Kulturna saradnja: Boje ljubavi

Boje ljubavi

Jedno književno veče, koje je organizovalo banjalučko društvo „Preporod“, u saradnji s društvom „Napredak“, u okviru USAID-ovog mirovnog projekta PRO Budućnost, najavljuje, vjerujemo, nove mostove kulturne saradanje u Banjaluci.

Izvještava: „Preporod“, Banjaluka; Priredila: Redakcija

Kad nam dođeš u grad od lišća da budeš najdraži gost, preći ćeš i ti korakom lakim vezeni vitki most.

Stihovima banjalučke pjesnikinje Nasihe Kapidžić-Hadžić, koji svakoga jula zažubore i u okviru susreta „Vezeni most“, predsjednica Banjalučke zajednice kulture „Preporod“ mr. Edina Heldić-Smailagić poželjela je dobrodošlicu prisutnima, u velikoj pozorišnoj sali u dvorani Obilićevo, u kojoj je jedna godina, 2020., i uz sve epidemiolške teškoće i neizvjesnosti, ispraćena s optimizmom i pozivom na prijateljstvo i ljubav. „Pravo na ljubav“ bio je i naziv programa u kojem je došla do izražaja saradnja Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“ Banjaluka, „Preporoda“ Banjaluka i Usaid-ovog mirovnog projekta PRO Budućnost. Događaj je okupio 50 ljubitelje pisane riječi i etno kuhinje, što je i maksimalan broj ljudi s obzirom na epidemiološku situaciju, koja nam diriguje orkestrom života. Cilj okupljanja je u samom nazivu događaja: poziv na ljubav, koja je, posebno na Međunarodni dan ljudskih prava, „iznad svih potreba i prava“, kako je naglasila i agilna predjednica „Preporoida“, pjesnikinja Edina Heldić – Smailagić:

“Ljubav je vezeni, tanki most kojim treba da hodamo, u susret onima koji to isto rade, s one druge strane... Za neke susrete treba hrabrosti i odvažnosti, za ovaj naš susret je dovoljna samo ljubav, ljubav koja u sebi ima obilje snage da promijeni i smjer rijeke koja teče ispod mosta grada od lišća... Hvala vam svima što ste došli da zajedno pošaljemo poruku ljubavi i mira. ...“

Svaki dan je radost

Pjesnički maraton počeo je s pjesmama banjalučkih pjesnika, Ismeta Bekrića i Ranka Pavlovića, koji su bili spriječeni da dođu. U njihove ime je pjesme čitala Edina Heldić-Smailagić. Program je obojila i muzika, i to ne bilo koja. Publika je mogla da čuje glas Gabi Novak koja pjeva pjesmu koju je napisao Ismet Bekrić. „Ljubav je kao kiša, koja nikad ne hlapi,i kad se sve utiša čujemo njene kapi...“ Takođe Ismetova pjesma „Klupa na kraju aleje“, koju je pjevao Edin Ćejvan, ukrasila je poruku događaja, koja će zasigurno pokucati na prava vrata.

O ljubavi su u daljem programu kroz stihove govorili istaknuti književnici našeg podneblja. Predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine Hadžem Hajdarević je bosanskohercegovačka rubaija ljubavi, koja plijeni i osvaja, i koja se čula i daleko od Banjaluke tu noć. „Ljubav može cvasti jedino kad ima čvrst korijen kojim svim osjetilima daruje što duša poželi da kuša, uzimljujući dare što ih vraća plima.“

„Ljubav se ne veže za godišnja doba; Svaki dan je radost, svih čula seoba k novim voljenjima u kojima zima i ljeto su isti- od beše do groba...“

„Kad bi me pitali, šta je ljubav za me, rekao bih: Rubac u boji ciklame? Ili, pogled u kom dotičemo rukom suštu Božju svjetlost u srčici tame?

Književnik iz Sanskog Mosta Amir Talić, pored toga što se upisao u knjigu talentovanih, živi je dokaz da ljubav pobjeđuje i da postoji nešto u nama očuvano i vrijedno, gotovo nedodirljivo, nešto kao „nevidljiva kuća koju tragači neće naći i koja je samo naša, iz koje nikad nećemo izići“. Ta „nevidljiva kuća“, usudićemo se reći, naš je štit od svega što nas juri u zemaljskom svijetu.

Razigrani dječak, veliki dječiji pisac Muhidin Šarić, pjesmom o prvoj ljubavi izmamio je obilje smijeha i u publici, ali i stihovima na svoj neobičan način dočarao „onlajn“ nastavu, nošenje maski i koronu.

Publici se predstavilo i zlatno slovo satire književnik Miladin Berić, koji je predsjednik Udruženja književnika Republike Srpske - Banjaluka, kao i direktor Književne zajednice „Vaso Pelagić“ Banjaluka. Vrlo emotivno je recitovao svoju ljubavnu sagu s kojom je isprepleten i dan danas, ali je i na kraju večeri ipak pročitao svoju satiričnu pjesmu, smiješnu koliko i tužnu. Satira je njegov način u borbi za ljubav i bolje sutra, u koje čvrsto i vjeruje.

Na kraju večeri, kao iznenađenje, pojavili su se na binu mladi banjalučki pjesnici: višestruko nagrađena Selena Berić i dječiji pjesnik Goran Veselinović.

Poetski program je, tako, bio u znaku svekolike ljubavi, pa je i svoju „otvorenu knjigu ljubavi“ i zaokružio pjesmom „Ljubav“ koju je kazivala Edina Heldić - Smailagić:

Ljubav boji svijet najživljim bojama, obasjava i najmračniji kut skrivenih misli, udahnjuje život uvelim srcima i sve što misliš da nisi ONA sazda u tren oka. Ljubav ima moć proroka koji sjedi na najljepšoj zvijezdi uvijek se ugnijezdi u one koji vjeruju, okrilati ih da mogu da lete i da stignu gdje god žele, zato ispred svega biram NJU kao božanstvenu silu koja nema mjeru i letim, letim.

Biti dio grada

Manifestacija je završena ukusnom etno kuhinjom, koju su za publiku spremale vrijedne članice Društva.

Da li je poruka došla na pravu adresu?

Da li će obnovljeno Društvo Banjaluka naći ljubav u svom gradu?

Da li je medijska zastupljenost na događaju pokazatelj interesa za bošnjačku kulturu i vrijednosti?

Vrijeme će pokazati.

Ono što sigurno znamo da je 2020. godina godina naglog buđenja banjalučkog Društva, nakon dugog, apatičnog sna, prije noćne more nego sna, koje su ovo nekad plodonosno društvo učinili neživim i nepokretnim tijelom. Mi im čestitamo na ponovnom rođenju. Želimo im da nastave put, koji je za njih počeo da gradi neponovljivi entuzijasta Fuad Balić, 2002. godine, obnovom rada Društva. Želimo im da se sjete volje, ljubavi i želje rahmetli Fuada Balića i da u tome nađu snagu da se izbore za svoj status u Banjaluci.