In memoriam: Mensur Seferović

Mensur Seferović (1925-2020)

Riječi kao putokazi slobode

Još jedan velikan revolucije i pisane riječi pridruži se svojim saborcima, Mostarcima i antifašistima, partizanskim borcima na čijem je čelu bio drug Tito.

Učesnik NOB-a, pukovnik Jugoslavenske Narodne Armije, urednik “Narodne Armije” i “Fronta”, i prije svega čovjek koji je nastojao da otrgne od zaborava heroje, mlade djevojke i mladiće Mostara i Hercegovine, koji podigoše visoko svijetlu zastavu antifašističke borbe dajući svoj doprinos oslobođenju voljenog grada i domovine. Svojim djelima posvećenim majkama, očevima i djeci Hercegovine u NOB-i i poslijeratnoj izgradnji, kao djelu svih naprednih kćeri i sinova Jugoslavije, suprostavljao se pisanom riječju svim dogmama koje je proizvelo pogrešno interpretiranje revolucije. Raspad Jugoslavije je dočekao boreći se protiv, kako sam reče, postupaka “crvenih četnika”, ljudi koji komunističke ideale zamijeniše nacionalizmom, i nosilaca nacionalističke idelogije, koja dovede do raspada zajedničke domovine.

Pridružio se je grupi intelektualaca koji nisu šutjeli u borbi protiv nacionalističke nemani, koja je ipak nadjačala njihove napore, potpomognuta medijima koji doprinesoše ratnom huškanju i pothranjivanju mržnje, koja dovede do zločina i krvoprolića na tim prostorima.

Nagrade “Oslobodjenja”, dnevnog glasila u BiH, i grada Mostara mali su dio priznanja njegovom spisateljskom i političkom djelovanju na očuvanju tradicija NOB-a i doprinosu poslijeratnoj izgradnji.

Knjige posvećene majkama, kćerkama i sinovima Hercegovine i posebno Mostara, čiji je “Mostarski bataljon” nešto, što usprkos recidivima prošlosti, koji su se probudili, neće nikada zaboraviti građani Mostara, kojima su te slobodarske tradicije dio njihova bića i grada kojima se ponose, što je Mensur Seferović opisao u svojim djelima.

Zadnje godine života je proveo sa svojom djecom što mu je omogućilo da napravi na neki način rezime ukupnog spisateljskog rada, napisanih knjiga, rasprava i novinarskih članaka protkanih razmjenom mišljenja sa nizom intelektualaca širom svijeta.

Sjećanja na njegov lik živjeće vječno I na stranicama njegovih djela te mu se zahvaljujem na člancima i knjigama koje su mi pomogle da zavolim i ljude i grad u kojem nisam živio i da mi pomognu da odrastem i volim užu i širu domovinu, za koju su mnogi dali svoje živote.

Svima u porodici izražavam iskreno saučešće, ističući da njegov lik živi vječno u srcima vas i nas koji smo ga voljeli i poštovali.