Selma je otputovala

Željko Bebek i Selma Borić Ljepuškasta brucošica: Selma Borić iz dana kada je upoznala pjesnika Vladu Dijaka, kad se dodgodio razlog za famoznu pjesmu.

Napisao: Dinko OSMANČEVIĆ

U Leksikonu YU mitologije napisaše za Vladu Dijaka da je "najnepoznatiji klasik domaće književnosti". I zaista, Vlado zaslužuje da se o njemu više piše, I više zna. Kao što znamo o nezaboravnoj pjesmi Selma, Selma, putuj Selma…, za koju je napisao stihove, a koju je pjevala čuvena rok grupa “Bijelo dugme”.

Vlado Dijak je rođen 1925.godine, u Brezovom Polju kod Brčkog, a srednju školu je pohađao u našoj Banjaluci, bio je đak čuvene Gimnazije. Kao omladinac, sa sedamnaest godina, Vlado se priključio partizanima i NOB-u. Neposredno, nakon Drugog svjetskog rata, Dijak je kratko studirao književnost, ali je nije nikada završio. Pisao je jedno vrijeme za tadašnje Banjalučke novine, ali i za Radio Sarajevo. Tokom turobnih vremena Rezolucije Informbiroa, Vlado je bio optužen i osuđen kao informbirovac, te se njegovo ime, nakon otvaranja arhiva, može pronaći među šesnaest hiljada ‘golootočana’.

Ambasador boema

VladoDijak je svojevremeno bio jedan od najpoznatijih humorista u Jugoslaviji i dobitnik je prestižne nagrade Zlatni jež. Pisao je pjesme i romane, a objavio je zbirke pjesama: Ambasador boema, Partizanske pjesme, Ljubičasti kišobran, te romane: Kafana San, Topovi i slavuji i Crni konj.

U Sarajevu je važio za velikog boema, bio je sklon i kojoj čašici više, pa su ga pratile i brojne anegdote. Pio je isključivo rakiju i pričalo se da je džepove svog mantila prošupljio da bi u postavu mogao sakriti nekoliko onih minijaturnih flašica rakije, da bi mu se uvijek našle pri ruci.

Ostala je zapisana anegdota, kada se za pomoć obratio Đuri Pucaru, tada jednom od najvažnijih ljudi u Bosni i Hercegovini. Iz Pucarevog kabineta su rekli da će ga Đuro primiti, ali da na raspolaganju ima samo dva minuta. U redakciji Radio Sarajeva, namontirali su mu kravatu, a Vlado je u kabinet stigao tačno na vrijeme. Ipak, Đuro je imao sastanak sa nekim ambasadorom i susret se odužio. Dijak, nenaviknut na omču oko vrata, sve više se mučio i rastezao kravatu, da bi baš u tom trenutku iz kabineta izašli ambasador i Pucar. Dijak se zbunio i pokušao popraviti stvar, ali mu je prišao Đuro i rekao da mu kravata ne treba, da je on radnik. Đuro je ispratio ambasadora, a zatim poveo Vladu u kabinet. Sekretarica mu je pokazivala da ima samo dva minuta i da ne zadržava nepotrebno druga Pucara. Ali, nakon pola sata, iz kabineta je provirio Đuro i od sekretarice naručio dvije kafe. Od toga vremena, njih dvojica su bili dobri prijatelji.

Svojevremeno je Milić Vukašinović, govoreći o svom remek djelu napisanom za Hanku Paldum, pjesmi Crne kose, izjavio da iako ne vjeruje u Boga, takva djela nastaju u trenutku Božjeg nadahnuća. I Vlado Dijak očigledno je imao trenutke tog nadahnuća, kada je pisao pjesme koje su kasnije komponovala i pjevala najpoznatija imena naše pop i rock scene: Arsen Dedić, Čisti bijeli snijeg, Indeksi, Betonska brana, Zdravko Čolić, Stanica Podlugovi, a Bijelo dugme čuvenu Selmu!

Selma, ne naginji se kroz prozor

Selma je jedna od naših najpoznatijih rok balada. Selma nije izmišljen lik, a evo i događaja iz1949., opisanog u pjesmi:

Selma Borić je živjela u Zenici, gdje joj je otac bio gradonačelnik, a školovala se u Sarajevu, pohađala je Drugu žensku gimnaziju. Vikendom je putovala kući i jedanput je na putu do željezničke stanice u Sarajevu srela Vladu, koji je potajno bio zaljubljen u nju. Vlado je džentlmenski ponio Selmin tamnocrveni kofer. Pronašao joj je i mjesto u vozu. Nikada joj Vlado nije izjavio ljubav, iako je bilo jasno da mu se djevojka veoma dopadala. Samo joj je, pošto je prozor kod kojeg je sjedila bio razbijen, pred polazak voza dobacio: "Selma, ne naginji se kroz prozor".

Nakon tog susreta, Dijak je napisao svoju danas kultnu pjesmu. Selmin otac je kćerki poslao novine, u kojima je pjesma objavljena 1962. Prvi put Selma je uživo pjesmu čula u izvođenju naše vjerovatno najveće rok grupe, Bijelog dugmeta, na koncertu u Zagrebu, 1975.godine, u poznatoj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. (Godinu dana ranije, Bregović je komponovao muziku.) Nakon koncerta, Selma je uspjela da se probije do Gorana Bregovića, i na njegovo iznenađenje, da mu saopšti da je upravo ona ta Selma o kojoj su pjevali.

Selma Borić je decenijama živjela u Zagrebu, a povremeno ju je posjećivao prvi, i rekao bih, najpoznatiji pjevač Bijelog dugmeta, Željko Bebek: "Jutros me je obavijestila njena porodica, s obzirom da je zbog korone nisam posjećivao dugo vremena. Nažalost, starost ju je odnijela, ali zaspala je u miru i nek ostane tako u miru. Otišla je moja Selma. I dalje ću ja njoj pjevati i pominjati je pred publikom, zbog toga što pjesma nosi njeno ime, a pjesma je opisala dio njenog života, lijepi dio njenog života."

Selma Borić preminula je krajem januara ove godine, u devedeset drugoj godini života. Vlado Dijak na taj isti put otišao je mnogo ranije, još 1988. I sjetiše me njih dvoje na jednog drugog pjesnika, Aleksu Šantića, i njegovu nostvarenu ljubav: "Umro stari pjesnik, umrla Emina... pjesma o Emini (Selmi) nikad umrijet neće...