komor a Iz srca hrasta
O
va naša skromna izložba ima dvostruki cilj. Ukazati na ljepotu i vrijednost jednog malog dijela graditeljske baštine Banije, i na drugoj strani medalje, ponuditi slike njenog današnjeg stanja. Pri tom je selo Komora izabrano slučajno, dvorski kraj nimalo slučajno. Sretnim sticajem okolnosti dosta je materijalnih tragova narodne kulture, prije svega kuća, baš ovdje uspjelo preživjeti dva posljednja rata, unatoč enormnim ljudskim gubicima. Vrijeme poslije drugog svjetskog rata još je bilo vrijeme podizanja kuća od hrastove planjke, ali to je bilo i vrijeme sveopšte neimaštine, smanjenog ili zaustavljenog dotoka sredstava od iseljenika iz Amerike, tako da su češće podizane nove gospodarske zgrade, a kad je gradnja opet masovno krenula, ili se više nije koristila hrastovina, ili je plan kuće značajnije odstupao od tradicije, veličinom prozora, ako nikako drugačije. Vrijeme poslije ovog uništavajućeg rata, vrijeme je propadanja obezljuđene baštine, porijeklom uglavnom iz prve četiri decenije prošlog vijeka...
fotografije: Jovica Drobnjak • autor izložbe: Čedomir Višnjić
1
k om o r a
B
anijska kuća sa izrazitijim posavskopokupskim uticajem, koji se ogleda u koso natkrivenom vanjskom stepeništu. Danas u lošem stanju. Prostor ispod trijema “kulice” bio je zatvoren i služio je kao spremište.
L
ijep čardak sa ganjkom na tri strane kuće složene u “L”. Kuća je napuštena i zatvorena pa je zidana peć (dolje desno) snimljena kroz razbijen prozor. Jedan od najzanimljivijih objekata u Komori.
2
k om o r a
D
olje je kuća Branka Mećave, domaćina ekipi koja je pripremala ovu izložbu. Pridružena joj je gornja kuća, jer se po njenom stanju čini da se i ona, barem povremeno koristi. Na donjoj slici zapaža se rješenje karakteristično za sela oko Dvora na Uni, konzolno isturen trijem, “kulica”, poduprta je masivnim stupom sa “rukama”.
3
k om o r a
P
riređivači izložbe su ovaj objekt “tokom svojih posjeta selu, radno nazivali “kurija”. Moćan u dimenzijama, preko 15 m dužine, sa svim klasičnim karakteristikama banijske gradnje, ali stražnjom stranom okrenut cesti, danas, provaljenog krova, živi svoja zadnja ljeta.
4
k om o r a
J
edina kuća za koju smo odvojili dva panoa. Izuzetna po zamisli, sa ganjkom na tri strane, brojnim krovićima i dogradnjama, sa izuzetno ukrašenom kulicom i zabatima, sa klasičnom “badžom” kakvu su domaćini kupovali na sajmu u Glini, i do danas očuvanim ostacima šindre kojom je prekriven bunar u dvorištu. U lošem stanju, ali sa jasno vidljivim tragovima nekadašnje ljepote.
5
k om o r a
6
k om o r a
7
k om o r a
K
uća zanimljiva zbog obojenih ukrasa oko vrata i ganjka duž čitave stražnje strane kuće.
Lj
epotica na ulazu u selo. Sklona jakim promjenama karaktera prilikom sezonskog presvlaÄ?enja. Srp u bravi smo zatekli prilikom prvog dolaska. Malih dimenzija, ali skladna.
8
k om o r a
9
k om o r a
O
bjekt lijevo, danas neugledna ruina, privukao je značajnu pažnju etnologa prije četvrt vijeka i slikan je iz svih pozicija, očito kao primjer ambicioznog starog tipa gradnje. Vidi se po svemu, dugo zapušten.
10 k om o r a
O
bjekt koji dominira vidikom, 50-ak metara iznad ceste GlinaDvor, danas vidljiv u ljetno vrijeme samo zabat okrenut cesti. Za ostalo treba Ä?ekati zimu.
V
rijeme je uništava temeljito, ali polagano. Urasta u zemlju.
11 k om o r a
12 k om o r a
Č
ardak i štala Savića, danas vlasništvo autora izložbe. Čardak je prvobitno građen za starijeg sina kad se oženi, a u kasnijem periodu u njega je selila starija generacija.
13 k om o r a
K
uća Savića, kbr. 25, danas u vlasništvu autora izložbe. Obnavlja se u Donjim Dubravama, kbr. 36. Djelo je narodnog majstora iz Ljeskovca, Jove Sanadera, a zbog bogatih ukrasa ušla je u nekoliko knjiga o narodnom graditeljstvu. Dolje lijevo, njen je izvorni izgled.
14 k om o r a
15 k om o r a
L
ijep primjer male, dvoprostorne, ali pažljivo urađene kuće. Preživjeli stanovnici kazuju da baš za nju najčešće pitaju kupci i prekupci.
J
edna od kuća koje su privukle pažnju na sebe 80-ih godina i višekratno fotografirane. Više nema ambara pokrivenog šindrom sa dvorišne strane, a ni upečatljive kapije. Ostala je lijepa stolarija i visoko izraslo drveće ispred ulaza.
16 k om o r a
17 k om o r a
P
rimjer stare banijske kuće, danas u funkciji gospodarskog objekta. Preko puta nje je nova, troprostorna građevina s ganjkom. Pažnju privlače badža starog tipa i ukrasi u drvetu na “dumi”.
J
edini objekt kojeg smo posudili iz susjednog sela Ostojići, s namjerom da pokažemo do čega može dovesti znanje i vještina narodnog majstora u hrastovom drvetu. Dužina objekta je oko 20 metara. Preporuča se i moli za obnovu i prenamjenu.
18 k om o r a
19 k om o r a
K
lasiÄ?na banijska-komorska kuća, sa prednje strane prizemnica, ugodna oku, kao i gospodarske zgrade u dvoriĹĄtu.
K
uća na brijegu, malo poviĹĄe ceste i sela, i danas u upotrebi. ÄŒuvar Komore.
20 k om o r a
21 k om o r a
K
uća koja se vidi samo u zimskim mjesecima, inače potpuno prekrivena bujnim raslinjem, iako tek nekoliko metara od ceste. Napravljena ambiciozno i složena u “L”, sa izvanrednom stolarijom, pravi je simbol sadašnjeg stanja Komore i njenih stanovnika.
22 k om o r a
K
uća koja dovoljno govori o kvaliteti materijala i majstora. Fotografija stara 25 godina (dolje u sredini) i ona iz 2011, iznad nje, ne razlikuju se ni u jednoj dasci. Razotkriven prostor, dolje desno, očito predstavlja dobro rješenje za “zahod”.
K
uća novijeg tipa i sama po sebi ne toliko zanimljiva, osim po impresivnom “grednom sistemu” narodnog majstora (dolje desno). Ambar rađen 1927. godine sa natkrivenim predprostorom i prostorom bočno, jedan je od ljepših u selu. Kuća u koju se i danas povremeno dolazi.
23 k om o r a
24 k om o r a
I
zbor fotografija o ťtalama Komore. Objekt u dnu lijevo, patiniran mahovinom i na rubu uruťavanja predstavlja vjerovatno najstariju građevinu u selu.
U
pravo u Komori pronalazimo više primjera porodičnih graditeljskih povijesti zaokruženih u jedno dvorište. Tu je i stara prizemnica, sto i više godina stara, kasnije pretvorena u štalu ili gospodarski objekat, zatim klasična trodijelna hrastova kuća na kat. I na kraju, iz 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka od cigle ili betonskih blokova ozidana kuća generacije, koja je sve to morala napustiti u ljeto 1995-e. Fotografije s kraja 80-ih godina, koje smo posudili za ovu izložbu, već svjedoče da se tradicija zapušta i napušta. Danas je posljednji trenutak da se nešto učini, barem da se podsjeti na blago koje propada iz dana u dan. Sa svakim palim crijepom, sa svakom kišom i snijegom, hrastovina ipak popušta. Svako proljeće raslinje oko njih je deblje i gušće i poješće ih zauvijek za koju godinu. Mnoge se prodaju u bescjenje i razvlače širom Hrvatske. Ovom izložbom pokušavamo reći u ime nas koji to gledamo, da smo svjesni toga što se događa i da nam je dužnost spasiti, što se spasiti dade. č.v.