne knjige o našem gradu. Pročitao sam je u jednom dahu, a poslije nekoliko dana u malo smirenijem ozračju, još jednom. Autor, moj prijatelj Džabir Maglajlić, iz ugledne stare banjalučke familije, uložio je veliki trud, da bi ova neobična knjiga ugledala svjetlo dana. Zašto neobična? Zato jer se razlikuje od mnogih drugih dosad napisanih o Banjaluci i njenim građanima, koji zaslužuju da ostanu u živome sjećanju i odsjajima grada, ona je to i po svom sadržaju, a i po načinu na koji ju je svestrani autor, i riječju i bojom, predstavio, podario čitaocima i svim svojim sugrađanima. Ona nije u polazištu autobiografska, niti ima pretenziju da bude monografija, ona na jednostavan i neobičan način govori o jednom burnom vremenu autorovog života i njegovih brojnih prijatelja i poznanika s kojima je rastao, radovao se i često i žalovao.

Vrlo zanimljivi su dijelovi knjige o banjalučkom teniskom, skijaškom i stonoteniskom opusu, u kojem je on svojim radom i aktivnim učešćem ostavio dubok trag. Autor nas vješto i znalački, uz mnoštvo podataka i starih fotografija, uvodi u početke i razvitak ovih sportova, dajući dosta prostora najzaslužnijim pojedincima i klubovima, a da nikoga ne izostavi. A to je, po mome mišljenju, bila i najveća zamka da se ode u neželjenu i nepotrebnu subjektivnost. Taj dio, koji govori o prijeratnoj staroj gradskoj, kulturnoj i multietničkoj Banjaluci, posebno je značajan iz više perspektiva - faktografske, kulturološke, nostalgične, historijske, sportske, umjetničke ...

Sama porodica Maglajlić u našemu je gradu ostavila neizbrisiv trag. Autor je pokušao na umjeren i skroman način pisati o svojim značajnim rođacima i njihovim djelima. Vrlo su bitne požutjele fotografije koje govore o jednom prohujalom vremenu i ulozi ove poznate porodice u svim oblastima javnog i kulturnog života u Banjaluci, ali i Bosni i Hercegovini. Dio knjige, koji govori o njegovom i našem bitisanju u poslijeratnom periodu, također je važan dokument. On podsjeća čitaoce, pogotovo Banjalučane, kroz kraće biografije i osvrte o