Tajna ljubav Stephanie Laurens

Knjige.Club Books

~1~

Knjige.Club Books Naslov izvornika

A Secret Love

STEPHANIE LAURENS

Prevela s engleskoga

Ana Gotovac

Zagreb, 2019.

~2~

Knjige.Club Books

Prolog

17. travnja 1820.

Morwellan Park, Somerset

P

ropast je bila potpuno izvjesna.

Opet.

Alathea Morwellan sjedila je za svojim stolom u biblioteci Morwellan Parka i nepomično gledala list papira što ga je držala u ruci, jedva razabirući uredan rukopis obiteljskog pravnog savjetnika. Sadržaj pisma ionako joj se urezao u pamćenje. U posljednjem je odjeljku stajalo: Bojim se, draga moja, da se posvema slažem s Vašim mišljenjem. Ne vidim niti jedan dokaz da smo napravili bilo kakvu pogrešku.

Nikakve pogreške. Slutila je - štoviše, očekivala da će biti tako, no ipak...

Ispustivši dah, Alathea odloži pismo. Ruka joj zadršće. Na krilima lahora koji je pirkao kroz visoke prozore do nje dopre razdragana dječja cika. Časak je oklijevala, potom ustane i lakim se korakom primakne širom otvorenim francuskim prozorima koji su gledali prema južnoj tratini.

Na prostranoj, blagoj nizbrdici što je razdvajala terasu od umjetnog jezera njezina su se polubraća i polusestre, pršteći od veselja, dodavali loptom. Sunčev trak bijesnu na nečijoj svjetlokosoj glavi - Alathein najstariji polubrat Charlie sunuo je uvis i uhvatio loptu u zraku, pred nosom Jeremyju koji je svagda prednjačio u igrama iako mu je bilo tek deset godina.

Unatoč prvim naznakama buduće otmjenosti, devetnaestogodišnji Charlie dobroćudno se dao nagovoriti na loptanje, udovoljavajući željama mališana - Jeremyja i Auguste, koja je netom navršila šestu. Njihove starije ~3~

Knjige.Club Books sestre, osamnaestogodišnja Mary i godinu mlađa Alice također su im se pridružile. Čitavo se kućanstvo nalazilo sred grozničavih priprema za odlazak u London, gdje će Mary i Alice biti uvedene u visoko društvo. No obje sestre svejedno su zdušno sudjelovale u igri, nevino sretnih lica uokvirenih uvojcima: premda je prvi izlazak u javnost ozbiljna stvar, to ni na koji način nije umanjivalo njihovo uživanje u jednostavnim zadovoljstvima.

Charlie je bojnim pokličem popratio snažan izbačaj - lopta je nadletjela i djevojke i djevojčicu, odbila se od tla i nastavila prema kući. Udarila je u popločani puteljak, poskočila više nego prvi put, preletjela plitke stube i sletjela na terasu. Nakon još dva kratka odskoka prešla je preko praga biblioteke i otkotrljala se po ulaštenim podnim daskama. Zadignuvši skute, Alathea nogom zaustavi loptu. Zamišljeno je promotri, zatim podigne pogled i ugleda Mary i Alice kako kikoćući zadihano trče prema terasi. Alathea se prigne i podigne loptu; držeći je na ispruženu dlanu, odšeta do terase.

Mary i Alice stanu kao ukopane podno stuba, smijući se od uha do uha.

- Meni, Allie, meni!

- Ne! Al-a-the-a! Najslađa Allie - meni!

Alathea je čekala kao da se ne može odlučiti; za to je vrijeme mala Augusta, ostavljena negdje daleko otraga, docapkala sva zapuhana.

Zaustavila se nekoliko koraka iza starijih sestara i anđeosko lišce podignula prema Alathei. Široko se nasmiješivši, Alathea hitne loptu preko glave obiju djevojaka koje su je otvorenih usta gledale kako prolijeće. Augusta se gugutavo nasmije, đipne, zgrabi loptu, pa otrči nizbrdo.

Nakon što su Alathei dobacile zavjerenički smiješak, Mary zovne Augustu, Alice veselo podcikne i obje se daju u potjeru za sestricom.

Alathea ostade na terasi, preplavljena toplinom koja nije dolazila od blještave svjetlosti sunca. Krajičkom oka opazi nekakvo gibanje u podnožju golema hrasta. Njena pomajka Serena i otac, grof, mahali su joj s klupe na kojoj su sjedili i raznježeno promatrali djecu.

Ona se osmjehne i odmahne im. Pogleda još jednom polubraću i polusestre koji su u divljem trku bezglavo jurili prema jezeru, duboko udahne, stisne usne, okrene se i vrati se u biblioteku.

~4~

Knjige.Club Books Dok je koračala prema stolu pogled joj je klizio preko tapiserija što su resile zidove, preko slika u pozlaćenim okvirima, preko polica ispunjenih hrptovima knjiga uvezanih u kožu i ukrašenih zlatorezom. Ta dugačka biblioteka bila je jedan od najljepših prostora u Morwellan Parku, glavnome sjedištu grofova od Mereditha. Morwellanovi bijahu vlasnici Parka stotinama godina, još davno prije objedinjenja grofovskih posjeda u četrnaestom stoljeću. Posljednje raskošno obiteljsko obitavalište sagradio je Alathein pradjed, a okolni je krajobraz umješno oblikovan pod budnim okom njena djeda.

Došavši do velikoga izrezbarenog stola koji je proteklih jedanaest godina bio njen, Alathea se zagleda u pismo položeno na bugačicu. Sve ako je i bilo prilike da poklekne pred kobnom nevoljom nagoviještenom tim pismom, taj je trenutak nepovratno prošao. Ništa - nitko - neće kradom potkopati nepomućeni spokoj njene obitelji, tim više što je ona žrtvovala posljednjih jedanaest godina života kako bi ga osigurala.

Ne mičući pogleda s Wiggsova lista razmišljala je o razmjerima nesreće pred kojom se našla; bila je odveć praktična duha a da ne bi znala predvidjeti moguće poteškoće i opasnosti. Ne bijaše joj prvi put što stoji na rubu bezdana, suočena s prijetnjom financijske i društvene propasti.

Uze pismo, sjedne i iznova ga pročita. List je stigao kao odgovor na hitnu poruku koju je brzom poštom poslala u London prije tri dana. Prije tri dana, kad joj se - drugi put u životu - svijet srušio do temelja.

Dok je brisala prašinu u očevoj sobi služavka je slučajno naišla na nekakvu ispravu, naguranu u veliku vazu. Srećom je djevojka bila dovoljno bistra da odnese pronađeni papir kućedomaćici i kuharici, gospođi Figgs, koja je smjesta dojurila u biblioteku i predala ga Alathei.

Zadovoljna što joj ništa nije promaklo pri čitanju Wiggsova odgovora, ona odloži pismo.

Pogled joj skrene prema lijevoj ladici stola, gdje je bila spremljena nesretna isprava s kojom je sve i počelo. Potpisana zadužnica. Nije bilo potrebe da je ponovo čita - svako joj slovo bijaše utisnuto u mozak.

Zadužnicom se grof od Mereditha obvezao da će po pozivu isplatiti novčani iznos koji je prelazio ukupnu vrijednost čitavog imanja. Zauzvrat će

~5~

Knjige.Club Books grof dobivati vrlo značajan postotak zarade što će je ostvarivati tvrtka po imenu Central East Africa Gold Company. 1 Dakako, nije bilo nikakva jamstva da će spomenuta zarada ikada biti zaista ostvarena; osim toga, ni ona, ni Wiggs, ni njegovi kolege - nitko nikada nije čuo za Central East Africa Gold Company.

Kad bi bilo od ikakve koristi da se zadužnica spali, ona bi s veseljem naložila vatru nasred saga iz Aubussona: nažalost, imala je samo prijepis.

Njen dragi, smušeni, beznadno nerazboriti otac potpisom se odrekao obiteljske budućnosti, a da nije imao pojma što čini. Wiggs je potvrdio da je dokument pravovaljan i zakonski provediv; dakle, stigne li poziv za isplatu utvrđenog iznosa, obitelj će pasti u stečaj. Izgubit će ne samo sitne posjede, te kuću u Londonu (sve već založeno do zadnje čestice), nego i Morwellan Park s cjelokupnim imanjem.

Ako želi biti sigurna da će Morwellanovi ostati u Morwellan Parku, da će Charlie i njegovi sinovi dobiti u nasljedstvo neokrnjen drevni dom, da će joj polusestre dočekati svoj prvi izlazak u društvo i priliku za udaju kakvu zaslužuju - mora pronaći nekakav izlaz.

Jednako kao prošli put.

Rastreseno je lupkala olovkom po bugačici i odsutno zurila u portret pradjeda koji ju je gledao s udaljenog kraja dugačke dvorane.

Nije se prvi put dogodilo da otac dovede imanje na rub propasti; Alathea se već bijaše susrela s mogućnošću življenja u krajnjoj bijedi. Za plemkinju odgojenu u biranim krugovima visokoga društva, takva je mogućnost bila - i zasvagda ostala - strašna, tim više što je u određenoj mjeri izmicala njezinoj sposobnosti shvaćanja. Pojam krajnje bijede bijaše joj tek maglovito jasan nije imala ni najmanje želje da se ona sama ili, još gore, njena nedužna braća i sestrice, pobliže upoznaju s pravim značenjem toga stanja.

Ovaj put je barem bila zrelija, iskusnija - sposobnija da se suprotstavi prijetnji. A prvi put...

Misli su joj odlutale do onog poslijepodneva prije jedanaest godina; upravo u trenutku kad je iščekivala svoj prvi izlazak u javnost, sudbina ju je prisilila da se zaustavi, udahne i krene drugim putem. Od tog je dana nosila teret upravljanja obiteljskim imetkom, neumorno radeći kako bi ponovo 1

Tvrtka za zlato iz središnje istočne Afrike.

~6~

Knjige.Club Books izgradila budućnost obitelji i usput održavajući izvanjsku sliku bogatstva.

Uporno je zahtijevala da dječaci pohađaju koledž u Etonu, a zatim studije na Oxfordu; Charlieja je u rujnu čekao prvi semestar. Škrtarila je i štedjela kako bi skucala dovoljno novca da odvede Mary i Alice u grad i dostojno ih opremi za formalno predstavljanje u javnosti.

Svi su članovi kućanstva željno čekali da prođe još par dana do odlaska u London. Ona je pak čekala trenutak uživanja u samo njoj znanoj pobjedi nad sudbinom, trenutak kad joj polusestre naprave prvi kniks pred otmjenim društvom.

Dugo, dugo je Alathea rasijano gledala po dvorani i razmatrala, procjenjivala, odbacivala zamisli. Ovaj put joj štedljivost neće pomoći - ni uz najgore škrtarenje neće uspjeti prikupiti iznos potreban za podmirenje novčane obveze navedene u zadužnici. Naposljetku se okrene i otvori lijevu ladicu. Izvadi ispravu i još jednom je polako pročita, brižljivo važući svaku riječ. Uzela je u obzir vrlo vjerojatnu mogućnost da je Central East Africa Gold Company lažna tvrtka.

Sve je ukazivalo na to - niti jedno poduzeće koje djeluje u skladu sa zakonom ne bi navelo njezina oca, očigledno potpuno nesposobna za poslovne pregovore, da uloži ogroman novčani iznos u krajnje neizvjestan pothvat, osobito ne bez prethodne diskretne provjere njegove platežne sposobnosti. Što je dulje razmišljala, to je čvršće vjerovala da ni ona, ni Wiggs nisu ni u čemu pogriješili - Central East Africa Gold Company bila je čista prevara.

Nije joj bilo ni na kraj pameti da krotko pusti iz ruku sve za što se borila, sve u što je utrošila proteklih jedanaest godina - budućnost čitave obitelji kako bi nekakva banda razbojničkih hulja napunila džepove.

Izlaz je morao postojati - na njoj je bilo da ga pronađe.

~7~

Knjige.Club Books

1. poglavlje

6. svibnja 1820.

London blačići magle obavijali su ramena Gabriela Cynstera dok je bešumno koračao trijemom crkve svetoga Jurja, odmah pokraj Hanover Squarea. Zrak bijaše studen, tmina u trijemu prošarana ovdje-ondje blijedim mrljama svjetla što je dopiralo od uličnih lampi.

O

Bila su tri sata ujutro; otmjeni London je spavao. Kočije koje su razvozile kućama kasnonoćne goste bučnih zabava, gozbi i pijanki, prestale su kloparati - dubok, ali oprezan spokoj spustio se nad grad.

Došavši do kraja trijema, Gabriel se naglo okrene. Stisnutih očiju pomno je promotrio nadsvođeni kameni prolaz omeđen prednjim zidom crkve i visokim stupovljem koje je podupiralo pročelje. Magla se vrtložila i kovitlala, zaklanjala mu pogled. Tjedan ranije stajao je na istome mjestu i gledao Demona, jednoga od svojih bratića, kako se s upravo vjenčanom nevjestom odvozi u kočiji. Prisjeti se kako su mu tada tijelom prošli hladni srsi predosjećaj, slutnja: možda nagovještaj onoga što se upravo imalo dogoditi.

Tri sata po ponoći, trijem svetog Jurja - tako je stajalo u poruci. Već ju je napola bio odlučio zanemariti (jamačno se radilo o neslanoj šali), ali u tim je riječima bilo nečega što je kod njega pobudilo osjećaj jači od radoznalosti. Ni nakon pomna proučavanja poruke nije uspio ustanoviti otkuda mu tako čvrsto uvjerenje da je tih par redaka napisano u stanju očaja. Tajanstvena grofica, tko god ona bila, na jednostavan je i izravan način zatražila da se sastanu kako bi mu objasnila zašto treba njegovu pomoć.

Dakle, on je bio na ugovorenom mjestu - a gdje je bila ona?

~8~

Knjige.Club Books U istom trenutku kad je to pomislio po cijelome su se gradu začula zvona, od čije se jeke načas odignuo teški pokrivač noći. Premda svi zvonici nisu otkucavali noćne sate, bilo ih je dovoljno da uspostave začudan ritam kojim se njihovo suzvučje ponavljalo u različitim registrima. Prigušeni su tonovi postupno iščezavali i naposljetku zamrli. Ponovo je zavladala tišina.

Gabriel se nestrpljivo pomakne. Laganim, gipkim korakom krene nazad duž trijema.

Uto se pojavi ona, koraknuvši iz duboke sjene što je zaklanjala crkveni portal. Magla joj se uvijala oko skuta dok se polako, kraljevski dostojanstveno okretala prema njemu. Zaogrnuta plaštem i zakrivena koprenom, nepronična, nedokučiva i tajanstvena poput noći.

Gabriel opet stisne oči. Je li cijelo vrijeme bila ondje? Je li prošao pokraj nje a da ju nije vidio, niti osjetio njezinu prisutnost? Nastavio je hodati prema njoj ne mijenjajući korak. Dok joj se približavao, tek je neznatno podignula glavu.

Bila je vrlo visoka. Kad se zaustavio na korak od nje, ustanovio je da su mu oči u razini s njenim tjemenom, što je bilo krajnje neuobičajeno. On je bio dobrano viši od stotinu osamdeset centimetara, a grofica ih je bez sumnje dosegla. Unatoč debelu plaštu, jedan mu je pogled bio dovoljan da se uvjeri kako je svaki centimetar njezine visine savršeno skladno raspoređen.

- Dobro jutro, gospodine Cynster. Hvala vam što ste došli.

On lagano nakloni glavu i istoga časa odbaci svaku sumnju u to da je posrijedi glupa psina koju mu je priredio kakav mladac prerušen u ženu. Onih par koraka, način na koji se okrenula - njegova su izvježbana osjetila prepoznala te pokrete kao ženske. Glas joj je bio mekan i dubok, iskonski ženstven.

Glas zrele žene - posve sigurno nije bila mlada.

- U poruci ste napisali da trebate moju pomoć.

- Trebam. - Kratko posuti, pa doda - Moja obitelj treba pomoć.

- Vaša obitelj? - U tami koja ih je okruživala, grofičina koprena bijaše potpuno neprozirna; nije uspijevao nazrijeti ni najbljeđi obris brade ili usana.

- Bolje rečeno, stečena obitelj. Ćutio je dah njezina egzotičnog, zamamnog mirisa. - Možda bismo najprije trebali ustanoviti u čemu je vaš problem i zašto mislite da vam ja mogu pomoći. ~9~

Knjige.Club Books - Možete. Nikada ne bih zatražila sastanak s vama - niti bih vam otkrila sve što ću sada reći - da nisam sigurna u to. - Načas zastane, pa udahne. - A problem se tiče zadužnice koju je potpisao moj pokojni suprug.

- Pokojni suprug?

Ona prigne glavu. - Ja sam udovica.

- Koliko je vremena prošlo otkako vam je muž umro?

- Više od godine.

- Dakle, ostavinski postupak je proveden.

- Da. Grofovski naslov i neotuđivi imetak pripali su mom pastorku Charlesu.

- Pastorku?

- Mom suprugu sam bila druga žena. Vjenčali smo se prije nekoliko godina - on je vrlo kasno ušao u drugi brak. Prije smrti je dosta dugo bolovao.

Svu mu je djecu rodila prva žena.

Nakon kratkog oklijevanja, on upita - Znači li to da ste vi uzeli pod okrilje djecu pokojnoga supruga?

- Da. Njihovu dobrobit držim svojom odgovornošću. Upravo zbog toga zbog njih - tražim vašu pomoć.

Gabriel je pažljivo promatrao zakriveni lik, znajući da i ona proučava njega. - Spomenuli ste zadužnicu.

- Moram vam objasniti da se moj suprug vrlo rado upuštao u riskantne poslovne pothvate: to mu je bila slabost. Posljednjih smo se godina obiteljski pravni savjetnik i ja trudili, a uglavnom i uspijevali, do krajnjih granica smanjiti njegova ulaganja u sumnjive poslove. Međutim, prije tri tjedna služavka je nabasala na ispravu koja je bila gurnuta u zapećak i očigledno zaboravljena. Zadužnica.

- Na ime koje tvrtke?

- Central East Africa Gold Company. Jeste li ikad čuli za njih?

On odrečno zavrti glavom. - Nikad.

- Nije ni naš pravni savjetnik, ni itko od njegovih kolega.

- Adresa tvrtke trebala bi biti na dokumentu.

- Nema je - samo naziv odvjetničkog ureda u kojem je isprava sastavljena.

~ 10 ~

Knjige.Club Books Gabriel je nastojao poredati djeliće slagalice koje mu je grofica davala, svjestan da je svaki komadić najprije bio brižljivo izbrušen. - Ta zadužnica imate li je kod sebe?

Ona izvuče ispod plašta svitak od debela papira.

Uzimajući ga, Gabriel u sebi digne obrve - gospa je doista došla pripremljena. Premda je do kraja napregnuo oči, nije uspio nazrijeti niti komadić haljine ispod široka plašta. Čak su joj i ruke bile skrivene, obavijene dugačkim kožnatim rukavicama koje dopirahu točno do zavrataka na rukavima. Razmotavši svitak, on se okrene tako da je svjetlost uličnih lampi padala na jedinu stranicu isprave.

Dužnikov potpis - prvo što je potražio pogledom - bijaše prekriven komadom gruba papira učvršćenog za podlogu pečatnim voskom. On podigne oči prema grofici.

- Vi ne morate znati moje obiteljsko ime - pripomene ona mirno.

- Zašto ne?

- Bit će vam jasno kad počnete čitati. Žmirkajući pod oskudnim svjetlom, on pregleda ispravu. - Ovo se čini pravovaljanim. - Još je jednom pročita pa digne pogled. - Ulaganje je doista poveliko, a uzevši u obzir da je nesigurno, za soom povlači iznimno visok rizik. Ako ta tvrtka nije bila temeljito istražena i ako za nju nije bilo propisnih jamstava, onda je novac bez sumnje nerazborito uložen. Bez obzira na to i dalje ne vidim u čemu je vaš problem.

- Problem je u činjenici da ugovoreni iznos znatno nadmašuje trenutačnu ukupnu vrijednost grofova imetka.

Gabriel se ponovo zagleda u ispisane brojke i još jednom obavi u sebi brzi izračun, provjeravajući da se nije zabunio. - Ako bi ovolika svota ispraznila grofovsku riznicu, onda...

- Upravo tako - odreže grofica s odlučnošću koja joj, po svemu sudeći, bijaše prirođena. - Već sam vam spomenula da je moj suprug jako volio spekulativne poslove. Još prije nego što sam se za nj udala, obitelj je više od desetljeća živjela na samom rubu financijskog sloma. Tek sam nakon vjenčanja otkrila kako uistinu stvari stoje. Suprugov pravni savjetnik i ja zajedničkim smo snagama uspjeli barem donekle pohvatati konce i sačuvati obiteljsko stanje od daljnjeg propadanja.

Nastavi čvršćim glasom, uzalud pokušavajući prikriti vlastitu ranjivost. ~ 11 ~

Knjige.Club Books - Međutim ova bi nas zadužnica dokrajčila. Najkraće rečeno, problem je u tome što isprava zaista izgleda kao da je pravovaljana; u slučaju da dođe do izvršenja ugovora i poziva na plaćanje duga, obitelj će pasti u stečaj.

- Zato ne želite da pročitam vaše prezime.

- Znate kakvo je visoko društvo - oboje se krećemo u istim krugovima. Čak ako zanemarimo prijetnju koju predstavlja ova zadužnica, procuri li u javnost i najmanji nagovještaj naših novčanih poteškoća, ugled obitelji bit će uništen. Djeca više nikada neće moći zauzeti mjesta koja im u našem svijetu po pravu pripadaju.

Bijaše to doista potresan poziv na obranu. Gabriel skrene razgovor. Djeca. Spomenuli ste mladog grofa Charlesa. A ostali?

Kratko je krzmala pa naposljetku progovori: - Dvije su djevojke, Maria i Alicia - upravo smo sada u gradu zato što je došlo vrijeme da ih uvedemo u društvo. Godinama sam štedjela kako bi se njih dvije mogle dostojno predstaviti... - Glas joj utihne. Nakon par časaka nastavi: - Dvoje ih je još u školskim klupama, a s nama je kao dio obitelji i jedna starija rođakinja, Seraphina.

Gabriel je, više nego riječi, slušao zvuk njezina glasa iz kojeg se jasno razabirala gorljiva privrženost - ljubav, odanost. Tjeskoba. Što god drugo grofica tajila, osjećaje nije mogla sakriti.

Podigavši papir, on stane proučavati potpis predsjednika tvrtke. Ispisan debelim, grubim potezima, potpis je bio nečitljiv i njemu posve nepoznat. Niste mi rekli zašto mislite da vam ja mogu pomoći.

Glas mu je bio bezbojan - već je slutio odgovor.

Ona zabaci ramena. - Mi - obiteljski savjetnik i ja - vjerujemo da je riječ o lažnoj tvrtki, o raboti smišljenoj isključivo zato da se od lakovjernih ulagača izmami novac. Sama isprava je sumnjiva već i zbog toga što na njoj nema ni adrese sjedišta ni imena nalogodavaca; nadalje, prije nego što bi uopće prihvatila zadužnicu na ovolik iznos, svaka tvrtka koja se na zakonit način bavi špekulacijama obavila bi provjeru i zatražila određena jamstva da će ugovorena svota uistinu moći biti isplaćena.

- Nije bilo nikakve provjere?

- O tome bi pravni savjetnik bio obaviješten. Kao što možete pretpostaviti, naša je banka već godinama u stalnoj vezi s njime. Mi smo se raspitali onoliko koliko smo mogli a da ne pobudimo sumnju i nismo pronašli ~ 12 ~

Knjige.Club Books ništa zbog čega bismo promijenili mišljenje. Central East Africa Gold Company po svemu je sudeći prijevara.

- Oštro udahne. - Ako smo u pravu i ako uzmognemo prikupiti dovoljno dokaza kojima bismo to potkrijepili, pa ako uspijemo te dokaze podastrijeti pred Sudom lorda kancelara, zadužnica bi mogla biti proglašena nevažećom.

Ali to moramo učiniti prije nego što dospije na naplatu, a već je prošlo više od godine otkako je potpisana.

Dok je ponovo uvijao papir, Gabriel pažljivo promatraše groficu; unatoč kopreni i plaštu imao je osjećaj da je jako dobro poznaje.

- Zašto ja?

Pruži joj svitak; ona ga uzme i opet ga sakrije pod plašt.

- Izgradili ste popriličan ugled razotkrivajući prijevare, pronevjere i protupravne smicalice, a - podignuvši glavu, kao da se ispod koprene netremice zagledala u nj - osim toga vi ste Cynster.

On se umalo nasmije. - A zašto je pak to važno?

- Zato što Cynsterovi vole izazove.

- Točno - odvrati on medenim glasom, gledajući je u zastrto lice.

Brada joj se još malko isturi. - I zato što znam da Cynsteru mogu povjeriti obiteljsku tajnu.

On podigne obrvu, čekajući što će dalje čuti.

Nakon kratkog oklijevanja grofica progovori: - Ako nam budete htjeli pružiti pomoć, morat ću vas zamoliti da prisegnete kako nikada nećete pokušati utvrditi tko sam ja i koja je moja obitelj.

- Načas posuti pa nastavi. - A ako odlučite da ne želite pomoći, sigurna sam da vam mogu vjerovati jer vi nikada nikome nećete spomenuti ni ovaj sastanak ni ikakve zaključke do kojih ste nakon njega došli.

Gabriel podigne obje obrve; promatrao ju je s prikrivenim dobroćudnim podsmijehom i određenim poštovanjem. U nje bijaše smjelosti kakva se rijetko nalazila kod žena - jedino je tako bilo moguće objasniti predstavu koju je vješto zamislila i još vještije izvela. Grofica je uistinu bila oštroumna: proučila je metu - njega - i pametno izložila svoje planove - odnosno, mamce.

Smišljeno mu je ponudila izazov.

~ 13 ~

Knjige.Club Books Upitao se vjeruje li ona stvarno da će se on usredotočiti samo na tu tvrtku? Je li onaj drugi izazov kojim mu je mahala pod nosom bio hotimičan, ili...?

Je li to uopće bilo važno?

- Ako vam pristanem pomoći, što mislite, gdje bismo počeli?

- Pitanje mu je izletjelo prije nego što je stigao promisliti - a kad ga je već izgovorio, sam se sebi začudio zbog onoga »mi bismo«.

- Kod odvjetnika koji zastupaju tvrtku. To jest, kod odvjetnika koji su sastavili zadužnicu - Thurlow i Brown. Njihova su imena na ispravi.

- Ali nema adrese.

- Nema, no ako je taj ured legalan - a morao bi biti, zar ne? - ne bi im trebalo biti teško ući u trag. Mogla sam to učiniti i ja sama, međutim...

- Međutim mislili ste da se vaš savjetnik neće složiti s onim što ste naumili učiniti kad pronađete adresu, pa ga niste htjeli ni pitati za pomoć?

Imao je osjećaj da ga je kroz veo ošinula pogledom stisnutih očiju i pritom čvrsto stisnula usne. Ona odlučno kimne u znak potvrde. - Točno.

Pretpostavljam da će nekakva vrsta istrage biti potrebna. Sumnjam da bi ijedan odvjetnički ured, uz uvjet da radi po zakonu, tek tako otkrivao podatke o klijentu.

Gabriel baš nije bio uvjeren u to - uostalom, doznat će je li grofica u pravu kad bude pronašao odvjetničku kancelariju Thurlow i Brown.

- Morat ćemo doznati tko su vlasnici i podrobno se raspitati o poslovanju tvrtke.

- Možebitnom poslovanju. - Oštro je odmjeri s uzaludnom željom da joj pogledom prodre kroz koprenu. - Vama je jasno da bilo kakvo istraživanje može pobuditi sumnju kod vlasnika? Ako je ta tvrtka lažna, kao što vi držite, i najmanji znak bilo čijeg - a prije svega i osobito mojeg - pobližeg zanimanja nagnat će ih da smjesta zatraže od dužnika obećana novčana sredstva. Tako će varalice postupiti - zgrabit će ono što mogu i nestati prije nego što itko uspije previše doznati o njima.

Stajali su već više od pola sata u trijemu koji je podsjećao na raskošnu grobnicu. Kako se bližila zora, spuštala se sve veća studen; magla je postala još ledenija. Gabriel bijaše svjestan hladnoće, ali je zahvaljujući ogrtaču nije osjećao. Grofica je pod svojim debelim plaštem bila napeta, gotovo uzdrhtala. ~ 14 ~

Knjige.Club Books Stisnuvši usta, othrva se snažnoj želji da je privuče bliže sebi i nesmiljeno joj, grubo dobaci: - Budete li istraživali tu tvrtku, postoji opasnost da zadužnica bude naplaćena, a vaša obitelj padne pod stečaj. - Ako se odlučila igrati vatrom, morala je shvatiti da se može i opeći.

Glava joj se uzdignula, kralježnica ukočila. - Ne istražim li tu tvrtku i ne dokažem li da se radi o prijevari, moja će obitelj sigurno pasti pod stečaj.

Slušao ju je, ali nije čuo ni traga kolebanju, ništa osim odlučnosti koju nikakva saznanja nisu mogla poljuljati. On kimne. - Vrlo dobro. Ako ste nakanili istražiti tvrtku, ja ću vam pomoći.

Da se nadao izljevima zahvalnosti, ostao bi razočaran - sva sreća te nije očekivao ništa slično. Ona je mirno stajala i promatrala ga. - I prisegnut ćete...?

Prigušivši uzdah, on podigne desnu ruku. - Pred Bogom prisežem — - Svojim imenom, kao Cynster...

On joj namigne, pa nastavi - svojim imenom, kao Cynster, da neću pokušavati utvrditi ni vaš identitet ni identitet vaše obitelji. U redu?

U tami se začuje uzdah, mekan poput svile. - Da. - Ona se opusti, gotovo potpuno izgubivši dotadašnju usiljenu napetost.

Gabriel se, naprotiv, ukočio. - Kad gospoda postignu dogovor, običaj je da se rukuju.

Nakon kratkog oklijevanja ona ispruži ruku.

On joj uhvati i stisne šaku, pa okrene zapešće, klizne svojim prstima oko njenih i smjesti palac u udubini njezina dlana. Potom je privuče k sebi. Čuo je kako je uvukla dah, dodirnuo joj bilo koje se odjednom ubrzalo, oćutio drhtaj koji ju je potresao. Drugom joj je rukom podignuo vršak brade, približivši njezine usne svojima.

- Mislila sam da ćemo se rukovati. - Riječi joj bijahu šapat bez daha.

- Vi niste gospodin. - Pažljivo joj je promatrao lice; svjetlucanje očiju bijaše jedino što je vidio kroz fino tkanje crne koprene, no kako joj je glava bila zabačena, uspio je nazrijeti obrise usta. - Kad gospodin i dama sklope ugovor, zapečate ga ovako. - Spusti glavu i svojim usnama dotakne njezine.

Kroz svilu je osjetio koliko su mekane, podatne, sočne - nepatvoreno iskušenje. Premda su se jedva primjetno pomaknule, lako se dalo naslutiti obećanje što su ga krile, obećanje koje je njemu bilo vrlo jednostavno protumačiti. Taj je poljubac mogao ostati zabilježen kao najčedniji u ~ 15 ~

Knjige.Club Books Gabrielovoj karijeri - međutim, bijaše to iskra spremna da upali buktinju, najava sveproždirućega ognja. Spoznaja o tome - nedvojbena i konačna potresla ga je do srži. On podigne glavu, pogleda je u zastrto lice i zapita se zna li ona što se upravo dogodilo.

Njezini prsti, još uvijek obujmljeni njegovima, zadrhtaše. Pod prstima druge ruke, kojima joj je držao bradu, on oćuti časovitu napetost što joj je zahvatila tijelo. Ne skidajući pogleda s njena lica podigne joj ruku, letimičnim poljupcem okrzne prste prekrivene rukavicom i teška se srca odmakne od nje. - Kad pronađem adresu na kojoj se nalazi ploča s imenima Thurlowa i Browna, vidjet ću što ondje mogu doznati. Pretpostavljam da ćete željeti biti u toku s novostima. Kako ću doći do vas?

Grofica zakorači unatrag. - Ja ću doći do vas.

Osjetio je kako mu pogledom pažljivo prelazi preko lica; pribravši se od malopređašnje nesigurnosti, ona nakloni glavu. - Hvala vam. Laku noć.

Maglena zavjesa razmaknula se i ponovo zatvorila za njom dok je stubama silazila s trijema. Iščezla je i ostavila ga samoga u mraku.

Gabriel duboko udahne. Kroz maglu su mu do ušiju dopirali zvukovi njezina odlaska. Lupkanje ženskih cipela po pločniku, zatim zveckanje orme.

Muklo toptanje teških nogu, škljocanje zasuna, pa nakon kratke stanke ponovno škljocanje. Za par časaka začuje se kako uzde pljoštimice udaraju po konjskim sapima, kotači zakloparaju i kočija se otkotrlja u noć.

Bila su tri i pol sata ujutro, a on je bio potpuno budan.

Rastegnuvši usne u kiseli osmijeh, siđe s trijema. Čvrsto se umota u ogrtač i krene pješice kratkim putem prema kući.

Osjećao se pun snage, spreman osvojiti svijet. Prethodnoga je jutra, prije nego što je stigla grofičina poruka, mrzovoljno sjedio nad šalicom kave i mozgao o tome kako bi se izvukao iz gliba nezadovoljstva i dosade u koji bijaše upao. Razmatrao je sve moguće pothvate, poteze, sve vrste razbibrige - ništa nije kod njega pobudilo ni trunke interesa.

Grofičina poruka potaknula je i zanimanje, i znatiželju, i nagađanje.

Znatiželju je dobrim dijelom zadovoljio; što se pak nagađanja ticalo...

Pred njim se našla hrabra, prkosna udovica, nepokolebljiva u namjeri da obrani svoju obitelj - još k tome stečenu obitelj - od krajnje bijede koja im je prijetila, od izvjesne sudbine manje vrijednih pripadnika društva, ako ne i izopćenika. Protivnici su joj bili sumnjivi financijeri iz tvrtke za koju se moglo ~ 16 ~

Knjige.Club Books reći da je vjerojatno lažna. Situacija je zahtijevala odlučno i istodobno oprezno djelovanje; sva istraživanja i ispitivanja nužno su morala biti obavljena prikriveno i potajno. Toliko mu je ona rekla.

A što je on doznao?

Radilo se o Engleskinji, nedvojbeno otmjena podrijetla - izgovor, držanje, uzgredna napomena da se kreću u istim krugovima - sve je išlo u prilog njegovu zaključku. I dobro je poznavala Cynstere. Osim što je to izrijekom potvrdila, čitavim je svojim umješno osmišljenim nastupom igrala na kartu njegovih cynsterovskih nagona.

Skrenuo je u Brook Street. Grofica međutim nije znala da se on u posljednje vrijeme rijetko povodio za nagonima. Naučio ih je obuzdavati zbog naravi poslova kojima se bavio. Usto mu se ni najmanje nije sviđalo kad bi netko pokušavao upravljati njegovim postupcima - na bilo kojem području. U ovom je slučaju ipak odlučio da će pristati na njezinu igru.

Uostalom, grofica je sama po sebi predstavljala osebujan izazov. Sa svojih skoro stotinu osamdeset centimetara visine. Od toga je dobar dio pripadao nogama - činjenica koja je jamčila buđenje njegova nečednog zanimanja. A tek usne i užici što su ih nagovještavale... već je odlučio da će biti njegove.

S vremena na vrijeme dogodila bi se pokoja slučajna veza - jedan pogled, jedan dodir, i sve bi mu bilo jasno. Pa ipak se nije mogao sjetiti da ga se ijedan susret dotada tako duboko dojmio, niti da se ikada s toliko čvrstine i odlučnosti naumio posvetiti lovu. Do konačnog ishoda.

Tijelom mu ponovo prostruji energija. Grofica i njen problem - upravo mu je takvo što trebalo da ispuni prazninu koju je posljednje vrijeme osjećao u životu: izazov i osvajanje u jednome.

Stigavši do kuće popne se stubama, otključa vrata i uđe. Čim ih je zatvorio i zasunuo, baci pogled prema salonu. U ormaru za knjige pokraj kamina na vidljivu je mjestu stajao Burke’s Peerage.

Tržne usnama i dugačkim koracima krene prema stubištu. Da nije obećao kako neće pokušati doznati tko je ona, smjesta bi otvorio ormar i - unatoč kasnu satu - provjerio koji je grof nedavno preminuo i ostavio za sobom nasljednika po imenu Charles. Sigurno ih nije bio previše. No budući da se osjećao iznimno kreposno, što se nije baš često događalo, zaputio se u krevet, prevrćući po glavi svakojake planove.

~ 17 ~

Knjige.Club Books Obećao je da neće pokušati doznati tko je ona - ali pritom nije spomenuo kako će je pokušati navesti da mu sama sve otkrije.

Svoje ime. Svoje lice. One duge noge. I ostalo.

- Onda? Kak je bilo?

Podižući veo, Alathea se začuđeno zagleda u skupinu zabrinutih lica natisnutih udno stubišta. Tek što je prešla prag kuće Morwellanovih u Mount Streetu, batler Crisp zatvori za njom vrata, namjesti zasune i okrene se kako ne bi propustio ni riječi od njezine priče.

Pitanje je uputila Nellie, Alatheina sobarica, umotana u staru kućnu haljinu s turskom mustrom. Oko Nellie su, prigrnuvši se na brzinu tko je čime stigao, stajali ostali pripadnici družine Alatheinih najodanijih sljedbenika stariji naraštaj kućne služinčadi.

- Hajte, m’lady, nemojte nas držat u neizvjesnosti! - oglasi se gospođa Figgs, kuharica i domaćica. Svi potvrdno zakimaju pri čemu je Folwellu, Alatheinu slugi, stao poskakivati čuperak kose na čelu; pridružio im se i Crisp kojem je gospodarica netom predala na čuvanje zadužnicu smotanu u svitak.

Alathea nečujno uzdahne. U kojoj bi drugoj otmjenoj kući visokorodna gospođica po povratku s tajnog sastanka u četiri ujutro naišla na ovakav doček? Pokušavajući smiriti ustreptale živce i uvjeriti samu sebe da se trag njegova poljupca ne vidi, ona zabaci veo. - Pristao je.

- No - eto ga! - Mršava kao trlica, gospođica Helm, guvernanta, nervoznim se pokretom čvršće umotala u ružičasti kućni ogrtač. - Sigurna sam da će gospodin Cynster sve to srediti i da će razotkriti te grozomorne ljude.

- Hvala budi Gospodu - zapijevajući otegne uštogljena Connor, koja se brinula za ruho lady Serene.

- Amen - Alathea zakorači u krug svjetlosti svijeća koje su držale Nellie, Figgs i gospođica Helm - a vi biste svi trebali biti u krevetu. On je pristao pomoći i o tome se više nema što čuti. - Krajičkom oka uhvatila je Nellien pogled.

Nellie frkne nosom ne otvarajući usta.

Alathea blago, ali odlučno potjera društvo na počinak pa krene uza stube; Nellie ju je slijedila u stopu i osvjetljavala joj put.

- Onda, šta se dogodilo? - prosikće Nellie čim su stigle do odmorišta. ~ 18 ~

Knjige.Club Books - Ššš! - Alathea pokaže rukom niz hodnik. Nellie zagunđa no ipak je šutke pričekala da prođu pokraj soba u kojima su spavali otac, pomajka, Mary i Alice, te stignu do Alatheine sobe na kraju hodnika. Čim su ušle, Nellie zatvori vrata. Alathea razveže plašt i pusti ga da sklizne - Nellie ga je uhvatila upravo u trenutku kad je gospodarica zakoraknula.

- Daklem, lijepa moja milostivica - nećete mi valjda reć da vas nije prepozno jer ste bila prerušena?

- Naravno da nije - rekla sam ti da neće. - Da ju je prepoznao, ne bi je bio poljubio. Alathea se spusti na sjedalicu ispred toaletnog stolića i počne skidati ukosnice, oslobađajući slap guste kose iz komplicirane punđe na kakvu nije bila navikla. Obično je nosila kosu skupljenu i uvijenu u jednostavan čvor navrh glave, s lelujavim viticama koje su joj dražesno uokvirivale lice. Bijaše to staromodan način češljanja, ali joj je pristajao. Pristajala joj je i složena punđa kakvu je te večeri nosila, no zbog neuobičajene su joj frizure vlasi bile nategnute u različitim smjerovima - boljelo ju je tjeme.

Nellie joj pritekne upomoć, mršteći se dok je tražila ukosnice u bujnim uvojcima, mekanima poput svile. - Ja ne mogu vjerovat da, posije svih onih godina koje ste vas dva proveli prevrtajući se po livadama, on nije jednostavno pogledo u vas, s velom i plaštom il bez njih, i da vas nije smjesta prepozno.

- Ti zaboravljaš - unatoč godinama koje smo proveli »prevrtajući se po livadama«, Rupert me tijekom proteklog desetljeća gotovo i nije viđao. Tek pokoji čudnovati susret s vremena na vrijeme.

- Ni glas vam nije prepozno?

- Ne. Boja glasa bila mi je posve drugačija. - Govorila je onako kako bi se obraćala maloj Augusti, toplim i dubokim glasom, a ne oporo i kreštavo, kao uvijek čim bi progovorila s njime. Jedino onih par časaka kad je ostala bez daha... no ruku na srce, on dotada nije ni imao prilike čuti kako je to kad njoj ponestane daha. Koliko se mogaše sjetiti, nikada ranije nije oćutjela toliku napetost živaca i smetenost. Konačno raspletena, kosa joj se raspe po ramenima, a ona s uzdahom olakšanja pusti da joj glava klone unatrag. Nemaš u mene dovoljno povjerenja. Uostalom, ja sam jako dobra glumica.

Nellie progunđa - Hm! - ali ništa ne odgovori, nego uze četkati gospodaričinu dugu kosu.

~ 19 ~

Knjige.Club Books Alathea zatvori oči i opusti se. Glumljenje i pretvaranje doista joj je išlo od ruke; ako bi shvatila kakav je lik koji treba igrati, umjela se vrlo uspješno uživjeti u ulogu. - Držala sam se istine koliko je god bilo moguće - on zaista vjeruje da sam grofica.

- Hm! - opet će Nellie. - Svejedno mi nije jasno zašto mu niste mogla jednostavno napisat jedno fino pismo i zamolit ga da malo pronjuška po tom poduzeću?

- Zato jer bih na to pismo morala staviti svoj potpis, »Alathea Morwellan«.

- Sigurna sam da bi on to napravijo.

- Oh, jamačno ne bi odbio, ali bi o svemu izvijestio svog zastupnika - onoga gospodina Montaguea. Da nisam objasnila Rupertu zašto je iznad svega potrebno dokazati lažno poslovanje te tvrtke, cijela priča mu se ne bi činila ozbiljnom - ne dovoljno ozbiljnom da ga potakne na djelovanje.

- Pa ne razumjem šta mu jednostavno ne velite — - Ne! - Alathea se uspravi i otvori oči. Na trenutak su granice između gospodarice i služavke postale jasne - s jedne strane uznosit sjaj u Alatheinim očima i neumoljiv izraz na njenu licu, s druge - iznenadan strah u Nellienu pogledu.

Tvrde crte oko Alatheinih usta začas se ublažiše; kratko se kolebala, neodlučna bi li nastavila razgovor, ali Nellie bijaše jedina s kojom se upuštala u rasprave o svojim planovima, jedina koja ih je sve znala. Jedina kojoj ih je povjeravala. Doduše, slutila je da se usput posredno povjerava i čitavoj družini iz prizemlja: oni su se svi pred njom gradili da ni o čemu nemaju pojma, a ona je to prešutno prihvaćala. Naprosto je morala s nekim razgovarati. Udahnuvši, ponovo se nasloni.

- Vjerovala ili ne, Nellie, još uvijek imam svoj ponos. - Zatvori oči, a Nellie nastavi s četkanjem. - Ponekad mislim da je ponos sve što mi je zapravo preostalo. Ne želim se dovesti u opasnost da ga izgubim i zato ne smijem čak ni njemu odati sve do kraja. Nitko ne zna koliko smo blizu propasti već jednom bili - niti s kakvom se posvemašnjom propašću sada suočavamo.

- Men se čini da bi on imo razumjevanja. I da ne bi o tom trubio na sve strane.

- Nije u tome stvar. Ne kad je riječ o njemu. Nellie, ti ne možeš ni u snu zamisliti razmjere bogatstva Cynsterovih. Čak je i meni teško pojmiti količine novca za koje znam da mu svakodnevno prolaze kroz ruke. ~ 20 ~

Knjige.Club Books - Ja, evo, ne vidim šta to ima veze.

Alathea osjeti dobro poznato blago trzanje: Nellie joj je počela plesti pletenice. - Recimo jednostavno ovako: sposobna sam se nositi s lažnim tvrtkama i nadolazećom strahotom, a jedina stvar koju nikako ne mogu podnijeti jest sažaljenje.

Njegovo sažaljenje.

Nellie uzdahne. - Ah, pa dobro, ak već tako mora bit... - Alathea je naslutila da poslije zaključka slijedi uobičajeno slijeganje ramenima u znak mirenja sa sudbinom. Domalo se Nellie opet oglasi. - Al kak ste ga onda dobila da vam pomogne, a niste mu niš rekla o familiji koja će načisto nastradat ak oni iz te proklete firme budu tražili novce?

- To - Alathea otvori oči - je upravo i bio smisao mojeg igrokaza. Rekla sam mu. Sve sam mu rekla. Teško bih i mogla od njega očekivati pomoć da ga prethodno nisam upoznala s pojedinostima, a sigurno mi ne bi pomogao da nije riječ o stvarnoj obitelji i o stvarnoj opasnosti. Njega nikada nije bilo lako pokrenuti, ali on je Cynster, a Cynsteri uvijek odgovaraju na određenu vrst poticaja. Morala sam ga uvjeriti u postojanje obitelji i opasnosti, ali sam mu podastrla priču o obudovjeloj grofici, grofovoj drugoj ženi. Oca sam pretvorila u pokojnog supruga, svu djecu - polusestre i polubraću - u posvojčad, a Serena je postala rođakinja.

Načas je utihnula, prisjećajući se potankosti.

- Što se dogodilo?

Podignula je pogled i vidjela da je Nellie zabrinuto promatra.

- Nema vam koristi govorit da niš nije ošlo ukrivo - ja odma znam čim vas takvu vidim.

- Ništa nije otišlo ukrivo. - Nije namjeravala pripovijedati Nellie o onom poljupcu. - Jedino nisam uspjela smisliti imena za svu djecu. Charlieja sam pretvorila u Charlesa - uostalom, to je prilično često ime - ali nisam očekivala da će me Rupert ispitivati o ostalima. A kad je već upitao... eto, bila sam se toliko uživjela u ulogu grofice da nisam stigla porazmisliti. Morala sam ih na brzinu u sebi prebrojati i nadjenuti im imena jer bih inače kod njega pobudila sumnju.

Ispustivši iz ruku upravo završenu pletenicu, Nellie se zapanjeno zagleda u nju. - Pa niste ih valjda nazvala pravim imenima?

Alathea ustane od stolića. - Ne baš točno. ~ 21 ~

Knjige.Club Books Nellie joj uze driješiti vrpce na haljini. - Daklem, kako ste ih nazvala?

- Maria, Alicia i Seraphina. Ostale sam izostavila.

- I, šta će se dogodit kad se on prvi put nađe u nekoj sobi, blizu one knjige u kojoj imaju popisi svih vas velmoža? Neće trebat napravit ništa drugo nego zavirit među grofove - jer ste vi grofica - i sve će mu bit jasno ko dan. A onda će mu, šta bi drugo, odma sinut i ko ste vi. - Nellie se uspravi i pomogne gospodarici da iskorači iz haljine. - Bome, milostiva gospođica, ja ne bi htjela bit u vašoj koži kad do tog dođe - kad on sve dozna. Sigurno mu neće bit drago.

- Znam. - Alathea zadršće, moleći Boga da Nellie pomisli kako se stresla od hladnoće. I predobro je znala što bi se dogodilo okrene li se sreća protiv nje i Rupert Melrose Cynster otkrije da je ona njegova tajanstvena grofica da je upravo nju poljubio na trijemu crkve svetoga Jurja.

Nastao bi pakao na zemlji.

On je imao naglu ćud, ona je imala naglu ćud.

Točnije, on je izgledao kao da nema naglu ćud, dok ne bi izgubio živce.

- I zato sam - nastavi, čim je izvirila iz spavaćice koju joj je Nellie prebacila preko glave - od njega izvukla prisegu da neće pokušati doznati tko sam. Bude li sve išlo onako kako sam zamislila, neće nikada ni morati doznati istinu.

Koliko ga je poznavala, on nije podnosio da mu itko baca prašinu u oči. U njega je bila usađena duboka i snažna netrpeljivost prema bilo kakvoj vrsti prijevare. Predmnijevala je da upravo toj osobini ima zahvaliti nemali ugled što ga je stekao razotkrivajući poslovne malverzacije. - Zasada je sve savršeno - upoznao je groficu, čuo njezinu priču i pristao joj pomoći. On joj zaista želi pomoći - želi raskrinkati te ljude i njihovu tvrtku. To je najvažnije.

- Nije bila sigurna pokušava li umiriti Nellie ili samu sebe; želudac joj je bio zgrčen još otkako ju je on poljubio. - Lady Celia ionako se vječito žali na njega jer je lijen, ni za što ne mari i život mu je ispunjen dosadom. Grofičin slučaj dobro će mu doći da radi nešto što ga zanima.

Nellie otpuhne s neodobravanjem. - Još ćete mi na kraju reć da ste ga nasadila za njegovo dobro.

Alathea bijaše dovoljno poštena da se zarumeni. - Neće mu naškoditi. A ja ću biti oprezna, te stoga nemamo razloga za bojazan: on nikada neće ni doznati da sam ga »nasadila«, kako ti kažeš. Pobrinut ću se da nijednom ne sretne groficu za danjega svjetla ni pod ikakvom jačom rasvjetom. Uvijek ću ~ 22 ~

Knjige.Club Books biti zastrta gustom koprenom. Uz ove potpetice koje me čine još višom ona pokaže cipele s visokim petama što ih je zbacila pokraj toaletnog stolića - i ovaj miris - mahne rukom u smjeru bočice od venecijanskog stakla što je stajala ispred zrcala - potpuno različit od svih mirisa koje je Alathea Morwellan ikada nosila, nema opasnosti da me prepozna, u to sam čvrsto uvjerena.

Lakim se korakom uputi prema krevetu; Nellie je užurbano namještala prekrivače i izvlačila ispod posteljine bakrenu tavu grijalicu. Uvukavši se među plahte, Alathea uzdahne. - Dakle, sve je kako treba. A kada tvrtka bude raskrinkana i njezina obitelj spašena, grofica će jednostavno - zaključi ona uz dražestan zamah rukom - iščeznuti u oblaku magle.

- Hm! - promrmlja opet Nellie. Ushodala se amo-tamo spremajući sobu.

Dok je vješala haljine u ormar, osvrne se prema Alathei. - Meni i dalje nije jasno zašto vi niste mogla jednostavno otić k njemu u posjetu i reć mu u lice o čem se radi. Jako je fino imat ponosa, al ovo je ozbiljna stvar.

Nije u pitanju samo ponos. - Alathea je ležala na leđima i gledala u grobnicu. - Nisam htjela govoriti s njime licem u lice zato što mi najvjerojatnije ne bi pomogao, barem ne osobno. Uputio bi me na Montaguea onoliko brzo koliko bi mu dopuštala uljudnost, a to naprosto ne bi valjalo.

Meni - nama - je potrebna njegova pomoć, a ne usluge njegova potrkala. Ja trebam viteza na bojnom konju, a ne štitonošu.

- Ja ne mislim - on bi vama pomogo, zašto ne bi? Pa nije da ste se vas dva jučer sreli, neg se znate skoro cjeli život. On vas pozna otkad ste vi bila u zipki.

Igrali ste se dok ste bili skroz mali i sve one godine dok vi niste napunila petnajstu i počela se spremat da budete dama. - Dovršivši spremanje, Nellie pristupi krevetu sa svijećom u ruci. - Da ste samo otišla k njemu i sve mu po redu objasnila, ja sam sigurna da bi vam pomogo.

- Vjeruj mi, to ne bi uspjelo. On će dati sve od sebe da pomogne tajanstvenoj grofici, ali za mene se nikada ne bi jednako potrudio. Laku noć.

- Alathea se okrene na bok, hineći da nije primijetila kako Nellie frkće u znak neslaganja.

Učas se začuje tiho, zlovoljno - Laku noć. - Svjetlost svijeće što joj je poigravala na očnim kapcima izblijedi, vrata škljocnu i Nellie iziđe iz sobe.

Alathea uzdahne tonući dublje u jastuke i pokušavajući opustiti mišiće koji su joj se napeli kad ju je on poljubio. Taj potpuno neočekivani trenutak po svoj prilici nije značio ništa ozbiljno: on se vjerojatno, kad je god bio u ~ 23 ~

Knjige.Club Books prilici, na profinjen način jednako poigravao sa svakom gospođom. Da je mogla iznova pripremiti svoj igrokaz, dobro bi promislila prije nego što bi uskočila u ulogu udovice koja je prošla razdoblje žalovanja - no bilo je prekasno: ples pod maskama već je započeo. I premda joj nije pošlo za rukom dokraja sve objasniti tako da je Nellie razumije, predstavu je bilo prijeko potrebno odigrati.

Rupert Melrose Cynster, njen prijatelj iz djetinjstva, bijaše taj savršeno naoružani vitez kojega je morala pridobiti za svoju stranu. Znala je kakvoga je on zapravo kova - što sve može i hoće postići kad se potpuno posveti nekoj zadaći. S njim kao svojim pobornikom imala je stvarnih izgleda pobijediti Central East Africa Gold Company. Bez njegove pomoći taj se pothvat činio gotovo nemogućim.

Budući da ga je poznavala oduvijek - od glave do pete, kao vlastiti džep bilo joj je jasno da, ako želi osigurati njegovo sudjelovanje, mora nečim zaokupiti njegovo zanimanje, najčešće nestalno i hirovito. Trebala ga je navesti da se usredotoči na njen problem i da joj dragovoljno stavi na raspolaganje svoje zavidne sposobnosti. Zbog toga je izmislila lik grofice i ovijena velom očaravajuće tajne - odlučila ga pridobiti, dušom i tijelom, kao svog saveznika.

Dobila je prvu bitku - on je bio spreman boriti se uz nju. Nakon onoga dana kad se pred njom pojavila gospođa Figgs i pokazala joj prokletu zadužnicu, konačno je sebi dopustila da povjeruje u mogućnost konačne pobjede.

Otmjeni svijet znao je samo to da su Morwellanovi u gradu, što se i očekivalo jer će im se dvije mlađe kćeri i sin formalno predstaviti društvu: djevojke će napraviti svoj prvi kniks, Charlie će se nakloniti. Ona, najstarija kći, sada već usidjelica, držat će se u sjeni i pomagati svojim polusestrama oko njihova prvog javnog izlaska; u slobodno će vrijeme, zaogrnuta plaštem i zastrta koprenom, glumiti groficu, ne bi li otklonila oštricu mača koji je visio nad budućnošću njene obitelji.

Sama se sebi nasmiješila zbog melodramatičnih misli koje su joj navirale.

Nisu joj teško padale - točno je znala što radi. Točno je znala i zašto Rupert ne bi pomogao njoj onako kako je bio spreman pomoći grofici, ali o razlozima zbog kojih je tako bilo nije imala želje raspredati čak ni s Nellie.

Njih dvoje ćutjeli su nelagodu već i kad bi se našli u istoj prostoriji, a ako bi udaljenost među njima bila manja od tri metra osjećali bi se kao da su ~ 24 ~

Knjige.Club Books odjeveni u kostrijet. Ta ih je neobična pojava prvi put snašla negdje između jedanaeste i dvanaeste godine života i odonda ih je neprekidno pratila.

Nikada ne bijaše razjašnjeno što ju je prouzročilo. Dok su bili mlađi, pokušavali su je zaboraviti, praviti se da ne postoji. Međutim kad je početak priprema mlade dame za ulazak u društvo označio kraj njihova gotovo svakodnevnog druženja, oboje su osjetili olakšanje koje bijaše odveć stvarno da bi ga se zanemarilo.

O tome, dakako, nikada nisu razgovarali, no bilo je očigledno da se u njenoj nazočnosti (u kojoj bi teško izdržao dulje od nekoliko minuta) zaoštrava pogled njegovih svijetlosmeđih očiju i da mu napetost odjednom obuzima mišićje. To se stanje nije moglo nazvati neugodom - posrijedi je bilo nešto mnogo gore.

Ona nikada nije uspjela ustanoviti nastaje li njezina reakcija sama od sebe, poput njegove, ili joj se pak stanje pogoršava ovisno o njegovome. Bilo kako bilo, tijekom godina naučili su podnositi, skrivati i naposljetku izbjegavati tu čudnu uzajamnu nesnošljivost. Oboje su nastojali provoditi zajedno što je moguće manje vremena.

Unatoč tome što su zajedno odrasli, unatoč tome što su im obitelji živjele u najbližem susjedstvu, njih dvoje nisu, primjerice, nikada zaplesali valcer.

Plesali su jedan jedini put - i to najobičniju kontradancu. Ona je svejedno ostala bez daha, a usto je bila uzrujana i potpuno izvan sebe. Inače nije bila sklona naglim promjenama raspoloženja, kao ni on; jedino ju je on umio razjariti u tren oka.

Upravo je zato - zbog svega toga - na trijem crkve svetog Jurja stupila kao grofica. Naravno, nije bilo načina da prodre u njegov um i sa sigurnošću utvrdi bi li on za nju išta učinio: pretpostavljala je da bi ga urođene težnje navele da joj pomogne, ali bi ga nesnošljivost prema njoj od toga odvratila.

Istraživanje tvrtke u njezino ime podrazumijevalo bi da se moraju redovito sastajati, često i nasamo, od čega bi se njihova zajednička boljka jamačno pogoršala. Posljednji su se put bili nakratko sreli prije nekoliko mjeseci uzajamna netrpeljivost pokazala se gorom nego ikada. Za manje od tri minute oboje su se tresli od bijesa. Nije baš bila uvjerena da bi on uspio prekinuti dugogodišnju navadu i da bi bio spreman satima boraviti u njezinu društvu kad bi ga zamolila za pomoć - a čak i kad bi pristao, redovito bi ih druženje vrlo vjerojatno oboje dovelo do ludila.

~ 25 ~

Knjige.Club Books No važnije je od svega bilo to što se nije usuđivala staviti budućnost svoje obitelji na kocku samo zato da bi ustanovila kako bi se on ponio. Da je došla k njemu i izložila mu svoj problem, i da ju je on uputio Montagueu, više se ne bi mogla pred njim pojaviti glumeći groficu.

Izbora nije bilo.

On joj nikada neće oprostiti otkrije li - dozna li da je ona bila grofica. Po svoj će prilici učiniti nešto još gore. Ali nije joj bilo druge, pa je savjest zbog toga nije ozbiljno mučila. Da je postojao ikakav drugačiji, siguran način da osigura njegovu pomoć te ga pritom ne obmanjuje, bila bi ga odabrala, ali...

Već je bila napola usnula, utonula u izmaglicu; dok su joj sjećanjem prolazile pojedinosti njihova sastanka, misli su joj se sve češće vraćale na onaj uznemirujući poljubac. Odjednom se prene i, trepnuvši, zagleda se u nebnicu širom otvorenih očiju - upravo je shvatila da se njihova dugogodišnja uzajamna nesnošljivost te noći nije probudila.

~ 26 ~

Knjige.Club Books

2. poglavlje

A

la-the-aaa! Ku-ku! Allie! Dodaš mi maslac, molim te?

Alathea se vrati u stvarnost - Alice joj je davala znakove s druge strane stola za blagovanje. Odsutno pogleda prema sestri i tek poslije par časaka shvati što joj ona pokazuje; podigne tanjurić s maslacem i doda joj ga.

- Danas si mi sva nekako nujna. - Serena je sjedila pokraj nje na začelju stola.

Alathea nehajno odmahne rukom. - Noćas baš nisam najbolje spavala. Bila je toliko napeta, usredotočena na ulogu grofice, odlučna da osigura njegovu pomoć, te nije niti malo otpočinula prije sastanka u tri ujutro. A kasnije... nakon što je uspjela, nakon cjelova, nakon što je shvatila... ona otrese misli koje su je uporno salijetale. - Još se nisam priviknula na zvukove s ulice.

- Možda bi se mogla preseliti u drugu sobu?

Pogledavši Serenino milo lice i čelo nabrano od zabrinutosti, Alathea nježno stisne pomajku za ruku. - Ne brini se. Savršeno sam zadovoljna smještajem. Štoviše, soba gleda na stražnje vrtove.

Serena se razvedri. - No, dobro... ako ti tako misliš. A budući da te Alice razbudila - oči joj zaiskre - htjela sam s tobom provjeriti koliko smijemo potrošiti na djevojačke oprave za šetnju.

Alathea joj je draga srca poklonila pozornost. Oniska, punašna, otmjena ukusa koji je priličio uglednoj gospođi, Serena bijaše blage ćudi i povučena, ali kad je riječ bila o opremanju kćeri za njihov prvi svečani izlazak, pokazala se vrlo pronicljivom i poduzetnom. Alathea joj je s velikim olakšanjem prepustila upravljanje svim pojedinostima njihova društvenog života, uključujući i odabir odjeće, prezadovoljna što na tom području može igrati ~ 27 ~

Knjige.Club Books sporednu ulogu. Obitelj je boravila u gradu tek nešto dulje od tjedna: pripreme su uspješno tekle, bližio se početak sezone prepune užitaka.

Još je samo morala dokazati da je Central East Africa Gold Company prevarantska tvrtka i sve će biti dobro.

Ta joj je pomisao vratila um onome što ga je zaokupljalo - i muškarcu kojeg je prošle noći pridobila za svoj pothvat. Pogledala je uokrug, pokušavajući vidjeti svoju obitelj njegovim očima. Serena i ona raspredale su o tkaninama, ukrasima i šeširićima, a Mary i Alice gutale su svaku riječ. Na drugom su kraju stola otac, Charlie i Jeremy razglabali o tome kakve se sve vrste razonode, primjerenije muškom svijetu, mogu naći u gradu. Čula je kako otac podrobno opisuje zanimljivosti što ih nudi Gentleman Jackson's Boxing Saloon, mjesto koje je jamčilo zabavu i za Charlieja i za njegova starmalog mlađeg brata.

Dok su Serena, Mary i Alice raspravljale o bojama, Alathea se okrene najmlađoj članici obitelji koja je mirno sjedila pokraj nje s velikom lutkom u krilu. - A kako ste danas Rose i ti, mišiću?

Lady Augusta Morwellan podigne krupne smeđe oči do Alatheina lica i nasmiješi joj se s povjerenjem. - Ja sam se jutros lijepo zabavila u vrtu, ali Rose - ona okrene lutku tako da je Alathea može pregledati - je bila uzrujana.

Gospođica Helm i ja mislimo da bismo je popodne morale odvesti u šetnju.

- Šetnja? O, da! Sjajna ideja - upravo ono što nam treba! - Mary, kovrčavih smeđih vitica koje su poskakivale i blistavih očiju, bila je spremna za novu razbibrigu čim je razriješila svoje krojačke nedoumice.

- Počinjem se osjećati stiješnjena svim ovim kućama i ulicama. - Svijetle kose i očiju poput srne, Alice bijaše ozbiljnija i suzdržanija. Nasmiješi se sestrici. - A Augusta sigurno ne bi htjela da uznemirujemo Rose našim čavrljanjem.

Augusta joj uzvrati ljupkim osmijehom. - Ne. Rose treba mir.

- Premalena da sudjeluje u uzbuđenju koje je zahvatilo ostatak obitelji, bila je sretna i zadovoljna kad bi se šetala po obližnjem parkiću držeći gospođicu Helm za ruku i gutala očima nove i neobične prizore.

- Postoji li kakvo drugo mjesto na koje možemo ići - osim onoga parka? Alice pogleda Alatheu, pa Serenu. - Nove haljine neće nam biti gotove do idućeg tjedna, te je po svoj prilici bolje da ne odlazimo onamo prečesto.

~ 28 ~

Knjige.Club Books - I meni bi bilo draže da neprestance ne boravite u tom parku - prihvati Serena. - Bolje se pojaviti tek par puta tjedno, a jučer smo već bile ondje.

- Dakle, kamo ćemo? Svakako nekamo gdje ima drveća i trave. - Mary uperi ushićeni pogled u Alatheu.

- Zapravo... - stade ona premišljati: jest da je uspješno pridobila svog viteza, no to ne znači da mora besposleno sjediti i prepustiti njemu cjelokupnu istragu. Ponovo se usredotoči na lica svojih polusestara. - Postoji jedan posebni park za koji znam, miran i ugodan, posve zaštićen od vreve. U njemu je kao na selu - gotovo možete zaboraviti da ste u Londonu.

- Zvuči savršeno - zaključi Alice. - Idemo onamo.

- A mi idemo u Bond Street! - Jeremy odmakne sjedalicu i ustane.

Charlie i grof ustadoše za njim. Grof se nasmiješi ženskom dijelu obitelji.

- Ova dvojica su danas popodne moja briga.

- Naučit ću boksati! - Jeremy stane poskakivati oko stola mašući pesnicama po zraku i napadajući nevidljive protivnike. Charlie ga uz smijeh uhvati za šake i napola plešući, a napola se hrvajući s njime, izgura ga iz sobe.

Dok su se naganjali prema kućnim vratima, Jeremyjevo uvrijeđeno pijukanje i Charliejevo zadirkivanje nešto dubljim glasom postupno se stišavalo.

Mary i Alice već su spremno stajale. - Idemo po šešire. - Mary pogleda Alatheu. - Želiš li da i tebi donesem šešir?

- Molim te. - Alathea je također ustala.

Grof zastane tik uz nju i prstima joj lagano dotakne mišicu.

- Je li sve u redu? - upita tiho.

Alathea podigne pogled. Unatoč godinama i brigama što su mu tištale pleća, njen je otac, pet centimetara viši od nje, još uvijek bio vrlo pristao muškarac. Opazivši mu u očima sjenke tuge i grizodušja, uputi mu ohrabrujući osmijeh, uhvati ga za ruku i čvrsto je stisne. - Sve teče kako valja.

Kad je saznao sve o zadužnici, bijaše zapao u najcrnji očaj. Vjerovao je da je vrijednost zaloga puno manja - dokument je bio napisan tako da su za izračun ukupne svote bile potrebne ozbiljne matematičke operacije. A on je samo htio zaraditi nekoliko dodatnih gvineja da djevojkama plati vjenčanje.

Alathei je trebalo prilično dugo da ga donekle utješi i uvjeri ga da, unatoč vrlo teškom stanju, nije još sve izgubljeno.

Bilo mu je naporno voditi svakodnevni život kao da se ništa nije dogodilo kako djeca ne bi ništa posumnjala. Samo su njih troje - on, ona i Serena - znali ~ 29 ~

Knjige.Club Books što prijeti obitelji i u kakvim se golemim financijskim teškoćama nalazi grofovsko imanje. Od prvoga su se trenutka složili da djeca nikada ne smiju doznati o koliko im tanušnoj niti visi budućnost.

Usprkos činjenici da je, otkako je odrasla, stalno ispravljala očeve krive poteze, Alathea se nikada nije uspijevala dugo ljutiti na njega. On bijaše najmiliji, najvelikodušniji čovjek na svijetu - i potpuno nesposoban kad se radilo o novcu.

Nasmiješio se tužno, bespomoćno. - Mogu li ja išta učiniti?

Ona mu obgrli ruku. - Samo nastavi s onim što već činiš, oče - zaokupi Jeremyja zabavom i čuvaj ga od nepodopština. - Nastojeći ublažiti netom izrečeno, brzo nadoda: - Ti si tako dobar s njima - obojica ti stvarno služe na čast.

- Zaista - dometne Serena. - A ako Alathea kaže da nema razloga za brigu, onda nema smisla da se brinemo. Ona će nas o svemu obavještavati - znaš da to uvijek čini.

Grof nešto zausti, no iz predvorja dopriješe prigušeni povici i udarci.

Usne mu se nervozno trznuše. - Bolje da odem tamo prije nego što mi Crisp uruči obavijest o otkazu. - Dodirne usnama Alatheinu sljepoočnicu, prigne se da poljubi Serenu u obraz i odlučnim se korakom zaputi u predvorje, izravnavši ramena i podignuvši glavu čim je prošao kroz vrata.

Serena i Alathea polako su krenule za njim. S ulaza u blagovaonicu promatrale su kako se gužva u predvorju smiruje zahvaljujući grofovu posredovanju. - On je doista izvanredan otac - primijeti Serena dok je grof odlučno ispraćao sinove kroz ulazna vrata.

- Znam. - Alathea se nasmiješi njegovim leđima koja su izlazila iz kuće. Zbilja se divim Charlieju. - Ona pogleda Serenu. - Sljedeći grof od Morwellana bit će uzor svima koji budu dolazili poslije njega. On je čudesan spoj vas dvoje.

Serena lagano prigne glavu u znak zadovoljstva. - Ali posjeduje i znatnu količinu tvojega zdravog razuma. Zahvaljujući tebi, moja draga, sljedeći grof od Morwellana znat će premetati svoje novčiće!

Obje se nasmijaše, no sve što su rekle bila je istina. Charlie bijaše naočit, mirne i vedre ćudi, nikada se nije zanosio životom na visokoj nozi, uvijek je bio prvi kad je trebalo zbijati pustopašne šale; uza sve to krasile su ga, poglavito Sereninom zaslugom, razboritost, obzirnost i istinska ~ 30 ~

Knjige.Club Books suosjećajnost. Zahvaljujući grofovom utjecaju bio je džentlmen od glave do pete, a budući da je posljednjih nekoliko godina najmanje jednom tjedno boravio uz Alatheu u uredu, sa svojih se devetnaest ljeta već poprilično dobro razumio u uspješno upravljanje imanjem. Doduše, nije slutio do koje su mjere grofovski kovčezi ispražnjeni, no stekao je barem temeljna znanja o tome kako ih napuniti.

- Bit će izvanredan grof. - Alathea podigne pogled prema Mary i Alice koje su topćući i brbljajući silazile niza stube sa šeširićima na glavi i vrpcama što su vijorile; njen se šešir njihao viseći u Marynoj ruci. Augusta je izišla još ranije; Alathea je letimice opazila malenu polusestru kako odmiče prema parkiću s ručicom u ruci gospođice Helm.

Charlie, Jeremy, Mary, Alice i Augusta - oni bijahu najvažniji razlog zbog kojega je izmislila lik grofice. Sve ako i razotkrije prijevaru, njen će vitez ipak razumjeti zašto ju je počinila: u to je čvrsto vjerovala.

- Naprijed! - Alice mahne suncobranom prema vratima. - Vrijeme leti - mi smo već naručile kočiju.

Alathea uzme šešir i priđe zrcalu da ga natakne povrh punđe.

Odmjeravajući kćeri ocjenjivačkim pogledom, Serena ovdje popravi vrpcu, ondje namjesti uvojak. - Kamo namjeravate ići?

Okrenuvši se od zrcala upravo kad je klopot kopita najavio dolazak kočije, Alathea odgovori - Mislila sam ih odvesti u Lincoln's Inn Fields. Stabla su visoka, trava zelena i njegovana, i nikad nema puno svijeta.

Serena kimne. - Da, imaš pravo - ali vrlo je neobično da si se sjetila tog mjesta.

Alathea se samo nasmiješi i zakorači na stube iza Mary i Alice.

Gabriel je na južnom pročelju Lincoln’s Inna ugledao brončanu ploču koja je upućivala na odvjetnički ured Thurlow i Brown. U zdanju sagrađenom oko četverokutnog dvorišta popločenog kamenim kockama nalazile su se isključivo kancelarije i privatne odaje pravnika i sudaca. Dvorišni zidovi bijahu u pravilnim razmacima isprekidani presvođenim prolazima koji su vodili do polumračnih stubišta. Pokraj svakoga prolaza na zid su bile pričvršćene brončane ploče s imenima raznovrsnih pravnih stručnjaka koji su uredovali na gornjim katovima.

~ 31 ~

Knjige.Club Books Nakon što je pregledao registar pravničkih udruženja, Montague je preporučio Gabrielu određenu kancelariju iz Lincoln’s Inna, opisavši je kao malu, staru ali nepoznatu, bez doticaja s ikakvim djelatnostima u čiju bi se zakonitost moglo posumnjati. Dok se penjao stubama, Gabriel je razmišljao o tome kako bi on postupio da stoji iza prijevare kojoj je, po svemu sudeči, Central East Africa Gold Company služila kao paravan. Prvi bi mu korak bio da unajmi usluge nekakvog pravnika i time uljuljka lakovjerne ulagače u osjećaj sigurnosti. Thurlow i Brown savršeno bi odgovarali svrsi: ured na rubu propasti, uglavnom pouzdan ali beznadežno spor, bez darovitih mladih snaga ili veza u pravnim krugovima zahvaljujući kojima bi se počela pojavljivati nezgodna pitanja.

Prostorije u kojima su Thurlow i Brown uredovali nalazile su se na drugom katu u stražnjem dijelu zgrade. Gabriel uhvati okruglu ručicu na teškim hrastovim vratima ispod koje je primijetio veliku bravu. Naoko nehajno ušeće, pretražujući usput oštrim pogledom malo predsoblje. Iza niske ograde od prečaka stari je pisar nešto škrabao za visokim pisaćim stolom i čuvao pristup kratkom hodniku što je vodio u stražnju sobu, te ulazu u drugu sobu pokraj predsoblja.

- Izvolite? Mogu li vam pomoći? - Pisar je sjedio čvrsto priljubljen uz rub nakošene površine stola. Namrštio se i odmah stao prelistavati rokovnik. - Vi nemate zakazan sastanak. - Iz njegovih je usta to zvučalo kao uvreda.

S izrazom blage dosade Gabriel zatvori vrata i primijeti da na njima nema ni zasuna ni dodatnih brava - samo ona velika, nezgrapna ključanica.

- Thurlow - promrmlja, okrećući se prema pisaru. - Na Etonu je bio neki Thurlow u isto vrijeme kad i ja. Pitam se je li to taj?

- Nemoguće. Preuvaženi - starac mahne rukom umrljanom tintom prema poluotvorenim vratima sobe u koju se ulazilo iz čekaonice - je dovoljno star da vam bude tata.

- Stvarno? - razočarano će Gabriel. »Preuvaženi« je očito bio vani. - Ma dobro. Ionako tražim gospodina Brownea.

Pisar se opet namršti i opet uze prevrtati po rokovniku. - Vi niste zapisani za danas poslijepodne...

- Nisam? Baš čudno. Zakleo bih se da sam čuo kako glava moje obitelji kaže »dva«.

~ 32 ~

Knjige.Club Books Pisar zatrese glavom. - Gospodin Brown je izišao. Ne očekujem da će se uskoro vratiti.

Gabriel pusti da mu licem prijeđe namješten izraz nezadovoljstva, pa udari svojim štapom za šetnju po ogradi. - Dakle, to je pravi Theo Browne!

Nikad se nije u stanju držati dogovora!

- Theo Brown?

Gabriel pogleda pisara. - Da - gospodin Browne.

- Ali to nije naš gospodin Brown.

- Nije? - Gabriel se zapanjeno zagleda u starca. - Piše li se vaš Browne s »e«?

Pisar ponovo zatrese glavom.

- Dovraga! - Gabriel žustro zamahne štapom. - Bio sam siguran da je Thurlow i Browne. - Namršti se. - A možda je Thirston i Browne. Thrapston i Browne. Ili nešto slično? - Dobaci starcu upitan pogled.

Pisar još jednom zatrese glavom. - Gospodine, žao mi je što vam ne mogu pomoći. Ne znam ni za jednu odvjetničku tvrtku pod tim imenom. Ali pazite, u drugom se dvorištu nalaze Browne, Browne i Tillson - možda su oni ti koje tražite?

- Browne, Browne i Tillson - ponovi Gabriel dvaput s različitim naglaskom i naposljetku slegne ramenima. - Tko će ga znati. Možda i jesu. Odlučno se okrene prema vratima. - Kažete, drugo dvorište?

- Tako je, gospodine - s druge strane kolnog puta koji prolazi kroz Inn. Mahnuvši štapom u znak pozdrava, Gabriel iziđe i zatvori za sobom vrata.

Nasmiješi se od uha do uha i lagano se spusti niz stube. Čim se ponovo našao na suncu, udari dugim koracima preko popločena dvorišta. Vidio je dovoljno da zaključi kako stvari stoje kod Thurlowa i Browna - upravo onako kako je rekao Montague: staromodno, prašnjavo, mrtvo. Ustanovio je koja je čija soba i kroz poluotvorena vrata uspio baciti pogled na redove zaključanih kutija sa spisima stranaka koji su se protezali duž zidova obiju kancelarija. Očito nisu spremali kutije ni na kakvo sigurno mjesto. Držali su ih ondje gdje je svatko mogao do njih, a jedina zapreka između stubišta i spisa bila je ona stara, nezgrapna kvaka s ogromnom ključanicom na ulaznim vratima.

~ 33 ~

Knjige.Club Books Također se ni po čemu nije dalo zaključiti da u uredu radi i neki mlađi pisar. U predsoblju se nalazio samo jedan stol, a prostor ispred kancelarija bio je premalen da bi pisar ili dostavljač ondje mogli noćiti.

Prezadovoljan poslom što ga je tog popodneva obavio, Gabriel pozdravi vratara mahnuvši štapom i kroz sporedni se prolaz zaputi u Lincoln’s Inn Fields koji je graničio sa zgradom Lincolns Inna.

Pred njim je čitava vojska starih stabala, poput stražara iz drevne prošlosti, zaštitnički pružala grane ponad staza posutih šljunkom i pokošenih travnjaka. Zrake sunčeva svjetla silazile su do tla. Lahor je njihao lišće što je bacalo lelujave sjenke na zelene sagove, gdje su šetali gospoda i dame čekajući one koji su sjedili po obližnjim uredima i savjetovali se s pravnicima.

Gabriel zastane na rubu popločenog dvorišta ispred ulaza i odsutno se zagleda u drveće.

Hoće li grofica biti dovoljno nestrpljiva da se uvečer sastane s njime?

Pomisao na tu mogućnost ga je draškala, osobito stoga što je prosudio da se njezino nestrpljenje nikako ne može mjeriti s njegovim. Dok je bio pokraj nje, imao je osjećaj da je poznaje, da prepoznaje kakvoj vrsti žena pripada; istom poslije rastanka je shvatio koliko malo zna o stvarnoj osobi iza koprene.

Bijaše prijeko potrebno saznati još nešto o njoj, i to brzo - no prije svega je morao doznati kako da se domogne žene koju je upoznao kao utvaru u noći.

Nažalost, nije mogao ništa poduzeti dok mu se ona ne javi - a kad se to dogodi barem će joj imati što ispričati.

Odagnavši neželjene misli odluči poći do Aldwycha, gdje će po svoj prilici najbrže naći prijevoz, pa krene duž južne strane parka. Na pol puta začuje kako ga netko doziva.

- Gabriel!

- Ovamo!

Glasovi koji dopirahu iz parka bili su nedvojbeno ženski i nedvojbeno mlađahni. Gabriel se zaustavi i prijeđe pogledom preko zasjenjenih travnjaka; dva ljupka mlada stvorenjca lamatala su suncobranima na sve strane, poskakivala i mahala iz sve snage. Žmirkajući na suncu, prepoznao je Mary i Alice Morwellan. Podigne štap u znak pozdrava, pričeka da se mimo njega polagano otkotrlja kočija stanovite udovice visoka roda, pa prijeđe usku uličicu. ~ 34 ~

Knjige.Club Books Kad ga je vidjela da se približava, Alathea se morala prisiliti da ne počne vrištati na sestre - što li su to učinile? Već je bila opazila kako izlazi iz Inna i zastaje pred ogradom: netremice ga je gledala i uvjeravala samu sebe da je neće primijetiti u sjeni stabla, te nema razloga da joj srce lupa kao ludo i da joj se živci nekontrolirano trzaju.

On, dakako, u tom trenutku nije imao pojma da je ona u parku - bila je iznenađena što se tako brzo prihvatio posla u grofičino ime. Pretpostavila je da se zbog toga nalazio ispred Inna - da je znala, ne bi se ni u snu odvažila doći. Mogućnost da je on sretne u blizini bilo kojeg mjesta koje bi se moglo povezati s groficom nikako se nije uklapala u njen brižljivo osmišljen plan.

Morala je pod svaku cijenu držati svoja dva lika potpuno odvojena, osobito pred njim.

Dok je hodao ulicom žustro mašući štapom, zabačenih širokih ramena, sunčana mu je svjetlost obasjavala kestenjastu kosu, svjetlucajući poput zlata na blago kovrčavim uvojcima. Alatheine su se misli usporile, potom stale potpuno je zaboravila da su Mary i Alice pored nje.

One su ga opazile i pozvale - više joj nije bilo spasa. Dok je koračao travnjakom prema njima, udahnula je, podignula bradu, grčevito stisnula držak suncobrana - i pokušala svladati paniku.

Valjda ne umije prepoznati usne koje je ljubio, ali ih nije vidio?

Lagano se smiješeći Gabriel je zašao u sjenu drveća. Dok se približavao, Mary i Alice zamijenile su skakutanje ushićenim osmijesima; tek je tada, kad su mu pred očima prestali plesati njihovi suncobrani i traci sunčeve svjetlosti, ugledao ženu koja je stajala iza njih.

Alathea.

Umalo je zateturao.

Stajaše uspravna i visoka, tiha i suzdržana; suncobran je držala pod točno određenim kutem kako bi joj zaštitio nježnu kožu od sunca. Naravno, ona mu nije mahala.

Prikrivajući svoju reakciju - nešto poput snažna udara koji bi ga uzdrmao svaki put kad bi je neočekivano vidio i osjećaja bockanja što bi zatim uslijedio - nastavio je koračati. Promatrala ga je uobičajenim hladnim pogledom, uvijek jednako izazivačkim - prodornim pogledom svisoka koji bi ga beziznimno uspio razjariti.

~ 35 ~

Knjige.Club Books Prisilivši se da prestane zuriti u nju, s osmijehom je pozdravio Mary i Alice, lijepe kao slika u prozračnom muslinu. Kad su mu pružile ruku nasmijao ih je pretjerano dubokim naklonom.

- Bile smo potpuno zapanjene što te vidimo! - reče Mary.

- Već smo dvaput bile u parku, - priopći Alice - ali u ranije doba dana nego sada. Tebe vjerojatno nije bilo.

Suzdržao se da im ne odgovori kako rijetko boravi po parkovima, osobito u vrijeme kad ih posjećuje otmjen svijet; svim je silama nastojao zadržati pogled na njima. - Znao sam da dolazite u grad, ali nisam imao pojma da ste već ovdje. - Posljednji ih je put vidio u siječnju na zabavi koju je njegova majka priredila u Quiverstone Manoru, njegovu obiteljskom domu u grofoviji Somerset. Morwellan Park i Manor imali su dugu zajedničku granicu; oba su posjeda, uz obližnje padine Quantock Hillsa, u njegovu djetinjstvu bila golemo igralište - za njega, njegova brata Lucifera i Alatheu.

S neusiljenom je prisnošću obasipao obje djevojke lijepim riječima i spremno odgovarao na njihova pitanja, pokazujući im svoje udvorno lice londonskog gospodina, u čemu su one očito uživale. No dok ih je zabavljao bezazlenim sitnicama, pažnja mu je čitavo vrijeme bila prikovana uz nepomičan lik, udaljen od njega tek nekoliko koraka. Zašto je moralo biti tako - to bijaše nerazrješiva tajna: Mary i Alice vječito su prštale od veselja.

Naprotiv, Alathea je uvijek bila promišljena, staložena, spokojna - i na neki čudan način magnetski privlačna njegovim osjetilima. Djevojke su bile poput zapjenušanih gorskih brzaca, a Alathea - bezdano jezero ispunjeno mirom, tišinom i još nečim što nikada nije uspio odrediti. Snažno je osjećao njezinu prisutnost, kao i ona njegovu; bio je bolno svjestan činjenice da se nisu ni pozdravili.

Nikada se nisu pozdravljali. Zapravo nisu.

Uz krajnji napor podigne oči s Maryna i Aliceina lica i pogleda u Alatheu.

U njezinu kosu. Nažalost, nosila je šešir - nije bio siguran ima li na glavi i jednu od onih smiješnih kapica, ili blesavih komadića čipke koje je počela stavljati preko punđe. Po svoj prilici je ispod šešira krila nekakvu budalastu krpicu, no budući da ništa nije vidio, morao se suzdržati od primjedbi. Stisne usta i spusti pogled do njezinih očiju. - Nisam imao pojma da si u Londonu.

Govorio je izravno njoj, baš njoj, glasom potpuno drugačijim od onoga kojim je razgovarao s djevojkama. ~ 36 ~

Knjige.Club Books Trepavice joj zadršću; stisak oko drška suncobrana se pojača. - Dobar dan, Ruperte. Dan je zaista lijep. Došli smo u grad prije tjedan dana.

On se ukoči.

Alathea je to osjetila. Želuca zgrčena od panike pogleda Mary i Alice i nasilu razvuče usne u vedar osmijeh. - Djevojke će ubrzo bici prvi put predstavljene u društvu.

Nakon kratkog oklijevanja on prihvati igru. - Zaista? - Okrene se ponovo k Mary i Alice, te ih stane potanko ispitivati o predstojećim planovima.

Alathea je istodobno pokušavala umiriti disanje i nadvladati iznenadnu vrtoglavicu. Nastojala je ne dopustiti da joj pogled odluta prema njemu.

Poznavala je njegovo lice jednako dobro kao svoje - krupne oči teških kapaka, gipke usne uvijek spremne na hirovit ili ironičan smiješak, klasični obrisi nosa i čela, odlučna, četvrtasta brada. Bio je toliko visok da joj je mogao gledati iznad glave - jedan od rijetkih muškaraca takva stasa. Dovoljno snažan da je podčini ako bi poželio, dovoljno bezobziran da to učini.

Kod njega nije bilo nijednoga tjelesnog svojstva koje joj već nije bilo poznato, ničega što bi, kao u tom trenutku, još više zaoštrilo njenu uobičajenu nervozu.

Ničega, osim činjenice da je sinoć na trijemu crkve svetog Jurja ona njega vidjela, a on nju nije.

Pomisao na njegove usne koje prekrivaju njezine i na očaravajući dodir njegovih prstiju ispod njene brade presjekla joj je dah, napela živce i naglo probudila čula. Usne joj zabridješe.

- Naš će se svečani ples održati za tri tjedna - govorila mu je Mary. - Ti ćeš, naravno, biti pozvan.

- Hoćeš li doći? - upita Alice.

- Ne bih to propustio nizašto na svijetu. - Pogled mu načas okrzne Alatheino lice pa se vrati djevojkama.

Gabriel je dobro znao kako se osjeća mačka kad joj netko gladi krzno u krivom smjeru - upravo se tako on uvijek osjećao pokraj nje. Nije imao pojma kako ona svaki put uspije učiniti istu stvar; nije bio siguran ni treba li ona zapravo išta učiniti - po svoj prilici je to bila naprosto neizbježna reakcija na nju. On bi nešto odsječno rekao, ona bi odbrusila i među njima bi začas počelo praskati.

Sve je počelo dok još bijahu djeca, a s godinama se samo pogoršavalo.

~ 37 ~

Knjige.Club Books Netremice je gledao u djevojke, svim silama susprežući potrebu da se okrene prema Alathei.

- A što vi radite ovdje?

- Alatheina je zamisao bila da dođemo.

Obje se veselo okrenuše prema njoj; škrgućući zubima, okrene se i on.

Ona ravnodušno slegne ramenima. - Čula sam da je ovo mirno mjesto za šetnju - mjesto gdje je malo vjerojatno da će dame naići na nepristojne osobe.

Poput njega.

Odlučila je od svoje volje da će živjeti zakopana na selu - nije mu bilo jasno radi čega je mislila kako joj to daje pravo da osuđuje njegov način života. - Ma zbilja?

Premišljao se o tome bi li je pritisnuo - zbog toga da dozna pravi razlog njezina dolaska u Fields, ali i zbog drskosti s kojom ga je omalovažavala.

Premda su djevojke, naćuljenih ušiju i blistavih očiju, bile pokraj njih, lako je mogao podignuti razgovor na razinu koju one ne bi razumjele.

Međutim radilo se o Alathei. Bijaše nevjerojatno tvrdoglava - od nje je bilo moguće doznati samo ono što ona hoće. Osim toga, njezina je dovitljivost bila jednaka njegovoj; posljednji put kad su ukrstili mačeve - u siječnju, zbog glupe kape à la Alexandrine koju je nosila na majčinoj zabavi - oboje su prokrvarili. Da tada nije (sijevajući očima, obraza crvenih od bijesa) dignula nos i otišla - odmarširala - od njega, lako je moguće da bi je bio zadavio.

Stisnuvši usne, dobaci joj oštar pogled - ona ga dočeka bez trunke bojazni.

Promatrala ga je i čekala, jednako svjesna tijeka njegovih misli kao i on sam.

Bila je spremna i željna otpočeti još jedan od njihovih uobičajenih dvoboja.

Pravi gospodin nikada ne smije razočarati damu.

- Pretpostavljam da ćeš pratiti Mary i Alice po gradu?

Već je htjela kimnuti no u zadnji se čas zaustavi i oholo digne glavu. Naravno.

- U tom slučaju - on uputi neodoljiv smiješak Mary i Alice - morat ću razmisliti kakve vam sve zabave mogu predložiti.

- Nema potrebe da se gnjaviš - za razliku od nekih, koje bih mogla spomenuti, ja ne tražim da me se neprekidno zabavlja.

~ 38 ~

Knjige.Club Books - Mislim da ćeš i sama zaključiti kako život u visokom društvu može biti dosadan do užasa ako se neprekidno ne zabavljaš. Uostalom, što te, osim dosade, uopće moglo navesti da dođeš ovamo?

- Želja da izbjegnem susrete s nepristojnom gospodom.

- Eto, koje li sreće da sam naišao na vas. Ako ti je cilj izbjegavanje susreta s nepristojnom gospodom, dama iz visokog društva jednostavno ne može biti dovoljno oprezna. Nitko ne može sa sigurnošću utvrditi kada ili gdje će naletjeti na najgoru vrstu nepristojnosti.

Mary i Alice nasmiješiše mu se s povjerenjem; sve što su one čule bijaše njegov otmjeni, pomalo otegnuti govor. Alathea je, naprotiv, razaznavala riječi tvrde poput čelika; osjećao je kako u njoj raste napetost.

- Ti zaboravljaš - koliko god mi takvi susreti bili dosadni, savršeno sam sposobna izići na kraj i s najbesramnijom nepristojnošću.

- To je doista čudno, jer većina dama nipošto ne smatra takve susrete dosadnima.

- Ja ne spadam u većinu dama. A određene vrste razonode kojima se ti rado posvećuješ meni nisu nimalo zabavne.

- Bit će da je tako zato što ih još nisi isprobala. K tome - doda on medenim glasom - ti si navikla jahati svaki dan. Trebat će ti nekakav tjelesni napor da... ostaneš u formi.

Pogleda je s izrazom najčišće nedužnosti, očekujući da će susresti par stisnutih očiju u kojima kipti razdraženost. Potpuno neočekivano, oči joj bijahu širom otvorene, ne zgranute nego... trebalo mu je par časaka da shvati.

Obrana. Natjerao ju je da se brani.

Preplavi ga osjećaj krivnje.

Prokletstvo! Čak i kad bi dobio partiju u vječitoj igri protiv nje, opet bi izgubio.

Priguši uzdah - ni sam nije znao zbog čega - i skrene pogled pokušavajući ublažiti onaj osjećaj nakostriješene dlake - čudnovatu ratobornost koju je uvijek kod njega izazivala - i ponašati se normalno. Razumno.

Nehajno slegne ramenima. - Morao bih krenuti.

- Usudila bih se složiti.

~ 39 ~

Knjige.Club Books Na njegovo olakšanje, zadovoljila se tek blago zajedljivom primjedbom.

Promatrala ga je kako se klanja djevojkama i iznova ih tjera na smijeh. Zatim se uspravio i hotimice uhvatio njen pogled.

Bijaše kao da stoje pred ogledalom - oboje su imali svijetlosmeđe oči. Kad god bi se njegove susrele s njenim očima, ugledao bi u njima odraz vlastitih misli i osjećaja koji se zrcalno umnažao do beskonačnosti.

No u tom trenutku odraza nije bilo. Vidio je samo jasan pokušaj obrane štit koji ju je odvajao od njega. Skrivao ju od njega.

On trepne i prestane je netremice gledati. Uz kratak naklon glavom, koji mu je ona uzvratila, odrješito se okrene i zagrabi dugačkim koracima po travi.

Usporio je tek kad se primaknuo rubu travnjaka i stao razmišljati o tome što bi bio učinio da mu je ona pružila ruku. Pitanje bez odgovora navelo ga je da se pokuša prisjetiti kada ju je uopće posljednji put dotaknuo. Premda nije uspio, bio je siguran da se to nije dogodilo nijednom u proteklom desetljeću.

Prešao je ulicu razgibavajući usput ramena dok mu je napetost, koja se uvijek javljala u njenoj blizini, polako iščezavala iz tijela; on je držao da se radi o olakšanju zato što se riješio njezine prisutnosti, ali to nije bilo točno.

Riječ je bila o reakciji koju je ona tako snažno izazivala, a on je nikada nije shvatio: ta se reakcija postupno povlačila.

Do njihova idućeg susreta.

Alathea ga je gledala kako odlazi; tek kad su mu čizme stale lupkati po kamenim kockama počela je slobodno disati. Dok su joj se napeti živci smirivali, ogledala se oko sebe. Mary i Alice bezbrižno su čavrljale u blaženom neznanju. Uvijek bi je iznova čudilo kako njezini najbliži i najdraži ne opažaju ništa neobično u njihovim usiljenim susretima - osim njih, jedino je Lucifer sve vidio, vjerojatno zato što je odrastao uz njih i oboje ih je poznavao u dušu.

Dok joj se puls postupno usporavao, osjetila je kako je obuzima pobjedonosan ushit.

Nije ju prepoznao.

Dapače, nakon što je prošle noći za vrijeme susreta s groficom potpuno izostala uobičajena netrpeljivost, ona ista koja je tijekom proteklog sata opet

~ 40 ~

Knjige.Club Books snažno izbijala iz njega, posumnjala je u mogućnost da će on ikada povezati njezina dva lika.

Toga se jutra probudila s pouzdanim saznanjem da njezina tjelesna pojava sama po sebi ne predstavlja izazov. Dok on nije znao da je pred njim Alathea Morwellan, ništa se nije događalo. Nije bilo potisnute razdražljivosti, nisu vrcale iskre, nije dolazilo do sukoba. Blaženi mir. Umotana u plašt i koprenu, mogla je biti koja god žena.

Nije htjela predugo nagađati zašto je to otkriće čini toliko sretnom, kao da joj je sa srca odjednom spao težak teret. Bilo je jasno da upravo njezina osobnost njemu pričinja poteškoće - shvatila je da je to njegov problem, nešto što se najprije rađalo u njemu i čemu se ona žestoko opirala.

Zbog te joj spoznaje nije bilo nimalo lakše pri duši, no ipak...

Usredotočila se na velika vrata od kovanog željeza kroz koja on bijaše izišao. Vrata su bila raskriljena i kroz njih se kočijama ulazilo u dvorište Inna.

Vidjela je presvođene prolaze i svjetlucanje brončanih ploča - nije bilo teško pogoditi što na njima piše.

Dok se udaljavao od ograde izgledao je zadovoljan i samopouzdan.

Alathea odlučno udahne, konačno punim plućima, i nasmiješi se Mary i Alice. - Idemo, djevojke. Prošetat ćemo se oko Inna.

Spustila se večer i donijela čudan nemir.

Gabriel je polagano koračao amo-tamo po salonu svoje kuće u Brook Streetu. Već je bio večerao i odjenuo se za izlazak, da svojom prisutnošću u plesnoj dvorani počasti otmjenu domaćicu za čije se društvo odluči. Mogao je birati između četiri pozivnice: niti jedna mu nije djelovala primamljivo.

Pitao se gdje će grofica provesti večer. Pitao se gdje će biti Alathea.

Otvoriše se vrata; on se zaustavi u pol koraka. Njegov batler Chance, nauljene svijetle kose, utegnut u besprijekornu crnu odoru, uđe s bocom od brušena stakla punom konjaka i čistim čašama na pladnju.

- Možeš li mi natočiti? - Gabriel se okrene i nastavi koračati čim se Chance, onizak i suhonjav, uputio prema bifeu. Osjećao se neobično rastresen; nadao se da će mu žestoko piće raščistiti misli.

Otišao je iz Lincoln’s Inna osokoljen uspješno obavljenim poslićem, sav u mislima o grofici i o čulnoj igri koja je otpočela među njima. A onda je susreo ~ 41 ~

Knjige.Club Books Alatheu. Nakon deset minuta u njenom društvu osjećao se kao da mu tlo izmiče pod nogama.

Bila je dio njegova života otkako je pamtio; nikada ga ranije nije isključivala iz svojih misli. Uvijek je bila krajnje slobodna u iznošenju stajališta, čak i ako se to njemu nije sviđalo. Kad su se vidjeli u siječnju bila je ista kao obično, oštra jezika. Međutim tog popodneva ga je isključila, nije ga pustila blizu sebe.

Nešto se promijenilo. Nije mu se činilo vjerojatnim da bi je njegove opaske mogle dovesti do toga da se brani; moralo je biti nešto drugo. Je li joj se štogod dogodilo a da on za to nije čuo?

Ta ga je mogućnost uznemirila. Želio se usredotočiti na groficu, a misli su mu se stalno vraćale na Alatheu.

Došavši do zida, on se okrene - i zamalo pokosi Chancea.

Chance zatetura unatrag - Gabriel ga zgrabi za ruku i u zadnji čas spasi do ruba napunjenu čašu sa srebrnog podloška koji se bio opasno nakrivio.

- Huu! - zanjiše Chancea podložak tik ispred svog ružnjikavog lica. - Ovo je zbiljam bilo blizo.

Gabriel ga pogleda u oči i nakon kratke stanke reče - To bi bilo sve.

- Na zapovjed, gospon! - Chance se čilo i veselo uputi prema vratima.

Gabriel uzdahne. - Ne »Na zapovjed« - dovoljno je samo »Da, gospodine«.

- Aha. - Zastane on na vratima. - Jako dobro. Daklem, »Da, gospon«!

Otvori vrata i ugleda Lucifera koji se upravo spremao ući, pa zakorakne unatrag klanjajući se i mašući rukama. - Samo vi izvolte uć, gospon. Ja sam tak i tak na odlasku.

- Hvala ti, Chance. - Sa smiješkom od uha do uha Lucifer ušeta u salon.

Chance izjuri - a onda se vrati jer se prisjetio da mora zatvoriti vrata.

Gabriel zatvori oči i otpije pozamašan gutljaj konjaka.

Lucifer zahihoće. - Rekao sam ti ja da se tu ne radi samo o promjeni odjeće.

- Nije me briga. - Gabriel otvori oči, zagleda se u čašu prepunjenu konjakom, uzdahne, okrene se i spusti u udobnu fotelju pokraj kamina. Postat će od njega nešto korisno, pa makar crknuo.

- Sudeći po njegovom dosadašnjem napretku, možda ćeš ti crknuti prije njega. ~ 42 ~

Knjige.Club Books - Sasvim moguće. - Gabriel otpije još jedan krepki gutljaj. - Iskušat ću sudbinu.

Lucifer je stajao pred kaminom i pregledavao svoju hrpicu pozivnica.

Iskosa pogleda brata. - Mislio sam da ćeš reći »Iskušat ću sreću«.

- To bi bilo zališno - ja već »iskušavam sreću«. Upravo sam ga zato tako i nazvao.

Chance nije bilo Chanceovo pravo ime - nitko, uključujući Chancea, nije znao kako se on zove. Što se ticalo dobi, opći je zaključak bio da bi mogao imati oko dvadeset i pet godina. Chance bijaše izdanak londonskih slamova; do službe iz snova u Brook Streetu došao je vlastitom zaslugom. Jednom se prilikom Gabriel našao u ozbiljnoj opasnosti dok je pokušavao pomoći prijatelju i da nije bilo Chancea, možda se ne bi bio izvukao. Chance mu nije pomogao ni zbog kakve obećane nagrade nego jednostavno kao čovjek čovjeku čiji su izgledi za preživljavanje bili krajnje neizvjesni. Tako je Chance spasio Gabriela, a Gabriel je zauzvrat spasio Chancea.

- Koju si odabrao? - Lucifer podigne pogled sa svojih prema Gabrielovim pozivnicama, poredanima na njegovoj strani kamina.

- Nijednu. Sve mi se čine jednako dosadne.

- Dosadne? - iznenađeno će Lucifer. - Pazi kako upotrebljavaš tu riječ, a još više pazi da se ne prepustiš tom osjećaju. Pogledaj kamo je to odvelo Richarda. I Devila. I Vjetrogonju, kad malo bolje razmislim.

- Ali ne i Demona - on se nije dosađivao.

- On je bježao, pa mu ni to nije pomoglo. - Nakon kratke stanke Lucifer doda - Bilo kako bilo, siguran sam da se sada dosađuje. Čak nije siguran hoće li se njih dvoje uopće pojaviti za trajanja sezone. - U glasu mu se razabiralo da takvo ponašanje smatra neprihvatljivim.

- Daj mu malo vremena - tek su jedan tjedan u braku!

Prije tjedan dana Demon Harry Cynster, njihov bratić i pripadnik šestorke poznate pod nazivom Družba Cynsterova, izrekao je sudbonosne riječi i vjenčao se s gospođicom koja je dijelila njegovo zanimanje za konjske utrke. Demon i Felicity upravo su se nalazili na detaljnom obilasku značajnijih trkališta.

Lagano okrećući čašu u ruci, Gabriel zamišljeno promrmlja - Rekao bih da će nakon nekoliko tjedana, ili mjeseci, čar novosti izblijedjeti.

~ 43 ~

Knjige.Club Books Lucifer mu dobaci ciničan pogled. Obojica su vrlo dobro znala da čar novosti začudo nikada nije blijedio kad bi se koji od Cynstera oženio. Štoviše, događalo se baš suprotno. Obojici je to predstavljalo potpuno nerazumljivu zagonetku; usprkos tome su, kao dva posljednja neoženjena člana družbe, jako pazili da se ni slučajno ne nađu blizu rješenja.

Kako su, za ime svega, muškarci poput njih - poput Devila, Vjetrogonje, Richarda i Demona - mogli iznebuha okrenuti leđa svim ženskim čarima što su se posve slobodno nudile u visokim društvenim krugovima, te dobrovoljno (a po svemu sudeći i zadovoljno) pristati na bračnu sreću i prepustiti se dražima tek jedne žene - to je zbunjivalo njihove muške umove i prkosilo njihovim shvaćanjima.

Obojica su se iskreno nadala da se to njima nikada neće dogoditi.

Popravljajući ogrtač, Lucifer izvuče iz hrpice pozivnicu sa zlatnim obrubom. - Ja odoh k Molly Hardwick. - Pogleda Gabriela. - Ideš?

Gabriel je proučavao bratovo lice; radosno iščekivanje svjetlucalo je u tamnoplavim očima. - Tko će biti kod Molly Hardwick?

Kratak osmijeh obasja Luciferovo lice. - Jedna mlada gospođa: njenom suprugu su rasprave o nacrtima zakona u parlamentu zanimljivije od nje.

Bio je to Luciferov specijalitet - uvjeravanje udatih gospi, čije želje nisu bile u dostatnoj mjeri zadovoljene, kako bi sebi učinile dobro kad bi mu dopustile da ih opslužuje. Promatrajući njegov visoki, vitki stas, Gabriel podigne obrvu. - Kakvi su ti izgledi?

- Ama baš nikakvi. - Lucifer se uputi prema vratima. - Predat će se ona ne večeras, ali uskoro. - Načas se zaustavi i pokaže glavom prema čaši konjaka. - Pretpostavljam da ćeš se do kraja pobrinuti za to piće: dakle, prepuštam te užitku. - Domahne bratu pa otvori vrata; časak kasnije uz škljocanje ih zatvori za sobom.

Nakon što je razgledao zidne oplate od tamna drveta Gabriel podigne čašu i otpije još jedan gutljaj. Zaustavi pogled na plamenu koji je pucketao iza rešetke kamina, ispruži noge, prekriži ih i udobno se smjesti u položaj u kojem je namjeravao provesti ostatak večeri.

Pomisli kako je zanimljivo da radije čeka ponoć u sigurnosti i ugodnosti svog doma, pred kaminom, nego da stavlja na kocku svoju slobodu u nekoj otmjenoj plesnoj dvorani, bez obzira na to kakve se zavodljive gospe tamo natisnule. Otkako su prije otprilike mjesec dana bile objavljene Demonove ~ 44 ~

Knjige.Club Books zaruke, sve su majke kojima su kćeri stasale za udaju, bez obzira na društveni položaj, bacile oko na njega - kao da je ženidba nekakav pehar s otrovom koji članovi Družbe Cynsterove predaju ukrug jedan drugome, a on je sljedeći na redu.

Mogu se oni svi nadati do mile volje, ali on iz toga kaleža neće piti.

Okrenuvši glavu, zagleda se u kup novina uredno složenih na stoliću uz fotelju. Na vrhu je bio novi broj Gentleman's Magazinea, ali... on bi radije bio razgledavao groficu - svaki njezin centimetar. Bilo je rijetko naići na tako visoku damu...

Alathea je bila gotovo jednako visoka.

Tri minute kasnije otresao je misli koje su mu se nepozvane uvukle u glavu. Zbunjujuće misli, uznemirujuće misli, misli od kojih se osjećao smućen kao nikad u životu. Razbistrivši um, on se usredotoči na groficu.

Uživao je pomagati ljudima - ne ljudima općenito nego određenim ljudima. Pojedincima. Kao Chance. Ili grofici.

Grofica je trebala njegovu pomoć - štoviše, zatražila ju je. Alathea ju nije ni trebala ni tražila. Kako se njemu činilo, to je ionako bilo svejedno. Pogleda uperena u plamen razmišljao je o grofici - razrađivao daljnji tijek njihove istrage i smišljao idući korak u zavođenju.

~ 45 ~

Knjige.Club Books

3. poglavlje

dvadeset minuta poslije ponoći Gabriel je stajao pred hrastovim vratima na ulazu u ured Thurlow i Brown i proučavao staru bravu. Nije vidio nikoga dok je prelazio opustjelo dvorište. Pogdjekoji je prozor bio osvijetljen: vjerojatno su pisari radili do kasno u noć; privatne odaje u prizemlju bile su nastanjene, ali ga nitko nije čuo kad je kliznuo stubištem.

U

Pipao je džep tražeći otpirač koji je donio, namijenjen provaljivanju velikih brava. Istodobno je, ne razmišljajući, pokušao otvoriti vrata i okrenuo kvaku.

Vrata se lagano odškrinu.

Gabriel se zabulji u vrata i u otključanu bravu, pa pokuša zamisliti staroga pisara koji je zalupio vratima i otišao kući a da ih nije zaključao.

Neuvjerljivo objašnjenje.

Nije vidio nikakvo svjetlo kroz prorez između vrata i dovratka. Još ih je malo gurnuo. Kao i ranije toga dana, otvorila su se bešumno. Čekaonica i pokrajnja soba bile su u mraku. Međutim je iz sobe na kraju hodnika dopirao slabašan trak svjetlosti.

Gabriel zatvori vrata i zaključa ih. Nasloni štap na zid pa zastane, čekajući da mu se oči priviknu na gušći mrak te da pronađe vratašca na drvenoj ogradi u čekaonici, kroz koja su stranke ulazile u kancelarije.

Vratašca su se također otvorila bešumno.

Sag mu je prigušio korake dok se tiho šuljao hodnikom i pitao se je li ikako moguće da gospodin Brown (bez »e«) radi dokasna. Svjetlo koje bi povremeno zatreperilo vjerojatno je dopiralo iz svjetiljke prituljena plamička koja je bila i djelomično zasjenjena: bacala je svjetlo prema sobi, na suprotnu stranu od prozora, možda prema Brownovu pisaćem stolu. On se zaustavi na pragu kancelarije, osluhne - i začuje u jednakim razmacima ~ 46 ~

Knjige.Club Books opetovan zvuk listanja stranica. Zatim se čuo mukli udarac zatvaranja knjige, pa šuškanje pri premještanju papira. Uslijedila je drugačija vrst zvuka naposljetku je dokučio da netko sprema papire i knjige u limenu kutiju i zatvara je.

Otvorila se druga kutija. Čas kasnije ponovo se čulo listanje - ustrajno, jednakomjerno, svrhovito.

Sve zajedno nije zvučalo kao gospodin Brown.

Izgarajući od znatiželje Gabriel prijeđe preko praga u sjenu i proviri iza ruba poluotvorenih vrata.

Visok ženski lik umotan u plašt, s kapuljačom na glavi, stajao je ispred velikog pisaćeg stola. Žena je prekapala po papirima izvađenima iz jedne od kutija naslaganih po stolu. Odale su je rukavice i obrisi brade koje je letimično ugledao u trenutku kad je nagnula glavu držeći nekakav dokument pod određenim kutom ne bi li ga čim bolje osvijetlila. Tik iza svjetiljke, njoj slijeva na stolu, bile su postavljene velike korice za spise koje su služile kao sjenilo.

Dok mu je napetost napuštala mišiće za koje nije ni osjetio da su napeti, Gabriel se nasloni na policu s knjigama i stane je sa zanimanjem promatrati.

Pričekao je da temeljito pretraži sadržaj novootvorene kutije i nanovo posloži papire, a onda je ispružio ruku i gurnuo vrata.

Vrata zacviliše.

Ona se trgne. Papiri se razlete. Sva prestravljena, spusti koprenu i okrene se takvom brzinom da nije uspio nazrijeti ni djelić njezina lica, koliko god pažljivo gledao. Grčevito stišćući jednom rukom plašt, a drugom rub stola na koji se uzmaknuvši unatrag naslonila, grofica se netremice zagleda u njega potpuna neznanka kao i one večeri na Hanover Squareu.

- Oh! - protisne ona napuklim glasom kao da nije sigurna kakav mu je opseg; kad je uz vidljivi napor uspjela uhvatiti dah, nastavi govoriti istom onom dubokom bojom glasa koja je njemu ostala u sjećanju: - To ste vi.

On se nakloni. - Kao što vidite.

I dalje je nepomično zurila u njega. - Vi... nasmrt ste me prestrašili.

- Ispričao bih se, ali - odgurne se od police i krene prema njoj - nisam očekivao da ću vas ovdje zateći. - Zaustavi se tik pred njom i pažljivo se zagleda u svjetlucanje očiju iza koprene, poželjevši da je veo tanji. - Mislio sam da je pronalaženje ureda gospode Thurlowa i Browna moj posao. Kako ste saznali da su ovdje? ~ 47 ~

Knjige.Club Books Ubrzano je disala, pogleda prikovana za njegovo lice; naposljetku skrene oči. Odmjerenim korakom ustranu sklizne iz stupice u kojoj se našla između stola i Gabriela i spretno se okrene tako te je ponovo stajala licem prema stolu. - Naišla sam na njih pukim slučajem. - Glas joj je isprva bio vrlo nizak; dok je dalje govorila, usput skupljajući rasute papire, donekle se povisio. Imala sam sastanak s obiteljskim zastupnikom u Chancery Laneu pa sam, zapravo ne razmišljajući, ušla u Inn. Vidjela sam ploče s natpisima, malo prošetala naokolo - i našla ih.

- Trebali ste sve prepustiti meni. Trebali ste mi poslati poruku i ostati u sigurnosti svog doma dok se ja bavim ovim stvarima. - Ni sam nije znao zašto je toliko zlovoljan. Uostalom, ona je bila slobodna i samostalna osoba, a njega je samo zamolila za pomoć.

Ona slegne ramenima. - Pomislila sam, kad sam već ovdje, vidjet ću što mogu otkriti. Čim prije pronađemo tu tvrtku, tim bolje. Treba nam samo njihova adresa.

Gabriel se u sebi namršti. Je li zbog njegova cjelova zažalila što ga je potražila? Ako i jest, bilo je prekasno. Jasno je osjetio kako je zadihana i smetena, a predobro je poznavao žene te ne bi razlikovao otpor i odbacivanje. Da nije bila u ozbiljnu iskušenju, ne bi bila smetena. - Kako ste ušli? Vrata su bila otključana... - Tek je tada zamijetio da su kutije koje je pretraživala bile zaključane lokotom. Samo je jedna bila otvorena, ali... - Vi znate obijati brave.

Ona se premjesti s noge na nogu. - Ovaj - da. - Odmahne rukom. - Imam taj skromni talent.

On se zapita kakve još talente krije. - Baš zanimljivo, i ja imam isti takav talent. - Posegne za jednom od kutija koje još nisu bile pretražene. Sve su imale pričvršćene cedulje na kojima je bilo napisano samo prezime. Na kutiji koju je uzeo stajalo je »Mitcham«. Pogleda izbliza mali lokot.

- Izvolite.

On digne pogled. Nježna ruka u rukavici od najfinije kože iz Cordobe pružala mu je ukosnicu.

- Savršeno odgovara.

Njegova je ruka obuhvatila njezinu dok joj je iz prstiju uzimao ukosnicu.

Otvorio je kutiju za tili čas, spustio poklopac i izvadio iz kutije hrpu papira. Jeste li možda naletjeli na ikakve tragove - imena ili druge podatke o tvrtki? ~ 48 ~

Knjige.Club Books - Ne. Ništa. Ni u ovoj ni u drugoj sobi nema kutije s imenom tvrtke, ali jamačno mora postojati, zar ne? Ako tvrtka posluje preko ovog ureda, onda valjda ima svoju kutiju, ne mislite li?

- Tako bi trebalo biti. - Gabriel se ogleda po kancelariji. Ono što je vidio potvrdilo mu je dojam koji je bio stekao o vlasnicima ureda. - Gospoda Thurlow i Brown čine se nepokolebljivo konzervativni - ako im je ta tvrtka klijent, kutija postoji.

Rame uz rame pretraživali su brzo, ali temeljito. Prošao je čitav sat.

Grofica naposljetku uzdahne. Vrati papire u posljednju kutiju, zatvori je i gurne prema Gabrielu da je zaključa. - Ništa.

- Preostaje nam još Thurlowova kancelarija. Ovo je vjerojatno tek polovica spisa. - On spremi zaključanu kutiju na najvišu policu, okrene se, uzme svjetiljku i mahne grofici da ga slijedi.

Ona je već zatvorila i spremila korice za spise koje je koristila kao sjenilo; prijeđe pogledom preko stola, provjeravajući je li sve onako kako je bilo, pa prva krene iz sobe.

- Jesu li vrata bila odškrinuta?

- Da. - Ona se osvrne i potvrdno kimne kad je vidjela kako je on ostavio vrata. - Upravo tako.

U Thurlowovoj su kancelariji najprije uredili prostor za rad - raščistili stol, namjestili svjetiljku i zasjenili je kao i prije - pa se dali u potragu. Bijaše to spor, naporan posao: pregledavanje jednog po jednog spisa, traženje bilo kakvog spomena Central East Africa Gold Company. Ako ništa drugo, u Thurlowovoj je sobi bilo više kutija nego u Brownovoj: police su bile više.

Gabriel je upravo bio usred sadržaja jedne od kutija, kadli začuje prigušeno - Jao! - Podigne glavu - upravo na vrijeme da ispusti papire koje je držao, prijeđe sobu u dva koraka i uhvati red složenih kutija koji se njihao iznad grofičine glave.

Ona bijaše dovoljno visoka da dosegne najgornju policu, ali nije mogla čvrsto uhvatiti kutije već ih samo dodirivati. Rastegnuvši se iz sve snage, dogurala ih je do ruba police, gdje su se nagnule i počele kliziti...

On posegne iznad njene glave i zgrabi ih: ruke i ramena bili su mu tik iza njezinih. Oboje su se ukočili, grčevito držeći limene kutije da ne počnu sa zveketom padati po podu.

Stajali su vrlo blizu jedno drugome. ~ 49 ~

Knjige.Club Books Njen se miris širio budeći mu ćutila; ženska toplina koja je dopirala iz podatna, čulna tijela, draškala ga je. Zelja da nestane i ta mala udaljenost među njima, da se ona prisloni uz njega, postajala je sve jača.

Osjetio je naglo ubrzavanje njena pulsa, iznenadno uzbuđenje što ju je obuzelo. Čuo je oštar udah, naslutio nesigurnost...

Polako okrene glavu i usnama joj dotakne sljepoočnicu prekrivenu velom. Ona se potpuno umiri - napetost koja ju je prožimala pretvarala se iz tjelesne u putenu, bespomoćno držanje prelazilo je u svjestan stav: zibala se na rubu čulnog ponora. On se pomakne, ispunivši uzani razmak tako da je ona stajala, protegnuta, tik uz njega: dodirivao ju je, ali ju nije pritiskao. Usne mu kliznu sa sljepoočnice, pomiluju rub obraza uz kosu začešljanu unatrag, a kad je prignuo glavu, ocrtaju joj zavoj ušne školjke, pa otkliže još niže, golicajući joj i draškajući osjetljivu jamicu ispod ušne resice.

Vješto ju je sklonio da opusti ukrućene mišiće i nasloni se na njega.

Svilena koprena pomakne se od njegova daha i pomiluje je. Ona drhtavo udahne i zadrži dah; on nagne glavu i stane lagano kliziti usnama niz dugu liniju njena vrata, sve dok naposljetku nije izdahnula. Oprezno, spremna na bijeg pri najmanjem znaku opasnosti, ona opusti ramena uz njegova prsa.

Pobjedonosno se smiješeći u sebi, on lagano podigne glavu i obaspe joj nježnim poljupcima udubinu navrh vrata, navodeći je da pomalo diže bradu sve dok naposljetku nije zabacila glavu i naslonila mu je na rame. Tople obline njenih leđa još se slobodnije osloniše uz njega.

Gabriel je htio mnogo više, no ruke su im bile zauzete kutijama što su ih i dalje držali visoko nad glavom, a on se nije usuđivao prekinuti čaroliju. Bila je ljupko prijemljiva, ali silno plaha, poput plemenita grla koje ljudska ruka još nije ukrotila. Stoga je nastojao da sve njegove nježnosti budu jednostavne, izravne, bez ikakve naznake prijetnje, a ona se sa svakim trenutkom sve više primicala k njemu. Njezina nježna toplina prelijevala se preko njegove čvrstine; bio je uspaljen, ali se suzdržavao. Na um mu je pala prispodoba: ona bijaše zamak koji je namjeravao osvojiti; netom izvojevana pobjeda značila je spuštanje pokretnog mosta.

Naposljetku se potpuno priljubila uz njega. Još je uvijek bila pomalo napeta, no više zbog uzbuđenog iščekivanja nego zbog otpora. On joj utisnu čvršći cjelov ispod uha i začuje njen isprekidani uzdah. Ona uzdršće i protisne bez daha: - Ove kutije će mi ispasti. ~ 50 ~

Knjige.Club Books Gabriel pogleda uvis i priguši uzdah. Ruke su joj se već tresle. On se ispravi, a odmah za njim i ona. Udahnula je i zadržala dah. Čim se on povukao malo unazad, ona promijeni položaj ruku i čvrsto uhvati dvije donje kutije, tako da on može odignuti tri gornje.

Kad je konačno spustila ruke, ona zakorači ustranu, okrene se i, leđa ravnih kao da je progutala metlu, s nepokolebljivom odlučnošću odnese svoje dvije kutije do pisaćeg stola.

Njega je ostavila s tri limene kutije i s nedvojbeno bolnim osjećajem u tijelu.

Gabriel stisne zube, donese preostale kutije na stol i stavi ih povrh njezine. Ona je dotad već otvorila jednu. Ne gledajući ga izvadi papire i počne ih listati. Suženih očiju nakratko se premišljao bi li je jednostavno privukao u zagrljaj; ukočen, odrješit način na koji je prevrtala stranice odvratio ga je od nauma.

Zaškripavši zubima uzme hrpu spisa koje je već ranije počeo pregledavati. Usput joj dobaci oštar pogled. Ako ga je i vidjela, ničim to nije pokazala.

U tišini su nastavili s pretraživanjem.

Upravo u trenutku kad je počeo pomišljati da je možda bio u krivu i da Central East Africa Gold Company zbog nekog nepoznatog razloga nije zavrijedila kutiju, grofica se uspravi.

- To je to.

Gabriel pogleda kutiju: na cedulji je pisao »Swales«.

Grofica prinese papire bliže svjetiljci i uze ih brzo pregledavati jedan po jedan. On joj priđe i stane iza nje, tako da joj može čitati preko ramena. - Ovo su dokumenti koji su potrebni tvrtki da se upiše u registar kako bi mogla poslovati u Londonu. - Gabriel preleti pogledom list koji je držala. - A tvrtka je službeni klijent ureda Thurlow i Brown - dometne.

- Zato svi ovi navode Thurlowa i Browna kao adresu za kontakte?

- Da. Njihov je ured vjerojatno unajmljen čim se tvrtka pojavila u Cityju.

To znači da ćemo naći jedva koji pravni dokument na kojem je navedena adresa tvrtke.

- Pa mora postojati barem jedan! - Ona ga pogleda preko ramena; ispod koprene su joj se jasno ocrtavale usne, u koje se on netremice zagledao.

Ukočila se i jedva primjetno zadrhtala. Potom skrene pogled i s naporom ~ 51 ~

Knjige.Club Books upita - Ili ćemo morati zatražiti od neke državne službe da pronađe tu adresu?

Nije vidjela obješenjački smiješak koji mu je blago izvio usne. - Trebala bi postojati najmanje dva dokumenta s adresom tvrtke. Jedan je temeljna registracija poduzeća, ali taj će papir po svoj prilici biti u sjedištu tvrtke.

Međutim, drugi je dokument onaj koji svi pravni zastupnici pripreme, a za koji većina klijenata niti ne zna.

Gabriel pruži ruku i potegne posljednji papir iz snopa; grofica mu pomogne da ga izvuče. On ga podigne uvis, pa se osmjehne. - Evo ga - interne upute za zaposlenike ureda o tome kako će stupiti u vezu s klijentom.

- Gospodin Joshua Swales - pročita ona. - Zastupnik Central East Africa Gold Company, slati na adresu gospodina Henryja Feagginsa, 142 Fulham Road.

Nakon što su dvaput pročitali imena i adresu, Gabriel vrati arak papira u kutiju. Uzme snop iz grofičinih ruku i stane ga na brzinu prelistavati.

- Što tražite?

- Ponadao sam se da ćemo imati sreće i pronaći popis ulagača... ili popis zadužnica koje je ured sastavio... ali ne. - Mršteći se, on posloži papire. Tkogod bili, u toj su tvrtki očigledno vrlo oprezni.

Pridržavala mu je kutiju dok je spremao papire, zatvarao je i zaključavao.

Ponijela je dio kutija i otišla za njim do police. On je naslagao kutije po redu, onako kako su ih zatekli; kad se okrenuo ona je već uređivala stol, namještala bugačicu, poravnavala stalak za pera i tintarnice.

Nakon što je posljednji put pažljivo pogledao po kancelariji, podigne svjetiljku. - Odakle ste je uzeli?

- Sa stolića u predsoblju.

Ona krene prva. Gabriel smjesti svjetiljku na stolić koji mu je pokazala, pričeka je da iziđe kroz vratašca u drvenoj ogradi, pa uvuče stijenj. Svjetlo se ugasi. - Nadajmo se - promrmlja obilazeći pisarev stol - da ovaj perovođa nije od onih koji brižljivo nadziru razinu ulja u svjetiljci.

Nije mu ništa odgovorila: čekala je pokraj ulaza.

On uzme štap i otvori vrata. Grofica iziđe. On iziđe za njom, zatvori vrata, pa čučne kako bi uzmogao okrenuti teške zavornje u bravi. Nimalo jednostavna zadaća. Naposljetku su ipak sjeli na mjesto. - Kako ste, zaboga, vi ovo uspjeli? - upita je ustajući. ~ 52 ~

Knjige.Club Books - Teško.

Sigurno ne uz pomoć ukosnice. Svladavši radoznalost krene za njom niz stubište. Potpetice su joj lupkale po kamenu. Nije bilo moguće nečujno prijeći preko popločena dvorišta. Udno stuba on joj uzme ruku i položi je sebi na rukav. Ona ga pogleda - vjerojatno iznenađeno. - Pretpostavljam da vas kočija čeka?

- Tamo, na uglu Fieldsa.

- Ja ću vas otpratiti. - S obzirom na okolnosti teško da se mogla usprotiviti, no ipak je vidio da se premišlja. Bude li se pokušala oduprijeti, objasnit će joj da će prije leteći zrakom doći do svoje kočije negoli ga otpraviti uz par riječi pozdrava nakon onoga što se dogodilo s pet limenih kutija.

U ljubavi i u ratu, kao u svakom odnosu, postojala su pravila; on ih je sva znao i bio je nenadmašan majstor kad ih je trebalo iskoristiti za vlastiti probitak. Nakon početnih sukoba, svaka dama s kojom je ikada imao posla na kraju bi shvatila da on ista pravila primjenjuje i za njezino dobro. Ni grofica se na kraju neće žaliti.

Uputili su se ravno posred dvorišta. Osjetio je kako joj prsti nervozno poigravaju na njegovom rukavu i naposljetku se opuštaju. Bacio je pogled na njeno zastrto lice, pa ga spustio niz tijelo umotano u plašt. - Izgledate kao odnedavna ucviljena udovica koja bi zbog svojeg položaja imala dobar razlog da ovako kasno dolazi u Inn. Ona ga pogleda, lagano kimne i podigne glavu.

S odobravanjem primijetivši uznosit trzaj bradom, Gabriel se načas zamisli. Grofica uopće nije bila loša glumica - kod nje nije bilo ni traga bojažljivosti. Ako je već morao imati ženu za saveznika, bio je zadovoljan što ima nju. Umjela je razmišljati, obijati brave i uspješno voditi igrokaz - sve same pohvalne osobine. Unatoč tome što se isprva razljutio kad ju je nenadano zatekao u Innu, zapravo je s krajnjom dobrohotnošću gledao na njenu ulogu.

Dakako, namjeravao se čvrsto postaviti i izvući od nje obećanje da se više neće upuštati u kasnonoćne izlete, no s tim je trebalo pričekati dok ne promaknu pokraj vratara koji je pospano kimao u svojoj kućici uz ogradu.

Uzdignute glave, ravnih leđa, grofica je prošla pored kućice kao da vratar i ne postoji. Ovaj je s poštovanjem dodirnuo prstima kapu, zijevnuo i opet se zavalio u stolicu. ~ 53 ~

Knjige.Club Books Nastavili su hodati. U sjeni visokih stabala na rubu Fieldsa čekala je mala crna kočija s konjima obješenih glava. Kad su se njih dvoje približili kočijaš se ogleda pa se zgrbi hvatajući uzde.

Gabriel se zaustavi pred kočijom i otvori vrata.

Grofica ispruži ruku. - Hvala vam...

- Samo čas. - On je uhvati za ruku i žurno joj pomogne da uđe u kočiju.

Osjetio je njen iznenađeni pogled dok se poslušno penjala. Čim se smjestila na sjedištu, on se obrati kočijašu. - Brook Street, odmah poslije South Moltona. - Rekavši to, uđe za groficom i zatvori vrata.

Ona se zapanjeno zagleda u njega i ustukne u kut kad se on okrenuo i sjeo pokraj nje. Kočija zaklopara i krene.

Nakon kratkotrajne neugodne tišine, ona progovori: - Ne sjećam se da sam vam ponudila prijevoz.

Gabriel je promatrao njeno zastrto lice. - Nema sumnje da ste namjeravali - ja sam vam samo htio prištedjeti trud.

Začuje se kratak smijeh, učas zatomljen. Napola se nasmiješivši, on se okrene prema njoj. - Uostalom, moramo razmotriti koji nam je sljedeći potez.

- Već je imao na umu nekoliko poteza: sve ih je mogao iskušati u zatvorenoj kočiji koja se kotrlja kroz noć.

- Tako je. - Glas joj je bio miran.

- Ali najprije moram spomenuti nešto što sam vam bio dužan razjasniti odmah na početku. Vi ste zatražili moju pomoć i ja sam vam je pristao pružiti.

Također ste zatražili da vam obećam kako se neću truditi doznati tko ste.

Ona se ukoči. - I jeste li se potrudili?

Njegova je bezbrižnost iščeznula u trenu. - Dao sam vam obećanje. Dakle, ne. Nisam se potrudio. - Svaka je riječ bila odsječna, svaka rečenica konačna.

- No ako želite da ja i dalje igram vašu igru - ako nastavimo kao saveznici i spasimo vašu obitelj od propasti - onda ćete vi morati obećati da ćete se pridržavati mojih pravila.

Njezina je šutnja trajala dobrih pedesetak jardi. - Vaših pravila? - izusti naposljetku.

Osjećao je njen pogled na licu, ali je uporno gledao pred sebe.

- A koja su to pravila? Ta vaša pravila?

~ 54 ~

Knjige.Club Books - Pravilo broj jedan - morate mi obećati da više nikada nećete poduzimati ništa bez mog znanja.

Ona se lagano promeškolji. - Vašeg znanja?

Gabriel suspregne ciničan smiješak; bavio se ženama dovoljno dugo te je znao da ne smije izgovoriti riječ »dopuštenje«. - Budemo li vi i ja djelovali svaki za sebe, osobito u ovako osjetljivoj stvari, lako je moguće da ćemo se u jednom času sudariti, i to s kobnim posljedicama. Ako se to dogodi, ako prerano otkrijemo naše zanimanje za tu tvrtku, sve za što ste dosada radili moglo bi unepovrat propasti. Nadalje, vi niste dovoljno au fait s načinom na koji se stvari rješavaju u Cityju da biste umjeli procijeniti značenje onoga što doznamo: uostalom, upravo ste zato i potražili moju pomoć.

Za razliku od većine pripadnica svoga spola ona se nimalo nije bojala tišine: koristila ju je za promišljanje, za razmatranje. Dok su zaokretali oko ugla ulice, upita: - Ta pravila - koliko ih još ima?

- Samo dva - prvo sam vam već izložio.

- A drugo?

On se okrene prema njoj i pogleda je. - Za svaki podatak koji prikupimo imam pravo tražiti nagradu.

- Nagradu? - U glas joj se uvukla bojazan.

On suspregne vučji smiješak. - Nagradu - uobičajeni znak zahvalnosti za pružene usluge.

Točno je znala o čemu on govori, što se vidjelo po lagahnoj napetosti koja ju je obuzela. Nakon par časaka pročisti grlo. - Kakvu nagradu želite?

- Za pronalaženje Thurlowa i Browna - cjelov.

Ona se ukipi - načas je pomislio da ju je možda sablaznio. Međutim bilo je malo vjerojatno da se baš onesvijestila od čuda - ta znala je vrlo dobro tko je i što je on. Nepomično ga je promatrala iza koprene; ako je i bila usplahirena, nije to ničim odavala - ruke, koje su joj počivale u krilu, bijahu savršeno mirne. - Cjelov?

- Mhm. - Ipak nije uspio zaustaviti usne da se ne nasmiješe ni zatomiti zavodljivo predenje koje mu se čulo u glasu. - Bez koprene. Skinite je.

- Ne. - Savršeno mirno.

On drsko podigne obrve.

Grofica se promeškolji na sjedištu. - Ne. Veo... ja... ~ 55 ~

Knjige.Club Books Gabriel rezignirano uzdahne. - No dobro. - Prije nego što je uspjela smisliti bilo kakvu izliku da odbije cjelov u cijelosti, on joj jednom rukom obuhvati lice, podvuče palac pod rub koprene, odigne je i svojim usnama prekrije njezine.

Usne su joj bile razdvojene kao da je upravo htjela iznenađeno uzviknuti - čim ih je on dodirnuo, umirila se. Nije se okamenila, nije se prestrašila naprosto je sjedila, topla i puna života, i puštala ga da udešava svoje usne prema njezinima. Blago joj okrene bradu; lice joj se lako pomaknulo - nije bila ukočena. Ipak nije dobio odgovor na ponuđeni poljubac.

To mu nikako nije bilo po volji, ali je znao biti strpljiv. Ljubio ju je lagano, nježno kružio svojim usnama po njenima, znalački se poigravao, čekao...

Prvi znak predaje bijaše drhtaj - bolno sladak, val čistog uzbuđenja.

Osjetio je kako joj se disanje prekida, a napetost u hrptenici raste.

Naposljetku se i njene usne pokrenuše, postajući sve čvršće pod njegovima; još nisu odgovarale, ali su oživjele. Bijaše to kao da se kip vraća u život: hladan mramor pomalo se zagrijavao, kameni se oklop omekšavao i pretvarao u živu put, u toplu krv.

Postojano joj je držao lice i pomalo pojačavao pritisak poljupca. Potpuno usredotočen na nju, zamijetio je kad je podignula iz krila ruku obučenu u rukavicu i približila je njegovoj ruci koja joj je počivala na obrazu. Prsti su joj načas zalebdjeli vrlo blizu njegovih, a onda je vrlo nježno, gotovo kao da nije sigurna je li on - ili njegov dlan - stvaran, vršcima prstiju dotaknula njegove prste.

Taj bojažljivi pokret potresao ga je do srži - čarobna bezazlenost koja ga je zasužnjila i okovala.

Vrhovi njenih prstiju, obavijeni kožom, polagano su slijedili zamišljeni trag po njegovoj nadlanici; jedan su časak zatreptali i naposljetku se spustili.

Kao da mu je na ruku sletio leptir.

Grofičini prsti nisu stezali, nisu pritiskali - jednostavno su doticali. On uvuče dah - duboko udahne njen miris - i produbi poljubac. Prvi put u životu nije zahtijevao, već molio.

A ona ga je uslišila. Po svojoj je volji nagnula još malo glavu i zanjihala se prema njemu dok mu je nudila usne.

Prešao je u navalu kao osvajač koji uzima ono što smatra svojim - no smjesta se obuzdao jer je osjetio kako se uznemirila. Očigledno ne bijaše ~ 56 ~

Knjige.Club Books vična ljubljenju. Koliko se god čudno činilo, bio je siguran u to; nije htio razmišljati o uzrocima nego je prije svega opustiti, uzbuditi, ohrabriti.

Brzo je učila - uskoro mu je uzvraćala poljupce, krotko ali bez krzmanja. Žudio je za tim da je privuče u zagrljaj, ali mu je iskustvo govorilo da ne smije.

Napokon se razjasnilo odakle nervoza - koji god razlog bio posrijedi, nije imala iskustva. Usne na usnama, ruka na obrazu - činilo se da je to sve što ona u tom trenutku može podnijeti, pa je odlučio da će na tome i ostati.

Htio ju je na nježan i obziran način dovesti do uzbuđenja, navesti je da se većma prepusti, da većma traži. Kad je oklijevajući razdvojila usne, osjećao se kao da je osvojio predziđe zamka, ali je pazio da opet prebrzo ne krene u napad: uživao je u svakom slatkom trenutku njene predaje kao u skupocjenom dragulju koji, u nizu s ostalima, tvori ogrlicu strasti.

A kad je nesigurno dotaknula svojim jezikom njegov i zatim ga istražila polaganim kružnim pokretom, umalo mu se zavrtilo u glavi.

Bila je poput najboljeg vina koje tek postupno otkriva puninu okusa.

Kad je kočija ponovo zakloparala oko ugla ulice, konačno se odmaknuo od nje. Teško dišući, pažljivo joj je promatrao usne, nakratko obasjane uličnom rasvjetom. Bile su pune, tamnoružičaste, lagano nabreknute. - A sada, zato što sam doznao Swalesovu adresu...

Usne joj se razdvoje - nije čekao da ustanovi je li u pitanju početak prosvjeda ili poziv. Krene ih iznova cjelivati i osjeti da se spremno povode za njegovima: čim ih je dotaknuo jezikom, posve su se rastvorile.

Prepuštala se - ne toliko lako koliko rado: nesigurnim je koracima kretala putem kojim još nije prolazila, i to je Gabriel nagonski prepoznao. Nikada je ranije nitko nije strastveno poljubio, niti joj razbudio čula kao on. Morao se zapitati što je bilo s njezinim pokojnim suprugom i je li itko ikada u njoj probudio strast. Čvrsto ju je držao, njegove su je usne poticale na odgovor nemilostivo, na samoj granici grubosti. Bio bi je odveo i dalje, mnogo dalje, ali te noći više nisu imali vremena.

Kočija uspori, zanjiše se i stane.

Nerado se odvojio od nje. Dok im se dah još miješao, načas ga obuze iskušenje... no ipak povuče ruku i ostavi veo da se spusti. Grofica će mu se otkriti kad bude htjela. A kad dođe taj trenutak, namjeravao je u njemu bezgranično uživati. ~ 57 ~

Knjige.Club Books On se uspravi. Ona utone u sjedište. Pokušala je progovoriti, no umalo se ugušila; pročisti grlo, pa pokuša ponovo. - Gospodine Cynster...

- Zovem se Gabriel.

Unatoč kopreni, pogledi im se ukrstiše. Nije skidala očiju s njega, a grudi su joj se uzdizale i spuštale ispod plašta. - Mislila sam da ćete razmotriti naš idući potez.

Nije ni trepnuo. - Vjerujte mi, hoću. Čekao je; budući da ništa nije odgovorila nego ga je i dalje netremice gledala, on nakloni glavu. - Do našeg sljedećeg sastanka. - Posegne za vratima.

- Znate li možda kad ćemo se sastati?

Nakon par časaka, ona uspije protisnuti: - Javit ću vam se za dan-dva.

Još je uvijek bila bez daha; on zatomi pobjedonosni smiješak.

- Vrlo dobro. - Namjerno je pustio da mu pogled otvrdne i prikuje je za sjedište. - Vi ćete se, dakako, sjetiti onoga što sam vam rekao. Swalesa prepustite meni.

Premda to nije bilo pitanje, pričekao je. Ona naposljetku kimne - jednim od svojih uobičajenih odrješitih pokreta glavom.

- Da. U redu.

On zadovoljno otvori vrata i siđe na pločnik. Zatvori vrata i mahne kočijašu. Uzde pucnuše, kočija zaštropoće.

Gledao je kako se kotrlja niz ulicu, zatim se okrenuo i polako popeo stubama do ulaza u kuću, više nego izvrsno raspoložen zbog svega što je te noći postigao.

~ 58 ~

Knjige.Club Books

4. poglavlje

N

ikada se u životu nije osjećala tako bez daha.

Oslonjena laktom na stol u blagovaonici Alathea se poigravala kriškom pržena kruha i mulcu mučila da uvede kakav-takav red u zbrku koja joj je vladala mislima. Nimalo laka zadaća jer joj osjetila još uvijek bijahu posve smućena.

Kako li je samo naivno zanemarila kobno značenje onoga prvog, itekako nevinog cjelova! Zapečatila je sporazum, kako da ne! Nije joj uopće palo na um da će je on bez ikakve sumnje ponovo poljubiti, zato što nije bilo uobičajene razdražljivosti koja bi ga u tome spriječila. I eto je, u stanju potpuno neočekivane pometnje kakvu nikada dotad nije iskusila. Sama pomisao na sinoćnji poljubac - na niz poljubaca - bijaše dostatna da joj zavrti pameću. Međutim jedan je zastrašujući zaključak ipak bio kristalno jasan. Njen je lutajući vitez bio uvjeren da je ona udata žena - iskusna udata žena - s kojom može slobodno ljubakati. A ona to nije bila. Doduše, on još nije ništa posumnjao, no koliko će dugo moći slijediti taj dogovor u vezi s nagradama a da se ne oda?

Da se ne bude prisiljena odati?

I kao da stvari nisu dovoljno pošle po zlu, on joj je povrh svega preoteo uzde iz ruku. Sam Bog je znao u kojem su smjeru krenuli njeni brižljivo zasnovani planovi.

Trebala je predvidjeti njegovu namjeru da preuzme kontrolu; uvijek je bio predvodnik u njihovim dječjim igrama. No već odavna nisu bili djeca, a posljednjih je desetak godina ona bila naviknuta zapovijedati; bijaše joj pomalo teško prihvatiti da je tek tako spala na ulogu pratilje.

Oko nje su ukućani razgovarali, jeli, smijali se; utonula u misli, jedva ih je čula. Dok je grickala hrskavi prepečenac, donijela je zaključak: morat će mu barem prividno dopustiti da misli kako vodi glavnu riječ. Njegova cynsterska ~ 59 ~

Knjige.Club Books osobnost neće se moći pomiriti s ničim drugim; bilo je besmisleno oko toga razbijati glavu. Dakako, nije bilo rečeno da mu ona mora poslušno prepustiti donošenje svih odluka: samo ga je trebalo navesti da tako misli. Zaključak je vodio do sljedećeg pitanja: kako ga spriječiti da radi na svoju ruku, a nju drži u neznanju?

Morat će se redovito sastajati s njime: već ju je pomisao na to činila nervoznom. Njen prvi korak bit će, naravno, da upriliči njihov idući sastanak, no najprije se trebala oporaviti od onoga protekloga. Kad mu je pristupila i zatražila pomoć, računala je na njegovu snažno izraženu crtu viteštva - ni u snu nije mogla zamisliti da će se on pokazati tako podlim te će tražiti nagradu.

I sama riječ »nagrada« za nju je dovijeka promijenila značenje. Podsjećala ju je na nešto nedopušteno. Na nešto uzbudljivo, napeto, zamamno...

Zavodljivo.

Misli su joj se uskomešale; u prsima ju je stezalo. Bilo je dovoljno pomisliti na onaj trenutak u kočiji kad je, s njemu svojstvenom bahatošću, položio svoje usne na njezine, da joj se zavrti u glavi. A kad se prisjetila onoga što se kasnije događalo, krv joj je jurnula u obraze.

Smjesta je izbacila iz glave sve te nepristojne slike i još žive osjete. Osjeti su bili još gori. Podigne šalicu i otpije gutljaj čaja, moleći se u nadi da nitko nije primijetio kako se zacrvenjela. Posljednjih pet, možda i deset godina nijednom nije pocrvenjela. Počne li odjedanput mijenjati boje ni zbog čega, počet će pitanja i nagađanja. Samo joj je još to trebalo.

Nemilosrdno brišući svaki spomen na vožnju do njegove kuće, samu je sebe uvjeravala da nema razloga za samooptuživanje; ništa od toga nije se dalo izbjeći a da kod njega ne potakne sumnju. Nije bilo svrhe dalje o tome razmišljati; jedino je mogla uputiti usrdnu zahvalu svom anđelu čuvaru.

Naime, kad ju je prošle noći konačno pustio, skoro je izlanula njegovo ime. »Rupert« joj je bio na vrhu jezika: jedva je uspjela progutati tu riječ. Da ju je izgovorila, njen bi igrokaz istoga trena završio; ona je bila jedina ženska osoba mlađa od njegove majke koja ga je uporno zvala pravim imenom. To joj je i on sam potvrdio.

Nije joj bilo jasno zašto tako tvrdoglavo ustrajava na tome - možda je čuvala uspomenu na davno prošlo vrijeme kad je sve bilo jednostavnije.

Oduvijek je o njemu razmišljala kao o Rupertu.

Zovem se Gabriel. ~ 60 ~

Knjige.Club Books Njegove su joj riječi odzvanjale u ušima. Odsutno je zurila u prozore i raspredala misli: on je rekao istinu - više nije bio Rupert, nego Gabriel. Ime »Gabriel« sadržavalo je i dječaka, i mladića, i muškarca kojeg je ona poznavala kao Ruperta, ali je obuhvaćalo i nešto više. Jači um, šire iskustvo veću suzdržanost.

Domalo se u sebi prenula i popila do kraja čaj. Dok bude grofica, nastojat će paziti da ga zove Gabriel, a Alathea će mu se i dalje obraćati kao Rupertu.

Morat će također naći načina da ograniči dodjeljivanje nagrada koje će Gabriel jamačno i dalje pokušavati iznuditi.

- Mislim da bismo jutros trebale posjetiti lady Hertford. - Pregledavajući pozivnice za taj dan, Serena se zamišljeno zagleda u Mary i Alice. - Priređuje primanje kod kuće i kad dobro promislim, odjenete li one haljine koje su jučer dostavljene, bit će svrsishodno da vas vide kod nje.

- O, da! - usklikne Mary. - Počnimo konačno ići naokolo!

- Hoće li tamo biti i drugih mladih dama? - upita Alice.

- Naravno. - Serena se okrene prema Alathei. - I ti moraš doći, draga moja, jer ću inače čitavo vrijeme morati objašnjavati zašto te nema.

Potkrijepila je svoje riječi blagim, ali odlučnim smiješkom; Alathea joj uzvrati osmijeh. - Doći ću, svakako, ako ništa drugo, barem kao podrška.

Mary i Alice još su se više razvedrile. Uz ozbiljnu raspravu o vrpcama, šeširićima i ručnim torbicama, povukle su se na kat da se dostojno pripreme za istraživački pothvat.

Posjeta je zapravo uvelike nalikovala vojnom pohodu. Sat kasnije Alathea je stajala uza zid u salonu lady Hartford i jedva susprezala smijeh. Serena je povela metaforički juriš na teritorij njezina gospodstva i rasporedila svoje ljudstvo uz pomoć oštra oka i pronicave prosudbe. Mary i Alice nalazile su se u skupini jednako mladih i neiskusnih gospođica: zauzete živahnim čavrljanjem, već su zaboravile na stidljivost koja ih je spočetka sputavala.

Serena je sjedila s lady Chelmsford i vojvotkinjom od Lewesa: obje su plemkinje također bdjele nad mladim damama čiji je društveni život tek počinjao. Alathea bi se bila okladila na pozamašan iznos da je razgovor već skrenuo na gospodu od koje se tijekom predstojeće sezone moglo očekivati da se posvete skupljanju rupčića slučajno ispuštenih na tlo.

Stajala je mirno sa strane, svjesna da su je primijetili svi u salonu. Kako je Serena napomenula, da se nije pojavila svi bi se raspitivali za nju. Međutim ~ 61 ~

Knjige.Club Books plemenite su gospođe ustanovile da grofova najstarija kći - neudata (zbog čega, to bijaše tajna) i već prava usidjelica - izgleda sasvim uobičajeno i da se lijepo slaže s polusestrama i pomajkom. Budući da nije bila nikakav materijal za ogovaranje, odstranile su je iz svoje kolektivne svijesti.

Njoj je to savršeno odgovaralo.

Popila je čaj i stala se ogledati za stolićem na koji bi odložila šalicu.

Opazivši prikladan stolić iza sofe na kojoj je domaćica sjedila i čavrljala s jednom od svojih najprisnijih prijateljica, Alathea klizne duž zida, prođe iza sofe i ostavi šalicu. Upravo se vraćala kad je začula riječi »Central East Africa Gold Company« i na mjestu se ukipila.

Zaprepašteno se zagledala u potiljak Lady Hertford urešen gustim, sitnim kovrčama crvene kose.

- Apsolutno siguran povrat, rekao je moj bratić pa sam ja, naravno, rekla Geoffreyju. Dala sam mu i ime čovjeka koji je za to zadužen, ali Geoffrey samo muca i štuca i oklijeva. - Lady Hertford se nagne prema prijateljici i spusti glas. - Budi sigurna, napomenula sam mu da bi, zbog nepredviđenih troškova koje si je njegov nasljednik nakopao na glavu u Oxfordu, morao itekako dobro promisliti o tome kako će popraviti svoj trenutačni položaj. I jasno sam mu dala do znanja da Jane ove godine neće trebati samo bolje haljine, nego i veći miraz. Misliš da se pomaknuo?

Lady Hertford sjedila je ravno kao svijeća, a na licu joj se čitalo koliko je nezadovoljna svojim zabludjelim suprugom. - Sigurna sam - prosikće - da je takav samo zato što mu je to predložio moj najdraži bratić Ernest, a Geoffreyju se Ernest nikad nije sviđao.

Prijateljica promrmlja nešto suosjećajno, pa skrene razgovor na djecu.

Alathea se oprezno udalji. Očito se mišljenje lorda Hertforda o Central East Africa Gold Company nije razlikovalo od njezina; ako je bilo za vjerovati njezinu gospodstvu, lordu je bio sumnjiv »čovjek koji je za to zadužen«.

S druge strane salona domahivala joj je uvažena udovica s turbanom na glavi; Alathea se poslušno odazove. Sa spokojnim smiješkom okamenjenim na licu, izdržala je unakrsno ispitivanje o svojoj nezdravoj ljubavi prema selu i o svom položaju stare djevojke. Naravno, riječi poput »staromodno«, »zabit« i »suprug« nisu se nijednom pojavile u razgovoru.

Nepokolebljiva mirnoća i čvrsta odluka da se ne upušta ni u kakvu raspravu naposljetku su joj pribavile otpust od lady Merricks, koja je frknula ~ 62 ~

Knjige.Club Books nosom i otpravila je pokretom ruke. - Nerazumno - eto kakvo je vaše ponašanje, gospođice! Vaša bi baka bila prva koja bi vam to rekla!

Sa završnom primjedbom koja joj je odzvanjala u ušima Alathea se ponovo uputi prema kutu salona, razmišljajući bi li se odvažila zapodjenuti s domaćicom razgovor o Central East Africa Gold Company. Samo jedan pogled na punačku lady Hartford krepka i rumena lica bio je dovoljan da je odvrati od te pomisli. Njezino gospodstvo vjerojatno nije raspolagalo nikakvim drugim podacima osim onih koje već bijaše iznijela. Što je bilo još važnije, Alathea bi je svojim raspitivanjem jamačno zapanjila. Plemkinje njezina ranga, bile mlade ili stare, ne bi se trebale zanimati za takve stvari - plemkinje njezina ranga uopće ne bi trebale znati da takve stvari postoje.

Nažalost, nepremostiva prepreka zbog koje nije mogla zaskočiti ni njegovo gospodstvo pitanjima o lažnoj tvrtki.

Alathea baci pogled prema vatima. Da skupi hrabrost, išulja se i potraži radnu sobu lorda Hertforda? Razmatrala je kolika je mogućnost da ondje pronađe nešto korisno; no ako je samo ime osobe koja je stajala iza tvrtke dostajalo da ohladi zanimanje njegova gospodstva, bijaše malo vjerojatno da je lord osjećao potrebu zapisati ga.

Ono što bi možda pronašla nikako nije vrijedilo opasnosti da bude uhvaćena dok pretražuje radnu sobu lorda Hertforda. Jedva je mogla zamisliti kakav bi skandal to izazvalo, osobito ako bi se otkrio pravi razlog zbog kojega se ondje našla.

A što kad bi Gabriel doznao za to?

Ne. Morala je sačuvati strpljenje. Sama riječ »strpljenje« tjerala ju je u bijes - baš ju je zato stala u sebi ponavljati odsječnim ritmom. Kad se radilo o Central East Africa Gold Company, ona bijaše grofica, a grofica je ukazala povjerenje Gabrielu.

Strpljenje, povjerenje - hvalevrijedne vrline koje joj nisu bile ni od kakve koristi: niti su joj mogle ublažiti znatiželju niti je odvratiti od uvjerenja da će Gabriel, dopusti li mu ona odviše slobode u istraživanju, sam riješiti čitavu zavrzlamu i pojaviti se pred njom tražeći nekakvu nemoguću nagradu, ili će se pak zaplesti u nekakve nevažne pojedinosti i skrenuti s traga. I jedno i drugo bijaše moguće. No ako je on uvijek u životu bio vođa, ona je uvijek bila njegova eminence grise. Kucnuo je čas da se ponovo izbori za svoj položaj. ~ 63 ~

Knjige.Club Books Alathea se nalazila na večernjem prijemu u kući Osbaldestoneovih.

Stajala je pokraj sofe na kojoj je Serena sjedila i razgovarala s lady Chadwick, i promatrala gomilu uzvanika koji su se okupili kako bi proslavili šezdeseti rođendan lady Osbaldestone. Savršeno okruženje za njen naum.

Prošla su dva dana od njihova neplaniranog susreta u Lincoln's Innu, dva dana tijekom kojih je Gabriel imao istražiti zastupnika tvrtke i njegovo poslovno sjedište. Bilo je vrijeme da grofica zatraži izvještaj.

Pred njom je blistao cvijet visokog društva. Nije bilo plesa: gudački kvartet, smješten u nadsvođenom proširenju dvorane, uzalud se trudio nadjačati glasan žamor. Razgovori - odnosno, ogovaranje i nadmetanje u duhovitosti - bijahu glavni sadržaj večeri, a u toj se djelatnosti slavljenica nadasve isticala.

Lady Osbaldestone je sjedila na sofi okrenutoj prema sredini dvorane.

Upravo kad je Alathea pogledala prema njoj, stara gospođa udari štapom u pod, pa ga uperi prema Vjetrogonji Cynsteru koji je stajao pred njom. Vane zakorakne unatrag kao da se kani sakriti iza svoje žene koja bijaše vitka kao breza. Alathea je upoznala Patience Cynster prije par dana u parku. Ne trepnuvši okom Patience mirno napravi kniks pred njezinim gospodstvom.

Alathea sa žaljenjem pomisli kako bi i njoj dobro došlo malo više strpljenja - već je treći put u deset minuta pogledavala na uru. Još nije bilo ni deset sati: zabava je tek počinjala. Gosti su još uvijek stizali. Gabriel je već bio u dvorani, ali je bilo prerano da se grofica ukaže.

Cynsteri su došli u velikom broju jer im je lady Osbaldestone bila u rodu.

Alathea je promatrala dvije ljepotice koje su pod neuobičajeno ravnodušnim Gabrielovim pogledom plijenile pozornost društva. Uto osjeti kako joj se nečiji dugački prsti ovijaju oko lakta.

- Dobrodošla u grad, draga.

Prsti joj skliznu niz ruku, isprepletu se s njezinima i kratko ih stisnu. Ona se okrene, a osmijeh joj obasja lice. - Već sam se pitala gdje si. - Pogledom punim odobravanja prijeđe preko tamnokosog, u tamno odjevenog muškarca koji je stajao uz nju. - Kako bih te trebala zvati - Alasdair? Ili Lucifer?

Lice mu obasja blještavi osmijeh, a iza uljuđene vanjštine načas se ukaže gusar. - Oba imena mi odgovaraju.

Alathea podigne obrvu. - Oba te točno određuju? ~ 64 ~

Knjige.Club Books - Trudim se, jadan, koliko mogu.

- Uopće ne sumnjam. - Ona pogleda preko dvorane. - A što on radi?

Lucifer pogleda u istom smjeru gdje mu je stajao brat. - Čuva stražu.

Smjenjujemo se.

Alathea pažljivije pogleda djevojke i opazi određenu obiteljsku sličnost. To su vam rođakinje?

- Aha. Nemaju starijeg brata da pazi na njih pa smo mi uskočili. Naravno, Devil bi također trebao biti na dužnosti, ali u posljednje vrijeme ne boravi baš često u gradu. Jako je zauzet brigom za vojvodsku zemlju, vojvodsku kesu i vojvodsko nasljedstvo.

Alathein se pogled zaustavi na visokom, pristalom liku vojvode od St. Ivesa. - Razumijem. - Devil je upravo obasipao svim mogućim izrazima pažnje nadmenu, uznositu damu koja stajaše pokraj njega. - A gospa koja je s njim?

- Honoria, njegova vojvotkinja.

- Ah! - kimne Alathea; shvatila je čemu Devilov gorljiv pogled.

Tijekom godina usput je upoznala sve Gabrielove i Luciferove muške srodnike; s lakoćom ih je prepoznavala među drugim ljudima. Svi su nedvojbeno nalikovali jedan drugome, svi bijahu poslovično dojmljive vanjštine, ali svaki se od njih odlikovao nečim posebnim: Devil je izgledao poput otmjena, naočita odmetnika, Vjetrogonju je krasila pomalo drska privlačnost, Gabriel se mogao pohvaliti klasičnim crtama lica, Lucifer je osvajao svojom mračnom ljepotom. - Ne vidim gdje su ostala dvojica. Ponovo je prešla pogledom po mnoštvu uzvanika.

- Nisu ovdje. Richard i njegova vještica borave u Škotskoj.

- Vještica?

- No dobro, njegova žena, ali ta ti je stvarno nekakva vrsta vještice. U kraju u kojem je rođena poznata je kao Gospa od doline.

- Stvarno?

- Aha. A Demon je zauzet jer je sa svojom mladenkom na detaljnom obilasku konjskih trkališta.

- Konjskih trkališta?

- Oboje ih jako zanimaju punokrvna trkaća grla.

- Oh. - Alathea ih u sebi sve prebroji. - Dakle, samo ste vas dvojica još neoženjeni. ~ 65 ~

Knjige.Club Books Lucifer je pogleda suženim očima. - Et tu, Brute?

Ona se nasmiješi. - Samo spominjem.

- Dobro, dobro, inače bih i ja tebe mogao upozoriti da počistiš prvo pred svojim vratima.

Smiješak joj nije silazio s lica. - Pa znaš da sam ja zaključila kako brak nije za mene.

- Znam da si mi tako rekla - samo nikad nisam shvatio zašto.

Ona odmahne glavom i skrene pogled. - Nije važno.

Stane opet promatrati dvije plavokose ljepotice koje su živahno čavrljale i pravile se da ne primjećuju Gabriela, udaljenog tek nekoliko metara od njih, nepomičnog, s hotimično prijetećim izrazom lica. - Te vaše mlade rođakinje jesu li blizanke?

- Da. Premda imaju tek osamnaest godina, ovo im je druga sezona.

- Osamnaest? - Alathea pogleda Lucifera, zatim opet djevojke: haljine po zadnjoj modi, malko elegantnije no što bijaše dopustivo za mladu damu tijekom prve sezone, složenije oblikovane frizure, sigurnost u kretnjama.

Promotrivši Gabriela koji je stražario nad njima poput kakvog smrtonosnog anđela osvete, ona zatrese glavom.

- Za ime svega, što njemu - vama - pada napamet? Ako im je osamnaest godina... zaboga... - okrene se i pogleda Mary i Alice, zauzete razgovorom nedaleko od nje. - Alice ima tek sedamnaest.

- Ma da? - Lucifer se okrene i zabulji se u Mary i Alice.

- Dobri Bože - nisam ni primijetio da su ovdje! - Namršti se pa zirne na rođakinje koje su stajale u drugom dijelu dvorane. - Ispričaj me, molim te.

Ne čekajući na odgovor poletio je prema Mary i Alice i s neusiljenom udvornošću izvukao ih iz društva. Uhvativši svaku pod jednu ruku poveo ih je prema drugom dijelu dvorane. Dok ga je promatrala, Alathea je začas dobila odgovor na pitanje što on namjerava. Predstavio je njene sestre svojim rođakinjama - i trenutak kasnije iskoračio iz proširena kruga u kojem su stajale sve četiri mlade dame, okružene jatom nadasve pristojne, nadasve pažljive mlade gospode.

Samozadovoljni izraz na Luciferovu licu naveo je Alatheu da zavrti glavom, ne toliko od čuđenja koliko od rezignacije. I nju su muški članovi obitelji Cynster štitili dovoljno puta te je odmah prepoznala istovrsnu pobudu. Znala je da Lucifer očekuje njezino odobrenje, pa je smiješkom ~ 66 ~

Knjige.Club Books odgovorila na njegov upitni pogled, premda uopće nije bila sigurna je li to u redu.

Lucifer se uputi prema Gabrielu. Alathea se bez žurbe priključi krugu okupljenom oko Serenine sofe. Krajičkom oka gledala je kako Lucifer objašnjava bratu novonastalu situaciju; Gabriel kimnu i preda mu smjenu straže. Lucifer napravi kiselo lice, te pa nevoljko zauze Gabrielovo mjesto uza zid.

Alathea pogledom okrzne uru. Savršeno. Luciferov potez naposljetku se pokazao iznimno korisnim; bila je sigurna da će, zahvaljujući njemu i i njegovim lijepim rođakinjama, Mary i Alice barem jedan sat biti zadovoljne i zauzete. A svakog trenutka, tek što nije...

Dostojanstven i ozbiljan, no ipak se odviše ne ističući u blještavoj gomili, batler lady Osbaldestone probijao se kroz gužvu. Zaustavio se pred Gabrielom i pružio mu srebrnu pliticu. Gabriel uzme s plitice komad papira i, kimnuvši glavom, otpusti batlera. Otvori presavijeni list, pogleda ga, ponovo ga presavije i spremi u džep. Cijeli prizor nije potrajao dulje od minute - osim ako netko usred gomile ljudi nije pažljivo promatrao baš Gabriela, nije se imalo što vidjeti. On ni najmanjom promjenom izraza lica nije pokazao o čemu razmišlja - i razmišlja li o ičemu.

S pouzdanjem da će postupiti prema uputama iz poruke, Alathea odvrati pogled, te usmjeri pozornost na Serenu i njeno društvo, čekajući trenutak za sljedeći potez. *** Stigla je do sjenice pet minuta ranije, već lagano zadihana. Ponavljala je samoj sebi da joj nedostaje daha zato što se žuri i istodobno se ogledava na sve strane kako bi bila sigurna da je nitko nije vidio kad se išuljala iz kuće.

Uvjeravala se kako željezni stisak u prsima nema nikakve veze s činjenicom da uskoro treba susresti Gabriela - ne Ruperta, već njegov daleko opasniji alter ego - i to ponovo u mraku.

Folwell ju je, kako mu je naložila, čekao u gustu grmlju kojim bijaše obrubljen kolni prilaz. Donio joj je plašt, koprenu, cipele s visokim potpeticama i onaj posebni parfem. Duboko ga je udahnula - u sebi se

~ 67 ~

Knjige.Club Books pripremajući za susret - i pustila da joj egzotični miomiris obavije um i osjetila. Od tog je trenutka bila grofica. Čim bi se prerušila, doista se osjećala kao netko drugi - ne lady Alathea Morwellan, stara frajla, usidjelica. Kao da je, zahvaljujući anonimnosti i zavodljivu mirisu, na vidjelo izlazila druga strana njene osobnosti - bez osobita bi se napora uživjela u ulogu.

Sjenica je stajala udno vrta, na kraju nasada ukrasnog grmlja - Alathea se još otprije nekoliko godina sjećala gdje se nalazi. Bila je dovoljno daleko od kuće te nije prijetila opasnost da netko od gostiju onuda zabasa i toliko zaklonjena drvećem i puzavicama te nije bilo straha da će je slučajno obasjati ikakvo svjetlo iz okolice: budući da nije imala prilike presvući haljinu, Alathei je to bilo važno.

Ispred sjenice zaškripi šljunak. Tijelo joj zahvati iznenadna navala uzbuđenja; osjetila je kako joj koža bridi. Okrenuvši se licem prema prolazu obraslom zelenilom, ona se uspravi, podigne glavu i sklopi pred sobom ruke. Žilama joj je strujalo iščekivanje kojem se nije mogla othrvati. Svom snagom umirivši drhtanje, duboko udahne. Čvrsto je odlučila da mu te večeri neće popustiti.

Pojavio se, crni obris koji je ispunio ulaz u sjenicu, njen zakleti vitez koji joj je došao podastrijeti izvješće. Mračni lik, moćan, muževan, bolno poznat, a opet tako uznemirujuće nepoznat. Zaustavio se na pragu i pogledom je pronašao u tami; zastao je kao da oklijeva - osjećala je kako je pretražuje očima, osjećala je neobjašnjiv poriv da se okrene i pobjegne. Umjesto toga ostala je nepomična, nijema i prkosna.

On krene prema njoj.

- Dobra večer, draga moja.

Poput kakva bića satkana od noći i sjena, bijaše vidljiva tek kao tamnije obličje u gustom mraku koji ispunjavaše sjenicu. Visok stas, koprena, plašt premda nije razabirao ništa drugo, Gabrielova su se osjetila naglo zaoštrila; bio je siguran da je to ona. Stao je tik ispred nje i pomno se u nju zagledao, ćuteći zavodljiv miris što se širio s njezina tijela. - Niste potpisali poruku.

Iako nije ništa vidio, bio je siguran da je oholo podignula obrve. - Koliko vam često gospe šalju poruke da se sastanete s njima u mračnoj sjenici?

- Češće nego što biste mogli izbrojiti. ~ 68 ~

Knjige.Club Books Ona se ukoči. - Jeste li možda očekivali nekoga drugoga?

- Ne. - On načas pošuti pa doda - Očekivao sam vas. - Doduše, ne baš u kući Osbaldestoneovih, njemu pod nosom, no istini za volju, nije ni očekivao da će ona mirno sjediti u svom salonu i čekati cijeli tjedan prije nego što mu se ponovo javi. - Pretpostavljam da biste željeli znati što sam otkrio? Čuo je samoga sebe kako prede i naslutio da je ona već na oprezu.

- Molila bih. - Ona podigne bradu; osjetio je izazov u njezinu pogledu.

- Swales ne živi na adresi u Fulham Roadu - tamo se nalazi krčma Onslow Arms. Vlasnik krčme je Henry Feaggins. On prima poštu za Swalesa.

- Zna li Feaggins gdje Swales živi?

- Ne - Swales samo navrati svakih par dana. Budući da ga nije čekala nikakva pošta, ja sam mu poslao pismo - prazan list papira. Swales je jutros došao i uzeo pošiljku. Moj ga je čovjek slijedio do palače u Egerton Gardensu.

Izgleda da ondje prebiva.

- Tko je vlasnik palače?

- Lord Archibald Douglas.

- Lord Douglas?

On je oštro pogleda. - Vi ga poznajete?

Ona zavrti glavom. - Bi li lord Douglas mogao biti predsjednik tvrtke?

Svojim je pitanjem ujedno odgovorila na njegovo. - Malo je vjerojatno lorda Douglasa zanimaju isključivo vino, žene i karte. Pravi je stručnjak za trošenje, a ne za stjecanje novca. - Zašuti razmišljajući o tome koliko da joj otkrije. Zagledan u njeno zastrto lice, morao je samome sebi priznati da je istraga u najmanju ruku njezina koliko i njegova. - Ako je Swales predstavnik tvrtke, a koristi Archiejev dom kao svoje sjedište, vrlo je vjerojatno da iza Central East Africa Gold Company zapravo stoji Archiejev dobar prijatelj koji slučajno u posljednje vrijeme također boravi kod njega.

- A tko je taj prijatelj?

- Gospodin Ranald Crowley. - Izgovorio je ime oporim glasom, u kojem se osjećala odbojnost.

- Vi ga poznajete. - To nije bilo pitanje.

- Nikad se nismo upoznali. Međutim imali smo prilike, slikovito rečeno, ukrstiti mačeve na financijskom polju: poprilično dobro znam kakav ga glas prati. ~ 69 ~

Knjige.Club Books - Kakav?

- Nimalo dobar. Pokvarena hulja. Sumnja se da je bio upetljan u niz mutnih poslovnih pothvata, no svaki put kad bi vlasti pokazale zanimanje za njega, iščezao bi svaki trag njegova poslovanja. Iako protiv njega nikada nije prikupljeno dovoljno dokaza, u... recimo tako, poslovnom podzemlju svi ga dobro znaju. - Nakon kratkog oklijevanja doda - I svi ga se boje. Govori se da je lukav i opasan - neki čak tvrde da ne bi prezao ni pred umorstvom kad bi u pitanju bila primamljiva zarada.

Ona zadrhti i obgrli se rukama. - Dakle, on je lukava pokvarena hulja. Trenutak kasnije doda - Načula sam da je lord Hertford odbio uložiti novac u tu tvrtku samo zbog »čovjeka koji je za to zadužen«.

Pomno je promatrajući Gabriel nehajno odmahne rukom. - Ne brinite se zbog Crowleyja - ja ću to istražiti.

Pruži ruke prema njoj - prije nego što je shvatila što se zbiva, našla mu se u zagrljaju. Zapanjeno pogleda svoje ruke prislonjene uz njegova prsa, pa podigne pogled. - Što?...

U glasu joj je čuo usplahirenost i oćutio iščekivanje koje joj je prostrujilo tijelom. Nezamjetno se osmjehne. - Nagrada za pronalaženje Swalesa.

Ona brzo udahne. - Ja nikada nisam spominjala nikakve nagrade.

- Znam. - Čvršće je obujmivši on pomakne koprenu ustranu, spusti usne na njezine i dotakne ih lijeno, čeznutljivo, jednom, dvaput... ona zadršće i preda se. Gotovo mu je ponestalo daha u času kad se njeno podatno, toplo tijelo prislonilo uz njegovo, mnogo čvršće - bojažljiva, dirljiva nježnost.

Odmaknuvši se tek malko od njenih usta, promrmlja - Svejedno ćete morati platiti.

Nije se ni pokušala oduprijeti - on je zahtijevao naplatu duga, usne su mu postajale sve nasrtljivije i grublje. Pristala je, ali sama nije činila ništa, već je spremno slijedila njegovo vodstvo: u načinu na koji mu je odgovarala odražavala se njegova želja, u njezinu prepuštanju ogledala se njegova žudnja. Nesvjesno, malo po malo, ruke su joj se pomicale naviše, dok naposljetku nisu kliznule preko njegovih ramena. Nagnula je glavu pozivajući ga da produbi poljubac.

Poslušao ju je. Utonula mu je u zagrljaj, a on je još jače obujmi rukama i utone u njen miris.

~ 70 ~

Knjige.Club Books Dopuštala mu je sve što je tražio, ne samo bez ikakve prisile, nego i s iskrenom širokogrudnošću koja bijaše poziv na nesputano uživanje u njenim dražima. On je doista uživao, bez trunke osjećaja da poseže za nečim što mu nije bilo pruženo od slobodne volje. Ono što je htio, ona bi mu dala - spremno, rado, kao da uživa u davanju. I upravo je zato želio sve više.

Pomaknuo joj je veo unatrag; glava joj bijaše zabačena, pa ga nije bilo potrebno držati. Klizeći rukom nadolje, pronašao je mjesto gdje se plašt otvarao. Budući da mu je držala ruke na ramenima, nije ga mogao potpuno razmaknuti i prebaciti joj ga preko ramena. Stoga je samo uvukao ruku pa kliznuo dlanom po svilenoj haljini i obgrlio je udno leđa. Tako je pridržavajući, zavuče i drugu ruku ispod plašta; obujmivši je oko bokova privukao ju je još bliže.

Primaknula mu se bez ikakva otpora - bijaše toliko visoka da su im se bokovi gotovo posve sljubili: u udubini na vrhu njenih bedara ugnijezdio se njegov nabrekli ud. Ako je išta i primijetila, nije to ničim odala; doduše, on joj nije ni dao vremena za razmišljanje. Usne su mu neprekidno bile na njezinima: upravljao je njenim osjetilima, a njegova su žudjela za daleko neobuzdanijim užicima.

Kad joj je rukom obuhvatio dojku, zapita se je li otišao predaleko - drhtaj koji joj je potresao tijelo bio je vrlo snažan. Nagonski je stade umirivati zaokupljajući joj pozornost usnama, jezikom i sve žešćim poljupcima, ali nije pomaknuo ruku. Nakon par časaka ona isprekidano udahne. Dojka joj je bubrila pod njegovim dodirom; na dlanu je osjetio otvrdnulu, ispupčenu bradavicu. Tek joj je tada pomilovao podatne, nježne grudi koje su postajale sve toplije i čvršće. Na sebi je imala tek dva sloja tanke svile; iskušenje da ih odmakne, da spusti glavu i ustima dotakne njenu mirisnu put, jačalo je sa svakim trenutkom, sa svakim zajedničkim dahom.

Pustio je da napetost raste: milovao ju je, draškao, štipkao, gnječio, trljao, sve dok nije bio siguran da su joj dojke već bolne i željne još jačeg užitka.

Brižljivo je raskopčao sićušnu dugmad duž gornjeg dijela haljine. Klizeći prstima preko svile na ramenu potražio je, i pronašao, vrpce koje su držale pothaljinu.

Bila je svjesna što on radi. Budno i usredotočeno je pratila pokrete njegovih prstiju; gipki mišići uz kralježnicu, obuzeti blagom napetošću, stegnuli su se, a potom ukočili u trenutku kad je potegnuo vrpčicu. Mašnica se razveže, vrpce slobodno skliznuše. Zaustavio se i namjerno prekinuo ~ 71 ~

Knjige.Club Books poljubac, pružajući joj priliku da ga zaustavi bude li htjela. Dobro je znao da se to neće dogoditi. Potražio je, pronašao, i potegnuo drugu vrpčicu. Na usnama je osjećao njen drhtavi dah. Glatko je povukao pothaljinu naniže, hotimice prevlačeći svilu preko njezine osjetljive kože.

Zatim polako dokraja razmaknu deblju svilu gornjeg dijela haljine i dlanom prekrije poput cvjetne latice nježnu kožu dojke.

Disanje joj je postalo isprekidano. On lagano pojača stisak prstiju, ona muklo dahne.

Ponovo se vratio njenim usnama, gladno, željno, premda i pobjedonosno.

Nju nikada nitko nije dotaknuo, ne onako kako ju je on doticao i milovao dokle god nije tiho zastenjala i pripila se uz njega. Dok se predavala njegovu dodiru put joj bijaše topla, a bradavice poput čvrstih pupoljaka. Bila je potpuno neiskusna u čulnim užicima, ali mu je nagonski prepuštala svoje tijelo s jednakom širokogrudnošću s kakvom mu je davala usne. Njezine vruće dojke, dva brežuljka, bijahu odveć primamljiva naslada za čula a da bi ih se zanemarilo.

Kad je odvojio usne od njezinih i nagnuo joj glavu unatrag kako bi joj poljupcima ocrtao liniju vrata, nešto je nerazgovijetno promrmljala: u posljednji se čas suzdržao da joj ne ostavi ljubavni ugriz. Slasna put koja mu je ispunjala dlan neodoljivo ga je privlačila; prignuo je glavu i začuo njen prigušeni krik.

Bilo je to upozorenje, a on bijaše odveć iskusan da bi ga zanemario.

Prebrzo je napredovao i neumoljivo ju tjerao putem kojim još nikada nije kročila. Smjesta je usporio i počeo ju postupno upoznavati sa svakim novim, uzbudljivim osjetom, dajući joj vremena da se privikne na užitak prije nego što bi krenuo dalje. Tek kad je bila dokraja spremna uvukao je u usta bolno osjetljiv vršak dojke. Zarila mu je prste u ramena i izvila se, ali ne zato da mu se otrgne iz zagrljaja. U njegovim je rukama bila vrela i podatna, utjelovljenje putene ženstvenosti obavijene tamom.

Bijaše očaravajuća, hurija, beskonačno zavodljivo žensko - uživao je u njenoj toplini, gostio se preobiljem njenih čari, čvrsto uvjeren da će naposljetku biti njegova. Ne te večeri, ali brzo. Vrlo brzo.

Kad je konačno podignuo glavu priljubila se uz njega, tijela obuzeta plamenom, bespomoćna u vlasti žudnje. Prihvatio je usne koje mu je ponudila, ushićen njenom gorljivošću. Rukama joj je stao švrljati po bokovima i preko glatkih oblina zadnjice: pratio je oblik polutki i umješno ih ~ 72 ~

Knjige.Club Books milovao sve dok nije pohotljivo namjestila svoje kukove uz njegove, nagonski tražeći olakšanje.

Nije joj ga pružio - ne još. Koliko god ona bila čudesno prijemljiva i veličanstveno darežljiva, te večeri nije htio otići predaleko ni prebrzo.

Premda bijaše nemoguće da je djevica, u pogledu čulnosti nije imala nikakva iskustva i, kako se dalo zaključiti, nikakve poduke. Nedvojbeno se radilo o tome da je tjelesno upoznala jedino svog mnogo starijeg supruga koji je očigledno podbacio i koji ju nije znao na pravi način cijeniti. Bilo mu je jasno da ga ona slijepo slijedi. Međutim točno je znao u što su se njih dvoje upustili i umio je pouzdano procijeniti za što je kada dobar trenutak, te kako bi igra trebala završiti. Pa iako je on preradio plan rada i ubrzao satove nastave do točke u kojoj je njena potpuna predaja bila neminovna, taj čas još nije kucnuo.

Tako je govorio hladan, proračunat um prokušanog razbludnika.

Nažalost, tijelo mu nije bilo nimalo hladno i nije ga htjelo slušati, a istini za volju, um mu je također bio prilično smeten čudesnim bićem koje je držao u rukama.

Trebale su mu čelična volja i krajnja odlučnost samo da pomisli na to kako će je pustiti, te prihvati činjenicu da se susret, ispunjen propupalom putenošću i divnim, uzbudljivim obećanjima, primakao svršetku.

Nezavršenom svršetku. Čak i kad je um konačno nadvladao, teškom je mukom naveo usne, jezik, ruke i prste na poslušnost.

Konačno je uspio podići glavu. Duboko je udahnuo i osjetio njezine vrele, čvrste dojke, priljubljene mu uz prsa; ukrao je još par trenutaka uživanja u blizini njezina tijela, u povjerljivosti s kojom se priljubila uz njega, u njenom dahu koji ga je nježno golicao po bradi, u opojnoj zavodljivosti njezina mirisa.

Uživanja u njoj.

Ona uzdahne - drhtavi izdisaj bremenit uzbuđenjem pomiluje ga po obrazu.

Njegove ruke, koje su se upravo počele opuštati, ponovo se napnu; on okrene glavu, usne mu potraže njezine, plan je već zaboravljen...

Zaustavila ga je položivši mu dlan na obraz. - Dosta.

Načas se kolebao na rubu odluke: opomena nije bila u skladu s položajem njezina tijela, podatna i primamljiva, u njegovu zagrljaju.

Kao da je naslutila kako se u njemu vodi borba između volje i želje, ona ponovi - Dobili ste dosta nagrade. ~ 73 ~

Knjige.Club Books On je uhvati za ruku, zadrži je - nije bio nacistu sam sa sobom što će idući tren učiniti. Začas udahne, okrene joj ruku i utisne joj cjelov u dlan. - Zasada.

Uspravi se pa pomogne i njoj da uspravno stane, podupirući je dok nije vratila ravnotežu.

Prvo što je učinila bilo je da podigne ruku i - slabašnim pokretom - spusti veo. Tek je u tom trenutku pri put jasno ugledao obrise njezina tijela; vidno ošamućena, zurila je u širom rastvoren gornji dio svoje haljine. On pruži ruke prema njoj. - Molim - dopustite meni.

Dopustila mu je. On povuče pothaljinu nagore, sveže vrpce - ponešto labavo - pa se prihvati zakapčanja haljine, Obuzimao ju je sve veći nemir. Čim je posljednje dugme bilo zakopčano, ona namjesti plašt i ogleda se naokolo. Ah... - Očigledno joj se bilo teško sabrati. Udahne i mahne rukom - još uvijek slabašno - prema kući. - Idite vi prvi.

Premda se sastao s njom u sjenici, nije imao namjeru ostaviti je na tom mjestu samu u mraku. - Otpratit ću vas do ruba grmlja pa ću nastaviti dalje.

Načas mu se učinilo da će se usprotiviti, ali je ipak potvrdno kimnula. - U redu.

Ponudio joj je da ga uhvati pod ruku, a ona je prihvatila; brižljivo odmjerenim korakom izveo ju je iz sjenice. Šutjela je dok su polagano hodali zavojitim puteljcima, pa je imao vremena razmišljati o tome kako se ugodno osjeća u njezinu društvu i kako je, unatoč ustreptalim osjetilima i živcima, dovoljno samopouzdana i smirena te ne mora zapodijevati razgovor kojim bi prikrivala nelagodu. Zapravo se nije mogao sjetiti da je ikada izrekla ikakvu nepotrebnu primjedbu.

Besmisleno blebetanje nije bilo među grofičinim odlikama.

Kad su došli do posljednjeg grma, ona zastane. On pažljivo pogleda njeno zastrto lice pa prigne glavu. - Doviđenja, do sljedećeg puta.

Okrene se i zagrabi preko travnjaka.

Bilo joj je još uvijek brzalo, u glavi joj se vrtjelo; Alathea je gledala svog viteza širokih ramena kako se približava kući dok mu se obrisi tijela jasno ocrtavaju na jarkoj svjetlosti što je dopirala kroz prozore. Popeo se stubama na terasu i ušao kroz otvorena vrata a da se nijednom nije osvrnuo.

Povukavši se natrag u mrak počekala je nekoliko dugih minuta da joj se užarena koža ohladi, da joj se udarci srca ujednače, da se smiri kovitlac ~ 74 ~

Knjige.Club Books snažnih, uzbudljivih osjećaja - odvažnosti, neodoljivog poriva, zastrašujuće divlje i pohotne želje. Pokušala je razmišljati, ali nije mogla. Držeći se sjene, naposljetku se obilaznim putem vratila do kolnog prilaza.

Folwell ju je čekao; predala mu je plašt i koprenu, te zamijenila cipele. On se odšuljao noseći opremu za prerušavanje natrag u kočiju. Ponovo kao Alathea - barem izvana - ušla je u kuću kroz pokrajnja vrata i uputila se prema ženskom salonu.

Na sreću se u kući nije održavao svečani bal; salon je bio gotovo prazan.

Sjela je za toaletni stolić, naložila da joj donesu toplu vodu i ručnik, te se dala na ispiranje zapešća, sljepoočnica i vrata kako bi uklonila svaki trag grofičina egzotičnog miomirisa. Zatim je zatražila hladnu vodu u koju je umočila kraj ručnika i, dok ju nijedna dama nije gledala, pritisnula hladan oblog na otečene usne.

Nije se usuđivala zaviriti u dekolte, no bila je sigurna da joj je on ostavio nekakav trag na koži. Činilo joj se kao da ima opeklinu. Bogu hvala, ništa se nije vidjelo iznad ruba izreza. Samo što se prisjetila njegovih usta na dojkama, preplavio ju je val vrućine. Još je osjećala njegove ruke kako je miluju - i poželjela da nisu ni prestale.

Ogledajući se u zrcalu, susrela se s pogledom vlastitih očiju. Dugo ih je i pažljivo promatrala, a onda se sama sebi izbeljila. Spusti pogled i opet umoči ručnik u hladnu vodu; nakon što je kradomice zirnula naokolo ponovo ga pritisne na još uvijek rumene usne.

Nije imala običaj obmanjivati samu sebe - bilo je besmisleno pretvarati se kako nije znala da će on zahtijevati nagradu ako otkrije bilo kakav novi podatak, tim više što je vjerojatnost otkrivanja novih podataka bila prilično velika. Otišla je na sastanak u sjenicu znajući da će njeni prosvjedi jamačno biti preslabi te ga neće spriječiti da zahtijeva što god hoće.

Premda se pokazalo da je imala pravo, bijaše kasno da se kaje. No ruku na srce, nije baš bila sigurna osjeća li i trunku kajanja.

Međutim svi su događaji potkrepljivali činjenicu da se našla u ozbiljnoj nevolji.

On je mislio da njih dvoje igraju igru - u toj je igri on bio priznati stručnjak, a ona je još nijednom nije igrala. Znala je neka pravila, ali ne sva; znala je neke poteze, ali ne dovoljan broj. Ona je započela igrokaz, ali je domalo on preuzeo nadzor i prekrojio njenu ulogu tako da odgovara njegovim potrebama. ~ 75 ~

Knjige.Club Books Da odgovara njegovim željama.

Pokušala se dovesti u prikladno stanje uzrujanosti, ali pomisao na to da mu je poželjna nikako ju nije uspijevala uzrujati. Dapače, bila joj je zanimljiva i privlačna. Još nikada zmija ne bijaše toliko uvjerljiva, ni jabuka toliko primamljiva.

Ni vitez toliko nesavladivo zahtjevan.

Posljednja misao izmami joj uzdah - bijaše prekasno za promjenu smjera.

Predstava je krenula, ona mora igrati svoju ulogu. Mogućnosti su joj bile vrlo ograničene.

Neko je vrijeme promatrala svoj odraz u zrcalu da bi, nakon sebi svojstvenog temeljitog promišljanja, zaključila: dok je nasamo s njime, ona nije lady Alathea Morwellan, nego njegova tajanstvena grofica. Grofica je ta koju cjeliva i grofica je ta koja mu uzvraća.

Ne ona.

Nije počinjena nikakva šteta; neće biti počinjena nikakva šteta.

Spusti ručnik s usana. Činilo se da su mu njezini poljupci - i ostatak nje sasvim dostatna nagrada. Osjećala je njegovu glad - njegovu požudu: bila je sigurna da takvo što ne bi mogao hiniti. Njihov uzajamni odnos njemu ni na koji način nije škodio, a njoj nije nanosio bol - štoviše, koliko god ju je uznemirio, istodobno ju je nečemu poučio.

Uostalom, njeni su poljupci dostajali da zadovolje jednoga od najzahtjevnijih ljubavnika iz visokog društva: ta je spoznaja bila poput nevidljivog pera koje će ponosno utaknuti u svoju usidjeličku kapu - onu koju će nositi do kraja života.

Ponovo se usredotočila na zrcalo i ispitivačkim pogledom prešla preko lica i usana. Izgledala je gotovo normalno.

Usta joj se iskrive u kiseo osmijeh. Bilo bi smiješno izigravati licemjerku i pretvarati se da nije uživala - da nije osjetila napetost, uzbuđenje jače od ičega što je ikada iskusila. Za onih dugih trenutaka dok ju je držao u naručju kao da je njegova, prvi se put u životu osjećala potpunom ženom.

Zapravo, naveo ju je da se osjeća kao neka druga žena - ili je naprosto probudio u njoj osjećaje koje ne bi smjela iskusiti, neodoljive nagone za koje nije ni znala da postoje. Imala je dvadeset i devet godina i bila je otpisana, osuđena da ostane stara frajla. U njegovim rukama nije se uopće osjećala starom - osjećala se živom. ~ 76 ~

Knjige.Club Books Natjerana nuždom, pokopala je svaku nadu da će ikada spoznati što znači biti žena uz muškarca. Nekoć su je znali savladati naleti čežnje, ali ih je zatomila i uvjerila samu sebe da se ono o čemu je maštala neće ostvariti.

Njezine se želje neće ispuniti - niti jedna, nikada više. Ali što ako joj se, dok ponovo - kao i prije - štiti svoju obitelj, ukazala prilika da iskusi barem djelić onoga čega se morala odreći? Nije li to bila svojevrsna pravda?

Pa što ako i zna da se igra s vatrom? Da izaziva sudbinu onkraj granica razuma?

Odloži ručnik i netremice se zagleda u vlastite oči; potom ustane i krene prema vratima.

Nije mogla okrenuti leđa obitelji, a to je značilo da nije mogla prekinuti vezu s Gabrielom.

Htjela ona to ili ne, našla se u stupici unutar vlastita igrokaza.

~ 77 ~

Knjige.Club Books

5. poglavlje

red Heathcotea Montaguea gledao je na malo dvorište skriveno među zgradama nedaleko od sjedišta Bank of England. Gabriel je stajao ispred prozora, zurio u kamene kocke kojima dvorište bijaše popločeno, i razmišljao o grofici.

U

Tko je ona? Je li bila među uzvanicima u kući Osbaldestoneovih i je li prošla pokraj njega lepršavim korakom, usta iskrivljenih od prigušena podsmijeha? Ili je znala da će on zajedno sa svim Cynsterima biti ondje pa se nepozvana uvukla u kuću, čekala u vrtu do njihova sastanka i zatim se opet išuljala pod okriljem mraka? Ako je tako učinila, izvrgla se priličnoj opasnosti. - tko zna na koga je sve mogla slučajno naletjeti. Nije mu bilo drago da se ona izvrgava opasnostima - i to joj je najozbiljnije namjeravao objasniti.

Ali tek nakon što s njom bude vodio ljubav - nakon što se bude nauživao njenih draži i pružio joj užitak od kojega će se obeznaniti.

Bio je gotovo siguran da ona niti ne zna što znači obeznaniti se od tjelesnog užitka. No doznat će - čim se opet nađe s njom nasamo. Poslije prošle večeri to je bilo izvjesno - a njemu je već bilo dosta besanih noći.

- Hmm. Ovdje nema ničega.

Trebalo mu je par časaka da se vrati u stvarnost i okrene se od prozora.

Heatcote Montague, uvijek uredan, točan i samozatajan, odloži na pisaći stol tri poruke koje je upravo primio i podigne pogled. Skoro svi su mi se javili. Nitko od nas, niti itko od naših klijenata nije dobio nikakvu ponudu. Upravo se to moglo i očekivati ukoliko je Central East Africa Gold Company još jedan od Crowleyjevih mutnih poslova. »Nas« se odnosilo na birano društvance »poslovnih ljudi« koji su se brinuli za financijske poslove i ulaganja najbogatijih obitelji u Engleskoj.

~ 78 ~

Knjige.Club Books - Ja mislim - Gabriel se odmakne od prozora i uze koračati amo-tamo budući da Crowley stoji iza ponude, a pritom izbjegava sve upućenije ulagače, možemo opravdano zaključiti da se radi o prevari. Osim toga, ako su novčani iznosi slični onome na zadužnici koju sam vidio, ta će prevara prouzročiti golemu financijsku štetu odvije li se Crowleyjev plan do kraja.

- Upravo tako. - Montague se nasloni na stolicu. - Međutim vi znate pravno tumačenje jednako kao i ja. Službena tijela se ne upliću dok prevara nije očigledna...

- A dok do toga dođe, obično je prekasno. - Gabriel se okrene prema Montagueu. - Želim osujetiti taj lopovski plan, brzo i glatko.

- To će biti teško izvesti sa zadužnicama. - Montague ga je gledao u oči. Kako pretpostavljam, vi ne želite da dođe do naplate one zadužnice koju ste vidjeli.

- Ne. Montague napravi grimasu. - Nakon onoga što se dogodilo zadnji put Crowley sigurno neće vama izlagati svoje planove.

- Pa nije mi ih ni onda izložio. - Gabriel se opet okrene prema prozoru. Uz Ranalda Crowleyja vezala ga je kratka, ali nimalo slatka priča iz prošlosti.

Jedan od prvih Crowleyjevih pothvata, s kojim se pokušao uvući u City, isprva je izgledao kao vrlo ozbiljna i privlačna poslovna prilika koja je trebala privući velik broj ulagača iz najviših društvenih slojeva.

Sve je bilo u redu dok netko nije zatražio Gabrielovo mišljenje. On je razmotrio ponudu i postavio nekoliko naoko nevažnih, ali bitnih pitanja na koja nije dobio zadovoljavajuće odgovore: lakovjerni klijenti smjesta su se razbježali. Poslije tog nemilog događaja pred Crowleyjem su se zatvorila mnoga vrata.

- Vi ste vjerojatno - napomene Montague - jedna od Crowleyju najomraženijih osoba.

- Što znači da mu se ne smijem pokazati i da ni na koji način ne smijem otkriti svoje namjere u vezi s ovim slučajem. A ne smijete ni vi.

- Sam spomen imena Cynster bio bi dovoljan da se nakostriješi.

- I da postane sumnjičav. Ako je onoliko prepreden koliko se govori da jest, dosada je već saznao sve o meni.

~ 79 ~

Knjige.Club Books - Istina, ali da bismo dokazali prevaru trebat će nam podaci o tome kako je točno bila sastavljena ponuda na temelju koje je od ulagača dobivao zadužnice.

- Dakle, trebamo ovcu od povjerenja.

Montague zatrepće. - Ovcu?

Gabriel ga pogleda u oči. - Nekoga tko može uvjerljivo odglumiti da je spreman za šišanje.

- Serena!

Alathea se okrene u isti mah sa Selenom koja je sjedila pokraj nje i ugleda lady Celiju Cynster kako im maše iz otvorene kočije zaustavljene uz kolnik.

Odmahnuvši joj Serena se obrati kočijašu. - Ovamo, Jacobs - čim bliže možeš.

Uspravan kao da je progutao metlu, Jacobs ugura kočiju na travnati rub kolnika, tri kočije iza Celijine. Alathea, Mary i Alice jedva su zakoračile na travu, a Celia i njene djevojke već su ih stale srdačno grliti.

- Divota! - Celia je promatrala svoje kćeri, šesnaestogodišnju Heather i petnaestogodišnju Elizu, kako radosno pozdravljaju Mary i Alice. Smjesta su marno prionule ćeretanju, zasipajući se uzajamno bezazlenim pitanjima. Četiri djevojke bile su povezane godinama što su ih od djetinjstva provodile zajedno, slično kao Alathea, Lucifer i Gabriel. Celia odmahne rukom prema svom potomstvu.

- Gnjave me da ih izvedem na vožnju, a čim prođe prvih pet minuta već im je dosadno.

- One tek trebaju naučiti da je neobavezno čavrljanje... comment ça va? ulje koje učini da se kotači društva vrte?

- Ulje koje podmazuje kotače društva - odgovori Celia i okrene se prema izvanredno lijepoj starijoj dami koja je došetala do nje.

Alathea napravi duboki kniks. - Vaša Milosti.

Serena, koja je još sjedila u kočiji, nakloni se i oslovi damu istim riječima.

Helena, udovica vojvode od St. Ivesa, sa smiješkom ispruži ruku u rukavici, uhvati nježno Alatheu ispod brade i podigne joj glavu. - Svake godine ste sve ljepši, ma petite.

~ 80 ~

Knjige.Club Books Zahvaljujući njenim čestim posjetama Quiverstone Manoru, obitelj Morwellan je dobro poznavala plemenitu udovicu. Alathea se nasmiješi i podigne se; udovičine obrve također se podigoše. - Ne baš petite. - Uhvativši Alathein pogled, još više podigne jednu obrvu. - I zbog toga je još veća tajna zašto se niste udali, hein ?

Posljednje je riječi izgovorila tiho; Alathea se opet nasmiješi i prešuti odgovor.

Premda bijaše naviknuta na takva pitanja, pronicavost u vojvotkinjinim svijetlozelenim očima uvijek joj je stvarala neugodan osjećaj da ona naslućuje istinu.

Kočija se zanjiše kad je Serena ustala s očitom namjerom da im se pridruži. Helena joj domahne. - Ne, ne! Ja ću se popeti, pa možemo u miru popričati. - Pokaže rukom na Celiju i Alatheu. - Njih dvije moraju protegnuti noge u službi doličnosti.

Alathea i Celia pogledaju u smjeru u kojem je Helena lagano mahnula glavom; četiri djevojke, zadubljene u razgovor, ruku pod ruku, već su odmicale travnjakom.

Celia rezignirano uzdahne. - Barem ćemo moći zajedno prošetati i nabrbljati se.

Dok se Helena smještala u kočiji pokraj Serene, Alathea i Celia krenule su za djevojkama, no bez namjere da im se pridruže.

Trebale su ih samo držati na oku, ali su ih pustile da slobodno razgovaraju.

Celia je smjesta iskoristila priliku. - Jesi li razgovarala s Rupertom otkako je došao u grad?

- Jesam. - Alathea se na brzinu pokušala prisjetiti susreta - s Rupertom, ne s Gabrielom. - Nakratko smo se sreli kad sam bila u šetnji s djevojkama.

- No, eto. I sama si vidjela. Što ću ja s njim napraviti?

Alathea proguta opasku da nitko nikada nije uspio ništa »napraviti« s Rupertom Melroseom Cynsterom. Bio je podatan otprilike kao granit i uvijek se budno čuvao bilo kakve manipulacije. A Gabriel... - Nisam primijetila ništa neobično. Što vas toliko brine?

- On! On! - Celia grčevito stisne držak suncobrana. - Kad se radi o tome da me natjera u bijes, gori je od svog oca. Martin je u njegovoj dobi barem imao ~ 81 ~

Knjige.Club Books toliko zdrave pameti da se oženi sa mnom. A hoće li Rupert početi razmišljati o takvoj vrsti dužnosti?

- Tek mu je trideset godina.

- Što je više nego dovoljno. Demon se oženio, Richard se oženio - Richard je jedva godinu stariji od Ruperta. - Celia kratko pošuti, pa uzdahne. - Ne radi se čak ni o njegovu stavu prema ženidbi. On nikada pošteno ni ne pogleda ženu, barem ne s pomišlju na ikakvu doličnu vezu. A čak i kad je riječ o drugačijoj vrsti odnosa - eto, izvještaji prilično obeshrabruju.

Alathea pokuša zadržati usta zatvorena, ali...

- Obeshrabruju?

Djevojke su tog časa prasnule u smijeh; Celia pogleda prema njima, pa nastavi. - Navodno je općepoznato da je Rupert hladan - da je i sa svojim ljubavnicama uvijek suzdržljiv i nepristupačan.

- On je oduvijek bio... - Alathea zausti »nepovjerljiv«, ali se sustegne. Krajnje oprezan. - To bijaše mnogo prikladnije. - Uvijek drži osjećaje pod vrlo strogim nadzorom.

- Nadzor je jedna stvar - potpuni nedostatak zanimanja je nešto sasvim drugo. - Celijine oči potamnješe od zabrinutosti. Ako nije u stanju rasplamsati strast čak ni na tom području, kakvi li su izgledi da će ijedna prihvatljiva dama svojim kresivom upaliti njegov stijenj?

Alathea se svim silama trudila da ne razvuče usta u osmijeh. Njihov je razgovor po svim mjerilima bio krajnje nepriličan, no u proteklih su desetak godina utvrdile običaj da raspravljaju o Celijinim sinovima - Alatheinim prijateljima iz djetinjstva - s otvorenošću od koje bi njima dvojici jamačno zabridjele uši. Ali da je Rupert hladan? Taj pridjev nikada ne bi upotrijebila u vezi s njim, ni kao Alathea Morwellan, a pogotovo ne kao grofica. - Jeste li sigurni da imate pravu sliku o njemu? Možda ste slušali samo one dame za koje nije imao - neodređeno mahne rukom - zanimanja?

- Kamo sreće da je tako. Nažalost, često sam slušala žalopojke ogorčenih dama za koje je imao »zanimanja«. Sve su odreda izgubile svaku nadu da će na njega ostaviti iole ozbiljan dojam. Ako je pola tih priča istinito, on se jedva sjeća njihovih imena!

Alathea podigne obrve. Kad bi Rupert bio neodređen u vezi s nečijim imenom, to je bio siguran znak da za tu osobu nema nimalo »zanimanja«. -

~ 82 ~

Knjige.Club Books Možda će se Alasdair prvi oženiti - nastavi ona, nastojeći skrenuti razgovor sa svog kobnog viteza.

- Ha! Nemoj da te zavara bezbrižan šarm. Taj je još gori od Ruperta. Ne, ne, nije hladan - upravo suprotno. A usto je nemaran, neodgovoran, razmažen i hirovit. Zauzet je uživanjem bez ikakvih dugoročnih veza duboko je uvjeren da njegovoj slobodi ne trebaju nikakvi okovi. Hm! zagunđa Celia u znak negodovanja. - Mogu se samo moliti da se pojavi neka gospa koja će imati ono što je potrebno te ga oboriti na koljena. - Podigne pogled da provjeri što je s djevojkama koje su još uvijek hodale ispred njih.

Zatim promrmlja - Ali zapravo me brine Rupert. Tako je zatvoren. Uvijek čuva razmak.

Alathea se namršti. Gabriel se nije ponašao prema grofici ni kao da je zatvoren, ni kao da čuva razmak. Sve prije nego to. Međutim nije bilo načina da utješi Celiju prepričavajući joj svoja iskustva. Činilo joj se neobičnim da se Celijin opis vlastita sina prilično razlikuje od muškarca kojeg je ona poznavala, a još više od muškarca kojeg je tek počela upoznavati, onoga koji ju je prošle noći držao u naručju.

Celia uzdahne. - Pripiši to majčinskoj brizi za prvorođenca, ako hoćeš, ali ja ne znam kako će ijedna žena probiti Rupertove obrambene bedeme.

To bi bilo moguće kad bi ga neka osoba poznavala godinama, tako dugo da bi znala gdje se nalaze pukotine. Ipak je Alathea sama sebi morala priznati da ga može zamisliti kako uporno odbija svaku ženu koja mu se pokuša približiti u osjećajnom smislu. On nije volio blizinu i nije volio osjećajnost.

Njih dvoje bijahu emocionalno bliski čitav život, pa eto kako je i na nju reagirao. Ako je Celia imala pravo, onda je ona bila jedina žena kojoj je ikada dopustio da uđe u njegov čuvani prostor...

Odjednom je sve u njoj zastalo, kao okamenjeno. Je li ga ono, što je iskusio s njom i doživio od nje, učinilo osornim prema svim ženama?

Onda se sjetila grofice. S groficom je bio gorljiv, pažljiv, svakako ne suzdržan i hladan. Je li moguće da se suzdržanost i hladnoća pojavljuju kasnije? Nakon...

Neprimjetno se namršti i otjera misli o njemu. Pogleda pred sebe i opazi kako se djevojke približavaju društvancu netom propupalih kicoša. - Možda bismo ih trebale sustići.

Celijin se pogled smjesta zaoštri. - Svakako. ~ 83 ~

Knjige.Club Books Gdje će u Londonu pronaći prikladnu ovcu?

Nakon objeda Gabriel je ostavio Lucifera s prijateljima u salonu za pušenje kluba White’s i dao se na proučavanje gostiju u prostorijama koje je obilazio. Nitko od nazočnih nije mu bio posve po volji. Tražio je nekoga tko nije imao očitih veza sa Cynsterima, ali kome je mogao vjerovati. Nekoga dovoljno dovitljivoga da igra ulogu praznoglavca. Nekoga tko bi pristao da sluša njegove naredbe. Nekoga pouzdanog.

Nekoga tko ima novca za ulaganje, ali bi se pravio da je lakovjeran.

Premda je imao mnoštvo poznanika koji su ispunjavali većinu zahtjeva, nitko nije zadovoljavao onaj posljednji. Kuda bi se okrenuo da pronađe takvu osobu?

Izlazeći iz White'sa zaustavi se na stubama, kratko porazmisli, pa krene prema Bond Streetu.

Bijaše vrhunac sezone i sunce je sjalo - kao što je i očekivao, svi pripadnici društvene kreme i njihovi srodnici šetali su otmjenom ulicom. Vladala je poprilična gužva, promet je bio u zastoju. Šetao je s noge na nogu i pažljivo promatrao lica: izdvajao je one koje poznaje, procjenjivao ih, odbacivao, razmatrao moguće kandidate - i nastojao ne obraćati pozornost na žensku polovicu prolaznika. Trebala mu je muška ovca, a ne visoka gospa. Čak i da je ugledao groficu, dvojio je bi li je prepoznao. Osim visine i mirisa, o njoj je znao vrlo malo. Kad bi je poljubio bio bi siguran tko je, ali nije baš mogao ljubiti svaku damu na koju naiđe ne bi li se slučajno namjerio na svoju huriju. Osim toga, već je ustanovio kako je najbrži put, kojim će dovesti groficu upravo onamo kamo je želio, da dozna čim više o onoj tvrtki - a za to bijaše prijeko potrebno pronaći ovcu.

Već je bio prošao pola ulice kad najednom, odmah ispred njega, četiri dame iskoračiše iz kitiničarskog salona i zastadoše na pločniku. Odmah je prepoznao ženski dio obitelji Morwellan. Alathea podigne glavu i pogleda ravno u njega, a za njom Serena, Mary i Alice, čija su lica odmah obasjali osmijesi.

Nije mu preostalo drugo nego da bude uljudan. Uskočivši u ulogu otmjenog gospodina, rukovao se sa Serenom, razmijenio kratak naklon glavom s Mary i Alice, te na kraju, pomalo ukočeno, s Alatheom. Dok su se izvlačile iz gomile ljudi, koji su se natiskivali pred izlozima, kako bi se ~ 84 ~

Knjige.Club Books približile rubu pločnika da mogu lakše razgovarati, Alathea je malo pričekala.

Stala je sa strane, na određenoj udaljenosti od Gabriela, tako da su oboje bili leđima okrenuti prema zakrčenom kolniku; Serena, Mary i Alice stajale su jedna uz drugu nasuprot njima.

- Jutros smo srele tvoju majku i sestre - obavijesti ga Serena.

- U parku - doda Mary. - Šetale smo - bilo je baš zabavno.

- Tamo su se vrzmala neka luckasta mlada gospoda - pridometne Alice. Imali su monstruozne kravate - ni približno elegantne kao tvoje ili Luciferove.

Vodio je razgovor bez poteškoća, ali - istini za volju - i bez razmišljanja.

Premda su se Serena, Mary i Alice nalazile visoko na njegovu popisu ljudi prema kojima je htio biti prijazan, na metar od njega nalazila se Alathea prema kojoj su, kao i uvijek, bila usmjerena sva njegova osjetila.

I sve ga je bockalo i peckalo.

Iako ju je jedva pogledao, primijetio je da nosi haljinu za šetnju boje lavande i slamnati šešir koji joj je pokrivao blistavu kosu. Bio je siguran da se ispod šešira krije jedna od onih čipkastih krpica koje je smatrao krajnje odvratnima. Nije smio izreći nikakvu primjedbu, pa čak niti uvijenu, jer je pred njim stajala Serena... no kad bi uhvatio Alathein pogled, njoj bi bilo jasno što on misli.

Imajući to na umu pogleda prema njoj.

Točno iza nje nemiran konj iz zaprege iznenada se propne...

On zgrabi Alatheu, naglo je privuče k sebi i okrene se nagonski je štiteći.

Kopito im proleti tik pored glave. Konj izbezumljeno zanjišti, povuče kočiju i pokuša se opet propeti: pregibom prednje noge koju je dizao pogodi Gabriela u leđa.

Njemu su načas zaklecala koljena, ali je ostao uspravan.

Nastala je opća pometnja. Svi su u isti mah grajali. Ljudi su se strčali sa svih strana da pomognu. Neki su izvikivali upute. Jedna je dama dobila histerični napadaj, druga se onesvijestila. Učas su se našli okruženi bučnom gomilom; kočijaš koji je upravljao prestrašenim konjem bio je u središtu pozornosti.

Gabriel je nepomično stajao na rubu pločnika i držao Alatheu u čvrstu zagrljaju. Osjetila su mu bila uskovitlana, um potpuno smućen. Čuo je kao iz daljine kako Serena, Mary i Alice kreštavim glasovima grde kočijaša na pasja ~ 85 ~

Knjige.Club Books kola - bile su bijesne, ali ne histerične. Svi su gledali u metež na ulici i privremeno zaboravili na njega i Alatheu.

Pokušao je uhvatiti dah, ali nije uspio. U njemu se komešala sva sila osjećaja, a najjači je bio osjećaj olakšanja što se njoj ništa nije dogodilo. Nije se ponio nimalo nježno - pribio ju je uza se i zadržao je u željeznom stisku; bila je priljubljena uz njega od ramena do koljena. Prigušeno je uzviknula prvi put kad ju je zagrlio, a drugi put kad mu se tijelo trznulo od udarca.

Pogled joj bijaše uperen iznad njegova ramena, no po njezinu je isprekidanu disanju naslutio da nije ništa vidjela. Nježan cvjetni miris uzdizao joj se iz njedara, pritisnutih o njegova prsa; mekane kovrče izvirivale su joj ispod šešira, tik uz njegovo lice.

Osjetio je kako hvata dah; tijelom joj je prostrujao blagi drhtaj. Pribrala se - kao da je rastaljeni čelik polako potekao izduženim mišićima u njenim leđima - a onda je okrenula glavu i pogledala ga u lice.

Pogledi su im se sreli i zaustavili - svijetlosmeđe koje se utapa u svijetlosmeđem. Njen se zamaglio od mnoštva čuvstava što su se smjenjivala takvom brzinom da ih nije uspio razaznati, no oblaci se učas raziđoše i preostade samo jedan osjećaj.

Odmah ga je prepoznao iako ga već godinama nije vidio. Oči su joj bile pune zabrinutosti koja ga je grijala - zaboravio je kako to bijaše nekoć.

- Jesi li dobro? - Zarobljene među njihovim tijelima, ruke joj se stisnu u pesnice gužvajući mu kaput. - Udario te konj!

Nije joj odmah odgovorio pa ga je pokušala protresti. Tijelo joj se pomakne uz njegovo. On naglo udahne. - Da, dobro sam. - Ali nije bio dobro.

- Zahvatio me samo zglobom - ne kopitom.

Ona mu se umiri u naručju, lica ispunjena neskrivenom brigom. - Sigurno je boljelo.

Sve ga je boljelo - bio je toliko uspaljen da ga je obuzela smrtna muka.

Točno je znao kad je ona to shvatila. Tijesno priljubljena uz njega, nije mogla ne primijetiti. Zatreptala je, spustila trepavice - pogled joj se zaustavi na njegovim usnama, potom na kravati. Časak kasnije, kratko udahne i promigolji se - samo malo. Bijaše to znak koji su njih dvoje ustanovili još davnih dana: nije se pokušavala osloboditi - znala je da ne može - nego je tražila od njega da je pusti.

~ 86 ~

Knjige.Club Books Prisiliti se da raširi ruke i odmaknuti je od sebe bijaše najteži tjelesni napor koji je ikada poduzeo. Ona je odmah, ne gledajući ga, stala popravljati haljinu.

Osjećao se zbunjeno, čudno, neugodno... naglo se okrenuo da vidi pometnju na cesti, moleći Boga da nije opazila kako su mu se obrazi zacrvenjeli.

Alathei je sve bilo jasno onoga trenutka kad je skinuo pogled s nje. Nije mogla disati; misli su joj se tako luđački uskovitlale da nije znala gdje je, a u glavi joj se vrtjelo. Ispravi leđa praveći se da promatra kako se metež pomalo stišava, zahvalna nebesima što je pri uvođenju reda bila potrebna i Gabrielova pomoć. Stajala je ukočeno na pločniku, a kad joj je gospodin, koji bijaše vlasnik mladog konja, prišao i stao se ispričavati bez kraja i konca, kruto je prignula glavu.

U sebi je neumorno ponavljala jednu jedinu rečenicu: Gabriel nije shvatio.

Ne još.

Nepomična kao drvena Marija, pitala se hoće li mu u nekom trenutku iznenada sijevnuti što je posrijedi.

Do nje se progurala Serena, puna majčinske brige, kako za nju tako i za njezina zaštitnika.

- Jesi li siguran da ti nije ništa? - Zaboravivši i na svoju dob i na otmjenost, ona zgrabi Gabriela za ruku i okrene ga prema sebi.

Dok mu je Serena skidala prašinu s kaputa, Alathea se odvaži te ga letimično pogleda u lice.

On se namršti i neprimjetno se lecne od bola. - Sve je u redu.

- Izmaknuvši se izvan Serenina domašaja, očima dade znak Mary i Alice da dođu. - Bilo bi pametno da se izvučemo odavde. - Kratko je krzmao, pa upita Serenu: - Je li vaša kočija blizu?

- Jacobs čeka odmah iza ugla. - Serena pokaže rukom nazad niz ulicu.

Nakon što ju je ispustio iz naručja, Gabriel prvi put pogleda ravno u Alatheu; ona smjesta mahne Mary i Alice da stanu pokraj nje pa se okrene u pravcu kojim je valjalo poći prema kočiji. Posljednje što joj je trebalo bila je šetnja ruku pod ruku s njime.

On ponudi ruku Sereni koja se bez oklijevanja oslonila o njegovu snažnu podlakticu. Udaljenost do kočije ispunila je iskrenim i opširnim zahvalama za njegovo brzo i učinkovito djelovanje. Sigurno odvojena od njega zahvaljujući ~ 87 ~

Knjige.Club Books Mary i Alice, Alathea je također nešto promrmljala, ali je pustila pomajku da zahvaljuje u njeno ime.

Bila mu je zahvalna - znala je da bi mu trebala zahvaliti. Međutim nije mu se bila spremna baš previše približiti, pogotovo zato što mu je još maloprije stajala u naručju. Nije imala pojma što bi kod njega moglo potaknuti kobnu navalu sjećanja; držeći glavu visoko, hodala je prema kočiji i osjećala kako joj se strah polagano penje kralježnicom.

Produživši korak, stigla je prva i popela se u kočiju ne čekajući njegovu pripomoć. On joj dobaci oštar pogled, pa pomogne Sereni i djevojkama da se smjeste. Zakorakne unatrag i pozdravi ih; Jacobs pucne uzdama.

U posljednjem trenutku Alathea se osvrne - pogledi im se sretnu, zadrže... ona kimnu i okrene glavu prema naprijed.

Gabriel je promatrao kočiju kako klopara niz pokrajnju ulicu, očiju prikovanih uz Alathein slamnati šešir i ramena uokvirena pamučnom tkaninom boje lavande. Čekao je dok kočija nije nestala iza ugla, a onda se, sumorna lica, vratio u Bond Street.

Ponovo se našao u vrevi i stisci: hodao je gledajući ravno preda se, ali ništa nije vidio. Još uvijek se osjećao zapanjeno - ili, točnije rečeno, zgromljeno. Da ga Alathea onako uzbudi?! Nije razumio zašto se takvo što dogodilo, a nije bilo od koristi ni da pokuša nijekati - i dalje je ćutio jasne simptome.

Osim toga, osjećao se uzdrmano, poljuljane ravnoteže i strašno neugodno. Nikada nije iskusio ništa slično u njenoj blizini - oduvijek su bili vrlo bliski prijatelji, no zbog nje mu se nijednom nije dignula donja glava.

Hodao je s noge na nogu, misli su mu se malo-pomalo bistrile.

Na njegovo golemo olakšanje logičan se odgovor ponudio sam od sebe.

Ne Alathea - grofica. Proveo je čitavu proteklu noć smišljajući kako i gdje će se odigrati završni čin zavođenja i draškajući se uzbudljivim pojedinostima; jutros se poduhvatio ostvarivanja svog nauma. Onda mu je sudbina u liku konja bacila Alatheu u naručaj. Logično.

Nikakvo čudo što mu se tijelo zbunilo i pobrkalo dvije žene - obje bijahu visoke, iako je grofica nedvojbeno bila viša. Obje bijahu vitke kao breza - vrlo slična stasa. Obje su imale iste, lijepo oblikovane, gipke mišiće leđa; pretpostavljao je, doduše, da sve visoke i vitke žene imaju takve leđne mišiće - nužnost građe. ~ 88 ~

Knjige.Club Books Dakako, svaka sličnost među njima završavala je na tjelesnim osobinama.

Da se usudio poljubiti je, Alathea bi ga riječima sasjeckala na komadiće sigurno mu se ne bi rastapala u zagrljaju s onakvom veličanstvenom, zavodljivom putenom širokogrudnošću kakvu je iskazivala grofica.

Pomisao na groficu izmamila mu je smiješak. No od iduće pomisli - o tome kako će Alathea protumačiti ono što se dogodilo kad bude imala vremena porazmisliti - prošla ga je svaka volja za neozbiljnošću. Zatim se sjetio njena davnašnjeg stava o njemu i njegovu razuzdanu načinu života, pa se ponovo nasmiješio. Ona bi nesumnjivo pripisala njegovu reakciju neobuzdanoj požudi - i imala bi pravo. Ali on žuđaše za groficom, za hurijom iz noći.

Silno je čeznuo za njom. Na vlastito iznenađenje, ta je želja nadilazila tjelesnu žudnju. Zapravo ju je htio upoznati - doznati tko je, u čemu uživa, o čemu razmišlja, čemu se smije. Premda bijaše tajanstvena i neobična, na čudan joj se način osjećao vrlo blizak.

Ona je bila zagonetka koju je namjeravao riješiti - temeljito je proučiti na svim razinama.

A da bi to postigao, mora se požuriti s provedbom plana... Podigne glavu i pogleda naokolo. Došao je gotovo do kraja Bond Streeta. Prijeđe ulicu i zaputi se natrag, ponovo tražeći poznata lica u mnoštvu. Još uvijek nije pronašao ovcu. Valjda negdje postoji netko...

- Zaboga! Što je pak tebe snašlo?

Oštro pitanje i štap uperen mu ravno u pupak naglo su ga prizvali u stvarnost.

- Hodaš po Bond Streetu s nosom dignutim do neba! Pa ni ne znaš koga ćeš pokositi!

Zagledavši se u par živahnih, svijetlih očiju na starom, prijaznom licu, Gabriel se osmjehne. - Minnie! - Odmakne ustranu njen štap i utisne joj kratak poljubac u obraz.

- Hm. - Minnien glas i dalje je bio strog, ali su joj oči zaiskrile. - Podsjetite me da obavijestim Celiju o ovome, Timms.

- Svakako. - Visoka dama koja je stajala uz Minnie uzalud je pokušavala suspregnuti smiješak. - Vrlo neodgovorno, hodati Bond Streetom bez dolična obzira prema drugima.

Gabriel se u šali nakloni do poda. - Je li mi oprošteno? - upita kad se uspravio. ~ 89 ~

Knjige.Club Books - Razmislit ćemo o tome. - Minnie se ogleda. - Ah! Evo Gerrarda.

Gabriel ugleda Minniena nećaka Gerrarda Debbingtona, brata Vjetrogonjine supruge Patience, koji je prelazio ulicu držeći u ruci vrećicu lješnjaka po koje su ga dame očigledno poslale.

- Izvolite. - Gerrard preda vrećicu Minnie i vedro se nasmiješi.

Gabriel mu uzvrati osmijeh. - Još uvijek čuvaš Minnienino blago?

- Hvala Bogu, ta opasnost je prošla. Stanujem kod Vjetrogonje i Patience, ali s vremena na vrijeme navratim do Minnie i izvedem je u šetnju.

Iako mu je bilo tek osamnaest godina Gerrard je izgledao starije; odavao je dojam sigurnosti za koju je djelimice bio zaslužan i utjecaj njegova šurjaka.

U odabiru moderne odjeće za grad i Gabriel je naslutio otmjenu Vjetrogonjinu ruku.

Gerrard je bio visok gotovo stotinu osamdeset centimetara; visina i širina ramena dobro su mu pristajale uz čiste, stroge crte lica. Za ostatak njegove osobnosti - neusiljeno ponašanje, izravnost i samopouzdanje - uvelike je bila odgovorna njegova sestra: Patience Cynster bijaše utjelovljenje izravnosti.

Gabriel otvori usta i brzo ih zatvori. Morao je razmisliti. Gerrard je ipak imao tek osamnaest godina, a posao nije bio posve bezopasan. I bio je Patiencein brat.

- Mi idemo malo zaviriti kod Aspreyja. - Minnie ga je netremice promatrala s nevinim izrazom lica. - Možda tebi treba kakva sitnica?

Gabriel joj uzvrati jednako nevinim pogledom. - Ne ovoga časa. - Kroz glavu mu prođe slika grofice. Možda će, nakon što ona nagradi njega, i on nagraditi nju. Dijamanti bi dobro izgledali na tako visokoj ženi. Odloži tu misao za kasnije i nakloni se. - Ne bih vas htio zadržavati.

Uz »Hm!« omekšan smiješkom, Minnie mu kimne. Timms je uhvati pod ruku i njih dvije krenu dalje. Uz širok osmijeh i kimanje Gerrard se okrene da pođe za njima.

Nakon kratkog oklijevanja, Gabriel ga pozove - Gerrard!

Gerrard se okrene nazad. - Da? - Znaš li gdje je sada Vane?

- Ako ga tražiš, probaj kod Mantona. Znam da se popodne u neko doba namjeravao ondje sastati s Devilom.

Gabriel ga žustro pozdravi i otputi se prema Mantonu. ~ 90 ~

Knjige.Club Books - Morat će biti kolovoz. - Devil ispruži ruku i povuče otponac. Pogodio je inč izvan središta mete.

Vane je škiljeći gledao niz stazu. - To mi izgleda strašno blizu. Je li Richard siguran?

- Koliko se meni čini, sigurna je samo Catriona. Richard u ovom trenutku nije siguran ni u što.

Mimoilazeći Devila kako bi naciljao metu, Vane se naceri. - Poznat mi je taj osjećaj.

- Dobro, što je ovo? - Naslonjen na pregradni zid, Gabriel ih je promatrao s izrazom šaljiva očaja. - Nastava za buduće očeve?

Devil se nasmiješi od uha do uha. - Došao si na poduku?

- Ne, hvala.

Vane je mrko gledao niz dugu cijev svog pištolja. - Doći ćeš i ti na to.

Gabriel napravi grimasu. - Možda jednoga dana, ali sada me pusti da živim u neznanju. Bez pojedinosti, molim.

I Honoria, Devilova vojvotkinja, i Patience - obje su bile trudne. Budući da je već jednom prošao kroz taj žrvanj, Devil se ponašao opušteno, no Vane je bio prilično napet. Nacilja i povuče otponac. Kad se dim razišao, vidjelo se da je metak jedva okrznuo metu.

Devil pošalje poslužitelja po još jedan pištolj, pa se okrene prema Gabrielu. - Čuo si, pretpostavljam, da su naše majke odlučile prirediti posebno obiteljsko okupljanje na kojem će proslaviti Catrionin ulazak u obitelj?

- Dakle, ona sigurno dolazi ovamo?

Devil kimne. - Mama je jučer dobila njeno pismo. Catriona je potvrdila da smije putovati do kraja kolovoza. Uzmemo li u obzir da Honoria treba roditi početkom srpnja, a Patience nešto kasnije istog mjeseca, ta će se njihova proslava morati održati u kolovozu.

Gabriel trepne, ponavljajući u sebi Devilove riječi. - Nemojte mi reći da se i Richard pridružio vašem društvu.

- Upravo tako. - Vane se zlobno naceri. - Sada još samo da se Demon i Flick vrate sa svojih putešestvija, te se ustanovi da je Flick takoreći u cvatu, pa si ti misli što te čeka u kolovozu. ~ 91 ~

Knjige.Club Books Gabriel prokune. - Moram svakako upozoriti Lucifera. Mama će biti nemoguća.

- A mogao bi je, naravno, i razveseliti!

Gabriel uputi Devilu pogled čovjeka koji je doživio izdaju. - To je stvarno užasna pomisao.

Devil se nasmije. - Zvuči čudno kad se izgovori, ali navikneš se na to stanje. - Značajno podigne jednu crnu obrvu. - Postoje raznovrsne zadovoljštine.

- Barem to! - promrmlja Gabriel.

- Dakle, ako nisi došao raspravljati o našem budućem očinstvu, zbog čega si ovdje? - Vane se također oslonio ramenima na zid.

- Zbog prevare. - Gabriel je ukratko opisao Crowleyjevu poslovnu smicalicu, u potpunosti izostavivši groficu iz priče.

- Crowley. - Devil nakostruši obrve prema Gabrielu. - Nije li to bio onaj tip s ulaganjem u nekakav rudnik dijamanata? - Gabriel kimne.

- Ti si ga razotkrio, je li tako? - upita Vane.

Gabriel ponovo kimne. - Zato ovaj put trebam pomoć, ali ne vašu niti ostalih članova obitelji. - Pogleda Vjetrogonju. - Trebam nekoga tko nije izravno povezan sa mnom.

Vane je izgledao zbunjeno: Gabriel je brzo objašnjavao kako je prijeko potrebno točno doznati pojedinosti ponude koju je Crowley predočavao ulagačima.

- I?... - dočeka Vane.

- Što misliš o tome da uposlim Gerrarda Debbingtona?

Vane trepne. - Da glumi ovcu?

- Njega baš nisu viđali u društvu sa mnom, pa ako navede Minnienu adresu umjesto tvoje, nema razloga da ga itko odmah poveže s bilo kim od Cynstera. Znam da Crowley nije au fait u visokim društvenim krugovima koristi Archieja Douglasa kao izvor informacija s tog područja, a Archie nema pojma kako Gerrard izgleda.

- Istina.

- A čak i ako se Archie počne raspitivati i istraživati Gerrardovo porijeklo, čut će samo to da je Gerrard razmjerno imućan i da je vlasnik lijepog posjeda

~ 92 ~

Knjige.Club Books u Derbyshireu. Sigurno mu neće pasti na pamet da pita za Gerrardove društvene i rodbinske veze, ili za Gerrardovu sestru.

- Ili za Gerrardove skrbnike.

- Upravo tako. Gerrard izgleda znatno stariji nego što jest. - Vane je naglas razmišljao. - Ne znam zašto on ne bi mogao pokazati zanimanje za rudnike zlata. - Pogleda Gabriela. - Naravno, uz uvjet da ništa ne kažemo Patience.

- Na to nisam ni pomislio.

- No, onda dobro. - Vane se odmakne od zida kad je vidio poslužitelja koji se vraćao stazom. - Ako hoćeš, objasnit ću Gerrardu o čemu se radi i vidjeti što on o tome misli. Ako pristane, poslat ću ga k tebi.

Gabriel kimne. - Učini tako. - Uzme pištolj koji je poslužitelj donio i odvagne ga u ruci. - I koji je rezultat?

Ispucali su svaki po deset metaka. Nakon što ih je nadmoćno pobijedio, Gabriel se namršti. - Brak vam je otupio streljačke vještine - primijeti.

Vane slegne ramenima. - Pa to je samo igra - vrlo važno. Brak ti na neki način izmijeni prioritete.

Gabriel se zbunjeno zagleda u njega, pa u Devila koji ga je samo letimično pogledao i nije ni pokušao opovrgnuti Vjetrogonjinu čudnovatu izjavu.

Pročitavši mu misli iz očiju Devil se vragolasto nasmiješi. - Počni razmišljati o tim stvarima, jer kao što je sigurno da nakon srpnja dolazi kolovoz, tako je sigurno i da će doći tvoj red.

Gabriel se ukočio kad je čuo te riječi, isto kao na Demonovu vjenčanju; opet je osjetio kako mu niz kralježnicu klize srsi kao znak predosjećaja.

Nekako je uspio suspregnuti drhtaj. Namjestivši vedar izraz lica i uobičajeno bezbrižno, ali otmjeno držanje, otpratio je oba bratića sa streljane.

U pet sati, dok je lijeno pregledavao Gentleman's Magazine, netko pokuca Gabrielu na vrata. Osluhnuvši, začuje Chancea koji samo što nije plesao predvorjem. Nasmiješi se i nastavi čitati časopis.

Koji trenutak kasnije otvore se vrata salona. Chance je stajao na pragu. Jedan gospon Debbington vas oće vidit, m’lorde. - Gabriel nečujno uzdahne. Hvala ti, Chance, ali ja nisam lord.

Chance se namršti. - Ja sam mislijo da su sva visokorodna gospoda lordovi. ~ 93 ~

Knjige.Club Books - Ne. - Aha. - Krajičkom oka opazi da Gerrard stoji pokraj njega i čeka ne bi li ušao; zakorači ustranu i kretnjama ga gotovo utjera kroz vrata. - Evo, izvolte.

Oćete da vam nalijem malo konjaka?

- Ne. To bi bilo sve.

- U redu, gospon. - S hvalevrijednom sigurnošću Chance, sveudilj se klanjajući, iziđe natraške iz sobe i odmah se sjeti da mora zatvoriti vrata.

Gerrard se najprije zapanjeno zabulji u zatvorena vrata, a potom upitno pogleda Gabriela.

- Upravo je na obuci. - Gabriel mu rukom pokaže da sjedne.

- Želiš li malo konjaka?

Gerrard se veselo nasmiješi. - Ne. Patience bi sigurno primijetila. - Kad se udobno smjestio na stolici, uperi pogled u Gabriela.

- Vane mi je ispričao sve o prevari koju pokušavaš razotkriti. Bilo bi mi drago da pomognem. Što trebam učiniti?

Ne spominjući groficu niti jednom riječju, Gabriel mu uze izlagati svoj naum.

~ 94 ~

Knjige.Club Books

6. poglavlje

podne idućega dana Gabriel je silazio stubama hotela Burlington, vrlo zadovoljan obavljenim dogovorima i pripremama. Pokrenuto je ostvarivanje njegova plana koji se lijepo razvijao. Grofica će uskoro biti njegova.

U

Skrenuo je u Bond Street, pogledao preda se i usporio korak.

Alathea je stajala na uglu Bruton Streeta, tik ispred ulaza u nekakvu trgovinu, i neodlučno gledala gomilu ljudi natisnutih oko prodavača lješnjaka.

Oduvijek je obožavala lješnjake - i očigledno je razmišljala bi li se ugurala među kupce da se domogne vrećice ukusnih plodova. U to doba dana oko prodavačevih se kolica okupljalo šaroliko društvo, sastavljeno uglavnom od golobradih derana i hvastavih snagatora.

Gabriel stisne usta i prijeđe ulicu prije no što je uopće promislio o tome što čini - ili što će učiniti. Sjećanje na zadnji susret s Alatheom proleti mu odveć vruće - kroz glavu. Čeljust mu se ukoči. Možda će vrećica lješnjaka barem malo pomoći popravljanju njihovih odnosa.

Teško je mogao opravdati svoju tjelesnu reakciju objašnjavajući joj da ju je zabunom zamijenio s drugom damom.

Alathea je odmjeravala krug od muških leđa koji se ispriječio između nje i izvora predivnog mirisa lješnjaka što su se upravo pržili. Taj ju je slasni miomiris odvukao s praga kitničarskog salona u kojem su Serena, Mary i Alice bile zauzete posljednjim sitnim prepravcima na svojim svečanim plesnim haljinama. Salon je bio zagušljiv i pretrpan, pa je odlučila izići na ulicu i pričekati ih.

Od zanosna joj je mirisa kruljilo u želucu. Ako se ugura među svu onu muškadiju, vrlo će vjerojatno morati slušati nepristojno dobacivanje. A opet... ~ 95 ~

Knjige.Club Books voda joj se skupljala u ustima. Odlučivši da ne može više izdržati ni časa bez vrećice lješnjaka, ona zakorači...

- Molim te.

Snažna ruka uhvati je za lakat i povuče natrag - srce joj je umalo iskočilo iz grudi!

Ne gledajući je u oči, Gabriel je mimoiđe. - Dopusti meni.

Dopustila mu je iz vrlo jednostavnog razloga: nije se usudila ni pomaknuti - noge su je izdale.

Njen najnoviji plan preživljavanja podrazumijevao je izbjegavanje Gabriela po svaku cijenu - i upravo je to namjeravala učiniti. Upravo je to i činila - nalazila se usred Bruton Streeta u podne, za Boga miloga! Što je on tražio u toj ulici? Da je znala koliko je blizu, ne bi nipošto izlazila iz salona u kojem je bila na sigurnom.

Pothranjivala je svoju zlovolju - bijaše to bez sumnje razboritije nego da podlegne panici.

Gabriel se vrati do nje sa smeđom papirnatom vrećicom u ruci. - Izvoli.

Ona uzme vrećicu i stane je užurbano otvarati. - Hvala ti. - Ubaci jedan lješnjak u usta, pa ponudi i njemu da se posluži.

Pažljivo joj promatrajući lice, on zagrabi pregršt lješnjaka. - Što ti radiš ovdje?

Nesigurno mu je načas zirnula u oči. - Čekam Serenu i djevojke. - Pokaže rukom niz Bruton Street. - One su na probi kod kitničarke.

Spuštena pogleda polako je birala idući lješnjak. Ako ga ni na koji način ne bude ohrabrivala, možda će otići. Bilo joj je savršeno jasno kako sa svakim trenutkom koji provede nasamo uz njega raste opasnost da će on prepoznati svoju groficu.

Zapekla ju je savjest - pošteno. Kvragu! Nije to željela, ali... Podigne glavu i uperi pogled u njegovo desno uho. - Moram ti zahvaliti na onome jučer. Konj bi me bio udario da me ti nisi...

Zgrabio, zagrlio - zapanjio svojom ukrućenošću.

Brzo se prekinula i dovršila rečenicu pokretom ruke, no u očima joj se bez sumnje vidjelo da zna što se dogodilo. Dobrano se iznenadila kad je kroz trepavice opazila kako su mu jagodice lagano porumenjele. Njemu da je bilo neugodno? Zaboga! ~ 96 ~

Knjige.Club Books - Nije to bilo ništa - reče on odsječno. Nakon par časaka doda tihim glasom: - Zapravo bih volio da potpuno zaboraviš taj događaj.

Ona slegne ramenima i okrene se u smjeru kitničarskog salona. Bi li se odvažila i predložila mu da i on zaboravi?

Krenuo je ukorak s njom - nije imalo smisla govoriti mu kako je može pustiti da sama ide ulicom. Vrećica lješnjaka savršeno joj je poslužila kao izgovor da ga ne uhvati pod ruku: ponovo ga dodirnuti značilo bi izazivati sudbinu. Ovako je mirno koračala uz njega na sigurnoj udaljenosti od pola metra. Držala je vrećicu i nutkala ga da se posluži lješnjacima dok su hodali.

Osjećala se kao da hrani slasnim zalogajčićima leoparda koji bi je kao od šale mogao usmrtiti, odvlačeći mu pozornost dok se lagano povlači prema vratima kaveza.

Na svu sreću vrata salona nisu bila daleko. Zaustavila se razmišljajući bi li mu umjesto ruke pružila praznu vrećicu. - Hvala za lješnjake. - Pogledala ga je i primijetila da se mršti.

Sledila se - srce joj je stalo od straha. Je li nešto pogrešno rekla? Ili učinila?

- Poznaješ li ti možda... - započe on nesigurnim glasom i pogleda ustranu.

- Jesi li kojim slučajem upoznala jednu groficu, odnedavna obudovjelu...?

Stane u pola rečenice. Dobijesa, što radi? Jedan pogled na Alatheino lice potvrdio mu je da je rekao dovoljno. Lice joj je bilo prazno, pogled bezizražajan.

- Ne. Najradije bi se bio udario nogom u cjevanicu. Dovoljno ga je dobro poznavala te je pretpostavila zbog čega joj je postavio to pitanje. Načas osjeti ubod ljutnje; oduvijek je okretala na šalu svaki spomen Luciferovih osvajanja, ali prema njemu nikada nije bila tako blagonaklona.

Opet se namršti. - Zaboravi da sam išta pitao.

Ona ga pogleda, jednako prazna lica. - Hoću.

Glas joj je zvučao neobično.

Upravo kad je kanio koraknuti unatrag, ispričati se, pozdraviti i otići, pokraj njih je naišlo bučno društvance koje se bilo skupilo oko kolica prodavača lješnjaka. Jedan od mladića gurne ga u rame. On se okrene i priđe bliže izlogu salona, bliže Alathei koju je ponovo nagonski zaštitio. Mala povorka prođe i udalji se niz ulicu. Kad je pogledao Alatheu, pozdrav mu zape u grlu. - Što se dogodilo? ~ 97 ~

Knjige.Club Books Sva je problijedjela - naslonjena na okvir vrata, ubrzano je disala. Oči su joj bile zatvorene, ali ih je u trenu širom otvorila.

- Ništa! Izvoli! - Gurne mu vrećicu u ruku, brzo se okrene i otvori vrata salona. - Serena se sigurno pita kamo sam nestala.

Rekavši to, jednostavno pobjegne. Uleti u malu čekaonicu, zgrabi skute, podigne ih i potrči stubama koje su vodile do salona. Bilo joj je svejedno što će on pomisliti o načinu na koji se s njime rastala - naprosto nije mogla podnijeti da bude blizu njega - više ne. Ne kao Alathea Morwellan.

Dva dana kasnije Alathea je stajala uz prozor svoje radne sobe, utonula u misli. Wiggs je upravo bio otišao. S obzirom na njegovu zabrinutost zbog zadužnice osjećala je obvezu obavijestiti ga da je uspjela osigurati usluge Gabriela Cynstera. Wiggs je bio zadivljen - i kamen mu je pao sa srca. Sjetio se da su Cynsteri bili susjedi Morwellanovih u Somersetu. Na svu sreću, nije mu zaboravila pripomenuti da, zbog prijeko potrebne tajnovitosti kojom istraga bijaše obavijena, s gospodinom Cynsterom smije održavati vezu samo preko nje.

Debeljuškasti poslovni čovjek otišao je mnogo zadovoljniji nego što je došao. Zamolila ga je da joj objasni postupak obraćanja Sudu lorda kancelara kako bi se zadužnicu proglasilo nevažećom - dakako, nakon što osiguraju dokaze o prijevari. Nadala se da će se predmet moći riješiti putem podneska upućenog izravno lordu kancelaru, te tako izbjeći spominjanje obiteljskog imena na otvorenom suđenju, ali i dodatne troškove za odvjetnika.

U pogledu istrage sve se odvijalo bez ikakvih neprilika; kamo sreće da su se na isti način odvijale stvari između nje i Gabriela.

Posljednja dva dana činila je sve što je mogla da ga izbjegne. Premda ga nije viđala, i dalje ju je mučila jednako snažna krivnja zbog neugode koju mu je prouzročila, koliko god to bilo nerazumno.

Duboko u sebi morala je priznati da joj se on našao pri ruci svaki put kad ga je trebala: zgode poput one s konjem u Bond Streetu, ili s gužvom oko uličnog prodavača, za njih dvoje ne bijahu nimalo neobične. Ne obazirući se na njihov zamršen odnos - štoviše, usprkos tom odnosu - pomagao joj je kad je god znao da joj je pomoć potrebna. Pomagao joj je i dalje jer mu se obratila u nevolji, samo što nije imao pojma da pomaže upravo njoj.

Doista nije zaslužio da ga obmanjuje, ali što joj je drugo preostajalo? ~ 98 ~

Knjige.Club Books Uzdahne i prisili se da usmjeri misli prema najnovijem razvoju radnje svog igrokaza. Prvo, potrudit će se da ponovo uspostavi s Gabrielom odnos kakav su oduvijek imali i da se prema njemu ponaša normalno te mu omogući da zaboravi na onaj trenutak neugode. Izuzme li se događaj u Bond Streetu, tijekom proteklog desetljeća jedva da mu je ikada dotaknula rukav - ta valjda se mogla provući kroz nekoliko sljedećih tjedana a da ga ne dotiče više nego dotada?

Drugo, koliko god napora to od nje iziskivalo, više neće dopustiti - ne smije dopustiti - da je savlada onakva slabost kakvu je pred njim pokazala u Bruton Streetu. Ako joj se opet približi otrpjet će to stoički, u tišini. Toliko je ipak mogla učiniti za njega.

Namrštila se jer je shvatila da ga u mislima naziva onim imenom koje je on radije koristio. Zatim je slegnula ramenima. Bilo je bolje o njemu razmišljati kao o Gabrielu - muškarac s kojim je imala posla bijaše Gabriel.

Bude li to imala na umu, možda neće svako malo nailaziti na potpuno neočekivane prepreke.

Nepomično zagledana u zelenilo koje se lagano njihalo pred prozorom, zaključi promišljanje o svojim odlukama i prijeđe na sljedeći zadatak: kako doznati za njegove planove? Nije nimalo sumnjala da on ima planove. Rekao joj je neka Crowleyja prepusti njemu: bila je u napasti da ga jednostavno posluša. Nažalost, budući da nije znao ime njene obitelji, to je moglo biti opasno. A ona je trebala imati bar nekakav nadzor nad njegovim sustavom traženja nagrada.

Postojala je još jedna prepreka. Iako je silno željela upriličiti sastanak na kojem bi ga ispitala što je doznao, što radi, što je naumio, ne bi bilo jednostavno opravdati takvu nerazboritost s njene strane. On je vjerojatno u međuvremenu otkrio nešto novo, neku važnu činjenicu - kakvu će nagradu za to zahtijevati?

Njezino iskustvo ne bijaše dostatno da joj pruži odgovor. Osim toga, nije bila sigurna da vjeruje samoj sebi - ne dok se nalazila u njegovu naručju.

Neke stvari nije baš najbolje razumjela. Dok je pred njim glumila groficu, kao da je u odnosu na njega imala položaj koji je Alathei Morwellan bio nedostupan bez obzira na to koliko ga je dobro poznavala. Nije bila riječ samo o nepriličnoj naravi njihova druženja nego i o nekakvoj drugačijoj, jačoj vezi, o dubljoj uzajamnosti. Za takvom je uzajamnošću čeznula, ali je znala da joj nije suđena. ~ 99 ~

Knjige.Club Books Nipošto se nije ubrajala u osobe koje izazivaju sudbinu; nikada nije bila nimalo nepromišljena, neobuzdana, luckasta. No dok je bila grofica i dok se on prema njoj ponašao kao prema nekoj drugoj ženi, njene bi misli i osjećaji također postajali drugačiji.

Igrokaz se razvijao u novom, opasnom smjeru.

Okrenula se kad je začula kucanje na vratima. Njen sluga Folwell naviri se u sobu i pozdravi je s poštovanjem. Nasmiješila se, mahnula mu da uđe i vratila se do pisaćeg stola. - Imaš li me o čemu izvijestiti?

- Danas ništa, m’lady - Folwell oklijevaše pred stolom - al taj Chance... to vam je pravo blebetalo, bome je. Uz dužno poštovanje, m’lady, trebo sam mu utjerat pamet u glavu - strogo ga upozorit. On priča puno preslobodono o gosponu Rupertu. To se tako ne radi, m’lady, ko što i vi znate.

- Imaš pravo, ali u ovom nam slučaju Chanceova brbljavost bila od koristi.

- O, ćereta on i dalje sa mnom i s Dodswellom, naravski. Al mi nećemo da on ćereta ni s kim drugim.

- Upravo tako. - Alathea zatomi smiješak zamišljajući kako Folwell podučava Gabrielovog čudnovatog novog slugu. Već je čula vrlo živopisnu priču o tome kako je Chance dospio u njegovu službu; nakon svega što je o njemu doznala, izgarala je od znatiželje da ga upozna. Krajnje neuobičajen način na koji je Gabriel postupio prema Chanceu bio joj je i poznat i dirljiv.

Kao što bijaše rekla Celiji, on nije bio hladan, nego suzdržan. Bila se spremna okladiti da Celia nije imala pojma o Chanceu.

- Gospodin Rupert se nije ponovo sastao s gospodinom Debbingtonom?

- Nije, m’lady. Samo ono jedanput ko što sam vam spomenio. Gospon Debbington se nije vraćao.

- Ikakvih poruka ili pisama?

- Bila je jedna poruka sinoć, m’lady, al Chance nije znao od koga. Gospon Rupert ju je pročito i izgledo je zadovoljan, al nije ništa reko Chanceu, naravski.

- Hmm. - Kroz glavu su joj prošle Celijine žalopojke; pažljivo pogleda Folwella. - A što je s gospama? Je li bilo kakvih ženskih posjeta? Je li on izlazio?... - Opet se okrenula prema prozoru pa Folwell nije vidio kako se zarumenjela.

- Ne, m’lady. Nijedne. Dodswell kaže da u kući nije bilo ženskih pitaj Boga otkad - najmanje par tjedana. On veli da gospon Alasdair sad lovi neku novu ~ 100 ~

Knjige.Club Books - bio je Folwellov red da pocrveni - al gospon Rupert samo mirno sjedi kod kuće, osim šta ide na familijarna okupljanja i na sastanke s nekom misterijoznom damom. A to bi bila vi, m’lady.

- Da, hvala ti, Folwell. - kimne Alathea. - Nastavi svaki dan navraćati onamo, ali pokušaj izbjeći da te gospodin Rupert primijeti.

- Tako ću i napravit, m’lady. - On duboko nakloni glavu. - Možete računat na mene.

Nakon što je otišao, Alathea se zamisli nad slikom Gabrielova života koja se nazirala iz Folwellova prikaza. Zahvaljujući Celijinim opisima bila je čvrsto uvjerena da kroz kuću u Brook Streetu prolazi beskonačna povorka žena.

Doduše, tamo su stanovala njih dvojica, Lucifer i Gabriel, no izgledalo je da se u posljednje vrijeme Gabriel ne trudi previše na tom području.

Odsutno lupkajući olovkom po stolu razmišljala je o toj činjenici.

Dvije večeri kasnije kod Auguste, markize od Huntlyja, održavao se grand bal.

Alathea nije znala pravo reći po čemu se svečani bal razlikuje od ostalih plesnih zabava: bio je jednako bučan i jednako dosadan. Nikad nije voljela trošiti puno vremena na plesove: Lovački bal i još jedan ili dva slična događaja tijekom godine bijahu joj sasvim dovoljni. No dok je boravila u Londonu, posjećivanje raskošnih plesova iz večeri u večer za nju bi se ubrzo pretvorilo u pravo mučenje. Ipak, markiza je bila šurjakinja Helene od St. Ivesa, rođena u obitelji Cynster: nije moglo biti govora o tome da otkloni njen poziv.

Doduše, tako joj se barem pružala prilika da drži na oku svog viteza osvetnika; on se možda i dalje namjeravao sastajati s groficom dok posjećuje plesove. S mjesta u prikrajku dvorane, s kojeg se nije micala, promatrala ga je kako vreba pogledom oko sebe. Bijaše dovoljno visoka te ga je mogla lako vidjeti, ali je pazila da predugo ne zadržava pogled na njemu.

U mislima je ponavljala svoju posljednju odluku: izbjegavat će ga kad god bude moguće, a ako se sretnu ponašat će se kao što se oduvijek ponašala, kao da se nikada nije našla stisnuta u njegovu naručju usred Bond Streeta - ni igdje drugdje.

Na svu sreću je pošao prema drugom dijelu dvorane; ramena su mu se skladno kretala u smeđe-crnom kaputu. Svijetlosmeđa potka u tkanini

~ 101 ~

Knjige.Club Books pridavala je njegovoj kosi zlaćanosmeđi sjaj; stroga jednostavnost kroja naglašavala mu je stas i pojačavala slutnju grabežljivosti kojom je odisao.

Nakon par časaka skrenula je pogled s njega na mnoštvo uzvanika koje ih je okruživalo. Zatim je stala proučavati zidove. Za oko su joj zapeli ukrasi od krepa. Udubila se u razmišljanje o tome kako da uz čim manji trošak dolično uredi veliku plesnu dvoranu u kući Morwellanovih. Ples, na kojem će Mary i Alice napraviti prvi službeni kniks i predstaviti se visokom društvu, približavao se strelovitom brzinom.

- Zašto, dovraga, ne ostaviš te odvratne krpe kod kuće? Ili još bolje, zašto ih ne baciš u vatru?

Alathea se naglo okrene; srce joj poskoči u grlu. Bila je toliko utonula u misli te nije ni primijetila da je došao ravno do nje. Ispitivački ga je pogledala u oči - motrio ju je, čekao... prisjetila se odluke. - Za Boga miloga, imam dvadeset i devet godina!

- Točno znam koliko ti je godina.

Ona podigne bradu. - Ljudi od mene očekuju da nosim kapu.

- U ovoj dvorani nema više od deset ljudi koji uopće vide taj užas!

- To nije nikakav užas - to je najnoviji modni stil!

- Zar u užasu ima stila? Nevjerojatno. Svejedno ti ne stoji.

- Ma zbilja? A zašto, molim te? - Vrućina joj navre u obraze. - Možda ne valja boja?

Kapa je bila navlas iste boje - smaragdno zelene, vrlo elegantne i po posljednjoj modi - kao svilena haljina koja joj je savršeno pristajala. Stisnutih očiju izazivala ga je da joj se usprotivi; njihov se odnos vratio na staro, o tome ne bijaše nikakve sumnje.

Pogled mu letimično prijeđe preko njezina lica pa se opet zaustavi na mrskoj kapi. - Da je i od suhog zlata, izgledala bi jeftino i neukusno.

- Jeftino?

Do tog su trenutka razgovarali gotovo šapatom; Alathea se umalo ugušila pokušavajući sačuvati privid mirnoće. Netremice mu se zagleda u lice, duboko udahne i izgovori čvrstim glasom u kojem se osjećao prkos: - Budući da sam ja tako odabrala, nosit ću kapu do kraja života i ti tu ne možeš ama baš ništa. Zato ti savjetujem ili da se na to privikneš ili da, u najmanju ruku, držiš svoje mišljenje za sebe. ~ 102 ~

Knjige.Club Books Čeljust mu se čvrsto stisne, pogled mu se spusti i zaustavi na njenim očima. Tvrda pogleda, stegnutih usana - samo što se nisu pograbili - stajali su u kutu plesne dvorane markize od Huntlyja i oboje čekali da se onaj drugi povuče.

- Oh, Allie!

Glas pun tjeskobe naveo ih je da se okrenu. Alice izroni iz gužve. Pogledaj! - Sva očajna, podigne skute i pokaže volančić koji se vukao po podu.

- Za vrijeme posljednjeg plesa onaj glupi lord Melton nagazio mi je na rub suknje i sad je ova dražesna nova haljina uništena!

- Ne, ne. - Alathea joj ovije ruku oko ramena i zagrli je.

- Nije to ništa strašno. U torbici imam pribadače. Otići ćemo u sobu za odmor, ja ću ti pričvrstiti taj volančić pa nećeš propustiti preostale plesove, a kad se vratimo kući Nellie će ga zakrpati te će izgledati kao nov.

- Uh. - Alice pogleda Gabriela, trepne i osmjehne mu se kroz suze. Zatim pogleda Alatheu. - Možemo li odmah ići?

- Da. - Alathea svisoka odmjeri Gabriela. - Mi smo upravo završili s razgovorom.

Oči mu bijahu zažarene kad su se srazile s njezinima, no čim su se zaustavile na Alice, zasjale su blagošću. - Ma ti se ukrasi stalno paraju - pitaj blizanke. Njima se na svakom drugom plesu nešto pokida. - Alice se ljupko nasmiješi i s očekivanjem se zagleda u Alatheu.

- Idemo. Soba za odmor sigurno se nalazi iza onog hodnika.

- Dok je vodila Alice prema izlazu iz dvorane, Alathea je osjećala Gabrielov pogled na leđima. Otkako je prije tri godine počela nositi kape, zagrižljivo joj je prigovarao kad god bi mu se ukazala prilika.

Slutila je da ni njemu, kao ni njoj, nije jasno odakle ta silna nesnošljivost prema kapama. Hvala Bogu, tu se ništa nije promijenilo.

Vratili su se na ono što se među njima smatralo normalnim.

Kad je Alathea izišla iz plesne dvorane, Gabriel u sebi duboko uzdahne od olakšanja i okrene se. Dobro! Sve je bilo po starom - zabrinutost koja ga je izjedala proteklih par dana doslovno je isparila. Potreba da ispravi onu glupu pogrešku koju je napravio u Bruton Streetu, da ponovo uspostavi s Alatheom odnos na kakav bijahu navikli, ometala ga je - štoviše, narušavala mu usredotočenost na planove s groficom. ~ 103 ~

Knjige.Club Books No sve je opet došlo na svoje. Alathea je očigledno željela isto što i on spremno je dočekala priliku da se nastavi ponašati na njima uobičajen način; vidio je kako su joj od te pomisli oči bljesnule još i prije nego što se prvi put obrecnula na njega.

Doista mu je laknulo - najzad će se moći u potpunosti posvetiti onome što mu je neodoljivo mamilo ratničku dušu: zavođenju grofice, u koje će uložiti sve snage.

Poderani volančić učvršćen je za pet minuta. Alathei se nimalo nije žurilo natrag u gužvu: naložila je da joj donesu čašu vode koju je lagano pijuckala.

Okršaj s Gabrielom uznemirio ju je više nego što je bila spremna priznati. Sve joj je teže padalo otresati se na njega i paziti da joj glas bude oštar i svadljiv, jer nije smjela dopustiti da postane mekan i dubok poput grofičina - onakav kakvim se u skrovitosti doma obraćala onima koje voli.

Još jedna poteškoća, kao da ih već nije imala dovoljno.

Nakon deset minuta ušla je u plesnu dvoranu odmah iza Alice. Gabriela nije bilo nigdje na vidiku.

Alice se vratila u svoje društvo vrlo mladih dama i jednako mlađahne gospode. Alathea je polako šetala naokolo i pogledom pretraživala mnoštvo uzvanika dok nije opazila Gabriela. Neopazice je zauzela mjesto na suprotnoj strani dvorane, blizu zida, zaklonjeno stupom. Ni to nije bilo dovoljno da je zaštiti od udvornosti Cynstera - Lucifer se gotovo istog trena stvorio pokraj nje.

- Poderani volančić?

Alathea zatrepće. - Da. Kako si pogodio?

- Blizanke to stalno pokušavaju.

- Pokušavaju?

- Pokušavaju to iskoristiti kao izliku da nekamo kliznu. Pazi, ti volani, čipke ili koji god ukrasi obično i jesu poderani, no povjerujemo li da do velikog broja oštećenja na njihovim odjevnim predmetima dolazi zbog nespretnosti plesnih partnera, možemo zaključiti da cjelokupni muški dio visokog društva ima slonovske noge.

Alathea se nije nasmiješila. - A zašto blizanke pokušavaju kliznuti?

- Zato što maštaju o tome kako će upoznati nepodobnu gospodu samo ako nam uspiju nestati iz vidokruga. ~ 104 ~

Knjige.Club Books Alathea zirne prema njemu da se uvjeri: Lucifer je imao savršeno ozbiljan izraz lica. Malo je promatran gomilu uzvanika, pa skrenuo pogled na nju. - Ali znaš i sama o čemu govorim - vidio sam te kako čuvaš stražu nad malom Alice.

- Nisam čuvala nikakvu stražu - njoj se još nikad nije otparao volan, nije imala pribadače i nije ga znala pričvrstiti. Samo sam joj pomagala.

- Možda je i bilo tako, ali nemoj se praviti neupućena - sigurno si usput čuvala stražu.

Alathei je te večeri bila puna kapa muških članova obitelji Cynster.

Udahne, na trenutak zadrži dah, pa se okrene svom sugovorniku. - Alasdaire.

To mu je privuklo pozornost. Sa zanimanjem ju je pogledao podigavši jednu obrvu.

- Ti i tvoj jednako zabludjeli brat morate okončati tu vašu smiješnu opsesiju. Blizankama je osamnaest godina. Upoznala sam ih; razgovarala sam s njima.. One su razborite i staložene mlade dame, savršeno sposobne upravljati vlastitim životom, barem u tolikoj mjeri da se znaju kretati u društvu pristojne gospode i odabrati pratioce.

Lucifer se namršti. Otvori usta...

- Ne! Šuti i poslušaj me do kraja. Večeras sam se već dovoljno prepirala sa Cynsterima, a ovo što ću ti reći možeš slobodno prenijeti svom bratu! Dobaci mu mračan pogled. - Obojica morate shvatiti da vaše neprestano nadgledanje izluđuje blizanke. Ne budete li im dali dovoljno prostora da steknu samopouzdanje i pronađu vlastiti put, počet će kršiti pravila, a vi ćete se odjednom naći u lijepoj kaši pokušavajući ih izvući iz doista gadne neprilike. Kako biste se vi osjećali da vam netko čuči za vratom kao kobac i ne da vam ni udahnuti svaki put kad se nađete u plesnoj dvorani?

- To je nešto drugo. Mi se znamo brinuti za sebe. - Pažljivo se zagleda u nju pa uzdahne. - Zaboravio sam da nisi baš često boravila u Londonu. - Lice mu obasja osmijeh, bratski i pokroviteljski. - U našim se društvenim krugovima vazda vrzmaju svakojaki nitkovi - ne možemo ni slučajno ostaviti blizanke bez nadzora. To bi bilo kao da odvedeš dva janjeta na pašu, ostaviš ih i pustiš vukove da navale na njih. Zato mi stražarimo. I ne moraš se brinuti zbog Mary i Alice - kad već čuvamo dvije djevojke, možemo i četiri.

~ 105 ~

Knjige.Club Books Bio je smrtno ozbiljan. Alathea je umalo zastenjala iz dubine duše. - Je li ti ikad palo na pamet da su nekim čudom blizanke u stanju voditi računa o sebi?

- U ovoj džungli? - Preletjevši pogledom oko sebe, Lucifer zatrese glavom.

- Ma kakvi! A kad je riječ o tome kako oboriti damu s nogu, moraš priznati da smo mi nenadmašni stručnjaci.

Alathea se jedva suzdržala da ne zakoluta očima. Čvrsto je odlučila da će srezati, ili barem zagrebati taj cynsterovski ego. Ogledala se po dvorani tražeći nadahnuće za nastavak razgovora.

I ugledala Gerrarda Debbingtona kako prilazi Gabrielu koji je ćaskao s jednim poznanikom. Gerrard lagano kimne glavom. Gabriel mu uzvrati.

Unatoč tome što ih je razdvajala cijela širina dvorane, primijetila je naglo izoštravanje njegove pozornosti.

- Evo, vidiš - nastavi Lucifer i primakne joj se - uzmi za primjer lorda Chantryja koji upravo njuška oko Amelijinih skuta.

- Chantry? - Alathein pogled bio je prikovan za drugi kraj dvorane.

Gospodin koji je čavrljao s Gabrielom upravo je otišao i ostavio ga s Gerrardom. Razgovor odjednom više nije bio neobavezan. Gerrard se pomaknuo tako da mu nije vidjela lice.

- Aha. Navodno ima ljupki mali posjed u Dorsetu i - koliko dame vide neodoljivo je privlačan momak.

- Zbilja? - Alathea je po napetu izrazu Gabrielova lica zaključila da mu Gerrard govori nešto iznimno važno.

- Međutim, ima taj Chantry i drugu stranu.

Morala im se nekako približiti da ih može prisluškivati: očigledno su raspravljali o nečemu bitnom.

- Nalazi se u vlasti vjerovnika. Još malo pa je gotov.

Spremna da zakorakne, Alathea se usredotoči na ono što joj je priječilo put - i gotovo se sudari s Luciferom, licem u lice. - Molim?

- Skriva se od utjerivača poreza i nada se brzom vjenčanju s lijepom vrećicom zveckavih novčića koja će krasiti nevjestin buket.

- Tko? - Lord Chantry. - Lucifer se namršti. - Govorim ti o njemu ne bi li shvatila zašto stražarimo nad blizankama. Zar me nisi slušala? ~ 106 ~

Knjige.Club Books Alathea zatrepće. Nije bilo moguće progurati se kraj Lucifera, projuriti prepunom plesnom dvoranom i nekako se približiti Gabrielu dovoljno blizu da čuje što govori. Osim toga, Lucifer bi je sigurno slijedio u stopu. - Ovaj... da.

Reci mi još štogod o njemu.

Malo se pomaknula da može i dalje promatrati Gabriela.

Lucifer se opet udobrovoljio. - Dakle, to je Chantry. A Amelia mu se, naravno, ljupko smiješi već tjedan dana. Budalica. Pokušao sam joj nešto reći - misliš da me poslušala? A, ne. Dignula je nos nebu pod oblake i uporno ponavlja da je Chantry zabavan.

Alathea se upita bi li mu rekla da Amelia po svoj prilici ohrabruje Chantryja samo zato što time uzrujava njega i Gabriela.

Gabriel podigne oči. Kao da ga je tim pogledom prizvao, Devil se odvoji od Honorijina društva i krene prema Gerrardu i Gabrielu.

Nešto se važno snovalo.

- Drugi savršen primjerak nitkova je Hendricks - eno ga tamo - desno od Amande. Taj je još gori od Chantryja.

Pustila je da Luciferov monolog žubori mimo nje i promatrala sastanak koji se održavao na drugoj strani dvorane. Vane je došetao kao da je slučajno u prolazu; i on se uključio u raspravu. Zamisli - zadaci? - žustro su se pretresali, što se jasno vidjelo po razmjeni pogleda i povremenim kretnjama.

Naposljetku je donesena odluka. Kakva god bila, imala je veze s Gerrardom Debbingtonom. Gerrard i Gabriel. Devil i Vane, vjerojatno savjetnici, nisu bili izravno uključeni u pojedinosti provedbe plana koji su kovali.

Morala je saznati o čemu se radi.

- Eto, dakle, zato mi nad njima stražarimo. Razumiješ li sada?

Alathea se ponovo usredotoči na Lucifera. Koji je bio ispravan odgovor?

Da? Ne? Ona uzdahne. - Nemojte se zbog toga uzrujavati. - Blizanke će morati same voditi vlastite borbe. Položi mu ruku na mišicu i lagano ga povuče. Počinje valcer - dođi, zapleši. Treba mi razonoda.

- Ne mogu - na dužnosti sam.

- Gabriel je slobodan - daj mu znak. On može preuzeti stražu.

Lucifer je dao znak, Gabriel je preuzeo stražu, Alathea se razonodila.

I to joj je silno godilo.

~ 107 ~

Knjige.Club Books Kasnije, kad je već sjedila u kočiji i vozila se opustjelim ulicama prema kući, uspjela se pomiriti s činjenicom da će se morati ponovo sastati sa svojim vitezom. Razbijala je glavu smišljajući kako da grofica pritom ostane na sigurnom. Trebat će mu zakazati sastanak na nekom mjestu na kojem će ga okolnosti spriječiti da traži ikakvu nagradu.

Dovoljno je bio nagrađen.

Kakve god važne podatke doznao, nije mu mogla mirne duše dopustiti da od nje traži više išta. Ionako se već ponašao prilično drsko i samovoljno.

Ali kako će ga od toga odvratiti?

~ 108 ~

Knjige.Club Books

7. poglavlje

D

obro jutro, gospodine Cynster.

Gabriel stane i okrene se; grofica je koračala prema njemu.

Pločnikom Brook Streeta, usred bijela dana.

Bila je, kao i obično, zamotana u plašt od glave do pete i zastrta koprenom. Gabriel podigne obrve. Lovac u njemu prepoznao je njenu strategiju, no ako je namislila uskratiti nagradu, zauzvrat će mu odati nešto drugo.

Ne postoji veo koji bi bilo neproziran pod danjim svjetlom. Čim se zaustavila pred njim, visoko uzdignute glave, vidio je crnu krinku koju je nosila ispod koprene.

Zapitao se igra li ona kojim slučajem šah.

- Dobro jutro... - Pustio je da mu glas nakratko zamre te bi izgledalo da je u neprilici jer ne zna kako bi je oslovio; kad se ispravio poslije naklona, doda ... - milostiva gospođo.

Naslutio je smiješak sakriven ispod krinke. Pokazala je rukom u pravcu u kojem je on išao. - Smijem li vam se pridružiti?

- Razumije se. - Ponudi joj ruku, a ona mu položi na rukav svoju ruku u rukavici. Dok su polagano hodali prema Bond Streetu ponovo ga se snažno dojmila njezina visina. Obično je većini dama mogao gledati iznad glave: stoga mu je bilo jednostavno ne primjećivati ih čak i kad bi s kojom od njih šetao ruku pod ruku. Bijaše nemoguće ne primijetiti groficu: na mnoge mu je načine zaokupljala svijest.

Upravo je bilo prošlo podne i otmjeni je svijet polako počeo izlaziti: gospoda su se pojavljivala na vratima svojih kuća i kretala U potragu za utočištem ili za ugodnim društvom po klubovima oko St. Jamesa.

~ 109 ~

Knjige.Club Books - Pretpostavljam - progovori ona, kao i uvijek mekanim i dubokim glasom - da napredujete što se tiče Central East Africa Gold Company?

- Naravno. - Brzo promislivši, on nastavi: - Želimo li dokazati da se tu radi o prijevari, prijeko je potrebno da imamo svjedoke i vrlo podrobne dokaze o ponudama koje zastupnici tvrtke predstavljaju mogućim ulagačima. Moj poslovni savjetnik oprezno se raspitao i doznao da se tvrtka nije obratila nikome od bogatih, iskusnih ulagača niti njihovih poslovnih savjetnika. Kako stvari stoje, mi ćemo morati poslati budućeg ulagača da posjeti tvrtku.

Ona spusti glavu. Prešli su South Molton Street prije nego što je upitala: Koga imate na umu za tu ulogu?

- Mladog prijatelja po imenu Gerrard Debbington. Premda je još maloljetan, djeluje kao da je prešao dvadeset i jednu godinu. To mu, dakako, pruža savršeno opravdan razlog da poslije predstavljanja ponude ništa vlastoručno ne potpisuje.

- Zadužnicu bi trebali potpisati njegovi skrbnici.

- Upravo tako. Ali on ih neće spominjati sve do kraja razgovora.

- Kakvog razgovora? - upita ona dignuvši glavu.

Ravnodušna izraza lica Gabriel je pažljivo promotrio svjetlucanje koje bijaše sve što je uspio vidjeti od njenih očiju. Nije znao koje su boje, ali je nagađao da nisu plave. Smeđe? Zelene? - Gerrard je proveo zadnjih par dana tumarajući naokolo po svim prikladnim mjestima i šireći neodređene glasine o tome kako bi sa svojim novcem htio učiniti nešto pametnije, a ne samo kupovati nove livade.

- I? - Jučer je Archie Douglas, gle čuda, naletio na njega.

- I? U ponovljenom pitanju čulo se nestrpljenje; Gabriel zatomi smiješak. Archie se razbrbljao o Central East Africa Gold Company. Čim je Gerrard pokazao primjereno zanimanje, počeli su dogovarati sastanak s predstavnicima tvrtke.

- Kada?

- Archie je rekao da mora utanačiti pojedinosti sa svojim prijateljima, a Gerrard je sukladno uputama predložio da se sastanu sutra navečer u hotelu Burlington. ~ 110 ~

Knjige.Club Books - Mislite li da će predstavnici tvrtke - vjerojatno mislite na Crowleyja pristati na sastanak?

- Potpuno sam siguran da hoće. Archie se ne bi ni približio Gerrardu da ga Crowley već nije odabrao za žrtvu.

- Ali... - U glas joj se uvukla tjeskoba. - ... čini mi se da je Gerrard Debbington u rodu s vama. Sa Cynsterima. Je li to pametno?

Gabriel se u sebi namršti. Tko je bila ta žena? - Da, u rodu nam je, no naša rodbinska veza nije sasvim izravna i u ovom je slučaju nevažna. Archie Douglas nije osobito rado viđen gost na društvenim zbivanjima koja priređuju gospođe iz visokog društva: on neće znati da smo povezani.

Crowley će se ograničiti na provjeru Gerrardova podrijetla koja će pokazati da se radi o bogatu mladiću iz središnje Engleske. Da ta tvrtka običava temeljitije istražiti svoje mete, sigurno se ne bi dohvatili vašeg pokojnog supruga.

- Hmm. Njegova lijepa sugovornica nije zvučala baš uvjereno. - Recimo ovako: da je Crowley naslutio išta o tome na koji smo način Gerrard Debbington i ja povezani, ne bi mu se ni slučajno približavao. - Ona podigne glavu i kimne na onaj svoj prepoznatljiv način. - Da, to je istina. Dakle... vi mislite da je Gerrard Debbington zaista u stanju odglumiti lakovjernog ulagača?

- Uvjeren sam. Uvježbat ću ga za ono što nam treba i dati mu natuknice priručnik, ako hoćete - da nauči najkorisnija pitanja koja će postavljati; sve zajedno bit će zaodjenuto u rječnik primjeren mladom gospodinu koji mašta da će postati novi Golden Ball.

- Da, ali mislite li da će moći uvjerljivo - ona mahne rukom - ocrtati takav lik? Ako mu je tek osamnaest godina...

- On se inače znade vrlo uspješno pretvarati da je manje inteligentan nego što jest. Naprosto neodređeno - prazno - zuri u osobu s kojom razgovara. Ima nevino lice s velikim očima i nadasve privlačan mladenački osmijeh. Reklo bi se da ga možete čitati kao otvorenu knjigu - što nikako ne znači da on stvarno jest takav. - Gabriel iskosa pogleda groficu. - Ne znam jeste li znali, ali on je slikar koji obećava; stoga i na najotmjenijim domjencima neprekidno proučava ljude oko sebe - crte lica, odjeću, boje, i tako dalje - čak i kad naizgled sudjeluje u kakvom razgovoru.

Grofica ga pogleda ravno u oči. - Razumijem. ~ 111 ~

Knjige.Club Books Dakle, igrala je šah, samo što je on bio majstor. - Prema tome, Gerrard će se sutra navečer sastati s predstavnicima tvrtke. Odabrao sam hotel Burlington jer bi upravo na takvom mjestu odsjedao lik kojega Gerrard glumi. Imat će unajmljen apartman; dok on bude razgovarao s osobom koja će mu predstavljati ponudu u dnevnoj sobi, ja ću prisluškivati iz spavaće sobe.

- Očekujete li da će se pojaviti Crowley?

- Ne mogu biti siguran. Nema razloga zbog kojega bi se trebao ukazati, ali sudeći prema njegovu ponašanju otprije, nagađam da će doći. Izgleda da ga veseli uživo likovati nad onima koje prevari.

- Želim prisustvovati sastanku i slušati o čemu govore.

Gabriel se namršti. - Nema nikakve potrebe da budete ondje.

- Svejedno bih voljela čuti što nude; na kraju krajeva, bude li potrebno, imat ćemo još jednog svjedoka koji je nazočio predstavljanju ponude.

Gabriel se još jače namršti. - A što s Gerrardom? Ako želite sačuvati anonimnost, valjda ne želite da on dozna za vas. Ja mogu poštovati vaš zahtjev da ne razotkrijete svoj identitet, ali Gerrardu je samo osamnaest godina i ima oštro oko umjetnika.

Ona zastane. - On ne zna da vi istražujete tvrtku u moje ime?

- Budući da smo već istraživali druge tvrtke isključivo zbog moje osobne želje, nije bilo potrebe da obrazlažem zašto me zanima Central East Africa Gold Company. Tim manje jer joj je Crowley na čelu.

Ona zašuti; gotovo ju je mogao čuti kako razmišlja. Domalo podigne pogled. - Hoće li gospodin Debbington stvarno boraviti u Burlingtonu?

- Ne. Doći će otprilike pola sata prije početka sastanka.

- Vrlo dobro - ja ću doći prije njega. Pretpostavljam da ćete vi biti ondje?

Gabriel zausti - Da, ali...

- Ako se pritajim u spavaćoj sobi prije dolaska gospodina Debbingtona, nikakva opasnost neće prijetiti ni meni osobno ni mojoj anonimnosti.

Poslušat ću predstavljanje, pričekati da on ode i kriomice napustiti hotel.

Gabriel je izdržao njen pogled zastrt koprenom. - Ne mogu dokučiti zašto ste tako odlučni u namjeri da se bezrazložno izlažete...

- Insistiram.

~ 112 ~

Knjige.Club Books Ponosno podignute brade, netremice ga je gledala. Stisnuvši usne pustio je da se stanka produži, malo, pa još malo, prije nego što je preko volje popustio. - Dobro. Morat ćete biti u Burlingtonu najkasnije do devet.

Osjetio je kako ju preplavljuje osjećaj slavodobitnosti - bila je uvjerena da ga je nadigrala. Jamačno je pod krinkom sjala od veselja. I dalje je držao stisnuta usta i mrko gledao u njeno lice pod velom.

- Sad ću vas pozdraviti. - Ona povuče ruku i osvrne se niz ulicu.

On se ogleda i opazi malu crnu kočiju (vjerojatno istu onu kojom se od Lincoln’s Inna dovezao do kuće) kako se zaustavlja na uglu iza njih. - Otpratit ću vas do kočije. - Prije nego što se snašla, podigao joj je ruku i odlučno je položio na svoj rukav. Časak je oklijevala, potom pristala, pomalo ukočeno.

Dok su prilazili kočiji Gabriel ju je pažljivo prešao pogledom, no pred njim je stajalo vozilo bez ikakvih osobitosti - maleno, crno, neukrašeno - jedna od onih dodatnih kočija kakve su uzdržavala gotovo sva dobrostojeća kućanstva u glavnom gradu. Budući da su ih vlasnici koristili onda kad nisu željeli privlačiti pozornost, te kočije nisu imale ni obiteljski grb na vratima ni ikakav prepoznatljiv ukras na kabini. Dakle, nije vidio ni najmanjeg znaka grofičina identiteta.

Ni konji se nisu ničim isticali. Pogledao je kočijaša: sjedio je pogrbljen i držao uzde, glave uvučene među ramena. Umjesto livreje, na sebi je imao nezgrapan, tamni kaput i najobičnije hlače.

Grofica je mislila na sve.

Otvorio je vrata kočije i pomogao joj da se popne. Zastavši na stepenici, ona se osvrne i pogleda ga. - Doviđenja do sutra navečer u devet.

- Tako je. - Još ju je časak promotrio, pa joj pustio ruku. - Ostavit ću poruku kod vratara koji će vas odvesti do apartmana. - Zakorakne unatrag, zatvori vrata i zastane na pločniku gledajući kako se kočija udaljava.

Tek kad je zamaknula iza ugla dopustio je pobjedonosnom osmijehu da mu se razlije licem.

Već je čekao u najboljem apartmanu hotela Burlington kad je iduće večeri u pet minuta do devet ona pokucala na vrata. Otvorio je i povukao se korak unatrag, pazeći da mu smiješak bude čim suzdržaniji; grofica je, kao i obično zastrta koprenom i umotana u plašt, kliznula pokraj njega usput ga dodirnuvši. ~ 113 ~

Knjige.Club Books Zatvorio je vrata i stao ju promatrati kako razgledava prostor. Na stolićima uz kamin stajale su dvije svjetiljke i prosipale svjetlost po sobi.

Dvije fotelje i sofa bile su udobno razmještene oko niska stola ispred kamina.

Teške zavjese zakrivale su prozore; vatra koja je poigravala na rešetki u kaminu upotpunjavala je ugodan prizor. Dobro opskrbljen zastakljeni ormarić s pićima stajao je nadohvat jedne od fotelja.

Kad se okrenula prema njemu, imao je jasan dojam da odobrava njegov smisao za unutrašnje uređenje. - Kad će doći gospodin Debbington?

Gabriel baci pogled prema satu na polici nad kaminom. - Uskoro. - Pokaže glavom vrata na zidu nasuprot kamina. - Možda biste voljeli pregledati našu promatračnicu? — Skuti joj se uzvrtložiše kad se okrenula; pošao je za njom prema drugom kraju sobe.

Zastala je na pragu i ogledala se. - O, da. Ovo je savršeno.

I on je mislio isto. U odaji koja zahvaljujući teškim zastorima bijaše mračna poput podruma, središnje je mjesto zauzimao veličanstven, raskošan krevet na četiri stupa s nebnicom. Po debelom, mekanom ležaju bili su načičkani trbušasti jastuci. Gabriel je već ustanovio da krevet u potpunosti zadovoljava njegove zahtjeve, a ni grofica neće imati zašto cjepidlačiti.

Naravno, ona jedva da je pogledala prema postelji; njena primjedba se odnosila na gotovo nevidljiv uski otvor između prikučenih vrata i dovratnika.

Kroz taj se otvor svakome tko je stajao iza vrata pružao savršen pogled na fotelje i sofu ispred kamina u dnevnoj sobi.

Upravo je škiljila iz jedne sobe u drugu kad se na vratima začulo kucanje.

Upitno pogleda Gabriela koji joj odvrati: - Gerrard. Morat ću s njim provježbati tekst - on neće znati da ste ovdje.

Obratio joj se šapatom: ona mu kimne. On iziđe iz spavaće sobe i uputi se prema vratima.

Gerrard je stajao u hodniku. Izgledao je imućno i uglađeno: jedino se po očima, koje su svjetlucale od iščekivanja, vidjelo koliko je mlad. - Sve je spremno?

- Upravo sam i ja tebe htio isto pitati. - Gabriel mu rukom pokaže da sjedne ispred kamina, pa zatvori vrata. - Morali bismo ponoviti ono što si naučio.

~ 114 ~

Knjige.Club Books - Da, da. - Gerrard se udobno smjestio na fotelji očito predviđenoj za domaćina. - Nisam ni znao koliko toga treba naučiti želiš li drugima dati svoj novac.

- Mnogi ljudi to ne znaju, a upravo s time računaju spodobe poput Crowleyja. - Gabriel se približi drugoj fotelji pa zastane oklijevajući. Zatim ode do zida, uzme običnu stolicu ravna naslona i donese je pred Gerrarda. Sigurno je sigurno... - Sjedne i zagleda se u Gerrarda oštrim pogledom. - A sada...

Proveo je Gerrarda kroz katekizam pojmova i uvjeta, te kroz rječnik omiljenih izraza koje upotrebljavaju ulagači. Nakon dvadesetak minuta zadovoljno kimne. - Bit ćeš dobar. - Baci pogled na sat. - Odsada bi nam bilo bolje da šapćemo.

Gerrard kimne. Pogled mu odluta prema ormariću s pićima; ustane, natoči kap konjaka i malko ga zavrti po čaši kako bi izgledalo da ga je ranije bilo više. Kad je sjeo, zibajući trbušastu čašu među prstima, primijeti da ga Gabriel pažljivo gleda. - Ponudit ću im piće, što ti misliš?

- Dobro si se sjetio. - Gabriel pokaže glavom prema čaši u Gerrardovoj ruci.

Gerrard se nasmiješi od uha do uha.

Na vratima se začuje neuljudno glasno kucanje.

Gabriel ustane i dade rukom znak Gerrardu da pričeka, pa podigne svoju stolicu i bešumno je vrati na mjesto uza zid. Još jednom pogleda naokolo, ode do zamračene spavaće sobe i nestane iza vrata.

Gerrard spusti čašu na stol, ustane, popravi rukave i krene prema ulaznim vratima. Otvori ih i poviri na hodnik. - Da? - Vjerujem da nas očekujete - zagrmi dubok glas koji se jasno čuo iza vrata spavaće sobe. - Predstavljamo Central East Africa Gold Company.

Gabriel se namjestio tik iza grofice. U mračnoj spavaćoj sobi doimala se poput tamne sjene: jedino joj je lice pod velom bilo slabašno osvijetljeno uzanim tračkom svjetla što je dopiralo između vrata i dovratka. Neznatno se pomaknuvši ustranu, Gabriel je gledao kako Gerrard pozdravlja posjetitelje s iskrenom prijaznošću.

Nakon što su se rukovali Gerrard pokaže rukom prema sofi i obrati se dvojici muškaraca: - Gospodo, molim vas, sjednite.

~ 115 ~

Knjige.Club Books Gabriel se trudio ne razmišljati o grofičinu parfemu i usredotočiti se: prvi put je vidio Crowleyja. Premda ih je samo čuo kako izgovaraju imena, nije dvojio oko toga koji je od njih Crowley. Bio je prava gromada od čovjeka.

Uspoređujući njegovu visinu s Gerrardovom, Gabriel je procijenio da ima oko stotinu osamdeset centimetara. Jednako toliko nabijenih mišića: od jednog Crowleyja mogla su se bez po muke napraviti dva Gerrarda. Imao je debele crne obrve, guste i čekinjave, koje su mu presijecale lice i nadvijale se nad duboko usađenim očima. Obrazi su mu bili mesnati, a crte lica jednako grube kao crna kosa što mu je u zamršenim kovrčama prekrivala omašnu glavu.

Glava mu je pak bila nasađena ravno na zdepasta, glomazna ramena.

Ruke i noge bijahu mu jednako snažno razvijene. Golema trupa i izbočena prsnog koša, činio se jak poput bika, a po svoj prilici je takav i bio. Jedina slabost koju je Gabriel uočio bijaše nezgrapnost u kretanju jer mu je tjelesnoj građi nedostajalo gipkosti. Kad ga je Gerrard ponudio pićem časak prije nego što je sjeo, Crowley se morao pomaknuti cijelim tijelom prema njemu: nije mogao okrenuti samo glavu da mu odgovori.

Izuzetno odbojan primjerak muškog roda, ali ne i posvema ružan. Debele su mu se usne upravo izvile u lagani smiješak koji je omekšao oštre obrise čeljusti i pridao inače neugodnu izrazu njegova lica stanovitu vrstu dopadljivosti. Doista, u njegovu oštroumnom pogledu i goloj snazi njegovih pokreta bilo je nekakve sirove moći - životinjske privlačnosti.

Neke bi žene to smatrale zanimljivim.

Gabriel letimice pogleda groficu. Pažnja joj je bila prikovana uz prizor u dnevnoj sobi. Okrenuo je glavu nazad i vidio Crowleyja kako se zavalio u sofu, potpuno opušten nakon što je procijenio Gerrarda. Lice mu je imalo izraz koji je Gabriela podsjetio na mačku spremnu da se počne igrati s mišem - radosno iščekivanje ulova isijavalo je iz ljudeskare.

Prigušen zvuk dopre do Gabrielovih ušiju. On pogleda groficu i zaključi da ju je čuo kako brzo uvlači dah. Primijetio je da je toliko napeta te je gotovo neprimjetno zadrhtala.

Shvaćao je njenu bojazan zbog prizora koji se pred njima odigravao.

Glumeći praznoglavca najbolje što je umio, Gerrard je prijazno čavrljao s drugim muškarcem i nije gledao Crowleyja u lice. Ipak bijaše nemoguće da osoba istančanih čula i pronicljiva poput Gerrarda ne primjećuje kakva mu ozbiljna opasnost prijeti od Crowleyja. Gabrielovo poštovanje prema mladiću ~ 116 ~

Knjige.Club Books poraslo je kad ga je vidio kako se, kao pravo utjelovljenje prostodušnosti i bezazlenosti, napokon obraća Growleyju.

Dok je Gerrard zabavljao Crowleyja otrcanim uvodnim frazama i ispitivao ga o prirodi poslova kojima se tvrtka bavi, Gabriel je proučavao drugog čovjeka, Swalesa, zastupnika tvrtke.

Swales je bio prosječan u gotovo svakom pogledu - prosječne visine, prosječne građe, prosječna izgleda. Po crtama lica nije se razlikovao od bezbrojnih drugih ljudi, odjeća mu je bila sasvim bezlična. Jedino što se na njemu isticalo bijahu oči: premda mu je lice potpuno neodređena izraza djelovalo poput maske, oči mu ni trena nisu mirovale. U sobi nije bilo nikoga osim Gerrarda i Crowleyja, no Swalesove su oči neprekidno vršljale naokolo, čas ovamo, čas onamo.

Crowley bijaše grabežljivac, a Swales lešinar.

- Razumijem - kimao je Gerrard. - A ta nalazišta zlata su na jugu Afrike, kažete?

- Ne na jugu - pokroviteljski se smješkao Crowley. - U središnjem dijelu kontinenta. Zato ime tvrtke počinje sa »Središnje-istočno«.

- Aha! - Gerrardovo se lice ozari. - Sad razumijem, da, da! A kako se zove ta država?

- U posao je uključeno više od jedne države.

Dok je slušao kako Gerrard umješno ispituje teren, Gabriel bi se svako malo ukočio; međutim je Patiencein brat posjedovao urođenu vještinu da strpljivo pritišće do krajnje granice, zaustavi se čas prije nego što sugovornik postane sumnjičav, pa nastavi glumiti blaženo neznanje. Gerrard je svoju ulogu igrao savršeno i jednako se savršeno poigravao s Crowleyjem.

Grofica je bila jednako napeta i zabrinuta; ukočila bi se točno kad i Gabriel, opustila se kad bi Gerrard pustio Crowleyja da se razmaše. Zapravo je Crowley zagrizao mamac: Gerrard je smotao njega, a ne on Gerrarda.

Tek nakon što je protekao gotovo jedan sat Gerrard je konačno dao Swalesu priliku da mu pokaže zadužnicu; dotada su prisluškivači čuli više nego što su se nadali, k tome ravno iz Crowleyjevih usta. On je imenovao mjesta gdje se nalaze tri rudokopa za koje je tvrtka otkupila pravo korištenja te nabrojio nekakve gradiće u kojima je, po njegovim riječima, posjedovala nekretnine i radnu snagu. Istresao je pregršt imena navodnih afričkih dužnosnika koji podupiru tvrtku i naveo tijela vlasti koja su joj izdala dozvole ~ 117 ~

Knjige.Club Books za poslovanje. Uz blagi poticaj otkrio je svu silu brojčanih podataka - dovoljno da se Montague ima čime baviti cijeli tjedan. Također je dvaput spomenuo da se tvrtka nalazi pred početkom nove etape razvoja.

Doznali su sve što su trebali: Gabriel je bio pomalo iscrpljen od stalna smjenjivanja napetosti i opuštanja. I grofica je već onemoćala. Gerrard je pak sav blistao. Crowley i Swales mislili su da sjaji od ushićenosti, ali Gabriel je znao da mladić suspreže uzbuđenje zbog pobjede.

- Dakle, pogledajte. - Swales se nagne prema Gerrardu pokazujući mu donji kraj papira sa zadužnicom koji je razmotan ležao na njegovim koljenima - Ako se samo potpišete ovdje, sve ćemo napraviti kako Bog zapovijeda.

- O, da! Tako je! - Gerrard počne ponovo uvijati papir. - Dat ću da se ovo potpiše kako Bog zapovijeda i onda ćemo svi biti sretni i zadovoljni, zar ne? Široko se nasmiješi Crowleyju i Swalesu.

Nakratko zavlada muk - Dat ćete da se potpiše? - progovori naposljetku Crowley. - Zašto vi ne možete sada potpisati ispravu?

Gerrard ga pogleda kao da je šenuo pameću. - Ali... dragi moj gospodine, ja ne mogu ništa potpisati. Maloljetan sam. - S Crowleyja skrene pogled na Swalesa, pa opet na Crowleyja. Obojica su se skamenila od zaprepaštenja. Pa zar vi to niste znali?

Crowleyjevo se lice smrkne. - Ne. Nismo znali. - Nagne se naprijed i posegne prema papiru.

Gerrard se ponovo nasmiješi od uha do uha, čvrsto držeći svitak u ruci. No, ništa se vi ne morate bojati, znate! Moja seka je moj glavni skrbnik, a ona će potpisati što god joj ja kažem. No, a zašto ne bi? Ta vam nema smisla za novčarske poslove - sve to ona prepušta meni.

Crowley oklijevaše, pogleda čvrsto prikovana uz Gerrardovo bezazleno lice. - Tko vam je drugi skrbnik? Mora li i ta osoba potpisati ispravu?

- No, da - tako vam stvari obično idu ako je skrbnik žensko, to sigurno znate. A moj drugi skrbnik je jedan stari dugonja - šeprtljava stara budala nekadašnji odvjetnik mog pokojnog roditelja. On vam živi zakopan na selu. Čim moja seka potpiše i on će potpisati i sve će biti u najurednijem redu.

Crowley pogleda Swalesa, Swales slegne ramenima. Crowley opet pogleda Gerrarda i kimne. - Vrlo dobro. - Polako podigne glomazno tijelo sa sofe. ~ 118 ~

Knjige.Club Books Gerrard skoči na noge bez napora, s mladenačkom gipkošću, pa ispruži ruku. - Onda dobro. Ja ću obaviti ono što treba, dat ću ispravu na potpis i smjesta vam je vratiti.

Rukuje se s Crowleyjem, zatim sa Swalesom, te ih povede prema vratima.

Kad su stigli do vrata, Crowley zastane. Gabriel i grofica se pomaknu, kriveći vrat da uspiju vidjeti svu trojicu.

- Dakle, kad možemo očekivati da ćete nam donijeti zadužnicu?

Gerrard se naceri, slika i prilika praznoglava tikvana. - No, mislim da će nekoliko tjedana dostajati.

- Tjedana?! - Crowleyjevo se lice ponovo smrači.

Gerrard zatrepće. - No, da - nisam vam rekao? Očev stari odvjetnik živi u Derbyshireu. - Budući da ga je Crowley i dalje mrko gledao, on podigne obrve, a lice mu se iskrivi kao u djeteta koje strahuje da neće dobiti obećanu poslasticu. - Pa što? Nigdje ne gori, zar ne?

Nakon što je par časaka pomno proučavao Gerrardovo lice, Crowley se malo-pomalo primiri. - Kao što sam rekao, tvrtka će ubrzo započeti sljedeću fazu poslovanja. Kad do toga dođe, više nećemo primati zadužnice ni od koga. Želite li udio u našoj dobiti, morat ćete hitno dati zadužnicu na potpis i vratiti nam je - možete je poslati odvjetničkom uredu Thurlow i Brown u Lincoln’s Innu.

- Ali ako nam je ubrzo ne donesete - pridometne Swales - proigrat ćete priliku.

- O, ma ni slučajno! Nagovorit ću ja seku da potpiše i to odmah sutra. Ako pošaljem taj papir po skoroteči na konju, vratit će se dok kažete »keks«, zar ne?

- Samo se pobrinite da bude tako. - Uz posljednji prijeteći pogled Crowley naglo potegne vrata i otvori ih.

Swales iziđe za njim u hodnik. Gerrard se zaustavi na pragu. - No, da, hvala vam i zbogom!

Iz hodnika odjekne Crowleyjevo režanje i nadglasa Swalesov pozdrav.

Gerrard je stajao na vratima i gledao ih kako odlaze ne skidajući glupavi osmijeh s lica; naposljetku zakorakne unatrag i zatvori vrata, a s lica mu umah iščezne maska blesana.

Gabriel obujmi groficu oko ramena. Ona se umorno nasloni na njega jedan blaženi trenutak opustila je tijelo i dopustila mu zagrljaj - a onda se ~ 119 ~

Knjige.Club Books pribrala i ukočeno se ispravila. Smiješeći se u tami Gabriel joj lagano stisne ramena i zatim je pusti. Ostavi je iz prikučenih vrata i prijeđe u dnevnu sobu.

Kad se Gerrard okrenuo prema njemu, on stavi prst na usta. Gerrard je poslušno šutio. Par trenutaka su čekali i osluškivali dok Gabriel nije dao Gerrardu znak da otvori vrata i pogleda van.

Gerrard proviri u hodnik, vrati se i zatvori vrata. - Otišli su.

Gabriel kimne, pretražujući mu pogledom lice. - Svaka čast.

Gerrard se nasmiješi. - Bila je to najdulja predstava koju sam ikada priredio, ali mi se čini da nije ništa posumnjao.

- Siguran sam da nije. U protivnom ne bi bio ni izdaleka onako susretljiv.

- Gabriel priđe sekreteru smještenom između prozora i izvuče iz ladice pisaći pribor. - A sada, posljednji čin. Moramo zapisati sve što smo čuli, potpisati se i napisati nadnevak.

Gerrard privuče stolicu. Zajedno su rekonstruirali razgovor, bilježili imena, mjesta i novčane iznose. Zahvaljujući oštrom vizualnom pamćenju Gabriel je pregledavao ono što su zapisivali, provjeravao Gabrielovo sjećanje i dodavao još pokoju pojedinost. Prošao je cijeli sat prije nego što su zaključili da su zadovoljni napisanim.

Gabriel odmakne stolicu od sekretera. - Morat ćemo mnogo toga ispitati, mnogo toga provjeriti - no bez obzira na sve, pruža nam se stvarna prilika da dokažemo prijevaru. Pogleda Gerrarda upravo u trenutku kad je ovaj zijevnuo. - A sad je vrijeme da odeš kući.

Gerrard se naceri i ustane. - Gluma je zamoran posao; usto se sutra s prijateljima vozim do Brightona, pa mislim da je najbolje da se vratim. Gabriel krene za njim prema vratima. Gerrard se zaustavi pokraj sofe. - Izvoli - najbolje da uzmeš i ovo.

- Imaš pravo. - Gabriel uzme svitak sa zadužnicom. - To je neoboriv dokaz da se ovaj sastanak održao.

Prišavši vratima Gerrard se osvrne. - Ideš i ti?

Gabriel zatrese glavom; upravo je uvlačio zadužnicu i njihov izvještaj o sastanku u unutarnji džep kaputa. - Ne još. Ne bi bilo dobro da nas vide zajedno. Samo ti idi - ja ću krenuti kasnije. Čeka te Duggan, je li tako? - Duggan je bio Vjetrogonjin sluga.

Gerrard kimne. - On će me odvesti do Curzon Streeta. Javi mi kako stvari idu. - Uz pozdrav iziđe iz sobe i tiho za sobom zatvori vrata. ~ 120 ~

Knjige.Club Books Gabriel zamišljeno pogleda u zatvorena vrata, prijeđe sobu i zakračuna bravu. Ogleda se, priđe svjetiljkama što su stajale pokraj kamina i gotovo im dokraja smanji plamen te soba utonu u sjene. Zadovoljno se uputi prema spavaćoj sobi, gdje se imao odigrati epilog večernje predstave.

~ 121 ~

Knjige.Club Books

8. poglavlje

G

rofica je čekala: više nije stajala iza vrata, nego je sjedila na krevetu.

Poput tamne sjene, ustala je kad joj se približio.

- Mislite li da ima ikakvih rudnika za koje tvrtka ima pravo korištenja - i postoje li ta mjesta, Kafia, Fangak, ili Lodwar?

- Bio bih krajnje iznenađen kad bi tamo bilo ičega. Možda nekakvih gradića ili sela, ali rudnika nikako. Uostalom, provjerit ćemo. - Vidio ju je tek kao tamniji oblik u polumraku; u već mračnom prostoru još se više smračilo kad je prigušio svjetlo u dnevnoj sobi. Stoga se morao osloniti na druga osjetila koja su mu govorila da je grofica još uvijek pod dojmom svega što je Crowley otkrio. - Dao nam je i više nego dovoljno činjenica - ne samo imena i mjesta nego brojke, predviđanja i planove. Sve sam to zapisao. Namjeravamo li postići da se njihove zadužnice proglase nevažećima, moramo samo dokazati da su neke od njihovih tvrdnji lažne, ne sve.

- Ipak - po glasu joj je naslutio da se mršti - neće biti lako dokazati što se zbiva u nekoj zabiti usred Afrike. Je li vam ijedno ime mjesta među onima koja je spomenuo zvučalo poznato?

- Ne, ali u Londonu mora postojati netko kome će biti poznata.

- On je također izjavio da se tvrtka nalazi pred početkom nove etape razvoja - jamačno je tim riječima htio reći da namjeravaju uskoro pozvati na naplatu dugova po zadužnicama.

- Nije on još u toj fazi. Osim ako ga nešto ne potakne da ubrza djelovanje, još će neko vrijeme čekati da vidi koliki broj lakovjerne gospode, koja su iz središnje Engleske došla provesti sezonu u gradu, može uloviti u svoju mrežu.

Zavladala je tišina. Jasno je osjećao da je izjeda zabrinutost. Prišao joj je bliže. - Značajna je pobjeda to što smo iz njega izvukli toliko podataka. ~ 122 ~

Knjige.Club Books - O, bez daljnjega! - podigne ona pogled. - Gospodin Debbington je zaista bio čudesan.

- A što kažete na eminence grise iza kulisa?

- Vi ste također bili vrlo... maštoviti.

On je obuhvati rukom oko struka. - I namjeravam se pokazati još mnogo maštovitijim.

Privuče je k sebi. Nakon sasvim slabašna otpora ona popusti i primakne se uz njega, prsa uz prsa, bokovi uz bokove, stegna uz stegna, kao da joj je to uobičajeni položaj.

- Bili ste vrlo uspješni - reče mu malko zadihano.

Usne mu se izviju u smiješak. - Bio sam briljantan. - Pronašao je rub njene koprene. Polagano ju je podignuo. Sve do kraja. Ona suspregne dah, neodlučno podigne ruku... ali ga ne spriječi. Soba bijaše toliko mračna da joj nikako nije mogao razaznati crte lica. Prigne glavu i spusti usne na usne koje su ga iščekivale.

Iščekivale, čeznule, spremne platiti cijenu - bilo mu je jasno da ona nema pojma koliko je njemu dragocjeno što u njoj nema ni trunke prijetvornosti, koliko mu je opojna njena darežljivost, koliko mu je uzbudljiv način na koji predaje usne njegovim željama kad bespomoćno klone uz njega, kad se upije u njega. Način na koji daje bez ustezanja.

U njezinu je davanju bilo moći. Kao i prije, bio je uhvaćen, zarobljen, očaran. Morao je dobiti više od nje - doznati više o njoj. Napipao je vrpce kojima joj je bio svezan plašt; trenutak kasnije glatka tkanina skliznula joj je s ramena u hrpicu na podu udno nogu. Zaobljena kopča učvršćena na tjemenu držala joj je veo; kliznuo joj je rukom uz vrat, ispod koprene, i naišao na gustu, tešku kosu uvijenu na potiljku. Podatna poput svile, milovala mu je vrhove prstiju koji su je, bez određena smjera, stali pretraživati. Ukosnice su popadale na pod i kosa mu se rasula preko ruku - i preko one na njezinu vratu, i preko one kojom ju je držao oko struka. Imala je nesvakidašnje dugu, meku kosu; hvatao ju je među prste i poigravao se uvojcima, opčinjen dodirom.

Osjetio je kako joj se dah prekida. Stisnuo je šaku koja joj je bila u kosi i blago joj povukao glavu unatrag, otkrivši joj cijelu duljinu vrata. Slijep u gustoj tami, kliznuo je usnama s njenih usana i tragom nježnog obrisa grla pronašao mjesto na kojem joj je kucalo vrelo bilo. Obilježio ga je vlažnim ~ 123 ~

Knjige.Club Books poljupcem, potom ga blago posisao - dah joj se ponovo prekinuo. Zarila mu je prste u kosu i raširila mu ih po tjemenu, a on je promijenio položaj i rukama joj obuhvatio dojke.

Već čvrste, nabubrile su i ispunile mu dlanove, vruća put koja je vapila za njegovim milovanjem. Uspravio se, uvukao brz dah i opet joj potražio usta.

Uzvratila mu je poljubac - lakomo, pohlepno, s glađu jednakom njegovoj. Čim je palcima načinio krug oko njenih već uzdignutih bradavica, dahnula je. Bez razmišljanja ju je poveo natraške dok se nije naslonila na zid. Istodobno je nastojao razbistriti glavu i raščistiti misli od guste magle požude koja ih je zastirala. Upravo ju je odmaknuo od kreveta, što je bio očigledno glup potez. Morat će je dovesti nazad.

Kasnije.

Zarobivši joj usne svojima, pritisnuo ju je uza zid i uzeo joj razvezivati vrpce na haljini.

Nije mogao razmišljati - nije znao što će sljedeće učiniti, premda je pokušavao smisliti. Već se odavna nije upuštao u zavođenje (osobito ne ono do kojega mu je bilo osobito stalo) a da prethodno nije barem donekle ustanovio što će najbolje djelovati, koje su mu mogućnosti na raspolaganju, koji ga pristup najsigurnije vodi k ostvarenju želja. Kad god je razmišljao o tome kako će osvojiti groficu, ne bi dospio dalje od potrebe da je dotakne, da je upozna.

Iznenađujuće jednostavna potreba za iskusna ljubavnika poput njega, iznenađujuće snažna.

Odriješio je vrpce i razvezao joj haljinu u par žurnih, vrućih časaka.

Spriječivši je svojom težinom da se pomakne, posegnuo je uvis i uhvatio je za ruke koje su mu bile u kosi. Spustio ih je i prislonio se uz nju ljubeći je bez prestanka - duboko je upila njegov jezik i izazvala kod njega pravu buru osjetila. U jednom točno određenom trenutku potpuno je izgubio vlastitu volju: potpuno zasužnjen, tek što je bio živ. Pritisak vrelih dojki o njegova prsa prizvao ga je svijesti i podsjetio ga na hitnost njegove potrebe.

A potreba mu je nalagala da je dotiče, miluje - da je osjeti. Ako mu ne bude dopustila da je vidi, morat će je upoznati dodirom, morat će je priljubiti uza se, koža uz kožu, vrelina uz vrelinu.

Bez ikakvih koprena, bez ikakvih plašteva, bez ikakvih prepreka među njima. ~ 124 ~

Knjige.Club Books Morao ju je upoznati.

Pustio joj je ruke, uhvatio je za ramena, brzo joj potegnuo rukave niz podlaktice i povukao cijelu haljinu naniže, spretno joj oslobodivši dojke.

Osjetio je njeno oklijevanje, drhtaj nesigurnosti koji ju je potresao. Zarobio joj je usne, i pozornost, užarenim poljupcem, ostavio haljinu spuštenu u naborima oko bokova i obujmio joj dojke, prekrivene tek tankom svilom pothaljine.

Oklijevanje je nestalo. Objema rukama čvrsto mu je obuhvatila lice i uzvratila mu poljubac s požudom jednakom njegovoj. Koža joj je gorjela ispod svile; dva obla brežuljka, na čijim su vrhovima stajale bradavice tvrde poput kamičaka, neodoljivo su ga privlačila. Pothaljinu je zatvarao niz sićušne dugmadi. Gladno ju je ljubio dok ih je grozničavo raskapčao. Ud ga je već bolio, otvrdnuo od želje, no više od ičega on je htio kušati sa slašću svaki trenutak, svako otkriće, svaki dijelak njezina tijela.

Dojke joj bijahu vrelo naslade. Čvrste i pune, krupne, vrele i teške, dokraja su mu ispunile ruke. Sirom je razmaknuo polovice raskopčane pothaljine, a kad ju je stao nježno gnječiti, začuo je stenjanje. Taj mu je zvuk poslao još jednu, potpuno nepotrebnu navalu krvi u slabine. Polako je odvojio usne od njezinih, prignuo glavu i krenuo joj nizati pohlepne poljupce niz grlo, preko ključne kosti, do mjesta gdje se njena put podavala njegovim dlanovima.

A onda je prionuo na gozbu.

Stenjala je, dahtala, čak je i uzdisala njegovo ime dok ju je kušao, lizao i cuclao. Jamačno joj je na koži ostavljao tragove; premda ih nije mogao vidjeti, od same pomisli na to prožela ga je silna posesivnost. Uvukao je bradavicu duboko u usta: zavapila je. Koljena su joj zaklecala. Prislonio se uz nju da je pridrži; ukrućeni ud pritiskao joj je donji dio trbuha, testisi su mu se ugnijezdili između njenih bedara.

Kad ga je obgrlila rukama oko ramena i pripila se uz njega, kao da ga je preplavila plima nježnosti; njen parfem, zamaman poput grijeha, lebdio je oko njih.

Podignuo je glavu i ponovo joj pronašao usne, nabrekle i vrele i požudne.

Usisala mu je jezik i zaplela ga sa svojim, odvažno ga dražeći. Spustio je ruke do njenih bokova i još niže, milujući joj mekane obrise bedara. Bradavice, ispupčene i tvrde, dva vatrena jezička okružena joj dojkama u plamenu, čvrsto su mu se prislonile uz prsa kad ju je pritisnuo uza zid. Kukovi su joj se sljubili s njegovima. ~ 125 ~

Knjige.Club Books Nije ni razmišljao kad je objema rukama dograbio nagužvanu haljinu i svukao joj je s bokova. Čula mu nisu razabrala šušljetavi zvuk teške svilene tkanine što je skliznula na tlo kad se malko odmaknuo. Ćula su mu bila zarobljena.

Bijaše poput vruće, podatne svile, živa, čarobna, sva njegova. Njeni gotovo obnaženi udovi zavodljivo su se pokrenuli prema njemu, ali ne da ga odgurnu nego da ga još ljupkije obgrle. Ako je ikada sanjao huriju, ona se nalazila pred njim, u njegovim rukama, zrela za ljubav, skoro razodjevena, spremna da ispuni svaku njegovu želju, spremna da ga usmrti užitkom. Nije uspijevao predahnuti, ni u mislima ni stvarno; požuda mu je poput pesnice stisnula utrobu i ušutkala mu razbor. Ruke su mu zaronile ispod ruba pothaljine i posjednički obujmile polutke njene stražnjice.

Cjelovi su joj bili sve vreliji, sve slađi, sve opojniji. Imala je okus poput nektara s Olimpa.

Istegnula se uvis i čvršće ga zagrlila oko ramena. Noge su joj dotada bile stisnute njegovima s obiju strana; pridržao ju je, lagano podignuo i pomaknuo se, utisnuvši svoje dugačko bedro među njezina. Nešto je promrmljala, nerazgovjetan zvuk izgubljen između usana. Opet ju je spustio; održavala je ravnotežu na prsima, držeći mu se rukama za ramena, pritisnuta njegovim prsima. Polaganom joj je kretnjom oslobodio raskošnu stražnjicu i kliznuo objema rukama naprijed, milujući slatku udubinu na mjestu gdje se bok spaja s bedrom, pa ih premjestio na prednji dio obnaženih bedara.

Palcima je pronašao pregib na vrhu jednog i drugog bedra; uz lagani pritisak, palci su pomalo napredovali prema međunožju.

Disanje joj se isprekidalo; poljubac je postao upravo zdvojan u času kad su se njegovi palci zamrsili u svilenkaste kovrčice. Poigravao se, draškao je, i sam na slatkim mukama; naposljetku je, ne prestajući ni trenutka s dubokim poljupcem, podignuo jednu ruku, raširio prste preko nježne kože njena trbuha te ga stao nježno, izazivački milovati i gnječiti. Gotovo u isti mah pustio je da mu prsti druge ruke pronađu put do njezina međunožja i polako se uvuku, istražujući užarenu mekoću dok ne pronađu njeno središte.

Da je u tom trenutku nije ljubio, bila bi glasno uzdahnula. Iznutra bijaše glatka, klizava, nabujala i vrela. Dojke su joj se bibale uz njegova prsa; čvrsto ju je držao i nježno iskušavao: blago ju je trljao, načas zastao da je primiri, pa nastavio još smjelije. ~ 126 ~

Knjige.Club Books Tjelesna bliskost bijaše za nju nešto novo - osjećao je to čitavim bićem.

Taj pokojni muž očito je bio pravi balvan. Ipak se pred njim otvarala poput cvijeta; njen slatki sok pekao mu je prste koji su kružili oko tajnog ulaza, pa se vraćali milovanju pupoljka koji je već bio napet i bolan od želje.

Zatreperila je, zarila mu prste u mišice i okrenula glavu ustranu. Dopustio joj je da prekine poljubac i uhvati malo daha, a onda je polako segnuo dublje, pa opet stao kružiti oko ulaza...

Podrhtavala je. On je nešto od nje tražio, ona ga je razumjela - nakon kratkotrajnog oklijevanja savila je koljeno i ovila mu oko noge vitku potkoljenicu. Otvorila mu se.

Jedino čega se poslije toga uspio prisjetiti bijaše da joj nikada dotad nitko nije pružio zadovoljstvo kao što je on činio. Stoga je polako ulazio u nju i puštao je da osjeti svaku sićušnu promjenu osjeta dok mu je prst klizio sve dalje. Bila je uzavrela; nije ga osobito iznenadilo što je otkrio i da je uska.

Njezino tjelesno iskustvo po svemu sudeći bijaše beznačajno. Prst mu je bio čvrsto stisnut, uho mu je golicao njen isprekidani dah. Okrenuo je glavu, pronašao joj usne i umirio je dugim, polaganim cjelovom. Čim je povukao prst, bokovi su joj se nagonski pomaknuli prema naprijed: njeno tijelo ga je preklinjalo da nastavi. Nastavio je, teškom mukom suzdržavajući vlastite porive: skoro je urlao od želje za njom, toliko je već bio izgladnio. No imao je odviše ljubavničkog iskustva a da ne bi znao što je za nju najbolje. Dok su je njegove usne naizmjence hrabrile, smirivale i dražile, otkrivao joj je nove, dotad nepoznate osjete.

A kad ga je stisnula prstima kao kliještima i odmaknula usne od njegovih dok joj je blaženstvo potresalo tijelo, osjećao se kao osvajač koji likuje nakon pobjede sa zasluženim plijenom u rukama. Njena oslobođena strast zapljuskivala ga je u valovima, nalet za naletom vreline i divljeg užitka. Tihi jecaj koji je nehotice ispustila, jecaj zadovoljenja protkanoga i dalje prisutnom željom, njen isprekidan dah koji mu je milovao obraz, glasno udaranje njezina srca pritisnuta uz njegovo, uzbudljiv mošusni miris što se uzdizao s mjesta još uvijek ispunjena njegovim prstima, miješao se s njenim parfemom i izluđivao ga - sve ga je to nezaustavljivo tjeralo.

Ona bijaše spremna, tako veličanstvena i stasita, a on bijaše izvan sebe.

Trebalo mu je par časaka da oslobodi alatku, sapetu odjećom, i da podigne sebi na bok nogu kojom ga ranije bijaše obavila oko koljena. Zatim da izvuče prste iz njene vlažne vreline i postavi joj na ulaz glavić ukrućena ~ 127 ~

Knjige.Club Books uda. Ščepa je za bokove, prekrije joj usne svojima, namah je duboko poljubi i zaroni u njeno užareno središte.

Grofica vrisnu.

Zarobljen između njihovih usana, zvuk mu odjekne kroz glavu. Ona se ukoči i stisne ga poput željezna škripa.

Od nevjerice mu zastade dah: on prekine poljubac, boreći se svim silama da ostane priseban. To nije moglo biti - a ipak je tako bilo. Zaprepaštenje mu je barem donekle razbistrilo um. Nakon kratkog, nestvarnog trenutka u kojem se nesigurno zanjihao na rubu ludila, uspio je potisnuti tjelesnu požudu u dovoljnoj mjeri da uzmogne upitati - Kako?

U plućima mu je ostalo toliko malo zraka te je jedva protisnuo tu jednu riječ: ona ga je čula jer joj je lice bilo tik uz njegovo.

- Ja...

Glas ju je izdao; činilo se da je jednako preneražena kao i on, premda ne iz istog razloga. To je u potpunosti razumio. Bilo joj je prvi put... a on se našao zakopan do balčaka u njoj.

Progutala je zrak. Riječi koje su doprle do njegova uha bijahu drhtavi šapat. - Bila sam još dijete. Moj suprug... on je bio mnogo stariji. I bolestan.

Nije bio u stanju... - Načas mu pusti mišicu i mahne rukom. Zbog tog joj se pokreta pomaknulo cijelo tijelo i začuo se isprekidan, bolan uzdah.

- Pssst! Samo polako. - Pronašao joj je usne i uzeo je tješiti poljupcem dok je istodobno nastojao prihvatiti ono što je upravo čuo. Djevojčica koja je ostala djevica uz ostarjela muža? Takve su se stvari nedvojbeno događale, ali on se nikada dotad nije našao u takvom položaju. Međutim, njezina neočekivana nevinost potaknula je mnogo važnije pitanje. Je li ona uopće znala da će on...

Morao je prikupiti sve snage i sve ostatke volje da se prisili izustiti: Hoćeš da stanem?

Pitanje nije zvučalo osobito profinjeno, ali to bijaše najbolje što je znao i umio smisliti zarobljen u najtješnjem, najvrelijem, najvlažnijem predjelu o kakvom je mogao samo sanjati.

Dugo je čekao odgovor. Škripao je zubima i napinjao sve mišiće nastojeći se othrvati neodoljivoj potrebi da je dokraja učini svojom. Ona trunka razuma koja mu je preostala govorila mu je neka se ne obazire na toplinu raskošna tijela što ga je držao u naručju, ni na njen brz, isprekidan, nejednolik ~ 128 ~

Knjige.Club Books dah koji je stalno osjećao na svojim prsima. Toliko ju je jasno čuo kako diše da je točno znao kad je donijela odluku: duboko je udahnula prije nego što ju je izrekla.

Ukipio se u očekivanju - i molio.

Ona zavrti glavom. - Ne. On izdahne. - Hvala Bogu.

- Što...

On je umiri čvrstim, ohrabrujućim poljupcem, pa podigne glavu. - Nemoj razmišljati, samo čini ono što ti ja kažem. - Nakon kratkog oklijevanja (za vrijeme kojega je tko zna koji put poželio da je može vidjeti), doda: - Vrlo brzo će ti biti mnogo bolje. - Mogao je samo naslutiti kako joj je - nije se uopće sjećao kad je posljednji put bio s djevicom. Još je bila jako napeta: svi mišići od struka nadolje bili su joj ukočeni. Sigurno se osjećala neudobno, a možda ju je i boljelo.

Povući se iz nje i povesti je prema krevetu bilo bi najjednostavnije rješenje, no s obzirom na to koliko je bila ukočena odvajanje bi joj jamačno prouzročilo još veću bol. Do kreveta je, međutim, valjalo stići čim prije. Podigni drugu nogu - ovij mi je oko struka. Ja ću te držati. - Kad je osjetio da oklijeva, okrznuo joj je usne svojima. - Vjeruj mi. Odnijet ću te na krevet.

Ona udahne i podigne drugu nogu; čim je osjetila da se njegove ruke pomiču i preuzimaju njenu težinu, kretnje su joj postale slobodnije.

Obuhvatila ga je nogama oko struka i rukama oko ramena da uhvati ravnotežu, malko se podignula i odmaknula od njega.

On je čvrsto uhvati za bokove. - To je dosta. - Svim silama odolijevajući porivu da se sjuri nazad u nju, okrenuo se i prenio je do kreveta udaljenog nekoliko koraka. Pažljivo ju je polegnuo s kukovima blizu ruba ležaja. Kako je i očekivao, čim je osjetila oslonac neznatno se opustila - dovoljno da se on još malko izvuče iz nje i ispravi se. Nije se ispravio dokraja, već se nalaktio nad nju i prenio težinu na ruke.

Pazeći da mu bokovi budu nepomični, pronašao joj je lice i odmaknuo joj s obraza nekoliko uvojaka kose, mekane poput paučine. Veo je još uvijek bio na mjestu, prebačen unazad - nije ga dirao. Ona će ga jednog dana podići pred njim, onda kad mu bude spremna povjeriti svoje ime. Ove večeri povjerila mu je svoje tijelo - za jednu večer to bijaše dovoljno.

~ 129 ~

Knjige.Club Books Prstima joj obuhvati bradu, nagne se nad nju i poljubi je. Isprva je samo mirno ležala, no ubrzo mu počne uzvraćati. Kad ga je iznova stala ljubiti posve slobodno on pomakne kukove i vrati se dublje u nju, ispunjavajući je, šireći je još više nego prije. Ona oštro udahne i ukoči se, no začas se opusti.

On se malo povuče, opet uđe, te nastavi bez prekida ponavljati isti pokret.

Održavao je polagan, ujednačen ritam dok joj iz mišića nije nestala napetost i dok nije olabavila stisak nogu oko njegovih bokova. Ruke su joj se također opustile, prstima mu više nije stezala nadlaktice. Tijelo joj se naposljetku otvorilo, prihvatilo ga i počelo se micati, njihati, pratiti njegov ritam.

Zadovoljan tom malom pobjedom, on se lagano povuče iz nje.

- Nemoj se micati. Samo pričekaj. - Potpuno se uspravio. Tražeći u mraku napipao joj je cipele i izuo ih. Prstima joj je kliznuo uz duge noge, pronašao podvezice, skinuo ih i svukao joj čarape. Pothaljina bijaše najprozračnija fina svila - odlučio je da će je ostaviti. Dok se izvlačio iz kaputa, čuo je šuškanje zadužnice i papira što ih je ispisao s Gerrardom; bacio je kaput prema mjestu na kojem je ranije vidio stolicu. Prsluk i košulja odletjeli su u istom smjeru, zatim je izuo cipele i svukao hlače.

Svjetiljke u dnevnoj sobi su se ugasile; vladala je potpuna tama. Nije ju mogao vidjeti - samo dotaknuti, čuti, osjetiti. Ni ona nije mogla vidjeti njega.

- Što...?

On posegne prema njoj i pomiluje je duž bokova. - Samo mi vjeruj. - Legne pokraj nje i usput je okrene i podigne, premještajući ih oboje naviše tako da im duge noge ne vise preko ruba kreveta. Uzdahnula je kad se ponovo nadnio nad njom i prstima plahovito stisnula prekrivač; on položi dlanove na ležaj, njoj slijeva i zdesna, i osloni se na ruke. Namjesti bokove među njena raširena bedra, propne se i uđe u nju, spuštajući se dok ju nije dokraja ispunio. Prigne glavu i potraži joj usta. Čas prije nego što su se susreli u cjelovu, uzdrhtalim je rukama pronašla njegovo lice. Pružila mu je usne spremno, s ljubavlju. Prihvatio ih je dok ju je zibao, dok se ljuljao u njoj.

Ponovo se opustila i s gorljivom zahvalnošću prihvatila glatko klizanje njegove sablje kroz njene korice.

Prekinuo je poljubac, pridignuo se i promijenio položaj u kojem su se sjedinjavali. Kretao se i dalje polagano, ali je kružio kukovima dok je ulazio u nju, potičući je da jače raširi bedra i više podigne koljena.

Vršcima prstiju bojažljivo mu je dotaknula prsa dodirom lakim poput leptirovih krila. Ugrizao se za usnu i usredotočio se na održavanje polagana ~ 130 ~

Knjige.Club Books ritma. Mišići su mu poigravali i trzali se dok mu je prstima nježno klizila preko prsiju, oko struka, duž bokova. Zatomivši uzdah, zađe još dublje u nju.

- Obgrli me nogama kao prije.

Smjesta ga je poslušala i ovila mu noge oko bokova. - I što sada?

Nije vidjela kako se smiješi. - Sada ćemo pojahati.

I pojahali su. Zajedno.

Ranije te večeri zamračio je sobu s namjerom da groficu oslobodi straha od razotkrivanja identiteta. Usput je nehotice stvorio čulno ozračje koje je nadilazilo sva njegova dotadašnja iskustva. Vođenje ljubavi u najcrnjoj tami poticalo je osjet opipa i pojačavalo sve tihe, nježne, razbludne zvukove. Bijaše to nov, posve drugačiji doživljaj: ljubavnički susret naslijepo. Živo je osjećao svaki komadić kože kojim su se doticali i prozračni pokrov svilene pothaljine ispod kojega se krila mnogo mekša put. Čuo je svaki, i najmanji zastoj u njenu disanju, i najtiši zvuk koji bi ispustila; razabirao je svaki uzdah, svaku jedva protisnutu, nerazumljivu molbu. Prepoznavao je njen parfem, no drugi mu je miris zavrtio mozgom - miris nje same. U njegovu naručju, usred tame, postala je pojam žene - prava hurija, kako ju bijaše nazvao. Bila je utjelovljenje radosti i utjelovljenje ludosti: konačno iskušenje.

Nikada prije nije imao ženu koja bi joj bila dorasla. Ta mu se spoznaja sve jače nametala dok su jahali zajedničkim čulnim krajolikom, uspinjući se na sve vrtoglavije vrhunce. Savršeno je pristajala uz njega - ne samo tjelesno, premda je već i to bilo čudo; pripijala se uz njega, stenjala, posustala bi, opet bi se vratila u sedlo i dalje jahala. No prije svega, bila je duhom prisutna, slijedila ga, bodrila, hrabro ga izazivala, radosno ga pozivala da uroni u vrtlog sladostrašća u koji joj se tijelo pretvorilo. U vrtlog davanja.

On je tražio, ona je davala - ne samo širokogrudno, nego s neobuzdanim zanosom od kojega je gubio vlast nad sobom. Nije je se mogao dovoljno naužiti: koliko god pohlepno pio, njen je zdenac bio stalno pun.

Pružila mu je radost, slast i užitak kakve nije mogao ni zamisliti, a zauzvrat je dobila istu mjeru. Kad je naposljetku došao svršetak i njihovo se jahanje okončalo veličajnim bljeskom koji im je potresao dušu, prvi put u životu našao se posve izvan stvarnoga svijeta.

Kroz glavu mu letimično prođe misao: on je prvi koji ju je dobio. Čas kasnije, onaj dio njega (duboko zakopan) kojem je rijetko dopuštao da se pokaže, progunđa ispravak: jedini koji ju je dobio. ~ 131 ~

Knjige.Club Books Ne ispuštajući je iz zagrljaja osjećao je kako se polako opušta pod njim; sklopio je oči i prepustio se blaženom zaboravu.

Lagano se budila iz omame, osjeti su joj se pomalo vraćali, raspršene misli na mahove se sabirale. Prvo što je oćutjela bijahu suze u očima. Nisu to bile suze žaljenja, nego suze radosnice - od radosti odveć duboke i snažne a da bi je riječju ili mišlju uspjela izraziti.

Dakle, to se zbiva između žene i muškarca. Od same te pomisli obuze je lakoumna veselost, a odmah zatim neizmjerna zahvalnost - prema njemu koji joj je sve tako lijepo pokazao.

Kutovi usana joj se podigoše. Godinama je slušala priče o tome kakav je on stručnjak na spomenutom području - sada je i sama mogla potvrditi navode. Bio je prijazan i nježan, barem nakon što je ustanovio da ima posla s početnicom, ali kasnije... imala je dojam da se nije baš suzdržavao.

Bila je sretna - sretna zbog iskustva, sretna što se dogodilo. Osobito sretna zato što se dogodilo s njim. Upravo ju je to nagnalo da se zamisli.

Premda su neprekidno bili obavijeni tamom, a on bijaše tek utvara koja ju je ljubila i milovala, ona je čitavo vrijeme znala tko je on.

On. Osjetila su joj se usredotočila na teško tijelo koje je ležalo na njoj, na težinu u njoj koja ju je ispunjavala, napinjala...

Iznenadna spoznaja u trenu ju je potpuno razbudila.

Prva joj je pomisao bila da ona više nije ona - ili barem ne ista ona. U naručju je držala naga muškarca s kojim se bijaše sjedinila; tijelo joj se jednom za svagda promijenilo. I osjećaji su joj se promijenili; uvijek će pamtiti kako se pod njim izvijala, pohotna i pustopašna. Nepovratno se preobrazila - više se nikad neće moći vratiti na staro i biti kao prije. Čekala je da pojave samooptužbe, sumorna proročanstva, histerični ispadi. Nije se dogodilo ništa. Naprotiv, bila je spokojna, ispunjena toplim žarom kakav još nikada nije iskusila niti je ikada mogla zamisliti da postoji. I ni zbog čega nije žalila.

Ne bijaše to ničija krivica: njoj nije bilo ni na kraj pameti da će se išta dogoditi dok su oboje stajali uspravni uza zid. Noge su joj bile čvrsto na podu.

Glava joj je, doduše, bila u oblacima, a razbor se rasplinuo u plimi čiste požude.

~ 132 ~

Knjige.Club Books Dok je tako razmišljala, iznova se prisjetila svih osjećaja - rastućeg iščekivanja, iskričava uzbuđenja, čiste, nepatvorene radosti. Ta večer, u toj sobi, s njim, bila je jedina prilika koja će joj se ikada pružiti da doživi istinski veličanstveno iskustvo žene združene s muškarcem. Nije postojao nitko koga bi povrijedila; u njenom životu nije bilo nikoga tko bi za to mario. Nikoga tko bi ikada za to doznao. Silom prilika bila je osuđena da umre kao usidjelica; kakva bi zla, dakle, moglo biti u tome što je jedan jedini put okusila blaženstvo? Ta će joj uspomena trebati potrajati do kraja života.

Premda se našao u njoj prije negoli je shvatila kakve su mu namjere, ona je točno znala što čini kad mu je rekla neka ne staje. Imala je mnogo iskustva u donošenju odluka i znala je kako se osjeća ako odluči ispravno. Upravo se tako osjećala u tom trenutku.

Kao što nikada nije dvojila niti žalila zbog one davne odluke da okrene leđa Londonu i svojoj prvoj sezoni, tako neće žaliti ni zbog ove. Kakve god poteškoće pred njom stajale, ona je svoje doživjela i uživala - i okusila požudu.

Odjednom ju iznutra spopade neodoljiv napadaj smijeha. Odlučno ga zatomivši, pokušala se pomaknuti i ustanovila da ne može. Ponovo je usredotočila osjetila na čvrsto muško tijelo od čije težine bijaše utonula u krevet. Shvatila je da joj, začudo, jako prija što ju njegovi teški, opušteni udovi pritiskaju u ležaj. Koliko god se činilo neobičnim, nije joj bilo ni najmanje neudobno. Noge joj više nisu bile ovijene oko njemu oko struka, ali su joj ostale isprepletene s njegovima. Jednom ga je rukom obgrlila oko ramena, druga joj je ležala uz njegov bok.

On. Još uvijek nije to mogla pojmiti; izbjegavala je pomisliti na njega, prizvati pred oči njegov lik. Zakriven tamom, on je jednostavno bio veličanstven muškarac u kojeg je imala toliko duboko povjerenje te joj uopće nije palo napamet da bi joj mogao učiniti išta nažao. Ona mu se predala, on ju je uzeo, podigao u naručaj i uveo u svijet užitaka za koje je još uvijek jedva shvaćala da postoje.

No ipak je znala tko je on.

Zar ne?

Lagano se namršti, klizne mu rukom uz bok i blago ga dotakne po ramenu. Kad je čula da i dalje diše duboko i ujednačeno, prsti joj stanu švrljati naokolo, ocrtavajući obrise široke kosti i glatkih mišića. Raširenih prstiju ~ 133 ~

Knjige.Club Books polako mu je istraživala postrani dio prsa, potom leđa: osjećala je snagu u čeličnom mišićju ispod meke kože.

Vidjela je njegova gola prsa godinama ranije; čak su je i onda očarala, iako je samu sebe uvjeravala da se radi o čistoj znatiželji. Sada je imala priliku uživati; dok su joj ruke bludjele, čula su joj se gostila njegovim tijelom.

Iznova je oćutjela i osjetljivost vlastite kože. Od iznenada probuđena osjeta zastao joj je dah; on je bio tako topao, muževan, živ i stvaran. Plima opojna ushita nadošla je i preplavila ju. Val se podignuo, udario - i poljuljao je, otrgnuo je od sidra i odvukao na uzburkanu pučinu. Udahnula je, potresena, bespomoćno ponesena valovima mora osjećaja, uzburkanog iznenadnom olujom.

Rupert?

Ne - Gabriel.

Ta ju je činjenica potresla do srži. Mnoge je njegove strane i predobro poznavala, no zapravo ga je upoznala tek nedavno. Osjećala je na sebi njegove ruke koje su je grlile i dok je spavao. Te snažne, vješte ruke s njom su vodile ljubav, milovale je, pružile joj neizrecivu sreću i slast. Njihov joj se dodir usjekao u pamćenje, kao i pusta čežnja koja ju je obuzimala, čežnja koju je jedino on izazivao i koju je jedino on mogao utažiti.

Pomaknula je glavu i zagledala mu se u lice, no tama ju je lišila pogleda.

Razaznavala je samo njegovu toplu težinu, dodir njegovih ruku i rijeku osjećaja što je izvirala u njoj i istjecala iz nje, ostavljajući za sobom tek njenu uzdrhtalu nutrinu.

Trebao joj je trenutak da uhvati dah, primiri se, vrati se u stvarnost i pusti maštarije - i sav taj ushit koji ju je činio toliko ranjivom - da polako iščeznu.

On bi bio užasnut kad bi doznao, kad bi shvatio tko je ona. Pa zašto su joj onda svi instinkti vrištali da je to ispravno, itekako ispravno, premda joj je logika govorila da je potpuno pogrešno?

Dok je glave pune zbrkanih misli netremice gledala u mrak, on se promeškolji.

Zatim se pomakne i pritisak joj nestane s prsiju. I dalje je osjećala njegovu toplinu, a donji dio tijela još joj je bio utonuo duboko u krevet. Začas je shvatila da je oslonio težinu na laktove.

~ 134 ~

Knjige.Club Books Iznenada se sjeti da nije zastrta. U naletu straha posegne za velom... i istog trena shvati da su oboje jednako slijepi. Tama bijaše toliko gusta da mu nije vidjela lice iako je znala da se nalazi tik iznad njezina.

- Lijepo smo se najahali, grofice.

Riječi izgovorene lijenim, hrapavim glasom dolebdjele su se do nje zajedno s dahom koji ju je zagolicao po obrazu. Zatim su stigle usne koje su potražile i našle njena usta: slijedio je dug, polagan, iznimno temeljit poljubac. Kad ga je naposljetku okončao i oslobodio joj usne, naslutila je da se smiješi.

- Kako se osjećaš?

Napeto. Još uvijek ispunjeno njime. - Živo. - Rekla je istinu. Koža joj se opet žarila. Je li to zaista bilo moguće?

Kao da joj čita misli, vrati usne na njezine: bila je posve sigurna da se smiješi.

Poljubac koji je potrajao poput onoga maloprije gotovo ju je pretvorio u buktinju. - Jesi li za još jedan galop? - promrmlja on na kraju.

Shvatila je da on bez daljnjega jest čim se utisnuo u nju. Kukovi su joj se odigli pozivajući ga da zađe dublje: zaključila je da se i ona slaže s prijedlogom. Čvrsto ga je zagrlila i bez riječi zatražila da joj se približi.

Smjestio se na nju, smjestio usne na njezine i utonuo duboko u nju - u usta, u tijelo.

Više mu se nije žurilo. Prvi put se obuzdavao, suzdržavao; drugi put je polagano uživao u njoj, krepko ju zibao, ispunjavao slašću njen zdenac.

Vrućina joj je u tijelu narasla toliko te joj se činilo da se rastapa. Prekinula je poljubac da uhvati dah. Njegove su joj usne kliznule niz vrat, a zatim je s iznenađenjem osjetila kako mijenja položaj i povlači se unatrag. Izišao je iz nje i ostavio ju neočekivano, bolno praznu. Premjestio se naniže i bez žurbe joj ustima prionuo uz bradavicu dojke.

Ožegla ju je zapanjujuća vrelina; oštro je udahnula, načas se opustila, pa se opet napela jer ju je vješto draškao. Zvuk što ga je ispuštala dok joj je jezikom strugao po bradavici podsjetio ju je na mačje predenje, a kad joj je zubima okrznuo do boli nadraženi pupoljak, gotovo je umrla.

- Polako.

Izgovorena riječ zalelujala je poput umirujućeg daška nad njenom vrelom kožom dok se on okretao drugoj dojci i zanemarenom vršku koji je već vapio ~ 135 ~

Knjige.Club Books za njegovim dodirom. A kad ga je osjetila, savila se poput lutke na koncu koji on vuče. Odužio joj se srdačnim hihotom.

- Koliko ti je godina?

Usne su mu odlutale nizbrdo, kližući joj preko struka. - Mmm... kasne dvadesete.

- Hmm. - Krenuo je još niže, ostavljajući vreo trag putem prema pupku. Moraš mnogo toga nadoknaditi.

- Zaista?

Jednu je ruku podignuo i stao joj blago mijesiti grudi, a drugu spustio milujući je po zadnjici i stražnjem dijelu bedara. - O, da.

Zvučao je vrlo uvjereno.

- Možeš početi već sada.

Nije mu se usprotivila. Osjećala ga je na drugačiji način, gledala ga drugim očima - bijaše to neobično zanimljiv pogled. Nježni, strastveni zavodnik predstavljao je potpuno novu stranu čovjeka kojeg, kako se činilo, nikada nije dokraja upoznala. Nikad ga nije doživjela kao čulna, odrasla muškarca: u toj je ulozi bio zamamno biće - doduše, zaogrnuto tamom, ali nadasve zavodljivo.

Svijet je iščezavao, a stvarnost blijedjela pod čarobnim dodirom njegovih ruku.

- Što bih trebala učiniti?

On podigne glavu s njena trbuha, duž kojega se spuštao grickajući joj napetu, ustreptalu kožu. I živci joj bijahu u sličnom stanju.

- Samo lezi. - U glasu mu je čula stanovitu mušku samodopadnost. - Lezi, opusti se i prepusti užitku.

Nije imala ni snage ni razloga da mu se suprotstavi, pa se prepustila. Da je naslutila što mu je na umu, odnekud bi bila skupila snagu. Ali nije. Nastavila je udovoljavati svojim čulima, udovoljavati sebi i s neopisivim užitkom udovoljavati njemu.

Toplo tijelo, puno životne snage, koje se savijalo pod njim obuzelo je Gabrielovu pažnju potpunije, sveobuhvatnije od ijedne žene, od ičega u njegovu dotadašnjem životu.

Nikada mu ništa nije bilo tako silno privlačno. Nikada ranije nije doživio posvemašnje, samozatajno predavanje trenutku ni pobožnom iskustvu ~ 136 ~

Knjige.Club Books zajedničkog zadovoljstva. Tu je bilo još nečega, dubljega, moćnijega, uzbudljivijega. Znalac je bio očaran, muškarac zarobljen.

Kojim god novim vrstama milovanja, kakvim god besramnim užicima ju je bez predaha zasipao, ona je sve prihvaćala - željno, zahvalno - i zauzvrat ga ushićivala svojim tijelom i nesebično ga, nesputano i bez oklijevanja poticala da uzima, da grabi, da uživa.

Tragati, istražiti, otkriti - spoznati. Potpuno, do kraja, bez zapreka, bez himbe. Ona nije sakrila, nije mu ustegnula nijedan dio sebe. Trebao je samo posegnuti, zatražiti bez riječi, i dobio bi dopuštenje da osvoji, orobi, da utoli glad.

No njena darežljivost nije bila ograničena tjelesnošću. Ni u jednom trenutku nije kod nje osjetio ni najmanje suzdržljivosti, ni tračka hladnoće, nikakva skrovita čuvstva koja bi čuvala u sebi. Naprotiv, čitavo vrijeme dok ju je vodio prema vrhuncu ćutio je ranjivost koju uopće nije pokušavala prikriti.

Upravo ga je to opčinilo, potpuno mu obuzelo duh. On je njoj otvorio vrata putenosti; zauzvrat je ona njemu otvorila vrata o čijem postojanju nije ni sanjao - ulaz u prostor dublje bliskosti, daleko izravnije, opasnije, uzbudljivije. Skromna početnica pokazala mu je kakva se još blaga kriju u carstvu čula o kojem je, po vlastitu uvjerenju, znao sve što se imalo znati.

Nikada ranije nije spoznao takvu sveproždiruću strast. Ona bijaše otvorena, iskrena i potresno hrabra u davanju. Bez ikakvih mu je uvjeta ponudila konačno zadovoljenje - nešto se duboko u njemu uzdrmalo kad ga je, gonjen željom, zatražio.

A kad ga je dobio, oboje su se našli u vrtlogu plime, obeznanjeni od blaženstva. Golemi je val nabujao, uzdigao se i preplavio ih, i on se utapao u bezdanu njezina davanja, u vrhunaravnoj ekstazi.

Dok je tonuo u dubinu, posljednja mu pomisao bijaše da je ona njegova.

Te noći - i zauvijek.

Probudio se usred noći. Nakratko je uživao u opipljivu spokoju koji ih je obavijao, zatim se nevoljko pomaknuo, podignuo se s nje i razdvojio svoje udove od njenih, pa se spustio uz nju i privukao je k sebi. Najradije bi bio ostao ležati i zajedno s njom uživati u zadovoljstvu, u toplim tragovima užitka

~ 137 ~

Knjige.Club Books koji su im još kolali venama, no ona se također probudila. Bila je nervozna ne zbog nekakve lažne skromnosti, nego zbog zabrinutosti.

- Moram poći. - U glasu joj se osjetila nevoljkost jednaka njegovoj, pomiješana s odlučnošću. Odlučnost je, međutim, bila jača.

Lagano ga je odgurnula; on ju je pustio, oćutjevši poput uboda trna bolnu želju da je privuče natrag. Potreba za posjedovanjem dotad mu bijaše potpuno strana: nastojao je sama sebe uvjeriti da je osjeća jednostavno zato što se nauživao s groficom do mile volje i iskusio nešto novo. Čuo ju je kad je kliznula s postelje i po zvuku ju pratio dok je obilazila krevet i naslijepo pipkala uza zid tražeći haljinu.

Ustao je, pronašao hlače, navukao ih, pa otapkao u dnevnu sobu. Upalio je obje svjetiljke i odmah se vratio. Ona je već bila u haljini, spuštene koprene, i pokušavala dovesti u red razdriješene uzice.

- Molim te. - Došao je do nje, uhvatio je oko struka i okrenuo je. - Dopusti meni.

Vješto ih je zavezao, primijetivši usput blagu napetost koja ju je obuzela čim ju je dotaknuo. Pustio ju je da u polumraku navuče čarape i brzo dovršio odijevanje. Dok je on navlačio kaput, ona se dospjela od glave do pete zamotati plaštem i velom. Premda ga njen nagli povratak u tajnost nije iznenadio, koprena mu je stvarno već bila dodijala.

Ona ga pogleda. - Sama ću izići - izgovori pomalo nervozno.

- Ne. - On joj priđe i zaustavi se uz nju. - Otpratit ću te do kočije.

Premišljala se bi li odbila ponudu: naslutio je to po držanju njezina tijela.

Naposljetku je šutke pristala i kratko priklonila glavu. Ne svisoka, nego smotreno.

Bez ijedne riječi izveo ju je iz sobe, niza stube i kroz predvorje. Pospani vratar ispratio ih je iz hotela jedva ih pogledvši jer se upravo tog trenutka svojski trudio prigušiti zijevanje.

Crna kočija čekala je malo dalje u ulici. Nakon što joj je pomogao da uđe, ona se okrene prema njemu. Osjetio je kako mu pogledom pretražuje lice, osvijetljeno zubljom što je nedaleko gorjela. Potom još jednom prikloni glavu.

- Hvala.

Tihe riječi zagolicaše mu osjetila: bio je posve siguran da mu ne zahvaljuje zbog napora koje je uložio u istraživanje prevarantske tvrtke.

Smjestila se u mračni kut kočije; on zatvori vrata i kimne kočijašu. - Vozi. ~ 138 ~

Knjige.Club Books Kočija otklopara niz ulicu. Nadimajući prsa polaganim, dubokim udahom gledao ju je kao zamiče za ugao, potom izdahne i uputi se prema kući. Osjećaj uspjeha koji ga je prožimao bijaše dubok i iznimno zadovoljavajući. Iznimno ugodan.

Sve - sve - je išlo jako dobro.

~ 139 ~

Knjige.Club Books

9. poglavlje

D

aklem, milostivica, šta je pak vas spopalo?

Alathea se naprasno prene iz sanjarenja. U zrcalu toaletnog stolića pred kojim je sjedila, vidjela je Nellie kako protresa jastuke i provjetrava joj krevet.

Nellie uhvati njen pogled. - Buljite u to ogledalo zadnjih pet minuta, a ja bi rekla da ništ ne vidite.

Alathea odmahne rukom da pokaže kako ne mari za primjedbu; usput se molila da ne pocrveni i da joj se na licu ne primjećuje o čemu je upravo razmišljala. Sačuvaj Bože.

- Sinoć je taj vaš sastanak bome jako dugo potrajo - opet je bilo četri sata prije neg šta ste se vratila. Jacobs veli da ste sve te sate bila unutra.

Alathea uzme četku. - Morali smo potanko raspraviti sve što smo doznali.

- Znači, vi ste doznala nešt o tom prokletom poduzeću - vi i gospon Rupert?

- Upravo tako. - Polako prelazeći četkom po kosi, Alathea se prisili da skrene misli na taj dio večeri. - Sada znamo dovoljno da možemo početi graditi slučaj. Trebamo samo prikupiti valjane dokaze i bit ćemo slobodni.

Svakako lakše rečeno nego učinjeno, ali je ipak bila uvjerena da su sinoć zakoračili na put koji će ih odvesti do uspjeha. Unatoč suzdržanosti u razgovoru s Gabrielom, osjećala se kao na krilima zbog prve ozbiljnije prednosti koju su stekli, prvog nagovještaja konačne pobjede.

Pazila je da ne pokaže polet i veselje, svjesna da bi se on okoristio njenim raspoloženjem.

No, ionako se okoristio.

I ona se okoristila. ~ 140 ~

Knjige.Club Books - Dajte, pustite meni. - Nellie izvuče četku iz njena mlohava stiska. - Jutros ste ama baš za ništa.

Alathea zatrepće. - Samo sam... razmišljala.

Nellie joj dobaci prepredeni pogled. - Daklem, ja bi se usudila kazat da vi imate puno toga za prožvakat s tog vašeg sastanka.

- Mhm. - Činjenice. Uzbuđenja, čuvstva - otkrića. Imala je o mnogo čemu razmišljati. Čitavog joj je dana um rastreseno vrludao: mozgala je, razmatrala, iznova proživljavala dragocjene trenutke, brižljivo ih utiskivala u pamćenje, pohranjivala ih da ih se uzmogne prisjećati tijekom pustih godina što su je čekale. Svako toliko bi je netko nasilu vratio u stvarnost - Charlie se raspitivao za jednoga od njihovih zakupnika, Alice je željela njeno mišljenje o određenoj boji vrpce, Jeremy se mrštio nad zadatkom iz aritmetike.

Poslijepodne, nakon laganog ručka, sve žene iz obitelji povukle su se u stražnji salon da se odmore prije nego što se odvezu u park ili odu u posjet na popodnevni čaj. Prekinuvši sveopći mir i tišinu Augusta se uzvere Alathei u krilo i zajaše joj iznad koljena. Položi joj mekane ručice na obraze i zagleda joj se ravno u oči. - Ti stalno odlaziš nekuda daleko - jako daleko.

Alathea pogleda u Augustine krupne smeđe oči.

Augusta ju je i dalje netremice promatrala. - Kuda to ideš?

U drugi svijet, svijet tame, uzbuđenja i neopisive ljepote.

Alathea se nasmiješi. - Oprosti, mišiću, ali danas mi je mnogo toga na pameti. - Rose joj je također sjedila u krilu, nagurana između nje i Auguste; ona podigne lutku i pregleda je sa svih strana. - Što Rose misli o Londonu?

Odvraćanje pažnje je uspjelo - dakako, ne njezine nego Augustine.

Petnaestak minuta kasnije malena joj je spuznula iz krila i, okupana sunčevom svjetlošću, odskakutala igrati se s Rose. Alathea razmijeni nježan i (barem se nadala) nepomućeno spokojan pogled sa Serenom, pa tiho iziđe iz salona.

Potražila je utočište u svojoj radnoj sobi.

Stajala je prekriženih ruku ispred prozora i silila se da se usredotoči na sve ono što je Crowley prethodne večeri otkrio o djelovanju i planovima tvrtke. Uostalom, koliko god joj se misli uporno vraćale na njih, o ostalim zbivanjima zapravo se nije imalo što razmišljati. To se dogodilo - ona je prihvatila priliku, s radošću proživjela iskustvo - i gotovo. Sigurno neće ~ 141 ~

Knjige.Club Books spasiti obitelj od propasti bude li stalno mislila o takvim stvarima - o sadržaju snova. Nakon epizode s Gabrielom uistinu se pribojavala samo toga koliko će joj teško biti kad se suoči s njime kao Alathea Morwellan. Činjenica da ga je upoznala u biblijskom smislu, te da je i on nju upoznao na isti način, jamačno joj neće olakšati život.

Unatoč igrokazu koji je smislila, po prirodi nije bila himbena osoba; nikad nije ni sanjala da će njega morati uvući u prijevaru.

Dozna li on ikada...

Udahne i okrene se od prozora. Pretjerana tankoćutnost baš joj ne bijaše jača strana - ako je nekoć i imala takvih sklonosti, sve ih je srezala u korijenu prije jedanaest godina. Odlučno je upravila misli prema tvrtki i Crowleyju.

Trebalo joj je jedva par minuta da samoj sebi prizna kako ne može bez Gabriela, koliko god to željela. Prije svega, vjerojatno bi ga bilo teže otpustiti nego što ga je bilo pridobiti, a bez obzira na to, bez njegove pomoći ne bi uspjela ništa poduzeti.

Niti je mogla provaliti u Douglasovu palaču, niti je znala pronaći ikoga tko bi to učinio umjesto nje. Jacobs ju je već provozao kočijom oko Egerton Gardensa, a Folwell je u razgovoru sa smetlarom doznao koja od velikih, novih kuća pripada Douglasu; svejedno bi provala bila odveć opasna. Možda bi pronašli barem dio dokaza koji su im trebali, no ako bi Crowley ili Swales primijetili da im je netko pretraživao papire, isprepadali bi se na mrtvo ime i prezime, kako bi rekao Charlie. Smjesta bi pozvali na naplatu duga sve potpisnike zadužnica, a ona bi bila toliko zauzeta borbom s vjerovnicima te ne bi imala vremena za podnošenje ikakva tužbenog zahtjeva.

K tome joj je Crowley bio mrzak. Pomisao na mogućnost da se noću nađe u njegovoj blizini, sama i bez ikakve pomoći, bila je više nego strašna. On bijaše zao. Dok ga je promatrala u razgovoru s Gerrardom Debbingtonom i gledala kako mu oči sjaje okrutnošću, jasno je to osjetila. Gabriel joj je rekao da Crowley voli likovati nad svojim budućim žrtvama, no bilo je tu još nečega.

On je ljude smatrao plijenom. Ispod napola uljuđene vanjštine krile su se izopačenost i čista okrutnost. Željela ga je zadržati čim dalje od svoje obitelji.

Uzevši u obzir sve činjenice - ali zaista sve - jedini razuman korak koji se dalo poduzeti bijaše bezodložno pronalaženje potrebnih dokaza. Nakon toga će Crowley postati bezopasan, a grofica će iščeznuti u oblaku magle. ~ 142 ~

Knjige.Club Books - Fangak. Lodwar. Kako ono bijaše treći? - Sjela je za stol, izvukla list papira, položila ga na bugačicu i dohvatila pero. - Kafia - tako je.

Zapisala je imena, a zatim se latila popisivanja svih ostalih imena i mjesta za koja se sjećala da ih je Crowley spomenuo.

- Mary? Alice? - Alathea se naviri u Marynu spavaću sobu, u koju su se njene starije polusestre često povlačile za vrijeme popodnevnog odmora. Naravno, obje su se lijeno raširile po krevetu s jednakim izrazom zlovolje i dosade na licu. Obje podigoše glavu da je pogledaju.

Alathea se nasmiješi od uha do uha. - Ja idem do Hatchardsa. Serena je rekla da možete sa mnom ako želite.

Mary se smjesta uspravi. - Oni imaju i knjižnicu, zar ne?

Alice se već kotrljala s kreveta. - Ja idem.

Alathea ih je promatrala kako na brzinu guraju noge u cipelice, s mukom navlače uske kaputiće, grabe šeširiće i bacaju najnemarniji mogući pogled prema zrcalu. - Knjižnica postoji, no prije nego što se date u potragu za najnovijim romanom gospođe Radcliffe htjela bih da mi pomognete pronaći neke knjige.

- O čemu? - upita Alice koja je već bila na vratima.

- O Africi.

- Bilo je dosadno. - Nakon dugačka zijeva Jeremy utone još dublje u sjedalo fijakera i nasloni se Alathei na rame. - Mislio sam da će oni znati sve o iskapanju zlata. A htjeli su razgovarati samo o taljenju.

- Hmm. - Alathea načini šaljivu grimasu. I ona je bila uvjerena da će gospoda u Zavodu za metalurgiju znati ponešto o rudarstvu. Nažalost, ispostavilo se da se ta ustanova, čiji je znak opazila dok je šetala s Mary i Alice, bavi isključivo rafiniranjem i daljnjom preradom metala. Ti prijazni ljudi znali su manje od nje o rudnicima zlata u središnjoj istočnoj Africi. Unatoč tome što je čitala do kasno u noć, zapravo nije doznala ništa.

Alathea pogleda Augustu koja joj se ugnijezdila s druge strane, pridržavajući Rose u krilu. Barem je Augusta bila sretna i nije brinula ni o rudnicima, ni o zlatu. - Kako je Rose?

- Rose je dobro. - Augusta promotri Roseino lice, pa je opet okrene prema prozoru. - Sada malo podrobnije razgledava grad - na ulicama je gužva i buka, ali ona se osjeća sigurna ovdje unutra, sa mnom i s tobom. ~ 143 ~

Knjige.Club Books Alathea se nasmiješi i nježno sklopi dlan oko prstića koji su, u znak najvećeg povjerenja, bili isprepleteni s njezinima. - To je dobro. Rose pomalo raste - uskoro će biti velika cura.

- Ali ne još. - Augusta podigne pogled prema njenu licu. - Misliš li da će gospođica Helm biti bolje kad se mi vratimo?

Gospođica Helm dobila je hunjavicu, zbog čega je Alathea i povela Augustu sa sobom. - Sigurna sam da će se gospođica Helm do sutra oporaviti, ali ti i Rose morate večeras biti jako dobre prema njoj.

- O, bit ćemo. - Augusta okrene Roseino lice prema svojemu. - Bit ćemo posebno dobre. Čak joj nećemo ni reći neka nam čita prije spavanja.

- Ja ću ti doći čitati, mišiću.

- Ali ti moraš ići na ples. - Alathea pomiluje Augustu po kosi. - Najprije ću doći k tebi i malo ti čitati - na ples mogu otići i kasnije, drugom kočijom.

- Hej! - Jeremy poskoči na sjedalu i zapilji se kroz prozor.

- Gledajte ovo!

Alathea pogleda - trebalo joj je par časaka da shvati što je vidjela. - To je stroj za hodanje, drezina - barem mislim da jest.

Već je ranije čula za te čudnovate naprave. I ona i Jeremy nagnu se i priljube uz prozor, dok se Augusta koprcala među njima; svo troje se zagledalo u gospodina ogrnuta elegantnim kockastim kaputom kako na jedvite jade održava ravnotežu nad dva velika kotača i vrluda amo-tamo kroz promet dok im nije nestao iz vida.

- No! - blistavih očiju, Jeremy opet sjedne i nasloni se. Alathea mu prijeđe pogledom preko lica. - Ne. Glas joj bijaše odlučan; Jeremy se sav pokunji. - Ali, Allie - pomisli samo…

- Da - pomišljam, na tvoju majku.

- Ali ne bih pao - bio bih strašno oprezan.

Alathea ga pogleda ravno u oči. - Baš kao što si bio strašno oprezan kad sam ti dopustila da upravljaš čamcem?

- Pa samo sam se prevrnuo u rijeku - i uostalom, za sve je bio kriv stari Dobbins.

Alathea ne odgovori. Fijaker se polagano kotrljao vozeći ih nazad u otmjenu četvrt. Kad su skrenuli u Mount Street opet je letimice bacila pogled na Jeremyja. I dalje je sanjario o onoj opasnoj spravi; bilo joj je jasno da neće ~ 144 ~

Knjige.Club Books prestati razmišljati o drezini dok je ne isproba, ili dok se ne dogodi nešto još gore. Bio je pustolovna duha i jednostavno je morao sve iskušati. Razumjela je njegov nagon.

- Strojevi za hodanje u optjecaju su već nekoliko godina. - Čim je čuo njenu pripomenu, izgovorenu zamišljenim glasom, Jeremy se okrene prema njoj i oči mu zasvjetlucaju. Ona uhvati njegov blistav pogled. - Pitat ću tvoju mamu.

Možda bi Folwell mogao naći jednu — - Juhuhu!

- Pod jednim uvjetom.

Jeremy prestane poskakivati po sjedalu, ali oči su mu još sjajile.

- Pod kojim uvjetom?

- Moraš obećati da je uopće nećeš koristiti po gradu, nego tek kad se vratimo u Morwellan Park. - Gdje je trava bila gusta i mekana.

Jeremy načas promisli. - U redu. Obećavam.

Alathea kimne upravo kad se fijaker zanjihao i stao pred kućom Morwellanovih. - Vrlo dobro. Porazgovarat ću s tvojom mamom.

Naslonjena uza zid - na još jednom dosadnom plesu - Alathea potisne zijevanje. Zatrepće i raširi oči, pokušavajući ih držati otvorenima; protekle dvije noći čitala je dokasna, nakon što su svi ostali ukućani već odavna pozaspali. Jedino je tada imala vremena za proučavanje knjiga o Africi koje je pronašla u knjižnici.

Središnja istočna Afrika kao da je čuvala još neistražene tajne. Ono malo što je uspjela doznati o tom dijelu kontinenta svodilo se na prilično uopćene, površne opise, gotovo bez ikakvih korisnih pojedinosti.

Dobro joj poznata sjajna kestenjasta kosa pojavila se na vidiku u moru glava. Tijelom joj munjevito prostruji čudno uzbuđenje: odmah se stala ogledati tražeći zaklon. Nigdje oko nje nije bilo ni palmina drveta, ni ikakva presvođena zakutka u sjeni. Doduše, možda ne bi bilo pametno sakrivati se.

Da se nađe zarobljena u polumraku uz njega, najvjerojatnije bi joj se pomutila pamet.

Malko savije koljena ispod skuta haljine i spusti se upravo toliko da se već izdaljega ne ističe visinom. Kroz grozomornu gužvu ipak je uspijevala nazreti Gabriela kako se poput lovca šulja dvoranom. ~ 145 ~

Knjige.Club Books Zbog nekog neobičnog razloga, barem dok ga je gledala izdaleka, činio joj se drugačiji. Promatrala je i prosuđivala značajke koje prije kod njega nije primjećivala: savršenost suzdržane elegancije, stasito tijelo koje zrači neopipljivom, strogo obuzdanom snagom. I otuđenost - naoko nepremostiv razmak koji je održavao između sebe i svijeta.

Dosađivao se - uistinu se dosađivao. Bilo joj je jasno zašto lady Celia i ostale gospe iz visokog društva očajavaju. Mislile su da ih uopće ne primjećuje i imale su pravo: gledajući izraz njegova lica i miran, nepomičan pogled, bila bi se okladila u Morwellan Park da razmišlja više o središnjoj istočnoj Africi negoli o blistavoj plesnoj dvorani u Mayfairu.

Jedna se dama odvažila i, unatoč njegovu odsutnom držanju, položila mu ruku na rukav. On se nasmiješi, uglađeno i milovidno, skladnim joj pokretom podigne ruku i kratko se nakloni. Uspravi se pa razmijeni s damom par neobvezatnih riječi, izbaci kakvu dosjetku da je nasmije i probudi u njoj nadu... A kad je razočarano shvatila da je posrijedi tek površna pristojnost, lagano se odmaknuo i krenuo dalje.

Vješto je i snalažljivo klizio kroz mnoštvo ljudi - neuhvatljiv, besprijekorno uljudan, preuzetno samopouzdan, potpuno nemoguć.

- Alathea, draga! Za Boga miloga - zbog čega ti toliko obožavaš zidove?

Naglo se uspravivši Alathea se ogleda - i ugleda zabrinute oči Celije Cynster. - Samo sam... malo odmarala noge.

Celia joj uputi strog, neugodno majčinski pogled, ali uto opazi svog prvorođenca kako se kreće kroz gužvu. - Tu je! Izvukla sam od njega obećanje da će doći - čitave sezone jedva da se pokazao na ijednom plesu - zapravo je prisustvovao jedino plesovima koje je priređivala obitelj. Kako, pobogu, očekuje da će naći ženu?

- Mislim da mu pronalaženje žene nije baš prvo na pameti.

Celia se umalo uvrijedila. - No, bilo bi mu bolje da počne - ne postaje ništa mlađi.

Alathea prešuti primjedbu.

- Lady Hendricks ustrajno daje znakove da bi njena kći Emily možda bila prikladna.

Pred Alatheinim se očima pojavi slika ljupke gospođice Hendricks. Mlada lady bijaše umilna, skromna i iznimno tihe ćudi.

- Ne mislite li da je malo previše plaha? ~ 146 ~

Knjige.Club Books - Pa naravno da je previše plaha! Rupert ne bi znao što će s njom - a ona sasvim sigurno ne bi znala što će s njim.

Alathea suspregne smiješak. - Zar se vi stvarno nadate da će bilo koja gospa uspjeti utjecati na Ruperta? Ne poznajem nijednu osobu koja bi bila manje podložna utjecajima.

Celia uzdahne. - Vjeruj mi, draga moja, prava gospa bi postigla mnogo toga s Rupertom: naime, takvoj bi ženi on to dopustio.

- Lady Alathea!

Alathea zatrepće i vrati pogled na Mary i Alice koje su s Heather i Elizom šetale travnjakom par koraka ispred nje. Očito je nijedna od njih nije zazvala.

Ogleda se oko sebe i opazi dvije plavokose ljepotice kako žure da je sustignu.

Obje su imale otmjene šeširiće s kojih su vrpce vijorile na povjetarcu; po ramenima su im plesali gusti zlaćani uvojci. Čim je prepoznala blizanke Alathea se zaustavi. Premda ih je upoznala na nekom plesu, nikada nisu imale prilike da čestito pročavrljaju.

Kad su se približile domahnu rođakinjama, ali stanu uz Alatheu i zagledaju se u nju s blistavim osmijehom na licu. Njoj se pak jasno učinilo da je opkoljena.

- Pitale smo se možemo li s vama porazgovarati? - progovori jedna.

Alathea se nasmiješi jer je s priličnom sigurnošću pretpostavila što slijedi. - Morat ćete mi se smilovati - ne mogu se sjetiti koja je koja od vas dvije.

- Ja sam Amelia - svečano izjavi ona koja se prva oglasila.

- A ja sam Amanda - nadoda druga, kao da odaje ispovjednu tajnu. - Pitale smo se biste li vi bili tako ljubezni da nam iznesete svoje mišljenje.

- O čemu?

- Dakle, vi poznajete Gabriela i Lucifera još otkako su bili mladi. Mi smo zaključile da se njih dvojica bezuvjetno trebaju oženiti: jedino ćemo tako uspjeti izbjeći njihovu pasku i same sebi pronaći muževe. Stoga smo vas htjele zamoliti da nam date nekakve smjernice.

- Mislite, sugestije o tome koja bi dama možda bila prikladna — - Ili o osobinama koje bi valjalo izbjeći - na primjer, kokošji mozak.

- Iako takav pristup znatno umanjuje broj kandidatkinja. ~ 147 ~

Knjige.Club Books Alathea pogleda jedno pa drugo živahno lice - oba bijahu iskrena, napeta od iščekivanja i smrtno ozbiljna. Jedva se suzdržavala da ne prasne u smijeh.

- Znači, želite ih čim prije oženiti da vam više ne smetaju?

- I da više ne stražare nad nama kao da smo krunski dragulji!

- Načule smo - smrknuto će Amelia - da nam se neka gospoda ne usuđuju ni približiti zbog bojazni od nevolja koje bi ih mogle snaći.

- Štoviše, brišu nas sa svojih popisa, i to otprve, a sve zbog one dvojice! Amanda samo što nije priprijetila pesnicom svojim odsutnim rođacima. Kako ćemo, zaboga, razborito procijeniti sve mogućnosti...

- I biti sigurne da su nas druge osobe valjano procijenile...

- Ako naši psi čuvari vječito reže...

- A redovito najglasnije reže na najzanimljiviju gospodu!

- No, - nadoveže se Amanda - i sami znate kakva su gospoda. Naiđu li i na najmanju zapreku, jednostavno im se ne da naprezati.

- Uostalom, i ne moraju, zar ne? Na sve strane uvijek ima mnoštvo drugih dama oko kojih se ne moraju mučiti.

- Vidite, dakle, kad se radi o prihvatljivosti i poželjnosti, mi smo zapravo žrtve nepravednih otegotnih okolnosti.

- O, jao. - Alathea se svim silama trudila da ostane ozbiljna. - Znate, mislim da se ni Gabrielu ni Luciferu ne bi svidjelo što ih smatrate »nepravednim otegotnim okolnostima«. - Pretpostavila je da bi ih to peklo i da bi im muški ego bio povrijeđen.

Amanda udari nogom busen trave. - Pa dobro, ne namjeravamo im reći ništa slično, ali to ne znači da nisu krivi. Oni jesu otegotna okolnost.

- A usto su nepravedni.

Alathea im nije proturječila - mislila je isto što i one. Njih dvojica zaista bijahu zagriženo nepravedni: nisu htjeli priznati da Amanda i Amelia imaju makar trunku zdravog razuma i da, bez obzira na sve, imaju puno pravo same sebi odabrati muževe. Način na koji su se Gabriel i Lucifer odvijeka ponašali prema njoj - kao prema ravnopravnoj družici - bijaše u oštroj suprotnosti s načinom na koji su se ponašali prema blizankama. Premda su se uvijek postavljali kao zaštita između nje i bilo kakve opasnosti, nikada je nisu pokušavali spriječiti da se s tim opasnostima suoči.

Podigne pogled i provjeri društvance povjereno joj na čuvanje, koje je polagano šetalo pred njom; sve četiri djevojke bile su zaokupljene žustrom ~ 148 ~

Knjige.Club Books raspravom. Zatim opet pogleda blizanke - Amandu koja je namršteno gledala u travu dok je hodala, pa Ameliju, mekša izraza lica, ali jednako odlučno isturene brade. - Zašto mislite da će pomoći ako se njih dvojica ožene?

Amanda je pogleda. - Pa pomoglo je sa svima ostalima. S njima više nemamo nikakvih poteškoća.

- Trebate samo malo pažljivije pogledati, pa ćete vidjeti. Recimo, Devil je bio najgori, a sad je puno mirniji.

- Kad se ožene, kao da usmjere svu pozornost na damu s kojom su se vjenčali.

- I na njezinu obitelj.

Alathea načas porazmisli o tome.

- Mislimo da bismo se najprije trebale usredotočiti na Gabriela.

- Jednostavno zato što je stariji. - Amelia letimice pogleda Alatheu. Mislite li vi da je to ispravan pristup?

Alathea zamisli prizor u kojem Gabriel pokušava neumoljivo stražariti nad blizankama i istodobno se obraniti od plemenitih gospođica koje mu upravo blizanke dovode na predstavljanje. Bude li tako, neće imati vremena da njoj zadaje brige. - Mislim... da bi vam tetka Celia rado dala neka imena.

Amanda se smjesta razvedri. - To je dobra zamisao!

- Neće biti potrebno - naglas je razmišljala Alathea, razrađujući usput u glavi prizor s Gabrielom - da budete bogzna kako profinjene i domišljate.

Gospođicama će biti glavno da uspiju s njime provesti neko vrijeme, a njemu će ionako odmah biti jasno što vas dvije smjerate, tako da ne morate imati odviše obzira.

Amelia stane kao ukopana. - Bit će uhvaćen u stupicu! - Okrene se na peti i blistavim očima pogleda Alatheu i Amandu. - I neće se moći izvući...

- Osim - prihvati Amanda s velikim užitkom - ako nas ne ostavi na miru!

Idućega se jutra Alathea otputila do knjižnice Hookhams u Bond Streetu.

Nažalost, odio tiskovina o Africi gotovo da nije postojao. Ipak je posudila sve četiri knjige koje su bile na raspolaganju; stare i prilično otrcane, nisu ulijevale mnogo nade da će u njima naći išta korisno. Jedva ih naguravši pod ruku zakorakne na pločnik. Najveća knjiga iskliznu - cipela joj se posmaknu s posljednje stube... ~ 149 ~

Knjige.Club Books - Pazi! Čvrste ruke zgrabe je za mišice i usprave je. Alathea naglo podigne glavu i ugleda - Luciferovo lice. Zatomi uzdah olakšanja i pričeka da joj se smiri lupanje srca. Načas je, dok ga je sunce obasjavalo s leđa, pomislila da vidi njegova brata. - Ah...

- Evo - daj mi te knjige.

Naravno, nije joj dao izbora. - O - da! - Alathea brzo udahne. - Jesi li jutros bio na jahanju?

On je pogleda. - U parku? Ne. Zašto?

Ona slegne ramenima. - Samo sam mislila... Voljela bih otići na jahanje, ali ovdje je to sasvim nemoguće - jedino je dopušteno laganim korakom gmizati po parku.

- Želiš li jahati - on tutne knjige pod ruku i krene ukorak s njom - morat ćeš smisliti nekakav izlet na ladanje.

Alathea napravi grimasu. - Onda mogu i pričekati da se vratim kući. Nadala se da će ga navesti na razgovor i zadržati mu pozornost tako da ne gleda u knjige. Afrika je svakako bila neobičan predmet zanimanja, te bi njemu bilo tim čudnije što se ona sprema na ozbiljno proučavanje tog područja. Lucifer je stanovao s Gabrielom, a ona je znala kako njih dvojica običavaju razmjenjivati pikantne novosti i zapažanja... udahne pa nastavi. Ali sezona će potrajati još tjednima i tjednima.

- Imaš pravo, a ti tjedni će biti pretrpani plesovima više nego ikada. Namršteno pogleda u pločnik. - A sad još Gabriel prijeti da će posjećivati isključivo nezaobilazne obiteljske skupove.

- O? Zašto?

- Vraške blizanke prešle su u napad svim oružjem.

- Napad? Kako to misliš?

- Sinoć su u tri navrata saletjele Gabriela, svaki put u društvu druge gospođice, i stjerale ga u kut.

Alathea poželi da je to vidjela. - Pa zar se nije mogao izbaviti?

- Ne baš, jer mu se svaki put jedna od njih dvije objesila o ruku i nije ga puštala.

- Jao i pomagaj.

- Da, jao i pomagaj. Jasno ti je što će se dogoditi, zar ne? ~ 150 ~

Knjige.Club Books Ona ga upitno pogleda.

- On više neće htjeti preuzeti odgovornost za male drznice.

- I ostavit će tebe na vatrenoj liniji.

Lucifer stane kao ukopan. - Blagi Bože!

Uspjela mu je dati povoda za gunđanje i ogovaranje blizanki sve do mjesta na kojem ju je čekala kočija. Hitro mu je spustila poljubac na obraz i u isti mah mu izvukla knjige ispod ruke.

On se namršti. - Čemu sad to?

- Zato jer si takav kakav jesi. - Sigurno smještena u kočiji s knjigama na sjedalu, ona se blistavo osmjehne.

- Hm! - protisne on, zalupi vrata kočije i mahne joj na odlasku.

Još je smiješila kad je prešla kućni prag; veselo je kimnula Crispu koji joj je pridržao vrata. Naslagala je knjige na stolić ispod zrcala i podignula ruke da skine šešir.

- Tu si, draga!

Serena je stajala na ulazu u salon. Alathea položi šešir povrh knjiga i prijeđe predvorje. - Imamo goste? - prošapće.

- Ne, ne. Samo sam htjela porazgovarati s tobom. - Serena zakorači nazad u salon. - Riječ je o tvome ocu.

- Uh. - Alathea podigne obrve, uđe za njom i zatvori vrata.

- Nalazi se u jednom od onih svojih raspoloženja. - Serena bespomoćno podigne ruke. - Ma znaš - osjeća se loše, a nije bolestan.

- Je li se išta dogodilo?

- Danas nije. Kad se jučer vratio kući bio je nekako šutljiv, ali se ni na što nije potužio. Znaš da bi inače dosad već otišao u White's, a eno ga - sjedi u biblioteci.

One se pogledaju, jednako uznemirena izraza na licu. Alathea kimne. - Ja ću otići i govorit ću s njime.

Serena se nasmiješi. - Hvala ti - on tebe uvijek sluša.

Alathea zagrli pomajku. - Sluša on i tebe, ali ti i ja s njim razgovaramo o različitim stvarima.

Osmjehnuvši se još toplije, Serena joj uzvrati zagrljaj. - Jesi li doznala išta nova o onoj zadužnici? ~ 151 ~

Knjige.Club Books Alathea kimne. - Mislim da smo pronašli način - zakonit način - da proglasimo dokument nevažećim, ali ne želim ni kod koga buditi preuranjene nade.

- To je po svoj prilici razborito. Samo nas obavijesti kad se oslobodimo tog bremena. - Razmijeniše kratke osmijehe, potom Alathea krene prema biblioteci.

Vrata se bešumno otvore; čim je ušla, Alathea primijeti da su zavjese razmaknute i soba okupana svjetlošću, a ne zavijena u polutamu. Bijaše to dobar znak. Premda se njen otac nije običavao prepuštati potištenosti, znala je da se u sebi uzrujava zbog zlosretne zadužnice. Izvana se pravio hrabar za ljubav njoj i Sereni, no sigurno je silno trpio od osjećaja promašenosti i grižnje savjesti.

Sjedio je u svom omiljenom naslonjaču i gledao kroz prozor na travnjak sa stražnje strane kuće. Mary i Alice su rezale ruže: obje djevojke bijahu nježne i lijepe poput cvjetova što su ih stavljale svaka u svoju košaru. Iza njih, Charlie je podučavao Jeremyja osnovama kriketa, a Augusta i gospođica Helm sjedile su na prekrivaču, sunčale se i čitale knjigu. Vrt je bio ograđen kamenim zidom koji se ovdje-ondje nazirao između drveća i gusta grmlja.

Prizor je izgledao poput umjetničke slike koja prikazuje otmjenu obitelj, ali nije bio namješten, plod nečije mašte - bijaše to stvaran život, njihov život.

Osnažena tim osjećajem sigurnosti, Alathea dotakne očevo rame. - Tata?

Bio je toliko zadubljen u misli te nije primijetio da je ona kraj njega.

Podigne pogled, usne mu se izviju u žalostan smiješak. - Dobro jutro, draga moja.

Uhvati je za ruku i stisne; nije ju puštao ni kad je sjela na priručje naslonjača. Alathea se osloni ramenom o njegovo rame, umirena čvrstoćom koju je osjetila ispod njegova kaputa. - Što ti je?

On ispusti dubok uzdah u kojem se razabirao osjećaj poraza. - Zaista sam se nadao da si pogriješila u vezi te tvrtke - da će se naposljetku pokazati kako Central East Africa Gold Company posluje u skladu sa zakonom. Da nisam napravio još jednu pogrešku. Šutio je par trenutaka; Alathea ga je čvrsto držala za ruku i čekala.

- Ali ti i Wiggs ste imali pravo. Sve je bila varka. To mi je rekao neki tip kojeg sam jučer sreo u klubu. On je boravio u tim krajevima - u središnjoj istočnoj Africi. Zna za tvrtku. Proglasio ju je skupinom iznuđivača koji varaju ~ 152 ~

Knjige.Club Books budale i otimaju im novac. - Napravi grimasu. - S tim se, hoćeš-nećeš, moram složiti.

- Pa nisi mogao znati... - Alathea zastane i trepne. - Taj čovjek, tko je on?

- Nekakav pomorac - kapetan nešto. Nisam mu zapamtio prezime.

- Kako je izgledao?

Začuvši joj iznenadnu napetost u glasu, grof se okrene i pogleda je. Srednje visine, prilično krupan. Ima guste prosijede zaliske koji mu se spuštaju niz cijele obraze. Po odjeći se može zaključiti da ima viši pomorski čin - uostalom, na tim se ljudima uvijek nekako vidi da žive na brodu. Pogledom joj pažljivo prouči lice.

- Zašto? Je li on važan?

Alathea je nastojala potisnuti uzbuđenje. - Možda. Wiggs i ja mislimo da postoji zakonit način na koji možemo odbaciti zadužnicu kao ništetnu, ali moramo doznati više o poslovanju tvrtke. Čovjek kao što je taj kapetan mogao bi nam biti od velike pomoći.

- Još čvršće stisne očevu ruku. - Je li bio u društvu s nekim koga poznaješ?

Otac zatrese glavom. - Ne. Ali ako je važno, raspitat ću se.

- Učini to, tata - moglo bi biti jako važno! A ako opet naiđeš na njega, obećaj mi da ćeš ga dovesti kući.

On podigne obrve, ali kimne. - Onda u redu. Bilo bi mi najbolje da se odmah uputim u White’s i izvidim je li mu moguće ući u trag.

- O, da! - Alathea skoči na noge dok je on ustajao. - To bi nam moglo neizmjerno mnogo pomoći, tata! Hvala ti! - Priskoči mu i poljubi ga u obraz.

- Hvala tebi, draga moja - odvrati on obgrlivši je jednom rukom. Pogleda je u lice i usnama joj nježno dotakne čelo. - Nikada nemoj pomisliti da ja ne cijenim sve što si učinila - zaista ne znam čime sam te zavrijedio. Mogu jedino biti sretan što si moja.

Alathea brzo zatrepće. - O, tata! - Brzo ga zagrli, pa se odvoji od njega i skrene pogled prema prozoru. - Moram potjerati Jeremyja na učenje jer će inače čitav dan igrati kriket. - Neprestano trepćući istrči iz biblioteke.

~ 153 ~

Knjige.Club Books

10. poglavlje

e večeri, na plesu lady Castlereagh, Alathea se našla pod pravom navalom gospode. Kako je sezona prolazila, tako je (uz njenu potpuno zanemarivu pomoć) rastao broj neženja zrele dobi koji su je smatrali ugodnom plesnom partnericom. Unatoč tome što je Celia bila uvjerena da se ona vječito drži uza zid, Alathea bijaše odveć pronicava da bi stalno stajala u prikrajku. Pravu nezamjetnost postizala je ne radeći ništa zbog čega bi je itko opazio; zato je uredno plesala i vrtjela se u valcerima - naravno, ne svaki put nego onoliko često koliko je bilo potrebno da izbjegne primjedbe na račun svoje nedruštvenosti.

T

Zapravo je uživala u plesanju, premda je bilo malo muškaraca dovoljno visokih da joj budu par. No bez obzira na zapreku koju im je stvarala njena neuobičajena visina, šačica obožavatelja (kako ih Serena ustrajno nazivaše) postupno je prerasla u cijelu legiju.

To ju je dovelo u nezgodan položaj kad se, nakon dva plesa, poželjela povući u mirni zakutak kako bi u miru razmotrila nove neprilike s kojima je valjalo izići na kraj. Glavna neprilika bila joj je pred očima, odjevena u strogu smeđe-crnu kombinaciju boja, blistavih uvojaka, neopisivo uglađena ponašanja. Iskazao se i otplesao ista dva plesa koja je obavila ona, te je upravo šetao kroz mnoštvo, hotimice polagano i bez određena cilja. Pa ako on nije osjećao potrebu da bude ljubezan i razgovara s njom, činilo joj se u redu da se i sama tako ponaša.

- Bojim se, gospodo draga - obrati se uz blistav osmijeh kavalirima koji su je okružili - da se zasad moram oprostiti s vama.

Jedna od mojih polusestara... - Lakim, neodređenim pokretom ruke dala im je naslutiti da je zovu s drugog kraja dvorane. Budući da je pridružiti se Mary i Alice značilo upasti u jato brbljavih mlađahnih gospođica, nijedan joj ~ 154 ~

Knjige.Club Books gospodin nije ponudio da će je otpratiti. Svi su joj se klanjali i molili je za obećanje da će se vratiti; sveudilj se smiješeći, ona odjedri lakim korakom.

Vladala je neopisiva stiska. Lady Castlereagh bijaše jedna od najstarijih i najuglednijih domaćica - njezine se pozive nije smjelo odbijati. Alathea je pretpostavljala da je zbog toga prisutna većina Cynstera, uključujući i Gabriela. Spretno se provlačeći kroz gužvu, uspjela se probiti do uska polukružna udubljenja u zidu, gdje je na umjetnički izrađenu postolju stajalo Wellingtonovo poprsje. Sklonila se u sjeni postolja, zaštićena od pogleda barem polovice dvorane.

Srećom ju je postolje zaštitilo i od buke - bilo joj je teško čuti vlastite misli.

Na drugom kraju dvorane ugleda Gabriela kako s očiglednom nevoljkošću smjenjuje Lucifera na straži nad blizankama. Smjestio se gotovo točno nasuprot njoj i oprezno se ogledao po dvorani.

Alathea se veselo nasmiješi. Stane pažljivo promatrati mnoštvo ne bi li opazila blizanke. Čak i kad je pogledala u istom pravcu kao i Gabriel, nije ih vidjela. Nestrpljivo uzdahne i povuče se nazad, gotovo do zida. Tkogod bi je vidio pomislio bi da čeka povratak nekoga od gospode ili pak djevojke povjerene joj na čuvanje.

Tako sakrivena, počne razmišljati o tome kako će reći svom vitezu na bijelom bojnom konju gdje da potraži čovjeka koji bi im mogao biti od koristi.

Ona je odaslala poziv, on je u galopu dojahao da joj pomogne - i sad se morala snalaziti kako je znala i umjela s njim i njegovim sustavom nagrađivanja.

Njihova daljnja suradnja sigurno će se pokazati napornom, ali bez njega nije mogla naprijed.

Bilo je sasvim nevjerojatno da će susresti kapetana ili da će naletjeti na njega u gužvi posred plesne dvorane - ljudi njegova kova držali su se klubova i nisu zalazili u parkove ni na zabave visokog društva. Drugim riječima, bio je izvan njezina dosega. Međutim, nije se usuđivala položiti sve nade ni u to da će ga otac jedan od sljedećih dana iznenada dovesti na ručak.

Morala je čim prije obavijestiti Gabriela o kapetanu. Tko zna koliko će dugo časnik s prekooceanskog broda uopće ostati na kopnu? Možda je već i isplovio, no na tu mogućnost nije željela ni pomisliti. Sudbina valjda neće biti toliko okrutna. Ali kako s Gabrielom razgovarati na sigurnom?

Pismo joj se činilo kao dobra zamisao, dok ga nije napisala. Iako je od riječi do riječi prenijela očev opis kapetana, pismu je nedostajalo životnosti i ~ 155 ~

Knjige.Club Books usto je odisalo kukavičlukom. Nije ga mogla ni potpisati nikako drugačije nego s »Grofica«. Umjesto da ga pošalje, poderala ga je i nastavila umovati.

Ako se ne susretne s Gabrielom licem u lice, neće znati što on misli o novostima, niti će ga moći ispitati o svemu što je doznao - bila je sigurna da nije ljenčario posljednjih pet dana nakon njihova sastanka.

U hotelu Burlington.

Na sam spomen imena osjeti kako je obuzima nesigurnost, no smjesta je zaustavila nadolazeći val. Nije smjela dopustiti da osjećaji upravljaju njome i određuju joj postupke. Što je Gabriel doznao? Je li Crowley još štogod učinio?

To su bila pitanja na koja je trebala odgovore: odgovore će dobiti jedino sastane li se s Gabrielom - u to je bila čvrsto uvjerena.

S druge strane, pomisao na to da se nađe s njime na nekom skrovitom mjestu, sama, u mraku, natjera je da zadrhti - ali ne od straha. Odmah je s pojačanom budnošću stala preispitivati argumente u korist sastanka. Jesu li ti argumenti zapravo služili razumskom opravdavanju želje?

Nepomična u sjeni postolja, razmatrala je, raščlanjivala, nanovo sabirala misli - i nije nikamo dospjela.

Već joj je dodijalo pusto mozganje; nesposobnost da donese odluku ozbiljno joj je kvarila raspoloženje.

A onda se on pomaknuo. Čitavo ga vrijeme bijaše promatrala krajičkom oka. U trenutku kad je nasilu ponovo predao Luciferu stražu nad blizankama i zakoračio u gužvu, ona se uspravila. Željezni obruč polako joj je stao stezati prsi. Uvjeravala je samu sebe kako nema razloga da se uputi baš prema njoj i kako sigurno nema pojma gdje je ona.

Podcijenila je moć kape.

Kapa ga je privlačila poput magneta. Vješto se probijao kroz vrevu: kad je shvatila da ide ravno k njoj, više nije imala vremena za uzmak. On stane tik uz nju.

Uhvaćena u stupicu, ona podigne bradu i bijesno se zapilji u njega. - Da nisi ni zinuo!

Nekoliko ju je trenutaka značajno gledao bez riječi; ona je iznutra drhtala i uvjeravala samu sebe da je prerušenu nikako nije mogao prepoznati. I da nikada neće shvatiti kako je žena koja mu je naga ležala u naručju zapravo dama koja upravo stoji pred njim.

~ 156 ~

Knjige.Club Books Stisnuvši usta Gabriel kratko kimne. - Očito nije ni potrebno, premda ne shvaćam zašto se uopće trudiš - kosa će ti ionako ubrzo početi sijedjeti.

Alathea sijevne očima, no umjesto da se obruši na njega, nasmiješi se.

Otrovno. - Posve sam sigurna da ćeš ti imati itekoliko sijedih vlasi nastaviš li stražariti nad svojim mladim rođakinjama kao pas koji čuva kost.

- Ti o tome ne znaš ništa, pa nemoj ni započinjati.

- Znam da su blizanke u potpunosti sposobne brinuti se same o sebi.

On prezirno otpuhne. - Eto, to pokazuje koliko znaš.

- Bila bih pomislila - već ga je načinom obraćanja lagano uzrujala - da je svaka ženska osoba koja je u stanju malo pročeprkati oko jednoga od Cynstera, pronaći pukotinu na njegovu oklopu, skovati plan, djelovati s ciljem da stekne prednost i u tome uspjeti, sposobna izići na kraj čak i s najozloglašenijim zavodnicima iz visokog društva. - Pogled joj klizne do njegova lica. - Zar ti ne bi pomislio isto?

Gabriel osjeti kako mu se oči stišću, a razdraženost raste. Neizmjerno bi radije bio ostao ravnodušan, ali kad se radilo o njoj, to je prelazilo njegove mogućnosti. Prostrijeli je pogledom svjetlucavim od ljutnje. - Ti si im rekla.

Bio je siguran da je to istina i prije nego što ju je vidio kako izvještačeno diže obrve.

- One su mi pristupile i požalile se - ja sam samo iznijela svoje zapažanje.

- Ti si uzrok njihove najnovije opsesije - traže prikladnu mladenku za mene!

- No, no! - zaprijeti mu ona prstom - Vrlo dobro znaš da ja ne mogu biti za to odgovorna. Ti si taj koji se mora oženiti. Tebi treba žena. Blizanke ti jednostavno nastoje pomoći.

Ono što je promumljao kao odgovor bijaše daleko od uljudnoga; Alathea se samo nasmiješi. - One nastoje pomoći tebi na isti način na koji ti nastojiš pomoći njima.

- A kakav je to način?

Ona ga pogleda ravno u oči. - Potpuno pogrešan.

On trepne.

Budući da joj nije odmah odgovorio, ona skrene pogled. - Pitam se kako bi ti postupio da stvari stoje obrnuto.

~ 157 ~

Knjige.Club Books - Znaš ti vraški dobro kako bih postupio - reče on i zaškripi zubima. - To si im i natuknula samo zato da vidiš kako me gnjave.

- Usne joj zaigraju, tek načas ali dovoljno da se on razjari. - Čuo sam za Luciferov - očito neuspješan - pokušaj da ti objasni zašto moramo paziti na blizanke. Stoga je možda potreban zorni prikaz - on podigne pogled prema kapi koja joj je pokrivala meku kosu - ne bi li se štogod utuvilo u tu tvoju tvrdu glavu.

Ona naglo okrene glavu i namršti se. On joj se približi i zgura je u zakutak između postolja i zaobljena zida. Položi ruku na vrh postolja i potpuno je zarobi u malom prostoru.

Kad je svojim pogledom, ispunjenim zlokobnim namjerama, uhvatio njen, iznenadio se vidjevši kako joj oči plamsaju - iznenadio se vidjevši koliko se daleko uvukla u procjep između postolja i zida.

Očiju uprtih u njegova prsa, Alathea s mukom proguta zrak i prisili se da podigne pogled prema njegovu licu. Borila se protiv očajničke potrebe da rukom pritisne grudi i pokuša umiriti srce koje joj je luđački lupalo. O, Bože!

U sličnoj bi ga situaciji inače ploštimice udarila rukom po prsima i gurnula ne bi oklijevala, ne bi zastala da razmisli je li ta kretnja neprilična. Iako njena snaga ne bi dostajala da ga pomakne, kad bi ga gurnula on bi se pomaknuo.

Međutim, nije ga se usudila dotaknuti.

Nije bila sigurna što bi njene ruke učinile kad bi ga dotaknule.

Nebesa! Što da, zaboga, učini? Opazila je da mu se u očima već javlja čuđenje. Čula su joj divljala - bila mu je opasno blizu! - no ipak je uspjela izravnati leđa i istegnuti se do pune visine; štoviše, nekako joj je pošlo za rukom da ga odmjeri svisoka. - Zaista bih željela da promisliš!- Pogleda prikovana za njegove oči, gledala ga je - pomalo izbezumljeno. - Štititi ih od ozbiljnih opasnosti - od opasnosti koje stvarno postoje - potpuno je opravdano, ali u ovom slučaju - mahne rukom kako bi ga navela da se malo odmakne svojim neprekidnim vrzmanjem zapravo im ograničavaš mogućnost da pronađu dobre prilike. To nije pravedno.

- Pravedno? - zareži on. Na njeno neizmjerno olakšanje zakoraknuo je unatrag, spustio ruku s postolja i okrenuo se u smjeru dvorane bacivši pogled prema mjestu na kojem su se blizanke vjerojatno nalazile. - Ne razumijem kakve veze s tim ima pravda. ~ 158 ~

Knjige.Club Books - Ne razumiješ, je li? - Konačno se domogla daha. - Razmisli malo. Nikada me nisi sprječavao... ne znam, da jurim upropanj na konju ili radim bilo što s tobom i Alasdairom - ni sada me ne bi ni u čemu sprječavao.

- Pa ti jašeš kao nečastivi. Tebe ne treba zaustavljati - ne prijeti ti nikakva opasnost.

- Da, ali zamisli da putem naiđem na nešto opasno - na primjer, da preskočim ogradu i nađem se na livadi ravno ispred razjarenog bika. Zar ne bi dogalopirao da me spasiš?

Prostrijelio ju je pogledom punim ogorčenja - ogorčenja zbog toga što ga je uopće pitala. - Naravno da bih - odgovori nabusito.

- Nakon par časaka doda mekšim glasom - Znaš da bih.

Ona spusti glavu, oćutjevši u želucu čvor vrlo čudnih čuvstava: dok bijahu djeca, uvijek bi se on prvi postavljao između nje i bilo kakve opasnosti. Znam - i upravo mi je to na umu kad te upozoravam da gušiš blizanke.

Namjerno je zašutjela. Osjećala je mješavinu zlovolje i neodlučnosti što je u valovima nadirala iz njega. Nije htio čuti njeno mišljenje, nije htio uzeti u obzir mogućnost da su on, njegov brat i njihovi rođaci u krivu, da pretjeruju.

Naime, u tom bi slučaju morao zauzdati svoj cynsterovski zaštitnički nagon, a ona je dobro znala kako je to teško.

Naposljetku joj dobaci natmuren pogled. - Zašto ih gušim?

Ona pogleda na drugu stranu, preko mnoštva glava. - Zato što im ne dopuštaš da rašire krila. Umjesto da ih pustiš da jašu upropanj i umiješaš se jedino ako se nađu u opasnosti, ti si se pobrinuo za to da se nikada ne nađu u opasnosti jer nikada nisu ni pojahale. - On otvori usta, no ona pomirljivo podigne ruku.

- Savršeno ispravan pristup za druge životne okolnosti, ali ovdje, na ovom poprištu, oduzimaš im priliku da nauče jahati - priliku da uspiju. Evo - ona pokaže rukom prema dvorani - pogledaj ih samo! - Nije ih vidjela, ali on ih je vidio. - Okružuje ih valjda desetak mladih ljudi...

- Dvadesetak.

- Svejedno koliko! - Iznenađeno ju je pogledao zbog oštrine kojom je to izgovorila. - Zar ne vidiš da su svi do jednoga krivi muškarci?

Gabriel se zagleda u oveliku skupinu mladića koji su se natiskivali oko blizanki i pokuša uvjeriti samog sebe da uopće ne vidi isto što i Alathea. ~ 159 ~

Knjige.Club Books Možeš li ozbiljno zamisliti ijednoga od te bezazlene gospode kako se vjenčava s Amandom ili Amelijom? Ili bi bilo točnije zaključiti kako ti - i svi vi - pomno izbjegavate zamisliti da se blizanke uopće udaju?

Bila je poput savjesti koja mu šapuće u uho. Nije se mogao praviti da je ne čuje, baš kao ni savjest. - Razmislit ću o tome - promumlja, ne želeći je pogledati u oči. Ondje bi vidio samo istinu, svoju istinu koja se zrcali u njenim zjenicama i vraća u njegove.

Duboko udahne i nadme prsa pokušavajući ublažiti uobičajeno stezanje koje je svagda ćutio u njezinoj blizini. Gospode, kakvu li mu je samo nelagodu stvarala! Čak i kad nisu ljuštili jedno drugo komadić po komadić, nego vodili razgovor koji se po njihovim mjerilima smatrao razumnim, imao je dojam da mu je unutrašnjost tijela izranjena kao da mu je neka zvijer kandžama najprije izderala grlo i pluća, pa ga ščepala za srce i utrobu.

Osim svega ga je i uzdrmala. Opet. Zašto ga je, dovraga, onako pogledala - širom otvorenih očiju punih čega? - kad ju je stjerao uza zid? Taj ga je trenutak poljuljao; koža ga je još bockala i svrbjela samo zato što mu je ona bila blizu.

Premda bi svaki put, kad bi se s njom našao u istom prostoru, kao po zapovijedi krenuo prema njoj, uvijek je osjećao poriv da se riječima okomi na nju i otjera je. Glupan. Pokušavao je sama sebe uvjeriti da je ne voli, ali nije uspio. Nijednom. Pazeći da ne pogleda u onu presmiješnu kapu - od koje bi sigurno pobjesnio - oštrim pogledom preleti okolne uzvanike i ponovo udahne, spreman za naklon i pozdrav na rastanku...

- Kojega vraga?... - protisne ispod glasa.

Pitanje koje je promrmljao nije dobilo odgovor jer su u tom času do njih dokaskali lord Coleburn, gospodin Henry Simpkins i lord Falworth, sva trojica se vedro osmjehujući.

- Tu ste, draga moja gospo! - Falworth se elegantno nakloni Alathei.

- Mislili smo da vas treba izbaviti, - izjavi Henry Simpkins, letimice prijeđe pogledom preko Gabriela i zaustavi ga na Alatheinu licu - iz gužve, znate?

- Da, gužva je uistinu strašna - odvrati ona spremno. Čekala je da Gabriel pozdravi i ode, ali se on ukopao pokraj nje poput stabla. Budući da joj se s druge strane ispriječio Wellington, nije se mogla izvući; njeni nazovi-kavaliri bili su se prisiljeni poredati u polukrug ispred nje i Gabriela. Kao porota na

~ 160 ~

Knjige.Club Books suđenju. Uzdahnuvši u sebi, ona ga upozna s gospodom, uvjerena da ga sva trojica poznaju barem po glasu koji ga je pratio.

Ubrzo se pokazalo da je imala pravo. Služeći se raznim dosjetkama i duhovitim primjedbama, Coleburn, Simpkins i Falworth jasno su dali do znanja da misle kako bi se Gabriel mnogo bolje zabavio negdje podalje od njih. Alathea nije bila nimalo iznenađena kad ga je vidjela kako se pravi da ih nije razumio i glumi da se bori sa zijevanjem. Možda mu se uistinu zijevalo.

Ona se jedva suzdržavala. Da je htjela stajati uza zid i ćaskati s društvancem brbljave gospode, sigurno ne bi odabrala Coleburna, Simpkinsa i Falwortha. Radije bi razgovarala i sa samim vragom, pomisli ugledavši Devila koji se tog časa našao nedaleko od nje, zdesna; s njim joj barem ne bi prijetila opasnost da otplovi u mislima i izgubi nit razgovora.

Unatoč nedostatku poticajnih tema, odlanulo joj je kad je shvatila da Gabriel nije odlučio unijeti živost u razgovor kirurškim rezuckanjem Simpkinsa koji se žarko želio istaknuti svojim naučenim i ne-baš-neusiljenim šalama. Lady Castlereagh jamačno ne bi bila zadovoljna da vidi krv na podu svoje plesne dvorane.

- I tako je gospođa Dalrymple uporno zahtijevala da nastavimo jahati, ali kad smo stigli do visoke živice na rubu četvrtog polja, pokolebala se i povukla.

I - Falworth raširi ruke - što sam ja onda mogao? Morali smo se povesti za Brummelovim primjerom i skloniti se u obližnjoj seoskoj kući.

Druga dvojica s mlakim su zanimanjem pratila Falworthov opis neuspjela uvježbavanja Cottesmore konjičkog skoka. Gabriel je pak s velikim uspjehom oponašao mramorni kip. S potpuno besmislenim smiješkom na usnama Alathea je potiho uzdisala dok su Falworthove riječi tekle mimo nje.

Iza njihova malog kruga polagano je prolazio stasit gospodin, visok poput Gabriela. Miran pogled kojim je kliznuo preko društvanca naglo se zaustavi.

Opazivši Gabriela on stane, a pogled mu se vrati na Alatheu.

Gospodin se nasmiješi, Alathea skoro zatrepće od zbunjenosti. Osmijeh mu bijaše privlačan i on sam bijaše privlačan, ali bilo je tu još nečega. Usne joj se izviju u odgovor prije nego što je stigla promisliti. On prigne glavu, a osmijeh mu se proširi. Ne skidajući joj pogleda s lica on se približi mekanim kretnjama opuštenih udova, pomalo kao grabežljivac koji se šulja za lovinom: takav način kretanja bijaše svojstven Cynsterima i, kako je Alathea pretpostavljala, nekima od njihovih plemenitih parnjaka. ~ 161 ~

Knjige.Club Books Gabrielova je reakcija bila trenutna i snažna. Alathea se jedva stigla zapitati o uzroku dok se povod već naklanjao pred njom.

- Chillingworth, draga gospo. Mislim da se nismo upoznali. Dostojanstveno se uspravi i pogledom okrzne Gabriela. - Međutim, siguran sam te ću uspjeti privoljeti ovdje prisutnog Cynstera da preuzme tu ugodnu dužnost.

Gabrielova se šutnja protegla do same granice uvredljivosti prije nego što je mrzovoljno izgovorio - Lady Alathea Morwellan - Chillingworth, grof.

Alathea podigne obrvu i prijekorno ga pogleda krajičkom oka, pa pruži ruku Chillingworthu. - Drago mi je, lorde. Uživate li u zabavi koju nam nudi Njezino gospodstvo? - Negdje u daljini gudački je kvartet s mukom pilio po instrumentima, soba za kartanje vrvjela je igračima.

- Da vam budem iskren, čitava mi se večer čini trunku dosadna. - Ispusti joj ruku i nasmiješi se. - Mrvicu odveć jednolična za moj ukus.

Alathea opet podigne obrvu. - Zaista?

- Mhm. Imao sam sreću da vas primijetim u ovoj gužvi. - Pogledom je odavao priznanje njenu izgledu, a osobito visini. Usne mu se izviju. - Veliku sreću.

Alathea se jedva suzdrži da ne prasne u smijeh, Gabriel se ukoči. S veseljem u očima ona se odvaži: - Upravo se bavim pripremanjem plesa za svoju maćehu. Recite mi, kakve bi vrste zabave bile najprivlačnije gospodi poput vas?

Gabriel joj dobaci pogled pun najoštrije osude; Alathea se pravila da ga nije vidjela.

Chillingworth također. - Vaša ljupka prisutnost bila bi mi vrlo privlačna.

Ona ga pogleda s nedužnim iznenađenjem. - Dobro, ali osim toga?

On se gotovo ugušio susprežući smijeh. - Aha... osim toga?

- Hajde, hajde, Chillingworthe! Ako se malo pribereš, siguran sam da ćeš se dosjetiti zbog čega dolaziš na ovakve zabave. - Gabrielovo lijeno otezanje privuklo je grofovu pažnju.

On podigne obrve. Osloni se jednom rukom na vrh postolja i namršti se. Čekaj da razmislim.

Gabriel tiho frkne.

~ 162 ~

Knjige.Club Books - Sigurno ne gomile ljudi. - Uhvativši Alathein pogled, Chillingworth nastavi. - Nikako mi nije jasno zašto na većoj cijeni nisu malobrojna, ali odabrana društva.

Pred njima su uzvanici milili i jedva se mimoilazili zbog čega su se Coleburn, Simpkins i Falwort (malo-pomalo izgurani u drugi red) morali neprestano izmicati. - Hm. - progunđa Gabriel izrazivši slaganje. - Bog zna zašto svi ovi misle da je zabavno cijelu večer se doslovce probijati laktovima kroz gužvu.

- Nijedna domaćica nije spremna mijenjati ustaljene navike visokog društva, koliko god bile isprazne: zato nam ne preostaje ništa drugo no da trpimo. - Alathea prijeđe preko mnoštva bezvoljnim pogledom.

- Mi barem nešto vidimo zahvaljujući visini - promrmlja Gabriel. - Onima koji ne vide mora biti još gore.

- Sigurna sam da jest - uzvrati Alathea. - Mary, Alice i Serena provedu valjda polovicu vremena pokušavajući ustanoviti gdje su i kuda krenuti.

Chillingworth ih je promatrao i slušao kako razgovaraju. - Hmm. Što se pak drugih zahtjeva tiče, premda gospoda poput mene - i ovdje prisutnoga Cynstera - vole slušati sonate i napjeve u svom domu, sastav gudača koji cvile u nekom kutu potpuno neopravdano i nepotrebno odvlače pažnju.

- Odvlače pažnju? - pogleda ga Alathea. - Od čega?

Izravno pitanje načas zbuni Chillingwortha koji krajičkom oka zirne prema Gabrielu.

Alathea smiješno nakrivi ustsa. - Od vaših uobičajenih potjera?

Chilingworth se naglo uspravi; Gabriel joj samo dobaci sumoran pogled.

- Ne obaziri se - posavjetuje Chillingwortha. - Ali bih te možda morao upozoriti da će biti još gore.

Alathea ga počasti pogledom svisoka. - Ti ne smiješ govoriti.

Pogledavši jedno, pa drugo, Chillingworth zaključi - Vas dvoje se poznajete.

Alathea nehajno odmahne rukom. - Od rođenja - o našem su drugovanju odlučili drugi, ne mi.

Gabriel digne obrve. - Lijepo rečeno. Čuđenje nije do kraja nestalo iz Chillingworthovih očiju, no on se svejedno opet prikuči Alathei. - Gdje smo ono stali? ~ 163 ~

Knjige.Club Books - Na vrstama zabave prikladnim za vaše uobičajene potjere.

Alathea je uživala: i Chillingworth i Gabriel uputili su joj blago prijeteći pogled.

- Vrlo dobro - Chillingworth prihvati izazov. - Raspored plesova koji uključuje više od dva valcera. Kad smo već kod toga, draga gospo, čini mi se da su glazbenici odlučili biti korisni i razveseliti nas valcerom. - Uspravi se uz istodobno privlačan i izazovan smiješak. - Mogu li vas pridobiti da se odvažite poći sa mnom na plesni podij?

Alathea mu uzvrati smiješak, potpuno spremna da prihvati njegov izazov i pruži Gabrielu priliku za mirno povlačenje. Proveli su gotovo pola sata zajedno bez britkog sarkazma, pa nije bilo razumno izazivati sreću.

Ispruži ruku. - Kako ne, lorde - bit će mi osobito zadovoljstvo.

Gabriel zaškripi zubima, zaustavi dah i prisili se na šutnju. Sam Bog je znao da ne želi plesti valcer s Alatheom - od same pomisli na to koža mu se zažarila i počela ga svrbjeti. Ali... nije želio ni da pleše s Chillingworthom. Ni s bilo kim drugim, no Chillingworth je (uobičajeno za nju) bio najgori izbor među svom gospodom u dvorani. Zapravo ga je odabrala s jasnom namjerom: premda je imala dvadeset i devet godina, još se uvijek mogla pohvaliti značajkama drske djevojke koja naginje promišljenoj lakoumnosti.

Gledao je kako ju Chillingworth vodi prema plesnom podiju i lakim je pokretom uzima u naručje. Kad su se tek počeli okretati, nasmijala se nekoj njegovoj dosjetki; kad su se u kovitlacu zavrtjeli dvoranom, Gabriel u sebi zastenje. Eno je tamo, poigrava se sa sudbinom širom otvorenih očiju.

Skrenuvši pogled, ugleda Lucifera koji je još uvijek držao stražu, ali je usput čavrljao s dvojicom prijatelja dok su blizanke plesale. Gabriel uoči jednu pa drugu, obje u rukama prikladno bezopasne gospode.

U glavi ponovo začuje Alatheine riječi i potiho zagunđa. Razmislit će o onome što je rekla. Prijeđe pogledom preko plesača i zaustavi ga.

Valcer je gotovo završio prije nego što je Alathea uspjela utvrditi kakav je čudnovat osjećaj već neko vrijeme smeta. Nije ga primijetila odmah, čim ju je Chillingworth uzeo u naručje, nego kasnije, kad su započeli drugi krug oko dvorane.

Uživala je u valceru. Unatoč zavodničkim sklonostima, Chillingworth bijaše šarmantan, duhovit i pravi gospodin od glave do pete. Umnogome je sličio Luciferu i svojim rođacima iz obitelji Cynster; ona se ponašala prema ~ 164 ~

Knjige.Club Books njemu jednako kao prema njima, a on joj je odgovarao u istom, šaljivom duhu.

Ubrzo se potpuno opustila.

A onda se javio taj drugi osjećaj, kao da je nečije oči uporno prate i pilje joj točno između lopatica. Upravo je zbog jačine i oštrine opažaja naposljetku ustanovila što je posrijedi.

Kad ju je Chillingworth udvorno vratio do Wellingtonova poprsja, smješkala se i u sebi tiho kiptjela od bijesa. Dostajaše jedan pogled na Gabrielovo lice, na njegove stroge svijetlosmeđe oči, da se do kraja ražesti.

Uspjela je prodrijeti kroz njegov oklop i neugodno ga dirnuti govoreći mu o blizankama; on joj se osvećivao netremice je promatrajući samo zato da je uzruja. Kliznuvši na mjesto gdje je ranije stajala uz njega, prosikće - Zar ti nemaš nikakva pametnija posla?

On je bezizražajno pogleda. - Ne. Budući da ga nije bilo moguće pomaknuti, ostao je pokraj nje: do kraja večeri bijaše već spremna počiniti umorstvo. No dok se u kočiji vozila kući, morala je zatomiti mrzovolju i sa zanimanjem slušati Mary i Alice kako razdragano brbljaju o svojim podvizima. Bila je vrlo zadovoljna što se obje dobro snalaze i što privlače prikladnu vrst pažnje. Kad su djevojke izišle iz kočije i uputile se stubama prema ulaznim vratima, Alathea i Serena značajno se pogledaju. Pohod na visoko društvo dobro je napredovao.

Za nju se, naprotiv, ne mogaše reći da je dobro. Do trenutka kad se konačno domogla svoje sobe i kad je Nellie za njom zatvorila vrata, u njoj je vrelo kao u vulkanskom grotlu.

- Jednoga dana - obrati se ona Nellie kroz stisnute zube - naći će mi se na putu baš kad budem imala u rukama nekakvo smrtonosno oružje, pa ću završiti u Toweru, a za sve će on biti kriv!

- U Toweru? - Nellie je bila potpuno smetena.

- Utamničena zbog ubojstva! - prasne Alathea otpustivši sve kočnice. Trebala si ga vidjeti! Nezamislivo! - Ushodala se amo-tamo pred kaminom. Bio je toliko nepodnošljiv da ni ja nisam mogla vjerovati, nepodnošljiv čak i po mjerilima koja vrijede posebno za njega! Samo zato što sam mu rekla dapače, uvjerila ga - da je u krivu što guši blizanke, prestao je gušiti njih i počeo gušiti mene!

- Gušiti...?

~ 165 ~

Knjige.Club Books - Stražario je nada mnom kao da sam mu sestra! Pokušavao je zastrašiti i otjerati ama baš svakog zabavnog gospodina! - Naglo se okrene uz divlje šuštanje skuta. - Barem nije uspio s Chillingworthom, Bogu hvala! Ali čitave večeri - ! - Načas joj je uzmanjkalo riječi; baci poput noža oštar pogled prema vratima, pa nastavi. - Nisam se još nikada tako osjećala - kao kost nad kojom stoji golem pas iskešenih zuba. A trebala si vidjeti predstavu koju je izvodio za vrijeme drugog valcera! Već sam prije s Chillingworthom otplesala prvi valcer, te nije bilo nikakva razloga da se ne zabavimo i s drugim - on je izrazito visok, što je u valceru prava blagodat - ali Gabriel se ponašao kao da je... nadbiskup glavom i bradom! Čovjek bi pomislio da u cijelom životu nijedanput nije zaplesao sa ženom!

Neumorno je hodala prekriženih ruku. - Nije to bilo zato što je on htio sa mnom plesati valcer - a, ne! Otkako je živ, to se nikad nije dogodilo! Naprosto je htio biti dosadan i naporan! A kako li mu je samo teško uzvratiti istom mjerom! Iskreno suosjećam s blizankama i bit će mi zaista drago ako sam ga uspjela prizvati pameti barem kad je o njima riječ.

Namršti se. - Jedino što mi se čini da se sad bacio na mene. - Načas porazmisli, pa slegne ramenima. - Vjerojatno je to radio samo večeras, da mi se osveti. Bilo kako bilo, preko glave mi je preuzetnosti gospodina Gabriela Cynstera.

- Koga?

Alathea se baci na stolicu ispred toaletnog stolića. - Ruperta. Gabriel mu je nadimak.

Nellie joj raspusti kosu i stane je četkati. Alathea se prepusti dobro poznatim, ritmičnim potezima četke koji su je smirivali. Misli joj se vrate na pitanje koje ju je ranije te večeri zaokupljalo i na koje je privremeno zaboravila, razjarena Gabrielovim ponašanjem u plesnoj dvorani.

Dok je bila Alathea Morwellan.

Vladao se prilično neugodno. A njegovo ponašanje prema grofici još je više izmicalo njezinu nadzoru.

- Ovo već predugo traje - moram preuzeti vodstvo.

- Morate li?

- Mhm. Jako je lijepo da on drži uzde u svojim rukama, ali to je očigledno odveć opasno. Radi se o mom problemu - on je moj vitez - ja. sam ga pozvala.

~ 166 ~

Knjige.Club Books On će se morati priviknuti da radi onako kako mu ja kažem i nikako drugačije.

A ja ću mu morati to razjasniti.

Ona - grofica - će se morati ponovo sastati s njime.

Alathea se namršti. - Trebam ga obavijestiti o kapetanu.

Ono što se dogodilo u hotelu Burlington neće se ponoviti. Bila je to jednostavna posljedica okolnosti: mjesta, zgodne prilike i pobjedničkog veselja - i njene slabosti koju je on osjetio, vidio i iskoristio.

Ona mu je dopustila da je iskoristi. Sljedeći put, zaklela se, neće biti tako slaba. Neće se dati samo tako oboriti s nogu pa na krevet.

Ne. Svejedno, bilo bi nerazumno igrati se vatrom.

- Više se ne smijem s njime sastajati preko dana.

- A zašt ne? Nema toga da bi on vama vidijo lice ak budete nosila onu masku ispod vela.

- Točno. Ali pogledat će me izbližega, a ipak mi dio lica neće biti pokriven maskom...

Mogao bi se dosjetiti. U proteklih nekoliko tjedana dovoljno ju je često gledao iz najveće blizine. Kad bi se usredotočio, njegova moć zapažanja bijaše izvanredna, a nakon posljednjeg sastanka u Burlingtonu bila je sigurna da će se on usredotočiti na groficu. Osobito bude li pokazala namjeru da ga zadrži na pristojnoj udaljenosti.

Udaljenost, pristojna ili kakva god, bijaše prijeko potrebna.

- Moram se ponovo sastati s njime. - Mrštila se i lupkala je prstima po toaletnom stoliću. Kad bi samo uspjela smisliti neko nezgodno mjesto za sastanak na kojem on neće imati prilike ni pružiti ruke prema njoj, bila bi zaštićena.

- Evo pisma za vas, m’lor - ovaj, gospon. - Uz kićenu kretnju Chance položi na stol za doručak, Gabrielu zdesna, srebrni podložak koji mu je toliko omilio da ga je koristio za sve i svašta.

- Hvala, Chance. - Gabriel odloži šalicu s kavom i uzme presavijen list debela bijela papira i zatraži nož za otvaranje pisama.

- Uh - joj! - Chance je poskakujući brzo prekopao džepove.

- Evo! - zavitla on zahrđalim nožićem. - Ja ću vam otvorit!

~ 167 ~

Knjige.Club Books - Ne treba, Chance, sve je u redu. - Gabriel nije ispuštao pismo iz ruke. Snaći ću se.

- Jako dobro. - Chance zgrabi podložak i udalji se.

Gabriel palcem razlomi pečatni vosak. Stisnuvši usta rastvori list. Čekao je četiri dana. Bio je donekle i povrijeđen što je grofici trebalo toliko dugo da ga pozove na idući sastanak. Ta mu je odgoda izgledala poput mrlje na životopisu, nepovoljna suda o njegovoj vještini. No pismo je naposljetku ipak stiglo.

Pročita nekoliko napisanih redaka i zakoluta očima prema stropu. Kočija?

Uzdahne. Doduše, ona bijaše djevica, pa što je i mogao očekivati?

Naprosto je bila neiskusna u ugovaranju ljubavničkih sastanaka.

~ 168 ~

Knjige.Club Books

11. poglavlje

oć bijaše bez mjeseca. Vjetar je hujao i uzdisao u krošnjama drveća što se poredalo uz rub kolnog puta prema Stanhope Gateu. Gabriel je nestrpljivo čekao u sjeni i odolijevao porivu da počne prijekorno vrtjeti glavom.

N

Ponoć kod Stanhope Gatea bila je tek neznatno poboljšanje u odnosu na vrijeme i mjesto prvog sastanka - tri sata po ponoći, trijem svetoga Jurja.

Grofica je čitala previše gotskih romana. Međutim, ili je zaboravila da se ulazi u park zatvaraju sa zalaskom sunca, ili je računala da će on pokazati svoju iznimnu sposobnost i obiti lokot koji je stajao na vratima od kovana željeza.

Upravo je to učinio i širom otvorio oba krila. Ionako se s vremena na vrijeme znalo dogoditi da čuvar zaboravi zatvoriti pokoja vrata.

Barem nije bilo magle - samo slojevi sjena što su se širile nepreglednim parkom, plešući i ploveći s vjetrom. Svjetla je bilo upravo toliko da su se mogli vidjeti oblici i razaznati neodređeni obrisi, ali ništa više.

U daljini se oglasilo zvono, prvi glas u ponoćnom zboru. Slušao je kako se drugi zvonici pridružuju, kako brojanje postupno završava i posljednji se zvuk gubi u dubini noći. Tišina se opet vratila i ustalila.

Kloparanje kotača bijaše prvi nagovještaj da se čekanje primaklo kraju.

Po Mayfairu je prometovalo mnoštvo kočija, ali su bile dovoljno daleko da ih se jedva čuje. Jednoliko kotrljanje se nastavilo, začulo se udaranje potkova i za par časaka se mala crna kočija ugašenih svjetiljki provezla između stupova koji su držali vrata i zašla u mračni park.

Gabriel stupi na rub travnjaka. Kočijaš preusmjeri konje, kočija uspori i zaustavi se. Gabriel otvori vrata i popne se u tamu koja bijaše još gušća od one u spavaćoj sobi hotela Burlington.

Kad je sjeo, osjeti kožu ispod sebe i toplo tijelo pokraj sebe. ~ 169 ~

Knjige.Club Books - Gospodine Cynster.

Gabriel se široko nasmiješi u mraku. - Grofice.

Ona zgranuto dahne jer se već sljedećeg trenutka našla u njegovu krilu.

Prsti su mu začas pronašli koprenu, usne mu se spustile na njezine.

Pobrinuo se da poljubac bude užaren. Takav da joj zavrti glavom i uzbuni sva osjetila. Poljubac koji će zapaliti njen plamen, i njegov.

Usne joj se smekšaše čim njegove postadoše čvršće; razdvojiše se dok im je ocrtavao obrise. Topila mu se u rukama dok je postajao sve nepopustljiviji; ne dizaše glavu sve dok ju nije doveo u stanje omamljenosti i očaranosti, sve dok joj nije ponestalo daha za izgovaranje riječi koje njen smućeni um ne mogaše uopće oblikovati.

Oklijevao je tek kratak čas slušajući kako im se vruć dah miješa u tami, a ritam disanja već se prekida. Osjećao je njenu čežnju, ćutio sočne, blago razdvojene, gladne usne nadomak svojih.

Razmaka je nestalo: jednim malim pokretom zapečatio je svoju sudbinu.

I njezinu.

Odlučio je, međutim, da će taj put zadržati kontrolu, da će voditi igru od početka do kraja. O tome je razmišljao, razrađivao pojedinosti, maštao.

Nakon što ostvari svoj razbludnički naum i otkrije joj sve bogatstvo čulnih uzbuđenja koja iskusan ljubavnik umije izazvati, moći će se okladiti u svoj teško stečeni ugled da grofica idući put neće čekati danima da ga pozove.

Ne odmičući usne od njezinih brzo joj je skinuo plašt i potpuno zabacio koprenu. Prekinuo je poljubac i vršcima prstiju blago joj prešao preko nježne kože čela, ocrtao luk obrva, kliznuo niz oblinu obraza. Brada joj bijaše čvrsta i lijepo oblikovana, vrat dug, vitak... otmjen.

Pri dnu vrata bilo joj je grozničavo kucalo. Dubok izrez haljine otkrivao je gornji dio punih dojki. Prsti mu prođu uz rub izreza i prizovu živa sjećanja. Žudnja je rasla.

Njen dah mu je podrhtavao na usnama; ona mu je drhtala u Naručju.

- Tvoj kočijaš - kakve si mu upute dala?

Ona isprekidano udahne: slutio je da se svim silama trudi misliti. - Rekla sam mu da polako vozi ukrug... dok mi ne okončamo sastanak.

- Savršeno. - On digne ruku i oštro kucne o krov kabine. Čas kasnije kočija se zaljulja i tromo krene.

Ona se naglo uspravi. - Ja... ~ 170 ~

Knjige.Club Books Dah joj zastane u grlu: spustivši ruku, Gabriel ju je posjednički uhvatio za dojku. Nježno je stisne, ona zadršće. Nagne joj glavu unatrag, opet pritisne usne uz njezine i krene u izvršenje svoje nakane te joj potpuno pomuti pamet.

To ne bijaše osobito teško: nije pružala nikakav spomena vrijedan otpor. Činilo se da je prirodno nadarena na tom području - duboko senzualna žena čija se svijest dragovoljno predavala trenutku, tjelesnom uzbuđenju, putenoj strasti, neizrecivoj slasti davanja i uzimanja.

Isprva je on uzimao, a ona davala, no ubrzo je on neprimjerno uzmaknuo, ponovo uspostavio kontrolu i promišljeno se uhvatio svog nauma, svog brižljivo razrađenog plana da lancima požude prikuje groficu uza se.

S usnama neprekidno na njezinima, posegne za vrpcama.

Osloboditi je iz haljine ne bijaše osobito zamršen pothvat, osobito nekome tko je poput njega imao bogato iskustvo. Ipak ju je skidao polagano, podjednako uživajući u svakom komadiću oblina koje je malo-pomalo otkrivao i u njenom ustreptalom ushitu.

Nije se tresla od hladnoće. Debele zavjese bile su pomno navučene preko prozora kočije. Dodaju li se tome dva uzavrela tijela zatvorena u majušnom prostoru, nije joj prijetila nikakva opasnost da navuče nazeb i pokvari mu sve što je zamislio. Sva sreća da je bilo tako jer, uz toplu težinu koja mu je pritiskala bedra, raskošne obline kojih su mu bile pune ruke i gladne usne priljubljene uz njegove, ne bi bio u stanju preinačiti plan. Te je večeri sudbina bila na njegovoj strani.

Podignuo ju je, svukao joj laganu haljinu niz bokove i opet je posjeo na sebe; obnažena bedra, otkrivena ispod kratke pothaljine, bila su u izravnom dodiru s njegovim hlačama. Kroz poljubac je osjetio kako u njoj jača napetost koju je želio pojačati čim više.

Produbio je poljubac i čvrsto je obgrlio jednom rukom. Spustio joj je dlan na golo bedro i spustio haljinu do kraja, prvo niz jednu, onda niz drugu dugačku nogu, usput ih milujući. Podigao je haljinu, bacio je na sjedalo pokraj sebe i uhvatio je za stopalo. Izuo joj je cipelu, iznenađen koliko je teška. Dok je izuvao drugu cipelu, opazio je visoku potpeticu. Kliznuvši joj rukom uz nogu, malo iznad koljena pronašao je podvezicu.

Poigravao se s vrpcom. Ostaviti je? Ili skinuti? Razmatrao je mogućnosti.

Usne su joj se pomaknule ispod njegovih: borila se da dođe do zraka, da izroni iz izmaglice požude kojom ju je on promišljeno obavijao. Umirio ju je ~ 171 ~

Knjige.Club Books snažnim, opojnim cjelovom, brzo joj skinuo čarape i pustio ih da odlepršaju na haljinu.

Ostala je samo u svilenoj pothaljini.

Privukao ju je još bliže u naručje, zabacio joj glavu i obasuo joj usne poljupcima. Gorljivo mu je uzvraćala, zarobljena u čaroliji vrućih, isprepletenih jezika i stopljenih usana.

Hitrim je prstima otkopčao red sićušne dugmadi koja je sve do pupka zatvarala pothaljinu. Čim je posljednji gumbić kliznuo iz petljice, stisnuo je u šaku prozračnu tkaninu; prekinuo je poljubac i jednim pokretom povukao joj pothaljinu preko glave.

- Oh! - Ona brzo posegne i zgrabi - ne pothaljinu, nego koprenu.

Ruka koja ju je stalno pridržavala sada je doticala golu kožu; on se nasmiješi u mraku od uha do uha. Odloži pothaljinu, nježno joj dotakne lice, potom joj prstima obuhvati bradu. - Veo je još uvijek na mjestu. - To bijaše dio plana - da ostane potpuno obnažena, osim prokletog vela.

Ruke joj zatrepere; prstima mu dotakne nadlanicu dok joj se lice približavalo njegovu licu. On joj dotakne usne jezikom i ona ih rastvori; on ga uvuče, povuče, pa stane grickati, golicati, draškati... dok se nije počela meškoljiti u njegovu krilu, pokušavajući zadovoljiti vlastite želje, premda nije pouzdano znala kakve.

On je znao. Prebacio joj je ruke preko svojih ramena i napola je okrenuo.

Uhvatio ju je za list uživajući u glatkoj koži, podignuo joj nogu, prenio je preko svojih bedara i istodobno joj okrenuo bokove. Namjestio ju je da sjedi zajahavši mu preko dugih bedara, veličanstveno naga, samo s velom na glavi.

Nije dospjela ni do pokušaja da o ičemu razmisli, a on joj je već objema rukama obujmio lice; čvrsto ju je držao za trajanja vatrenog cjelova od kojega su se oboje zadahtali, prsa im se uzbibala, tijela im uzavrela. Njezino je tijelo omekšalo, njegovo otvrdnulo. Dah im se miješao, težak i isprekidan. On joj zavuče prste sa stražnje strane vela, na potiljku, i napipa ukosnice koje su joj držale kosu. Dok su ukosnice padale po podu, opet su se ljubili. Vrućina je izbijala, dizala se u valovima, rasla.

Kosa joj se poput slapa spustila niz leđa, dugi kovrčavi uvojci rasuli se po ramenima. Nakon još jednog dugog i žestokog poljupca on se odmakne.

Pokušala mu se primaknuti, uhvatiti mu usne, ali on je uhvati za ramena.

- Ne. - Premda ju nije mogao vidjeti nego samo osjetiti krajnje napetim ~ 172 ~

Knjige.Club Books čulima, znao je da je omamljena, obuzeta željom, ali još ne izvan sebe, da ju je razum napustio, ali su joj osjetila još budna. - Ne još.

Tek su počeli.

- Sjedi mirno i usredotoči se na ono što osjećaš.

Ona lagano zadršće, ali ga posluša. Nije očekivao nikakav prigovor - već se bila potpuno prepustila - no svejedno je napredovao malo-pomalo; nije ju htio prenaglo preplaviti prejakim užicima - još ne.

Obavije joj ruke oko ramena pa krene polagano kliziti prstima niz duge mišice, preko laktova i podlaktica do zapešća, vršcima prstiju pomiluje dlanove, te na kraju ispreplete prste s njezinima. Tako sljubljenih prstiju podigne joj ruke uvis s bokova, malo ih zadrži pa pusti da padnu nazad.

Bila je potpuno opčinjena; osjetio je to kad je opet pružio ruke i dotaknuo joj dojke. Bile su već nabujale, tvrdih bradavica koje su vapile za milovanjem.

Nekoliko dugih, usijanih trenutaka nježno ih je dodirivao tek jagodicama prstiju i slušao njeno sve nepravilnije disanje. Naposljetku se nagne prema njoj, obujmi rukom jedan topli brežuljak i ustima prekrije bradavicu.

Krik joj je zapeo u grlu, tijelo joj se grčevito izvilo. Jednu je ruku držao na njezinu koljenu, drugom podizao dojku do usta. Kad je joj je bradavica već postala nadražena do boli, zamijenio je ruke i prihvatio se druge bradavice.

Zabacila je glavu, a kosa joj je poput prozračna zastora padala do bokova, do obnažene stražnjice i do njegovih koljena. Kralježnica joj se savila u luk; svaka tetiva, svaka žilica joj se napela. Koristeći svoju umješnost i iskustvo, puštao je da napetost u njoj raste i raste sve dok joj nije ponestalo daha. Tek kad je počela sva treperiti poput najkrhkijeg stakla, istom joj je onda ispustio dojke i naslonio se na sjedalu. Čuo je njen dubok, drhtavi udah. Ostavio joj je ruku na koljenu - više da je umiri nego da je pridrži - i dopustio joj kratak predah prije nego što je ponovo ispružio ruku.

Milovao ju je ispod dojki, klizeći nježnom kožom ponad lijepo oblikovanih rebara i vršcima prstiju stigao do pojasa. Podigne drugu ruku koja joj počivaše na koljenu te je obujmi oko struka gotovo spojivši prste.

Zatim premjesti ruke i raširenim joj prstima stane dodirivati, blago trljati i gladiti gipke mišiće leđa.

~ 173 ~

Knjige.Club Books Malo se opustila; uz osmijeh koji ona nije vidjela spustio je ruke naniže, nekoliko joj trenutaka milovao stražnjicu pa joj glatko prešao preko bokova.

I maknuo ruke.

Nakratko ju je pustio da mu sjedi na koljenima u slavi svoje obnaženosti.

Domalo opet posegne prema njoj.

Položi ruku na čvrstu površinu njena trbuha. Zadrhtala je, ali joj je kralježnica bila toliko ukrućena da se tek neznatno zanjihala, a kad joj je počeo lagano gnječiti trbuh još se više napela. - Ja - zajeca hvatajući dah.

- Ne govori. - On pričeka časak pa nadoda - Prepusti se čulima.

Pričekao je da joj se osjetila ponovo usredotoče i zatim odmaknuo ruku.

U sljedećem trenutku uhvatio ju je za koljena i krenuo naviše: dok je ostalim prstima klizio preko izduženih, snažnih mišića s vanjske strane, palcima je uzgred doticao drhtavu unutrašnjost bedara. Kad je došao do vrha, zavukao je palce u pregib između bedara i donjeg dijela trbuha, te ih polako upravio prema bokovima. Čim ih je doveo do vanjskog kraja pregiba, maknuo je ruke.

Ponovo je čekao dok je ona drhturila u mraku, obuzeta iščekivanjem. I ponovo ispružio ruku.

Dodirnuo ju je posred široko razmaknutih bedara.

Dah joj zadršće, ona se zatrese.

- Pssst.

Slijedio je obrise nabreknulih nabora, otvorenih i izloženih pred njim.

Isprva je pomislio je da nije shvatila, čedno obavijena tamom.

Ipak je shvatila: pružila je ruke prema njemu - osjetio je kad mu je prstima okrznula rukav.

- Ne. Spusti ruke.

Nije ga odmah poslušala, no kako ju je nastavio milovati, polagani i ustrajni pokreti su joj ulili sigurnost pa je naposljetku spustila ruke niz bokove.

Disanje joj je bilo plitko i brzo poput otkucaja srca. Nije joj htio ništa govoriti jer se bojao prekinuti čaroliju. Bila je vruća i vlažna: prsti su mu se orosili od njezina soka. Pronašao je majušan, čvrst pupoljak sakriven među naborima, ali je samo opisao prstom krug oko njega jer mu to nije bio cilj.

Pričekao je da se malo primiri, da uspostavi ravnotežu na rubu ponora, na korak od vrhunca, a onda je naciljao. ~ 174 ~

Knjige.Club Books Njegov prst koji je dugo, polagano klizeći ulazio u nju, probijao se, nezaustavljivo prodirao i ispunjao njenu mekotu, doveo ju je do toga da joj se cijelo tijelo zgrčilo. Svi su joj se mišići stegnuli tako čvrsto da se tresla, svaki tračak svijesti usredotočio se na čekanje završnog dodira koji će je skrhati.

Suzdržao se: još ne bijaše kucnuo čas. Držao je nepomično prst usađen u njenu ušicu i borio se da odoli vreloj mekoći njene nutrine, stisku gipkih mišića, vrućem medu koji mu je vlažio ruku, opojnog mirisa od kojeg mu se vrtjelo u glavi.

Ponovo se primirila, vrhunac je odgođen, prešli su još jedan korak. On je to znao, ali je pretpostavio da ona ne zna. Nastavio ju je milovati.

Ni sam nije znao koliko je dugo trajalo to slatko mučenje, koliko ju je puta doveo nadomak vrhunca i iznova ga odlagao. Ona je već bila mahnita, jecala je od žudnje, prstima mu kao kliještima stiskala ruke, poljupcima mu palila usne, kad je konačno urinuo prst duboko i snažno i pustio je da se vine u nebo.

Pala mu je u naručje potpuno klonula.

Proklinjao je mrak zbog kojega nije mogao vidjeti taj trenutak ni ubrati lovorike za svoje umijeće. Zagrlio ju je, pustio da se privije uz njega, polako je zibao sasvim onemoćalu.

Izbliza je slušao kako joj srce udara, najprije glasno, pa sve tiše i sporije.

Kad je prošlo malo vremena ona se pomakne.

- Želim te.

Nasmiješio se usnama priljubljenim joj uz kosu. - Znam.

Na vratu je osjećao njen lagani dah dok se premještala, posezala rukom i kad ga je našla. - Kako?

Ona stisne šaku, on zadrhti. - Ah...

Prsti brži od njegovih raskopčali su dugmad na njegovu pojasu i rastvorili mu košulju. Spustili su se i stali ga trljati, milovati...

Riječi bijahu suvišne. Privukao je njene bokove k sebi, a svojima kliznuo na sam rub sjedala. Napokon su se sjedinili - ona se spustila uz dubok uzdah koji joj je podrhtavao u grlu. On je jedva uspio prigušiti stenjanje kad se našao u njenoj uzavreloj nutrini. Nakon toga je izgubio doticaj sa zbiljom: ona je postala njegova stvarnost, ta vruća, vlažna, velikodušna žena koja ga je voljela u tami. ~ 175 ~

Knjige.Club Books Ona bijaše sve za čime je čeznuo: tajanstvena, darežljiva, silno ženstvena; njezina je čulnost bila poput zrcala u kojem se ogledala njegova duša. Toliko mu je obuzela osjetila da se nije sjećao nijedne druge žene, da nije bio svjestan ničega osim njene miomirisne vreline i praiskonske žudnje za njom koja ga je morila.

Utonuo je u nju, a ona se ovila oko njega. Na njegov poticaj pomaknula je noge: pomalo je nespretno promijenila položaj i obgrlila ga nogama oko bokova. Kad se ponovo do kraja spustila na njega, glasno je uzdahnula.

Zgrabio ju je za bokove, odignuo je i odgurnuo se uvis istodobno ju spuštajući.

Ona zajeca i potraži njegove usne. Svom snagom su se držali jedno za drugo, voljeli se, davali, uzimali i opet davali. Vani su se konji polagano vukli kolnikom. Mračna unutrašnjost kočije postala je zagrijana pećina ispunjena strašću, požudom i još mnogočime. Glad, pohlepa, radost i mahnitost kovitlali su se u tami. Kad je ona uzletjela i on poletio za njom, vinuli su se u nedokučive visine, ponad zvijezda. Svršetak ih je skršio, slomio, satro i preporodio u uzajamnom zagrljaju.

Blago ljuljanje kočije polako ih je vratilo na čvrsto tlo. Ipak su i dalje nepomično počivali i uživali u dugim, bolno slatkim trenucima: još ne bijahu spremni prekinuti zajedništvo duša.

S usnama na njenoj sljepoočnici, obraza prislonjena uz svilenkastu joj kosu, Gabriel duboko udahne. Prsa mu se rašire i malo pomaknu njeno toplo, oteščalo tijelo. Obgrli je i stisne u naručju jer ju nije želio pustiti. Nije želio izgubiti mir koji mu je donijela ona - samo i jedino ona.

Još se nikada nije našao u takvom stanju niti je iskusio toliku dubinu čuvstva. Onkraj uzbuđenja, onkraj ovoga svijeta, nježno ga je zapljuskivalo more bezimena osjećaja. Htio ga je zanijekati, odagnati, jer ga je plašio. No taj osjećaj bijaše poput opijuma - sa strahom je naslutio da je već postao ovisan o njemu.

Ona se prva promeškolji. Uspravi se, uzdahne i zabaci kosu. - Namjeravala sam ti reći...

Imao je jasan dojam da je kanila nastaviti, i to s natruhom strogosti - ... prije nego što si započeo sve ovo. - Bio je odveć zadovoljan da bi joj išta odgovorio, pa se samo podmuklo nasmiješio u mraku. Još je bio do balčaka zakopan u njoj. - Što? - upita i privuče je natrag u naručaj.

~ 176 ~

Knjige.Club Books Nerado se pokorila, no začas se ipak opustila; unatoč svoj odlučnosti još uvijek je bila omamljena. - Moj pastorak... slučajno je čuo razgovor u klubu White’s - između kapetana kojem ne znamo ime i nekog čovjeka. Kapetan je s negodovanjem spominjao Central East Africa Gold Company.

On se namršti. - Mislio sam da je tvoj pastorak premlad za White’s.

- Da, naravno. Čuo ih je jer su stajali na stepenicama - dok se šetao po St. James Streetu.

- S kim je kapetan razgovarao?

- Charles ne poznaje tog čovjeka.

- Hmmm. - Bilo mu je naporno razmišljati dok mu se njeno toplo tijelo gnijezdilo u krilu i sapinjalo mu međunožje. Osjetio je kako mu se pomalo vraća krepkost, pa spremno odgovori: - Ne bi trebalo biti osobito teško ući u trag kapetanu koji se nedavno vratio iz Afrike. Brodarski registri, popisi posade brodova, lučka uprava, veće pomorske tvrtke. Netko će negdje znati tko je on.

- Budemo li imali takva svjedoka, moći ćemo bez odlaganja podnijeti sudu zahtjev za poništaj zadužnice.

Ali onda se više ne bi imali zbog čega sastajati, a on još nije saznao njeno ime. Namrštio se, zahvalan što se nalaze u mraku. - Možda. Ovisi o tome koliko kapetan zna. - Okrenuo je glavu i zaškiljio u nju, no svejedno nije vidio ništa. - Istražit ću to.

- Jesi li čuo išta novo?

- Imam poznanike u Whitehallu koji se diskretno raspituju kod raznih predstavnika afričkih vlasti o pretpostavljanim zahtjevima za rudarsku eksploataciju koje im je naša tvrtka podnosila. Usto pokušavam uhvatiti neke druge poznanike koji bi mogli znati štogod o tome je li tvrtka prisutna u onim gradićima za koje smo čuli. - Premjesti se dublje na sjedalo i baci pogled uvis.

- A sada reci kočijašu da polako, jako polako vozi natrag prema Brook Streetu.

Ona se uspravi (svejednako se držala za njegov kaput) i pročisti grlo. Jones?

Kočija uspori, pa stane. - Gospojo?

- Brook Street, molim - znate gdje.

- Da, gospojo. ~ 177 ~

Knjige.Club Books Iskoristivši trenutak kad je podignula glavu, Gabriel joj utisne cjelov na vrat. Jedva suspregnuvši hihot, ona uzdahne.

Već u idućem trenutku zaustavi dah i upita pomalo smeteno: - Ponovo?

- Gladan sam.

I ona je bila gladna. Proždirali su jedno drugo na brzinu, bezobzirno, nošeni požudom: dosegli su blještavi vrhunac prije nego što je kočija uopće izišla iz parka.

Nažalost, do Brook Streeta nije bilo daleko. Gabriel umota groficu u plašt i smjesti je na sjedalo pokraj sebe. Popravi odjeću, nagne se prema njoj i dugim se poljupcem oprosti od njenih nabreklih usana.

Kočija se zaustavi, on se uspravi. Iznad njegova ramena u kabinu prodre svjetlost ulične svjetiljke i tankom zrakom joj prijeđe preko lica. Bila je iscrpljena, zatvorenih očiju - vidio je samo majušni polumjesec crnih trepavica koje su počivale na blijedu obrazu. Uski trak svjetlosti osvijetlio je tek mali dio tog obraza, resicu uha uokvirenu pramenovima mekane smeđe kose, rub brade i kut usana.

Nedovoljno da je prepozna.

Nakon kratkog oklijevanja Gabriel se pomakne i ramenom zakloni svjetlo. - Slatko spavajte, draga moja!

- Zbogom - promrmlja ona ljubavnički pozdrav dubokim, toplim glasom.

Gabriel je stajao na ulici i gledao kočiju kako se udaljava; jedva se suzdržavao da je ne pozove nazad. Naposljetku se okrene i popne se stubama do kućnih vrata, mršteći se dok je tražio ključ.

Već ju je negdje vidio. Obris brade bijaše mu poznat.

Pripadala je njegovom društvenom krugu.

Tko? Ušao je u kuću i otišao ravno u krevet. Šmrc.

Alathea se bezuspješno trudila podignuti teške očne kapke. Šmrc.

Priguši uzdah, pokuša još jednom i uspije zaškiljiti kroz uzak prorez. Nellie? Šmrc. - Da, m’lady - začuje se unjkavi glas. Šmrc. ~ 178 ~

Knjige.Club Books Alathea se nespretno prevrne na leđa i podigne glavu. Ugleda Nellie crvena nosa i vodnjikavih crvenih očiju kako istresa plašt. Udahne i podvikne: - Nellie Macarthur! Da si se smjesta vratila u krevet! Ne želim te vidjeti, ne želim uopće ni čuti da si na nogama dokle god ti ne bude bolje! Uperivši u staru sobaricu oštar, ljutit pogled, smogla je još toliko snage da doda - Jesi li me čula? - prikladno prijetećim glasom.

Nellie opet šmrcne. - Al ko će se ondak brinut za vas? Vi morate ić na sve one puste plesove i zabave, a vaša maćehica pravo veli...

- Ona mala, pomoćna služavka, privremeno će mi biti sasvim dovoljna ta nisam baš potpuno nemoćna.

- Al...

- Bit će mi pravo olakšanje urediti kosu na jednostavniji način za nekoliko idućih večernjih izlazaka. Nitko to neće ni primijetiti. — Ponovo je ljutito pogleda. - A sad idi! I da se nisi usudila šuljati po prizemlju - razgovarat ću s gospođom Figgs čim ustanem.

- U redu - progunđa Nellie. Alathea je po njenim usporenim kretnjama zaključila da se ozbiljno razboljela.

- Reći ću gospođi Figgs da ti skuha malo one svoje juhe. - Gledala ju je kako otvara vrata. - Da - i ne moraš mi slati malu. Sama ću joj pozvoniti kad budem spremna.

Jedva kimnuvši, Nellie se odvuče iz sobe. Čim su se vrata zatvorila, Alathea se sruši na jastuke, sklopi oči i zastenje.

Na sav glas i s osjećajem.

Njena stegna više nikada neće biti kao prije.

~ 179 ~

Knjige.Club Books

12. poglavlje

A

llie?

Alathea zatrepće i vrati se u stvarnost. Alice je sa zabrinutošću u očima zurila u nju preko stola za doručkovanje.

- Ideš li s nama u vrt? - Mary, koja je sjedila pokraj Alice, izgledala je jednako zabrinuto.

Alathea se brzo nasmiješi. - Samo sam se malo izgubila u mislima. Idem uzeti šešir - vi krenite.

Ustala je od stola zajedno s njima, rastala se s njima u predvorju i skoknula u svoju sobu po šešir za vrtlarenje. Neobjašnjivo je prošlo pola sata prije nego što je došla do vrta.

Mary i Alice nisu je čekale nego su same počele plijeviti dugačku cvjetnu gredicu. Premda su podignule pogled i nasmiješile joj se u znak dobrodošlice kad im je prišla, bilo je očito da su se do tog trenutka jedna drugoj povjeravale i šapatom razgovarale o svojim nadama i snovima. Alathea im uzvrati osmijeh, pregleda što su napravile, pa se ogleda po vrtu. - Ja ću početi od sredine.

Ostavila ih je da sanjare i krenula u borbu s vlastitim maštarijama.

Središnja lijeha okruživala je mali vodoskok sa statuom nestašne vodene vile koja prskajući izlijeva vodu u veliku školjku. Alathea razmota prostirku od rafije pokraj lijehe trenutačno zasađene maćuhicama, klekne, navuče pamučne rukavice i prihvati se plijevljenja.

Oko nje se ostatak obitelji zadovoljno bavio uobičajenim jutarnjim poslovima. Jeremy i Charlie pojave se vukući grane koje su odrezali s prebujno izrasla grmlja u stražnjem dvorištu. Za pola sata doći će Jeremyjev kućni učitelj, a Charlie će se presvući za izlazak u grad i provest će dan s prijateljima iz Etona. Gospođica Helm i Augusta, sa sveprisutnom Rose u ~ 180 ~

Knjige.Club Books rukama, izišle su iz kuće i sjele na klupu od kovana željeza; iz onoga što je uspjela čuti, Alathea je zaključila da su zabavljene razgovorom o osnovama botanike. Nakon otprilike jednog sata ona, Mary i Alice povući će se u svoje sobe da se operu, presvuku i urede za jutarnji pohod koji je Serena već unaprijed pripremila. Serena je sjedila u kući i razvrstavala pozivnice, razašiljala pisamca i smišljala najbolji smjer plovidbe kroz opasne tjesnace društvene sezone. Alathea je bila sretna što joj može prepustiti strategiju: plijevljenje joj je bilo sasvim dovoljno.

Kako bi od djece sakrili činjenicu da ne mogu platiti drugog vrtlara koji bi održavao cvjetnjake u Morwellan Parku i vrt u londonskoj kući, Alathea, njen otac i Serena smislili su cijelu priču prema kojoj Alathea obožava saditi i plijeviti, a Serena smatra da njene kćeri neizostavno moraju naučiti umijeće uređivanja prekrasnih cvjetnih gredica. I sva bi se mlada gospoda, naravno, morala donekle razumjeti u krajobraznu arhitekturu. Na sreću je oblikovanje vrtova, nasada i lijeha bilo u velikoj modi. Dakako, plemenite gospođe i gospoda inače su samo nadzirali radove: mala razlika koju su grof, Serena i Alathea propustili spomenuti.

Dok je posezala za vlati trave što je drsko izvirivala između stručaka maćuhica, Alathea potiho uzdahne. Najradije bi da više nikad ne mora vidjeti nikakav korov, ali... Naglim trzajem iščupa uljeza s korijenom i baci ga pokraj sebe na travnjak, pa nastavi brižljivo razdvajati listiće maćuhica i tražiti nepoželjne biljčice.

Naravno, čim su joj se ruke počele baviti jednostavnim poslom, misli joj odlutaše...

Ne smije se više sastati s njim nasamo. Nikada. Grofica će se morati povući, iako još ne može nestati. Unatoč činjenici da je prošle noći silno uživala, ni pod koju cijenu se neće izvrgnuti opasnosti i ponovo pristati na takav sastanak.

U kočiji. Još uvijek joj nije išlo u glavu. Da nije bila ondje... Postoji li ikakvo mjesto na kojem on ne bi mogao... htio...

Domalo zatrese glavom. Jedva suzdržavajući osmijeh, obori pogled.

Srećom nitko nije doznao. Bijaše skupila dovoljno snage te naložila Jacobsu da vozi oko Grosvenor Squarea dok je ona na brzinu navlačila pothaljinu, čarape, cipele i haljinu. Kosu je morala ostaviti raspuštenu. Bog zna što je Jacobs pomislio kad je otkrio one puste ukosnice na podu kočije.

Sakrivena pod koprenom i plaštom, izmakla je Crispovu pogledu. Osim ~ 181 ~

Knjige.Club Books Jacobsa koji je imao posla sa zapregom, jedino je Crisp bio budan kad je stigla.

Prije odlaska je (pod prijetnjom pada u ozbiljnu nemilost kod gospodarice) najstrože zapovjedila da je ni Nellie ne čeka na nogama. Jednako bijaše postupila i one noći kad je otišla u Burlington: zahvaljivala je nebesima što je bila toliko snalažljiva. Dakle, nitko nije znao za njeno posrnuće. Kutevi usana nehotice joj se podignu. Njoj je sve što se dogodilo izgledalo kao uzdignuće. U svakom slučaju otkriće, ulazak u kraljevstvo ovozemaljskog blaženstva. Nije bila osoba koja bi bolesno uživala mučeći se besmislenim kajanjem - prošle noći je proživjela, gotovo umrla i likujući slavila svoje iskustvo i zbog toga je osjećala jedino radost.

Oko nje je još lebdjela čarolija. Nije ni slutila da radnje koje su teoretski ograničene na bračnu ložnicu mogu dovesti do takva uzajamna odnosa - do putovanja u drugu dimenziju gdje svijet nestaje, a osjećaji vladaju. Prvi nagovještaj tog radosnog stanja bijaše Gabrielova i njezina zajednička noć u Burlingtonu. Prošle noći putovali su mnogo dalje, kroz predjele nezamisliva ushita i užitka.

Putovali su oboje, ne samo ona. On je bio ondje, s njom - je li joj se to činilo zbog neiskustva, ili je on bio omamljen blaženstvom jednako kao ona? Bilo kao bilo, podijelili su sve - putovanje, otkrivanje, neopisivo snažno zadovoljenje i, na kraju, uranjanje u duboki zdenac spokoja.

Najveličanstvenija noć njenog života.

Usne joj zaigraju. Morala se zapitati što je on namjeravao dok ju je držao nagu na svojim koljenima. Pretpostavila je da je to bio dio nekakve zamisli on je uvijek nešto snovao. Gotovo je sigurno htio da ona osjeti kako je u njegovoj vlasti. Ta joj je pomisao izmamila smiješak. Zapravo nije imao pojma da ona sjedi naga pred njim i beskonačno uživa u vlasti koju je stekla nad njim.

Jer se tamo radilo i o vlasti - u tim mračnim, nedopustivim trenucima - a koliku god on vlast imao nad njom, ona mu je uzvraćala navlas istom mjerom.

Zapanjio se kad mu je rekla da ga želi. Druge dame jamačno ne bi bile tako smione. Ali nije se nimalo nećkao - a, ne. Da ona nije uzela stvar u ruke, on bi uzeo nju.

Topla sjećanja su navirala, obuzimala je - klečala je na sunčevu svjetlu i lebdjela, visoko, daleko... ~ 182 ~

Knjige.Club Books Prenuo ju je Alicein urotnički hihot; zatreptala je - i ugledala vlastitu ruku kako drži stručak maćuhica s kojega su visili korjenčići.

Prokune sebi u bradu, gurne maćuhice natrag u rupu iz koje ih je izvukla i brzo ih zatrpa. Zatim pregleda hrpicu već iščupana »korova«. Još su dva stručka po hitnom postupku vraćena u zemlju. Nadala se samo da se u lijehi neće primijetiti prazna mjesta ako nesretne maćuhice uvenu.

Nečujno uzdahne pa opet sjedne na pete, ne obazirući se na probadanje u mišićima s unutarnje strane bedara. Mora prestati razmišljati o protekloj noći. Mora odlučiti kako će, zaboga, nastaviti poslije prošle noći. Po svemu sudeći, bit će sigurna jedino u prometnoj ulici usred bijela dana i morat će ispod koprene nositi masku.

Bilo bi joj najlakše obraćati mu se putem pisama, ali joj on ne bi imao kamo poslati odgovor. Osim toga, predobro ga je poznavala a da bi se igrala vatrom; prekine li svaku vezu s njim, on će početi tragati za njom. Ne da otkrije tko je, nego da otkrije gdje je. Bit će vrlo uporan i usredotočen: krene li, bit će nezaustavljiv.

I što će se onda dogoditi?

O tome nije htjela ni razmišljati.

Ne. Folwell će je obavještavati o Gabrielovu kretanju. Bude li potrebno, ona će mu slati poruke dok nešto ne pronađu, a onda će se sastati s njime na Grosvenor Squareu.

Na kraju se zapita što bi još mogla poduzeti da ubrza njihovu istragu. Uto joj odnekud izroni maglovito sjećanje na dnevnike lady Hester Stanhope; okrene se i zamišljeno pogleda prema dugačkoj gredici.

Ustane, otrese rukavice i skine ih. Došeće do gredice pretvarajući se da procjenjuje koliko su djevojke napravile, pa kimne s odobravanjem. - Za danas smo obavile dosta posla. - Uhvati vedar pogled Marynih i Alicinih očiju.

- Rado bih opet otišla do knjižnice Hookhams. Želite li mi se pridružiti?

- O, da!

- Odmah?

Alathea se okrene prema kući. - Samo ćemo nakratko skoknuti - sigurna sam da vaša mama neće imati ništa protiv.

Našla je ono što je tražila u životopisu jednog istraživača - poštenu zemljopisnu kartu središnje istočne Afrike na kojoj su, osim najvećih ~ 183 ~

Knjige.Club Books gradova, bili ucrtani brojni lokaliteti. Prema karti su Fangak, Lodwar i Kingi - točnije, Kafia Kingi - zaista bili gradovi, iako vrlo mali.

Naslonjena na stolicu za stolom u svojoj radnoj sobi, Alathea je razmišljala o otkriću. Je li bilo korisno? Ili ju je trebalo obeshrabriti?

Kuća je bila utonula u mir i tišinu. Svjetiljka na stolu bacala je svjetlo na otvorenu knjigu. Na rešetki kamina sjala je žeravica i grijala noć. Tijekom čitavog dana koristila je svaki slobodni trenutak za pregledavanje ovelika kupa knjiga i dnevnika koje je posudila u Hookamsu. Napokon je pronašla nešto - nešto stvarno.

Zaključila je da su podaci ipak korisni - sada će se njih dvoje barem imati o čemu raspitivati. Nakon što je ona doznala gdje se nalazi, jamačno će uspjeti pronaći još nekoga (osim zagonetnog kapetana) tko poznaje to područje.

Na stubištu je velika starinska ura u visokom ormariću otkucala vrijeme.

Tri sata, početak novoga dana. Alathea priguši zijevanje i ustane. Bilo je vrijeme za krevet.

Sljedeći dan je provela poslijepodne u posvećenim predvorjima Kraljevskog društva.

- Nažalost, - obavijesti je tajnik koji je buljio u nju kroz cvikere debelih stakala - u ovome trenutku nije zakazano niti jedno predavanje o središnjoj istočnoj Africi.

- Razumijem. A može li mi Društvo preporučiti nekog stručnjaka za to područje od kojega bih mogla zatražiti savjet?

Tajnik naškubi usta i dalje uporno buljeći u nju, pa naposljetku kimne. Ako biste izvoljeli sjesti, pregledat ću kartoteku.

Alathea se smjesti na drvenu klupu uza zid. Nakon petnaestak minuta tajnik se vrati vrteći glavom i prilično ozlovoljen.

- Kod nas na popisu - priopći joj - nema niti jednog stručnjaka za istočnu Afriku. Postoje trojica koja bi vam mogla mjerodavno govoriti o zapadnoj Africi, ali o istočnoj - ništa.

Alathea mu zahvali i udalji se. Zaustavi se na stubištu, kratko porazmisli pa iziđe iz palače i uputi se prema kočiji. - Jacobs, gdje u gradu možemo naći kartografe?

Duž Stranda, glasio je odgovor. Posjetila je tri kartografska ureda i na sva tri mjesta su joj tumačili isto. Što se tiče zemljovida središnje istočne Afrike, oslanjaju se na bilješke istraživača. Da, na kartama kojima trenutno ~ 184 ~

Knjige.Club Books raspolažu ucrtano je vrlo malo pojedinosti, te zbog toga čekaju potvrdu podataka.

- Gospođice, ne bi bilo u redu - završio je prodiku ukočeno uljudan gospodin u trećem uredu - da otisnemo zemljovid s prikazom gradova i mjesta u čije postojanje nismo bezuvjetno sigurni.

- Da, razumijem. - Već na odlasku, Alathea se okrene nazad. - Istraživači čije bilješke čekate za potvrdu podataka - nalaze li se oni u Londonu?

- Nažalost, ne, gospođice. Zasada su svi u Africi. Na istraživanjima.

Preostalo joj je samo da se nasmiješi i ode. Poražena.

Vratila se u Mount Street neuobičajeno umorna.

- Hvala vam, Crisp - reče i preda batleru šešir. - Mislim da ću samo malo sjesti u biblioteku.

- Svakako, gospođice. Želite li možda čaj?

- Molim.

Ni čaj joj nije pomogao ublažiti osjećaj bespomoćnosti koji ju je tištio.

Svaki put kad bi pomislila da je nadomak nekom čvrstom dokazu kojim će moći potkrijepiti svoje optužbe, taj bi dokaz iščeznuo. Nade bi joj naglo oživjele i još se brže rasplinule. U međuvremenu su dani prolazili. Trenutak u kojem će Crowley zatražiti naplatu svojih zadužnica neumoljivo se približavao.

Kroz Crowleyjeve zlobne oči u nju je zurila propast.

Alathea uzdahne. Odloži praznu šalicu, klone u naslonjač i sklopi oči. Kad bi se možda odmorila samo par minuta...

- Spavaš?

Alathea se prene jer je stvarno spavala, zatrepće, širom otvori oči i osmjehne se - neusiljenim osmijehom istinske radosti - pri pogledu na Augustino lišce. - Hej, šećeru moj mali! Gdje si danas bila?

Augusta je ispravno shvatila pitanje kao poziv: uzverala se Alathei u krilo i namjestila se tako da joj gleda u lice. Ispred sebe je nagurala Rose i nastavila uveseljavati Alatheu iscrpnim izvještajem o svemu što je dotada radila.

Alathea je slušala, tu i tamo postavila pitanje, a gdje je bilo potrebno ubacila opasku kojom je izražavala razumijevanje ili suosjećanje.

~ 185 ~

Knjige.Club Books - I tako, vidiš - završi Augusta čvrsto prigrlivši Rose, privine se bliže Alathei i položi joj glavicu na prsa - bio je to strahovito naporan dan.

Alathea zahihoće, podigne ruku i pogladi Augustu po kosi. Dok je gledala njene ručice, njeno malo tijelo koje se ugnijezdilo uz nju, osjeti kako joj se srce steže od topla, bolna čuvstva. Augusta bijaše poput kćeri koju je željela, ali joj nije bilo suđeno da je ima. Odlučno otjera neugodnu misao: očigledno je bila premorena. Previše istraživanja. Previše sastanaka.

Augusta se promeškoilji i uspravi. - Mmmmm. - Pomiriše Alathein vrat. Danas posebno fino mirišeš.

Alathea zausti odgovor, no smiješak joj se zaledi na licu kad je shvatila značenje Augustinih riječi.

Na sebi je imala grofičin parfem.

Bože mili! Zatvori oči. Što bi se bilo dogodilo da je naletjela na Gabriela?

Bila je u Cityju i, još ranije, nedaleko od St. Jamesa - dakle, na mjestima koja on redovito posjećuje.

Udahne i otvori oči. - Idemo, mišiću. Moram se popeti na kat i oprati se prije večere. - Prije nego što itko drugi primijeti da nije ista žena kao inače.

Dvije večeri kasnije Alathea je sjedila pokraj Jeremyja u učionici, s Augustom u krilu, ispred stola na kojem je ležao otvoren veliki atlas iz Hookhamsa. Na vratima se pojavi mala pomoćna služavka, sva zadihana.

- Ako smijem, lady Alathea, - propišti ona - al vrijeme je da se pođete obuć, m’lady.

Opazivši kako sirota djevojka lomi ruke u neprilici, Alathea pogleda sat koji je stajao na okviru kamina.

Odmah je shvatila zašto je mala toliko uzrujana.

- Imaš pravo. - Podigne Augustu, uz nježan je poljubac posjedne na stolicu, pa pogleda Jeremyja. - Nastavit ćemo sutra.

Presretan što se oslobodio zemljopisa Afrike, Jeremy se nasmiješi od uha do uha i okrene se Augusti. - Hajde, Gussie. Idemo se igrati lovice prije večere.

- Nisam ja Gussie. - Augustin uvrijeđeni ton nagovijestio je mogući kraj mirne večeri.

- Jeremy... - Alathea je stajala na vratima i probadala ga strogim majčinskim pogledom. ~ 186 ~

Knjige.Club Books - No, dobro. Augusta, neka ti bude. Svejedno, hoćeš li se igrati ili nećeš?

Uvjerivši se da među njima opet vlada kakav-takav sklad, Alathea odjuri na kat. Putem do sobe osjećala je veću nervozu nego služavka. Obitelj je dobila poziv na večeru kod Arbuthnotovih, a nakon večere su trebali prisustvovati plesu koji su njihovi stari prijatelji priredili kako bi službeno uveli u društvo svoju unuku. Bila je to vrlo svečana prigoda na kojoj će biti nazočne sve po godinama i položaju najuglednije dame. Na takvu se večeru smjelo zakasniti isključivo zbog vrlo ozbiljna i opravdana razloga; sve drugo smatralo se najgorom mogućom sramotom.

Nažalost je mala služavka imala priliku pomoći joj da se spremi samo za nekoliko plesova kojima nije prethodila večera, te je shvatila da su pripreme morale početi ranije tek kad je opazila da su i Serena, i Mary, i Alice zauzete odijevanjem.

O, Bože! Alathea obuzda paniku koja ju je uhvatila čim je pogledom prešla po sobi u kojoj nije bilo nikakva traga ni pothaljini, ni čarapama, a nekmoli haljini, rukavicama, torbici... Nellie bi uvijek sve unaprijed pripremila, ali maloj se trebalo opisivati svaku stvar zasebno.

Načas je pomislila da se ispriča stravičnom glavoboljom, no u tom bi slučaju staroj lady Arbuthnot ostao neparan broj gostiju oko stola. Priguši uzdah i mahne služavki da se približi. - Brzo! Pomozi mi s ovim vrpcama! Barem ju je čekala pripremljena topla voda.

Dok je skidala haljinu i na brzinu se prala, bez prekida je izdavala zapovijed za zapovijedi u vezi sa svakim komadom odjeće koji joj je bio potreban da se dolično spremi. Krajičkom oka nadzirala je djevojku da vidi je li svaka sitnica u redu prije nego što zatraži sljedeću stvar.

Iznad svega se užasavala oblačenja navrat-nanos - mrzila je bezglavu jurnjavu, osobito prije kakvog važnog događaja, jer je znala da će najoštrije oči visokog društva s najvećom pažnjom proučavati njen izgled.

Brišući lice ručnikom, Alathea zavrti glavom. - Ne - ne te. Lagane plesne cipele. One bez pete. Požuri prema krevetu, skine lanenu i sa zahvalnošću navuče ugodno hladnu svilenu pothaljinu. Zahvaljujući novoj modi barem se nije morala gnjaviti s podsuknjama. Prebaci preko glave haljinu od svilenog krepa jantarnožute boje, potegne je nadolje, namjesti i brzo se okrene da joj djevojka zaveže vrpce. Čim je posljednja vrpca bila pritegnuta, potrči do toaletnog stolića, baci se na sjedalicu i zarije prste u kosu. ~ 187 ~

Knjige.Club Books Ukosnice polete na sve strane. - Požuri - morat ćemo splesti pletenicu! Nije bilo vremena za profinjene frizure.

Istom kad je mala služavka došla do kraja dugačke kike, Alathea se dosjeti da joj za krunu trebaju dvije pletenice. - Jao. - Par časaka je samo očajno zurila u zrcalo, a onda se prenu, mahnu djevojci da se udalji i zgrabi pletenicu. - Evo - ako je složimo ovako, valjda će proći na pregledu.

Presavije nadvoje gornju polovicu debele pletenice, skupi je nisko na potiljku i obavije ju nekoliko puta donjom polovicom. Gurajući ukosnice lijevo i desno, gore i dolje, odrješito je učvršćivala složenac koji će glumiti upletenu punđu.

- Evo! - Zavrti par puta glavom da provjeri je li pletenica potpuno nepomična, pa iz kose zategnute prema tjemenu oslobodi nekoliko tankih pramenova koji su joj nježno uokvirivali lice. Obavi posljednju brzu provjeru i zadovoljno kimne. - A sada...

Otvori ladicu u toaletnom stoliću i stane prekopavati kape. Izvuče tanku mrežicu bogato ukrašenu zlatnim kuglicama, pa napravi grimasu. - Ovo će morati poslužiti. Namjesti mrežicu preko kose tako da joj je donji kraj obavijao presloženu pletenicu i učvrsti je ukosnicama.

Iza vrata se začuju glasovi Mary i Alice, pa njihovi brzi koraci prema stubištu. Alathea suspregne poriv da pogleda na sat - nije imala vremena za to. - Nakit. - Zbaci poklopac kutije za nakit i trepne. - Oh! - Ruka joj zastane nad uredno razvrstanim sadržajem kutije.

- Bila sam tolko slobodna pa sam očistila, milostiva gospođice. Nellie mi je rekla da moram čistit i prašinu brisat svaki dan.

Nakon zaprepaštena pogleda u nadobudno lice male služavke, Alathea se opet zagleda u kutiju. - Ovaj - da. Sve je u redu.

Osim što nije imala blagog pojma gdje su joj biserne naušnice, a još manje gdje je pripadajući privjesak. Zarije prste među pomno složene hrpice nakita i, usput ih rušeći i razbacujući, iskopa naušnice. Ustane, nagne se prema zrcalu i brzo ih pričvrsti.

- Allie! Jesi li gotova?

- Otvori vrata - zapovjedi Alathea djevojci. Čim su se vrata širom raskrilila, ona vikne: - Stižem! - I ponovo se baci na prekopavanje kutije za nakit.

~ 188 ~

Knjige.Club Books U kutu opazi bočicu od venecijanskog stakla u kojoj je bio grofičin parfem.

Poslije nedavne pogreške odlučila je više ne izazivati sreću - postojale su, naime, dvije potpuno jednake bočice. U drugoj je stajao njen uobičajeni miris: tu je bočicu ostavila na stoliću. Nervoznim prstima konačno napipa zlatni lanac koji je tražila. Izvuče lanac i privjesak te ih pridrži oko vrata. - Požuri!

Mala je imala spretne prste: kopča na lancu škljocnula je točno u času kad je na vrata nahrupila Mary.

- Kočija se upravo zaustavlja pred kućom! Mama kaže da moramo krenuti sada!

- Stižem. - Alathea dohvati bočicu s toaletnog stolića, obilato se naštrca, okrene se - Ma ne! Ne tu torbicu - onu malu zlatnu!

Služavka zaroni u ormar: šalovi i torbice letjeli su na sve strane. - Ovu? Alathea dograbi šal s kreveta i jurne prema vratima. - Da! Djevojka potrči za njom niz hodnik. Namještajući šal preko laktova, Alathea ščepa torbicu, otvori je da provjeri jesu li unutra maramica i pribadače, pa produži korak, stušti se niz stubište preskačući po dvije stube, protrči kroz popločeno predvorje i kroz ulazna vrata koja je Crisp držao širom otvorena, pobrza po stepenicama i uskoči u kočiju.

Folwell zatvori za njom vrata, kočija se zanjiše i krene.

U plesnoj dvorani lady Arbuthnot vladala je nepodnošljiva vreva. Gabriel je stigao najkasnije što se usudio: stisnuo je zube, sišao niza stube i zaronio u more uzvanika. Spriječen u namjeri da se nasloni ramenima na najbliži zid svi su zidovi već bili zauzeti - kružio je kroz gužvu i okom sokolovim tražio one koji su ga najviše željeli vidjeti, tako da ih opazi prvi i izbjegne ih.

Visoko na njegovu popisu ljudi koje treba izbjegavati nalazile su se dame poput Agathe Herries. Nije ju uočio na vrijeme, pa mu je prepriječila put. Nije mu preostalo drugo nego da se zaustavi ispred nje. Ona mu se lukavo nasmiješi i položi ruku na njegov rukav.

- Gabriel, dragi!

On kimne. - Agatha.

Glas mu je odisao odbojnošću. Unatoč tome, lady Herries se nasmiješi još slađe. U očima joj je iskrila proračunatost. - Pitam se bismo li možda mogli pronaći kakav miran kutak?

- Zašto? ~ 189 ~

Knjige.Club Books Par časaka ga je pažljivo promatrala, a onda napola zatvori oči i polako ga pomiluje duž čitave ruke. - Samo jedna stvarčica koju bih vam htjela predložiti. Osobne naravi.

- Možete slobodno govoriti i ovdje. Malo je vjerojatno da će vas itko čuti u ovakvoj graji.

Prijedlog joj se nije svidio, no predobro ga je poznavala da bi navaljivala.

- Dobro. - Osvrne se, pa podigne pogled prema njegovu licu. - Čini se te je i na vas došao red da uskoro odaberete suprugu. Htjela sam biti sigurna da ste u potpunosti upoznati sa svim mogućnostima koje vam se nude.

- Ozbiljno?

- Moja kći, Clara - usuđujem se reći da je se vjerojatno sjećate - propisno je pripremljena da postane uslužna žena. Premda se ni imutkom ni podrijetlom ne možemo mjeriti s obitelji Cynster, zauzvrat biste dobili određene naknade.

Predenje u njenu glasu i razbludan sjaj u očima jasno su nagovijestili o kakvim je »naknadama« riječ.

Gabriel je ledeno odmjeri i u trenu odbaci masku uljudnosti, dopustivši da mu se na licu pokažu prezir i gađenje. Lady Herries problijedi i ustukne korak natrag - zbog čega se morala ispričati gospođi s kojom se sudarila.

Kad ga je ponovo pogledala, lice mu, kao i prije, bijaše potpuno bezizražajno. - Bojim se da ste pogrešno obaviješteni. U ovom trenutku ne tražim suprugu. - Nakloni glavu. - Ispričajte me, molim.

Gabriel zaobiđe lady Herries i nastavi svojim putem u potrazi - ne za ženom, već za udovicom. Kad je pronađe, nakon što joj zakrene vratom i podvrgne je još nekim vrstama mučenja, počet će razmišljati o tome kako da je oženi.

No prije svega ju je morao naći.

Sigurno je bila negdje u mnoštvu uzvanika. Bili su prisutni takoreći svi koji su išta značili. Ona je bez ikakve sumnje pripadala njegovu društvenom krugu - pa kamo se onda djenula?

Iza otmjene, suzdržane vanjštine skrivao je turobno raspoloženje. Bio je siguran da će večer nakon njihove ponoćne vožnje dobiti jedan od onih njenih grofovski službenih poziva. Međutim, ništa nije stiglo. Proveo je cijelu večer sa Chanceom (koji je neumorno skakutao amo-tamo, u salon i iz salona, poput lutka na opruzi) pitajući se zašto je uopće ostao u kući. Obuzdavajući ~ 190 ~

Knjige.Club Books nestrpljenje - što nije bilo lako nakon noćnog susreta i bure osjećaja koju je grofica kod njega izazvala - čekao je kod kuće i sljedeće večeri, također uzalud. Čeznuo je - očajnički žudio - za njom, ali je iznad svega htio znati da je njegova, znati gdje se nalazi, znati da smije položiti ruku na nju kad god poželi. Morao je otkriti tko je ona, gdje živi, gdje je.

Burke’s Peerage ga je počeo neodoljivo privlačiti. Svako toliko bi se uhvatio kako kao hipnotiziran zuri u kožnati ovitak leksikona. Samo, ipak je prisegnuo... dao svoju riječ... riječ Cynstera.

Proveo je čitavu proteklu večer, ponovo sam, pokušavajući se domisliti kako bi zaobišao vlastitu prisegu. Njegova tetka Helena sigurno bi znala o kojoj se grofici radi - ona je uvijek znala tko je čiji sin, tko je nedavno umro i tko se oženio mladom djevojkom. Nažalost, Helena bi o njegovoj istrazi smjesta obavijestila njegovu majku, a to mu zaista pije trebalo. Satima se poigravao mišlju da se utekne Honorijinu milosrđu i zamoli je za pomoć. Ona bi mu pomogla, ali bi ta pomoć nedvojbeno imala cijenu. Mlada vojvotkinja od St. Ivesa nipošto se ne bi odrekla takve neponovljive prilike da stekne prednost nad njim. Sama činjenica da je razmišljao o njoj dovoljno je govorila o stupnju njegova očajanja.

Naposljetku je došao do zaključka da ga prisega - koju je grofica tako vješto sročila - odveć čvrsto obvezuje i ne ostavlja mu prostora za izmicanje.

Preostalo mu je jedino da se sam snađe kako god zna i umije: stoga je došao na ples isključivo zato da je otkrije i uhvati.

Nju - huriju - ženu koja mu je zarobila dušu.

Podigne glavu i prijeđe pogledom po dvorani. Jedino što nije mogla sakriti bijaše visina. Među uzvanicama je bilo dosta visokih dama, ali on ih je sve poznavao - nijedna od njih ne bijaše neuhvatljiva grofica. Vidio je Alatheu koja je upravo plesala s Chillingworthom i odmah skrenuo pogled. Barem se plesao kotiljon, a ne valcer.

- Evo te! Konačno!

Lucifer se s mukom izvuče iz stiske. Gabriel upitno podigne obrvu.

Brat ga ljutito pogleda. - No, pa blizanke, naravno!

Gabriel se ogleda i opazi lijepe rođakinje na plesnom podiju. - Upravo plešu.

~ 191 ~

Knjige.Club Books - Znam - procijedi Lucifer kroz zube. - Ali već si me odavno trebao zamijeniti.

Gabriel još kratko promotri blizanke, pa vrati pogled na Lucifera. - Više ne. Nisu im potrebni stražari. Uostalom, ako nas trebaju, mi smo ovdje.

Lucifer skoro zine od čuda. - Što? Nije moguće da misliš ozbiljno.

- Savršeno ozbiljno. Njih dvije se nalaze na polovici druge sezone. Snalaze se u društvu kao ribe u vodi. I nisu nikakve glupe kokoši.

- To mi je jasno - sam Bog zna da im je um oštar poput britve. Ali su žene.

- Primijetio sam. A primijetio sam i da im se ne sviđa da smo im stalno za petama. - Gabriel nakratko zašuti pa doda - I da možda imaju opravdan razlog kad nas optužuju da im se previše miješamo u život.

- Alathea je razgovarala s tobom, zar ne?

- Razgovarala je i s tobom.

- Pa, da... - Lucifer se okrene i zagleda se u blizanke. Nakon par trenutaka upita - Ti zbilja misliš da je to bezopasno?

Gabriel zamišljeno pogleda dvije plavokose glave koje su se vrtjele u ritnu plesa. - Bilo bezopasno ili ne, mislim da moramo tako postupiti. - Zastane, pa dobaci brz pogled Luciferu. - Osim toga, ne znam za tebe, ali ja imam prečeg posla.

- Zbilja? - Podigne se Luciferova crna obrva. - A ja sam, eto, bio siguran da je tvoje iznimno žalosno raspoloženje vezano uz prisilno uzdržavanje od određenih zadovoljstava i pretjeranu privrženost ognjištu.

- Ne počinji - gotovo vičući zareži Gabriel. Njegova do kraja istanjena fasada tek što nije počela pucati.

Lucifer se naglo uozbilji. - Tko je ona?

Gabriel još jednom zareži, okrene se na peti i umiješa u gužvu, a Lucifer ostane na mjestu, visoko uzdignutih obrva i s iskrenom zabrinutošću u očima.

Tkogod ona bila, morala se nalaziti negdje u mnoštvu. Čvrsto uvjeren u to, Gabriel započne sa sustavnim pretraživanjem dvorane.

Alathea se upravo vraćala iz prilično udaljene sobe za odmor u koju se bijaše povukla da izbjegne sve upornijim udvaračima, kadli se pred njom iznebuha stvori Gabriel. Budući da je probijanje kroz stisku zahtijevalo

~ 192 ~

Knjige.Club Books neprekidno vrludanje i izvijanje, unatoč visini ni ona ni on nisu primijetili da se onaj drugi približava.

Odjednom su se našli licem u lice, vrlo blizu jedno drugome.

Oboje su nervozno poskočili, Gabriel je smjesta prikrio svoju uobičajenu reakciju na nju. Alathea je to opazila i usrdno se ponadala da je on njenu reakciju protumačio kao obično iznenađenje, a ne kao preneraženost od koje je umalo izgubila tlo pod nogama. Raširila je oči i prikovala pogled za njegove zjenice.

Stajali su toliko blizu jedno pokraj drugoga te je svakom porom ćutjela njegovu snagu; gotovo je mogla osjetiti zapanjujuću vrelinu tog velikog tijela tijesno priljubljena uz nju, duboko uronjena u nju. Lagano se zanjihala prema njemu, no u posljednji se trenutak pribrala. Neka mi nebo pomogne! Hoće li odsada uvijek biti ovako?

On stisne oči, ona duboko i oštro udahne, ukoči kralježnicu i digne glavu.

On klizne pogledom prema zlatnoj mrežici ukrašenoj kuglicama, ona još više podigne bradu i uspije namjestiti dobro mu poznat ponosan izraz lica.

- Možda je zlato, ali...

Izbavila ju je dobrodošla ljutnja. - Nije ni jeftina ni neukusna. Usudiš li se reći da jest... - Izdržala je njegov pogled još časak dulje - dovoljno dugo da shvati kako mora pobjeći. - Nemam ti što reći - a sumnjam da i ti meni namjeravaš reći išta uljudno. Imam pametnija posla nego da stojim ovdje i natežem se s tobom.

- Ma zbilja?

Pitanje je popratio posprdnim dizanjem obrve.

- Da, zbilja - i također ne želim čuti tvoje mišljenje ni o kome.

- Zato jer je možda točno?

- Bila ona točna ili ne, meni tvoja mišljenja ne znače ništa. - Rekavši to pokuša ga zaobići, ali oko njih se naguralo toliko ljudi te ne bi uspjela proći ako joj on ne oslobodi put.

Polako joj klizne preko lica ispitivačkim pogledom dok se ona molila da ništa ne primijeti. Zatim nakloni glavu i pomakne se. - Ti ćeš, kao i obično, otići kvragu vlastitim putem.

Ona mu udijeli ravnodušan pogled dostojan kraljice i pokuša se progurati pokraj njega. Dojkama mu okrzne ruku, bedrom mu dodirne bedro. Drhtaj koji ju je potresao bijaše tako jak da su joj umalo popustila koljena. Zadržala ~ 193 ~

Knjige.Club Books je dah, natjerala se da izravna leđa i stala polako krčiti put kroz gužvu. Nije se usuđivala osvrnuti. Čudeći se i sebi i njoj, Gabriel je čekao da mu se mišići, koji su se stegli na njen dodir, olabave. Premda su se tijekom godina njih dvoje rijetko kad dodirivali, uvijek je jednako djelovala na njega. Kad su mu se opustila prsa, duboko udahne — Ona je blizu.

Munjevitom je brzinom pregledao mnoštvo uzvanika koji su ga okruživali. Nijedna žena nije bila dovoljno visoka, ali parfem je bez ikakve sumnje bio njen. Bijaše to miris njena bića, miomiris koji mu se uvlačio u snove. Udahne ponovo. Parfem je još bio jak, ali se već pomalo gubio. Ona je bila vrlo... blizu...

Svi mišići mu se odjednom ukočiše. Polagano se okrene i s nevjericom se zapilji u izdužena leđa izuzetno visoke žene koja je trenutak ranije stajala tik uz njega.

Ne može biti.

Prošao je vrlo kratak odsječak vremena u kojem je njegov je um uporno odbacivao ono o čemu su sva osjetila vrištala.

A onda se pred njim prolomila stvarnost.

Alathea je ćutjela Gabrielov pogled na leđima poput noža zabodena joj među lopaticama. U prsima ju je gušilo; dok joj se želudac grčio od straha, oprezno se osvrnula.

On ju je slijedio probijajući se kroz gužvu. Pogledi su im se susreli: ugledavši divlji izraz u njegovim očima načas se okamenila. Brzo se okrenula i nastavila hodati čim je brže mogla, ne bi li se nekako provukla kroz mnoštvo i pobjegla.

Ljudi su se sve više gurali. Lady Hendricks ju je pozvala i domahnula joj morala je zastati, nasmiješiti se, dotaknuti joj prste. Zatim je opet krenula; bez predaha je vrludala i krivudala, tražeći što kraći put do izlaza...

Snažni prsti stisnuli su joj se oko lakta.

Ukipila se. Onog trena kad se trunku pribrala i izbezumljeno pomislila na bijeg, prignuo je glavu i promrmljao - Nemoj se truditi.

Usnama joj je okrznuo uho. Suspregnula je drhtaj i ukočeno se ispravila.

Stajao joj je zdesna i držao joj lakat kao u škripu. Nije ju morao opominjati: ~ 194 ~

Knjige.Club Books znala je da se iz tog željeznog stiska nema izvlačenja. Bio je razjaren.

Neopisivo razjaren. Gnjev koji je izbijao iz njega pekao ju je. Što ju je odalo?

- Ovuda.

Pogledao je naokolo preko mnoštva glava i krenuo kroz dvoranu, lagano je gurkajući pred sobom. Hodala je sileći samu sebe na svaki korak. Nije smjela napraviti scenu, ne usred plesa. On je bio u raspoloženju u kojem se od njega moglo očekivati sve, pa i to da je podigne, prebaci preko ramena i, ne obazirući se ni na koga, iznese iz dvorane. Kad bi se njegova prijeka narav probudila, bijaše to sila koju se nije smjelo olako shvaćati, a izazivati je bila bi čista ludost. Dok su se približavali zidu, pokušavala je srediti misli, sročiti opravdanje, obranu, pripremiti se za ono što je slijedilo.

Spazila je vrata tek kad su stali pred njih; on ih je otvorio i uveo je u neosvijetljenu i srećom praznu galeriju. Nije se zaustavljao sve dok nisu došli do kraja galerije gdje se kroz dugačak prozor sa širom razmaknutim zavjesama mjesečina razlijevala uskim prostorom.

Namjestio ju je usred široka traka srebrne svjetlosti i okrenuo se prema njoj.

Pogledom joj je pretraživao, gutao crte lica kao da ih još nikad nije vidio.

Njegovo je lice bilo kao isklesano od najtvrđeg mramora, oštrih rubova. Čvrsto stisnutih usana, ukočene vilice, teških kapaka spuštenih tako da mu nije vidjela oči, polako ju je proučavao. Naposljetku podigne kapke i pogleda je u oči. Dugo su se tako promatrali, svijetlosmeđe nasuprot svijetlosmeđega.

Nepodnošljivo napeta, ustreptalih živaca, pitala se što je uspio vidjeti.

- To si bila ti.

Unatoč prizvuku čuđenja, bilo je jasno da o njegovim riječima nema rasprave. Ona uzdigne obrve. - O čemu ti, zaboga, govoriš?

I on uzdigne obrve, ali mu se izraz lica ne promijeni. - Poricanje? Pa valjda si u stanju izmisliti nešto bolje od toga?

- Usuđujem se reći da nemam pojma kakvu si ti to bolesnu misao uvrtio u svoj grozničavi mozak. Da znam o čemu se radi, možda bih ti mogla nešto odgovoriti, no budući da ne znam, poricanje mi se čini najsigurnijim izborom.

- Ona pogleda ustranu jer se bojala da će inače u njegovim smeđim očima jasno vidjeti koliko je dobro poznaje - koliko dobro poznaje njeno tijelo. Onda bi se i ona svega prisjetila, ranjivost bi je nadvladala - a on bi to jedva dočekao. ~ 195 ~

Knjige.Club Books Dodir dugih prstiju kojima joj je obujmio lice gotovo ju je oborio na koljena. Stisak se pojača: polako joj je okretao glavu dok im se oči nisu ponovno srele.

- Dobro ti znaš - poricanje nema smisla. - Riječi su mu bile odsječne: ispod njih je bjesnio gnjev. Nakon kratkog oklijevanja doda - Odao te parfem.

Parfem?

Mala. Koja je čistila. I istresla na stolić sadržaj kutije za nakit. I spremila sve nazad u kutiju. Dvije iste bočice: jedna unutra, jedna van.

Lice joj poprimi izraz potpune smetenosti, zaokružene usne tek što nisu izgovorile »O«; već se u idućem trenutku sabrala i ljutito ga prostrijelila pogledom. - Kakav sad parfem?

On se neveselo nasmiješi. - Prekasno.

- Besmislica! - Izvukla je bradu iz njegovih prstiju. - To je naprosto jedna posebna mješavina - usuđujem se reći da je mnoge dame koriste.

- Možda, ali nijedna nije tako visoka. Tako... svestrano obrazovane.

Budući da je ona samo podigla obrvu s izrazom dosade, on nadoda - Tako sposobna za obijanje brava.

Alathea se namršti. - Znači li to da ti tražiš neku ženu - visoku ženu - koja nosi isti parfem kao ja i zna obijati brave?

- Ne - to znači da sam je našao.

Posvemašnja odlučnost u njegovu glasu navela ju je da digne pogled koji je on odmah uhvatio. Očas stisne oči i upravi ih prema njenim usnama.

Opojna, očaravajuća privlačnost bukne među njima...

Priđe joj još bliže. Alathei dah zastane u grlu. Raširenih očiju, pogleda prikovana uz njegovo nesmiljeno lice, ona zadršće...

Uto se otvore vrata plesne dvorane i neki gosti ušeću u galeriju.

Gabriel se osvrne.

Alathea oštro udahne. - Ti se potpuno i u svakom pogledu varaš.

On brzo okrene glavu prema njoj, ali se ona dotad već odmakla od njega.

Mimoišla se s ostalim uzvanicima uz kraljevski naklon glavom i visoko uzdignuta čela, gipkim korakom tek nešto sporijim od trka pobjegla nazad u plesnu dvoranu.

~ 196 ~

Knjige.Club Books

13. poglavlje

alcer je upravo počinjao. Alathea se u bezglavu probijanju kroz gužvu umalo zaletila među plesače. Opasno se zaljuljala na rubu plesnog podija...

V

Snažna ruka ju je prihvatila, kliznula joj oko struka, lagano je gurnula prema naprijed i naposljetku je vješto ispravila. Progutala je vrisak, a zatim pokušala uhvatiti dah - i ravnotežu, i raštrkane misli, ali je sve troje izgubila unepovrat čim ju je Gabriel obgrlio i tijesno priljubio uza se od prsiju do bedara. Čvrsto je držeći jednom rukom zavrtio ju je podijem.

Tijelo joj je smjesta oživjelo. Dojke su joj nabreknule. Nastojala se držati ravno kao daska, no tijelo joj se nenamjerno namještalo prema njegovome, bedra su im se izazovno doticala pri svakom okretaju. Kukovi su im se zajedno njihali; sjećanja su navirala.

Smekšala se za tili čas. Izbjegavala ga je pogledati u oči jer je bila zauzeta nastojanjem da zagospodari uskovitlanim mislima, skupi odlučnost, smisli što će dalje. Izvanjski privid mirnoće bijaše sve što joj je preostalo pa ga je očajnički pokušavala zadržati.

Nije ju ispuštao iz stiska. Dok joj se glava okretala u ritmu plesa, a tijelo sa svakim okretom postajalo sve toplije, uperila je pogled preko njegova ramena i prosiktala: - Držiš me preblizu.

Gabriel je pogleda u lice, poznato mu do najsitnije pojedinosti, a ipak... je li ga ikada stvarno vidio? I dalje je ključao od bijesa, osjećaji su mu divljali; zapravo nije imao pojma što misli ni što osjeća. Gotovo te nije vjerovao da u rukama uistinu drži Alatheu. Jedva se svladavao dok mu je pogled lutao obrisima dugačka, vitka vrata, mliječnobijelom kožom iznad izreza haljine, oblinama čvrstih i vrelih dojki koje su mu pritiskale prsa. - Držao sam te i bliže, ako se sjećaš. ~ 197 ~

Knjige.Club Books Riječi izrečene grubim, hrapavim glasom povrijedile su ih oboje: ona mu dobaci zapanjen pogled pun zgražanja, pa okrene glavu.

Više nije govorila; noge su joj pratile njegove, tijelo joj je klizilo podijem uz njegovo s takvom lakoćom, tako savršeno usklađeno te su mogli plesati još satima bez predaha. Gabriel se trudio iskoristiti vrijeme da barem donekle unese red u potpunu pomutnju koja mu je vladala umom. Namrštio se kad je opazio da je Alathea niža od grofice, no odmah se sjetio cipela s visokim potpeticama koje je prije tri večeri bacio na pod kočije..

Dok su se obrtali za sljedeći krug, on joj pogleda u stopala da potvrdi pretpostavku. - Inače nikad ne nosiš visoke potpetice.

Dojke joj se uzdignu od oštra udaha. - O čemu ti govoriš? Zvučiš blesavije od jadnog Skiffyja Skeffingtona!

U tom je trenutku izgubio vlast nad sobom. - Ma je li? Ako je tako, onda nema smisla ni da te pitam koliko si još dugo namjeravala nastaviti s tom tvojom komedijom, odnosno s takozvanom istragom. Dakako, jasno ti je da oko istrage imam prilično mnogo posla. - Govorio je kroz stisnute zube, glasom oštrim poput čelične oštrice. Polako joj prijeđe preko lica nemilosrdnim pogledom, zamućenim od bijesa. - Jesi li mislila da ćeš me namamiti u brak? Je li u tome stvar? Sigurno nisi - Ona pokuša osloboditi ruku, no on pojača stisak tako da joj je skoro zdrobio prste. - Znaš da bih ti pretvorio život u pakao na zemlji - dakle, čemu sve to? Možda zbog izazova?

- Dotad već ukočena, Alathea se pretvorila u kamen. On iskosa baci pogled na njeno bezizražajno lice. - Čini se da sam na dobrom tragu.

Podigne glavu, ogleda se po dvorani i mračno se nasmije. - Bože, kad se samo sjetim! - Lincoln´s Inn Fields, Bond Street, Bruton Street. - Kratko pošuti pa upita: - Reci mi, jesi li u Bruton Streetu, pobjegla u salon kod kitničarke zato što više nisi mogla susprezati smijeh?

Ona se lecne - ruka stisnuta u njegovoj šaci se tržne, nježne tetive u vratu joj se napnu - ali je svejedno i dalje ukočeno zurila preko njegova ramena, tvrdoglavo stisnutih usta.

- Zašto si to učinila? - Nije odgovorila.

- Budući da ti je maca popapala jezik, da vidimo hoću li ja pogoditi... propustila si priliku u vrijeme svoje sezone, no kad si već morala doći u London da pomogneš Mary i Alice oko njihove sezone, palo ti je napamet da se tijekom boravka razonodiš hvatajući mene. Zahvaljujući mojoj najdražoj ~ 198 ~

Knjige.Club Books mamici siguran sam da si doznala na kakvu sam glasu. - Riječi su mu zvučale poput udaraca bičem. - Jesi li to naumila? Baciti me na koljena glumeći tajanstvenu groficu jer ti je nešto takvo trebalo da ti unese dašak uzbuđenja u život?

Okamenjena lica, blijeda kao mramor, uporno ga nije htjela pogledati, nije htjela progovoriti i uvjeriti ga da je sve krivo shvatio, da ga ni za što na svijetu ne bi na takav način izdala.

On se osjećao upravo tako - izdano: nije ga izdala samo Alathea, već i njen alter ego. Bez obzira na njegovu gorljivost, bez obzira na njegovo strpljenje i umješnost, bez obzira na to što su njegovi osjećaji prerasli u obožavanje grofica mu nikada nije namjeravala otkriti svoj identitet. A tek snovi koje je imao...

Gorčina je navrla, podigla se kao plima. Njen silovit udarac nije mu tek raspršio snove. Pogodila ga je mnogo dublje, u samu srž bića, onako kako je to oduvijek radila: svukla mu je oklop, pronašla mu najranjivije mjesto i dokraja ga ogolila. Nije bio ni svjestan da u njemu postoji takva vrst slabosti dok je ona nije razotkrila. Zbog toga ju je mogao jedino proklinjati - ona bijaše posljednja žena na svijetu kojoj bi dobrovoljno otkrio ma i jednu svoju slabu stranu.

Ali ni to nije bilo najgore. Najbolniju ranu, onu zbog koje je iznutra krvario, zadala mu je time što mu nije vjerovala premda ga je toliko dobro poznavala.

To je boljelo najviše od svega.

- Uvijek sam se pitao kad ćeš se konačno zasititi života na selu. Reci mi, sada kad si iskusila užitke koje nudi prijestolnica, razmišljaš li o - Nije ni slušao sama sebe što govori dok je, djelić po djelić, raščlanjivao njenu osobnost. Mnogi su smatrali da ima opasno oštar jezik: upravo ga je koristio kao skalpel kojim ju je rasijecao da je vidi kako krvari. Baš kao što je ona znala gdje će zarinuti zube u njega, on je znao na što je ona najosjetljivija.

Na primjer, mislila je da je previsoka i ne osobito privlačna. I prestara. Ubadao ju je u svaku od tih bolnih točaka pa divljački uživao kad bi se ona još više ukočila, kad bi joj se čeljust stisnula.

Do trenutka kad je glazba stala usporavati ipak je uspio sačuvati bijedni ostatak ponosa, a crvena izmaglica koja mu je zastirala um i vid podigla se dovoljno da ugleda suze u njenim očima. ~ 199 ~

Knjige.Club Books Glazba utihnu. Oni se zaustave. Stajala je u njegovu naručju, nijema i mirna, nepromijenjeno bezizražajna lica, ali cijelo joj je biće treperilo od potisnutih čuvstava.

Pogledala ga je u oči ne trepnuvši. Iza blistave koprene suza vidio je vlastiti gnjev i bol kako se zrcalno ogledaju u beskonačnost.

- Ti nemaš blagog pojma o čemu govoriš.

Svaka riječ je bila jasna, pažljivo izgovorena, bremenita osjećajima. Prije nego što se snašao, ona mu se otrgla iz ruku, udahnula, okrenula se i odjurila.

Ostavila ga je samog nasred plesnog podija.

I razjarenog. I povrijeđenog.

I uspaljenog.

Idućeg jutra Alathea je sjedila za doručkom obuzeta smrtnim strahom. Znala je da će sjekira uskoro pasti, ali nije imala dovoljno snage za bijeg. Tijelo joj je bilo posve iscrpljeno: protekle noći jedva da je oka sklopila. Bilo je neophodno da zadrži privid mirnoće; uostalom, bila je u stanju jedino smješkati se članovima obitelji i pretvarati se da gricka prepečenac.

U želucu je osjećala prazninu, ali nije mogla jesti. Samo je pijuckala vodnjikavi čaj. Glava joj je bila u priličnom redu, no istodobno neobično prazna: kao da je, nastojeći odagnati Gabrielove uvredljive riječi, usput odagnala i vlastite misli.

Bilo joj je jasno da nije sposobna za razmišljanje - noću se mučila satima, no svaki bi pokušaj završio u suzama. Nije mogla razmišljati o onome što se dogodilo, a nekmoli o onome što se imalo dogoditi. Čupkala je prepečenac i puštala da je oplakuju zvukovi veselog obiteljskog razgovora u čijoj je toplini pronalazila tračak utjehe.

Crisp se zaustavi pokraj nje i potiho se nakašlje. - Ovdje je gospodin Cynster, m’lady, i želi s vama razgovarati.

Alathea podigne pogled. Ovdje? Ne - ne bi se usudio. - Koji - stane i pročisti grlo. - Koji gospodin Cynster, Crisp?

- Gospodin Rupert, milostiva gospođice.

Serena mahne debeljuškastom rukom. - Molim te, Crisp, pitaj ga je li doručkovao.

~ 200 ~

Knjige.Club Books - Ne! - Hoću reći, sigurna sam da jest. - Alathea ustane i odloži salvetu pokraj tanjura. - Sigurna sam da mu ovoga časa nije do šunke i kobasica.

- Pa dobro, ako si sigurna... - Serena se namršti. - Ali mi se čini da je ovo pomalo čudno vrijeme za posjet.

Alathea uhvati njen pogled. - Moramo samo porazgovarati o nekoj sitnici poslovne naravi.

- O - gotovo nečujno izusti Serena i smjesta nastavi razgovor za stolom.

Kliznuvši iz male blagovaonice, Alathea zaključi da njene posljednje riječi nisu bile neistinite. Sve o čemu je Rupert - Gabriel - htio razgovarati dogodilo se upravo zbog »sitnice poslovne naravi«.

Doduše, zbog toga predstojeći razgovor neće biti nimalo lakši.

Crisp je uveo Gabriela u stražnji salon, mirnu prostoriju s pogledom na stražnji vrt. Za sunčanih su dana djevojke voljele ondje boraviti, no budući da je nebo bilo prekriveno oblacima i prijetila je kišica, njih dvoje će razgovarati u tihom, skrovitom kutku kuće.

Zacijelo ih nitko neće ometati. Čim joj je to palo na um, Alathea napravi grimasu. Otpustila je Crispa i došla do salona sama. Položi ruku na kvaku, udahne, prikupi ono malo snage što joj je preostalo i otjera od sebe svaku pomisao na ono što je čeka s druge strane vrata.

Izvana smirena, okrene kvaku i uđe.

On smjesta okrene glavu, pogledi im se sretnu. Stajao je pokraj prozora. Časak ju je netremice promatrao, pa tihim glasom progovori - Zatvori vrata.

Zaključaj ih.

Oklijevala je.

- Ne želimo da nas itko ometa.

Još je kratko oklijevala, a onda se okrene, zatvori vrata i zaključa bravu.

Okrenuvši se ponovo prema njemu podigne glavu, ispravi leđa i sklopi ruke u visini struka.

Pažljivo ju je gledao nedokučiva izraza lica.

- Dođi ovamo.

Alathea se ustručavala, ali je osjetila privlačnu snagu, prisilu. Prijetnju.

Natjerala je noge da se pokrenu.

~ 201 ~

Knjige.Club Books Bila je to najgora stvar koja joj se dogodila u životu – koračanje prostranim salonom pod njegovim budnim okom. Glavu je držala visoko, leđa ukočeno, no kad je stigla do njega i danje svjetlo joj jasno obasjalo lice, iznutra je već drhtala, a zalihe snage i odlučnosti bile su joj prilično istrošene. Čim je stala uz njega i uhvatila njegov neumoljiv pogled, shvatila je da mu upravo to bijaše namjera.

Pretražio joj je lice oštrim, pronicljivim pogledom; crte lica bijahu mu bešćutne kao u kakva ratnika. - Dakle, - progovori - što se, dovraga, događa?

Jedva obuzdani bijes titrao mu je u glasu. Odvrativši pogled s njegovih očiju, zagledala se u travnjak i drveće koje ga je okruživalo.

- Većinu toga već znaš. - Udahne kako bi dobila na vremenu i pribrala se.

- Sve što sam ti kao grofica ispričala je istina, osim - Da je navodni pokojni suprug zapravo tvoj otac, da je mladi Charles Charlie, Maria je Mary, Alicia je Alice, a Seraphina je Serena. To sam i sam zaključio.

- No, dobro. - Slegne ona ramenima. - To je to.

Budući da joj ništa nije odgovorio, krajičkom oka virne prema njemu. Čekao je - uhvatio je njen pogled i zadržao ga.

Prošlo je par časaka.

- Pokušaj ponovo.

Njegova srdžba bijaše opipljiva. Nije joj bilo spasa. - Što želiš doznati? Bude li govorila otvoreno, bez uvijanja, možda će na kraju i preživjeti unakrsno ispitivanje.

- Je li grofovsko imanje u tako groznom stanju kakvo si mi opisala?

- Jest.

- Zašto si izmislila lik grofice?

Otvoreno. Bez uvijanja. Ponovo je skrenula pogled prema vrtu. - Da sam ti pisala, ili te posjetila s viješću o sumnjivoj zadužnici i da ti pritom ništa nisam rekla o financijskim nevoljama u kojima se obitelj nalazi, bi li ti bio preuzeo istragu u svoje ruke, ili bi je prepustio Montagueu?

- Da si mi ispričala cijelu priču...

- Zamisli sebe na mom mjestu. Bi li ti ispričao cijelu priču? Kako smo se nalazili na rubu propasti? I još uvijek se nalazimo.

~ 202 ~

Knjige.Club Books Nakon kratke tišine on kimne. - U redu... - razumijem da si htjela izbjeći razgovor o tome. Ali grofica...?

Ona digne bradu. - Bila je od koristi.

Opet je čekao u tišini, no ona je bila i predobro navikla na šutnju u njegovu društvu a da bi nasjela na tu smicalicu. Kad je konačno progovorio, po glasu mu se čulo da je i on to shvatio. - Pretpostavljam da otac i Serena ne znaju ništa o tvojoj maškaradi.

- Ne. - Zna li itko?

- Nitko - zapravo, samo starija služinčad.

- Tvoj kočijaš... je li to bio Jacobs? - Ona kimne.

- Tko još ?

- Nellie. Gospođa Figgs. Gospođica Helm. Connorica. Crisp, naravno. I Folwell. - Načas zastane pa potvrdno kimne. - Samo oni.

On opsuje sebi u bradu. - Samo?

Alathea mu dobaci namršten pogled. - Potpuno su mi odani. Nema nikakve potrebe da razbijamo glavu hoće li išta od ovoga izići na vidjelo. Oni uvijek rade točno ono što im kažem.

On je pogleda i podigne jednu obrvu. - Sigurno? - prošapće. Pokazavši joj znakom da šuti, odšulja se do vrata pa jednim pokretom odvrne bravu i naglo otvori vrata; na hodniku se ukažu Nellie, Figgsova, gospođica Helm...

Alathea se zatečeno zabulji u njih, no odmah se uspravi i ljutito ih pogleda. - Odlazite!

- Daklem, m’lady, - Nellie oprezno zirne prema Gabrielu - mi smo si samo mislili — - Savršeno sam u redu. A sad idite!

Svi se odvuku niz hodnik. Gabriel zatvori vrata, ponovo ih zaključa i vrati se do prozora.

- U redu. Toliko o tvojoj maškaradi. - Stane kraj nje; rame uz rame, gledali su drveće pod mutnim, oblačnim nebom. - A sada mi možeš ispričati zašto si baš ti preuzela zadaću da spasiš svoju obitelj.

- Dakle - naglo stane, primijetivši zamku. - To se činilo najrazboritije.

- Zbilja? Da vidimo: služavka pronađe zadužnicu koju je tvoj otac potpisao i u međuvremenu na to zaboravio. Zatim ti, otac i Serena sjednete i ~ 203 ~

Knjige.Club Books posavjetujete se, nakon čega oni odluče, pristanu i prepuste tebi da se pobrineš za otklanjanje posljedica kobne pogreške - pogreške koja bi im mogla uništiti život - kako god znaš i umiješ. Je li se tako dogodilo?

Ukočeno je gledala u drveće. - Ne. - Nego?

Pitanje je lebdjelo u zraku, uporno, nepopustljivo... - Ja i inače vodim obiteljske poslove.

- Zašto?

Oklijevala je. - Tata... ne zna baš dobro s novcem. Znaš kako je... no, kako je blag i obziran. On zaista nema pojma - ama baš ni o čemu. - Susretne njegov ustrajan pogled. - Moja je majka vodila posjed dok nije umrla. Prije nje o svemu je skrbila baka.

On se namršti. Trenutak kasnije upita: - I tako ti sada vodiš sve poslove vezane uz posjed?

- Da. Oči mu se stisnu. - Koliko dugo?

Kad je vidio da je opet upravila oči prema drveću i da mu ništa ne odgovara, stao je između nje i prozora, gotovo je dodirujući nosom. Pogled mu je bio oštar poput svrdla. - Kad ti je otac prepustio svoje ovlasti ?

Još nije odgovarala. On joj se izbliza upilji u oči. - Bi li radije da upitam njega? - Da je pred njom stajao bilo koji drugi muškarac, smatrala bi njegove riječi praznom prijetnjom. - Prije nekoliko godina.

- Prije jedanaest godina? - Nije odgovorila.

- O tome se radilo, zar ne? To je bio razlog zbog kojega si otputovala iz grada. Nikakve vodene kozice - nikad nisam povjerovao u tu priču - nego novac. Tvoj otac je doveo grofovski posjed do point non plus: ti si nekako to doznala i preuzela uzde u svoje ruke. Prekinula si svoju prvu sezonu prije nego što je pravo počela i vratila se kući. - Načas zastane. - Je li se tako dogodilo?

Bezizražajna lica, ona podigne pogled iznad njegova ramena.

- Ispričaj mi potanko. Hoću sve čuti.

I neće odustati dok ne dozna. Ona duboko udahne. - Jednoga poslijepodneva Wiggs je došao u našu kuću. Izgledao je... očajan. Tata ga je primio u biblioteci. Pošla sam upitati tatu želi li da im donesu čaj. Vrata ~ 204 ~

Knjige.Club Books biblioteke bila su odškrinuta. Čula sam Wiggsa kako preklinje tatu da ga posluša i objašnjava mu da se grofovski posjed nalazi u toliko strašnim dugovima te bi trošak održavanja moje sezone doslovce gurnuo obitelj u propast. Tata ništa nije shvatio.

Neprestano je ponavljao da će sve biti u redu i da nas moja sezona neće uništiti nego će, naprotiv, spasiti posjed.

- Računao je na to da ćeš se ti dobro udati ?

- Da. Lakoumno i budalasto.

- Možda bi se tako bilo i dogodilo.

Ona zavrti glavom. - Razmisli malo. Nisam imala nikakva miraza. Štoviše, od ozbiljna se prosca očekivalo da izbavi posjed iz nevolje, a dugovi su se penjali nebu pod oblake. Jedino što sam ja imala ponuditi bilo je rodoslovlje.

- Određen broj muškaraca ne bi se složio s tobom.

Kratko ga je okrznula pogledom i opet se zagledala u drveće.

- Zaboravljaš da se sve to zbivalo prije jedanaest godina. Sjećaš li se kako sam izgledala kao osamnaestogodišnjakinja? Bila sam užasno mršava, čak neugledna. I nisam imala nikakvih izgleda da privučem ženika kakav je bio potreban za spas moje obitelji.

- I onda? - odluči joj on pomoći nakon nekoliko trenutaka šutnje.

- Kad je Wiggs otišao sav zdvojan, ušla sam u biblioteku i porazgovarala s tatom. Probdjela sam noć pregledavajući poslovne knjige grofovskog posjeda koje je Wiggs bio donio. - Zastane, pa doda: - Idućeg jutra smo se spakirali i otišli iz Londona.

- Ti, dakle, štitiš obitelj - spašavaš je - sve odonda?

- Da. - Iako te to stajalo života - života koji si trebala imati.

- Ne budi melodramatičan.

- Ja? - Hrapavo se nasmije. - Rugala se sova sjenici da ima veliku glavu.

Uostalom, ono što sam rekao... - uhvati njen pogled - živa je istina. - Stao je točno ispred nje, pogleda prikovana joj uz lice. - Znala si što to znači od samog početka, prije jedanaest godina. Da si okrenula glavu i pravila se da ne znaš u kakvim ti se nedaćama obitelj nalazi, da si ostala u Londonu do kraja sezone, vrlo je vjerojatno da bi se dobro udala - slažem se, ne toliko dobro da spališ posjed, ali dovoljno dobro da spasiš sebe. Imala bi dom, plemićki naslov, ~ 205 ~

Knjige.Club Books položaj - priliku da zasnuješ vlastitu obitelj. Imala bi ono što si po odgoju očekivala. Budućnost ti je bila nadohvat ruke. Sve si to znala i ipak si odlučila vratiti se na selo i boriti se da povratiš obiteljski imetak, premda je to značilo da ćeš ostati stara djevojka. Nakon te prve prekinute sezone obitelj više nije imala dovoljno sredstava da te ponovo dovede u grad - nisu smjeli dopustiti da itko makar nasluti što se dogodilo. Sigurno ti nisu bili u stanju osigurati doličan miraz, što bi samo po sebi otkrilo u kakvu se položaju nalaze - ali ti si već ionako sve znala. I tako je cijeli teret pao na tvoja leđa. Žrtvovala si život - čitav život - za njih.

Zvučao je ljutito. Alathea podigne bradu. - Prikazuješ stvari gorima nego što jesu.

Nemilosrdno ju je probadao pogledom. - Ma nemoj?

Nije mogla izbjeći njegove oči čija je svijetlosmeđa boja sjala svjetlošću posvemašnjeg razumijevanja. Preplavilo ju je sjećanje na dugogodišnje žrtvovanje, na usamljenost, na bol s kojom se nosila sama, zaboravljena na selu. Obuzelo ju je žaljenje za životom koji nikada nije imala priliku proživjeti.

Plitko udahne na rubu jecaja, boreći se da joj pogled ostane čvrst. Tek kad je bila sigurna da opet ima vlast nad glasom, progovori: - Da se nisi usudio sažalijevati me.

Obrva mu zaigra na samo njemu svojstven način. - Nije mi ni palo na pamet. Siguran sam da si odluku donijela potpuno sama i da si nakon toga radila točno ono što si zacrtala. Ne znam čega tu ima za žaljenje.

Opaska izrečena suhim glasom pružila je njenoj osjetljivosti, njenoj ranjivosti, prijeko potreban štit. Poslije par časaka ona skrene pogled. - Eto, sad znaš sve.

Gabriel je proučavao njeno lice u nadi da mu je rekla zaista sve. Otkako je otkrio istinu o ulozi koju je igrala, oluja čuvstava ga je izudarala, potresla, poljuljala do dna duše. Bijes, mahnita razjarenost, bol pomiješana s očajem, duboko povrijeđen ponos: te osjećaje bijaše lako odrediti. Oni drugi, mračniji, opasniji, bez imena, uskomešali su se i uzdigli poput nezaustavljiva plimnog vala koji je divljom silinom protutnjao kroz njega.

Nakon svega nije se osjećao prazno, već pročišćeno: kao da je bujica razorila unutarnji hram koji on bijaše izgradio kao dom svojoj duši, otplavila ga iz temelja i ostavila samo rasute opeke. Čekala ga je zadaća da ponovo podigne to skrovito obitavalište. Možda će odabrati jednostavniju građu, bez izvještačenosti, lažnog sjaja i dosade koji su ga posljednjih mjeseci prilično ~ 206 ~

Knjige.Club Books zamorili. Na njemu je bila odluka koje će cigle uzeti da izgradi budućnost, a ona je bila razlog zbog kojega je morao birati.

Samo je ona imala moć da izazove takav potpuni prevrat.

Njegov je život nadalje ovisio o tome što će učiniti, što će izabrati. Došao je u njenu kuću uzavreo od bijesa, spreman da je izvrijeđa na pasja kola.

Nakon što je čuo cijelu priču i konačno shvatio što je ona radila od samog početka, bijes se pretvorio u nešto posve drugačije, u dubok osjećaj zaštitništva.

- Kakvo je financijsko stanje posjeda u ovom trenutku?

Pogledala ga je iskosa i preko volje protisnula brojku. - To je temeljno jamstvo kojem treba dodati prihod sa seoskih gospodarstava.

- Koliki je godišnji iznos ?

Malo-pomalo je iz nje izvlačio pojedinosti i na kraju zaključio da ni njegov veleum, ni Devilov dar za upravljanje novcem, ni Vjetrogonjino i Richardovo iskustvo, pa čak ni Catrionin utjecaj ne bi uspjeli premašiti ono što je Alathea napravila za spas Morwellanovih.

Da si mi barem došla ranije - prije nego što su prošle sve te godine.

Tako govoraše njegovo srce; dakako, nije mu palo na um da to izgovori naglas.

- Dakle, tu se više ništa ne da učiniti. Obitelj ti je onoliko sigurna koliko je moguće s obzirom na okolnosti. - Pravio se da ne vidi njen uvrijeđeni pogled.

- A taj tvoj čovjek - Wiggs? Je li pouzdan?

- Uvijek sam se mogla osloniti na njega. - Pomalo ukočeno doda: - Da nije bilo njegova posredovanja s bankama, bili bismo potonuli već odavna.

To je sigurno bila istina. - Što on misli o tvom prerušavanju - ili ga o tome nisi ni obavijestila?

- Pao mu je kamen sa srca kad je čuo da sam zatražila tvoj savjet odgovori ona ne pogledavši ga.

- Dakle, on ne zna da se ti sa mnom savjetuješ prerušena.

- Uhvatio je prijeki pogled koji mu je dobacila. - Moram točno znati - ubrzo ću se zbog svega ovoga trebati sastati s tim čovjekom.

Ona zatrepće, očigledno zatečena; njemu isprva nije bilo jasno zašto, no učas je shvatio.

~ 207 ~

Knjige.Club Books Čeljust mu se stisne. Najradije bi je bio zadavio. - Pa neću sad valjda otići i ostaviti te da ovo rješavaš sama!

Njeno je olakšanje bilo vidljivo, premda ga je - primijetivši njegovu reakciju - pokušala sakriti. Dok ga je pažljivo gledala u oči, po njenom se pogledu jasno vidjelo da ne razumije njegov odgovor.

Ni on ga nije razumio - ne do kraja. Bila je to jedna od stvari s dugačka, životno važna popisa svega što još nije znao; na tom se popisu nalazilo i pitanje što osjeća prema njoj. Čak i u trenutku kad je stajao sasvim blizu nje, nije imao pojma kakva su mu zapravo čuvstva. Nije imao namjeru ni dotaknuti je - još ne. Nije se bio spreman boriti sa silom koja bi se oslobodila kad bi je dodirnuo, kad bi je uzeo u naručje. Doći će vrijeme i zato, ali još ne ne prije nego što usuglasi um i osjetila s novom stvarnošću. Stvarnošću u kojoj je mogao stajati blizu nje i ćutjeti samo toplinu, čulnu, ženstvenu, neodoljivo privlačnu toplinu. Više nije bilo razdraženosti zbog prenapetih, ustreptalih živaca ni neugodna bockanja i svrbeža. Nesnošljiva nelagoda, koja ih je godinama oboje mučila, iščeznula je prethodne večeri kad ju je privukao u naručaj i otplesao s njom valcer u plesnoj dvorani lady Arbuthnot.

Nije bio siguran u vlastite osjećaje, a još je manje znao što ona osjeća o položaju u kojem su se oboje našli.

U očima mu se zacijelo razabiralo barem ponešto od onoga o čemu je razmišljao i zbog čega je ona raširila oči u kojima je zatreperila iznenadna nesigurnost.

Gledao ju je netremice, ni ne pokušavajući sakriti misli. Bez obzira na to što je bila prerušena, ona se njemu predala i morat će se suočiti sa svime što iz toga proizlazi.

- O čemu razmišljaš ? - upita ga.

On značajno podigne obrvu.

Sva se zarumenjela. Usplahirenim je pogledom pretraživala njegove oči, još jače raširivši svoje.

- Predlažem - progovori on jasno i odsječno - da, s obzirom na ozbiljnu opasnost koja prijeti od Central East Africa Gold Company, odgodimo daljnju raspravu o posljedicama tvoje maškarade dok se uspješno ne riješimo te tvrtke.

Gotovo je naočigled uvukla bodlje. Trenutak kasnije kimne.

- Slažem se. - Okrene se pa doda: - Kao da postoje ikakve posljedice. ~ 208 ~

Knjige.Club Books On naglo ispruži ruku i ščepa je za zapešće. Ukipila se. Okrenuo je glavu i susreo pogled njenih razrogačenih očiju. - Nemoj glumatati. - Domalo pridometne malo blažim glasom: - Rekao sam da ćemo odgoditi raspravu, a ne da ćemo je otkloniti.

- Nema se tu što otklanjati - protisne ona s mukom i pritisne drugu ruku na prsa.

Navru uzburkani osjećaji, prijeteći da će ga izbaciti iz ravnoteže. On stisne čeljust i zauzda ih, ali im dopusti da mu oboje oči.

- Nemoj me izazivati.

Dok je izgovarao te riječi u potmulom, dubokom glasu titrala je ista snaga kakvu je Alathea oćutjela kad ju je njegova ruka zgrabila, zatresla i nastavila je držati, ali lagano. Da se pokušala oduprijeti, stisak bi se pojačao, on bi posegnuo za njom i pritijesnio je. Trenutno je bio zadovoljan samo time što je drži. Ona drhtavo udahne i prisili se da skrene pogled.

Bila mu je neizmjerno zahvalna kad su joj nakon par časaka njegovi prsti konačno skliznuli sa zapešća.

- Jesi li išta doznala otkako smo zadnji put razgovarali?

Pitanje joj je pružilo mogućnost da se za nešto uhvati, da kaže nešto suvislo. - Wiggs. - Još jednom udahne i digne glavu. - Zamolila sam ga da ustanovi kakav je pravni postupak potrebno provesti da se zadužnica proglasi nevažećom. Jučer mi je poslao poruku u kojoj je napisao da sutra ujutro ima sastanak s jednim od sudaca Kancelarskog suda, s kojim će o tome razgovarati.

- Dobro. Išta drugo?

Postupno se smirivala. - Tragala sam za zemljopisnim kartama istočne Afrike da provjerim postoje li mjesta koja je Crowley spominjao.

- Teško je pronaći dobre zemljovide tog područja.

- To je istina, ali sam naposljetku naišla na prilično točnu kartu u nekakvom životopisu. Na njoj su prikazana ona tri gradića koja je Crowley naveo - Fangak, Lodwar i Kafia. Majušni su, ali su ondje.

- I što pisac kaže o tim gradićima?

- Ne znam. Nisam pročitala - odvrati ona nakon kraćeg oklijevanja.

On izdahne kroz stisnute zube.

~ 209 ~

Knjige.Club Books - Pročitat ću! Tek sam prije dva dana pronašla tu knjigu. Uostalom, što si ti radio? Jesi li ušao u trag kapetanu?

- Ne. - Gabriel se namršti. - Nije to tako jednostavno. Pouzdano znam da ne radi ni za jednu od velikih pomorskih tvrtki. Onih manjih ima bezbroj i upravo ih redom provjeravamo. Pronjuškao sam Whites, ali ondje ga se nitko ne sjeća. Kad već govorimo o tome, tko ga je uopće vidio - Charlie?

- Ne, tata. Ali se ne sjeća ništa više od onoga što sam ti već rekla. Izvukla sam od njega obećanje da će ga dovesti kući ako ga opet sretne.

- Hmmm. Moji ga ljudi također traže, no moguće je da se više ne nalazi u Londonu. Viši brodski časnici većinom odmah nakon iskrcaja požure posjetiti obitelj, često izvan Londona, te se vrate tek dan-dva prije sljedećeg isplovljavanja.

- Dakle, može se dogoditi da više nikad ne vidimo kapetana.

- Sigurno ga nećemo vidjeti budemo li samo čekali. Postoje i druge mogućnosti koje upravo istražujem. - Pogleda prema satu na okviru kamina.

- Kad smo već kod toga, moram krenuti. - Pogleda Alatheu u oči. - Jesmo li se onda dogovorili da ćemo udružiti snage i saznanja te čim brže i djelotvornije srediti taj prljavi posao?

Alathea zakima.

- Dobro. - Još ju je par trenutaka gledao u oči, pa podigne ruku.

Alathea zadrži dah; izgubljena u dubinama njegovih svijetlosmeđih očiju, iznutra je zadrhtala kad joj je prstima ocrtao pa uhvatio bradu. Jagodicom palca polako joj je prešao preko usana. Osjetila je kako joj se oči žare, a usne omekšavaju. Kako joj se vrti u glavi.

- A onda ćemo srediti i ono ostalo - pridometne.

Bila je u iskušenju da podigne obrvu, ali je iz opreza odustala. Mirno je izdržala njegov pogled, na što on kimne.

- Vidjet ćemo se sutra.

Nikada se nije bojala Gabriela: nakon pomnog razmišljanja Alathea je zaključila da ga se i dalje ne boji. Kad ga je ugledala kako se polako približava kroz park, živci joj se nisu napeli od straha, nego od iščekivanja, no zapravo nije bila sigurna što očekuje.

Već je dvadesetak minuta šetala parkom nadgledajući Mary, Alice, Heather i Elizu. Djevojkama su se pridružili lord Esher i njegov prijatelj, gospodin Carstairs iz obitelji Finchley-Carstairs, mlada gospoda s ~ 210 ~

Knjige.Club Books besprijekornim preporukama; dok je njegovo gospodstvo ćaskalo s Mary, gospodin Carstairs je hrabro zabavljao ostale mlade dame, premda bi mu pogled svako malo odlutao prema Aliceinu licu.

Alathea je polako koračala na nevelikoj udaljenosti iza njih i s odobravanjem promatrala tek propupale, stidljive romantične osjećaje - dok nije opazila Gabriela. Od tog je časa vidjela samo njega. Bio je jednostavno, ali otmjeno odjeven u žaket, jahačke hlače od jelenje kože i visoke čizme s resama; blagi povjetarac mrsio mu je valovitu kestenjastu kosu. Dobroćudna izraza lica, pozdravio je svoje i njezine sestre s jednakom bratskom bliskošću, odmjerio mladiće koji su se naglo usplahirili, pa zadovoljno kimnuo. Domalo se oprosti od njih i krene prema njoj.

Alathea grčevito uhvati objema rukama dršku suncobrana u nadi da neće odlučno zahtijevati od nje šetnju ruku pod ruku. Čim su im se oči srele, obrva mu zaigra.

- Ne grizem - promrmlja zaustavivši se pokraj nje. - Barem - doda dubljim glasom - ne u javnosti.

Istoga je časa osjetila kako joj se u obraze penje rumenilo. Časak je uživao u prizoru (obrva mu opet zaigra), pa se obazre prema mlađariji koja se već poprilično udaljila. - Bilo bi bolje da ih držimo na oku.

- Imaš pravo. - Alathea zakorači, on uhvati korak uz nju.

- Jesi li čula štogod od Wiggsa?

- Ne - sastanak sa sucem bio je zakazan u jedanaest sati. - Netom je prošlo podne.

- Hoćeš li večeras doći na ples kod Clare ?

- Da. - Dobro - onda ćemo se tamo vidjeti.

Alathea kimne. Raskrinkavanje grofice imalo je i svojih prednosti: na primjer, njih su se dvoje mogli sastati kad god su htjeli razmijeniti novosti. Pročitala sam knjigu onog istraživača - barem one dijelove koji su nam važni.

Dok joj je suncobran poskakivao jer je kopala po torbici, osjetila je Gabrielov pogled na licu.

- Učimo do kasno u noć?

Ona ga iskosa pogleda. Nije joj ništa trebao govoriti: i bez njega je znala da ima podočnjake. - A kad bih inače pronašla vremena za čitanje? ~ 211 ~

Knjige.Club Books Zagrižljiv odgovor nije postigao osobit učinak. - Ništa nećeš postići budeš li se iscrpljivala. Što je ovo? - Uzme list papira koji mu je gurnula u ruku.

- To je istraživačev opis onih triju gradića.

Nastavili su hodati dok je on pažljivo čitao, a obrve mu se pomalo dizale.

- Jako zanimljivo. Kad je taj istraživač bio u istočnoj Africi?

- Početkom prošle godine. Knjiga je tek objavljena. - Alathea mu se približi i nagne se nad papir. Kucne kažiprstom po jednom odlomku. - Koliko se ja sjećam, Crowley je rekao da je tvrtka kupila od nekakve francuske državne ustanove prostranu zgradu u Fangaku za smještaj radnika koji grade rudnike. Po riječima istraživača, Fangak je »nakupina trošnih kolibica daleko od civilizacije«.

- Crowley je također rekao da se Lodwar nalazi na glavnoj cesti. Zapravo se radi o majušnoj naseobini na polovici strme, neprohodne planinske padine, koja je »dobrano udaljena od utabanih puteva« Alathea ga letimično pogleda u lice. - Ovo je dokaz, zar ne?

On je pogleda i kimne. Presavije papir i gurne ga u džep. - Ali trebat će nam više od toga. - Podigne glavu i zagleda se u društvance pred njima. - Kako tu stvari idu?

- Obećavaju. Esher se iz dana u dan čini sve sigurniji, a Carstairs... - Ona nagne glavu i odmjeri mladog gospodina. - Mislim da pokušava skupiti hrabrost za odlučujući trenutak, a istodobno nikako ne shvaća da se to njemu stvarno događa.

Gabriel frkne. - Jadničak.

Alathea se pravila da ga nije čula.

Još su malo hodali za njima prije nego što se Gabriel zaustavio. - Ovdje te ostavljam. Čim se okrenula prema njemu, osjeti njegove prste kako obuhvaćaju njezine. On joj podigne ruku i pogleda vitke prste koje je zarobio. Zatim podigne pogled do njenih očiju.

Nije mogla disati, nije mogla razmišljati. Bio joj je blizu; zahvaljujući njenoj visini suncobran ih je oboje zakrilio i stvorio privid skrovitosti usred parka. Njih dvoje nikada nisu običavali razmjenjivati uvježbane uljudne šale, dodire rukama i naklone. Sada je držao njenu ruku, i nju cijelu; pitala se što će sljedeće učiniti.

Usne mu se uzvinu u kiseli, zajedljiv smiješak. - Vidimo se večeras. ~ 212 ~

Knjige.Club Books Kratko joj stisne ruku, kimne i ode.

Alathea je stajala, opet ujednačena daha, i gledala ga kako se udaljava dugim koracima. Opazila je da je otišao upravo prije nego što bi šetnjom stigli nadomak ugibališta na kojem su bile nanizane kočije uvaženih gospođa i majki, uključujući njegovu majku i tetku. Bijaše to tek usputno zapažanje: um joj je zapravo bio zaokupljen razmišljanjem o tome što on namjerava, kojim smjerom kani dalje krenuti s njom.

Premda su se stvari među njima promijenile jer je on je saznao tko je ona - i dalje je žudio za njom. I dalje ju je htio imati, htio je nastaviti njihovu nedopustivu vezu: koliko god se čudnim činilo, to je bilo očigledno.

Mnogošta drugo ostalo je nejasno.

Onoga trenutka kad je raskrinkao groficu preuzeo je upravljanje njihovim odnosom. Nalazila se potpuno u njegovoj vlasti i vrlo je dobro znala da će on, bude li izazvan, pokazati koliku moć ima nad njom.

Mala družina koju je nadgledala odmicala je sve dalje. Ona uspravi suncobran i uputi se za njima.

Nije nikako mogla naslutiti što mu je na umu, niti je mogla otkriti kakve su mu pobude. Nakon susreta u Bond Streetu i Bruton Streetu - a osobito nakon svega ostaloga - činilo joj se izvjesno da je želi kazniti. Njegovo trenutačno ponašanje možda bijaše krinka koju je navukao kako bi oboma olakšao istraživanje Crowleyjeve tvrtke. Imao je dovoljno časti da privremeno zanemari osobne osjećaje dok zajedno ne otklone opasnost što se nadvila nad njenom obitelji. Tek onda bi mogao početi razmišljati o osveti.

Na svu sreću nije bio zlopamtilo. Jednom kad završe istragu, bilo je moguće - čak vjerojatno - da će njegovo zanimanje za nju izblijediti, da će mu postati dosadno i da će se okrenuti novim osvajačkim pothvatima.

Narštena pogleda penjala se uz blagu kosinu prema ugibalištu i čudila se zašto joj nije nimalo lakše pri duši kad pomisli na to da će mu dosaditi toliko te će on izgubiti svaku volju za osvetom.

~ 213 ~

Knjige.Club Books

14. poglavlje

a plesu kod lady Clare vladala je, naravno, nepodnošljiva gužva. Sezona bijaše u punom zamahu i svi su neizostavno morali prisustvovati svakom iole važnijem društvenom događaju. Kad se konačno uspio probiti do Alathee, Gabriel baci zlovoljan pogled na uskomešanu gomilu. - Mahnitost - promrmlja.

N

Lord Montgomery, koji je upravo nastojao zadržati Alatheinu pažnju, pomislio je da se pogrda odnosi na njega i sav se nakostriješio. Alathea se blaženo smješkala i pravila se da ništa nije čula. - Jesu li vaša mama i sestra ove godine doputovale u grad? - Pred izrazom takva izravna zanimanja ljutnja njegova gospodstva smjesta je izvjetrila. On dobaci Gabrielu pogled pun prezira, pa otegne blagoglasno: - Razuumije see, razuumije see! One su, jaasno, zabrinute za buduučnost poosjeda. Daakle Odnedavna duboko uvjeren da bi ona bila savršena žena za njega, lord je mljeo bez kraja i konca.

Svejednako se smiješeći, Alathea je klizila pogledom od jednog do drugog čeznutljivog lica gospode koja su stajala oko nje, no ni na jednom se nije zadržala dovoljno dugo da potakne početak nove priče kojom bi se prekinulo Njegovo gospodstvo. Obišavši puni krug, pogled joj se zaustavi na Gabrielovim svijetlosmeđim očima u kojima se nazirala razdraženost. Časak je oklijevao, a onda je, na njeno iznenađenje, uzme za ruku koju mu nije ni pomislila ponuditi. Držao ju je i s promišljenom strpljivošću čekao da se monolog lorda Montgomeryja odvije do kraja: čim se to dogodilo, nakloni se.

Kad se ispravio, zatečena i smetena Alathea ugleda mu na licu zabrinut izraz.

- Draga moja, vi ste prilično blijedi.

Draga moja? Skoro je razrogačila oči od zapanjenosti.

Gabriel odlučno smjesti njenu ruku sebi na rukav i privuče je u svoje zaštitničko okrilje. - Možda lagana šetnja po zraku... prije nego što se onesvijestite od zagušljivosti? ~ 214 ~

Knjige.Club Books Nikad se u životu nije onesvijestila. Ne skidajući pogleda s njegovih očiju, Alathea slabašno mahne nekoliko puta rukom ispred lica. - Ovdje je prilično vruće.

Obrva mu zatitra u isti mah kad i kut usana. - Vrata terase su otvorena...

Prijedlog je naišao na opće odobravanje gospode koja su listom nudila svoju pratnju; pokoravajući se stisku Gabrielovih prstiju, Alathea se beskrvno osmjehne. - Buka... - Klonulo napravi neodređen pokret rukom. Nekoliko trenutaka potpune tišine jamačno će mi pomoći, a onda ću vam se opet vratiti.

Morali su se zadovoljiti isprikom. Gabriel je izvuče iz kruga i povede je duž dvorane. Nadala se - za vlastito dobro - da će se svima učiniti kako je on bratski spašava iz gužve, no sa svih su ih strana pratili radoznali i sumnjičavi pogledi. Najradije bi ga bila ispljuskala. Upadnu li u oči trač-babama, sam Bog zna što će iz svega ispasti.

Stigli su do terase, popločene kamenom nepravilnih oblika, kojom su šetali brojni parovi. Htjela je skinuti ruku s njegova rukava i povećati razmak među njima. Stisnuo je prste; nije ih ni pokušala izvući. - Navest ćeš ljude da počnu govorkati - prosikće ona dok je, ne od svoje volje, elegantnim korakom klizila tik uz njega.

- Ionako već govorkaju o tebi i gospodi koju privlače tvoje draži. Zašto se, zaboga, okružuješ takvima?

- Uvjeravam te da ih ja nisam birala! - Nakon par časaka doda: - Vjerojatno je Serena vrijedno radila u moju korist, unatoč tome što sam joj lijepo objasnila da je ovo Maryna i Aliceina sezona, te da me nimalo ne zanima lov na muža. Ne znam - ona pokaže svoju kapu ukrašenu vrpcama - koliko im jasnije mogu dati do znanja? Zar ne vide?

Odmjerivši kapu s mržnjom, Gabriel proguta odgovor »Po svoj prilici ne.« Njezine kape nekako su ga vrijeđale na najdubljoj razini. Odjednom mu je pao na um siguran način da ih se riješi jednom zasvagda. Razmišljajući o mogućnosti da više nikad ne vidi nijednu kapu na njenoj kosi, Gabriel je povede prema slabije osvijetljenom dijelu terase koji je u tom trenutku bio prazan. - Je li te Wiggs izvijestio o sastanku sa sucem?

Došli su do ruba terase, razgledali gusto grmlje iza niske kamene ograde od stupova, pa se okrenuli i naslonili na ogradu bok uz bok, rame uz rame, u začudo mirnom i prijateljskom raspoloženju. ~ 215 ~

Knjige.Club Books - Da. Kako se čini, možemo tražiti odluku kojom se zadužnica proglašava nevažećom putem podneska upućenog izravno sudskom vijeću, bez iznošenja dokaza ili rasprave na javnom suđenju.

- Dobro. To će olakšati postupak.

- Sudac mu je rekao da brzina donošenja odluke ovisi o uvjerljivosti naših dokaza. Čim dokazi budu potpuniji i s više pojedinosti, tim će brže presuda biti donesena. Bude li obrazloženje predmeta valjano pripremljeno, odluka bi mogla biti gotova i službeno prihvaćena u roku od nekoliko dana.

Gabriel kimne. - Kad budemo spremni, upozorit ću Devila. On će se pobrinuti da se spisu odmah posveti potrebna pozornost.

- Pogled mu privuče Alathein iznenadni osmijeh od uha do uha.

- Što?

Ona mu dobaci letimičan pogled. - Način na koji ti djeluješ.

- Mahne rukom. - Samo tako - ubaciš vojvodu u cijelu priču.

On slegne ramenima. - Ako već imaš vojvodu za bacanje...

Dok joj je smiješak lagano iščezavao, Alathea upita: - Jesu li tvoji ljudi još štogod saznali ?

- Nismo došli ni do kakvih velikih otkrića; Montague se bavi proučavanjem svih brojeva i nacrta koje je Crowley onako samouvjereno iznosio. Naravno da nijedan od podataka nije točan. Moji poznanici u Whitehallu još uvijek provjeravaju u nekim inozemnim ministarstvima i kod vladinih dužnosnika određenih država je li im Crowley podnosio ikakve zahtjeve i je li tvrtka već dobila ikakve rudarske koncesije, kako on tvrdi. Čim veći broj laži, čim veće područje na kojem se može pobijati postojanje koncesija, tim će lakše biti uvjeriti sud.

- Ali svjedok - štoviše, očevidac - bi mogao iznijeti odlučujući dokaz. Jesi li išta čuo o kapetanu?

- I da i ne. Uglavnom ne. Postoji nepregledno mnoštvo pomorskih tvrtki, a u velikom dijelu tih poduzetničkih društava ne poznajem nikoga preko koga bih se mogao diskretno raspitati. Ne smijemo se upuštati ni u kakvu otvorenu istragu, čak ni zbog kapetana. Crowley je odviše moćan. Lako je moguće da i on ima poznanike koji će ga upozoriti na svakoga tko postavlja neuobičajena pitanja u bilo kojoj od pomorskih tvrtki koje imaju veze s njegovim interesnim područjem.

- Pa zar je on svemoćan? ~ 216 ~

Knjige.Club Books - Da. Ne podcjenjuj ga. Premda nije pohađao nijednu uglednu školu, vrlo dobro zna iskorištavati svoje veze i poznanstva. Sjeti se samo Archieja Douglasa. - Nakon kratke stanke, Gabriel polako i naglašeno izgovori: - Što god radili, ni u jednom času ne smijemo zaboraviti Crowleyja.

Te su riječi uznemirile Alatheu. Namršteno odluči da ne želi o njima razmišljati. - Mora postojati nekakav registar brodova u kojem su navedeni i kapetani, zar ne ?

- Registar postoji - nalazi se u lučkoj kapetaniji. Zapravo, postoje dvije knjige koje bismo morali pregledati - dnevnik u koji se bilježe svi brodovi koji uplovljavaju u Londonski bazen i njihovi kapetani, te glavni registar plovila u kojem se vidi za koju pomorsku tvrtku plovi svaki pojedini brod. Nažalost, prije nekog vremena je izbio skandal u koji je bio umiješan voditelj registra.

Zbog toga njegov nasljednik ne želi ni čuti da se ikome izvan lučke kapetanije odobri pristup bilo dnevniku, bilo registru.

- Ne želi ni čuti ?

- Osim po naredbi iz zapovjedništva mornarice ili iz ministarstva financija, nema načina da itko zaviri u te knjige.

- Hmmm.

Gabriel iskosa zime prema njoj. - Da slučajno nisi pomislila na provalu.

Ona ga pažljivo promotri. - Zašto? Zato što si ti već o tome razmišljao?

- Da. - Usne mu se uzvinu. Pogleda niz terasu i uspravi se. - Ured kapetanije čuvaju stražari danju i noću. Kako sada stvari stoje, do dnevnika i do registra nije moguće doći.

Pogledavši u istom smjeru, Alathea opazi Lucifera koji je lagano kaskao prema njima, pa tiho promrmlja: - Ništa nije nemoguće kad imaš dvanaest godina.

Gabriel je u čudu pogleda upravo kad je Lucifer, uzdignutih obrva, došao do njih.

- Što vas dvoje radite ovdje?

A što ti misliš? Bilo je Gabrielu navrh jezika.

Alathea odmahne rukom. - On nešto malo istražuje za mene. U vezi nekakvog ulaganja.

Gabriel okrene glavu i opet je u čudu pogleda: ona je promatrala Luciferovo lice i hinila da ne vidi ništa drugo. ~ 217 ~

Knjige.Club Books Lucifer je pak gledao u Gabriela. - Mislim da su blizanke primijetile. Smiju se kao lude, pršte od veselja i bjesomučno razmjenjuju poglede na sve strane.

Bog zna što li će raditi kad shvate da je to stvarno.

- Kad shvate da je što stvarno? - upita Alathea.

Lucifer okrene tamne oči prema njoj. - Kad shvate da ih on više ne čuva.

- Ne čuva? - Alathea pogleda Gabriela koji je odjednom s najvećim zanimanjem stao razgledavati svoje manikirane nokte.

Tvrdoglavac ju je poslušao! Poslušao ju je i dopustio joj da utječe na njegove postupke! Osjetila je djetinje veselje.

- Ne čuva. A ovoga časa ih ni ja ne čuvam. - Ratobornim pogledom koji je izražavao duboko negodovanje Lucifer prijeđe od nje do Gabriela i nazad. Toplo se nadam da znaš što činiš. Ona prostačina Carsworth njuška im oko skuta.

Gabriel podigne glavu. - Je li pristupio bilo jednoj, bilo drugoj ?

Pitanje je izrekao blagim glasom u pozadini kojega se naslućivalo sve osim blagosti.

- Zapravo ne - prizna Lucifer.

- Je li ga koja od njih dviju ohrabrivala? - umiješa se Alathea.

Negodovanje na Luciferovu licu pomalo se pretvaralo u izraz magareće tvrdoglavosti. - Ne. Presreo je Ameliju - nije joj se baš otvoreno približio, nego je tobože naletio na nju u gužvi.

- I? Nakon teške unutrašnje borbe nevoljko prizna: - Postavila se kao da je tetka Helena. Odmjerila ga je od glave do pete, pa od pete do glave, visoko podigla nos i polako, otmjeno odšetala bez riječi.

- Eto, vidiš! - Alathea se uspravi i uhvati ga pod ruku. - One su jako dobro obučene i pripremljene. Savršeno su sposobne izići na kraj s bilo kim, samo ako im dopustiš.

- Hm! - Lucifer je pusti da ga okrene u smjeru izlaza s terase. Ruku pod ruku, polagano su se vraćali prema otvorenim vratima kroz koja su se svjetlost i buka prosipale po kamenim pločama. Premda ga se nije udostojila pogledati, Alathea je bila itekako svjesna da Gabriel bešumno korača s druge strane, vrlo blizu nje.

~ 218 ~

Knjige.Club Books - Carsworth je gnjida - od njega nema ozbiljne opasnosti. - Lucifer razmijeni pogled s Gabrielom preko njene glave. - Ali što će se dogoditi ako iskušaju takvu doskočicu s nekim tko posjeduje malo više - nastavi uz elegantan pokret rukom - savoir faire..?.

Gabriel slegne ramenima. - Onda će naučiti.

- Naučiti što? - upita Alathea dok su ulazili u plesnu dvoranu.

- Naučiti što se dogodi ako gospa pokuša izvesti takav potez, recimo, s jednim od nas - odgovori Lucifer.

Alathea podigne obrvu i pogledom okrzne Gabriela.

On je kratko promotri, zatim letimice pogleda prema Luciferu. Kad je vidio da je bratova pažnja odlutala, opet pogleda nju, ravno u oči. - Probaj, pa ćeš vidjeti.

U njegovim je očima bilo nečega što ju je snažno podsjetilo na tigra; dojam je upotpunilo predenje koje mu se čulo u glasu. Prisjetivši se što se dogodilo zadnji put kad je, s nosom u zraku, pokušala promaći mimo njega, Alathea izravna leđa i podigne glavu.

- Blizanke će se sasvim lijepo snaći.

- Hm! - izusti Lucifer, koji je pogledom pretraživao mnoštvo. - No dobro, ako ih ti ne želiš čuvati, onda i ja mogu pametnije iskoristiti vrijeme. Podigne crnu obrvu, dobaci pogled Gabrielu i, uz otmjen naklon Alathei, počne se gurati kroz gužvu.

U međuvremenu se vreva još pojačala. Alathea osjeti Gabrielove prste oko svojih; smjestio joj je ruku na svoj rukav i izveo je iz mora ljudi koji su se, kao da ih nose plima i oseka, komešali pred vratima terase. Krenuo je u suprotnom smjeru od mjesta na kojem su ostavili njene kavalire.

- Vidiš li Mary i Alice? - Nije razumjela zašto joj se čini da je ostala bez daha.

- Ne. - Usne su mu bile blizu njezina uha, topao dah ju je milovao. - Ali snaći će se one, kao i blizanke.

Obećala je sama sebi da će se i ona snaći, upravo u trenutku kad je on pronašao komadić prostora gdje su mogli stajati bez guranja. Premda je oko njih vrvjelo od uzvanika, bilo im je kao da su sami: svi su bili toliko zauzeti razgovorom da uopće nisu obraćali pozornost na njih.

- A sada mi objasni što si mislila rečenicom »Ništa nije nemoguće kad imaš dvanaest godina«? - Uhvatio je njen pogled. ~ 219 ~

Knjige.Club Books - Ako kojim slučajem nisi primijetila, ni ti ni ja više nemamo dvanaest godina.

Ono što mu se vidjelo u očima nije imalo nikakve veze s predmetom razgovora. Alathea je jedva obuzdala iznenadnu smetenost.

- Nisam mislila na nas.

- Dobro.

Lagani pokreti njegovih usana prilično su neobično djelovali na njene živce. Ona udahne i počne: - Mislila sam...

- Moja draga lady Alathea!

Okrenula se i ugledala grofa Chillingwortha kako izranja iz gužve. Uz elegantan zamah izveo je, sukladno okolnostima, skraćeni naklon. - Kakve li utjehe kad u ovoj strašnoj vrevi čovjek pronađe božansku slast. - Usput je odmjerio Gabriela od glave do pete. - Tako je lijepo znati da večer ipak neće završiti kao potpuni gubitak vremena.

Gabriel je šutio.

Zanemarivši rastuću prijetnju koja se nalazila tik uz nju, Alathea se nasmiješi i pruži Chillingworthu ruku. - Čini mi se da su glazbenici koje je Njeno gospodstvo unajmilo doista izvanredni.

- Kad bismo ih barem mogli čuti - odvrati Chillingworth.

- Uživaju li vaše sestre u sezoni?

- Da, naravno. Naš će se ples održati idućega tjedna - smijemo li se nadati vašem dolasku?

- Niti jedna domaćica osim vas - odlučno će Chillingworth - neće imati izgleda da me ikako privuče u svoj dom. - Pogled njegovih sivih očiju prošeće joj po licu i zaustavi joj se na očima. - Recite mi, jeste li vidjeli najnoviju predstavu u Kraljevskoj operi?

- Eto, nisam. Čula sam - Alathea zastane u po riječi kad se more uzvanika odjednom zatalasalo, pa razmaknulo. Kroz zaglušni žamor koji se postupno stišavao začuju se uvodni taktovi valcera.

- Ah! - Chillingworth se okrene prema njoj. - Pitam se, draga moja, biste li mi ukazali čast...

- Bojim se, dragi momče, da je ovaj valcer moj.

Iza riječi, otegnuto izgovorenih tromim glasom, jasno se razabirao čelik.

Chillingworth podigne pogled: iznad Alatheine glave, sive oči srazile su se sa ~ 220 ~

Knjige.Club Books svijetlosmeđima. Alathea se okrene i zapanjeno zagleda u Gabrielovo lice iz čijih je otvrdnulih crta izbijala bezobzirna odlučnost. Svrne pogled s Chillingworthova na njen. - Hoćemo li?

Pokaže plesni podij koji se naglo praznio, pomakne ruku na kojoj su počivali njeni prsti i drugom ih rukom obuhvati. Sijevne pogledom prema Chillingworthu. - Molim Njegovo gospodstvo da nas ispriča.

Smućena, osupnuta onim što je nazrela u Gabrielovim očima napola spuštenih kapaka, Alathea uputi Chillingworthu smiješak u znak isprike. Grof se lagano nakloni.

Bez daljnjeg ustručavanja, Gabriel je povede prema podiju. Trenutak kasnije već se okretala u njegovu naručju.

Prošao je čitav krug prije nego što se uspjela pribrati. Opet ju je držao preblizu, ali nije kanila trošiti ono malo daha što ga je imala na uzaludno prosvjedovanje. - Pretpostavljam kako nema smisla upozoriti te da ovaj valcer zapravo uopće nije bio tvoj.

On joj se zagleda u oči. - Ni najmanjeg smisla.

Od njegova joj pogleda zastane dah. Skupila je ostatke odvažnosti i ljutnje da se pokuša zaštititi. - Ma zbilja? Dakle, kad god se tebi prohtije plesati valcer, ja bih trebala očekivati...

- Krivo si me shvatila. Odsada pa nadalje svi valceri su moji.

- Svi? - Svi do jednoga. - Vješto ju je zavrtio na samom rubu plesnog podija; kad su se u dugom nizu parova krenuli vraćati prema drugom kraju dvorane, on nastavi: - Sve druge plesove pleši s kim god ti srce želi, ali valcer ćeš plesati jedino sa mnom.

Prošla ju je svaka želja za raspravljanjem i dokazivanjem. Nemoj me izazivati. Već ju je jednom upozorio - iste su mu se riječi sada nazirale u očima. I odzvanjale joj u glavi. Kad je konačno uspjela opet udahnuti, Alathea mu se zagleda preko ramena ne bi li nekako sredila misli i dokučila razloge njegova ponašanja.

No umjesto da razmišlja, prepustila se čulima koja su uživala u zavodljivom kretanju i njihanju njihovih tijela, u načinu na koji su im se dugi udovi ispreplitali, klizili, razmicali i ponovo sljubljivali.

Gabriel je plesao valcer jednako kao što je radio sve u čemu je sudjelovalo tijelo - bez napora, umješno, s urođenom profinjenošću koja je naglašavala ~ 221 ~

Knjige.Club Books suspregnutu snagu u pozadini svakog pokreta. Držao ju je s lakoćom u kojoj se osjećala moć što ju je obuhvaćala, vodila, štitila.

Plesala je ona dotada i s drugima, ali nitko od njih nije posjedovao takvo neprispodobivo pouzdanje, utemeljeno na poznavanju njena tijela i njenih čula. Znao je da mu ne može odoljeti i da je bespomoćna dokle god se nalazi u njegovu naručju. I da joj srce kuca neujednačeno, da joj koža postane vruća.

I da bi pošla kamo god je on poveo. Uhvatio ju je u mrežu koju mu je ona pomogla isplesti, mrežu strasti, čežnje, želje koju taži putena slast. Bijaše njegova i on je to znao. Nije bila sigurna što on namjerava učiniti s tom spoznajom i zbog toga je osjećala nemir.

Glazba je završila, oni su usporili i stali. Par trenutaka mu je proučavala lice nepopustljivo tvrda izraza iz kojega se ništa nije dalo razabrati, pa naposljetku u sebi uzdahne. - Morala bih pronaći Serenu.

On je pusti iz naručja, položi joj ruku na svoj rukav i zaštitnički je provede kroz gužvu.

Iduće je večeri Alathea opet navrat-nanos istrčala iz svoje spavaonice.

Odjurila je do radne sobe, širom otvorila vrata i bacila se za pisaći stol.

Izvukla je prazni list papira, položila ga na bugačicu i otvorila tintarnicu.

- Zvala ste me, m’lady?

- Jesam, Folwell. - Nije dizala glavu. Umakala je pero u tintarnicu i žurno pisala. - Ovu ćeš poruku dostaviti u Brook Street.

- Gosponu Cynsteru, m’Lady?

- Da. - Odma, m’lady?

- Čim nas odvezeš u Almack´s.

U sobi se još par trenutaka čulo samo škriputanje pera. Alathea osuši pisamce bugačicom, presavije ga i naškraba na prednjoj strani Gabrielovo ime. Baci pero i ustane. Mašući papirom dođe do Folwella. - Ne moraš čekati na odgovor.

Folwell gurne poruku u džep kaputa. - Ja ću je ostavit kad se budem vraćo iz King Streeta.

Alathea kimne. Stisnutih usana zagrabi prema predvorju gdje su je čekale Serena, Mary i Alice.

Domalo je sjedila u kočiji koja se kotrljala kaldrmom prema posvećenim dverima turobnih dvorana u kojima stolovahu plemenite pokroviteljice. ~ 222 ~

Knjige.Club Books Almack’s! Mjesto joj se nije svidjelo već kad ga je prvi put vidjela kao šeprtljava osamnestogodišnjakinja. Duboko je sumnjala da će uživati u druženju, ali... njena blaga, draga pomajka neočekivano se uzjogunila.

Očekivala je da će te večeri ostati kod kuće i upriličiti diskretan rendezvous na kojem će Gabriela obavijestiti o važnim novostima. Međutim, za objedom je Serena objavila da joj je Emily Cowper posebno napomenula kako se nada da će uvečer vidjeti Alatheu jer je popodne nije susrela u parku.

Ona je, naime, to popodne provela u pomalo neobičnom obilasku: htjela je ustanoviti koliko podataka dvanaestogodišnji dječak može izvući iz inače nepristupačnih službenika lučke kapetanije.

Jeremyjev uspjeh ju je ushitio preko svih granica. Jedva je čekala vidjeti Gabriela. U glavi je posložila sve argumente protiv Almack´sa i nakon večere ih pola sata izlagala, no Serena bijaše nepokolebljiva. Takvo što se uistinu rijetko događalo te je najposlije morala preko volje pristati, zbog čega joj je ostalo vrlo malo vremena za oblačenje. Na sreću se Nellie potpuno oporavila od bolesti; unatoč žurbi imala je elegantnu frizuru, a rukavice, torbica i šal bili su propisno usklađeni s haljinom od svijetlozelene svile.

Zapravo joj je bilo potpuno svejedno kako izgleda. Gabriela neće biti dakle, večer se mogla smatrati potpunim gubitkom vremena. Utješila se mišlju da, što se istrage tiče, vijesti mogu pričekati do sutradan ujutro.

Idućeg je jutra požalila što se toliko žurila sa sastankom. Dok se koprcala da što brže ustane, čistila zemlju s pamučnih rukavica za vrtlarenje i hitro ih skidala, samu je sebe uvjeravala da nije važno što on misli ni što je vidio.

Kad je došao do nje podignula je pogled. - Nisam te očekivala prije jedanaest.

Obrva mu zaigra. - Rekla si da dođem čim ranije - reče i mirno je uhvati za ruku.

Dugačkim prstom nježno ju je pomilovao po dlanu, a ona je pokušala barem naoko pokazati kako je čvrsta. - Mislila sam da za tebe »čim ranije« znači blizu podneva.

- Je li? A zašto? Sinoć nisam izlazio, zar si zaboravila?

- Nisi?

- Ne. - Kratko zastane pa doda: - Nikamo nisam želio ići.

Pogleda je ravno u oči, a ona opet osjeti onu neobjašnjivu djetinju radost.

Nije valjda mislio... Je li moguće da očijuka s njom? Iz čista mira kašljucne i ~ 223 ~

Knjige.Club Books neodređenim, širokim zamahom ruke pokaže prema polusestrama i polubraći. - Mi volimo svako jutro provesti neko vrijeme u vrtu. Tjelovježba.

- Zaista? - Pronicavim pogledom prijeđe po vrtu. Odgovori blagim osmijehom na Maryn i Alicein veseli pozdrav, odmahne na Charliejev prijateljski »Oj!«. Jeremy, koji je pomagao Charlieju odvući granu do najudaljenijeg kuta vrta, žustro zakima. Gabriel se nasmiješi od uha do uha i zaustavi pogled na gospođici Helm koja je pocrvenila kad joj se poklonio.

Pokraj mlade guvernante sjedila je Augusta, ručicama čvrsto obgrlivši Rose, i širom otvorenih očiju netremice promatrala Gabriela.

- Ne mogu se sjetiti jesam li vidio Jeremyja otkako je bio dojenče promrmlja. - A mislim da još nikad nisam vidio tvoju najmlađu sestricu. Kako joj je ime?

- Augusta. Ima šest godina.

- Šest? - vratio je pogled na nju. - Kad ti je bilo šest godina zarazila si me vodenim kozicama.

- Nadala sam se da si to zaboravio. A ti si ih smjesta prenio Luciferu.

- Nas troje smo uvijek rado sve dijelili. - Nakon kratke stanke doda: - Kad smo već kod toga...

Ona pokaže prema kući. - Ako želiš...

- Nema potrebe da te prekidam u poslu - reče pa pogleda u do. - Trava je suha. - Sjedne pokraj njene prostirke, pogleda uvis prema njoj i potegne je za ruku koju je još uvijek držao. - Možeš mi i ovdje ispričati sve novosti.

Alathea se jedva suzdržala da ga ne prostrijeli bijesnim pogledom.

Spustila se prilično skladnim pokretom, kleknula i navukla rukavice. - Znaš da mrzim vrtlarenje.

On podigne obrve; krajičkom oka primijetila je da se prisjetio. - Istina, mrziš. Stvarno je jako lijepo od tebe što praviš sestrama društvo. - Nakon kratke šutnje upita: - Je li to razlog?

- Da. Ne. - Pogleda uprta u maćuhice, osjetila je kako joj se obrazi žare.

Udahne i podsjeti se da on već zna i više nego dovoljno te može pogoditi istinu. - One misle da ja volim vrtlarenje, a Serena zahtijeva da savladaju osnove uzgoja cvijeća i ukrasnog bilja takoreći od temelja.

Osjetila je kako joj je pogledom okrznuo lice i upravio ga prema travnjaku. - Razumijem. A Charlie i Jeremy su stručnjaci za obrezivanje grmlja i drveća? ~ 224 ~

Knjige.Club Books - Više-manje. - Nekoliko trenutaka nije ništa govorio; jednu je dugu nogu ispružio, drugu savio i privukao, pa položio ruku na uzdignuto koljeno.

Ponovo se okrene prema njoj i upita: - Dakle, što si doznala? - Alathea iščupa busen trave. - Doznala sam da, kad imaš dvanaest godina, možeš otvoriti registar u lučkoj kapetaniji. - Možeš? - skrene on pogled opet prema Jeremyju.

- Odvela sam Jeremyja u obilazak luke da vidi kako se upravlja brodovima kad uplovljavaju i isplovljavaju iz Londonskog bazena. Lučki kapetan je bio iznimno susretljiv - i sam ima sina otprilike istih godina kao Jeremy. Dakako, pomoglo je i to što smo potomci drevne plemenitaške loze.

- Rekao bih da jest. No nismo li mi imali samo opis kapetanova izgleda?

Kako si, zaboga, uspjela išta doznati a da ne pobudiš sumnju? Pretpostavljam da si nešto doznala, zar ne?

- Naravno! Prvo sam pripremila Jeremyja - on ima izvrsno pamćenje.

Opisala sam mu kapetana točno onako kako ga je tata vidio i objasnila mu što moramo pronaći. Odlučili smo da će biti najbolje ako zamolimo lučkog kapetana da nam objasni kakve podatke sadrži dnevnik, a kakve registar brodova, te ga nakon toga pitamo za što se ti podaci koriste. Zatim smo natuknuli zaključak da bi se na temelju tih podataka moglo doznati koje pomorske tvrtke prevoze koju robu u koji dio svijeta. Onda sam se ja u pravi čas maglovito sjetila obiteljskog prijatelja, gospodina Higgenbothama, koji — - Stani malo! Higgenbotham? Taj čovjek postoji?

- Ne. - Alathea se namršti. - On je bio samo lik u našoj priči. - Iščupa još jednu stabljiku korova. - Gdje sam stala? Ah, da - taj gospodin Higgenbotham nedavno nas je posjetio sa svojim prijateljem, kapetanom čiji je brod nedavno doplovio iz središnje istočne Afrike. To je bio mig za Jeremyja koji je pred lučkog kapetana postavio izazov: upitao ga je mogu li nam taj njegov dnevnik i registar otkriti za koje je brodarsko društvo plovio prijatelj gospodina Higgenbothama.

- I lučki kapetan je pristao?

- Naravno! Muškarci uvijek s užitkom pokazuju svoje vještine pred zahvalnom publikom, tim više ako se publika sastoji od žene i nedorasla dječarca. Trebalo mu je dvadeset minuta - morao je provjeriti popriličan broj brodova - i na kraju smo ustanovili da je taj kapetan po svoj prilici Aloysius Struthers koji plovi za Bentinck and Company. Njihovo je sjedište u East Smithfield Streetu. Lučki kapetan prepoznao ga je po opisu i bio je siguran da je Struthers prijatelj našeg prijatelja. ~ 225 ~

Knjige.Club Books Gabriel se odupro želji da zavrti glavom. - Nevjerojatno.

- Jeremy je bio jednostavno veličanstven - izjavi ponosno Alathea i baci još jednu stabljiku na hrpicu korova. - Da si bio na mjestu tog lučkog kapetana i ti bi, sav sretan, pretražio knjige njemu za volju. Odigrao je ulogu baš kako treba.

On podigne obrvu. - Očito se uvrgao na tebe - jamačno je naslijedio isti smisao za glumu. Čekao je, no Alathea je namjerno prešla preko njegove opaske i posegnula među maćuhice. Nakon par časaka upita: - Dakle, što ćemo dalje?

Gabriel je promatrao Charlieja i Jeremyja kako se natežu s debelom granom. - Danas popodne ću otići u sjedište Bentnick and Company.

Alathea ga namršteno pogleda. - Koliko se sjećam, rekao si da je otvoreno istraživanje preopasno?

Nakon što je pogledom zaokružio po vrtu, Gabriel se okrene prema njoj.

- Ne misliš valjda da se ti jedina umiješ prerušavati?

Usne joj se trznu. - Koga ćeš glumiti ? Trgovca iz Hulla koji traži brzi brod za prijevoz girica, gavica i srdelica do Afrike?

- Iz Hulla? Blagi Bože, ne! Bit ću uvoznik drvenih rukotvorina koji traži pouzdanu brodarsku prugu za prijevoz moje robe, koju sam pokupovao diljem Afrike, do St. Katharine Docks.

- I? - Poznanici su mi preporučili Struthersa i brodarsko društvo za koje plovi. Budući da sam izuzetno oprezan i sitničav klijent, zahtijevat ću da razgovaram oči u oči sa Struthersom prije nego što donesem bilo kakvu odluku. To bi trebalo potaknuti njegove poslodavce da me upute kako ću najbrže moguće doći do njega.

Alathea kimne s odobravanjem. - Vrlo dobro. Još ćemo mi od tebe učiniti glumca.

Podigne glavu u očekivanju nekakva šaljiva odgovora - on ju je pažljivo promatrao mirnim, prodornim svijetlosmeđim očima koje su je privlačile, pretraživale, prosuđivale... svi okolni zvukovi - brbljanje, smijeh, veseli ptičji poj, udaljen štropot kočija - sve je iščezlo i ostali su samo njih dvoje, na travi, obasjani suncem.

~ 226 ~

Knjige.Club Books On pomakne pogled, spusti ga na njene usne, načas klizne još niže prije nego što ga je vratio do očiju. - Nije problem preuzeti ulogu, već znati kad završava predstava i počinje stvarnost - promrmlja tiho.

Nalik njezinima, oči su mu bile pune živih sjećanja na sve što su zajedno proživjeli - dječje pobjede, mladenački podvizi, novonastala prisnost. Duboko u njihovom uzajamnom pogledu Alathea je jednostavno postojala. On ispruži ruku, dohvati neposlušni uvojak koji joj se spuštao niz obraz i zatakne joj ga iza uha. Dok je povlačio ruku, vrhovima prstiju pomiluje joj usnu školjku, pa lagano prijeđe uz obris brade.

Potom spusti ruku.

Još su se kratko gledali, a onda Alathea drhtavo udahne i spusti oči. On odvrati pogled ustranu. - Vidjet ću što mogu saznati.

Privukavši duge udove, ustane. Alathea je dalje gledala u maćuhice.

- Javit ću ti jesam li imao kakvog uspjeha.

Ona prigne glavu. - Da. Javi mi.

Udaljio se bez pozdrava; mahnuo je svima ostalima, zastao da razmijeni par uljudnih riječi s gospođicom Helm. Alathea oklijevaše, no na koncu je popustila želji i okrenula glavu da ga vidi dok odlazi.

Dvanaest sati kasnije, Alathea je stajala uza zid u prepunom glazbenom salonu lady Hendricks, očarana skladbom koju je besprijekorno izvodio najtraženiji londonski gudački kvartet. Prvi dio koncerta već se bližio kraju kad je osjetila kako su joj dugi prsti obujmili zapešće, pa kliznuli naniže i isprepleli se s njenim prstima.

Naglo okrene glavu i raširi oči. - Što ti, zaboga, radiš ovdje?

Gabriel je pogleda s nagovještajem nezadovoljstva u očima. - Htio sam te vidjeti.

Uvukao se pokraj nje pa se morala pomaknuti i napraviti mu mjesta.

Najmanje od svega je željela privući poglede na njihovu stranu. - Kako si znao da sam ovdje? - Oboje su šaptali.

- Folwell mi je rekao kamo ideš.

- Fol -? Aha. - Uhvatila je njegov pogled. - Ti znaš za Folwella.

- Mhm. Je li ti spominjao mog novog momka?

- Chancea? ~ 227 ~

Knjige.Club Books Gabriel kimne. - Taj klepeće neumorno, čak i kad je u mojoj blizini. Znao sam već otprije da mi se Folwell mota po kuhinji, ali ga nisam povezao s tobom. Mislio sam da posjećuje Dodswella. Sad mi je sve jasno, no Folwell svejedno može biti od koristi.

Alathea tiho uzdahne i ponovo svrati pozornost na glazbenike.

- Ne mogu vjerovati da ti je lady Hendricks poslala pozivnicu za koncert čak ni ona nije toliko nadobudna.

- Nije. - Gabriel joj se primakne. - Jednostavno sam ušetao, uvjeren da mi neće pokazati vrata. - Proučavao je Alathein profil koji je pomalo omekšavao dok ju je glazba ponovo zaokupljala pažnju. Očaravao ga je obris njene čeljusti, profinjena mješavina ženske snage i ranjivosti. Oduvijek je na njega ostavljala takav dojam - ravnopravna sugovornica i žena koju treba zaštititi.

Tu je osobitost prepoznao kod grofice, a kod Alathee ju je mu je bila poznata čitava života.

Skrenuo je pogled na glazbenike i pričekao do snažna crescenda na kraju kompozicije da promrmlja: - Do kapetana se u ovom trenutku ne može doći.

Provala pljeska privukla je poglede publike prema podiju, pa nitko osim njega nije vidio razočaranje koje joj je ispunilo oči i proširilo se licem. On stane pred nju i podigne joj ruku do svog rukava. - Dođi do prozora - ondje možemo slobodnije razgovarati.

Uski su prozori bili otvoreni, a iza njih se nalazio balkon - zapravo tek istaka na pročelju. Svjež povjetarac poigravao se prozračnim zavjesama. Njih dvoje su odmahnuli zavjese i stali na prag balkona, okrenuti licem prema licu - ne baš na osami, ali dovoljno udaljeni od ostalih uzvanika te su mogli razgovarati a da ih nitko ne prisluškuje.

Alathea se nasloni na okvir prozora. - Što si doznao?

- Aloysius Struthers jest čovjek kojeg tražimo - činovnici u pomorskoj tvrtki potvrdili su mi to prema opisu i rekli mi da je on svojevrstan stručnjak za istočnu Afriku jer već dulje od desetljeća plovi duž njenih obala. Nažalost, kapetan je izvan Londona i posjećuje prijatelje: poslodavci ne znaju gdje se nalazi, budući da nema ni obitelj ni prebivalište u Engleskoj. Međutim, s vremena na vrijeme se javi u ured da provjeri ima li kakvih promjena u redu plovidbe. Kako sada stvari stoje, treba isploviti tek za mjesec dana.

Ostavio sam mu poruku zbog koje će sigurno, čim je pročita, dojuriti u Brook Street, ali možda je neće dobiti prije idućeg tjedna, ili još kasnije. ~ 228 ~

Knjige.Club Books Alathea napravi grimasu.

Nakon kratka oklijevanja Gabriel nastavi: - Postoji i mogućnost da nam neće biti voljan pomoći. Oni činovnici su ga opisali kao naprasitog starog morskog vuka kojeg malo što zanima osim brodova i Afrike. Pretpostavljam da baš nema vremena za ljude koji nisu pomorci.

- Imamo li dovoljno dokaza da pripremimo predmet i bez njegova svjedočenja?

Gabriel je koji trenutak šutio, pa odgovori: - Montaguevi izračuni snažno potkrepljuju sumnju u postojanje organizirane prevare, ali nisu nepobitni.

Dobar odvjetnik možda bi ih uspio osporiti. S druge strane, sve što znamo o onim mjestima - Fangaku, Lodwaru i Kingiju - temelji se na izvještajima istraživača koje ne možemo pozvati da osobnim svjedočenjem rasvijetle važne pojedinosti. Što se pak tiče afričkih vlasti, mojim poznanicima iz Whitehalla izvanredno je teško dobiti ikakav izravan odgovor od njihovih službenika, a to je već samo po sebi krajnje sumnjivo. Dokazi kojima raspolažemo svakom bi ozbiljnom ulagaču bili dovoljni da osudi Crowleyjevu prevaru. Za sud će nam trebati više.

- Koliko više ?

- Nastavit ću pritiskati znance u Whitehalllu. Bez uvjerljivijih dokaza ne bi bilo pametno u ovom času podnositi tužbeni zahtjev.

- Sve u svemu, treba nam kapetan.

- Da, ali zasad ne možemo više ništa učiniti u vezi s njim.

- A čak i ako ga pronađemo, možda nam neće htjeti pomoći.

Gabriel joj ne odgovori.

Uto su članovi kvarteta počeli ugađati instrumente. Oboje su se okrenuli prema podiju dok se publika zauzimala mjesta za nastavak koncerta. Prostor ispuni milozvučna melodija živahna ritma. Alathea je promatrala glazbenike i prepuštala se ljepoti njihove umjetnosti koja joj je barem nakratko pružala utjehu. Za to je vrijeme Gabriel promatrao nju. Kratka skladba završi, salonom se prolomi pljesak. Nakon usrdnog pljeskanja Alathea uzdahne i okrene se prema njemu.

- Zaboravio sam koliko voliš glazbu.

Ona se kiselo nasmiješi. - Po mom mišljenju, to je jedna od malobrojnih draži prijestolnice - mogućnost da čuješ muziciranje najdarovitijih glazbenika. ~ 229 ~

Knjige.Club Books Gabriel kimne. Pogled mu skrene mimo nje i odjednom se zaoštri. Prokletstvo! Ta mi harpija stvarno kani ponuditi svoju kćer!

Alathea se ogleda i opazi domaćicu večeri kako jedri prema njima s blistavim osmijehom na licu; za njom se nevoljko vukla njena bljedunjava kći.

- No, pa ipak si došao. Ona je to vjerojatno shvatila kao ohrabrujući znak.

Gabriel ispusti zvuk kojim je htio izraziti prezir.

Alathea ga pogleda i podigne obrvu. - Da te prepustim sudbini ?

- Da se nisi usudila! Toj se jadnoj djevojci jezik zaveže čim mi se približi.

Bog zna zašto. Razgovor s njom gori je od vađenja zuba.

Dok se okretala da pozdravi lady Hendricks, Alathea se nasmiješi. Gabriel je smjesta položio njenu ruku sebi na rukav i tako oduzeo Njezinu gospodstvu priliku da se elegantno riješi Alathee i ostavi ga nasamo sa svojom kćeri. Lady Hendricks bila je potpuno smetena kad ih je ugledala, no ipak se snašla: pretjerano ushićenim izrazima zahvalila je Gabrielu na dolasku, povukla se i ostavila kćer s njima. Alathea je poznavala gospođicu Hendricks te je, sažalivši se i nad njom i nad Gabrielom, zapodjenula razgovor koji ni trenutka nije skretao s najopćenitijih tema.

Nakon što mu je dobacila pogled upozorenja, Gabriel je uljudno pristao na opušteno, ljubazno ćaskanje. Kad su se glazbenici opet vratili na podij i kad su se, na Gabrielov poticaj, oprostili od gospođice Hendricks, mlada lady se udaljila s osmijehom na licu. Dok je klizila kroz salon oslonjena o Gabrielovu ruku, Alathea je bila sigurna kako će lady Hendricks zbog toga biti zadovoljna, barem toliko da zaboravi na prizor koji ju je maloprije zbunio.

- Esher i Carstairs sjede s tvojim sestrama - primijeti Gabriel dok su izlazili iz salona. - Kako stvari napreduju?

- Jako dobro. - Zaustavivši se u predvorju, Alathea odmakne ruku s njegova rukava i okrene glavu prema salonu. - Još najviše dva tjedna, rekla bih. - Zatim pogleda u Gabriela i naglo se uozbilji. - Jesi li... nešto čuo o jednome ili drugome?

- Ne. - Pažljivo joj je promatrao lice. - Već sam ih provjerio - upravo su onakvi kakvi izgledaju. Obojica su dovoljno bogati da se ožene po vlastitom izboru, a obje će obitelji biti prezadovoljne što su im sinovi za mladenke odabrali grofovske kćeri.

- Hvala nebesima. Već sam pomislila kako je sve predobro a da bi bilo istinito. Nisam ni sanjala da će se njih obje tako lako otisnuti u život. - Opet ~ 230 ~

Knjige.Club Books pogleda prema sestrama. - Ova je sezona ispala daleko bolja nego što je itko mogao očekivati.

Zagledan joj u profinjene obrise lica, Gabriel je polako kimao. Časak je oklijevao pa je nježno uhvati za mišicu. - Au revoir. Zakorakne mimo nje i iziđe iz kuće.

Idućeg ju je poslijepodneva vidio u parku: pred očima mu se ukazala visoka, vitka silueta ovijena blijedozelonom bojom. Tanka tkanina haljine prianjala joj je uz bokove i zamamno se njihala dok je polagano hodala iza svojih i, nažalost, njegovih sestara. Esher i Carstairs ponovo su bili u pratnji.

Gabriel je odlučio da će se žrtvovati i u nekoliko sljedećih dana porazgovarati s mladićima o njihovim namjerama. Blagi poticaj neće im škoditi. Nije skidao pogled s Alathee. Produžio je korak i začas joj se približio. Kad je došao do nje, ona se naglo okrene. Oči joj zablistaju radosnim iznenađenjem, no odmah se pribrala i dražesno naklonila glavu. - Jesi li išta doznao?

On joj uhvati ruku, podigne je do svog rukava pokretom koji je postao uobičajen, čak očekivan, i lagano je povuče da krene ukorak s njime. - Ne. Ništa nova.

- Ah. Osjetio je njen upitni pogled. Zanimalo ju je zbog čega je došao u park. Mislio sam da bi te mogle zanimati neke pojedinosti kojima se Montague bavio.

Izlika je poslužila svrsi: ne samo da je sa zanimanjem pratila njegov izvještaj, nego je i postavila nekoliko pronicavih pitanja o predviđenim troškovima prevarantske tvrtke. On je potvrdno kimao. - Reći ću Montagueu da provjeri...

- Alathea! Kakva li ugodna iznenađenja!

Usklik ih je gotovo prestrašio; zaokupljeni raspravom, nisu uopće gledali oko sebe. Gabriel promrsi kletvu čim je opazio groficu od Lewesa i njena brata, lorda Montgomeryja.

Alathea se nasmiješi. - Cecile! Kako mi je drago što te vidim!

Suzdržavajući se da se ne namršti, Gabriel razmijeni pozdrav s Montgomeryjem: obojica su najkraće moguće kimnula. I jedan i drugi su s hinjenim strpljenjem čekali dok su se dame pozdravljale daleko opširnije. Iz grofičinih riječi Gabriel je zaključio da su ona i Alathea vršnjakinje i da se poznaju još od Alatheine prekinute sezone otprije jedanaest godina. Po ~ 231 ~

Knjige.Club Books Montgomeryjevu samozadovoljnom izrazu naslutio je kako Njegovo gospodstvo zamišlja da će mu sestra omogućiti stvaranje bližeg, osobnijeg odnosa s Alatheaom.

- I gospodin Cynster! - okrene se grofica prema njemu s vragolastim osmijehom.

- Gospođo. - Gabriel prihvati njenu ispruženu ruku, lagano se nakloni i pusti je. Alatheini prsti skliznu mu s rukava. On je smjesta, ni ne gledajući, uhvati za ruku i zadrži je u svojoj. Ona se ukipi: gotovo da ju je čuo kako ga pita što mu je na umu.

- Možda bismo mogli zajedno prošetati? - upita grofica, praveći se da ne vidi usputno zbivanje.

Alathea se opet nasmiješi. - Naravno - zašto ne?

Gabriel joj najprije prignječi prste, a zatim teatralnom kretnjom smjesti njenu ruku u pregib svog lakta. Ona mu dobaci ubojit pogled, pa se okrene prema lordu Montgomeryju. - Je li vaša majka dobroga zdravlja?

Izrazito nedruželjubivo raspoložen, Gabriel se okrene prema grofici. Kako je ovih dana u Helmsleyju?

Grofica se lagano zacrveni i zaobiđe njegovo zlobno pitanje. Osvetila mu se iscrpnim opisivanjem svoje dječice i njihovih bolesti: bijaše to tema koja bi sasvim sigurno natjerala u bijeg svakog duševno zdravog gospodina.

Gabriel je u sebi škrgutao zubima, ali se nije predavao. Dok su polako hodali, primijetio je da Alathea netremice gleda lorda Montgomeryja i uopće ne obraća pažnju na sve grozne potankosti kojima je grofica kitila priču o troje svojih mališana. Poznavao ju je čitav život, znao je koliko je bila posvećena njezi i odgoju polusestara i polubraće, pa mu se njeno ponašanje isprva učinilo čudnim. Kad su stigli do Serpentinea, on je letimično pogleda.

Držala je glavu okrenutu od njega, pa joj nije vidio oči. Vidio je samo prikrivenu ukočenost u crtama lica. S prijetvornom se ljubaznošću obrati grofici. - Namjeravate li doći na svečani prijem kod lady Richmond?

Neočekivano pitanje prekinulo je groficu u pola riječi, nakon čega se s jednakim žarom posvetila novoj temi razgovora. Gabriel bi svako toliko u pravom trenutku ubacio pokoju riječ, podržavajući njeno zanimanje za novosti iz burnog društvenog života, koje nisu imale ništa zajedničko s brigom o djeci. Pozornost mu je neprekidno bila usredotočena na Alatheu, te

~ 232 ~

Knjige.Club Books je osjetio kako se pomalo opušta. Ona je uistinu žrtvovala mnogo za spas svoje obitelji - mnogo više nego što je ikome bila voljna priznati.

- Ma pogledajte! Lady Alathea!

- Draga moja gospo!

- Grofice, molim vas da me predstavite!

Iza njih se odjednom stvorila vesela petorka, sastavljena od gospode među kojom su bili lord Coleburn, gospodin Simpkins i lord Falworth. Da ih je Gabriel na vrijeme opazio, ne bi im uspjelo uhvatiti na prepad ni Alatheu ni njega.

Alathea je osjetila kako u njemu raste razdraženost. Kradomice ga pogleda: promatrao je lorda Falwortha s ravnodušnim izrazom lica i opasnim sjajem u očima.

- Ne mislite li i vi tako, lady Alathea?

- Ovaj - da. - Prisjetivši se Falworthova pitanja, brzo doda: - Ali samo u društvu bliskih prijatelja.

Uljudno ćaskanje sa samozvanim udvaračima dovelo je njene inače čelične živce do ruba izdržljivosti, jer je znala da Gabriel upravo razmišlja o tome bi li smaknuo samo jednoga od njih ili svu petoricu. Iskreno joj je odlanulo kad je svojom rukom prekrio njezinu (onu koju je još uvijek držao u pregibu lakta) i zaustavio se.

- Bojim se - zaprede on najotmjenije što je umio - da moramo odvesti sestre lady Alathee i moje sestre do kočija naših majki. Morat ćemo se s vama oprostiti.

Posljednju je rečenicu izrekao sa suzdržanošću ispod koje se krilo upozorenje, dovoljno jasno da uvjeri čak i lorda Montgomeryja kako su naklon i pretjerano kićeni pozdrav ipak bolja polovica hrabrosti.

Odvukao ju je sa sobom bez otezanja. Uhvatio je pogled svoje sestre Heather i odlučnim bratskim pokretom ruke preusmjerio društvance, koje je već bilo poprilično odmaklo, natrag prema drvoredom obrubljenom kolnom prilazu.

Lagano hodeći jedno uz drugo, skladnim su koracima dugih nogu ubrzo dostigli mlade. Alathea uzdahne s olakšanjem.

Gabriel joj dobaci mračan pogled. - Mogla bi se potruditi da ih obeshrabriš!

- Pa nisam ih nikada ni ohrabrila! ~ 233 ~

Knjige.Club Books Dalje su koračali u tišini. Kad su se približili mjestu s kojega su se vidjele Serenina i Celijina kočija, Alathea uspori jer je očekivala da će se Gabriel s njom pozdraviti i otići. Međutim, ono joj još čvršće stisne ruku i povuče je dalje za sobom.

Ona ga pogleda začuđeno, a on nju - razdraženo. - Ja ne pratim njih pokaže glavom na četiri djevojke, Eshera i Carstairsa. - Ja pratim tebe.

- Meni ne treba pratnja.

- Dopusti mi da o tome ja prosudim.

To bijaše sve što se udostojio reći, mrka i odlučna lica. Alathea je bila toliko iznenađena što se on izvrgava opasnosti da mu majka posumnja kako se između njih događa nešto neobično, te nije uspjela smisliti nikakav razložan odgovor. Uto su došli do mjesta na kojem ih se iz kočija moglo vidjeti.

Potiho je uzdahnula i nastavila hodati ukorak s njim. - Ovo neće nimalo olakšati stvari, samo da znaš.

Mislila je da joj neće ništa odgovoriti, no upravo kad su stigli nadomak kočije njegove majke u kojoj su sjedile Serena i Celia, dvije prekrasne zrele dame, on promrmlja: - Ono što je »lako« već je odavna iza nas.

Pred kočijama su se priključili djevojkama, Esheru i Carstairsu. Preko njihovih glava Gabriel uhvati Celijin pogled, koji je Alathea lako protumačila jer ih je pažljivo promatrala: Celia je htjela znati zašto je on bio u parku. On ravnodušno pogleda majku i lagano podigne ramena, kao da joj želi reći kako je jednostavno naišao na njih i dopratio ih natrag. Ništa neobično. Tako je dobro glumio te bi mu i Alathea povjerovala da nije znala što je posrijedi.

Gabriel kimne, Celia se nasmiješi i mahne mu za oproštaj.

On se okrene prema njoj - pogledi im se sretnu. Prsti im se nježno dotaknu među naborima njene haljine. Kratko joj kimne i udalji se dugačkim koracima.

Alathea je gledala za njim, lagano namrštena, dok joj se po glavi uporno vrtjelo jedno te isto pitanje.

~ 234 ~

Knjige.Club Books

15. poglavlje

itanje je dobilo odgovor dvije večeri kasnije. Svečani prijem vojvotkinje od Richmonda bijaše jedan od vrhunaca sezone. Kuća Richmondovih na obali rijeke bila je širom otvorena za goste: svatko tko je išta značio nalazio se ondje. Alathea je stigla razmjerno rano sa Serenom, Mary i Alice.

Otac, koji je bio na večeri s prijateljima, namjeravao je navratiti kasnije.

Najprije je smjestila Serenu na sofu u društvu lady Arbuthnot i Celije Cynster, zatim je malo pričekala dok se oko Mary i Alice nije okupio krug prijatelja (Esher i Carstairs bili su im, naravno, pri ruci), pa se uputila u potragu za mirnim kutkom uza zid.

P

Pokušaj samozatajna sklanjanja u stranu osujetio je lord Falworth koji ju je opazio među uzvanicima. Začas se našla okružena svojim »udvaračima«.

Na Alatheino olakšanje, nije prošlo ni pet minuta prije nego što im se pridružio Chillingworth. Nakon razmjene uobičajenih uljudnosti grof se smjestio tik uz nju i oduzeo mjesto Falworthu koji se mrzovoljno pomaknuo korak unatrag. Visinom jednak Gabrielu, Chillingworth je imao slično djelovanje na njene obožavatelje koji su se osjetili ugroženi, pa su svim silama nastojali voditi umne razgovore.

U trenutku kad je orkestar zasvirao uvodne taktove prvog plesa, Alathea je već osjećala toliku samilost prema grofu da mu je bila više nego spremna pružiti ruku. On ju nije nagovarao: mirno je stajao u pozadini dok ju je lord Montgomery preklinjao za čast.

S obzirom na to da nije imala spremnu ispriku, bila je prisiljena popustiti usrdnom moljakanju Njegova gospodstva; srećom je prvi ples bio kotiljon, pa je bila pošteđena najvećeg dijela njegovih pompoznih izjava.

Kad ju je po završetku plesa lord Montgomery vratio u isto društvance, bila je pomalo iznenađena ugledavši Chillingwortha kako strpljivo čeka.

Njena je zahvalnost još porasla jer se pod njegovim vodstvom razgovor ~ 235 ~

Knjige.Club Books zadržao u okvirima neobaveznog ćaskanja. Domalo se začuju zvuci valcera, a ona shvati da grof i dalje čeka.

Dok se klanjao pred njom, pogled u njegovim očima bio je laskavo gorljiv.

- Biste li mi ukazali čast, draga moja? - Alathea oklijevaše, jer joj je u mislima bila vrlo jasna slika drugog visokog gospodina. Ona podigne pogled - i opazi ga kako je promatra i iščekuje da vidi što će učiniti, spreman da se umiješa i zatraži svoje pravo na ples, ne bude li imala na umu njegovu odluku.

Namjera mu je bila toliko očita da se krug njenih obožavatelja, čim su ga primijetili, razmaknuo poput Crvenog mora pred Mojsijem.

Zatomila je nalet buntovništva i shvatila da se ne usuđuje izazivati Gabriela dok je u takvom raspoloženju. Pogledala je Chillingwortha: - Bojim se, milorde, da sam već obećana. Gospodinu Cynsteru.

Posljednje dvije riječi bile su suvišne; Chillingworth se upilji u Gabrielovo lice. U očima im zaplamsa iskonsko, surovo suparništvo, no Chillingworth se smjesta nakloni. - Moj je gubitak, draga moja, tek privremen. Večeras će biti još mnogo valcera. - Njegova se namjera jasnije očitovala u načinu na koji joj se obratio negoli u rečenici koju je izgovorio.

Gabriel se nakloni s otmjenošću koja bijaše ravna Chillingworthovoj i ispruži ruku. Alathea položi svoje prste na njegove, svakim pedljem tijela svjesna sputane snage u njegovu pokretu. On je privuče i istodobno se okrene, vješto je odvojivši od kruga udvarača. Plesni podij nalazio se na korak od njih te se začas već okretala u njegovu naručju.

Neprimjetno se namrštila. Bila je svjesna da mu se ishod maloprijašnjeg tihog sukoba svidio. Njoj se, naprotiv, nije nimalo svidio. - Privlačiš previše pozornosti na nas.

- S obzirom na okolnosti to je neizbježno.

- Onda promijeni okolnosti.

- Kako?

- Uporno zahtijevanje da plešem valcer jedino s tobom naprosto je smiješno. O tome će se početi govorkati. Takvo je ponašanje teško objasniti čak i našim dugogodišnjim poznanstvom.

- Dakle, želiš da ti dopustim plesati valcer s drugima.

- Da. - Ne. ~ 236 ~

Knjige.Club Books Zavrti je za početak novog kruga. Alathea zaškrguće zubima. Zbog čega je on umislio da joj može zapovijedati u takvim stvarima? Zbog sati koje je provela s njim u mraku. Ona brzo potisne sjećanja. - Nije pametno privlačiti pažnju trač-baba. Ljudi već počinju svašta pomišljati.

- I onda? Ne pomišljaju ništa što bi na tebe bacalo loše svjetlo.

Da, pomišljaju - nastavi li se on ponašati kao dotada, čitavo će visoko društvo uskoro biti uvjereno da će se njih dvoje oženiti, što se, naravno, neće dogoditi. Dok završe s Crowleyjem i njegovom tvrtkom, Gabrielovo zanimanje za nju će iščeznuti, a on će se okrenuti novim osvajanjima.

Nije bilo pametno podgrijavati očekivanja koja se nikada neće ispuniti.

Još gore, upravo su takva očekivanja najbrže raspirivala zlonamjerno ogovaranje. Ona bijaše prestara - daleko prestara - a da bi bila prikladan izbor.

Ostatak valcera Alathea je potiho ključala od bijesa, a raspoloženje joj nimalo nisu popravljali radoznali pogledi uzvanika, niti njegovo uporno - a bila je sigurna i namjerno - omalovažavanje njene sposobnosti prosuđivanja.

Kad je ples završio bila se. spremna vratiti na sigurno, među svoje udvarače. Kako se pokazalo, on je imao drugačije namjere. Saloni za prijem gostiju redali su se jedan za drugim; ruku pod ruku, razmetljivo ju je proveo kroz sve prostorije. Jedino su zahvaljujući sveopćoj gužvi uspjeli izbjeći mnogobrojne radoznale poglede.

- Kamo idemo?

- Nekamo gdje ima manje ljudi.

Htjela - ne htjela, morala je priznati da je to pametno; koliko god bila visoka, osjećala se pritiješnjena sa svih strana. Mali salon u koji ju je uveo bio je ukrašen skladno raspoređenim stablima palmi i kipovima. Tako razigran prostor nudio je ugodna mjesta za razgovor - ne posve izdvojena, ali donekle zaštićena. Gabriel je povede do kutka pod urešenim svodom omeđena trima palmama u velikim posudama.

Kroz salon je upravo prolazio lakaj s pladnjem. Gabriel uzme dvije čaše pjenušca. - Izvoli - ovdje postaje sve toplije.

Alathea prihvati čašu i otpije, opuštajući se dok su joj mjehurići golicali grlo. Čim se stala ogledati po salonu, osjeti da se Gabriel ukočio. Kad se okrenula, pogled joj susretne Chillingworthov: on im se taj čas pridružio u skrovištu. ~ 237 ~

Knjige.Club Books - Imao sam veliku sreću da vas opet pronađem, draga moja.

Gabriel prezrivo otpuhne. - Slijedio si nas.

- Zapravo nisam - Chillingworth spretno zgrabi čašu kad je pladanj u lakajevim rukama prolebdio pokraj njega. Otpije, ne skidajući pogled s Alatheina lica. - Pretpostavio sam da će se nakon one male predstave u plesnoj dvorani Cynster povući na neko mjestašce koje će bolje poslužiti njegovim namjerama.

- Taktika koja je tebi itekako dobro poznata.

Chillingworth pogleda Gabriela. - Upravo me to već neko vrijeme muči. Ti si, naposljetku, obiteljski prijatelj. Nikada ne bih očekivao da ćeš krenuti tim smjerom.

- Zato jer nemaš pojma koji je to smjer.

Chillingworth se podrugljivo nasmiješi. - A, ne, dragi momče. Uvjeravam te da ni slučajno nisam baš toliko nemaštovit.

- Možda bi ti bilo pametnije da jesi - odvrati Gabriel s čeličnom oštricom u glasu.

- Molim? I da tebi prepustim bojno polje?

- Sigurno ti ne bi bilo prvi put da moraš priznati poraz.

Chillingworth frkne.

Alathea je s nevjericom gledala jednoga pa drugoga. Unatoč njenoj visini razgovarali su preko njezine glave i prepirali se kao da nje nema.

- Bilo bi uputno da se, s obzirom na okolnosti, prestaneš ponašati kao dosad i makneš mi se s puta, - predloži Chillingworth.

- A kako se ja to ponašam?

- Sebično i bezobzirno.

- Oprostite! - Sijevajući očima, Alathea najprije prekine Gabriela koji je upravo zaustio da mu odgovori (vjerojatno jednako uvredljivo), a onda se okrene prema Chillingworthu. - Molim vas da me ispričate, ali ja mislim da je ovo nadmudrivanje sve prije nego ugodno.

Obojica je zatečeno pogledaju. Bila je prilično sigurna da ni jednoga ni drugoga inače nije lako natjerati da pocrveni, no u tom im se trenutku blago rumenilo razlilo obrazima. Sirov način izražavanja bio je za obojicu krajnje neuobičajen i potpuno različit od njihove svagda besprijekorne uglađenosti.

~ 238 ~

Knjige.Club Books - Jednostavno sam zapanjena. - Prelazeći pogledom s jednoga na drugoga natjerala ih je da šute. - Kako se čini, vas dvojica mislite da sam ja ne samo nemaštovita, nego i gluha! Moram vas obavijestiti da sam savršeno svjesna kako se ponaša jedan, a kako drugi - i dopustite mi da vam kažem kako ne odobravam ni jedno ni drugo. Kao svaka dama moje dobi i iskustva, ja odlučujem o svojim postupcima i nemam nikakve namjere podleći laskanju i umiljavanju bilo jednoga bilo drugoga. Međutim, ono što smatram neoprostivim jest vaša sklonost ostvarivanju vlastitih ciljeva pod svaku cijenu, pri čemu zaboravljate da takvo pretjerano iskazivanje pažnje privlači neželjenu i neopravdanu pozornost na mene!

Na kraju se ljutito zagleda u Chillingwortha koji je bio toliko uljudan da namjesti skrušen izraz lica. - Ispričavam se, draga moja.

Alathea izusti - Hm! - kimne i okrene se prema Gabrielu. Nakon pogleda ne duljeg od par časaka, on je uhvati za lakat.

Doda Chillingworthu svoju čašu, a zatim i njezinu. - Molim te da nas ispričaš, moramo smjesta razjasniti nekoliko važnih pojedinosti.

- Svakako - odvrati Chillingworth. - Čim razjasnite činjenicu da zapravo nemaš pravo ni na kakve zahtjeve, ja ću moći razjasniti svoj položaj - zaključi i nakloni se Alathei.

Gabriel se namršti. - Bojim se da u ovom slučaju tvoj položaj ne postoji.

Prije nego što mu je Chillingworth uspio odgovoriti, prije nego što je Alathea stigla vidjeti njegovu reakciju, Gabriel je odvuče iz salona. Premda je kiptjela od bijesa, nije se pokušavala osloboditi: lakše bi bilo slomiti željezne okove negoli Gabrielov stisak oko ruke. Proveo ju je kroz prostoriju do širom otvorenih vrata iza kojih se vidio hodnik.

- Kamo sad? - upita ona kad su se našli u hodniku.

- Nekamo gdje ima mira. Želim porazgovarati s tobom.

- Ma je li? I ja tebi imam reći par riječi.

Poveo ju je stubištem, pa duž krila kuće u kojem nije bilo ni žive duše. Na kraju hodnika bila su otvorena vrata kroz koja se vidio mali salon sa zastorima navučenim preko prozora iza kojih se steralo noćno nebo. U kaminu je pucketala vatra. Tri visoka svijećnjaka zlaćanom su svjetlošću obasjavala atlasne presvlake namještaja i uglačano drvo. Odaja je bila prazna.

Alathea izvuče ruku ispod Gabrielove i hitro prijeđe prag; on uđe odmah za

~ 239 ~

Knjige.Club Books njom. U trenutku kad je došla do kamina i okrenula se natrag prema njemu, začula je škljocanje brave.

- Ovo besmisleno stanje mora se smjesta okončati! - Netremice ga je gledala sa srdžbom. - Grofice više nema. Iščeznula je u magli i više se nikada neće vratiti.

- Ali ti si ovdje.

- Da, ja, Alathea koju poznaješ čitav život! Ja nisam nikakva zamamna kurtizana koju ti silno želiš zavesti. Ti si naprosto uvrijeđen jer si ustanovio da grofica, za koju si me smatrao - zapravo ne postoji. I znaš vrlo dobro da ćeš, čim te prođe ta uvrijeđenost, odjuriti za nekom drugom damom koja ti je više po ukusu.

On je stajao pokraj vrata i promatrao je, glave nagnute na stranu. - Dakle, jedini razlog mog zanimanja za tebe je uvrijeđenost?

- Uvrijeđenost i upravo nastrana nepopustljivost. To je tvoj odgovor Chillingworthu i svima ostalima. Nakon što si se okanio onog glupog stražarenja nad blizankama, kao da si svu pozornost prebacio na mene!

- I što je u tome loše?

- Ti si opsjednut zaštitništvom! Kad bi samo malo stao i promislio, shvatio bi da to nije potrebno. Meni je zaštita potrebna daleko manje nego blizankama. A što je još važnije, tvoje stalno vrzmanje oko mene krajnje je nerazborito. Tako privlačiš pažnju na nas - i sam znaš što će ljudi o tome misliti. Prije negoli se snađeš, u našem će društvenom krugu svi početi utvarati da među nama postoji nešto čega naprosto nema.

Nakon nekoliko trenutaka tišine on upita: - To nešto čega nema - ta tlapnja u koju će, po tvojim riječima, svi povjerovati - što je to točno?

Alathea ljutito otpuhne i pogleda ga u oči. - Umislit će da među nama postoji dogovor i da će The Gazette u skoroj budućnosti objaviti obavijest o našim zarukama. Kao što je Chillingworth mudro rekao, sveopće je poznato da su naše obitelji bliske i da se nas dvoje poznajemo cijeli život. Stoga nitko neće ni pomisliti da smo u nepriličnoj vezi - svi će pretpostaviti da ćemo se vjenčati. A kad ta pretpostavka postane privid vjerodostojne činjenice, onda smo stvarno nastradali.

- Hmm. - Polako krene prema njoj. - Znači, takve se misli roje ispod te tvoje kapice?

~ 240 ~

Knjige.Club Books - Nemam nikakve želje provesti ostatak sezone objašnjavajući svima po redu zašto se nas dvoje ne spremamo za vjenčanje.

- Mogu ti jamčiti da se to neće dogoditi.

- Ma nemoj? - ljutito se ona trgne na njegov pokroviteljski ton. - Otkud si tako siguran?

- Siguran sam zato što ćemo se mi vjenčati. - Gabriel se zaustavi ispred nje. Čitavu je minutu bez riječi zurila u njega, a onda joj se oči zamagle.

- M - molim?

- Htio sam odgoditi raspravu o tome dok ne riješimo pitanje Crowleyjeve tvrtke - međutim, očito je da neće biti onako kako sam zamislio. Dakle, možemo to raspraviti i sada. Što se mene tiče, mi se ženimo, čim prije tim bolje.

- Ali ti nikad nisi ni pomislio na ženidbu sa mnom. Čak ni kad smo razgovarali poslije plesa kod lady Arbuthnot.

- Srećom, ti nikad nisi naučila čitati misli. Odlučio sam se vjenčati s tobom kad sam te upoznao kao groficu. Ono jutro nakon plesa još sam se prilagođavao zapanjujućem otkriću da si ti ona koju želim učiniti svojom ženom. Kao što možeš zamisliti, pretrpio sam popriličan udarac.

- Ali... morao si promijeniti mišljenje. Ti se ne želiš vjenčati sa mnom.

- Ne samo da se želim vjenčati s tobom, nego ću se stvarno vjenčati s tobom; zbog toga je moje ponašanje prema tebi i prema drugoj gospodi savršeno razumljivo. Možda se postavljam pretjerano zaštitnički, ali to činim samo s onima uz koje se osjećam pretjerano posjednički - na primjer, s damom koja će mi uskoro postati žena. Krajnja posljedica tvog prerušavanja u groficu bit će vjenčanje sa mnom. Dakle, ne postoji nikakva lažna tlapnja u koju će svi neosnovano povjerovati - jedini zaključak do kojeg će doći bit će istinit.

- Tako ti misliš.

- Tako će biti. - Priđe joj još bliže; svijest o tjelesnosti bljesne joj u očima.

Ona podigne bradu, on uhvati njen pogled. - Ovo je stvarno. Neću se predomisliti, ni izgubiti zanimanje, ni odlutati. Udaja za mene tvoja je neposredna i neopoziva budućnost. U slučaju da to još nisi shvatila trebat će ti neko vrijeme da se navikneš, ali nemoj ni pomisliti da je moguć ikakav drugačiji ishod.

~ 241 ~

Knjige.Club Books - Ali... - Ona smućeno zavrti glavom. - Ja nisam grofica. Bila sam grofica koja te očarala - žena tajne i opsjene. Ja te ne očaravam - o meni znaš sve što se ima znati — Prekinuo ju je poljupcem, spojio usne s njezinima, obujmio je i spojio ruke. Bilo mu je lako grliti je jer bijaše visoka. Njen je otpor potrajao koliko i treptaj oka, pa iščeznuo poput magle; prislonila se uz njega, usne su joj se razdvojile na njegovu zapovijed, ponudile se kao dar koji je zatražio.

Alathea je očajnički pokušavala ostati pribrana. Sve ostalo mu je prepustila bez borbe jer je znala da bi borba bila uzaludna, ali je nastojala zadržati barem tračak razuma. Svijet se oko nje okretao, čula su joj divljala.

Njegova ju je izjava prenerazila, no i ona je samu sebe nemalo iznenadila. Željela ga je. Njena novootkrivena glad bijaše odveć jaka, odveć oštra a da bi je zanemarila ili zamijenila za kakav drugi osjećaj. Naručaj u kojem se nalazila bio je dobrodošao kavez, čvrsto tijelo prislonjeno uz njezino utjelovljenje sna o užitku. Ljubio ju je pohlepno, nemilosrdno, neumorno, bez nježnosti. Ona ga je puštala, mamila ga da nastavi, da daje i uzima i opet daje.

On je uzimao i likovao dok je uzimao. Ona je to znala. Osjećala je bujanje strasti, njegove i njene, i uživala je u svojoj moći. Opojan val prerastao je u vatreni vrtlog koji je hujao oko njih: plamičci su ih lizali, dodirivali, ali ih još nisu potpuno obuhvatili. Na njeno čuđenje, svijet se odjednom zaustavio.

On je dignuo glavu.

Osjetila je kako udiše i kako mu se prsa nadimaju pritišćući joj dojke. S naporom je podignula vjeđe toliko da mu može vidjeti lice. Tvrdo, napeto od želje, nije joj ničim odavalo što on namjerava. Oči su mu blistale zlatnim sjajem ispod kapaka otežalih poput njenih i gledale joj u kosu.

Pomaknuo je ruke. Jednu joj je položio preko leđa da je zadrži uz sebe, Drugu je podignuo...

Do njene kose.

- Što?... Osjetila je nagli trzaj, a njemu u očima zaiskri zadovoljstvo. Ona zirne ustranu i ugleda svoju kapu, urešenu zrnima bisera, u njegovoj ruci. Da se nisi usudio baciti je u vatru!

On spusti pogled do njena lica. - Ne? - Slegne ramenima i baci kapu na pod. - Kako želiš. - Zavuče joj ruku u kosu i stane prstima razmicati mekane uvojke, pretraživati ih i cupkati. Ukosnice zveckajući poletješe u kamin.

~ 242 ~

Knjige.Club Books - Što radiš? - Pokušala se izmigoljiti, ali ju je prečvrsto držao. Kosa joj se najednom raspusti.

- Čini se da si stvorila potpuno pogrešno mišljenje o onome što mene očarava. Budući da je raspravljanje s tobom puko trošenje daha, radije ću ti sve redom pokazati.

- Pokazati?

- Mhm. - Slobodnu ruku zavuče joj u kosu, raširi prste i počne ih provlačiti kroz duge pramenove: raščešljavao ih je, podizao, gledao kako polagano padaju kad bi ih ispustio. - Nikad nisi razumjela zašto mrzim te tvoje kape, zar ne?

Opčinjena posesivnošću koja mu se čitala u oštrim crtama lica, Alathea ništa ne odgovori. Još se nekoliko trenutaka poigravao svilenkastim slapom, pa skupi dio kose u šaku i lagano joj povuče glavu unatrag.

- Što još? - Zagleda joj se u oči. - Ah, oči. Tvoje oči. Znaš li ti uopće kako mi je kad pogledam u njih? Ne tek tako, nego u dubinu. Kad god to učinim, imam osjećaj da sam upao u čarobno jezero i izgubio se. Ili barem izgubio pamet. Pogled mu se još malo spusti. - A tu su i tvoje usne. - Okrzne ih brzim, bolno nedovršenim cjelovom. - Zašto volim njih, to već znamo. - Pomakne ruku koju joj je držao na leđima, dok ju je drugom rukom dalje držao za kosu.

- Ali ne vjerujem da znaš išta o ovome.

Dugim prstima, nježnim kao pero, prijeđe joj od brade do uha. Zatim joj obujmi lice i pridrži ga, pa prigne glavu i usnama prijeđe isti put.

Alathea zadršće.

- Tako je. Ranjiva. - Riječ joj pomiluje uho. - Ne slaba, nego ranjiva. Moja, spremna da je uzmem.

Vjeđe joj se spuste kad joj je usnama dotaknuo osjetljivu kožu iza uha, pa kliznuo naniže, ostavljajući joj vruć trag cijelom duljinom vrata. Um joj je govorio neka ispravi njegove riječi: ona nije bila njegova.

No kad joj je počeo ljubiti onu mekanu jamicu udno vrata, ona se zanjiše i prisloni uz njega: izdale su je noge. Čvrsto mu se uhvatila za suvratke kaputa jer joj se vrtjelo u glavi.

Pustio joj je kosu. Usne su mu se vratile na njezine i iznova u njoj probudile glad. Uzvraćao joj je jednakom glađu, poticao joj žudnju, upijao njenu slast, uzimao, grabio, zahtijevao. Bila je toliko smućena te nije ni

~ 243 ~

Knjige.Club Books primijetila da mu prsti vrijedno rade, sve dok ju nije uhvatio za ruke, spustio joj ih niz tijelo pa, prekinuvši poljubac, svukao joj haljinu s ramena.

Zatim je razvezao naramenice pothaljine. Nabujale dojke s ružičastim bradavicama našle su mu se u rukama prije nego što je otvorila oči, prije nego što je udahnula.

Već joj je prije milovao dojke, ali samo u mraku, kad mu nije mogla vidjeti ruke kako ih obuhvaćaju i miluju. Nije vidjela žudnju utisnutu u crte njegova lica, ni plamen strasti kako mu bukti u očima.

Posjednički ih je prekrio dlanovima.

- Predivno - promrmlja. - Nema druge riječi kojom bih te opisao.

Prignuo je glavu; dok se on gostio, Alathea se zatvorenih očiju borila da ostane pri zdravom razumu. Častio ju je usnama, jezikom i zubima, obasipao ju je slastima dok nije počela dahtati. U jednom času on zastane, ispusti grleni zvuk koji je odzvanjao muškim zadovoljstvom, i vrati se ponovnom mučenju.

Imao je do boli nježan, savršen dodir; bespomoćno mu se izvijala u rukama, nudeći se, usrdno moleći, no ipak svjesna svake jedva osjetljive različitosti svakog dodira, smisla što ga je nosilo svako milovanje. Premda se vrtlog strasti kovitlao oko njih, oni su stajali u mirnom središtu oluje.

Gabriel je došao do spoznaje. Nikada prije nije dosegao toliko uzbuđenje i istodobno zadržao savršenu vlast nad sobom. Niti s jednom ženom. Žena koju je držao u rukama bijaše posebna, ali to je znao oduvijek, cijeloga života, čak i kad nije razumio.

Dignuo je glavu, odvojio usne od slatkih brežuljaka i pomogao joj da se uspravi. Kliznuo joj je rukama do leđa i spustio još malo haljinu i pothaljinu koje su joj se nabrale oko bokova. Sirom otvorenih očiju, pridržavajući mu se jednom rukom za rame, ona ga pogleda, osupnuta onim što je shvatila.

Usne mu se uzvinu. Položi joj ruke na ramena, pa ih polako stane spuštati niz duga leđa, preko gipkih mišića duž kralježnice. - Sviđa mi se što si tako visoka. Stasita si, ali vitka. - Raširenim prstima prekrije joj cijela leđa. - Ja sam dvaput širi od tebe.

Obujmi je oko uska struka. Osjeti proplamsaj vlasničke požude: znao je da mu sjaji u očima. - Visoka, ali ženstvena. Moj ideal.

Zbunio ju je neobično hrapavim glasom. Ona drhturavo udahnu...

~ 244 ~

Knjige.Club Books Poljupcem joj je s usana izbrisao riječ koju se spremala izgovoriti.

Temeljito. Zatim joj je svukao haljinu i pothaljinu preko bokova. Zašuškale su, kliznule joj niz noge i pretvorile se u hrpicu tkanine na podu.

- Gabri...

Opet ju je ušutkao poljupcem. Ruke su mu bile pune raskošnih oblina; više mu nije bilo do razgovora. Produbio je poljubac i snažno je privukao k sebi; prsti su mu se savijali, gnječili, iznova otkrivali. Premda je već znao je kakva je pod dodirom - opreka između ženstvene čvrstoće i mekoće - čula su mu bila izgladnjela, lakomo željna da dobiju više i još više od nje.

Očaranost bijaše preslaba riječ da opiše njegovu opsesiju.

A tek noge...

- Ne miči se. - Rukama je obujmi oko bokova i spusti se na koljena. Čuo je kako naglo udiše i pritisnuo joj cjelov na trbuh, pa se poljupcima spustio do pupka. Ruke nemirnih prstiju nemoćno mu je spustila na ramena. Dok je jezikom pomno istraživao jamicu pupka, njeni su mu prsti kliznuli u kosu.

Odao je počast vitkim, lijepo oblikovanim nogama milujući ih gore-dolje cijelom duljinom. Podrhtavala je, mišići su joj se napinjali. Kad je prignuo glavu i dotaknuo joj licem donji dio čvrsta trbuha, ona dahne.

- Gabriel?

Riječ bijaše izgovorena kao bolan šapat, usrdna molba. Alathea nije vjerovala da je izišla iz njenih usta. Tijelo joj je bilo vrelo, koža se žarila, um posve smućen, no ipak je vrlo jasno osjećala svaki dodir, svako milovanje.

Zrak je oteščao od požude, ugrijao se od strasti; nije bilo tame da joj zasjeni osjetila, ni koprene da zakrije stvarnost.

Stajala je pred njim naga, osnažena mišlju da ga je njena obnaženost opčarala. Na trbuhu je osjećala toplu težinu njegove glave i dodir ruku koji je u isti mah umirivao i uzbuđivao. Godili su joj svilenkasti uvojci njegove kose koji su joj klizili naježenom kožom dok je okretao glavu.

Jedini odgovor na njenu molbu bijaše vruć, vlažan poljubac otvorenim ustima, utisnut joj udno uzdrhtala trbuha tik iznad kovrčica. Ona zadršće i grčevito ga uhvati za glavu. On premjesti jednu ruku na njenu stražnjicu da joj pomogne održati nesigurnu ravnotežu, a prstima druge ruke stane joj milovati osjetljivu unutrašnjost bedara.

Pomakne glavu neznatno naniže.

~ 245 ~

Knjige.Club Books Naslutila je da će joj dotaknuti meku put između bedara. Čekala je, napetih živaca. A kad je to učinio, skoro je umrla. Lijeni pokret njegova vrela, vlažna jezika kojim joj je nježno zašao u međunožje gotovo ju je oborio na koljena. Nešto je nerazumljivo uzviknula.

- Pssst. - Uhvatio ju je i pridržao. Posegnuo joj je za koljenom i podignuo ga sebi iznad ramena. Ovila mu je nogu preko širokih pleća, prstima mu se pridržavajući za glavu, i iznova uspostavila ravnotežu. Položaj je bio stabilniji, ali i neizbježno bliskiji. Užareni jezik ponovo je pomiluje. - Sad ću te kušati.

Tih par jedva razumljivih riječi bijahu jedina najava onoga što je uslijedilo. Kušao ju je, dirkao, trljao, laptao - i pritom mu je bilo svejedno pristaje li ona na takvu vrst intimnosti. Jednostavno je uzimao, a ona je davala. Živci su joj titrali, preosjetljivi i bolno podraženi; mišići su joj se napinjali i stezali. Um joj se mutio, no ipak je nekim čudom sačuvala djelić razuma: ostala je upravo toliko suzdržana da može redom upamtiti slasti koje joj je otkrivao, upravo toliko pribrana da se može upitati je li on htio da sve bude baš onako kako je bilo.

Svijest joj je postajala sve življa: vidjela je i ćutjela onkraj osjetilne razine.

Zrak ispred nje bijaše svjež, vatra iza nje topla. A čovjek koji je pred njom klečao bio je bog čistoga užitka. Nasrtao je na nju užitcima, dovodio je do ludila užitcima, obasipao je užitcima dok nije počela jecati, dok joj se tijelo nije pretvorilo u posudu ispunjenu uzavrelom požudom.

Znala je što će se dogoditi čim je domaknuo jezik i usne; osjetila je sirovu snagu dok je ustajao. Čvrsto ju je uhvatio oko bokova i podignuo je.

A onda ju je ispunio.

Utisnuo se u nju odebljalim, krutim, dugačkim udom, probio se kroz lagano suženje, pa kliznuo naviše, zario se duboko. Uzdahnuvši i zajecavši zatvorila se oko njega, obložila ga, obuhvatila ga. Prsti su mu se zgrčili; osjetila je kako mu se prsa napinju. Obgrlila ga je nogama oko bokova, ruke mu ovila oko ramena, priljubila se uz njega, obujmila mu glavu dlanovima i spustila usne na njegove.

Poljubac bijaše slatka mješavina u kojoj je njen udio bio jednak njegovome; tijela su im se kretala skladno, u polaganom, omamljujućem

~ 246 ~

Knjige.Club Books ritmu, nagonskom poput disanja. On ju je dizao, ona zavodljivo klizila nadolje. Ona je stezala, pa otpuštala; on se povlačio, pa se vraćao.

Možda se trebala stidjeti te nesputane žudnje, svog nagog tijela u njegovu naručju, golih nogu ovijenih oko njegova potpuno odjevena tijela. On je samo oslobodio ud iz uzništva zakopčanih hlača. I pri najmanjem pokretu njena se osjetljiva koža trljala o tkaninu otmjene muške večernje odjeće.

Upravo je to bio njegov naum - ni u jednom trenutku nije pomislila drugačije. Rekao je da će joj pokazati koliko je očaran; dok je uživao u savršenoj glatkoći njena usijanog tijela, produljujući svaki dragocjeni časak, zadržavajući vrtlog, znala je svakom česticom svog bića da on ne glumi.

Nije ga trebala vidjeti kako prekida poljubac teško dišući, zatvorenih očiju, s usredotočenošću utisnutom mu u svaku crtu lica, da se u to uvjeri.

Nije trebala osjetiti kako njeno tijelo odgovara njegovu dok se njiše, udaljava se od njega i opet se priljubljuje uz njega: znala je da mu vjeruje.

Nije trebao podignuti otežale vjeđe, prodorno je pogledati blistavim očima i reći: - Ti misliš da te poznajem, ali ja te ne poznajem - ne poznajem ženu u koju si se pretvorila. Ne znam što ću osjećati kad ti zavučem prste u kosu još toplu od sna, ili kako ću se osjećati kad kliznem u tebe ujutro, čim se probudiš. Ne znam kako ću se osjećati kad zaspem s tobom u naručju, ni kad se probudim s tvojim dahom na obrazu. Ni kad te budem držao u rukama nagu, obasjanu svjetlom dana, ni kad te budem grlio dok u utrobi nosiš moje dijete. Mnogo toga ne znam o tebi. Provest ću čitav život s tobom i svejedno neću doznati sve što želim. Nije me briga tko si i što si - ti si i dalje ista žena. Žena koja me očarava.

Ušutkala ga je usnama, ali ni on ni ona nisu imali snage produžiti poljubac. Borili su se svim silama da zadrže posljednje zrnce razuma. Ona mu nasloni glavu na rame, nosom mu dotakne vrat i pritisne mu gorljiv cjelov na užarenu kožu.

Uzvratio joj je poljubac i lagano je gricnuo. - Sviđa ti se ovo, zar ne? - upita je nesigurnim, hrapavim glasom i promuklo se nasmije. - Doći ćeš ti meni glave, i to na više načina.

Namjerno ga je stegnula mišićima jer je već opazila da mu to pruža užitak.

On zabaci glavu i zastenje. Uhvati je za dugačke vitice i povuče joj glavu unazad da je može pogledati u oči. - Vidiš? Za ovo si ti stvorena - da mi se predaš. - Nije ni otvorila usta. Bojala se da je on u pravu. Trzne glavom i ~ 247 ~

Knjige.Club Books oslobodi kosu iz njegova stiska. Od naglog se pokreta pomakne, on utone još dublje u nju, ona ga nehotice još jače stegne.

On oštro udahne i žurno potraži njene usne. Više se nije mogao suzdržavati. Vrtlog ih zahvati, plamen se ričući razbukta.

Strast ih je ponijela, uzdigla ih u visine na valu čiste žudnje i zatim ih skršila. Olakšanje je bilo toliko moćno te ni ona ni on nisu primijetili da su klonuli na pod. Jedino stvarno što su im osjetila dopuštala nazrijeti bijaše spoznaja da su zajedno, sjedinjeni.

- Nazvala si me Gabriel.

Malaksala na njegovim prsima, još uvijek zažarena, Alathea se s naporom pribirala. - U mislima te već tjednima zovem Gabriel.

- Dobro - jer to sam ja. - Opružen na sofi do koje ju je prenio, polako joj je milovao kosu. - Više ti nisam prijatelj iz djetinjstva. Ja sam ti ljubavnik i bit ću ti muž. Polažem pravo na taj položaj. - Načas joj zaustavi ruku na zatiljku, pa je nastavi nježno gladiti. - No kao što moje ime zapravo nije važno, jednako je nevažno kako se ti zoveš. Ti si žena koju želim i koja želi mene. Moja si oduvijek si bila i zauvijek ćeš biti.

Duboko pouzdanje u njegovim riječima dirnulo je Alatheu posred srca; ona se uznemireno pomakne...

- Ne - lezi mirno. Nije ti hladno.

Koža joj je još bila vrela. Njegovo je tijelo ispod nje još isijavalo vrućinu.

Nije joj bilo hladno - samo je bila posve mlitava, nesposobna da skupi snagu, stekne ponovo vlast nad sobom i promijeni smjer. Nije bila sigurna želi li to uopće.

Prisjetila se kako su jedne davne ljetne noći ležali jedno uz drugo na leđima i gledali zvijezde. Nisu se ni dotakli; naprotiv, napetost među njima bila je toliko jaka da su umalo vrcale iskre. Ta je napetost posve nestala.

Okruživalo ih je jezero dubokog, trajnog spokoja. Oplakivao ih je osjećaj ispunjenosti, potpunije nego što je ikada mogla zamisliti; on se zadovoljno odmarao u okrilju tog osjećaja i uživao u zajedničkoj tišini. Čula je kako joj pod uhom polako i jednakomjerno kuca njegovo srce.

- Zašto si ovdje?

Postavio joj je pitanje mirnim, jednoličnim glasom; ona mu smeteno odgovori: - Ti si me doveo ovamo. ~ 248 ~

Knjige.Club Books - I ti si došla. Sada ležiš u mom naručju, potpuno naga - spremno si me primila u sebe, spremno si mi se predala, isključivo zato što te ja želim.

U tom je trenutku više nego ikada osjetila da mu je prepuštena na milost i nemilost. Kako je mogao znati za zbunjenost i nesigurnost kojima joj um bijaše obuzet? No bilo je očito da zna.

- Tebi to dobro ide - davanje. A ja želim ono što ti daješ. - Još uvijek joj je blago milovao kosu. - Ti si putena žena, punokrvno grlo u krevetu i zato me uopće nije briga koliko si stara. Čak i nakon ovako kratke obuke u stanju si mi zavrtjeti glavom.

Ona zatvori oči. - Nemoj.

- Nemoj što? Govoriti istinu? Zašto, kad je oboje znamo? - Pomakne ruku naniže, pogladi je po leđima pa je zagrli. - Ti voliš davati, a ja sam jedini muškarac kojem ćeš se ikada predati.

Nije ga htjela slušati zato što nije mogla zanijekati njegove riječi koje su značile da ima nedopustivo veliku moć nad njom. Promeškoljila se i pokušala sjesti. - Moramo ići.

- Ne još. - Bez muke ju je zadržao i približio lice tik do njena uha. Usnama joj je lagano dotaknuo kožu. - Samo još je-

~ 249 ~

Knjige.Club Books

16. poglavlje

dućeg je jutra Alathea sjedila u sjenici smještenoj uz rub stražnjeg vrta i gledala Gabriela kako hoda travnjakom prema njoj. Kosa mu je blistala crvenkastim i zlaćanim odsjajem pod jasnom sunčevom svjetlošću; sjetila se kakav je osjećaj bio držati je u dlanovima.

I

Očiju stisnutih zbog jarka svjetla, promatrala je kako se pozdravlja s Mary i Alice koje su plijevile lijehu oko vodoskoka. Ona se izvukla od vrtlarenja pod isprikom da se loše osjeća. To je bila istina: protekle noći gotovo da nije oka stisnula.

Ako joj je trebao nesumnjiv dokaz da je Gabriel ispravno pročitao njene osjećaje, dobila ga je tijekom drugog dijela njihova boravka u salonu lady Richmond. Premda je otada prošao lijep broj sati, sama pomisao na sve ono što joj je šaptao u uho, na sve što je spremno činila i dopustila njemu da joj čini, tjerala joj je rumenilo u obraze. On je želio ono što mu je ona željela dati.

Prošle noći doveo ju je do krajnje granice davanja.

Nije bila dovoljno licemjerna te bi priznala da nije uživala, da joj ushit koji je otkrila dajući mu se - bilo kada, bilo gdje - nije donio najslađu, najdublju sreću koju je ikada spoznala. Zadovoljavajući njega doživjela je konačno ispunjenje. Nije postojala druga riječ - nijedna koja bi pobliže opisala širinu i dubinu onoga što je osjećala. Međutim, ono što nije htjela - mogla - prihvatiti bijaše njegovo viđenje budućnosti.

Ona ga je očarala. Tu nije bilo glume. Ako nitko drugi, on bi prepoznao ironiju u činjenici da mu je upravo ona - žena koju poznaje od kolijevke tjelesno neodoljivo privlačna. I unatoč svemu što je rekao, njezina je dob bila važna, ali ne iz istih razloga zbog kojih je bila važna u visokim društvenim krugovima. Ona je bila starija i, što se njega ticalo, samosvjesnija od drugih žena koje je inače zavodio, pa mu je stoga bila izazovnija i iziskivala je više vještine. Tu je činjenicu jamačno također prepoznao. ~ 250 ~

Knjige.Club Books Njegova je opčinjenost bila stvarna. Usprkos tome, opčaranost nije bila pravi put do braka.

Kad se oprostio s djevojkama i krenuo prema njoj, opušten i pun pouzdanja, Alathea se oboružala mirnom odlučnošću. On je bio izuzetan majstor čulnih vještina i znao je kako će ih iskoristiti da izvrši na nju pritisak i pomuti joj um. No ona ga je i predobro poznavala a da bi progutala priču o tome kako je opčinjenost pravi razlog njegovoj odlučnosti da se njome oženi.

Previše ga je cijenila - previše joj je bilo stalo do njega - i zbog toga se nije htjela krotko podčiniti njegovim nakanama.

Došao je do sjenice i popeo se uza stepenice. Prignuvši glavu ispod jasmina koji se spuštao s krovića, stupio je u svježu hladovinu. Uspravi se, pogleda je i ukipi se na mjestu. - Što je?

Alathea mu dade znak da sjedne pokraj nje na sofu. Već je rano ujutro bila poslala poruku u Brook Street i pozvala ga da dođe. Pričekala je da se smjesti: sofa od pletena pruća bijaše mala, tako da su se dodirivali ramenima. On se nasloni i pruži dugačku ruku povrh naslona da napravi malo više mjesta. Ona udahne i odlučno počne. - Nema ama baš nikakva razloga da se nas dvoje vjenčamo. Ne\ - odreže prije nego što je on uspio otvoriti usta. - Saslušaj me.

Osjetila je kako se napeo; lice mu je otvrdnulo, ali nije progovorio.

Alathea upravi pogled prema travnjaku, gdje su joj polusestre i polubraća veselo ćeretali. - Samo ti i ja znamo za groficu. Samo mi znamo da smo bili intimni. Meni je dvadeset i devet godina. Kao što neprestano pokušavam uvjeriti sve oko sebe, odrekla sam se svake pomisli na udaju, i to prije jedanaest godina. U društvu sam prihvaćena kao usidjelica - bez obzira na tvoje odnedavno udvaranje, nitko od mene ne očekuje da se udam. Ako naša veza ne postane javna - a neće, zato što smo oboje odveć razboriti i svjesni svega što dugujemo svojim obiteljima i sebi samima da bismo je razglasili - onda ne postoji nikakva potreba za vjenčanjem.

- Je li to sve?

- Nije. - Ona okrene glavu i pogleda ga ravno u oči. - Bez obzira na to jesi li ti odlučio da moraš postupiti ispravno, ja se za tebe neću udati. Nema razloga zbog kojega bi morao podnijeti takvu žrtvu.

Nekoliko ju je trenutaka pažljivo promatrao. - Što ti misliš, zbog čega te ja želim oženiti ? - upita naposljetku.

~ 251 ~

Knjige.Club Books Ona se jedva primjetno nasmiješi i pokaže rukom prema sestrama i braći koji su živjeli u blaženom neznanju o oblacima koji su se skupljali na obiteljskom obzoru. - Ti me želiš oženiti zbog iste one odlike s kojom sam računala kad sam te, kao grofica, zamolila za pomoć. Znala sam da ćeš mi pomoći ako ti objasnim u kakvoj se opasnosti oni nalaze. Već sam ti rekla - ti si opsjednut zaštitništvom. - On je bio njen vitez na bijelom konju: zaštitništvo mu bijaše najjača strana i jedan od temeljnih nagona.

Slijedio je njen pogled prema djevojkama. - Ti, dakle, misliš da te ja želim oženiti kako bih te zaštitio. Zbog nekakve viteške časti.

Namjeravala je izbjeći upravo te riječi: zvučale su vrlo melodramatično premda je to bila živa istina. Uzdahne i ponovo se okrene prema njemu. Htjela sam te namamiti da mi pomogneš - nikada te nisam kanila namamiti u brak.

Gabriel joj se zagleda u oči - dva svijetlosmeđa jezera nepomućene iskrenosti. Ranjivost, o kojoj je stalno razmišljao otkako je otkrio grofičin identitet, odjednom je iščeznula.

Ona nije znala. Nije imala pojma da je on obožava, da je njegova očaranost zapravo opsjednutost koja je njime potpuno zagospodarila. Zaboravio je na njenu bezazlenost, zaboravio je na činjenicu da je ona - unatoč godinama, unatoč tome što ga poznaje čitav život - u nekim stvarima neiskusna. Nije uviđala koliko se razlikuje od svih onih s kojima je bio prije nje.

Opet je skrenuo pogled na Mary i Alice, pokušavajući čim brže usmjeriti misli u drugom pravcu. - Kakve god tlapnje da si stvorila, morat ću ih uništiti: ništa od onoga što si navela nije razlog zbog kojega se želim tobom oženiti.

- Nego zbog čega?

On je pogleda u oči. - Vjerojatno si opazila da u meni budiš tjelesnu želju.

Blijedi joj se obrazi blago zarumene. Spusti glavu. - U našim društvenim krugovima želja nužno ne znači brak.

Kad je pogledala ustranu, on se zagleda u privlačne obrise njena lica i vrata. Snaga i ranjivost - ona bijaše spoj jednoga i drugoga.

Njena je pojava imala na njega trenutno, ali i očekivano djelovanje - već je znao da ga uz nju vežu praiskonski osjećaji. Prošle noći, kad je petljala po kosi pokušavajući je namjestiti u nešto s čime će se uspjeti provući među uzvanicima, odjednom ga je spopao neodoljiv poriv da je opet cijelu razbaruši

~ 252 ~

Knjige.Club Books i takvu je provede kroz kuću, pred nosom svim gostima lady Richmond - a osobito Chillingworthu - kako bi svi znali da je njegova.

Njegova.

Moćna navala želje za posjedovanjem bila mu je bolno poznata. Bijaše to isto čuvstvo koje je oduvijek budila u njemu, izvor onog kukavnog osjećaja napetosti koji bi ga obuzeo kad god bi mu se približila. Taj se osjećaj pročistio, razbistrio. Onoga trenutka kad je skinuo koprenu s grofice, razmaknule su se i sve druge koprene; konačno je spoznao da je onaj iskonski poriv zapravo oduvijek bio nagonska želja da se domogne družice. Držati i zadržati bijaše to obiteljsko geslo Cynsterovih; nije bilo nikakvo čudo što je toliko snažno osjećao taj poriv.

No što joj je od svega toga smio povjeriti? - Koliko se dugo mi poznajemo?

- Oduvijek - cijeli život.

- Prije nekoliko tjedana rekla si Chillingworthu da su o našem drugovanju odlučili drugi, ne mi. Sjećaš li se?

- Da. - Najranije sjećanje na tebe potječe iz vremena kad si imala valjda dvije godine - dakle, ja sam morao imati tri. Otkako smo se rodili, roditelji su nam govorili da smo prijatelji. S dvanaest godina sam uvidio da mi je sve teže ponašati se prema tebi kao sestri. Nikad nisam razumio zašto - samo sam znao da nešto nije kako valja. I ti si to znala.

- Da - šapnula je; oboje su se prisjećali zajedničke prošlosti.

- Sjećaš li se kad smo se onaj put morali izvući iz štaglja staroga Collinridgea kroz stražnji prozor, a tebi je haljina zapela za čavao? Lucifer je već bio uzjahao i držao je konje - a ja sam te morao uhvatiti za bokove i podići te da otkvačiš tkaninu.

Zašutio je; trenutak kasnije, ona nehotice zadršće.

- Upravo tako. Svih tih godina odnos s tobom bio je čudna mješavina raja i pakla. Nikad nisam shvaćao zbog čega neprestano težim prema tebi, zbog čega želim biti u tvojoj blizini, jer kad god bih se našao pokraj tebe, osjećao bih se - divlje. Sluđeno. Kao da te želim zgrabiti i protresti.

Nesigurno se nasmijala. - A ja nikad nisam bila sigurna hoćeš li to učiniti.

- Nisam se usuđivao. Previše sam se bojao položiti ruku na tebe - bojao sam se da ću, ako te samo dotaknem, od toga poludjeti, da ću se početi ~ 253 ~

Knjige.Club Books ponašati kao kakav umobolnik. Onaj jedan ples koji smo otplesali bio je dovoljno strašan.

Oboje su se odsutno zagledali u travu. Nakon kratke šutnje on nastavi: Zapravo hoću reći da sam jako dugo osjećao tu... želju da te posjedujem. Tek sam poslije one večeri u Burlingtonu shvatio što taj osjećaj znači, no on se nije razvio tek nedavno. Bio je tu, među nama, dvadeset godina i s vremenom je postajao sve jači. Da nas roditelji nisu otpočetka odgajali kao brata i sestru, taj bi osjećaj već odavna prerastao u brak. Ovako nam je tvoj igrokaz otvorio oči i pružio nam priliku da preoblikujemo svoj odnos u ono što je trebao biti.

- Pogleda je iskosa: i dalje je uporno zurila u travu. - Prema tebi ne osjećam samo tjelesnu privlačnost - ti si žena koju želim za suprugu.

Ona nagne glavu na stranu. - S koliko si žena bio?

On se namršti. - Ne znam. Nisam brojao.

Ona ga pogleda podignute obrve, s nevjericom u očima.

On zaškrguće zubima. - No, dobro. Isprva sam brojao, ali sam odavna odustao.

- Do kojeg si broja stigao prije nego što si prestao brojati?

- To sada doista nije ni najmanje važno. Što time želiš reći?

- Samo to da očito voliš žene ali te dosad ta sklonost nije navela da kreneš putem koji vodi do župnikovih vrata. Zašto baš sada? Zašto baš ja?

Primijetio je zamku, ali je bio spreman preokrenuti pitanje u svoju korist.

- Odgovor na pitanje »Zašto baš sada?« prilično je jednostavan: zato jer je došlo vrijeme. - Prisjetio se Vjetrogonjinih proročanskih riječi: Doći ćeš i ti na to. - Na Demonovu sam vjenčanju shvatio da je došlo vrijeme. Samo još nisam znao za koga. Znaš i sama kako je mama postala naporna - no koliko me god boli što to moram priznati, ima pravo. Došlo je vrijeme da se oženim, da se smirim, da počnem razmišljati o sljedećem naraštaju. Što se pak tiče pitanja »Zašto baš ja?«, protivno onome što si očigledno odlučila vjerovati, ja te ne želim oženiti zato što si obiteljska prijateljica, ni zato što smo bili intimni, ni zato što mislim da sam te obeščastio pa te moram obeštetiti.

Njegov sve odsječniji glas naveo ju je da pogleda prema njemu; on uhvati njen pogled. - Ponavljam: ti si žena koju želim za suprugu. Jednostavno - ne treba mi nikakav drugi razlog. - Malo zastane, zatim nastavi: - Vjerojatno si opazila da više ne trpim kad sam u tvojoj blizini. Mogu više-manje opušteno sjediti pokraj tebe, a da se pritom više ne osjećam sputano i na rubu ludila, ~ 254 ~

Knjige.Club Books jer znam da te mogu uzeti u naručje i poljubiti te. Znam da ćeš u jednom trenutku, u ne baš predalekoj budućnosti, ponovo ležati poda mnom. - Spusti glas pa pridoda: - Međutim, budeš li dovoljno nerazumna i pokušaš se boriti protiv ovoga - protiv svega što postoji između nas - pokušaš li odbiti mene i nasmiješiti se Chillingworthu, ili bilo kojem drugom muškarcu, jamčim ti da će neugodnosti koje smo godinama proživljavali izgledati kao trice i kučine prema onome što će se dogoditi.

Postojano je izdržala njegov pogled. - Je li to prijemja?

- Ne. To je obećanje.

Još ga je par časaka promatrala pa otvori usta...

On joj položi prst na usne.

- Znaš da sam ti duboko privržen. Sad, kad više nisam zaslijepljen i sapet predrasudama, mogu to priznati. Žudim za tvojom putenošću, ali to je tek dio mojih osjećaja. Želim te zato što ne mogu pomisliti ni na koju drugu ženu s kojom bih radije podijelio život. Mi pristajemo jedno drugome. Mogli bismo biti uspješni supružnici. Zapravo nikada nismo bili prijatelji, no nakon što su nestale poteškoće koje su nam smetale, možemo ostvariti drugačiji odnos.

Očima je pretraživala njegove oči i u mislima nizala protudokaze, ustrajno mu se odupirući iz petnih žila.

Prstom koji joj je pomaknuo s usta ocrta joj liniju brade i spusti ruku nazad na naslon sofe. - Thea, kojim god se sredstvima borila da to opovrgneš, ti znaš što postoji između nas. Sve da je i bilo godinama sakriveno ispod plašta i koprene, sad kad smo zbacili krinke ti vidiš što je to s istom jasnoćom kao i ja. - Netremice ju je gledao. - To je vatrena i neprolazna strast, ne samo u meni nego i u tebi.

Alathea odvrati pogled. Nije znala što da učini. Vrtjelo joj se u glavi, a njegove su riječi probudile toliko čuvstava, odavna potisnutih čežnji i jedva dopuštenih snova... No ipak... ona se uspravi i odlučno prozbori, - Ti kažeš da su u sve što se zbiva uključeni tvoji osjećaji.

- Da. - I da to što postoji među nama iziskuje brak kao ispravan čin - kao nužnu posljedicu.

- Da. Zagledala se u daljinu i zašutjela; nakon par trenutaka on se oglasi: - I? ~ 255 ~

Knjige.Club Books - Nisam sigurna da ti vjerujem. - Okrene se prema njemu i požuri mu objasniti: - Ne da ti ne vjerujem kad je riječ o onome što je između nas, nego ne vjerujem razlozima zbog kojih misliš da bismo se trebali vjenčati. Pogledom mu pomnjivo prijeđe preko lica, u sebi se pripremi za okršaj i odlučno nastavi. - Mi se poznajemo zaista dobro - jako dobro. Ti tvrdiš da su osjećaji koji su nam uvijek zadavali muke proizlazili iz neispunjene želje i da je ono što među nama postoji upravo to - tjelesna želja: prihvaćam da je vjerojatno tako. Rekao si da su u sve uključeni tvoji osjećaji: i to prihvaćam.

Međutim, ne znam koji je od tih osjećaja tebi najvažniji?

U očima mu se pojavi nezadovoljstvo. - Onaj koji čovjeka potiče da se oženi.

- Toga se ja i bojim. Osjećaj koji te potiče, navodi, nagoni da se vjenčaš sa mnom ujedno je najvažniji među tvojim osjećajima. Želiš me zaštititi i zato si odlučio krenuti ispravnim putem koji vodi kroz kapelicu. Kad god pred sebe postaviš neki cilj, uvijek ga uspiješ ostvariti. Nažalost, u ovom slučaju je za ostvarenje cilja potrebna moja suradnja: stoga se bojim da je tvom neprekinutom nizu uspjeha došao kraj.

- Ti smatraš da sam sve ono izmislio.

- Ne - ja smatram da si uglavnom bio iskren, ali ne vjerujem da tvoji zaključci odgovaraju činjenicama. Mislim da si malo iskitio priču. A ako hoćeš znati mislim li da bi lagao u korist nečega što se tebi čini višim ciljem odgovor je da: mislim da bi bezočno lagao. - U očima joj se vidjelo kako ga izaziva da opovrgne njene riječi.

Stisnuo je usta i šutke joj uzvratio prijetećim pogledom.

Ona kimne. - Upravo tako. Predobro se mi poznajemo. Kad sam zamislila lik grofice, točno sam znala što moram reći i koje konce potegnuti kako bih te navela da napraviš sve onako kako ja želim. Dakako, nisam toliko tašta te bih utvarala kako nisi dovoljno pametan da mi učiniš isto što i ja tebi. Ti si odlučio da ćemo se vjenčati i učinit ćeš bilo što samo da ostvariš to vjenčanje.

Ustrajno je gledao u nju. Očekivala je trenutan odgovor, možda napad. No on je šutio; sigurnost joj se trunku poljuljala pod njegovim procjenjivačkim pogledom. U očima mu nije mogla razabrati o čemu misli.

Odjednom se uspravio. Jedna mu je ruka kliznula s naslona sofe i obgrlila je oko ramena, druga joj je obujmila lice. Začas se našla u njegovu laganom zagrljaju. ~ 256 ~

Knjige.Club Books - Imaš pravo.

Ona trepne. Je li mu se u očima upravo pojavio blago podrugljiv osmijeh?

- U čemu imama pravo?

Pogled mu se spusti do njenih usana. - Učinit ću bilo što samo da ostvarim to vjenčanje.

Alathea u sebi prokune. Nije imala namjeru odgovor uobličiti kao izazov.

- Ja...

- Reci mi, - promrmlja on - prihvaćaš li da je ovo što između nas postoji vatrena i neprolazna strast?

Borila se za dah. - Možda vatrena, ali ne neprolazna. S vremenom će izblijedjeti.

- Varaš se. - On se nagne i okrzne joj usne svojima. Dodir je bio prekratak da bi je zadovoljio: samo je i kod nje probudio glad.

Osjećala je njegov topao dah na uzdrhtalim usnama. - Zar koji te obuzeo sinoć kad sam ušao u tebe... - Ponovo joj dotakne usne i ostavi poljubac bolno nedovršen. - Strast koja te navela da mi se otvoriš, da mi daruješ svaki puteni poklon koji sam zatražio. Misliš li da će ta strast izblijedjeti ?

Nikada. Alathea se zanjiše. Vjeđe su joj oteščale - vidjela je samo njegove usne kako joj se približavaju. Ruke kojima ga je uhvatila za suvratke trebale su ga zadržati; umjesto toga, prsti joj se saviju i privuku ga. Razbor joj se utapao u moru čulne čežnje. Časak prije nego što su je njegove usne konačno pobijedile, uspjela je šapnuti: - Da. Usne su im se dodirnule, pomilovale, sljubile. Trenutak kasnije s uzdahom se predala i prepustila mu usta, drhteći od uzbuđenja dok ju je on polagano, mirno podsjećao na svoja prava. Dotaknuo joj je svaki djelić usana, promišljeno prizivajući sjećanje na prošlu večer. Opojna strast i goruća žudnja već su je posve ophrvale kad se on odmaknuo i prošaptao joj tik uz usne: - Lažljivice.

- Dobro jutro.

Alathea podigne pogled i jedva se suzdrži da ne zine od čuda.

- Što ti radiš ovdje? »Ovdje« je bila njena radna soba, skrovište u koje su svi drugi dolazili jedino po pozivu. Prostor u koji se povukla tobože da pregleda kućne račune, a zapravo da pronađe nekakav pouzdan, bezopasan, razuman izlaz iz ~ 257 ~

Knjige.Club Books položaja u kojem se našla, jer joj se čitav svijet ljuljao pod nogama. Nakon sastanka s Gabrielom u sjenici više nije bila sigurna što je stvarnost, a što puke maštarije. Čim ga je vidjela kako zatvara vrata, bilo joj je jasno da neće daleko dospjeti s razmišljanjem dok god se on nalazi uz nju u maloj sobi.

- Palo mi je na pamet - ogleda se on po odaji dok joj se približavao - da je sezona već na vrhuncu, zbog čega možemo očekivati da će za otprilike dva tjedna Crowley početi s pozivima na plaćanje duga po zadužnicama. - Došavši do stola susreo je njen pogled. - Vrijeme je da počnemo sastavljati tužbeni zahtjev za sud.

- Samo dva tjedna?

- Neće on čekati do samoga kraja sezone. Vjerojatnije je da će htjeti unovčiti zadužnice svojih žrtava u vrijeme najveće gužve, kad je visoko društvo najviše zauzeto zabavom. Predlažem, - nastavi on smjestivši duge udove u naslonjač ispred stola - da pozoveš Wiggsa. Trebat će nam njegovi podaci. Donio sam Montagueove izračune.

Alathea ga je promatrala kako opušteno sjedi u njenom naslonjaču.

Namješteno krotka izraza na licu, on joj uputi neodoljiv osmijeh. Ona ustane vrlo smireno i potegne vrpcu za zvonce. Kad se pojavio Crisp, naloži mu da pošalje po Wiggsa. Crisp se nakloni i izađe; ona se okrene i uhvati Gabriela kako se naviruje nad knjige koje su ležale na stolu.

- Čime se baviš?

- Kućnim računima.

- Ah. - Osmijeh mu je lebdio na usnama. - Ne daj se smetati.

Alathea obeća samoj sebi da se doista neće dati smetati, što je bilo lakše reći nego učiniti. S perom u ruci, nasilu je pregledavala stupac po stupac.

Unatoč odlučnim namjerama, brojevi bi joj svako malo zaplesali pred očima.

Ugrizla se za usnu, čvršće stisnula prste oko pera i namršteno se zagledala u svoj uredan rukopis.

- Trebaš pomoć?

- Ne. Dovršila je još tri stupca i oprezno podignula pogled. Promatrao ju je, a u očima mu je bio izraz koji nije znala odrediti. - Što je?

Još ju je časak gledao u oči, pa uzdignuo obrvu.

Ona se zarumeni. – Odlazi! Idi sjedni u salon! ~ 258 ~

Knjige.Club Books On se nasmiješi od uha do uha. - Ovdje mi je udobno i sviđa mi se ono što vidim.

Alathea ga ljutito prostrijeli pogledom.

Oboje se okrenu na zvuk otvaranja kvake. Kroz vrata proviri Augustina sjajna glavica. - Smijem li ući ?

Alathea se radosno osmjehne. - Naravno, mišiću! A gdje je gospođica Helm?

- Pomaže mami oko kartica s imenima za večeru. - Augusta zatvori vrata i krene prema njima, radoznalo proučavajući Gabriela bezazlenim dječjim pogledom.

- Sjećaš se gospodina Cynstera. Njegovi mama i tata žive u Quiverstone Manoru.

Gabriel, koji je opušteno poput lijena lava sjedio u naslonjaču, ispruži ruku. - Imaš stvarno veliku lutku.

Augusta kratko porazmisli, pa okrene Rose i pruži mu je. - Kladim se da nećete pogoditi kako se zove.

Gabriel uzme lutku, posjedne je na koljeno i pažljivo je pogleda.

- Nekoć se zvala Rose.

- I sada se tako zove! - Augusta se povede za Roseinim primjerom i uzvere se Gabrielu u krilo.

Dok ju je smještao, Gabriel digne pogled i opazi da Alathea začuđeno zuri u njega. Nestašno se nasmiješi i pogleda Augustu.

- Je li ti sestra ikad pričala o tome kako je Rose zapela u onom velikom stablu jabuke na kraju vašeg voćnjaka?

Alathea je gledala i slušala, zapanjena što se on još sjeća svih pojedinosti i što se Augusta, koja je najčešće bila stidljiva, tako brzo oslobodila pred njim.

S druge strane, on je imao tri mlađe sestre: vjerojatno je mogao napisati znanstveni rad o tome kako začarati djevojčice.

Iskoristila je zgodnu priliku i brzo završila s računima, pa otvorila drugu knjigu i posvetila se pregledu potvrda i priznanica. Za tu joj je djelatnost bio potreban samo mali dio mozga, čiji se ostatak mučio razmišljanjem o Gabrielu i o tome što bi mogla i morala učiniti s njim. Zvuk njegova dubokog glasa, koji je tiho mrmorio i osvajao Augustu, bijaše joj dobro poznat i začudo ju je smirivao. ~ 259 ~

Knjige.Club Books Dva su dana prošla od njihova sastanka u sjenici, dva dana otkako je posljednji put bila u njegovu naručju, otkako su njegove usne bile na njezinima. Iste večeri sreli su se na plesu: zatražio je od nje dva valcera i ništa više. Idućega jutra pojavio se u parku samo zato da s njom prošeće. Bila je spremna suprotstaviti se bilo kakvom pokretu, bilo kakvom potezu kojim bi pokušao pokazati da polaže pravo na nju. Nije učinio ništa. Nažalost, u njegovim je očima razabrala da on razumije kako se ona osjeća i kako će se prema njemu postaviti bude li izazvana; naprosto je kupovao vrijeme čekajući povoljan trenutak da zapodjene novu bitku za svoj cilj.

O naravi tog cilja nije bilo ni trunke sumnje. Vjenčanje. Sama pomisao ne na vjenčanje općenito, nego na vjenčanje s njim - duboko ju je uznemiravala. I pomisao na njega uznemiravala ju je drugačije nego ikad dotada. Njihova tjelesna bliskost, sa svim čuvstvima koja je donijela, potpuno je razorila njen duševni krajolik. Da joj je dopustio da iščezne kao što je namjeravala, da se izgubi iz njegova života, bila bi zadržala nutarnji mir - to je pouzdano znala.

Ovako se, međutim, sve u njoj kovitlalo, u utrobi je ćutjela prazninu, neprekidno bijaše obuzeta neugodnom mješavinom nesigurnosti i uzbuđenja. Nije mogla odrediti ime onome što je za njega odnedavna osjećala - nije se usuđivala; bojala se uopće i razmotriti o kakvom se osjećaju radi, jer ga je prije svega trebala odagnati.

On se odlučio njome oženiti zato što ju je želio i zato što je želio da mu ona bude ženom. Premda je odbijao razjasniti što je razlog toj želji, ona je bila uvjerena da ga je na tu odluku nagnao zaštitnički poriv.

Kad bi god pomislila na mogućnost da se njih dvoje vjenčaju zato da bi on nju zaštitio, sledila bi se od užasa. On bi sigurno bio ljubazan, obziran, velikodušan - bio bi joj čak i prijatelj - ali kako bi vrijeme prolazilo, on bi sve manje pripadao samo njoj. Prestao bi biti njen ljubavnik. Malo-pomalo bi se udaljili...

Lagano se trgne i vrati se u stvarnost, u radnu sobu, nad otvorenu knjigu računa na stolu, Gabrielovu duboku glasu i Augustinu cvrkutanju. Udahne, zadrži dah i lati se pregledavanja hrpice priznanica.

Neće se udati za Gabriela - nije mu namjeravala dopustiti da žrtvuje bilo sebe, bilo nju. Vjerojatno ga neće biti lako odvratiti od nauma, no to bi vjenčanje bilo pogrešno, i za njega i za nju. ~ 260 ~

Knjige.Club Books Kad je zabilježila i posljednji račun, otvori ladicu, spremi papiriće u kutiju, zatvori ladicu i zaklopi knjigu. Na zvuk lagana udarca o stol Gabriel i Augusta podignu glavu. Alathea se nasmiješi. - Mišiću, sad moram s gospodinom Cynsterom razgovarati o nekakvom poslu.

Augusta spuzne iz Gabrielova krila i uputi joj bezazlen osmijeh. - On mi je rekao da ga mogu zvati Gabriel. To mu je ime.

- Jest. - Alathea ustane i obiđe stol, podigne Augustu, zagrli je, pa je osovi na noge. - Hajde sada - gospođica Helm će sigurno uskoro biti gotova.

Provirivši iza Alatheinih skuta, Augusta domahne Gabrielu, zapjeva: - Dovi-đee-njaa! - pa veselo odskakuće prema vatima. Čim su se vrata zatvorila, Alathea osjeti duge prste kako se isprepliću s njezinima. Okrene se i ugleda Gabriela kako joj proučava ruku.

- O kakvom to »poslu« moraš razgovarati? - Pogleda je s blagim izazovom u očima.

Iz jednog zakutka uma dopirao je glas koji ju je nagovarao ju je da istrgne ruku iz njegove, da se otrgne od njega. Ostatak nje uživao je u toplini koja ju je preplavila dok joj je prstima gladio dlan. Pažljivo je promotrila naizgled pospane, lijene oči koje su je dozivale, no nije se dala prevariti. - Wiggs će stići za dvadesetak minuta, a mi i bez njega možemo početi pisati nacrt tužbe reče gledajući u zidni sat.

Zatim pogleda Gabriela, digne obrvu i nježno izvuče ruku. On napravi grimasu i pusti je. - U redu. Ali ti ćeš pisati. - Kad je sjela za stol, on ustane. Najprije ćemo zabilježiti lažne navode na koje smo dosada naišli.

Nimalo iznenađena što je dobila ulogu tajnice, Alathea položi list papira na bugačicu. Redom su zapisivali Montagueove izračune, izvedene iz podataka koje je Crowley servirao Gerrardu i uspoređivali ih s podacima kojima je Crowley baratao u tobože službene svrhe. Gabriel je govorio, a ona je pisala, te usput dodavala ili ispravljala ono što je bilo potrebno. On je šetao amo-tamo iza nje, između stola i prozora, s vremena na vrijeme zastajkujući i čitajući joj preko ramena.

Kad su do kraja ispisali Montagueove zaključke, Gabriel se zaustavi pokraj nje i uze još jednom sve pregledati. Položi joj ruku na rame, blizu vrata, na kožu koju je otkrivao izrez ljetne kućne haljine.

Ruka mu se udobno namjestila, snažni prsti lagano su joj počivali na koži.

- Kako ćemo dalje, što ti misliš? ~ 261 ~

Knjige.Club Books Naglo prekinute prisebnosti, bez daha, Alathea ga je čula kako posve mirno izgovara riječi: krv joj jurne u glavu kad je, uz osjećaj nepodnošljivo sličan uvrijeđenosti, shvatila da je on uopće nije namjeravao uznemiriti.

Jednostavno ju je dodirnuo kao što bi to učinio bilo koji blizak prijatelj, bez ikakvih nedoličnih primisli.

Njoj su na pameti bile nedolične primisli.

Prije nego što se uspjela sabrati, on joj podigne lice. Dok ga je proučavao, ona se svim silama borila da namjesti izraz kojim bi prikrila istinu. Pogled mu se zaoštrio, a ona shvati da je prekasno. Prsti na njezinu vratu ponovo se pomaknu, ovaj put namjerno.

U očima joj zaplamsa putenost koju je Gabriel vidio. Usne mu se uzvinu. Možda bismo - promrmlja naginjući se nad nju - mogli pokušati s ovim.

Usne joj se razdvoje čim ih je dotaknuo; podignula je ruku i prislonila je na nadlanicu njegove ruke kojom joj je držao lice. Ponudila mu je usta slobodno kao što je uvijek činila; on je uzeo i pio i prisvajao. Bila je utjelovljenje slasti u svojoj slatkoj bespomoćnosti, u posvemašnjoj nesposobnosti da prikrije ono što osjeća, u ženskoj čežnji koja je tinjala ispod izvanjskoga životnog iskustva. Jezik joj se isprepleo s njegovim, prstima ga je zgrabila za ramena. Kliznuo joj je rukom s lica i spustio je do dojki, obujmio jedan čvrsti brežuljak i potražio mu vršak. Njena mu je ruka i dalje bila na nadlanici, te je osjećala kako joj nježnim gnječenjem pruža užitak. Brzim pokretom on izvuče ruku ispod njezine, prekrije joj nadlanicu i njenim dlanom pritisne vruću dojku, pa joj dovede prste do naborane bradavice i čvrsto ih stisne.

Ona zastenje, zaljulja se...

Oboje su začuli škripu daske pred vratima čas prije nego što su se otvorila.

Charlie proviri u sobu. - Zdravo! - Kimne Gabrielu koji je sjedio na prozorskom pragu, pa pogleda Alatheu. - Ja sad idem u Bond Street - mama mi je rekla da te pitam treba li nam još išta za sutra navečer?

Zaglušena udarcima vlastita pulsa Alathea zavrti glavom, usrdno se nadajući da (zahvaljujući tome što je stajala leđima okrenuta prozoru) Charlie neće primijetiti kako je sva rumena i zažarena. - Ne. Ništa. - Idućeg se dana u njihovoj kući imao održati ples na kojem će Mary i Alice biti i formalno uvedene u visoko društvo. - Čini mi se da je sve spremno. ~ 262 ~

Knjige.Club Books - Dooo-bro! Onda ja odoh! - Charlie im domahne i zatvori za sobom vrata.

Konačno uhvativši prijeko potreban dah, Alathea se osvrne prema Gabrielu i prijeteći se namršti. - Prestani stalno razmišljati o tome! - Odlučno se okrene prema stolu i dohvati pero. - Osim svega, na ovim vratima nema brave. Čula je njegov prigušen smijeh, ali ga namjerno nije htjela pogledati. Mislim da bismo sada trebali zapisati sve što smo doznali o Fangaku, Lodwaru i ostalim mjestima, gdje god bila - reče i nabije vrh pera do dna tintarnice.

- On dramatično uzdahne. - Kingi.

Unatoč uvjerenju da je sve spremno, sljedećeg ju je jutra dočekalo mnoštvo sitnih nabavki i poslića koji su jednostavno morali biti obavljeni. Ostavila je Serenu na zapovjedničkom položaju s Crispom i gospođom Figgs kao pouzdanim pobočnicima, strpala Mary i Alice u malu kočiju i pobjegla.

- Ovdje je živa ludnica! - Lica pritisnuta o prozor, Alice se osvrnula da vidi kako se pred kućom crveni tepih trese i mlati. - Ako ga sada ostave vani, do večeri će opet biti sav prljav.

- Crisp će se za to pobrinuti. - Alathea klone na mekani naslon i zatvori oči. Bila je na nogama od rane zore i već je obavila sastanke s dobavljačima hrane i s cvjećarom. Sve najvažnije pripreme srećom su se odvijale u savršenom redu. Začas otvori oči i stane proučavati popis koji je stiskala u ruci. - Najprije rukavice, zatim čarape, onda vrpce.

Sat i pol kasnije kočija ih je vozila prema kući. Mary i Alice su prštale od uzbuđenja; Alathea ih je gledala srca ispunjena veseljem. Koliko god dan bio naporan, večer će sve to nadoknaditi.

Kad su skrenule u Mount Street, ona baci pogled kroz prozor - i ugleda Jeremyjevu glavu gotovo u razini sa svojom. - Što...?

Trgne se naprijed, ne vjerujući svojim očima, pa izviri kroz prozor da bolje vidi svog najmlađeg brata kako raskriljenih ruku sjedi na stroju za hodanje, koji su Charlie i Gabriel pogonili nogostupom u punoj brzini, i grohotom se smije.

Bila je toliko zapanjena da je zaboravila vrisnuti.

~ 263 ~

Knjige.Club Books Kočija se zaustavi udno stuba pred ulaznim vratima. Mary i Alice iskoče, zastanu tek časak da pogledaju Jeremyja i družinu na drezini, zahihoću i ulete u kuću.

Alathea je polako izišla iz kočije, uspravila se i pričekala da grešnici stignu do nje. Približavali su joj se u nezgrapnoj žurbi, a ona je, sva užasnuta, gledala kako se nestabilna naprava naglo zaustavlja i naginje ustranu: kad je Jeremy sletio s visoka sjedala, već je vidjela kako se obistinjuje njena najgora noćna mora — Gabriel pruži ruke, uhvati ga, zanjiše i spusti ga na noge dok je Charlie spremno ispravljao drezinu. Obojica joj se široko nasmiješe - Jeremy se, što je bolje mogao, pravio nevidljiv.

Alathea ga prostrijeli pogledom. - Koliko se sjećam, obećao si mi da nipošto nećeš sjedati na tu napravu dok si u gradu.

Jeremy se vrpoljio poniknuvši očima.

Gabriel glasno uzdahne. - Ja sam kriv.

Alathea ga pogleda. - Ti? - Došao sam upravo kad je tvoj sluga preuzimao nekakvu dostavu i ponudio sam se da ću im pokazati kako se drezina vozi.

- Ti si jahao na tome?

On joj dobaci samilostan pogled svisoka. - Naravno. Ništa posebno. Hoćeš da ti pokažem?

Umalo je pristala. Vidjeti ga kako, besprijekorno uređen kao i uvijek, nesigurno održava ravnotežu na visokom sjedalu čudnovate sprave i vozika se gore-dolje po otmjenoj ulici - pomisao na takav sjajan prizor bila joj je gotovo neodoljiva. No ipak... - Ne. - Vrati pogled na Jeremyja. - Sad se ne radi o tome.

- Ali da, radi se upravo o tome jer sam, kad sam došao do ugla, jednostavno stavio Jeremyja na sjedalo i rekao mu neka se čvrsto drži. Nije mi palo na pamet da je drezina kupljena za njega, a da mu je zabranjeno voziti je.

Alathea uhvati brz pogled koji joj je Jeremy dobacio ispod oka. Stisne usta i upusti se u objašnjavanje: - Dogovor, koji sam iskoristila da uopće dobijem Serenin pristanak za kupnju te naprave, bio je da će je Jeremy voziti jedino po travnjacima oko Morwellan Parka. On svako toliko polomi pokoju kost dosad smo već preživjeli tri loma ruke i jedan lom noge. Ključna kost ~ 264 ~

Knjige.Club Books slomljena u tri dijela nije baš preporučljiva ozljeda, a osobito ne bi bila preporučljiva danas.

Jeremy je opet letimice pogleda, ona mu uhvati pogled. - Imaš više sreće nego pameti što sam ja vodila Mary i Alice u kupovinu, a ne tvoja mama - da je vidjela ovu predstavu, onesvijestila bi se.

Jeremy zastruže nogama, no oči mu zasvjetlucaju. Na usnama mu je poigravao jedva suspregnut osmijeh. - Ali ona me nije vidjela - ti si me vidjela.

Zar nije bilo sjajno? - Osmijeh se proširi.

Alathea iskrivi usta pokušavajući ostati ozbiljna. - Možda će jednog dana biti sjajno - naučit ćeš je voziti uz malo vježbe, ali da se više nisi usudio zajahati drezinu dok si ovdje.

- A travnjak u stražnjem dvorištu? - upita Charlie. - Trava je gusta - padne li, neće ništa slomiti.

- Usto ima i lijepu malu nizbrdicu - dometne Gabriel. - I obećavam, neću ga pustiti da se zabije u rododendrone.

Suočena s tri muškarca u dobi od dvanaest do trideset godina s jednakim »ja-sam-mali-dečko-i-molim-te« izrazom lica, Alathea nemoćno mahne rukama. - No, neka vam bude - idem unutra pripremiti Serenu. - Okrećući se prema stepenicama uhvati Gabrielov pogled. - Barem nam se nećete motati pod nogama.

Osmijeh mu je odisao takvim blaženstvom da bi učinio ponosnim i njegova imenjaka, arkanđela.

Dok su njih trojica gurala drezinu oko ugla prema stražnjem ulazu, Alathea je prešla kućni prag i našla se u posvemašnjem metežu. Najprije je potražila Serenu i uvjerila je u Jeremyjevu sigurnost: iskitila je Gabrielovo obećanje ne trepnuvši okom čim je shvatila da će Serena drage volje prepustiti Jeremyja njegovoj paski.

Sljedeći je sat provela odgovarajući na pitanja dobavljača hrane, cvjećara, te najvažnije osobe - trgovca tkaninom koji je ujedno bio i dekorater.

Ozbiljan, umješan mladić s mnogo je ukusa uobličio njenu neobičnu zamisao da se velika plesna dvorana ukrasi svežnjevima nebeskiplavog muslina (koji će kasnije biti poklonjen ženskoj služinčadi u Londonu i u Morwellan Parku).

Sva u bijeloj boji i pozlatama, uz ukrase od muslina dvorana je izgledala poput slike nebeskih dvora.

- Savršeno. - Odlučno je zakimala i okrenula leđa dvorani. ~ 265 ~

Knjige.Club Books - Molim vas, gospodine Bobbins, da mi čim prije pošaljete račun - bit ćemo u gradu samo još nekoliko tjedana.

Gospodin Bobbins pokloni se do poda i zamuckujući je stane uvjeravati da će smjesta dostaviti račun.

Alathea je s gospođom Figgs provjerila zalihe lososa i rakova, a zatim je s Crispom sišla u podrum. Dok su završili s odabirom vina za svečanu večeru koja je imala prethoditi plesu, već je prošlo podne. Povukla se u svoju radnu sobu s namjerom da samo malo predahne i provjeri popise vezane uz prvo naredno zaduženje, ali se nekako našla uz prozor.

Na travnjaku iza kuće Jeremy, Charlie i Gabriel bili su potpuno zaokupljeni novom igračkom. Gabriel je svukao kaput i zajedno s Charliejem podučavao Jeremyja teškoj vještini ovladavanja ravnotežom na nesigurnom vozilu. Alathea ih je promatrala i čudom se čudila strpljenju koje je Gabriel iskazivao. Nitko nije znao bolje od nje koliko je po prirodi bio nestrpljiv, no prema Jeremyju se odnosio s mješavinom obzirnosti i neprestanog hrabrenja - upravo onako kako je Jeremyju bilo potrebno. Pod Gabrielovim je nadzorom cvao od sreće. Prije nego što se okrenula od prozora, vidjela ga je kako se spušta niz malu nizbrdicu bez pomoći nogu i uspijeva izbjeći guste grmove.

Kad je izišla iz radne sobe i ponovo uronila u sveopću zbrku, na um joj je palo da bi (budući se nije isticao strpljivošću) Gabrielovo drugo ime moglo biti »tvrdoglavac«, a njoj bi bilo korisno da o tome vodi računa.

Pola sata kasnije pronašao ju je kako nadgleda postavljanje nogu za stolove u salonu koji se pretvarao u blagovaonicu. Malo se ogleda i podigne obrve. - Koliko ste pozivnica razaslali?

- Pet stotina - odgovori mu Alathea odsutno. - Sam Bog zna što ćemo ako navale svi odjednom.

Par časaka joj je proučavao lice, a onda je mirno uzeo za ruku. Ne obazirući se na njen otpor i na rastreseno mrštenje, odvukao ju je u kut. - Gdje je naš podnesak?

- Podnesak? - Zapanjeno je zurila u njega. - Ne misliš valjda da ćemo sada raditi na tužbenom zahtjevu?

- Ja ću raditi. I ja sam pismen, znaš? - Po izrazu njena lica činilo se da mu baš ne vjeruje: i to je zanemario. - Uzet ću ga kući i nastavit ću sastavljati dokaze. - Baci pogled na sluge i služavke koji su kao bez glave jurili amotamo. - Ovdje je previše bučno. ~ 266 ~

Knjige.Club Books Premda joj nije bilo pravo, ona kimne. - Papiri su u prvoj ladici pisaćeg stola.

- Idem ih uzeti. - Uputi se, pa zastane i uhvati je za bradu, kao da oko njih nema nikoga. - Nemoj se dokraja iscrpiti. Vidimo se na večeri.

Prije nego što se snašla, on prigne glavu, brzo je poljubi i ode.

- Lady Alathea - jeste li ovaj stol htjeli ovdje?

- Molim? Ovaj... da... valjda...

Nasmiješivši se sebi u bradu, Gabriel krene prema stubištu.

~ 267 ~

Knjige.Club Books

17. poglavlje

večana večera koja je prethodila predstavljanju debitantica u društvenom je pogledu bila važnija i od samoga plesa. Grof, Serena i Alathea složili su se da, bez obzira na troškove, večera mora biti bogata i raskošna gozba po kojoj će vodeći pripadnici visokog društva upamtiti Morwellanove. Alathea je osobno nadzirala svaku sitnicu: od popisa gostiju koji je Serena sastavila i tvrda bijela papira na kojem su pozivnice bile ispisane, do blještava kristala, srebrna pribora za jelo, porculana iz Meissena i čvrsto uškrobljena damasta. Svih dvanaest jela, koliko ih je imalo biti posluženo, bilo je pomno odabrano kako bi se skladno nadopunjavala u pravoj svetkovini kulinarskih umijeća. Vina su bila vrhunska. Niti jedan od pedeset gostiju smještenih oko dugačka stola ni po čemu nije mogao naslutiti kako se štedljivo inače živi u kućanstvu Morwellanovih.

S

Alathea je sa svog mjesta po sredini stola budno pratila kako se poslužuje šesto jelo. Sve se odvijalo savršeno glatko, o čemu je svjedočio veseli žagor što je dopirao sa svih strana - čavrljanje, smijeh, zveckanje porculana i srebra.

Otac, koji je kao domaćin sjedio na čelu stola, izgledao je otmjeno i dostojanstveno, upravo kao i Serena koja je u punom sjaju sjedila na začelju, odjevena u tamnomodru svilu.

Nasuprot Alathei, ponešto udaljene jedna od druge, nalazile su se Mary i Alice koje su s jednostavnom ljupkošću razgovorom zabavljale goste oko sebe. Charlie je sjedio malo dalje, njoj zdesna. Svo troje bilo je besprijekorno dotjerano, u skladu s najstrožim mjerilima visokog društva. U svojoj jantarnožutoj haljini, s kapom urešenom biserima povrh brižljivo načinjene frizure, Alathea je također doprinijela blistavoj obiteljskoj fasadi.

Srce joj je treperilo od radosti dok je gledala oko sebe. Uspjeli su - došli su u London i, unatoč nedaćama, potvrdili svoje mjesto u društvu- Kao da joj čita misli, Sally Jersey uhvati njen pogled, nasmiješi joj se i kimne. Kneginja ~ 268 ~

Knjige.Club Books Esterhazy već joj je ranije kraljevskim pokretom glave pokazala svoje odobravanje. Tek kad je opazila da Sally Jersey gleda Serenu, Alathea se upitala zbog čega su obje uvažene pokroviteljice društvenih događaja čestitale njoj. Pohvale na račun večere i okupljenih uzvanika uputile su, naravno, Sereni. Dakle, čime je ona zaslužila njihovo odobravanje?

Okrene se prema Gabrielu koji joj je sjedio slijeva. Prije početka večere bila je toliko obuzeta brigom te nije stigla ni pomisliti da će možda izgledati neobično što se on pojavio pokraj nje i otpratio je u blagovaonicu. Već se malo-pomalo privikla na to da joj je u blizini, da joj ruka počiva na njegovoj dok on utire put kroz gužvu. Istom kad je u po četvrtog jela primijetila Luciferov upitan pogled, počela je shvaćati o čemu se zapravo radi.

Nedoumica na Celijinu licu, koju je vidjela zirnuvši kriomice prema njoj, potvrdila joj je da Gabrielova i njezina odnedavna sklonost uzajamnom druženju nije prošla nezamijećeno.

Iznenada se sledila od pomisli da su svi zamijetili kako se njih dvoje druže. Prije nego što je uspjela uobličiti pitanje »Jesi li i ovo unaprijed zamislio?« na način koji bi joj jamčio da će dobiti odgovor, Gabriel je pogleda i opazi joj zabrinutost u očima.

- Opusti se. Sve ide kako treba - Pokaže jelo koje mu je bilo na tanjuru. Ova divljač je izvanredna - što je u umaku?

Alathea pogleda u tanjur. - Muškatno grožđe i sirup od šipka - Bilo bi besmisleno prepirati se oko toga zašto je on sjeo baš uz nju. A kad se već našao na tom mjestu, od njega je moglo biti i neke koristi. - Što je s tužbenim zahtjevom?

On suzdržljivo slegne ramenima. - Dobro smo počeli.

- Ali ne dovoljno dobro da bismo bili sigurni u povoljnu presudu.

Blago iskrivi usne i ništa joj ne odgovori.

Alathea nastavi jedva čujnim šapatom, pogleda spuštena prema svom tanjuru: - Sve što mi imamo podložno je raspravi - nema ničega doista čvrstoga, nema pravoga dokaza o očiglednoj prijevari. Sve naše tvrdnje oslanjaju se na riječ drugih ljudi koje ne možemo pozvati da posvjedoče o činjenicama. Bez poštena svjedoka - bez kapetana Struthersa - Crowley će samo morati zanijekati naše tvrdnje. Teret dokazivanja past će na naša leđa.

- Posluži se graškom u bijelom umaku i pošalje jelonošu dalje. - Moramo pronaći kapetana, zar ne? ~ 269 ~

Knjige.Club Books Gabriel je pogleda. - S njime bismo sigurno dobili slučaj. Bez njega će biti teško.

- Pa valjda postoji još nešto što bismo mogli učiniti.

Ponovo je na licu osjetila njegov pogled. - Naći ćemo ga. - Uhvati je za ruku ispod stola i palcem je stane gladiti po dlanu. - Ali večeras uživaj u svom uspjehu. Zaboravi do sutra i na kapetana i na Crowleyja.

Ona kimne, izbjegavši ga pogledati u oči i ponadavši se da nitko nije vidio kako se zarumenila. Njegova ruka obavijena oko njezine probudila je opojno sjećanje na njegovo tijelo koje se obavija oko nje, trlja se o nju... Kad je povukao ruku, ona odlučno podigne glavu, udahne da se smiri i skrene pogled na drugu stranu stola radije nego na njega.

- Pretpostavljam da Esher i Carstairs misle ozbiljno?

Alathea usredotoči pažnju na Mary. Lord Esher koji je sjedio kraj nje nenapadno ju je, ali uporno obasipao pažnjom, a Mary je prihvaćala njegovo udvaranje s ljupkim odobravanjem. Sličan se prizor odigravao na drugom kraju stola, gdje je gospodin Carstairs sjedio uz Alice. - Po svemu sudeći, da.

Njihovim je roditeljima očigledno bilo jako drago što su večeras pozvani. Ona pokaže glavom u pravcu lady Esher i gospođi Carstairs; muževi su im sjedili malo dalje.

Gabriel pogleda prema njima, pa se načas usredotoči na jelo koje mu je upravo bilo posluženo. - Esher ima lijepo malo imanje u Hampshireu. Dobro upravlja imanjem i pazi na svoju zemlju. Drag momak sa smislom za humor, ali razborit i pouzdan. Po svemu što sam čuo, može postupati kako ga je volja - sumnjam da će cjepidlačiti oko toga što Mary nema miraza.

- Ona ima miraz.

- Ima? - Kratko je krzmao, pa upita: - Koliko?

Alathea mu mirno odgovori.

- Upravo dovoljno da budeš sigurna kako ni najstroži kritičari nemaju zašto dizati obrve. Zaista si uspjela sve pokriti.

Ona prigne glavu.

- Dakle, Esher se najvjerojatnije neće brinuti zbog novca, a Carstairsu valjda novac neće biti ni nakraj pameti. Esher je potomak starog, dobro utemeljenog bogatstva, a Carstairsova obitelj uživa i staro i novostečeno bogatstvo. Njih su se dvojica srela u Etonu i odonda su najbolji prijatelji, što će biti izvrsno za Mary i Alice. ~ 270 ~

Knjige.Club Books - Njih dvije su jako povezane.

- Carstairsovo imanje nalazi se malo južnije od Batha - možeš ga lako posjetiti iz Morwellan Parka. Njegov djed po majci imao je uloge u brodarskim društvima koje je Carstairs naslijedio. Pomalo stvara ugled kao oprezan ulagač u smjele poslovne pothvate. Vrlo je poduzetan na tom području i ne zanima ga da bude ičiji tajni ortak.

U glasu mu se jasno čulo odobravanje. Alathea ga letimice pogleda. Možda korisna veza za tebe?

Gabriel uhvati njen pogled. - Možda.

- Kako si doznao sve to - o Carstairsu i Esheru?

- Raspitao sam se naokolo. Potiho. Činilo mi se da tvoj otac nema pravih veza preko kojih bi sve to uspio saznati.

- Nema. - Časak je oklijevala, pa prigne glavu. - Hvala ti.

Pogleda ustranu, niz stol: tobože je promatrala goste, a zapravo je čekala da joj se osjećaj zahvalnosti rasplamsa i potom umine. Bestidnika koji je sjedio uz nju - i koji ju je itekako dobro poznavao - nije trebalo ohrabrivati.

Nastojala je ne razmišljati previše o tome koliko joj je život lakši kad je on uz nju i pruža joj potrebnu sigurnost, ali joj nije polazilo za rukom. Pomisao na to da ima rame o koje se može osloniti bila je odveć primamljiva.

Pogled joj doluta do Lucifera koji je pijuckao vino i promatrao nju i Gabriela; na licu mu se ocrtavao miran, zamišljen izraz.

Namjestivši bezbrižan smiješak, Alathea se stane polako ogledavati i opazi još nekoliko sličnih, zamišljenih pogleda. Trebalo joj je nekoliko minuta da shvati zbog čega Gabriel i ona neprekidno dovode ljude u nedoumicu. U pitanju je bio način na koji su jedno s drugim razgovarali. Oboje su tako dobro poznavali svaki ton, svaku boju u glasu onoga drugoga, da gotovo i nisu morali gledati jedno drugo kako bi razumjeli smisao izgovorenih riječi.

Razgovarali su kao dvije osobe koje se poznaju u dušu, kao par koji rječnikom visokog društva - već dugo ima uzajamni sporazum.

Razgovarali su kao dugogodišnji ljubavnici.

Već su i ostaci posljednjeg jela bili uklonjeni sa stola prije nego što se ponovo okrenula prema Gabrielu. Svi su se gosti uputili ravno u plesnu dvoranu. On je čas ranije ustao i ponudio joj ruku. Ona mu smjesti ruku na rukav i dopusti mu da joj pomogne - čim se osovila, on joj zgrabi ruku, zavuče

~ 271 ~

Knjige.Club Books je ispod svoje, posjednički je prekrije svojom rukom i povede je do reda koji se već stvorio na izlazu iz blagovaonice.

Poruka koju je slao radoznalim promatračima bila je jasna kao dan.

Premda se, kad je htio, znao vladati vraški neugodno, bila je sigurna da u tom trenutku ne pravi hotimice predstavu. Njegovo je ponašanje naprosto odražavalo osjećaje prema njoj.

Opazio je kako ga pogledava i podignuo obrvu. - Što je?

Zagledala mu se u svijetlosmeđe oči, uzvinula usne, zavrtjela glavom i skrenula pogled. - Nema veze. - Bilo je nemoguće privoljeti ga da se promijeni; osim toga, duboko u sebi je znala da bi joj tada nedostajala njihova novopronađena bliskost.

Plesna dvorana izazvala je pravu senzaciju. Dok je stajala uz ostale članove obitelji koji su, poredani u vrstu, pozdravljali goste koji su došli na ples, Alathea je primala pohvalu za pohvalom na račun neuobičajeno uređenog prostora. Usput je pomagala Mary i Alice prilikom pozdravljanja uvaženih udovica koje su im ulijevale strah u kosti. Na nesreću bi gotovo svaka stara galija, nakon što bi digla sidro i oslobodila djevojke, dojedrila do nje s topovima spremnim za paljbu.

- Apsolutni kriminal! - izjavi lady Osbaldestone, škiljeći kroz lornjon u njenu svilenu haljinu. - Kakva šteta, curo, kakva šteta). - Koščatim je prstom ubode u rebra. - Sam Bog zna zašto si se ti skrivala, ali već je zadnji čas da te neki momčina malo razmrda.

Neke među njima imale su drugačiji pristup.

- Recite mi, draga moja, provodite li mnogo vremena u dobrotvornom radu? - Lady Harcourt, Alatheina vršnjakinja, podmuklo se smješkala. Sigurno je jako lijepo živjeti povučeno kao vi.

Alathea je na sva slična pitanja odgovarala s blaženim osmijehom i nepomućenim mirom. Čim se plima nadolazećih gostiju malo povukla, pojavio se Gabriel i odvukao je uz Serenin blagoslov.

- Ali Mary i Alice...

- Pa Serena je s njima. Osim toga, htio bih da upoznaš nekoga.

- Koga?

Njegova pratetka Clara bijaše srdačna stara dama, možda mrvicu izgubljena. - Tvoje sestre su ljupke, draga, ali morat ćemo se pobrinuti da se ti prva udaš - reče ona tapšući Alatheu po ruci. ~ 272 ~

Knjige.Club Books - Upravo joj to i ja govorim - spremno prihvati Gabriel.

Alathea ga preko Clarine glave pogleda stisnutim očima.

- Zaista, da - nastavi Clara i opet je potapše po ruci. - Morat ćemo ti naći nekog pristalog gospodina - možda onog zgodnog dečka, Chillingwortha?

Izraz na Gabrielovu licu bijaše neprocjenjiv: Alathea se teškom mukom suzdržala da se ne nasmije. - Ne bih rekla - uz osmijeh odgovori Clari.

- Ne? Čekaj onda, da vidimo. Koga još imamo?

Devil došeće do njih prije nego što je Clara uspjela razmisliti o drugim kandidatima. Ona pusti Alatheinu ruku i zgrabi ga za rukav. - Je li Honoria ovdje?

Devil se veselo nasmiješi. - Nalazi se na drugom kraju dvorane - odvest ću te k njoj ako hoćeš.

- O, da - baš si ljubazan. - Čvrsto uhvativši šal jednom rukom, a Devila drugom, Clara im se nasmiješi i ode.

- Eno Carmichaelsovih. - Gabriel pogledom pokaže Alathei par čije se ladanjsko imanje nalazilo nedaleko od Morwellan Parka i Quiverstone Manora.

Polako se upute prema njima.

Idućih dvadesetak minuta pod Gabrielovim su vodstvom šetali kroz sve veću gužvu, povremeno se zaustavljajući da s nekim proćaskaju. Tek kad je kroz more glava opazila lorda Montgomeryja, a zatim i lorda Falwortha, Alathei je sijevnulo što on zapravo radi. Budući da su se neprestano kretali od jedne do druge skupine sugovornika, njeni se obožavatelji nisu imali prilike okupiti oko nje. Progutala je riječi prosvjeda - ionako se radije probijala kroz gužvu ruku pod ruku s Gabrielom negoli stajala negdje okružena uglavnom praznoglavim udvaračima. Bilo je razborito praviti se da ne opaža njegove premudre poteze. Čim su glazbenici odsvirali prve taktove, mnoštvo se kao čarolijom razmaknulo i oslobodilo širok prostor posred dvorane. Mary i Alice već su unaprijed dobile dopuštenje da odaberu prvi ples po vlastitoj želji: složno su odabrale valcer. Nestrpljiva da vidi hoće li se ispuniti njena očekivanja - hoće li Esher zaplesati s Mary, a Carstairs s Alice - Alathea se voljko pridružila Gabrielu na rubu plesnog podija.

I doista, Mary i Esher prvi su stupili na podij - Mary sva rumena od sreće, lica ozarena osmijehom koji je sve govorio, Esher kao utjelovljenje ponosa. ~ 273 ~

Knjige.Club Books Kad su plešući prošli pokraj nje, Alathea se nasmiješi kroz suze, pa se ogleda po dvorani. Alice je već bila u Carstairsovim rukama - jedno drugome izgubljeni u očima, nesvjesni mnoštva koje ih promatra.

Alathea uzdahne. Odigrala je neizvjesnu partiju karata i pobijedila njezine će sestre imati budućnost kakvu je za njih željela i kakvu su po plemenitu rodu zasluživale. Bit će sretne, i voljene...

Uto Alice i Carstairs prođu kraj nje.

Sljedećeg trenutka Alathea se također našla na podiju, okrećući se u Gabrielovu naručju. Zapanjeno razrogači oči. Osim njih, još nitko nije zaplesao. - Što...?

Gabriel podigne obrvu. - Moj ples, ako se ne varam?

Najradije bi mu bila rekla što misli o njegovoj bahatosti, no pred radoznalim pogledima polovice otmjenog londonskog društva preostalo joj je tek da namjesti osmijeh i pusti ga da je okreće po dvorani. Učinila je jedino što je mogla - bijesno ga je prostrijelila pogledom.

On se samo nasmiješi i privuče je još bliže; za njima su i drugi parovi počeli popunjavati podij. U trenutku dok su mijenjali smjer okretanja, on se nagne prema njoj. - Nemoj me izazivati. Šapatom izgovorene riječi pomiluju joj uho; ona zadršće. - Trebala bih se ljutiti na tebe.

- Ali nećeš. Znaš da ti ne mogu odoljeti.

Umjesto odgovora, ona frkne nosom; produženje razgovora u tom pravcu nipošto ne bi koristilo njezinu duševnom miru. Ionako ju je kopkala neugodna spoznaja da uživa plesati s njime, da uživa dok je njegova ruka prži kroz svilu na leđima, da uživa u tome što ju je zarobio svojom snagom i tako je lagano vrti po dvorani.

Uvidjela je nešto što nikada nije željela: njeno uživanje u životu sve je više ovisilo o njemu.

Nakon plesa su ponovo krenuli vrludati kroz gužvu i ćaskati s poznanicima. Upravo dok su se opraštali s jednom grupicom uzvanika, ugledaju Gerrarda Debbingtona kako doziva Gabriela. Gabriel zastane, a Gerrard, gurajući se porebarke ovamo-onamo, nekako stigne do njih.

Uputi Alathei pristojan, neodređen osmijeh.

Ona se veselo nasmiješi, potpuno zaboravivši da ga nije upoznala dok je pozdravljala goste. - Zdravo! ~ 274 ~

Knjige.Club Books Gabriel je uštipne za prste i predstavi joj ga. Alathea se i dalji smješkala, kao da i inače razgovara s gospodom koju ne poznaje. Srećom je Gerrard bio odviše dobro odgojen te bi išta naglas primijetio.

On pogleda u Gabriela. - Bismo li mogli kratko porazgovarati... moram ti nešto reći.

Gabriel pokaže na Alatheu. - Thea zna čime se bavim - zna za Crowleyja.

Možeš slobodno govoriti.

- O. - Gerrard se nasmiješi da prikrije iznenađenje. - Ako je tako... Jučer sam izlazio iz Tattersallsa i doslovce se sudario s Crowleyjem. Bio je u društvu onog gospodina za kojeg je Vane rekao da je lord Douglas. Nažalost su Vane i Patience bili odmah iza mene, a Patience mi je upravo nešto govorila. Po onome što je rekla bilo je očito da mi je sestra. - Napravi grimasu, pa nastavi. - Samo ti sestra može reći takvo što. A budući da je držala Vjetrogonju pod ruku, nije bila potrebna osobita pamet da se zaključi u kakvoj smo vezi nas troje. Vane mi je rekao da bih ti to morao ispričati i pitati te što ti o tome misliš.

- Ja mislim - odgovori Gabriel - da bismo se trebali posavjetovao s Vjetrogonjom. - Pogleda preko mnoštva glava. - Gdje je on?

- Negdje na lijevom kraju dvorane - reče Gerrard kriveći vrat. - Blizu zida.

Patience je bila s njim.

Alathea opazi grimizno pero koje je Patience Cynster imala u kosi. - Eno ih - kod drugog zrcala.

Upute se prema njima, no dok su se provlačili kroz gužvu, Gerrard je odmakao malo naprijed. Gabriel privuče Alatheu. - Moram o ovome porazgovarati s Vjetrogonjom - Gerrardu možda prijeti opasnost.

- Alathea ga zabrinuto pogleda. - Od Crowleyja?

- Da. Trebaš zabaviti Patience dok ja s njim razgovaram.

- Zašto ne možeš o tome govoriti pred njom? Na koncu, Gerrard je njen brat.

- Upravo zato. Ako nisi primijetila, Patience je trudna, pa Vane sigurno ne bi htio da strahuje za Gerrarda, tim više što ćemo mi učiniti sve da prijetnja nestane.

- Dakle, ti želiš da je ja zabavim? I pomognem vam da je držite u neznanju o nečemu što itekako ima pravo znati - Alathea zastane, jer joj je na um pala dobrodošla usporedba u korist Patienceinih sestrinskih prava. - Reci mi, da ~ 275 ~

Knjige.Club Books se Charlie ili Jeremy nađu u opasnosti, bi li me ti o tome obavijestio, ili bi se pobrinuo da ja to nikad ne doznam?

Sve joj je bilo jasno čim je vidjela kako Gabriel stišće usne u tanku crtu.

Pogleda ga stisnutih očiju. - Muškarci! Zašto, zaboga, vi uvijek utvarate...

- Samo malo: tko želi zaustaviti Crowleyja?

Alathea trepne. - Ja. - A komu si se obratila s molbom da ga zaustavi?

- Tebi.

- Maglovito se sjećam kako smo se dogovorili da se moraš držati mojih odredbi.

- Da, ali...

- Thea, prestani se prepirati. Moram razgovarati s Vjetrogonjom i ne želim da se Patience bespotrebno uzrujava.

Kad se stvar tako postavi... - No, dobro. - Dobaci mu strog pogled. - Ali ja to ne odobravam.

Izvukli su se iz gužve i došli do Vjetrogonje i Patience. Smireno se osmjehujući Alathea povuče Patience na stranu; Gabriel suspregne smiješak kad je načuo kako je ispituje o tijeku trudnoće. Savršena tema za razgovor, savršena izlika da se muškarce isključi iz razgovora.

Muškarci su se pak smjesta stisnuli ukrug.

- Što ti misliš? - upita Vane.

- Sve u svemu vrlo opasno. Crowley je sigurno iscijedio iz Archieja Douglasa sve o Gerrardu prije nego što su stiglo do prve dražbovaonice. Gabriela pogleda Vjetrogonju. - Pretpostavljam da je Archie bio dovoljno compos mentis da te prepozna?

- Bez sumnje - bio je vidljivo trijezan; doduše, još nije bilo podne.

Gabriel pogleda Gerrarda. - Dakle, ništa od toga - moramo te nekamo skloniti.

Gerrard slegne ramenima. - Mogao bih nakratko otići kući u Derbyshire.

- Ne - to je predaleko. Moraš biti negdje blizu Londona i blizu suda. Trebat ćemo te kao svjedoka da potvrdiš pojedinosti o ponudi koju je tvrtka nudila ulagačima.

- Što će, po tvom mišljenju, Crowley poduzeti? - upita Vane. ~ 276 ~

Knjige.Club Books - Ja mislim - odvrati Gabriel - da će pričekati i razmisliti kako dalje. On je predugo u igri a da bi se prenaglio. I vrlo je blizu trenutka kad će zatražiti naplatu svojih zadužnica. Rekao bih da će zaključiti kako se Gerrard sa mnom posavjetovao poslije sastanka s njime - nema razloga posumnjati da sam ja išta znao prije nego što su se sastali. Štoviše, da je Gerrard meni spomenuo Crowleyja prije sastanka, ja bih mu bio savjetovao neka se ne sastaje s tim prevarantom.

Dakle, Crowley će sigurno misliti da se Gerrard sa mnom savjetovao nakon sastanka i da sam ga ja odgovorio od ulaganja. Danas je shvatio zašto mu se Gerrard više nije javio. Međutim, sada mu je nadohvat ruke čitavo malo bogatstvo, pa će dobro razmisliti hoće li kakvim nesmotrenim potezom privući na sebe neželjenu pozornost. Ne vjerujem da će se u ovom času upustiti u potragu za Gerrardom, ali čim čuje da je protiv njegove tvrtke podnesena tužba, krenut će za njim, i to s osvetničkim namjerama.

- Koliko je on zapravo opasan?

Gabriel pogleda Vjetrogonju u oči. - Ubit će a da ne trepne. - Vane podigne obrve, Gabriel nastavi: - Prema onome što sam čuo, utukao je i posljednji novčić u ovaj pothvat - ako ne uspije naplatiti zadužnice, propao je. I jamačno će mu za vratom biti nekolicina prilično mračnih tipova i gnjevnih vjerovnika.

Ukratko, rekao bih da je Crowley opasniji od bijesna štakora stjerana u kut.

- Hmm. - Vane skrene pogled na svoju suprugu koja je malo dalje živahno čavrljala s Alatheom. - Zabrinut sam za Patience. Ne izgleda li i tebi prilično blijeda?

Gabriel promotri zdravo rumenilo koje je krasilo ljupke Patienceine obraze. - Stvarno loše izgleda.

- Kratak boravak u Kentu upravo je ono što joj je potrebno za oporavak.

Svjež zrak, sunce...

- Deseci tvojih radnika na poljima koja okružuju dvorac. Baš kako je liječnik propisao. - Gabriel se okrene prema Gerrardu koji ih je šuteći slušao.

- Dakako, ti ćeš, kao pravi brižni brat, otpratiti sestru na ladanje.

Gerrard se široko nasmiješi. - Kako god vas dvojica kažete - crtati mogu tamo kao i ovdje.

Vane pokaže rukom prema Patience i Alathei. - Hoćemo li im priopćiti novosti?

~ 277 ~

Knjige.Club Books Deset minuta kasnije Gabriel i Alathea ponovo su uronili u gužvu. Alathea se nasmiješi. - Jako je lijepo od Vjetrogonje što Se toliko brine za Patience, premda za to nema potrebe. Ona je savršeno dobra zdravlja.

- Da, eto, muževi moraju raditi ono što se mora, osobito ako su Cynsteri.

- Gabriel joj dobaci pogled. - Jesi li doznala štogod zanimljivo?

- Razgovarale smo o trudnoći.

- Znam.

Alathea zakorakne, ukipi se, pa se okrene prema njemu. - Što ti...? Ti ne...?

On raširi oči. - Ne što? - Uto se začuju prvi taktovi glazbe, on je obgrli rukom oko struka, privuče je k sebi, u naručje, na plesni podij.

Zureći ukočeno preko njegova ramena, Alathea duboko udahne. Ne obazirući se na to što su joj obrazi gorjeli od crvenila, odlučno izgovori: - Ja nisam trudna.

Od njegova duboka uzdaha zalelujaju joj se kovrče oko uha.

- Ah, što ćemo, nada umire posljednja.

Utješno ju je milovao po leđima opisujući jedva primjetne male krugove.

Alathea se ugrize za usnu savladavajući iznenadni poriv da izlane istinu - da ne zna je li ili nije trudna. Nije joj bilo ni nakraj pameti da o takvim stvarima razgovara s njime. Osobini ne s njim.

- Jednoga ćeš dana nositi moje dijete - znaš to, zar ne?

Zatvorila je oči, kad već nije mogla začepiti uši da ne sluša njegove riječi koje su joj prodirale ravno u um, u srce, u praznu dušu punu čežnje.

- Ti voliš djecu - i želiš vlastitu djecu. Ja ću ti dati djece koliko god budeš htjela.

Okretali su se ne mareći za ples: samo su njih dvoje čuli ritam koji ih je pokretao.

- Želiš imati moje dijete - i ja ga želim. To će se jednom dogoditi, Thea vjeruj mi, hoće.

Zadrhtala je. Na njeno golemo olakšanje više ništa nije govorio - samo ju je vodio preko podija. Kad je glazba završila i on je pustio iz naručja, već se bila donekle pribrala. Ipak ga se nije usudila pogledati u oči, nego se stala osvrtati po dvorani. - Morala bih se javiti Sereni...

- Sve je u redu - rekla mi je da se o ničemu ne trebaš brinuti.

To ju je navelo da mu pažljivo promotri lice. - Nije. ~ 278 ~

Knjige.Club Books - Jest, rekla mi je, a dobro znaš da gospodin mora učiniti sve što može kako bi ugodio domaćici.

Upravo je zaustila jedak odgovor, no prekinuli su je lord i lady Collinridge, susjedi na čijem se posjedu nalazio onaj stari štagalj s uskim stražnjim prozorom. Collinridgeovi su ih oboje poznavali od najranija djetinjstva, ali već godinama nisu vidjeli Gabriela; Alathea se slatko smješkala, a lady Collinridge je uz njezinu pomoć nemilice izgnjavila njena mučitelja.

Gabriel je naposljetku izmislio da se mora odazvati na majčin poziv i odvukao Aiatheu sa sobom.

- Izebelo - šapne joj dok su se provlačili kroz vrevu koja je dotad postala jednako grozna kao na svakom plesu te sezone, što je bio dobar znak. Uživala si u ovome.

- Zaslužio si - odreže Alathea. Iznenada su se našli u tolikoj stisci da su se morali na par trenutaka zaustaviti: on je stao tik iza nje.

- Hmm - i što sam još zaslužio?

Alathea zatomi uzvik kad je osjetila kako joj velika ruka klizi niz bok i polako joj, itekako dobro poznatim pokretom, ukrug miluje stražnjicu pokrivenu svilom.

Lagano stisnuvši šaku, Gabriel prigne glavu i prošapće joj u uho: - Možda bi ti bilo po volji da se povučeš u svoju radnu sobu? Na koncu, tvoja mi je pomajka naložila da te zabavim što najbolje znam i umijem.

Nije uspjela odoljeti porivu da zabaci glavu i pogleda ga u oči. Pod teškim su vjeđama sjale zlatnim plamenom. Bilo je potpuno jasno o čemu razmišlja.

Pogled joj se spusti do njegovih usana. Je li bilo moguće da postoji iskušenje jače od toga?

Uto se gužva malko razrijedila, a ona je konačno uspjela udahnuti. - Na vratima moje radne sobe nema brave, zar se ne sjećaš?

Riječi su joj bez razmišljanja izletjele iz usta, a obrazi joj istog trena planuli crvenilom. Njegov zlobni hihot naveo ju je da ga zamisli u ulozi gusara koji se upravo sprema oteti je; ipak joj je pomaknuo ruku sa stražnjice - sa zažarene puti - te je kratko, kao u znak privrženosti, stisnuo za bok prije nego što ju je pustio. Rijeka ljudi ponovo je potekla, pa su se i oni pokrenuli.

Gotovo odmah su sreli lady Abemarle, daleku rođakinju obitelji Cynster, i zastali da s njom pročavrljaju. Zatim je na red došla lady Horatia Cynster. ~ 279 ~

Knjige.Club Books - Nemam pojma - odgovori ona na Gabrielovo pitanje - hoće li se Demon i Felicity uopće vratiti u grad prije kraja sezone. Čini se da beskrajno uživaju.

Prema posljednjim vijestima, nalaze se u Cheltenhamu.

Nekoliko su minuta proveli u ugodnom razgovoru, pa krenuli dalje. Kad se ustanovilo da je i sljedeća plemenita gospođa, pokraj koje su se zaustavili da je pozdrave, također u srodstvu sa Cynste rima, Alathea je postala sumnjičava. Doduše, obitelj Cynster bijaše doista velika, s mnoštvom rodbine. No svejedno... Čim su se malo odmakli, ona pogleda Gabriela. - Čini li sito meni, ili me ti upoznaješ sa svojom obitelji?

- Naravno da ne - moja te obitelj već poznaje. A oni koji tenisu poznavali, upoznali su te dok si stajala na ulazu i pozdravljala goste.

Alathea srdito uzdahne. Pogled njegovih očiju i stisnuta vilica upozoravali su je da će svaki prosvjed biti uzaludan - njegova je namjera bila nepromjenjiva. Čvrsto je držao uzde i jurio što je brže mogao prema vjenčanju. Ona zavrti glavom. - Nemoguć si!

Usne mu zaigraju. - Ne. Ti si nemoguća. Ja sam samo nepokolebljiv.

Pokušala je suspregnuti smijeh, ali nije uspjela.

- Lady Alathea! - Lord Falworth progura se kroz gužvu i duboko joj se nakloni. - Draga gospo, uvjeravam vas da sam vas zaista uporno tražio! Usput dobaci Gabrielu optužujući pogled. - I čini mi se da baš sad, kad sam vas našao, počinje kotiljon. Biste li mi ukazali čast?

Alathea se nasmiješi. Unatoč sklonosti prema kicošenju, Falworth bijaše prijazan gospodin i prosječan plesni partner. - Zaista, gospodine - ja bih trebala biti počašćena. - Možda je kucnuo čas da se malo odmakne od svog samoproglašenog čuvara. - Biste li me ispričali, gospodine Cynster? - Kimne Gabrielu, položi ruku na Falworthov rukav i krene s njim prema plesnom podiju, gdje su se već skupljali parovi. Čim je ples počeo, zaboravila je na Falwortha i stala razmišljati o Gabrielu. Nijedan se gospodin nije mogao mjeriti s takvim suparnikom. Za nju je - najvjerojatnije oduvijek - postojao samo jedan muškarac, onaj koji joj je čitava života bio najbliži. A sada se htio njome oženiti. Bilo mu je stalo do nje, ali ne na način koji bi ona prihvatila kao pouzdan temelj braka. Nije imala pojma što da učini - kako da se postavi u okolnostima u kojima se našla i

~ 280 ~

Knjige.Club Books pronađe siguran izlaz, kako za njega tako i za sebe. Pritisak da popusti, da se preda i postane mu ženom, rastao je svakoga dana.

Njena jedina obrana bijaše jednostavna, ali čvrsta. Strah. Nesavladiv, neprekidan strah od boli tako goleme, tako duboke da je nikako ne bi uspjela preživjeti. Od boli kakvu je više naslućivala nego poznavala, kakvu je mogla zamisliti ali ju nije doživjela. Od boli kakvoj se nijedna duševno zdrava osoba nikada ne bi izložila niti dopustila da joj zaprijeti.

Bila je sigurna u jedno: strašno se bojala pristati da se za njega uda jer je, osim prolazne želje, on prema njoj osjećao tek blagu naklonost i dužnost da se o njoj brine.

Dok se okretala i njihala u ritmu kotiljona, razmatrala je istinu koju je uvidjela i njeno značenje: nikada neće nositi njegovo dijete.

Nikada, nikada neće imati vlastitu djecu.

No to ionako bijaše odlučeno prije jedanaest godina. Sudbina je tek trebala opozvati njenu odluku.

S ruba plesnog podija Gabriel je promatrao Alatheu kako se skladno okreće. Razmišljala je o nečemu što ne bijaše kotiljon - odsutnost u pogledu i miran, nepristupačan izraz lica svjedočili su o tome da je u mislima negdje daleko. Bio je siguran da razmišlja o njemu. Htio je da razmišlja o njemu, ali... mučila ga je sumnja da se njene misli u tom trenutku ne kreću smjerom kojim je on želio. Nagoni su ga poticali da joj ne da mira, da je neumorno salijeće i da je zgrabi kako god zna i umije. Neko drugo čuvstvo - snažnije čuvstvo opominjalo ga je da je odluka njezina. A znao je, hvala Bogu, kako je lako na nju utjecati.

Njegov je osvajački pohod zapeo pred neočekivanim preprekama, a plijen mu je neprestance izmicao. Svaki put kad bi pomislio da ju je uhvatio, ona bi se povukla širom otvorenih svijetlosmeđih očiju, pomalo zbunjena ali ne i uvjerena.

Ni izdaleka dovoljno uvjerena te bi se za njega udala.

Zbog toga se osjećao bespomoćno i nimalo uljuđeno svaki put kad bi se ona maknula iz njegove blizine. Kako nije bilo prikladnog zida na koji bi se naslonio i stražario nad njom, šuljao se amo-tamo rubom plesnog podija čuvajući se gospi koje su vrebale ne bi li ulovile njegov pogled.

~ 281 ~

Knjige.Club Books Premda je uspješno izbjegao sve poduzetne gospođe, nije uspio izbjeći Chillingwortha. Grof se u jednom trenutku našao pred njim i zapriječio mu put.

Pogledi im se sudare. Kao da su se dogovorili, obojica se istodobno okrenu tako da su stajali rame uz rame i promatrali podij.

- Iznenađen sam - progovori Chillingworth otegnuto - da se još nisi umorio od ove igre.

- A koja je to igra?

- Ona u kojoj si ti vitez-zaštitnik koji svima nama ostalima ne da ni blizu.

- Chillingworth mu je pažljivo promatrao lice. - Budući da si blizak obiteljski prijatelj, donekle shvaćam zašto se tako ponašaš, no ne misliš li da si malo pretjerao s tom ulogom?

- A zašto bi se, molim te, to ikako tebe ticalo? - Još dok je postavljao pitanje, Gabriel osjeti ledene trnce po vratu.

- Pa čini mi se da je to očigledno, stari moj. - Chillingworth mahne rukom prema plesačima, pazeći da izravno ne pokaže Alatheu. - Ona je privlačna partija, osobito nekome mojeg imovinskog stanja.

Svaka riječ sve je više mrznula krv koja je poput leda kolala Gabrielovim žilama. Netko neobaviješten mogao bi pomisliti da Chillingworth razmišlja o tome kako bi zaveo Alatheu zato što se trenutačno ne nalazi ni u kakvoj ljubavnoj vezi. No Gabriel je znao da nije tako. Grof je pripadao istoj klasi, istom društvenom sloju kao i članovi Družbe Cynsterove: bijaše im jednak u svakom pogledu. Pridržavao se istog nepisanog zakona koji je Gabriel poštivao otkako je postao odrastao muškarac. Dame iz dobrih obitelji i dobre naravi ne bijahu lovina za odstrel.

Alathea je je nesumnjivo bila oboje. Dakle, Chillingworthu nije bilo ni na kraj pameti da je zavede.

Ravnodušna izraza, Gabriel prijeđe pogledom preko plesača i zaustavi ga na Alatheinu licu. - Ona nije za tebe.

- Zbilja? - U Chillingworthovu se glasu čuo izazov. - Shvaćam da takva mogućnost može iznenaditi čovjeka, osobito ako je Cynster, ali naposljetku o svemu ipak odlučuje dama.

- Ne - Gabriel izusti tiho, ali s toliko pritajene snage da je Chillingworth postao oprezan. I odlučio pričekati.

~ 282 ~

Knjige.Club Books Gabriel je jasno uviđao opasnost. Chillingworth je bio Devilove dobi i još se nije oženio. Trebao mu je nasljednik, a da bi dobio nasljednika trebala mu je žena. Premda je cijenio Chillingworthov dobar ukus zbog kojega ga je Alathea privukla, ali nije mu bilo ni na kraj pameti da odobri njegov izbor.

Alathea ga je voljela, no nije bio siguran zna li ona to i može li to prihvatiti.

Bila je tvrdoglava i samovoljna, navikla da sama određuje svoj životni put.

Usto je imala crtu hotimične nepromišljenosti koju je oduvijek smatrao opasnom. Nikad nije bio u stanju predvidjeti na što bi je ta osobina mogla navesti. Očigledno joj je bilo teško suočiti se s pomišlju na udaju za njega.

Ponudi li joj Chillingworth brak, bi li se moglo dogoditi da prihvati njegovu ponudu samo da izbjegne stupicu u koju ju je on namamio?

Je li moguće da bi, unatoč tome što ga ljubi - ili upravo zbog toga - odlučila da će se udati za Chillingwortha? Možda zamišlja da će ga tako osloboditi obveze koju mu nalaže viteška čast?

Pratio ju je pogledom preko glava ostalih plesača i znao je da se ne smije igrati sa sudbinom. Ona je prema Chillingworthu gajila prijateljske osjećaje.

Grof je, kad je to htio, umio biti vrlo šarmantan; uostalom, bijaše gospodin istog kova kao i on. A Alathea je bila grofova kći. Bio bi to u svakom pogledu dobro pogođen spoj.

Kad ne bi postojala jedna zapreka.

Gabriel se okrene prema Chillingworthu i pogleda ga u oči. - Ako si kojim slučajem zamislio da ćeš doskočiti nedostatku nasljednika tako što ćeš se povezati s obitelji Morwellan, savjetujem ti da još jednom razmisliš.

Chillingworth se ukoči: u pogledu mu se vidjelo da ne vjeruje vlastitim ušima. - Zbog čega, molim te ? - upita glasom tvrdim poput čelika, jedva susprežući ratobornost.

- Zato - odvrati Gabriel - jer ćeš umrijeti prije nego i malim prstom dotakneš damu o kojoj govorimo, zbog čega će ti biti malko teže osigurati nasljednika.

Chillingworth je par trenutaka zurio u njega, a potom skrene pogled i ponovo zauzme opušteno držanje. - Gotovo ne mogu vjerovati da si ti takvo što izgovorio - promrmlja.

- Ozbiljno sam mislio svaku riječ.

- Znam. - Chillingworthu zaigraju usne. - Kako si me samo prosvijetlio.

- Preporučujem ti da to imaš na umu. ~ 283 ~

Knjige.Club Books Chillingworth pogleda u smjeru odakle se, nakon završetka plesa, Alathea polako približavala oslanjajući se na Falworthovu ruku. I on i Gabriel zakorače u isti mah da je presretnu. - Razmislit ću - odvrati.

Alathea se nije mogla načuditi kako ju je lako Gabriel pronašao u gužvi; ona i lord Falworth jedva su se udaljili od podija, a on je već izronio iz mnoštva.

Usto joj je bilo osobito drago što je pokraj njega ugledala Chillingwortha.

- Milorde. - Pruži mu ruku i s iskrenim se zadovoljstvom nasmiješi kad joj se naklonio. - Nadam se da ste primijetili kako sam uzela k srcu vaše napomene. Nisam mogla poduzeti ništa u vezi s brojem uzvanika, ali je barem programom predviđen velik broj valcera.

Chillingworth uzdahne. - Kakav li vam je to način mučenja, draga moja?

Pretpostavljam da, kao i obično, vi niste slobodni ni za jedan valcer.

Alathei nije promakao letimičan pogled koji je dobacio Gabrielu. Nažalost, nisam - odgovori ona.

- Međutim - nastavi Chillingworth - ako me uši ne varaju, upravo počinje seoski ples. Mogu li vas zamoliti da me razveselite svojim društvom?

Alathea se nasmiješi. - Bit će mi posebno zadovoljstvo.

Seoski ples izvodio se od početka do kraja tako da se parovi nisu razdvajali. Chillingworth je vodio ugodan razgovor o općim temama. Alathea mu je odgovarala bez puno razmišljanja jer joj je na pameti opet bio Gabriel. Čim je ples počeo, izgubila ga je iz vida; više se nije nalazio ondje gdje su ga ostavili. Pitala se gdje je i što radi.

Po završetku plesa položila je ruku na Chillingworthov rukav. S podija ju je odveo ravno do Gabriela koji je čekao na drugom kraju dvorane, podaleko od mjesta gdje su se rastali.

Alathea se jedva suzdržala da ne zakoluta očima. Skinula je ruku s Chillingworthove i stala između njih dvojice, pripravna jednome i drugome zabiti lakat u rebra ne budu li zadovoljili njena mjerila pristojnog razgovora.

Začudo, obojica su se vladala uljudno. Chillingworth je izgledao pažljiv i na oprezu. Gabriel se držao osorno kao i inače, a razlog joj je bio jasan: uz njih je stajao Chillingworth kojeg je on očigledno smatrao jedinim ravnopravnim suparnikom. Ubrzo im se pridružila Amanda u pratnji lorda Rankina, a čas kasnije pojavila se i Amelija oslanjajući se na ruku lorda Arkđalea.

~ 284 ~

Knjige.Club Books - Ovo je tako predivan ples, lady Alathea! - Amanda je sjala od zadovoljstva. - Zaista silno uživam! - Zavodljivo zatrepće dugim trepavicama prema Rankinu koji se posve nesvjesno sav zajapurio.

- Velika zabava - stvarno velika zabava - zacvrkuće Amelia. - Koliko samo ljudi ima! - Nasmiješi se lordu Arkdaleu. - Eto, do danas nisam imala prilike pročavrljati s Freddiejem.

- Nadam se - umiješa se Alathea da preduhitri Gabriela - da ste obje dovoljno mudre da u potpunosti iskoristite prilike koje vam se nude.

- Ma naravno - spremno će Amanda. - Naše su knjižice s popisom plesova pune do kraja. Svaki smo ples otplesale s drugim gospodinom.

- I svaki smo odmor između plesova provele s drugim gospodinom - doda Amelia. Obje su djevojke ublažile priznanje o svojoj namjernoj nestalnosti uputivši neodoljiv osmijeh svojim pratiteljima. Jadnici nisu bili sigurni trebaju li se i dalje šepiriti ili ne.

- Usput budi rečeno, nismo uopće vidjele Lucifera - Amanda uperi pogled anđeoski plavih očiju u svog rođaka. - Je li on ovdje?

- Bio je - odgovori Gabriel.

- Sigurno je otkrio nešto užasno zanimljivo. Ili nekoga - tobože bezazleno bubne Amelia.

- Primijetila sam lady Scarsdale, a također i gospođu Sweeney. Bila je od glave do pete u svijetlocrvenome - odvratna boja. Ne vjerujem da bi Lucifer bio s njom, što ti kažeš?

- Možda je s lady Todd. Znam da je ona ovdje...

Blizanke su nastavile s hinjenom prostodušnošću nagađati o tome kojom bi gospom Lucifer trenutno mogao biti zanesen. Pratitelji su im bili potpuno smeteni. Gabriel nije bio ni najmanje smeten, ali nije htio privlačiti pažnju.

Alathea je grickala usnu da ne prasne u smijeh i uživala u osveti blizanki.

Dok su djevojke veselo ćeretale, Chillingworth joj dotakne ruku. Okrene se i opazi pomalo žalostan izraz u grofovim očima.

- Bojim se da ću vas napustiti, draga moja, i ostaviti vas kao zarobljenicu među svim ovim Cynsterima.

Alathea se nasmiješi. - Naizgled bučno i buntovno društvance, ah blizanke zapravo slave pobjedu nad nekim članovima obitelji.

~ 285 ~

Knjige.Club Books Chillingworth ju je još časak gledao u oči, zatim okrzne pogledom Gabriela koji je upravo razmjenjivao zajedljive primjedbe s Amandom, pa je upitno pogleda. - Također Cynster?

Alathea nije znala što bi pomislila - a još manje što bi odgovorila.

Chillingworth ju je oslobodio neprilike i naklonio se. - Vaš sam sluga, draga moja. Bude li vam ikada zatrebala ikakva pomoć, ne oklijevajte je zatražiti.

Otmjeno nakloni glavu, okrene se i zakorači u vrevu.

Zbunjeno ga je gledala kako odlazi, a onda se okrenula prema Gabrielu i blizankama. *** Idući je ples bio valcer.

Gabriel, kojeg su blizanke poprilično iznervirale, zgrabi Alatheu za ruku i odvuče je na plesni podij a da ju nije ni upitao za pristanak. Obgrli je oko struka i privuče je blizu sebe. Pogledi im se sretnu.

Ona se vragolasto nasmiješi, ali ne reče ni riječ. Opustila se i prepustila njegovu vodstvu bez ikakva svjesnog napora. Gledajući usput po dvorani dok su se okretali, nije opazila ni traga ničemu što bi kvarilo dojam. Zabava je bila u punom zamahu i sve je pretjecalo u savršenu redu.

Upravo se spremala opet pogledati Gabriela, kadli ugleda lice lady Osbaldestone kako promiče pored njih. Veseo izraz u starim očima Njena gospodstva, Alathea se prisjeti odobravanja koje je već vidjela u pogledima lady Jersey, kneginje Esterhazy i drugih uvaženih gospi. Koliko ih je još te večeri, u stanju povišene pripravnosti, pomno pratilo nju i Gabriela?

- Ovo je opasno, ti i ja - ona ga pogleda. - Završit ćemo kao glavna poslastica trač-babama.

- Besmislica. Ima li itko išta protiv nas?

Nitko. Alathea stisne usne. Nakon par časaka progovori: - Ja sam prestara. Čitavo visoko društvo iščekuje tvoju ženidbu - neće odobriti budeš li se ženio mnome.

- A zašto ne? Pa nisi ti nekakva stara luđakinja, za Boga miloga!

- Imam dvadeset i devet godina. ~ 286 ~

Knjige.Club Books - I onda? Ako to mene ne brine, a znaš jako dobro da me ne brine, zašto bi se taj podatak ticao ikoga drugoga?

- Tridesetogodišnji neženje obično se ne žene s usidjelicama kojima je dvadeset i devet.

- Vjerojatno zato što većina usidjelica od dvadeset i devet godina ima za svoje stanje neko valjano usidjeličko opravdanje. - Gabriel uhvati njen pogled. - Ti si ostala sama zbog potpuno drugačijeg razloga - razloga koji više ne postoji. Učinila si sve što je bilo potrebno - ponovo si postavila obitelj na noge. Vodila si računa o svemu dok Charlie nije stasao da može nastaviti tvoj posao, za koji si ga i obučila. - Spusti glas, pa doda: - Sad je vrijeme da sve to ostaviš i počneš živjeti život koji si trebala živjeti. Sa mnom.

Alathea je šutjela: nije bila sigurna hoće li je glas izdati ako progovori.

On nastavi: - Nisam otkrio ni najmanji trag neodobravanja - naprotiv. Sve plemenite gospe starije dobi poznavale su tvoju majku - i sve su uzbuđene na pomisao da ćeš se konačno udati. Nikada im - kao ni ostatku visokoga društva - nije bilo jasno zašto se to dosada nije dogodilo. Svima je njima pomisao da ćeš se vjenčati sa mnom vrlo romantična.

Alathea uspije frknuti nosom. Nakon par časaka usudila se podignuti pogled.

U Gabrielovim se očima nježnost miješala s neumoljivošću.

- Svi će radosno pozdraviti najavu vjenčanja čim mi ti dopustiš da ga najavim. Oni mi ne stoje na putu.

Samo mu ona stoji na putu. Alathea skrene pogled. Po svemu sudeći, nitko joj niotkuda neće priteći upomoć. Plivala je sama ususret plimi.

U pokrajnjoj sobi za kartanje Devil Cynster, vojvoda od St. Ivesa, došeće do grofa Chillingwortha koji je stajao uza zid i pratio partiju piketa.

- Čudo Božje. Nisam se nadao da ću te vidjeti kako uvlačiš rogove. - Devil pokaže pogledom prema plesnoj dvorani. - Teško mi je povjerovati da ondje nema nikakvih mogućnosti. Ne snađeš li se brzo, noćas će ti biti hladno. Ja barem kod kuće imam topao krevet u koji ću se zavući.

Chillingworth se očito zabavljao. - A tko ti kaže da se nisam snašao?

Jedina razlika između tebe, stari moj, i mene jest ta da će tvoj krevet i sutra navečer biti isti, dok u mome bar postoje izgledi za promjenu.

- U drugu ruku, ne treba zanemariti prednosti dosljedno visokih standarda. ~ 287 ~

Knjige.Club Books - Zasad uživam u raznolikosti. Nego, čemu dugujem sumnjivo zadovoljstvo zbog razgovora s tobom?

- Samo provjeravam što te trenutno zanima.

- Želiš biti siguran da nam se interesi ne preklapaju? Pokušaj s nečim uvjerljivijim.

Devil se nasloni ramenima na zid. - Moje pobude su potpuno nesebične.

Chillingworth zatomi smiješak. - Nesebične? Reci mi, brineš li se ti to za moju dobrobit, ili za dobrobit jednog svog bližeg rođaka? - Kroz luk, koji se otvarao ravno ispred njih, Devil se zagledao u mnoštvo što se komešalo u plesnoj dvorani. - Recimo samo da ne bih želio doživjeti da ikakav nesporazum pomuti inače prijateljske odnose između tvoje i moje obitelji. Chillingworth je nekoliko minuta šutio i također promatrao ljude u dvorani kako se guraju. Naposljetku se premjesti s noge na nogu i progovori: - Ako ti kažem da nemam nikakve namjere remetiti sklad koji vlada među našim obiteljima, bi li mi učinio jednu uslugu?

- Koju?

- Nemoj ništa reći Gabrielu.

Devil okrene glavu prema njemu. - Zašto?

Chillingworth se odmakne od zida i zajedljivo se nasmiješi. - Zato jer mi ga je zabavno gledati kako grize moj mamac i - promrmlja tek toliko glasno da ga Devil čuje dok je odlazio - smatram da je to dolična zadovoljština.

~ 288 ~

Knjige.Club Books

18. poglavlje

akon plesa koji je održan u ponedjeljak navečer, Alathea nije vidjela Gabriela do srijede. Polagano je šetala parkom iza njegovih i svojih sestara od kojih se lord Esher i gospodin Carstairs nisu odvajali, utonula u turobne misli o Crowleyju i njegovoj Central East Africa Gold Company, kad je začula da je netko zove po imenu. Podigne glavu i opazi da su se mladi okrenuli prema njoj i da je gledaju. Heather Cynster pokazivala je prema obližnjem kolniku, gdje joj je brat čvrstom rukom zadržavao par nemirnih riđana koji su nestrpljivo toptali na mjestu. Dok je, produljivši korak, išla prema njemu, Alathei se činilo da konji naprosto odražavaju duševno stanje gospodara.

N

- Dobro jutro. - Morala je zabaciti glavu da ga pogleda, jer je sjedio na visokom kočijaškom sjedalu svog faetona. Kočija je zaokupila pozornost djevojaka i njihovih udvarača, pa se ona mogla neometano posvetiti vozaču.

On joj domahne. - Popni se. Napravit ćemo krug po parku. - Ne, hvala odvrati ona uz osmijeh.

On se začuđeno zagleda u nju.

Ostali su čuli njegov poziv.

- Hajde, Allie! Uživat ćeš!

- Bit ćemo potpuno sigurne!

- Pa vožnja će potrajati samo nekoliko minuta!

- Carstairs i ja ćemo se pobrinuti da umjesto vas pazimo na mlade dame, lady Alathea!

Alathea nije micala pogled s Gabrielova lica. - Kad si zadnji put vozio neku damu kroz park?

~ 289 ~

Knjige.Club Books On ju je još par časaka pažljivo promatrao, pa stisne usta. - Pridrži ih, Biggs. - Konjušarev momak skoči sa stražnjeg sjedala i pritrči konjima.

Gabriel odveže uzde i skoči s kočije.

Bez riječi je uze za ruku i mahne mladima da se udalje. Zauzete svojim slatkim brigama, djevojke su jedva dočekale da ga poslušaju. Po prešutnom sporazumu njih su dvoje pričekali da se društvance udalji dovoljno te mogu razgovarati a da ih nitko ne prisluškuje, pa se uputili za njima.

- Ne znam zašto mi ne dopuštaš da te provezem po parku.

- Nemam ti nikakvu namjeru dopustiti da na takav način pokazuješ svoje namjere u javnosti. - Prijekorno ga pogleda i dometne: - Neću se tek tako dati nasamariti.

- Tim gore po tebe. Ali kako znaš što je posrijedi?

- Tvoja mama vječito priča o svemu što vi radite - ti, Lucifer i vaši bratići.

Koliko se meni čini, svima je poznato da nitko od vas ne vozi dame po parku, osim ako te dame nisu vaše žene.

Gabriel je bio pripremljen na takav odgovor. - A što misliš o Gretna Greenu? Tamo smo za dva dana.

- Zasada imam poslova kojima se moram pozabaviti ovdje. Čim ti poslovi budu završeni, namjeravam se ponovo povući na selo.

- Nemoj se kladiti u majčino biserje da će se baš tako dogoditi.

- Hm! Nego, što si doznao? Pretpostavljam da si dobio moju sinoćnju poruku.

- Jesam, ali tek ujutro. Sinoć sam bio zauzet nastojeći iscijediti bilo kakve podatke iz određenih afričkih dužnosnika.

- Jesu li ti išta rekli?

- Dovoljno da mi neslužbeno potvrde kako su barem četiri Crowleyjeve rudarske koncesije, navodno izdane temeljem vladinih odobrenja i dopuštenja, lažne. Sad radim na tome da te neslužbene izjave pretvorim u službene, ali nigdje na svijetu ne postoji djelotvoran državni aparat. Sigurno nećemo dobiti nikakvu službenu potkrepu našem tužbenom zahtjevu prije nego što ga budemo morali uložiti.

- A koji je rok?

- Ne bih savjetovao da čekamo dulje od idućega utorka.

- Tako brzo? ~ 290 ~

Knjige.Club Books - Ne smijemo dopustiti da Crowley zatraži plaćanje duga po zadužnicama, a ja bih se okladio u svoje riđane da će on to učiniti potkraj sljedećeg tjedna.

- Letimično je pogleda, pa nastavi: - Tužba je gotovo spremna. S obzirom na to koliko smo mnogo učinili, Wiggsov činovnik trebao bi je dovršiti do sutra. Čim bude gotova, Wiggs će mi je donijeti. Ne bude li više ničega što bismo nadodali, s tvojim bih dopuštenjem zatražio od svog odvjetnika da nam za utorak ujutro ugovori sastanak s jednim od sudaca na Sudu lorda kancelara, kojem ćemo predati spis. Ne usuđujem se dulje čekati - budemo li išta poduzimali naknadno, nakon dospijeća zadužnice na naplatu, nakon poziva na isplatu sredstava, naći ćemo se u znatno lošijem pravnom položaju.

Alathea napravi grimasu. - Ako tako mora biti...

- Upozorit ću i Devila i Vjetrogonju. On će dovesti Gerrarda u grad kad bude potrebno. - Pogleda njeno lice iz profila i zausti joj reći: »Thea, ne znaš što te čeka«, no odluči prešutjeti tih nekoliko riječi. Ako je on razmišljao o opasnostima i mogućim ishodima, sigurno se i ona time bavila. Njoj osobno nije prijetila opasnost - on će se smjesta njome oženiti i spasiti od neimaštine i nju i njenu obitelj - ona je to znala a da joj nije trebao ni reći. Ali što bi bilo s Morwellan Parkom, i s plemićkim naslovom, i s dugom, neprekinutom lozom Morwellanovih koja je sezala daleko u prošlost? Što s obiteljskim ponosom?

To su bile vrijednosti koje je od samoga početka htjela zaštititi, a nije ih mogla spasiti nikako drugačije nego da sve stavi na kocku.

Potomku obitelji Cynster nije morala objašnjavati svoje pobude. Jedino što je on za nju mogao učiniti bijaše da stoji uz nju, rame uz rame, i učini sve što je u njegovoj moći da joj pomogne izvojevati pobjedu.

A u međuvremenu, da joj pokuša osigurati razonodu. - Zapravo te nisam došao potražiti u parku samo zato da ti sve ovo kažem. Imam ulaznice za Seviljskog brijača u petak. Pomislio sam da biste ti i tvoja obitelj možda rado posjetili kazalište.

Alathea se zapanjeno zagleda u njega. - U petak je posljednja predstava predviđena je svečana izvedba.

- Tako sam i ja čuo. - Nova postava Rossinijeve opere izazvala je neviđeno oduševljenje londonskog visokog društva. Uprava kazališta objavila je da će posljednja predstava biti posebno svečana, u znak zahvalnosti pjevačkom ansamblu i pokroviteljima.

- Ali... ulaznice su rasprodane još prošli tjedan, nekoliko sati nakon što je predstava najavljena! Kako si, zaboga, uspio nabaviti karte za sve nas? ~ 291 ~

Knjige.Club Books - Nema veze kako sam došao do glupih karata! Hoćete li ići?

- Što se mene tiče, naravno da ću ići! A što se tiče ostalih, možeš ih sam upitati. - Alathea pokaže rukom prema mladima koji su upravo stigli pred barouche Morwellanovih.

Gabrielu je bilo drago vidjeti da su mu se sestre već oprostile od prijatelja i krenule malo dalje, prema rubu travnjaka, gdje je stajao landau njihove majke. Celia ga je vidjela i mahnula mu, ali ga nije pozvala da dođe do nje.

Osim toga, nije izgledala nimalo iznenađena što ga vidi da opet šeće s Alatheom. Obje su mu pojedinosti pokazivale da barem Celia razumije i odobrava njegove namjere; znao je da će, ukaže li se potreba, moći računati na njenu podršku.

Pridruživši se ostalima pokraj kočije Morwellanovih, na lijep ih je način pozvao u operu, pri čemu nije zaboravio ni Eshera, ni Carstairsa. Alathea ga je radoznalo promatrala, ali ništa nije rekla. Nije ni morala - svi su bili ushićeni što će prisustvovati svečanoj izvedbi Seviljskog brijača.

Kad je zajedno s ostalima u petak navečer stigla u Kraljevsku operu, Alathea je otkrila da Gabriel nije samo nabavio ulaznice, već i osigurao jednu od dvije najtraženije lože ravno iznad pozornice. Dočekao ih je u foajeu, uzeo nju pod jednu, a Serenu pod drugu ruku i poveo ih stubama do prvog kata, pa niz hodnik obložen debelim baršunastim sagom do pozlaćenih vrata lože nad lijevom stranom pozornice.

Sve su se oči u kazalištu složno okrenule prema njima dok su sjedali: otmjeni ljubitelji opere iz drugih loža krivili su vratove da vide tko je vlasnik najboljih mjesta za najvažniju večer sezone. Gledalištem je prostrujao šapat kad se Alathea visoko podignute glave i smirena izraza lica dostojanstveno spustila na jednu od stolica u prvom redu lože. Serena je sjela pokraj nje i okrenula se da tihim glasom zahvali Gabrielu koji se smjestio iza i malo ustranu od Alathee.

Alathea bi ga najradije bila išćuškala, što ipak nije bilo izvedivo u javnosti.

Mogla se jedino smješkati i uzvraćati pozdrave uvaženim gospama koje su joj dobrohotno kimale. Mary i Alice, raskolačenih očiju, sjele su uz Serenu na dvije preostale stolice u prvom redu. Esher i Carstairs zauzeli su mjesta iza njih. Njegovo gospodstvo nagnuta se naprijed i započeta razgovor sa Serenom. Alathea se okrene prema Gabrielu s nakanom da ga obavijesti kako će ga išćuškati čim joj se pruži prilika, no i on se u isti mah nagnuo prema njoj sa zabrinutošću u očima. ~ 292 ~

Knjige.Club Books - Ispričavam se. Nisam mislio da ćemo privući ovoliko pozornosti.

Alathea napravi grimasu u znak oprosta. Suzdržala se od otrovne primjedbe da je on kao Cynster mogao očekivati upravo toliko pozornosti zbog javnog iskazivanja svojih namjera. Prethodno se uvjerivši letimičnim pogledom da je Serena zauzeta razgovorom, prošapće: - Pretpostavljam da još nisi čuo ništa o kapetanu.

- Ne. - Podigne joj pogled do čela i namršti se. - Prestani se brinuti. Bilo kako bilo, mi ćemo sve to privesti kraju.

Prisilivši se da prikrije sve vanjske znakove stanja u kojem se nalazila, Alathea uzdahne. - Posvršavala sam unaprijed sve postave koje sam mogla, za svaki slučaj... - Bespomoćno raširi ruke. — Platila sam sve račune za ples - dobavljače hrane, kitničarke, modistice čak i glazbenike. Svi su valjda mislili da sam poludjela jer sam zahtijevala da mi smjesta ispostave račune.

- Usuđujem se reći da su vjerojatno mislili baš to. Ako si ih u potpunosti isplatila, Morwellani će biti jedina obitelj iz visokog društva koja financijski besprijekorno završava sezonu.

- Mislim da je tako bolje - više čestito, ako hoćeš. Htjela sam da naši pošteni vjerovnici budu isplaćeni prije nego što Crowley temeljem svoje prijevare položi pravo na sve što imamo.

Gabriel joj prstima obujmi ruku. Jedva se uspjela pribrati kad je osjetila kako joj usnama miluje prste.

- Opusti se. Zaboravi na Central East Africa Gold Company. Zaboravi na Crowleyja, barem večeras. - Pokaže glavom na pozornicu: zastor se upravo dizao, pljesak je postajao sve jači.

- Kad sam te već doveo ovamo, jedino što od tebe očekujem kao znak zahvalnosti jest da uživaš. Dakle, prestani se brinuti i uživaj.

Okrene joj šaku, usnama okrzne unutarnju stranu zapešća i potom joj ispusti ruku. Dok su se svjetla u gledalištu pomalo gasila, Alathea se okrene prema pozornici i odluči ga poslušati.

To joj nije bilo teško - predstava je bila tour de force: nenadmašni pjevači, bogata scenografija, prekrasni kostimi, izvanredan orkestar. Već je tijekom prvog boravka u Londonu, za onih par kratkih tjedana, silno zavoljela operno kazalište. Otada je neprekidno čeznula za glazbenim životom prijestolnice,

~ 293 ~

Knjige.Club Books jer se provincijska kazališta, unatoč uloženim naporima, ipak nisu mogla mjeriti s raskošnom londonskom glazbenom scenom.

Budući da se na programu svečane priredbe nalazio i niz prizora i arija iz drugih opera, bila je predviđena samo jedna stanka nakon završetka Seviljskog brijača. Kad se zastor spustio i svjetla ponovo zablistala, Alathea zadovoljno uzdahne i osvrne se prema Gabrielu.

On podigne obrvu, polako se digne i uspravi se u punoj visini.

- Vrijeme je da protegnemo noge.

Alathea mu dopusti da joj pomogne ustati, pa se okrene prema Sereni.

Njena pomajka otvori lepezu i uze žustro hladiti lice. - Ja ću se ovdje odmarati - vi svi možete prošetati po hodnicima, ali vratite se na vrijeme. Nasmiješi se svima redom, Esheru na čiju se ruku oslonila Mary, Carstairsu koji je pratio Alice. Gabriel im mahne da krenu prvi, a za njima on i Alathea iziđu iz lože i zakorače u rijeku ljudi koji su važno šetkali amo-tamo. Nije im preostalo drugo nego da im se pridruže.

- Zaboravi na sve njih - dade joj savjet Gabriel. - Nego, reci mi, jesu li se ova dvojica već izjasnila?

- Obojica su zatražila dopuštenje da u srijedu posjete tatu - odgovori mu Alathea s osmijehom. - Koliko sam čula, vrlo se ozbiljno pripremaju na zajedničko predstavljanje kako bi dobili njegov pristanak. Nitko im nije imao srca reći da za tim nema potrebe. I jedan i drugi su zlatni, svaki na svoj način.

- Neka se samo pripremaju. Uostalom, ženidba je ozbiljna stvar u koju se nijedan gospodin ne bi trebao upuštati a da prethodno dobro ne razmisli.

- Zbilja? Smijem li onda predložiti...

- Ne. Ne smiješ. Poznajem te dvadeset i devet godina, pa dodatno razmišljanje nije potrebno.

Pred njima se pojavi lakaj odjeven kao beefeater koji se vješto provlačio naokolo s pladnjem punim pića; oboje su uzeli čaše i stali iz njih pijuckati.

Grofica Lieven mahnula im je i dozvala ih kroz gužvu; dok su se probili do nje i strpljivo saslušali njena zapažanja, zvono se već oglasilo pozivajući publiku da se vrati na mjesta.

Deset minuta kasnije stigli su do lože i spustili se na stolice upravo kad se zastor počeo dizati. U gledalištu je zavladao tajac pun iščekivanja. Gabriel je namjestio stolicu tako da može vidjeti Alatheino lice, obasjano svjetlom s pozornice. Udobno se namjestio i počeo promatrati - ne predstavu, nego ~ 294 ~

Knjige.Club Books izraze radosti, tuge, ushita, koji su se smjenjivali na njezinu licu dok je slušala o čemu pripovijeda glazba. Umjetnici su potpuno očarali otmjenu publiku, ali za njega je postojala samo Alathea.

Drugi dio večeri čak je nadmašio prvi: na kraju je cijelo gledalište stajalo i pljeskalo iz sve snage, a na soliste je, dok su se klanjali, padala prava kiša cvijeća. Naposljetku je sve završilo i zastor se spustio posljednji put. Gabriel je vidio kako Alathea duboko uzdiše od zadovoljstva i okreće se prema njemu sa smiješkom u očima, uzvinutih usana, barem nakratko zaboravivši sve brige.

Dovoljna nagrada.

Svi su oko njih uz usklike raspravljali o tome koji su trenuci te večeri bili najljepši. Alathea je nagnula glavu i pažljivo pogledala Gabriela. Smiješak joj se proširio. - Ne moraš se pretvarati da si slušao sa zanimanjem.

- Eto jedne od mnogobrojnih prednosti koje donosi dugotrajno, blisko poznanstvo - nema potrebe ni za kakvim izmotavanjem.

I dalje ga je pomno promatrala. - Zašto si ovo napravio - izgnjavio se i k tome se bacio u trošak koji je, sigurna sam, sablažnjivo strahotan?

On joj mirno uzvrati pogled. - Ti voliš glazbu.

Tako jednostavno - dopustio joj je da mu pročita istinu u očima. Ona odjednom zadršće. On posegne za šalom koji je držala na stolici i podigne ga.

Načas je oklijevala, pa se okrenula da joj ga može prebaciti preko ramena.

Ispustivši iz prstiju tanku svilu, on je uhvati rukama za ramena, nagne se prema njoj i promrmlja: - Kao i kad je riječ o ostalim užicima, tvoja radost je moja nagrada.

Pogled koji mu je dobacila bio je suzdržan, izraz lica neodređen. No vrijeme, koje mu je bilo potrebno da je otprati niz neslužbeno stubište do mjesta gdje su ih čekale kočije, bijaše prekratko za odgonetanje.

Dok joj je pomagao da se popne u istu onu crnu kočiju u koju se prije nekoliko tjedana penjala grofica, ona mu stisne ruku, prigne se i uđe. On zatvori vrata i zakorakne unatrag, Folwell zapucketa uzdama. *** Alathea utone u sjedište i namršti se čim ju je sakrila sjena. Pokraj nje je Alice živahno čavrljala s Tonyjem Carstairsom koji joj je sjedio prekoputa. Pustila ~ 295 ~

Knjige.Club Books ih je da raspravljaju o izvedbama; nju je mnogo više brinula ona druga izvedba.

Počela je pomišljati da u toj izvedbi možda uopće nema glume.

Ako je postojala ikakva mogućnost da je to stvarno...

Kucnuo je čas da se suoči sa svojim strahom i s čuvstvom iz kojega se rađao. Oba joj duševna stanja bijahu nova. Prvo je neprekidno pothranjivala, za drugo se pravila da ne postoji. Tako nije mogla dalje.

Bila je zadubljena u misli cijelim putem do Mount Streeta; odsutno se pozdravila dok se, zajedno sa Serenom i polusestrama, u prednjem predvorju opraštala od Eshera i Carstairsa. Popela se stubama, mrmljajući poželjela svima laku noć, prepustila se Nellienu dvorenju - a čitavo je vrijeme pomno raščlanjivala svaki sastanak s Gabrielom i pokušavala prodrijeti kroz njegov ratnički štit. Kad je konačno ostala sama, prebacila je šal preko spavaćice i sklupčala se na mekano podstavljenoj klupici uz prozor.

Kuća Morwellanovih bijaše stara preko pedeset godina, podignuta na temeljima mnogo starije zgrade. Obitelj je već stoljećima posjedovala taj komad zemlje u Londonu. Nebo će odlučiti o njihovoj daljnjoj sudbini. No njen je život bio u njenim rukama. Zagledala se u stara stabla na rubu travnjaka u stražnjem dvorištu, duboko uzdahnula, prekrižila ruke na kamenom prozorskom pragu i spustila bradu na zapešća.

Kad se zaljubila u njega? Možda s jedanaest godina? Je li i on osjetio isto je li ga to otpočetka činilo razdražljivim kad bi se našao u njenoj blizini? Ili je do svega toga došlo kasnije? Je li ljubav neopazice rasla tijekom nježnog mladenačkog doba? Ili se djevojačka maštarija polako preobrazila u nešto više?

Pitanja na koja više nije umjela odgovoriti. Jedino je bila sigurna da se to dogodilo. Zapravo joj se nije činilo da je riječ o posve novom osjećaju, nego o nečemu novootkrivenom, o ranjivosti koje nije bila svjesna dok je sudbina i okolnosti nisu otkrile. Kao da to samo po sebi nije bilo dovoljno loše, morala se još s mnogočime suočiti. Ljubila ga je, no njena ljubav ne bijaše se do kraja rascvala - poput pupoljka koji je izbio nakon duge zime i tek se treba otvoriti.

Istom je trebala iskusiti svu puninu ljubavi, sve razmjere svoje potrebe za ljubavlju. No već je osjećala moć, silu koja jača u pupoljku; oslobodi li se, ta će je sila pomesti pred sobom - postat će pokretačka snaga njezina života.

Ta je činjenica samo uvećavala strah koji ju je morio. ~ 296 ~

Knjige.Club Books Dvije niti upletene u tkanje njene tjeskobe - obitelj i ljubav - ubrzo će se ujedanput rasplesti. Što god da se dogodi na Sudu lorda kancelara, znala je da će on biti ondje, spreman da se bezodložno pobrine za njenu sigurnost bez obzira na to hoće li konačan ishod biti pobjeda ili poraz. Bude li pobjeda, zahtijevat će njenu predaju; bude li poraz, neće čekati ničije dopuštenje nego će je jednostavno proglasiti svojom. S njegova stanovišta sve je bilo jednostavno; s njezina - sve, samo ne jednostavno.

Kad je sebi priznala da ga voli, koliko joj god ta pomisao bila neobična, barem je shvatila čega se boji. Jedna od prednosti njezine dobi bijaše ta da je dobro poznavala samu sebe. Bude li ga voljela onako kako je znala da hoće ako oslobodi svu svoju ljubav, bit će potpuno posvećena, potpuno zapletena u mrežu njihova odnosa. Ništa nije umjela raditi napola - kad je davala, davala je do kraja. Dade li mu svoje srce, ono će biti njegovo, samo njegovo, zauvijek. Još to nije napravila, još uvijek mu nije povjerila svoju ljubav i život. Pristane li postati njegovom ženom, upravo će tako učiniti.

Ali što će se dogoditi ako on nju ne ljubi ?

Upravo ta mogućnost bijaše izvorištem boli od koje je strahovala. U prošlosti se već bila suočila s razočaranjem, jadom i usamljenošću, s prijetnjom podčinjenosti i bijede, s pomisli da će vidjeti svoje najdraže kao prosjake u dronjcima. Tada je pronašla snagu koju je trebala, no u srcu je znala da bi je bol prouzročena njegovom ljubaznošću uništila.

Jer on bi bio ljubazan, smotren, uvijek pažljiv. Ali ako je ne bude volio na isti način kao što je ona voljela njega, njezina je ljubav bila takva da bi je iznutra razorila. Ona je ne bi uspjela zadržati, čuvati je u sebi ako ne bi bilo nikoga kome bi je dala, koga bi neštedice obasipala bogatstvom osjećaja.

Predugo je čekala da se pupoljak rascvate - ili će se rascvasti u punom sjaju, ili će se sasušiti i uvenuti. Drugačije nije moglo biti. A ako pupoljak uvene, uvenut će i čitava njena duša.

Bolje bi bilo da se opet smrzne i da više nikada ne propupa.

Bila je sigurna da je on ne voli. Ni na trenutak nije povjerovala da bi sudbina mogla biti toliko milostiva te bi odredila da se on ludo zaljubi u nju. Život nije mogao biti toliko dobar. Da, njemu je bilo stalo do nje, oduvijek mu je bilo stalo do nje na njemu svojstven suzdržan, razuman način u kojem je svaki osjećaj bio određen i logičan.

Zbog toga se ljutila na njega. Kako se usuđivao biti tako logičan dok je ona bila preplavljena osjećajima? Po njezinu mišljenju upravo je ta razlika među ~ 297 ~

Knjige.Club Books njima potvrđivala da ljubav kakvu je ona odnedavna spoznala nije istovjetna onome što on osjeća prema njoj. Trenutačno je bio obuzet požudom, usto se želio brinuti o njoj, štititi je, oženiti se njome - ali ju nije volio. Ona se snažno protivila njegovoj prošnji, uvjerena da ga je dokraja pročitala.

Sve do protekle večeri.

Nije se to dogodilo ni zbog najotmjenije lože u kazalištu, ni zbog činjenice da on (kao što je dobro znala) nije mario za glazbu. Njezina se sigurnost poljuljala u trenutku kad je prošaptao: »Kao i kad je riječ o ostalim užicima, tvoja radost je moja nagrada.« Tako je dobro poznavala svaku osobitost, svaku i najmanju promjenu u boji njegova glasa, da je ostala zatečena kad ga je čula. Izgovorio je rečenicu koja je zvučala kao da dolazi iz duše, ne samo iz glave. Riječi su odjeknule njenom nutrinom kao da se u tom trenutku njegovo srce obratilo njezinu.

Je li čitavo vrijeme bila u krivu? Ljubi li je on? Može li je ljubiti?

Pitanje je bilo kako to ustanoviti?

Podignuvši glavu zagleda se u zvijezde i u mjesec koji je polako blijedio na zapadu. Nije dolazilo u obzir da ga izravno upita. Ona svakako ne bijaše pripravna naglas priznati svoju ljubav, a još se manje mogla nadati da će on takvo što učiniti. Osjećala se odviše ranjivom da bi izgovorila takvo priznanje; vjerovala je da je i on dovoljno osjetljiv te se nalazi u stanju sličnu njezinom. A očekivati da će se pred njom spustiti na koljena i izjaviti joj ljubav...

Nasmiješi se, ispravi noge i ustane. Polako se pribirući krene prema postelji i uvuče se među plahte. Premda joj se u glavi još nije oblikovala nikakva dovitljiva zamisao, čvrsto je odlučila potaknuti ga da se izjasni. Ako je postojala i najmanja mogućnost da se sudbina ipak nasmiješila i oboje ih obdarila ljubavlju, ne bi mogla živjeti a da to ne dozna.

Iduće je jutro osvanulo teško poput olova: sivo nebo, siva svjetlost, sve u skladu s njenim raspoloženjem. Dok se za doručkom oko stola vodio prigušen razgovor koji je slušala s pola uha, ali ga nije čula, Alathea se poigravala kriškom prepečena kruha i nastojala se otresti zlokobna osjećaja predstojećeg kraja. Pobjedonosni ushit zbog izvanredna uspjeha plesa koji je obitelj priredila ubrzo je opet zasjenjen neprekidnim strahom od neuspjeha na drugoj strani: ne bude li dostatno potkrijepljen dokazima, njihov tužbeni ~ 298 ~

Knjige.Club Books zahtjev možda neće uspjeti skloniti suce Suda lorda kancelara da proglase Central East Africa Gold Company prevarantskom tvrtkom. Čarolija večeri provedene u Operi (pa tako i zavodljiva mogućnost da Gabriel također skriva pravu narav svojih osjećaja) raspršila se pod hladnom jutarnjom svjetlošću.

Unatoč svim neprospavanim satima nije bila u stanju smisliti ništa čime bi ga navela da odmakne štit, da spusti branu koja mu je, otkako ga je poznavala, čuvala srce. Koliko god njih dvoje bili bliski, nije mu mogla zaviriti u dušu.

Ni ona ne bijaše ništa bolja - oduvijek je brižljivo krila svoja najdublja čuvstva. Ni ona nije namjeravala smanjiti oprez i dopustiti njemu da zaviri u njenu dušu. Nažalost, upravo je takav pristup bio unaprijed osuđen na neuspjeh...

Neprimjerno uzdahne i dohvati čajnik. Sigurno je postojalo nešto što može učiniti, neko korisno djelo koje bi je izvuklo iz tmurna raspoloženja: ako joj već nije išlo od ruke razrješavanje zamršena odnosa sa svojim osvetoljubivim-vitezom-ljubavnikom-mogućim-mužem, mogla se barem posvetiti istrazi. Pronaći posao koji još nije obavila, mjesto na koje još nije otišla, zakutak u koji još nije zavirila...

Pogleda prema Charlieju. - Jeste li ti i Jeremy bili u muzeju?

- Ne. - Charlie slegne ramenima. - Mislili smo otići dok smo u gradu, ali...

Jeremy se razvedri. - Možemo li ići danas? Travnjak u stražnjem dvorištu je previše vlažan, pa ne mogu voziti svoju napravu.

Alathea pogleda Mary i Alice. - Zašto ne bismo svi otišli? Već tjednima nismo nigdje bili zajedno, a jutros se ionako ništa ne događa.

Okrene se osjetivši da je netko vuče za rukav. Augusta ju je gledala raširenih očiju. - Idem i ja?

Alathea se nasmiješi; sivilo se povuklo. - Naravno, mišiću. Ideš i ti.

Sat kasnije stajala je u jednoj od velikih, mračnih muzejskih dvorana i gledala u zemljopisnu kartu koja je navodno prikazivala središnju istočnu Afriku.

Zemljovid je bio rasprostrt na velikom stolu i zaštićen staklenim pokrovom.

Na karti se vidio Lodwar, ali nisu bili označeni ni Fangak ni Kingi, odnosno Kafia Kingi. Ktomu je Lodwar bio ucrtan na obali nekakve velike rijeke koju istraživač, čije je radove proučavala, očito nije primijetio. ~ 299 ~

Knjige.Club Books Potišteno uzdahne.

Ranije nije ni razmišljala o posjetu muzeju jer je pretpostavila da bi joj službenik Kraljevskog društva spomenuo postojanje bilo kakvog izloška koji bi joj bio od koristi. No kako je vrijeme prolazilo, sve je više zapadala u očaj te su joj napamet padale sve čudnije zamisli. Kad joj je na glavnom ulazu čuvar rekao da je u muzeju izložena vrlo točna zemljopisna karta tog dijela svijeta, srce joj je poskočilo. Možda...

Ostavila je sestre i braću da šeću naokolo (Charlie i Jeremy zaustavili su se kod zbirke oružja, Mary, Alice i Augusta razgledavale su drevnu lončariju) i pohitala u spomenutu dvoranu gdje su joj, tko zna koji put, potonule sve lađe.

Osim zemljovida, u dvorani se nalazilo ponešto urođeničkih rukotvorina i nekoliko akvarela s prikazima životinja i biljaka, navodno iz središnje istočne Afrike.

Osjetila je da joj je srce oteščalo poput olova. Upravo je zavirila u još jedan zakutak u kojem, kao ni u jednome dotada, nije bilo ničega. Uz posljednji razočaran pogled na beskorisnu kartu zakorači unatrag - i zabije se u nekog čovjeka. - Oh! - zatetura i zgrabi šal koji joj je klizio s ramena.

- Oprostite, draga gospo - nakloni se on u neprilici. - Toliko sam se ražestio kad sam vidio sve ove bezvezne tričarije, da nisam gledao oko sebe kako treba. - Širokim zamahom ruke obuhvati cijelu dvoranu posvećenu središnjoj istočnoj Africi.

- Ni govora, ja sam bila nepažljiva. - Alathea sa zanimanjem promotri njegove debele, dugačke, raščupane obrve što su se nadvijale nad blijedoplavim očima i izbrazdanim, preplanulim licem uokvirenim sijedim zaliscima. Bio je odjeven u staromodni kaput i hlače do koljena od prugasta baršuna kakve više nitko u gradu nije nosio. Položaj tijela također mu bijaše neuobičajen: ruke prekrižene na leđima, noge razmaknute, ukočene i čvrsto ukopane u pod.

Alathea se ponovo okrene prema izlošcima i rukom pokaže zemljovid. Znači, ova karta nije točna?

- Ne vrijedi ni pišljiva boba! Od vrha do dna! Dajem vam riječ da u naravi sve to izgleda potpuno drugačije - odreže on spremno glasom punim prezira.

- Vi ste bili tamo?

~ 300 ~

Knjige.Club Books - Od jedne do druge plovidbe, kadgod treba čekati mjesecima zbog kakve poplave, ili pošasti, ili zadjevice među plemenima, jedan stari lovac na prirodna blaga i ja uputimo se u istraživanje okolnih krajeva. Tako mi svega, dosad smo već nekoliko puta prokrstarili čitavim kontinentom. - Pokretom ruke zaokruži područje gdje su se navodno nalazili rudokopi kojima je upravljala Central East Africa Gold Company. - Ništa se nije promijenilo nabolje u Velikoj pustinji, u središnjoj istočnoj Africi. Prašnjava pustoš i ništa drugo. Ova rijeka koja se vidi na karti običan je potočić koji se pojavljuje samo tijekom kišnog razdoblja.

- Vi plovite? - Alathea zadrži dah. - Na brodu?

- Jest. - On izvuče šešir ispod ruke i podigne ga uz galantan naklon koji je već odavna izišao iz upotrebe. - Kapetan Aloysius Struthers vama na usluzi, gospo. Kapetan broda Dunslaw, plovim u službi brodarskog društva Bentnick and company.

Alathea izdahne, opet udahne i ispruži ruku. - Kapetane, vi i ne znate koliko mi je drago da sam vas upoznala.

Premda vidljivo zatečen, Struthers svejedno prihvati njenu ruku. Hitro se ogledajući, Alathea je produžila rukovanje mimo svih pravila pristojnosti. Ako sjednemo na onu klupu, rado bih vam objasnila zbog čega sam ovako nastupila. Mene zapravo zanima tvrtka po imenu Central East Africa Gold Company.

Izraz Struthersova lica promijenio se istoga časa. - Ta gnjusna gnjida, Crowley - naglo se prekine. - Ispričavam se, gospo, ali čim se sjetim svega što je taj zlotvor ikada učinio, krv mi smjesta uzavrije.

- Zaista? Onda bi vam možda bilo zanimljivo čuti da jedan moj prijatelj i ja namjeravamo onemogućiti njegov posljednji prevarantski pothvat.

Izvukavši šaku iz njena stiska, Struthers joj ponudi da ga uhvati pod ruku.

- Vraški bi me zanimalo da čujem što mi ima reći bilo koja osoba spremna pomrsiti račune tom razbojniku. Ali kako se plemenita gospa poput vas našla u istom košu s takvim ološem?

Objašnjavanje je potrajalo. Alathea je spočetka oklijevala, no nakraju je otkrila tko je. Ako je htjela da joj Struthers pomogne, morala je biti toliko poštena te mu sve otvoreno izložiti. Ukratko je opisala Crowleyjevu prijevaru i navela sve njegove lažne navode, ponude i zahtjeve koje su otkrili. Osjetila je olakšanje vidjevši da je Struthers brzo shvatio o čemu se radi. ~ 301 ~

Knjige.Club Books - Jest - to je njegovo maslo, upravo tako. Pravi krvopija, nema šta. Izvarao je mnoštvo doseljenika na sve strane diljem tog dijela kontinenta. A što je samo činio tamošnjim plemenima... - Lice mu otvrdne. - Gospo, neću prljati vaše uši pričama o njegovim podlim, podmuklim, prljavim djelima, no ako je ijedan zlotvor ikada zaslužio sigurno mjesto u paklu, onda je to Ranald Crowley.

- Da, uistinu se moram složiti s vama. - Alathea odagna pomisao na protivnika koji je ogrezao u prljavštinama svake vrste. - Međutim, naš je problem što nemamo niti jedan neoboriv dokaz kojim bismo obezvrijedili Crowleyjeva potraživanja. Sve čime raspolažemo su posredni dokazi koji se temelje na onome što smo čuli iz druge ruke. Očajnički nam treba netko tko bi se mogao pojaviti pred sucem i potvrditi naša saznanja - dakle, treba nam očevidac.

Struthers se ispravi. - Kapetan Aloysius Struthers je vaš svjedok, gospo. I neću se zaustaviti samo na obećanju. Znam gdje mogu nabaviti zemljopisne karte - pazite, potpisane karte. A ako se potiho raspitam naokolo, uvjeren sam da mogu saznati još štogod o zemljištima koja Crowley svojata. Nešto tu smrdi, nesumnjivo smrdi. Nisam potpuno siguran, ali mi se čini da jedan moj stari poznanik posjeduje prava na iskorištavanje rudnika upravo u tim područjima. Neće mi ga biti teško pitati. Vama će trebati pune ruke čavala kako biste bili sigurni da će, kad za to dođe čas, Crowleyjev lijes biti propisno zakovan.

Alathea se bez riječi složila s njime. Zbog kapetanova ponašanja na spomen Crowleyja i mračna izraza u očima kadgod je o njemu govorio prestrašila se daleko više negoli kad je zlikovca vidjela vlastitim očima.

Strutters odlučno zakima. - Uništenje tog zlotvora bit će časno djelo. Nego - okrene se žustro prema Alathei - kako ću stupiti u vezu s vama kad prikupim dokaze?

- Saslušanje će se održati u utorak ujutro... - Alathea prekopa torbicu i nađe olovku - u sudačkim odajama na Sudu lorda kancelara. - Ulaznica za muzej bijaše jedini komad papira koji je imala: poleđina je srećom bila bijela.

- Ako me budete trebali prije toga, možete me naći ovdje. - Ona podere ulaznicu napola pa napiše svoje ime i adresu. Nije bilo svrhe da mu daje Gabrielovu adresu: prije svega, kapetan nije upoznao njena viteza i zaštitnika, koji je usto imao običaj cijele dane trčati po gradu. Posljednjih se dana trsio iz petnih žila da od predstavnika afričkih vlasti u Londonu izvuče ~ 302 ~

Knjige.Club Books bilo kakvu formalnu izjavu o pravnom položaju i poslovanju Central East Africa Gold Company. Nije se baš mnogočemu nadao, a nije ni ona. Kapetan im je bio najveća uzdanica - štoviše, njihov spasitelj. Ukaže li se potreba, bilo je bolje da se javi njoj: nakon svega, nipošto nisu smjeli dopustiti da izgube vezu s njim. Ona mu preda polovicu ulaznice. - A gdje ste vi smješteni?

On joj izdiktira adresu svratišta u Clerkemvellu. - Svaki put kad se nađem u Londonu odsjednem na drugom mjestu. Rijetko se dulje zadržavam u gradu.

Alathea zapiše adresu i gurne papirić u torbicu. - Ne isplovljavate prije utorka, zar ne?

- Malo je vjerojatno - promrmlja Struthers čitajući njenu adresu, pa spremi svoj papirić u džep kaputa. - Onda dobro. Odoh ja za svojim poslom. Oboje ustanu, a on se nakloni Alathei. - Ne bojte se, gospo. Aloysius Struthers vas neće iznevjeriti.

Rekavši to, natuče šešir na glavu. S ozbiljnim izrazom lica odlučno kimne i udalji se dugim koracima.

Alathea ga je gledala kako odlazi. Preplavljena snažnim osjećajem olakšanja, od kojega joj se zavrtjelo u glavi, klone na klupu. Pet minuta kasnije Mary, Alice i Augusta našle su je kako sjedi i smješka se.

- Da - odgovori im na pitanje - sada zbilja možemo ići kući.

Istoga časa čim je zakoračila u kuću poslala je poruku u Brook Street; Gabriel je stigao upravo dok su ustajali od stola poslije ručka.

Jedva mu dopustivši da pozdravi ostatak obitelji, odvukla ga je u sjenicu.

Kao da prate njeno raspoloženje, oblaci su hitro otplovili prema obzoru.

Svi su ukućani izišli na sunce i raštrkali se po travnjaku da se odmore ili poigraju, ali nitko nije krenuo prema sjenici u čiji su se skroviti hlad povukli njih dvoje.

- Pretpostavljam - oglasi se Gabriel koji je hodao za njom - da mi namjeravaš otkriti kakvo je to tvoje »nevjerojatno otkriće«?

- Kapetan Aloysius Struthers! - Alathea se zavrti i spusti se na sofu. pronašla sam ga!

- Gdje?

- U muzeju. - Veselo mu uze prepričavati sastanak s kapetanom. - Dakle, ne samo da je pristao svjedočiti o Crowleyjevim izmišljotinama, nego je također rekao da se može dokopati vjerodostojnih zemljovida, kao i ~ 303 ~

Knjige.Club Books podataka o pravim dozvolama za rudarenje na tim područjima. - Široko razmahne rukama pa zaključi: - On će nam pomoći više nego što smo se uopće mogli nadati. - Gabriel se namršti. - Što je? - iznenađeno ga upita.

On napravi grimasu. - Bio ih zadovoljan i time da se kapetan jednostavno pojavi pred sucem - neće nam trebati ništa drugo osim njegova svjedočenja da čvrsto potkrijepimo tužbu.

- Neće nam škoditi još pokoja korisna činjenica.

- Hmmm. Je li ti Struthers rekao gdje je odsjeo?

Alathea izvuče iz džepa presavijeni papir. - Prepisala sam ti adresu. Hoćeš li ga otići posjetiti?

Gabriel pogleda u papir: lice mu se smrači. - Hoću. Da je odsjeo u Surreyju, ne bih se zamarao, ali s obzirom na adresu, mislim da bi ga bilo pametno posjetiti.

- Zašto?

- Da ga upozorim. Bude li njuškao naokolo i raspitivao se o zemljopisnim kartama i dozvolama za korištenje rudokopa, sigurno će uzbuniti Crowleyja.

Premda se našim nevoljama nazire kraj, Ranald Crowley je protivnik kojega se do posljednjeg trenutka treba itekako čuvati.

- Imaš pravo, ali kapetan ga, po svemu sudeći, dobro poznaje.

- Bez obzira na to porazgovarat ću s kapetanom. Neće biti zgorega ukazati mu na to koliko je važno da se ponaša krajnje oprezno. - Gabriel gurne papir u džep, pogleda Alatheu pa se okrene i sjedne pokraj nje. - A to me dovodi do druge stvari.

Pomaknuvši se da mu napravi mjesta, ona ga upitno pogleda.

- Ne idi nikamo sama. Sve dok ne budemo imali sudsku odluku u rukama - ne, čak ni onda. Sve dok ne budemo pouzdano znali da je Crowley napustio Englesku.

- A bila sam uvjerena da sam ja melodramatična.

- Mislim ozbiljno. - Stisne čeljust i uhvati je za ruku. - Crowley nije neki tamo predvidljivi engleski lopov - on ne priznaje nikakav zakon osim zakona džungle. A od trenutka kad dozna za naše namjere, pa dok se ne vrati u džunglu, ti nećeš biti sigurna.

- On uhvati njen pogled. - Obećaj mi da nećeš nikuda ići sama i da ćeš, čak i kad budeš imala pratnju, ograničiti izlaske samo na prisustvovanje društvenim događajima. Nikakvih posjeta muzejima, pa niti Toweru - i više ~ 304 ~

Knjige.Club Books nikakvih istraživanja. Sad već imamo dovoljno da porazimo Crowleyja. Ne postoji više nijedan razlog zbog kojega bi se morala dovoditi u opasnost.

Iznenada se začuje provala smijeha koja navede ih da pogledaju prema travnjaku, gdje su Charlie i Jeremy zadirkivali Mary i Alice koje su sjedile na prostirci.

- Oni su također sigurni. Dok se budete držali naših društvenih krugova ne prijeti vam nikakva opasnost - sumnjiv tip poput Crowleyja ne može se kretati u visokom društvu a da smjesta ne privuče pozornost. - Gabriel je opet pogleda i stisne joj ruku.

- Obećaj mi da ćeš paziti.

U dubinama svijetlosmeđih očiju Alathea opazi zabrinutost pomiješanu s neuobičajenom nježnošću. - Pripazit ću, ali ako— - Bez »ali«, bez »ako«. - S lica mu u hipu nestade svaki tračak nježnosti.

Vitez-zaštitnik ljutito ju je gledao. - Obećaj.

Zahtjev, ne molba. Alathea mu uzvrati jednako ljutitim pogledom. Pripazit ću. Neću raditi ništa nepromišljeno. To će ti morati biti dovoljno.

Nisam tvoja svojina kojom možeš upravljati.

Lica tvrda kao mramor, neumoljiva pogleda, on tiho zareži: - Hodaš po tankom ledu.

Da, ali što je ležalo ispod tog tankog leda? Odlučna da jednom zasvagda dozna, Alathea mu ne trepnuvši ponosno odvrati: - Ja sam svoja osoba - ne tvoja.

Svijetlosmeđe se stopilo sa svijetlosmeđim. Nakon nekoliko trenutaka koji su se činili dugi on odvrati pogled. Svejednako okamenjena lica promatrao je Jeremyja i Alice, Augustu i Mary. - Reći ću ti što će se dogoditi kad dobijemo spor protiv Central East Africa Gold Company.

- Najprije ćemo se vjenčati. Ne u tajnosti, nego upravo ovdje, svima naočigled. U crkvi svetoga Jurja, jednog lijepog lipanjskog jutra. Nakon toga ćemo živjeti između Londona i Somerseta - sezonu ćemo provoditi u Londonu, odlazit ćemo na putovanja vezana uz posao, ali ćemo veći dio godine boraviti u Quiverstone Manoru. Osim svega ostaloga, otamo ćemo moći držati na oku Morwellan Park i priskočiti Charlieju upomoć bude li potrebno. Ti ćeš biti uz Jeremyja i Augustu dok budu odrastali. Pripremit ćemo Augustu za službeni ulazak u društvo, a dok budemo u Londonu moći ćeš se družiti s Mary i Esherom, Alice i Carstairsom. ~ 305 ~

Knjige.Club Books - U međuvremenu ćeš upoznati one stanovnike Manora i okolice koje još ne poznaješ i pomoći ćeš mami oko tisuću i jedne stvari što ih obavlja u vezi s posjedom, tako da je budeš spremna zamijeniti kad se jednoga dana povuče.

Zatim, tu su Heather, Eliza i Angelica koje će, kako ti je dobro poznato, biti presretne što će te zvati sestrom. Mogla bi ih pokušati naučiti da ne hihoću sam Bog zna da mami to još nije pošlo za rukom.

- Istočno krilo morat će se, dakako, preurediti. Ja sam dosada samo dao ulaštiti staro pokućstvo. Ne znam čak ni u kakvom je stanju polovica tog pokućstva, premda mogu jamčiti da je moj krevet u dosta dobrom stanju.

Alathea proguta pitanje »U dosta dobrom stanju za što?« Uostalom, nije dugo čekala na odgovor.

- A ako te sve što sam nabrojio ne bude dovoljno zaokupljalo, imam na umu i brojne druge oblike zabave - najmanje tri sina i neodređen broj kćeri.

- On okrene glavu i pogleda je u oči. Tvoja i moja djeca. Naša djeca. Naša budućnost.

Hrabro je izdržala njegov pogled moleći se da ne primijeti koliko ju je taknuo u srce.

- Zamisli - nas dvoje sjedimo pod starim hrastom na južnom travnjaku i gledamo kako nam se mališani igraju. Slušamo ciktave glasiće, smijeh, vrisku.

S vremena na vrijeme ih podignemo da ih umirimo, utješimo, ili tek da ih zagrlimo. - Opet je pogleda, očima tvrdim poput ahata. - Vazda si voljela djecu i nadala si se da ćeš jednom imati vlastito malo pleme. To je oduvijek bio tvoj san, tvoj usud. Zbog obitelji si ga se odrekla, no sad ti ga sudbina opet pruža. - Pogledom joj pretraži lice pa se, kao da je zadovoljan onim što je vidio, nasloni i zagleda se u travnjak. - Predobro te poznajem a da bih vjerovao kako ćeš drugi put okrenuti leđa tom snu.

Njegova samouvjerenost ju je razdražila, ali se othrvala iskušenju da mu pokaže ljutnju. Od onoga što je rekao - od čitava proglasa - gotovo su je podišli hladni srsi: u njegovim riječima ne bijaše ni trunke nježnosti svojstvene ljubavniku. Bio je ratnik od glave do pete, logičan, praktičan, vitez-zaštitnik koji je odvodi do novog početka, a ona bi zbog toga trebala osjećati dužnu zahvalnost i povlađivati svemu što on izjavi.

Na tu se pomisao umalo nasmijala, no ipak se suzdržala. Da je bio umilan i obratio joj se dobro joj poznatim lakim, bezbrižnim tonom kojim se vješto koristio, srce bi joj bilo potonulo u najcrnji bezdan. Takvim se, naime, glasom služio u prilikama kad bi govorio o nečemu što mu nije bilo istinski važno. ~ 306 ~

Knjige.Club Books Njoj je, naprotiv, pokazao svoju ratničku osobnost, sazdanu od neslomljiva granita, s neprobojnim štitom. Morala se zapitati što štiti. Podignuvši bradu, zagleda se u njegov profil. - A što s nama? S tobom i sa mnom. S nas dvoje zajedno. Kako nas zamišljaš?

Pitanje ga je pogodilo u osjetljivo mjesto. Vidjela je to po časomičnom mrštenju i gotovo neprimjetnom napinjanju mišića koji su inače bili pod strogom kontrolom uma.

- Zamišljam nas u krevetu - zareži - i na još nekim mjestima. Želiš li pojedinosti?

- Ne. Dovoljno sam maštovita te ih mogu i sama dočarati.

- Onda dobro. - Glas mu se ipak smekšao: kao da je, razmislivši načas, uvidio da se u pitanju krije više od onoga što mu se namah učinilo. Zamišljam da ćemo jahati svaki dan, kao što smo nekoć običavali. Uvijek si voljela jahati - jašeš li i sada često?

- Prodala sam sve konje još prije nekoliko godina. - odgovori ona nakon kratkog oklijevanja.

On kimne. - Dakle, jahat ćemo svaki dan. I upravo mi je palo na pamet, moći ćeš mi pomagati oko računa za imanje, pa ćemo imati više vremena za jahanje. I za ulaganje - za praćenje novosti, procjenjivanje glasina, savjetovanje s Montagueom i ostalim poslovnim vezama. Ja upravljam cjelokupnim novčanim sredstvima obitelji Cynster. Ustanovio sam da si se, s obzirom na okolnosti, vrlo domišljato snalazila kao rizničarka Morwellanovih, ali ja igram malo više kao napadač.

- Ja pak, nisam osobito vješta u napadu.

- Onda se možeš posvetiti poslovima koji dopuštaju obrambenu strategiju - obveznicama i kapitalu. - Široko razmahne rukama. - Eto, tako nas ja zamišljam.

Alathea malo počeka pa tiho progovori: - Znaš savršeno dobro da nisam to mislila. Želim znati što vidiš između nas dvoje.

On naglo okrene glavu prema njoj i namršti se. - Thea - prestani se opirati.

Uskoro ćemo biti vjenčani. Sve što sam upravo rekao zaista će se dogoditi znaš da hoće.

- Ništa ja ne znam. Zbog čega misliš da ću pristati na sve što si ti zamislio?

Krzmao je, stisnutih očiju prikovanih uz njezine. Poslije par trenutaka odvrati: - Pristat ćeš zato što me ljubiš. ~ 307 ~

Knjige.Club Books Alathea osjeti kako joj se usne razdvajaju i brada spušta. Užasnuto mu je promotrila oči, a razumijevanje što ga je u njima ugledala još ju je više užasnulo. Kako je mogao znati? Brzo zatvori usta i prostrijeli ga ratobornim pogledom. - Ja ću odlučiti o tome ljubim li te ili ne.

- Želiš li reći da me ne ljubiš? - U glasu mu se čulo upozorenje.

- Želim reći da se još nisam odlučila.

On srdito otpuhne i okrene glavu. - Sve se bojim.

Premda je to promrmljao sebi u bradu, Alathea ga je čula. - Ti ne znaš da te ljubim - ne možeš znati!

Pogleda je ravno u oči. - Znam.

- Kako?

Nakon par časaka on skrene pogled prema jasminu koji je bujnim cvatom prekrio sjenicu i ispunio lukove među vitkim drvenim stupovima: mirisni bijeli cvjetići lagano su lelujali na lahoru. Uhvati grančicu i otrgne je. Spustivši glavu, uze je okretati u rukama, milujući dugim prstima cvijetke mekane poput baršuna. - Kolikim si muškarcima dopustila da s tobom vode ljubav?

Alathea se ukoči. - Jako dobro znaš...

- Upravo tako. - Kimne ne dižući pogled s grančice jasmina. - Jedino meni.

Ti ne znaš... Čekala je; nekoliko je dugih trenutaka prošlo prije nego što je udahnuo i opet je pogledao. - Znam da me ljubiš zbog načina na koji mi se predaješ. Zbog toga kakva si kad te držim u naručju.

- No, dobro! - Jedva se suzdržala da ne prasne. - Budući da si ti jedini ljubavnik kojega sam dosad upoznala...

- Reci mi - prekine je glasom tvrdim kao čelik - možeš li zamisliti da budeš onakva kakva si sa mnom, a da je na mom mjestu neki drugi muškarac?

Smeteno je zurila u njega: nije mogla sebi ni izdaleka predočiti ništa slično jer joj je takva pomisao bila potpuno strana.

Toliko strana te je odjednom shvatila da je zaboravila što je zapravo htjela reći. - Izbjegavaš odgovor na moje pitanje. - Uspjela se trgnuti i vratiti misli sa stranputice na koju ih je on skrenuo, te razmotriti sljedeću mogućnost: ako zna da ga ona voli, on će po svojoj viteškoj naravi, bez obzira na sve ostale razloge, biti još skloniji tome da se vjenča s njome. Ta je spoznaja izazavala novu bujicu čuvstava u kojoj je bilo podjednako nade i nemoćne ljutnje. Nadala se da on pred sobom drži obrambeni štit zato što mu ~ 308 ~

Knjige.Club Books je srce jednako ranjivo kao i njeno; osjećala je nemoćnu ljutnju jer ga nije uspijevala skloniti da spusti štit i dopusti joj doznati je li u pravu što se nada.

Najradije bi bila stisnula šake u pesnice, čvrsto stisnula oči, zatoptala nogama i zapovjedila mu da joj kaže istinu. Umjesto toga, pažljivo ga je pogledala u oči i polako izgovorila: - Neću se udati za tebe sve dok mi ne kažeš zašto se zapravo želiš mnome oženiti i sve dok ne položiš ruku na srce i prisegneš da si mi otkrio sve razloge - sve do zadnjega.

Nitko od onih koji su ga smatrali utjelovljenjem uljuđena gospodina ne bi prepoznao surova ratnika iz prapovijesti koji se odjednom našao pred njom.

Nasreću ga je tijekom života susrela dovoljno puta te se nije počela tresti od straha.

- Zašto?

Kao da je i sam zrak zadrhtao od zvuka te jedne riječi, nabijene zatomljenim strastima - gnjevom, osjećajem izigranosti i jedva suspregnutom žudnjom.

Alathea nije ni trepnula. - Zato što moram znati.

Nepomično ju je promatrao toliko dugo da joj se stalo vrtjeti u glavi; zatim s naporom okrene glavu i naglo ustane. Pogleda u travnjak, pa opet u nju. Lice mu je bilo posve bezizražajno. Vještim pokretom prstiju dobaci joj grančicu jasmina u krilo.

- Ne misliš li da smo već izgubili dovoljno godina?

Načas joj pogledom dotakne oči, okrene se i siđe niz par drvenih stuba.

Alathea je sjedila u sjenici i još jednom u sebi ponavljala čitav razgovor; pitala se bi li rekla ili učinila išta drugačije, bi li uspjela postići više da je imala prilike. Nakon što je protekao cijeli sat, podigne iz krila jasmin i duboko udahne opojni miris. Pogleda grančicu i, uz grimasu samoprijezira, zatakne je u dekolte.

Za sreću.

Kockala se sa sudbinom kad su u pitanju bile njene sestre, i pobijedila.

Upravo je zaigrala partiju u kojoj je ulog bila njena sudbina - rekla mu je da nije osobito vješta u napadu, zar ne?

Uložila je sve što ima u zadnje bacanje.

Sve bi to učinila ponovo, ne trepnuvši okom.

Uzdahne, ustane i uputi se prema kući. ~ 309 ~

Knjige.Club Books

19. poglavlje

nedjelju uvečer Gabriel je otključao kućna vrata. Čim ih je zatvorio za sobom, Chance se odnekud stvorio u predvorju. Gabriel mu doda šešir i štap. - Ima li u salonu konjaka?

U

- Naravski da ima, gospon.

- Večeras mi više ništa neće trebati - otpusti ga Gabriel odmahnuvši rukom, no zaustavi se na vratima salona kad je već uhvatio kvaku. - Samo još jedno: je li Folwell donio izvještaj?

- Je, gospon - eno ga na polici iznad kamina.

- Dobro. - Gabriel uđe u salon, zatvori vrata i uputi se ravno prema ormariću s pićima. Natoči dva prsta konjaka pa, s čašom u ruci, uzme Folwellovu pošiljku s police nad kaminom i skljoka se u svoj omiljeni naslonjač. Zagledavši se u presavijeni papir otpije dugačak gutljaj, zatim odloži i čašu i izvještaj na stolić, te dlanovima pritisne oči.

Bože, kako je bio umoran. Protekloga je tjedna (osim vremena provedena s Alatheom i par sati nemirna sna noću) svaki trenutak dok bijaše budan koristio nastojeći izvući bilo kakvu formalnu izjavu - to jest, izjavu s pravnom težinom - od bilo koga iz vojske državnih službenika i pomoćnika stranih veleposlanika. Bez ikakva uspjeha. Nije se radilo o tome da gospoda nisu htjela pomoći, već naprosto o tome da su tijela vlasti svuda na svijetu navlas jednaka. Sve se mora provjeravati - jednom, dvaput, triput - a odobrenje uvijek potpisuje netko četvrti. Vrijeme se jednostavno mjerilo na drugi način, kako u Whitehallu, tako i u inozemnim vladinim ustanovama.

Gabriel duboko uzdahne, protegne noge, nasloni se i sklopi oči. Neuspjeh u općenju sa stranim dužnosnicima zapravo ga nije osobito zabrinuo.

~ 310 ~

Knjige.Club Books Tog se poslijepodneva sastao s kapetanom Aloysiusom Struthersom.

Nakon kratka razgovora uvjerio se da je kapetan zaista spasitelj kakvim ga je Alathea smatrala. Njegovo svjedočenje, čak i bez ikakvih drugih podataka osim onih koje su dotada prikupili, bilo bi dovoljno da i najsuzdržljivija suca navede na donošenje brze i po njih povoljne odluke. Jedino je bilo nezgodno što se kapetan upustio u pravi križarski pohod, nimalo se ne trudeći da sakrije svoje namjere. Već je među svim poznanicima razglasio na velika zvona da je u potrazi za zemljopisnim kartama i dozvolama za rudarenje.

Gabriel nije bio baš siguran je li to najbolji način da se Crowleyju namakne omča oko vrata. Potajno djelovanje činilo mu se razboritijim.

Potrošio je pola sata pokušavajući nagovoriti Struthersa da bude oprezan, ali kapetan ga nije htio poslušati. Uvrtio je u glavu da pod svaku cijenu mora uništiti Crowleyja. Naposljetku je Gabriel odustao od uvjeravanja i otišao, trudeći se suzbiti unutarnji glas koji mu je uporno odzvanjao u glavi i upozoravao ga na nadolazeću opasnost. Čim se Struthers u utorak ujutro pojavi na Sudu lorda kancelara, sve će biti kako treba. Dotada će se istraga i dalje kretati oštricom noža, a njegovi će živci biti napeti poput struna. Jedan krivi potez...

Otvori oči, uspravi se, posegne za čašom i mrzovoljno otpije gutljaj konjaka. Trenutačno nije mogao učiniti više ništa čime bi pomogao pri razrješavanju slučaja Morwellan. U međuvremenu je već kucnuo posljednji čas da se pozabavi drugom stvari koja ga je čekala.

Bio je kukavica.

Jednom Cynsteru bijaše se teško suočiti s takvom činjenicom, ali je na to bio prisiljen. Ona mu nije dala izbora.

Nije vidio Alatheu od sastanka u sjenici prethodnog poslijepodneva.

Zapravo ju nije ni želio vidjeti, ne dok ne odluči što će učiniti i kako će odgovoriti na njen ultimatum. Pred njom se osjećao tako... praiskonski, u potpunosti lišen svih svojih otmjenih manira i društvenih vještina. Poput špiljskog čovjeka koji je iznenada otkrio da je raj na zemlji nešto što ne može priskrbiti uz pomoć svoje toljage. Oslikao joj je živim bojama pojedinosti njihova zamišljenog zajedničkog života, namjeravajući je navesti na priznanje da bi joj takva budućnost bila poželjna, htijući joj pokazati kako bi se lako njihovi životi mogli ispreplesti. No postigao je jedino to da mu je postalo jasno koliko on sam očajnički žudi za svime što je njoj nastojao prikazati. ~ 311 ~

Knjige.Club Books Nikada prije nije razmišljao o takvim sitnicama - znao je da je želi za ženu i to mu je bilo dovoljno. Međutim, blistave slike koje je stvorio u mašti više mu nisu izlazile iz glave.

I neugodno su ga podsjećale na to kakva je kukavica.

Zar je doista bio spreman staviti na kocku budućnost - njihovu predivnu zajedničku budućnost - jedino zato jer nije uspijevao pronaći riječi kojima bi joj rekao ono što je željela čuti? I zato jer bi mu se, od same pomisli na sve što mu ona stvarno znači, grlo stisnulo tako da nije bio u stanju ni glasa ispustiti?

Ali riječi koje bi opisale njegova čuvstva ionako nisu postojale, pa kako bi joj onda, dovraga, uopće mogao išta reći?

Progutao je dobar gutljaj konjaka i zamislio se nad tim pitanjem. Bilo kako bilo, morao je progovoriti, i to uskoro. Strpljenje mu nikad nije bilo jača strana - a strpljenje koje podrazumijeva suzdržljivost bijaše potpuno strano njegovoj naravi. Izdržao je više od tjedna bez nje i zaliha strpljenja istanjila mu se gotovo do iščeznuća. Nipošto nije kanio čekati da se sudska rasprava okonča i da ona šmugne nazad na selo. Pobjegne li mu, morat će trčati za njom: mogao je samo zamisliti kakva bi tek to poslastica bila za visoko društvo koje ih je već promatralo s neskrivenim zanimanjem.

Ne - morao je progovoriti prije utorka ujutro. Sam Bog je znao kako će se stvari odvijati na sudu, sa Struthersom ili bez njega. A ako dođe do kakva paklenog obrata sudbine, ako sve krene nizbrdo i sudac ne presudi u njihovu korist... bude li čekao dotada da prikupi hrabrost i nešto joj kaže, vjerojatno bi mu trebala čitava vječnost da je uvjeri kako želja da je zaštiti nipošto nije njegov jedini osjećaj prema njoj. Po svoj bi prilici šenuo pameću prije nego što bi joj išta uspio dokazati. Najbolje je bilo napasti odmah, dok se još činilo da na sudu imaju dobre izglede, jer ona neće imati čvrsto opravdanje da njegovo očitovanje pripiše isključivo zaštitničkom nagonu (koji je, istinu govoreći, bio pretjeran). On nije žalio zbog toga što ga posjeduje - ne bi ni u snu pomislio da se zbog njega ispričava - no uviđao je da bi mu u danim okolnostima postojanje tog nagona moglo naštetiti.

Dakle - kako će joj prije utorka ujutro reći sve što je ona tako odlučna čuti?

Nije mogao ni zamisliti da to učini prigodom nekakve službene jutarnje posjete, a činilo mu se nerazumnim pokušati s njom razgovarati u parku.

Posegne za Folwellovim listom i pregleda popis Alatheinih obveza. Kako je i ~ 312 ~

Knjige.Club Books pretpostavio, neizostavno će je sresti sutradan uvečer na plesu kod Marlboroughovih.

Nakon toga će se vidjeti idućega jutra, na Sudu lorda kancelara.

Gabriel napravi grimasu. Je li sudbina zaista od njega očekivala da to izvede do prekosutra ujutro - da joj ponudi ne samo svoju ruku, nego i srce?

- Crisp, pošaljite mi Nellie. Morala bih se početi spremati.

- Svakako, lady Alathea. Mislim da je Nellie s gospojom Figgs. Smjesta ću joj reći. - Crisp odjedri kroz vratnice uokvirene zastorima od debele zelene tkanine.

Alathea se stane penjati stubištem, uporno se praveći da ne primjećuje kako joj se čuvstva neprekidno kolebaju. U jednu se ruku osjećala gotovo histerično od olakšanja, na granici lakoumna veselja, jer je mač što je visio nad sudbinom obitelji bio zapravo uklonjen. Kapetanovo svjedočenje osigurat će im pobjedu nad Ranaldom Crowleyjem. Svako toliko morala se usredotočiti da s lica izbriše blesavi osmijeh.

Spomenula je ocu i Sereni da se stvari razvijaju u dobrom pravcu.

Iznenadni nastup praznovjerja spriječio ju je da im sa sigurnošću potvrdi kako je obitelj konačno na sigurnom. To im je namjeravala priopćiti za koji dan, čim sudac objavi odluku.

Ali bili su na sigurnom. To joj je srce kazivalo.

Nažalost, srce joj je bilo zauzeto drugim brigama, pa se u tom trenutku nije moglo prepustiti radosti. Pitanje koje joj je, na njeno golemo iznenađenje, postalo važnije čak i od obitelji, činilo joj je srce nemirnim. Tjeskobnim.

Nezadovoljnim.

Kad se popela do vrha stuba, ispusti skute i uzdahne. Što li je njemu bilo na umu?

Nije ga vidjela, niti je od njega dobila ikakvu poruku otkako ju je ostavio da sjedi pod sjenicom. Njegove opore riječi: »Ne misliš li da smo već izgubili dovoljno godina?« stalno su joj odzvanjale u ušima. I što sada? Je li on zamišljao da će se ona smekšati i krotko pristati na sve?

- Ha! - Stisnutih usana pohita niz hodnik i naglo otvori vrata. Iza nje se začuje tapkanje Nellienih koraka.

- Hoću onu haljinu boje slonovače sa zlatom - onu koju čuvam za posebne prilike. ~ 313 ~

Knjige.Club Books - O-hooo! - Nellie pobrza prema ormaru. - A koja će to sad bit posebna prilika?

Alathea sjedne pred toaletni stolić i ugleda ratoborni bljesak u svojim očima. - Još nisam odlučila.

Neće to učiniti - neće se smekšati i popustiti mu. Bit će uporna, tvrdoglava - krajnje odlučna. Uostalom, dotada se jedino ona izložila neizvjesnosti tražila je od njega da joj uz prisegu navede sve svoje razloge za ženidbu, bezazleno mu dopustila da je čita kao otvorenu knjigu. Kucnuo je čas da on udovolji njenom zahtjevu i kaže joj cijelu istinu.

Kucanje na vratima najavilo je da je stigla topla voda za kadu. Dok je Nellie nadzirala pripreme, Alathea je povadila ukosnice, iščetkala kosu i svezala je u jednostavan čvor. Kad je Nellie prišla stoliću da uzme uobičajene mirišljave soli za kupanje, Alathea promumlja kroz hrpicu ukosnica koje je držala u ustima: - Ne - ne te. One francuske vrećice.

Nellie podigne obrve i brzo otvori ladicu u kojoj je brižljivo bio spremljen skupocjeni rođendanski poklon od Serene. Časak kasnije, raskošan miris koji je podsjećao na grofičin parfem ispuni sobu.

Nellieno lice sjalo je od veselja; bez ikakvih je uputa sama pripremila sve što je bilo potrebno da joj se gospodarica pokaže u najotmjenijem najzavodljivijem svjetlu.

Protekao je gotovo cijeli sat prije nego što su završile s uređivanjem. Dok je stavljala zlatnu kapicu na kosu, Alathea je proučavala svoj odraz u zrcalu, nastojeći se vidjeti njegovim očima. Kosa joj je blistala, oči joj bijahu krupne i sjajne. Koža - o kojoj je rijetko kad razmišljala - izgledala je besprijekorno.

Godine su joj izbrisale sve tragove mladosti s lica i tijela i ostavile pečat profinjene ljepote. Prstima lagano dotakne usne i nasmiješi se. Brzo prijeđe pogledom dio ramena i poprsja što ih je otkrivao izrez prekrasne haljine, na kupnju koje ju je Serena prisilila početkom sezone.

U sebi od srca zahvali pomajci, pa ustane. Haljina zašušti dok je kruta svila padala prema tlu, zlatovez zasvjetluca uz rub izreza i udno skuta. Ona zakorakne unatrag i stane se polako okretati, promatrajući kako joj haljina obavija bokove. Oči su joj sjale odlučnošću. Što se nje ticalo, idući je potez bio na Gabrielu, osobito s obzirom na to da joj je nesebično pomogao te je umjesto nje izgovorio očitovanje njezine

~ 314 ~

Knjige.Club Books ljubavi. Dovoljno je neugodno kad te netko prozre, a neusporedivo je gore kad ti to i kaže.

Neće odstupiti ni koraka. On će je morati uvjeriti potpuno, bez ostatka, bez trunke sumnje - Poglete! - Nellie je upravo zatvorila vrata na koja je časak ranije netko pokucao. - Glete šta je došlo! - Začuvši silno čuđenje u njezinu glasu, Alathea se okrene.

Nellie je pobožno držala bijelu kutijicu urešenu pozlatom i zapanjeno zurila u nju. Pogleda Alatheu sa smiješkom od uha do uha. - Ovo ovdje je za vas - a tu unutra ima i cedulja!

Alathea osjeti kako joj je srce poskočilo i u prsima je sve steglo. Klone natrag na stolicu uz toaletni stolić. Čim joj se Nellie približila s kutijicom, shvatila je otkud joj na licu izraz takvog strahopoštovanja. Kutijica nije bila bijela - bijaše od stakla, obložena bijelom svilom. I nije bila urešena kakvom god pozlatom - ukrasi u kutovima, sićušne šarke i bravica bijahu od čistoga zlata.

Dok joj je Nellie spuštala kutijicu u ruke, Alathea se divila krhkoj, prekrasno oblikovanoj stvarčici. Što li se unutra nalazilo?

Nije je trebala ni otvarati. Poklopčić nije bio obložen svilom. Kroz staklo je ugledala običnu kiticu cvijeća.

Običnu? Da, samo na prvi pogled, jer je kitica po svemu bila dostojna kutijice. Pet bijelih cvjetova, od vrste kakvu još nikada nije vidjela, bijaše povezano filigranski izrađenom zlatnom vrpčicom. Kitica je ležala na bijeloj svili ispod koje se nazirao komadić papira. Cvjetovi su imali raskošne, sočne, baršunaste latice koje se oštro isticahu na tamnozelenim stapkama.

Bijaše to najbrižljivije izrađen, najskuplji, najčudesniji buketić koji je ikada vidjela. Buketić koji djevojka dobije prije prvog svečanog plesa.

Okrene se na stolici, položi kutijicu na toaletni stolić i podigne mali poklopac. Iz cvjetova se uzdigne opojan, težak miris koji joj se, čim ga je udahnula, zadržao u nosnicama. Pažljivo zavuče prste pod cvjetove, izvadi kiticu i odloži je sa strane. Potom izvuče papirić i rasklopi ga, jedva dišući.

Poruka je bila jednostavna - jedan redak ispisan njegovim oštrim, odvažnim rukopisom.

Držiš moje srce - nemoj ga slomiti.

~ 315 ~

Knjige.Club Books Triput je pročitala riječi, svejednako ne mogavši odvojiti pogleda od papira. Oči joj se zamagle; trepne, grlo joj se stisne. Ruka joj stane drhtati.

Brzo presavije poruku i položi je na stolić.

Usredotočila se na sljedeći udisaj.

- Bože blagi - protisne naposljetku nesigurnim glasom. Netremice se zagledala u buketić trepćući da zadrži suze. - O, nebesa! Što ću sad?

- Pa budete nosila taj puketić, naravski. Jako je ljep, moram reć.

- Ne, Nellie, ne razumiješ! - Alathea pritisne dlanove uz obraze. - Jao, kako li je samo njemu slično da sve spetlja!

- Njemu? Kome? Gosponu Rupertu?

- Da. Gabrielu. Tako se sada zove.

Nellie smrkne. - No, pa ja zbiljam ne znam zašt vi ne bi mogla nosit njegovo cvjeće, bez obzira šta si je prišijo neko drugo ime.

Alathea suspregne histerični smijeh. - Ne radi se o njegovom imenu, Nellie, radi se o meni! Ja ne mogu nositi djevojački buketić na ples!

On je, naravno, znao. Ona nije dočekala prvi službeni izlazak u društvo, nije dobila buketić, nije ga imala prilike ponijeti.

- Kvragu s njim! - Umalo je zaplakala od radosti. - Što da napravim? Nikada se u životu nije osjećala toliko usplahireno. Željela je nositi to cvijeće, uzeti kiticu, izjuriti kroz vrata kao nestrpljivi djevojčuljak i otrčati na ples samo da pokaže njemu - svom ljubljenome - da je shvatila. Ali... - Trač-babe nas već ionako budno prate. - Ponese li buketić, njih će dvoje biti on-dit cijele večeri. Moguće i cijele sezone.

- Možda bih mogla zataknuti kiticu u izrez? - Stane namještati cvijeće i okretati ga, lijevo, desno, pa u sredinu izreza.

- Ne. - Uzdahne. - Neće ići. - Jedan cvijet bijaše premalo - nije se dovoljno isticao na zlatovezu, a tri - koliko ih je bilo potrebno da se namjeste kao ukras - previše. Preupadljivo. Osim toga, pogled bi joj se neprekidno, htjela-ne htjela, svraćao na ta tri cvijeta: ne bi izdržala provesti čitavu večer s njime gledajući istodobno njega i njegovo cvijeće. Ne bi uspjela ostati pribrana.

- Ne mogu. - Malodušno je gledala u prekrasan buketić - darak koji joj je njen ratnik poslao kao zalog ljubavi. Očajnički ga je željela ponijeti, ali se nije usuđivala. - Nellie, donesi vazu.

- Hm! - izusti Nellie s neodobravanjem i ode. ~ 316 ~

Knjige.Club Books Alathea je nježno držala cvjetove na dlanovima prepustivši se osjećajima i razmišljanju o njihovu značenju. U jednom trenutku do nje dopru glasovi Maryn i Alicein: ona zatrepće, šmrcne, pažljivo spremi kiticu i odloži kutijicu na rub stolića. Sva smućena, nekako je završila s dotjerivanjem: zakopčala je oko vrata majčine bisere, stavila na uši biserne naušnice, obilato nanijela grofičin parfem.

- Allie! Jesi li gotova?

- Da! Dolazim! - Smeteno ustane. Pogleda prikovana uz buketić smješten u kutijici, ona udahne, izdahne, dohvati torbicu i okrene se.

- Požuri! Kočija je stigla!

- Dolazim! - Stigavši do vrata, neodlučno zastane. S rukom na kvaki osvrne se još jednom prema krhkoj kutijici u kojoj joj je on poslao svoje srce.

Podigne pogled prema zrcalu, prema vlastitu odrazu. Časak kasnije lagano se trgne. Okrene se od vrata i ponovo prijeđe sobu.

Zaustavi se pred toaletnim stolićem i podigne preklopljeni papirić.

Pročita poruku i opet se pogleda u zrcalo. Usne joj se rastegnu, podignu.

Gurne poruku u kutiju za nakit i podigne ruke prema kapici.

Za tili je čas poskidala ukosnice. Nije se obazirala na glasove koji su je u zboru dozivali iz predvorja. Neka obitelj jedanput pričeka.

Odloži kapicu i brzo razveže kiticu. Omota zlatnu vrpčicu oko čvrsto začešljane punđe na tjemenu, zaveže je u jednostavan čvor i ispreplete krajeve s kovrčama koje su okruživale punđu. Drhtavim prstima izvadi tri raskošna cvijeta iz buketića. Do trenutka kad je uplela peteljke u gustu kosu i učvrstila ih ukosnicama, blistavo se smiješila, a srce joj se nadimalo od radosti koja joj se zrcalila na licu.

Nellie uleti u sobu s vazom u rukama i stane kao ukopana. - Tako mi svega! No, daklem! To je već bolje!

- Stavi ostatak u vodu. Moram trčati. - Alathea se okrene na peti, stisne Nellienu ruku i potrči prema vratima.

Uzdignuvši obrve, Nellie je isprati pogledom pa požuri do toaletnog stolića, lica razvučena u širok osmijeh. Smjesti preostala dva cvijeta u vazu i pažljivo ih odnese na noćni ormarić pokraj kreveta. Obriše ruke i vrati se do stolića da pospremi češljeve i četku. Upravo se spremala otići, kadli krajičkom oka ugleda presavijeni papirić što je virio iz kutije za nakit. ~ 317 ~

Knjige.Club Books Baci pogled prema vratima, podigne poklopac i izvuče poruku. Rasklopi je, pročita, preklopi i spremi na isto mjesto gdje ju je našla. Zatim zahihoće, sva razdragana. - Dobar ćeš ti bit, dečko moj. Dobar!

Gabriel je vidio cvjetove u Alatheinoj kosi čim se pojavila u nadsvođenom prolazu ponad plesne dvorane lady Marlborough. Prizor ga je prikovao na mjestu; radost, olakšanje i neki praiskonski osjećaj oduzeli su mu dah.

Okružena članovima obitelji, Alathea se zaustavila na vrhu stubišta i zagledala se u dvoranu, ali ga nije odmah primijetila. Netremice ju je promatrao dok je polako silazila širokim stubama, lagano klizeći dlanom po rukohvatu i pogledom pretražujući mnoštvo.

A onda ga je ugledala.

On udahne i krene prema njoj. Nije skidao oči s njena lica dok joj se približavao; nije imao pojma s kime se sve mimoišao dok se probijao kroz gužvu. Došao je prije nje do glavnog stupa ograde udno stubišta.

Spustila se niz nekoliko preostalih stuba netremice ga gledajući u oči, kratko zastala na posljednjoj stepenici s koje ga je nadvisivala, pa sišla i okrenula glavu da mu pokaže cvjetove.

- Nisam mogla ponijeti buketić - razumiješ, zar ne ?

Njega zapljusne slavodobitnički osjećaj, nezaustavljivi val koji ga je umalo oborio na koljena. - Vaše rješenje je nadahnuto. - Uze joj ruku i, ne obazirući se na to gleda li ih itko, prinese je usnama. Oči mu se susretoše s njezinima. - Moja gospo.

Svijetlosmeđe se stopilo sa svijetlosmeđim; stajali su nepomično kao da ih je zarobila neka magična sila, tako blizu te su jedno drugome ćutjeli svaki udah, svaki udarac srca. Ni njoj ni njemu nije pošlo za rukom da se osmjehne.

- No, bilo je već i vrijeme, ali dajte se pomaknite! Na onoj tamo sofi vidim jedno mjesto kojega se kanim domoći.

Alathea poskoči i okrene se. Gabriel podigne pogled i ugleda crne oči lady Osbaldestone. Zlobno se smješkajući, ona ga ubode prstom u mišicu. - Ne želim vas zaustavljati dok hrlite prema župnikovoj mišolovci, ali dajte mi se maknite s puta!

Oni se pomaknu, a lady Osbaldestone se progura pokraj njih i stane štapom krčiti put kroz gomilu. Gabriel se okrene prema Alathei koja ga je uhvatila pod ruku. ~ 318 ~

Knjige.Club Books - Bolje nam je da je poslušamo.

Prekrije njenu ruku svojom i povede je u već nepodnošljivu gužvu.

- Zakasnili smo - promrmlja Alathea. - Samo par minuta, ali to je bilo dovoljno da se nađemo pri začelju kolone kočija...

- Počeo sam se pribojavati da se nešto dogodilo...

Nešto se uistinu dogodilo. Alathea ga pogleda u oči, blage i nasmiješene, velikodušne i ozarene pobjedničkim sjajem. Skrene pogled pa tobože nehajno primijeti: - Znaš, nikada od tebe ne bih očekivala cvijeće. - Čim je to izgovorila, osjeti kako mu se mišići pod njenim dlanom polako napinju.

- S cvijećem je došla i poruka...

Alathea se s osmijehom opet okrene prema njemu. - Znam. Pročitala sam je.

On je zaustavi i pomno joj se zagleda u oči. - Nadam se da si je shvatila.

U glasu su mu se miješale ratobornost, nesigurnost i snažan prizvuk ranjivosti. Alathea pusti da joj pogled omekša i obrambeni se štit spusti dovoljno da joj se u očima ukaže ono što bijaše u srcu. - Naravno da sam je shvatila.

Još ju je par časaka netremice gledao, a onda ispusti dah što ga bijaše zadržao. - Samo je nemoj zaboraviti. Čak i da nikada više ne vidiš ni ne čuješ te riječi, one će uvijek biti istinite. Ne zaboravi to.

- Neću. Nikada.

Buka ljudskog mnoštva što ih je okruživalo kao da je odjednom utihnula.

Načas su se našli u svijetu u kojem su postojali samo njih dvoje; Alathea se nježno nasmiješi, stisne mu ruku i vrati ih oboje u stvarnost. - Mogao si ipak odabrati prikladniju večer za ljubavno očitovanje - zaključi ona ogledajući se naokolo.

Gabriel uzdahne prije no što su krenuli dalje. - Našom ljubavnom vezom - ne, našim životima dosada su upravljale razne okolnosti. Jedva čekam da se oslobodim tih okova i uzmem uzde u svoje ruke.

- Zbilja? - Alathea razmijeni pozdrav s lady Cowper dostojanstveno joj kimnuvši. - Smijem li predložiti da se pomiriš sa sudbinom i budeš spreman podijeliti te uzde?

Gabriel joj postrance dobaci pogled; obrva mu zaigra. - Razmislit ću o tome. ~ 319 ~

Knjige.Club Books Dok su se provlačili kroz gužvu, nisu naišli ni na jednog člana njene ili njegove obitelji. - Ovo je tragikomično - ustvrdi Alathea kad ih je gomila tijela prisilila da se zaustave. - Bogu hvala da traje još samo par tjedana.

- Kad si već spomenula protok vremena, imaš li kakvih vijesti od Struthersa? - Ustanovivši da mu nema druge, Gabriel izvuče Alatheu iz kolone uzvanika što su se kočoperili jedni pred drugima i odvede je do kutka dvorane u kojem su mogli koliko-toliko mirno stajati i razgovarati.

- Ne. Zašto? Mislila sam da si ga ti posjetio.

- Jesam. Dao sam mu svoju adresu i rekao mu da mi se obrati bude li trebao bilo kakvu pomoć, ali se nije javio.

- No, dobro - slegne Alathea ramenima ogledavajući se. - Po svoj prilici to znači da je sve u redu i da ćemo ga vidjeti sutra na sudu. - Nasmiješi se i ispruži ruku. - Dobra večer, lorde Falworth.

Falworth prihvati njenu ruku i nakloni se. Gabriel u sebi opsuje. U ciglih par minuta oko nje su se skupili svi uobičajeni obožavatelji. Zacijelo su ih uočili zahvaljujući tome što je on bio toliko visok da ga se moglo slijediti dok se probijao kroz stisku. Lord Montgomery spremno je razvezao svoju dosadnu priču, a Falwort i ostali nastojali su ga prekinuti i usmjeriti razgovor svaki u svom pravcu. S uljudnim smiješkom na usnama Alathea se pretvarala da ih sluša, te kimala i nešto mrmljala kad bi joj se učinilo prikladnim.

Prvi valcer i opet će biti samo njegova, tješio se Gabriel. Nažalost, lady Marlborough bila je dama staroga kova: sastavila je raspored na kojem su se nalazili gotovo isključivo seoski plesovi - uglavnom kotiljoni, pa čak i pokoja kadrila. Do valcera će se morati itekako načekati.

A u međuvremenu...

- Draga lady Alathea, najusrdnije vas preklinjem da mi ukažete milost i pridružite mi se u ovom plesu. - Montgomery se duboko nakloni.

Gospodin Simpkins pogleda Njegovo Gospodstvo s neskrivenom odbojnošću. - Lady Alathea, samo recite riječ: meni će biti čast da plešem s vama. - Simpkinsov naklon bio je toliko kratak da se činio gotovo otresit.

Alathea im se svima spokojno osmjehne, pa pogleda Gabriela u oči. Bojim se, gospodo, - ponovo skrene pogled prema udvaračima - da večeras, općenito uzevši, neću plesati.

Svi su čuli kako se ograđuje. Svi su vidjeli onaj kratak pogled upućen Gabrielu. I svi su stali mozgati. Grozničavo. ~ 320 ~

Knjige.Club Books Lord Montgomery kašljucne, trudeći se da pogledom ne ubije Gabriela. Smije li se slobodno upitati...?

Alathea pokretom ruke pokaže prema mnoštvu što ih je okruživalo. Odviše je zamorno i zamišljati kako bi izgledalo probijanje do plesnog podija.

- Opet im se blaženo osmjehne. - Radije ću uživati u razgovoru s vama i - još jednom uperi oči u Gabriela - čuvati snagu za valcere.

S nedokučivim izrazom na licu on uhvati njen pogled, pa oholo podigne obrvu. Ako udvarači dotada još nisu shvatili poruku, taj im je trenutak, nabijen otvorenom putenošću, jamačno morao razbistriti um. Ratnik u njemu ispusti pobjednički urlik; nakon kratka oklijevanja on nakloni glavu i teškom mukom odvoji oči od njezinih. Premda je onaj praiskonski dio njegove osobe likovao zbog njene geste, svojim mu je rječitim pogledom Alathea poljuljala prisebnost i probila ionako tanahnu koricu uljudnosti koja - kad se o njoj radilo - bijaše jedino čime je pred okolinom prikrivao istinsku narav svojih čuvstava.

Nakon što je zapravo javno pokazala da je njegova, trebalo je očekivati da će se opustiti zahvaljujući slavodobiću koje je nadvladalo želju za pokazivanjem posjedništva. Nažalost, nije se osjećao nimalo opušteno.

Alathea je nastavila razgovor s Falworthom, vješto se gradeći da ne primjećuje zbunjen izraz na Montgomeryjevu i Simpkinsovu licu. Trudio se mirno stajati pokraj nje i ne razmišljati o svemu što bi s njom radio.

Nijedno mu nije polazilo za rukom. Ona je bila u pravu. Palača Marlborough, nakrcana do krova, ne bijaše prikladno mjesto za ono što je htio raditi s njom, odnosno njoj. Bijaše nemoguće pronaći ma i najmanji prazan salon. Je li postojao ikakav drugi način da se nekuda iskradu na satdva? Dok mu je okolni žamor zaglušno zujao u ušima, sustavno je razmatrao jednu po jednu mogućnost i sa žaljenjem ih odbacivao. Letimice iskosa pogleda Alatheu. Istoga trena, čim se ona i njena obitelj oslobode Crowleyjeve prijetnje, morat će je oteti, makar na par sati. Dovoljno dugo da umiri zvijer koja je u njemu čučala.

Razmišljanje o zadovoljavanju najprečih potreba samo mu je odmoglo. Škrgućući zubima usmjeri misli u drugom pravcu. Struthers. Poslao je Chancea da oko podneva posjeti staroga morskog vuka i ponudi mu svaku moguću pomoć svoga gospodara. Kapetan je, kao što se moglo očekivati, otpravio Chancea i odbio Gabrielove usluge otresitim, ali uljudnim riječima.

Chance je poslušao zapovijed i ostao nadgledati otrcano svratište u ~ 321 ~

Knjige.Club Books Clerkenwell Roadu. Struthers je izišao kasno poslijepodne i uputio se prema Cityju, pa nastavio do pristaništa. Chance ga je pratio u stopu (vještina koju je naučio u bivšem životu), no kapetan je po svoj prilici osjetio da mu je netko za petama. Ušao je u neku krčmu i nestao bez traga. Chance je pretražio sve tri uličice u koje se moglo izići iz krčme, ali ga nije uspio naći. Pogružen se vratio u Brook Street da gospodaru podnese izvještaj.

Ako je Struthers bio toliko spretan te je pobjegao Chanceu, bio se sposoban pobrinuti za sebe. Valjda. Predosjećaj opasnosti koji je obuzeo Gabriela tijekom njihova prvog sastanka nije ga prestajao mučiti.

Premjesti ravnotežu s noge na nogu i opet kradomice pogleda Alatheu.

Barem je ona bila sigurna. Od Crowleyja. Dakako, nije bila potpuno sigurna od njega. Njih su dvoje trebali nadoknaditi gotovo čitavo desetljeće i proslaviti više od jednog događaja. Podigne pogled prema njenoj kosi, prema cvjetovima koje joj je poklonio i zahvaljujući kojima se dogodilo ono što je godinama pokušavao postići. Riješio se prokletih kapica. Više nikada neće staviti kapicu na glavu - on će se pobrinuti da joj to ni slučajno ne padne na pamet.

Obuzimala ga je sve veća nervoza, nestrpljenje je raslo polako, ali nezaustavljivo poput plimnog vala, jačala je napetost koju nikako nije mogao ublažiti, ne u prostoru i u trenutku u kojem se nalazio. Polagano, ukočeno udahnu i ponovo se usredotoči na Alatheino lice, iznenada shvativši da je došao upravo do ruba strpljenja podvrgnuta ozbiljnoj kušnji. Pogledom prijeđe gospodu koja su stajala oko njih; ni od jednoga joj nije prijetila opasnost kao od njega.

Ispravi leđa i još joj se malo približi, privučen izazovnim grofičinim miomirisom što se pomalo uzdizao s njene tople kože. Od same pomisli na to koliko bi se jače miris osjećao kad bi joj se koža užarila od strasti, šaka mu se grčevito stisne u pesnicu.

Uvidio je da nema smisla ponašanjem privlačiti neželjenu pozornost.

Pametnije će učiniti udalji li se, zajedno sa svim svojim uzburkanim nagonima.

Iznenadna provala smijeha u nedalekoj skupini gostiju privuče pozornost Alatheinih udvarača koji se složno osvrnuše. Gabriel iskoristi priliku i prstima lagano dotakne nježnu kožu Alatheine mišice, obnažene ponad dugačke rukavice. ~ 322 ~

Knjige.Club Books I njegovim i njenim tijelom prostruji istovjetan živ, snažan osjećaj. Vidio joj se u očima kad ga je pogledala. - Što je? - jedva izgovori: bijaše smetena jednako kao on.

- Bit će mi bolje da malo prošećem naokolo. Vratit ću se kad počne prvi valcer.

Pogled joj se spusti na njegova usta. Čuli su jedno drugo kako diše, toliko joj je blizu stajao. Ovlaži usne. - Možda bi to bilo... razborito - prošapće.

Zatim ga pogleda u oči. Gabriel kimne.

Uspio se okrenuti a da prethodno svojim usnama nije dotaknuo njezine.

Alathea ga je kratko promatrala kako odlazi, pa uz prigušen uzdah ponovo svrati pozornost na svoje obožavatelje koji su se, čim je smijeh iza njih utihnuo, opet okrenuli prema njoj. Odlanulo joj je kad se Gabriel udaljio, jer je neprestano osjećala njegovu zatomljenu napetost. Konačno saznanje o tome što je uzrokuje - i što ta napetost uopće znači - nije joj nimalo pomoglo: i dalje je bila uznemirena činjenicom da je upravo ona razlog njegovu stanju. Svejedno bi mnogo radije bila redom potjerala udvarače, iskrala se nekuda ruku pod ruku s njime i učinila sve što može da ga umiri.

Ne skidajući s lica uljudan smiješak, poticala je obožavatelje da je zabavljaju, no srce joj je bilo na drugom mjestu. Kad se lakaj progurao do nje s preklopljenim listom papira na srebrnu pladnjiću, taj joj je neposlušni dio tijela poskočio. Prva joj pomisao bijaše da je njen ratnik negdje pronašao kakav skroviti zakutak te je poziva da mu se pridruži.

Zapravo se radilo o nečemu mnogo ozbiljnijem.

Draga lady Alathea!

Došao sam do svih podataka koje sam tražio, pa i više od toga. Raspolažem s dovoljno dokaza da raskrinkam Crowleyjevu prijevaru, no iznenada sam dobio poziv da se vratim na brod. Dižem sidro i isplovljavam već sutra, s jutarnjom plimom. Potrebno je da smjesta dođete do mene - moram Vam uživo razjasniti neke pojedinosti iz zemljopisnih karata i dokumenata. Osim toga, za Vaš će slučaj biti od presudne važnosti da ja pred svjedocima potpišem vlastoručno, napisan iskaz i predam sve papire ~ 323 ~

Knjige.Club Books Vama u ruke.

Preklinjem Vis da ne gubite vrijeme - ja moram dignuti sidro čim se plima stane dizati. Osokolite se, draga gospo - kraj je blizu.

Svi potrebni dokumenti ubrzo će biti u Višim rukama, a Vi ćete konačno moći poslati Crowleyja u pakao.

Bio sam toliko slobodan te sam poslao po Vas kočiju s pratnjom. Možete imati puno povjerenje u te ljude oni znaju kamo Vas trebaju dovesti. Međutim, morate doći smjesta, ili bi sve moglo propasti!

Vaš odani kapetan Aloysius Struthers Alathea podigne pogled. Njeni su udvarači u međuvremenu nastavili međusobno čavrljati kako bi joj omogućili da neometano pročita poruku. Ona se okrene prema lakaju. - Čeka li me kakva kočija?

- Da, gospo. Kočija i nekoliko... ljudi.

Vjerojatno mornari. Alathea kimne. - Molim vas, recite im da ću odmah doći ravno k njima.

Lakaj je bio odveć dobro uvježban a da bi pokazao i trunku čuđenja.

Nakloni se i požuri izvršiti njen nalog. Alathea dotakne Falworthovu ruku i nasmiješi se lordu Montgomeryju, lordu Coleburnu i gospodinu Simpkinsu. Bojim se, gospodo, da ću vas morati napustiti. Dobila sam hitan poziv od bolesne rođakinje.

Sva četvorica stadoše u isti mah sućutno mrmljati: bila je gotovo sigurna da joj nisu povjerovali. Kratko nakloni glavu i okrene se od njih. Čim je zakoračila u gužvu, istegne vrat i uze pogledom pretraživati mnoštvo.

Gabriela ne bijaše nigdje na vidiku.

- Prokletstvo! - protisne kroz zube dok se gurala amo-tamo po dvorani.

Tjednima joj se neprestano motao oko skuta, a u trenutku kad ga je trebala, kao da je u zemlju propao. Usred tolike stiske bilo je lako moguće da se i mimoiđu. Ugledala je najprije Celiju, pa Serenu, pa blizanke - no njihovu rođaku ni traga. Nestao je i Lucifer. Ona stupi na prvu stepenicu stubišta što ~ 324 ~

Knjige.Club Books je vodilo iz dvorane i zdvojno se ogleda na sve strane, ali ne opazi nikoga čak ni od ostalih Cynstera - tko bi joj mogao biti od koristi.

- Vaše gospodstvo? - Lakaj se opet stvorio pokraj nje. - Oni ljudi vrlo uporno zahtijevaju da smjesta krenete.

- Da, dobro, dobro. - Alathea baci posljednji zlovoljan pogled po prepunoj dvorani, podigne skute, okrene se - i ispod stubišta ugleda Chillingwortha kako razgovara s nekolicinom uzvanika. - Samo čas.

Ostavi lakaja na stepenicama i baci se u gužvu. Upravo kad mu se uspjela približiti, Chillingworth se nasmije, nakloni i oprosti se od prijatelja. Vidio ju je čim se okrenuo.

Počeo se smješkati, no osmijeh mu se ugasio pri pogledu na izraz njezina lica. - Što se dogodilo? - upita, pomno je gledajući u oči.

Alathea ga uhvati za ruku koju je ispružio i utisne mu u dlan papir s porukom. - Molim vas - pobrinite se da ovo stigne do Gabriela. Jako je važno.

Ja moram ići.

- Kamo idete? - Chillingworth sklopi šaku oko papira i njenih prstiju. Baci pogled prema lakaju na stubištu, do kojega je trkom sišao drugi livrirani sluga i nešto mu govorio na uho.

Alathea pogleda u istom smjeru. - Moram s nekim otići - sve piše u poruci.

Gabriel će znati o čemu se radi. - S vještinom usavršenom kroz godine hrvanja sa Cynsterima, ona oslobodi ruku iz Chillingworthova stiska. - Samo se potrudite da je čim prije dobije.

Uto se prvi lakaj probio do nje. - Vaše gospodstvo, mornari su već uznemireni.

- Mornari?! - Chillingworth posegne da je uhvati za lakat.

Alathea mu izmakne, progura se pokraj lakaja i žurno krene prema stubištu. - Nemam vam vremena objašnjavati! – dovikne preko ramena Chillingworthu koji ju je nastojao sustići. - Samo odnesite poruku Gabrielu! Čim se domogla stepenica, na kojima ipak nije vladala prevelika gužva, ona podigne skute i pojuri prema gornjem katu.

- Alathea! Stanite!

Nije stala. Došla je do vrha stubišta ne osvrnuvši se, proletjela nadsvođenim prolazom i istrčala iz palače.

Chillingworth zakorači na prvu stepenicu i zapanjeno se zagleda za njom.

Odjednom je stubište zakrčila čitava povorka gostiju koji su silazili u dvoranu ~ 325 ~

Knjige.Club Books i zapriječili mu prolaz. Neki uzvanici, koji su ga čuli kako viče iz svega glasa, radoznalo su zirkali prema njemu. Smrknuta lica, on čvrsto stisne usta ne obazirući se na njih. - Dovraga! - Pogleda zgužvani papir što ga je držao u ruci, okrene se i pažljivo prijeđe pogledom po krcatoj dvorani. - Što je Cynster tražio, to je i dobio. Pravo mu budi!

Pronašao je Gabriela u salonu za kartanje, oslonjena ramenima o zid, kako bez pravog zanimanja gleda partiju vista.

- Ovo - gurne mu papir u ruku - je za tebe.

- Da? - Gabriel se uspravi. Jedva osjetan predosjećaj namah se prometnuo u snažnu zebnju. On uzme poruku. - Od koga?

- Ne znam. Alathea Morwellan me zadužila da ti to predam, ali sumnjam da je njezino. Ona je nekamo otišla.

Gabriel žurno pročita poruku: kad je došao do kraja, prokune i pogleda Chillingrvortha. - Otišla?

Chillingworth zakima. - I da, pokušao sam je zaustaviti, ali nisi je baš dobro uvježbao. Ne odgovara na glasovne zapovijedi.

- Ona ne odgovara ni na kakve zapovijedi! - Gabriel još jednom prouči pisamce. - Prokletstvo! Ovo ne valja. - Izraz lica mu otvrdne. Nakon kratkog krzmanja pruži papir Chillingworthu. - Kako bi ti to protumačio?

Chillingworth pročita poruku pa napravi grimasu. - Pošiljalac joj je zapravo triput rekao da »smjesta dođe«. Ne sluti na dobro.

- Točno tako i ja mislim. - Gabriel uzme papir, strpa ga u džep i provuče se pokraj Chillingwortha. - Sad još samo moram pogoditi kamo je, dovraga, otišla.

- Mornari. - Chillingworth krene za njim. - Lakaj joj je rekao da je čekaju nekakvi mornari.

- Pristanište. Prekrasno.

- Idem s tobom - možemo se odvesti mojom kočijom - predloži Chillingworth, koji ga je slijedio u stopu, dok su se primicali stubištu.

Gabriel mu dobaci pogled preko ramena. - Slušaj, ne želim osjećati toliku zahvalnost. - Meni je stalo jedino do toga - odvrati Chillingworth dok su trčali uza stube - da pronađemo tu tvrdoglavu ženu, tako da te može gnjaviti do kraja života.

~ 326 ~

Knjige.Club Books Kad su došli do vrha stepenica, prokrčili su put kroz nadsvođeni prolaz, sjurili se niz raskošno glavno stubište i zagrabili preko predvorja. Nagrnuli su na ulazna vrata rame uz rame...

I na samom se pragu sudarili s Charliejem Morwellanom koji je preko ramena gledao niz stube što su vodile u prednje dvorište. On zatetura unatrag. - Ispričavam se. - Već se počeo klanjati, no opazi da je pred njim Gabriel. - Čuj, znaš li ti kamo je otišla Alathea? - Opet se osvrne prema ulici koja je vodila u City. - Ne razumijem zašto je morala otići s onim grubijanima...

Gabriel ga zgrabi za ramena. - Kuda su išli? Znaš li išta?

Charlie zbunjeno trepne. - Zapravo, znam: Pool of London, kanal za smaknuća.

Gabriel ga pusti. - Jesi li siguran?

Charlie kimne. - Izišao sam udahnuti malo svježeg zraka - tamo unutra je užasno zagušljivo - i zapodjeo razgovor s nekim mornarom koji je stajao pokraj kočije. - Posljednje je riječi izgovorio gledajući u dvoja leđa koja su se udaljavala od njega; on potrči niza stepenice i dostigne ih. - Čekajte - kamo idete?

- Za tvojom sestrom - promrsi Gabriel kroz zube i iskosa pogleda Chillingwortha. - Koja kočija?

- Mala. - Chillingworth je žurio kolnim prilazom pomno zagledajući redove kočija koje su stajale uz rubove ulice.

- Mogao sam i misliti - promrmlja Gabriel.

- Naravno da si mogao - odreže Chillingworth. - Ja sam barem imao planove za večeras.

I Gabriel je imao planove, ali...

- Eno je!

Chillingworthov se kočijaš, zajedno sa svim ostalim kočijašima, otišao okrijepiti u obližnju krčmu, i ostavio gospodarevu neobilježenu kočiju pod paskom dvojice drugova koji te večeri bijahu izabrani kao čuvari.

- Gazda, ja vam možem otrčat ko vjetar i dovest vam vašeg čovu dok si reko keks - ponudi se jedan od njih.

- Ne - nemamo vremena. Reci Billingsu da sam ode kući.

- Dobro, gospon.

~ 327 ~

Knjige.Club Books Kočija je bila zgurana između dviju drugih: Gabriel, Charlie i obojica kočijaša združenim su naporima jedva uspjeli napraviti dovoljno mjesta da se Chillingworth izveze iz reda. Čim se Gabriel smjestio na suvozačko sjedište i Charlie uskočio iza njih, on zapovjedi vrancima da krenu.

- Billings će doživjeti srčani udar. - Chillingworth pogleda u Gabriela. - Ali to sada nije važno. Možeš li mi reći što se događa?

Gabriel im ispriča sve od početka: jedino nije spomenuo da se Morwellani nalaze na rubu financijske propasti.

- Dakle, ona misli da se ide sastati s tim kapetanom?

- Da, ali to je očito nekakva namještaljka. Zašto baš večeras, večer uoči podnošenja tužbenog zahtjeva? Prošli petak sam razgovarao sa službenicima njegove pomorske tvrtke prema čijem rasporedu kapetan nije trebao tako brzo isploviti. I sam mi je Struthers rekao da još tjednima neće na brod.

- A taj Crowley? Kakav je to tip?

- Opasan, bez ikakvih načela - štakor iz kanalizacije koji se obogatio.

Potpuno bez savjesti.

Chillingworth pažljivije promotri crte Gabrielova lica, tvrde poput kamena, koje su se oštro isticale pod svjetlošću uličnih svjetiljki. - Shvaćam. Smrknuta izraza, zagleda se opet u konje.

- S Alatheom će biti sve u redu - javi se Charlie. - Ne morate se vi za nju brinuti. Ona je i više nego dorasla bilo kojem nitkovu.

U glasu mu se čulo nepokolebljivo pouzdanje; Gabriel i Chillingworth razmijeniše poglede, no ni jedan ni drugi nisu pokušali objasniti Charlieju da Crowley nije tek bilo koji nitkov.

Crowley bijaše zlikovac.

- Pool of London - zamišljeno izgovori Chillingworth posežući za bičem. Odande brodovi mogu isploviti ravno do mora.

Zapucketa bičem da požuri konje; topot kopita odjekne Strandom.

~ 328 ~

Knjige.Club Books

20. poglavlje

očija se njihala i poskakivala kloparajući duž pristaništa. Alathea se čvrsto držala za rub prozora i promatrala kako pokraj nje promiču mračne sjene i nejasni, prijeteći obrisi brodova što su se ljuljuškali na nadolazećoj plimi. Užad je škripala, grede stenjale. Crna voda tiho je, poput udaraca golemog srca, u pravilnim razmacima zapljuskivala potporne stupove gata.

K

Alatheino je srce kucalo malko ubrzano od uzbuđena iščekivanja pomiješana s oprezom i nekakvim praiskonskim strahom. Odlučila je ne dopustiti da je obuzme bojazan koja ionako bijaše posljedica odveć živahne mašte. Stoljećima su s Gata pogubljenja visjeli gusari osuđeni na smrt, no sve da su njihovi duhovi i hodali, jamačno ne bi obilazili baš ono mjesto na kojem se nad zločincima izvršavala pravda. Kapetan je u od raštrkana mnoštva londonskih pristaništa odabrao upravo taj gat, što je morao biti dobar znak.

I ona je također tražila pravdu.

Kočija se uz trzaj zaustavi. Alathea se naviri kroz prozor, no jedino što je vidjela bijaše nejasan, taman oblik brodskog trupa.

Vrata se naglo otvore i u mraku se ukaže glava omotana mornarskom maramom. - Ako bi mi vi dala vašu ruku, milostiva, ja ću vam pomoć da se po daski popnete na brod.

Premda inače bijahu neotesani, mornari koji su je pratili trudili su se pokazati joj udvornost što su god bolje znali i umjeli; Alathea pruži ruku i dopusti momku da joj pomogne pri izlasku iz kočije.

- Hvala. - Kad se uspravila u svilenoj haljini boje slonovače koja je svjetlucala na mjesečini, samoj se sebi učinila poput svjetionika u tmastoj noći. Nije ponijela na ples nikakav ogrtač niti šal, jer je večer u Mayfairu bila topla. Međutim, na obali rijeke s vode je dopirao lagani povjetarac koji joj je ~ 329 ~

Knjige.Club Books ledenim prstima milovao obnažena ramena. Ne obazirući se na iznenadnu studen, uhvati mornara za nadlakticu.

Ohrabrila se kad je pod nogama osjetila čvrsto drvo doka. Po širokim daskama posvuda su ležali konopci, koloturnici i košare. Sa zahvalnošću se oslanjala o mornarevu krepku mišicu dok je prekoračivala i obilazila raznovrsne prepreke. Doveo ju je na mostić kojim se ulazilo na brod; grčevito se pridržavala za uže dok su se penjali blagom kosinom iznad uzanog crnog bezdana što je odvajao gat od broda.

Ona stupi na palubu i s olakšanjem ustanovi da se brod ne ljulja i ne naginje onako kako je zamišljala. Pomicao se toliko polako da je bez muke održavala ravnotežu. Ohrabrila se i stala pogledavati oko sebe. Mornar ju je vodio prema nekakvom velikom drvenom poklopcu. Kad se sagnuo da ga podigne, Alathea se zbunjeno namršti. Kapetan joj je rekao da doprema teret iz Afrike, pa je zamišljala da će brod biti znatno veći. Doduše, bio je veći od jahte, ali ipak...

Udarac poklopca privuče joj pozornost. Mornar joj rukom pokaže prema otvoru, obasjanom svjetlošću što je dopirala odnekud iz potpalublja.

- Ak bi se vi sada htjela spustit po ovim skalama, milostiva... - nagne on glavu ustranu kao da se želi ispričati.

- Snaći ću se - odvrati Alathea sa smiješkom. Prikupi skute u jednu ruku, a drugom se uhvati za rub otvora i opipa stopalom prvo gazište. Obuvena u plesne cipelice, pažljivo je spuštala nogu po nogu na istrošene, strme drvene stepenice. Debelo uže služilo je kao rukohvat: čim ga je čvrsto uhvatila, lakše joj je krenulo. Kad je sišla, pred njom se pružio hodnik koji se protezao čitavom dužinom broda. S obje strane hodnika u nepravilnim su se razmacima nizala zatvorena vrata. Na samom kraju nalazila su se jedna poluotvorena vrata, a iz prostora u koji su vodila dopirala je svjetlost.

Zakoračila je s posljednje stepenice u hodnik i pustila skute, začuđena što je kapetan nije došao pozdraviti.

Poklopac otvora na palubi s treskom se zatvori.

Alathea pogleda uvis. Debeli željezni zasun naglo klizne ispod poklopca i zakračuna ga. Ona se naglo okrene, zgrabi rukohvat od užeta...

I ugleda Crowleyjevo lice.

Promatrao ju je kroz otvore između stepenica: poput bezdana crne oči pretraživale su joj lice, vrebale, čekale... ~ 330 ~

Knjige.Club Books Alathei se presiječe dah. On ju je vrebao da vidi znakove straha, čekao da može početi likovati. Sabravši sve sile da se pribere i nadvlada paniku, ona se uspravi, otmjeno sklopi ruke u visini struka i podigne bradu. - Tko ste vi?

Bila je zadovoljna svojim glasom - zvučao je dostojanstveno s natruhom prezira. Crowley joj nije odmah odgovorio. Tračak iznenađenja zasja mu u očima; kratko je oklijevao, a zatim polako iskoračio iz kuta iza stepeništa.

- Dobra večer, gospo.

Alatheu obuzme neodoljiv poriv da ga ugura nazad u kut iz kojega je izišao. Bijaše navikla na društvo visokih muškaraca, snažnih muškaraca. I Gabriel i Lucifer bili su visoki kao Crowley, možda i viši. Međutim, ni njih dvojica niti ijedan muškarac kojeg je poznavala ne mogaše se mjeriti s njegovom težinom. S njegovim obujmom. Bio je ogromna ljudeskara - pravi bik - na čijem tijelu ne bijaše ni traga salu. Tvrd kao kamen i opasan. Činilo joj se da je guši već time što stoji blizu nje. Krajnjim naporom se prisilila da se ustoboči, umjesto da pobjegne. Podigne obrvu. - Jesmo li se mi upoznali? - Iz načina na koji je izgovorila pitanje bio je jasno da za to ne postoji ni najmanja mogućnost.

Još se više uznemirila kad je vidjela kako se Crowleyjeve mesnate usne rastežu i krive u ružan smiješak. - Nemojmo igrati igre, draga moja - barem ne takve igre.

- Igre? - Alathea mu dobaci pogled svisoka. - Ne znam što vam to znači.

On ispruži ruku, ne brzo, ali bez najave: nije mogla učiniti ništa - nije ni imala mjesta - da izbjegne debele prste koji su joj obuhvatili zapešće. Kad ju je pogledao ravno u oči, snagom volje uspjela je prikriti nalet bezumna straha. Isturi bradu, pa dometne: - Nemam blagog pojma o čemu govorite.

Oprobala je jačinu stiska: Crowleyjeva ju je šaka bez ikakva napora stegla poput željeznog škripa.

- Ja govorim - odgovori on, ne obazirući se na njen slabašan pokušaj da se izvuče - o zanimanju koje vi pokazujete za Central East Africa Gold Company.

- Crne oči netremice su se upiljile u njezine. - To jest, za jedan od mojih poduzetničkih pothvata.

- Ja sam plemkinja od ugleda. Nemam ni trunke interesa za bilo kakve »poduzetničke pothvate«. Pogotovo ne za vaše.

- Da, upravo bi tako čovjek pomislio - mirno prihvati Crowley. - Tim je veće bilo iznenađenje kad se ustanovilo da stvari stoje posve drukčije. ~ 331 ~

Knjige.Club Books Naravno, Struthers je to pokušao zanijekati, ali... - Podigne joj ruku koju je držao i prisili je da mu se približi.

- St-Struthers ? - Alathea se zapanjeno zagleda u njega.

- Aha. - Crowley prikuje oči uz njene grudi. Kapetan i ja obavili smo vrlo koristan razgovor. - Klizne pogledom nadolje, drsko je odmjeravajući. Struthers mi nikako nije mogao objasniti zašto je papirić na kojem su, očigledno ženskim rukopisom, bili napisani vaše ime i adresa, vrlo brižljivo spremljen zajedno sa zemljovidima i prijepisima onih prokletih ugovora o zakupu prava na rudarenje.

Pogleda je opet u lice i podmuklo se nasmiješi. - Swales se sjetio imena.

Nakon toga nije bilo teško zbrojiti dva i dva. Vi, Morwellani, odlučili ste se lukavo izvući od obveze koju ste preuzeli kad je vaš otac potpisao zadužnicu.

- Pogled mu još više otvrdne. Pojačavši joj stisak oko zapešća, grubo je protrese. - Sram vas bilo!

Alathea plane. - Sram nas bilo? Smatram da se ta primjedba ne može primijeniti na nekoga tko želi prijevarom lišiti prevaranta nepošteno stečene zarade.

- Može ako sam ja taj prevarant. - Crowley ratoborno stisne čeljust. - Ja znam čuvati ono što je moje, a ako se mene pita, imetak vašeg oca postao je moj onoga trenutka kad je potpisao zadužnicu.

Opet je protrese, tek toliko da joj pokaže koliko je jak i koliko je njena snaga neznatna u usporedbi s njegovom. - Obiteljska čast - pih! Za to se zaista ne morate brinuti. Uza sve što sam s vama naumio, obitelj će vam imati drugih briga preko glave.

Alathea se borila da suzbije strah što ju je preplavio dok je slušala njegovo zlobno režanje. Vjerojatno joj se u očima ukazao časovit proplamsaj bijesa, jer se Crowleyjevo držanje smjesta promijenilo brzinom koja sama po sebi bijaše zastrašujuća. - O-ho! Tako ćemo, dakle, je li? - Sijevajući pogledom pribije ju uza zid. - E, pa onda ću vam reći što sam naumio.

Prišao joj je sasvim blizu; prisilila se da ne okrene glavu i ne ustuknuvši izdrži njegov crni pogled. Disao je sve teže i brže, prebrzo za ljudeskaru kakva je bio. Nju obuze crna slutnja da je on jedan od onih koje uzbuđuje tuđi strah.

- Najprije ću iskoristiti vas - progovori polako, naglašavajući svaku riječ.

- Ne jednom, nego koliko god puta budem htio, na kakav god način budem htio. ~ 332 ~

Knjige.Club Books Pogleda joj u dojke, u dva bjelokosna brežuljka što su se zamamno isticala ispod izreza raskošne haljine. Alathea osjeti kako joj se koža ježi.

- O, da. Oduvijek sam žudio za tim da oprobam pravu visokorodnu damu, plemenitašku od glave do pete. Najstarija grofova kći sasvim će lijepo poslužiti. Naravno, kasnije ću vas, ako i preživite, morati zadaviti. - Govorio je sve dubljim glasom, sve sporije i nejasnije. Ti si potpuno lud, odgovori mu Alathea u sebi. Nepomično joj je zurio u grudi. Ona je svim silama nastojala ne ubrzati dah, ali srce joj je kucalo kao ludo, usta joj se osušila, jedva je uspijevala doći do zraka.

- Doduše - trgne se on iz snatrenja, pa uze naglas razmišljati - ako preživite, vjerojatno bih vas mogao prodati trgovcima robljem. Postigli biste dobru cijenu bilo gdje duž Berberske obale. Tamo se rijetko vidi bijela cura visoka kao vi, ali... - otegne on zadnju riječ i nagne glavu ustranu promatrajući je. - Budem li htio da mi dobro plate, morat ću paziti da ne oštetim robu, da je barem izvana ne nagrdim. A to uopće nije zabavno. I nikada ne bih bio sto posto siguran da mi niste prijetnja. Ne. - Zatrese glavom i opet podigne pogled.

Oči mu bijahu potpuno bezizražajne, bezdane, bezosjećajne. Alathea više nije bila u stanju udahnuti.

Lica poput kakve zlokobne obrazine, Crowley zakorakne unatrag i povuče je od zida. - Nakon što se dobro izdovoljim, ipak ću vas se riješiti. Tako neću morati voditi nimalo računa o tome što radim. - Iznenada se nagne prema njoj i unese joj se u lice. - Prikladna kazna za uplitanje u moje poslove.

Dobacivši joj još jedan opak, požudan pogled, prasne u luđački smijeh i uputi se niz hodnik vukući je za sobom. - Prikladna kazna, uistinu. Kad nadođe jutarnja plima, lijepo ćete se pridružiti svom prijatelju Struthersu.

Alathea se ukopa u mjestu. - Struthersu? - Bacila se svom težinom unatrag i uz snažan trzaj uspjela zaustaviti Crowleyja. - Ubili ste kapetana Struthersa?

On se namršti. - Pa zar ste mislili da ću ga pustiti da ode sa svim dokumentima koje je skupio? - Prezirno otpuhne i privuče je. - Kapetan je uhvatio svoju posljednju plimu.

- Imao je dokumente koji bi vam mogli naštetiti, pa ste ga jednostavno ubili?

- Našao mi se na putu. Ljudi nestaju. Kao što je on je nestao. Kao što ćete vi nestati. ~ 333 ~

Knjige.Club Books Alathea zarije nokte u nadlanicu šake stisnute joj oko zglavka. - Vi ste sišli s uma! Pa ne mogu ja tek tako nestati! Ljudi će primijetiti! Postavljat će se pitanja!

On zabaci glavu i opet se stane cerekati. Čisto zlo, kojim je taj smijeh odzvanjao, prestravilo je Alatheu više nego išta dotada. Crowley odjednom zamukne, naglo okrene glavu prema njoj i prostrijeli je crnim pogledom. Ona nagonski ustukne i pribije se uza zid hodnika.

- Da - izusti Crowley polagano, glasom punim otrova, pa se nasmiješi. Istina, ljudi će primijetiti. Istina, postavljat će se pitanja. Ali ne pitanja koja vi mislite, ljepotice moja. - Primakne joj se i pritisne je uz drvenu oplatu; lice mu još jače zasja zluradom pakošću koju je otpočetka vidjela. - Ja sam se također malo raspitao naokolo - dometne tišim glasom. Podigne ruku da je pomiluje po obrazu, no Alathea trzne glavom i izmakne se. Čas kasnije dlan mu se poput željezne stupice stisnu oko njene brade. Žarivši joj nemilosrdno prste u obraze, nasilu joj okrene lice prema sebi, pa nastavi grubo: - Možda ću vas ostaviti na životu dovoljno dugo da vidite što će se dogoditi vašoj plemenitoj obitelji i tko će, prema sudu javnosti, za sve snositi krivicu.

Nakratko zašuti. Alathea je od same njegove blizine ćutjela slabost.

Trudila se disati čim pliće da ne bi udisala njegov vonj. Pri pogledu na tu tešku tjelesinu počelo joj se vrtjeti u glavi.

Usne mu se izviju u iskrivljen smiješak. - Vaš će se nestanak poklopiti s pozivom na plaćanje dugova po zadužnicama. Jamčim vam da će se vaša obitelj među prvima naći na udaru sudskih ovršitelja. Bit će se u posvemašnjem metežu. Nitko neće znati gdje ste ni kako da protumači vašu odsutnost. Čitavo će visoko društvo promatrati kako vam obitelj u dronjcima izbacuju iz kuće, a vama neće biti ni traga ni glasa. - Sve je otvorenije likovao.

- Načuo sam da se vašim sestrama spremaju nekakve ponude. Te će ponude, dakako, iščeznuti. Tko zna? - Gotovo se prislonio uz nju i zagledao joj se u oči; osjećala je tvrdo drvo o koje su joj leđa bila pritisnuta. - Budem li uživao dok vas krotim, možda ću poslati neku »gospodu« koju poznajem s ponudama za vaše sestre. Sve tri sestre.

Alathea plane gnjevom. - Huljo! - Vikne i pljusne ga iz sve snage.

Crowley opsuje i naglo korakne unatrag potegnuvši joj ruku prema gore i izbacivši je iz ravnoteže. Alathea vrisne. On joj dlanom poklopi usta, a ona ga lupne nogom. ~ 334 ~

Knjige.Club Books Bol koju je pritom osjetila samo ju je još više razjarila i dala joj snage. Uz bujicu odvratnih kletvi, Crowley joj ispusti ruku i uhvati je oko struka. Ona ga oštrim pokretom udari u rebra. On je dohvati, obavije joj mesnate ruke oko struka i prikliješti je okrenutu leđima o svoja prsa. Napola je podigne u zrak kao kakav veliki zavežljaj i krene.

Prema otvorenim vratima udno hodnika.

Alathea se bezuspješno uvijala i koprcala. Crowley bijaše jak poput bika.

Ritala se iz sve snage, udarala ga nogama - sve je bilo uzalud. Izbezumljeno je pokušavala udahnuti i prisjetiti se davnih dana kad se tukla s dvojicom klipana koji oduvijek bijahu viši od nje.

Duboko udahne, protegne se i posegne rukama iza glave. Zgrabi Crowleyja za uši i potegne što je jače mogla.

On zatuli i trzne glavom unazad, a ona mu noktima zapara obraze.

- Kurvo! - Zaurla joj u uho. - Platit ćeš za ovo! Za svaku, i najmanju ogrebotinu!

Na svu sreću je hodnik bio preuzak za njegovu tjelesinu, pa ju nije mogao slobodno udariti a da je ne ispusti iz ruku.

Psujući bez prestanka napola ju je nosio, napola gurao pred sobom. Ona se divljački borila i otimala, no unatoč svim naporima samo ga je donekle usporavala. Njegova je snaga bila nemjerljivo nadmoćna, ubitačna; od same pomisli na to kako leži zarobljena ispod njega prožela ju je bezumna strava.

Crowley se zaustavi par koraka ispred otvorenih vrata. Prije nego što je shvatila što namjerava, on s treskom otvori druga vrata, ugrađena u oplatu, i stane je gurati u kabinu.

Alathea ugleda krevet pričvršćen za drveni pregradni zid.

Uhvati se za dovratnik i udvostruči otpor, no Crowley ju je malo-pomalo nezaustavljivo pomicao. Naposljetku je lupi šakom po prstima kojima se grčevito držala za okvir vrata.

Ona jaukne i ispusti dovratnik, a on je snažno gurne preko praga.

Uto se s palube začuje toptanje koraka. Oboje se ukipe i pogledaju uvis.

Alathea udahne najdublje što je mogla i vrisne iz petnih žila.

Crowley opsuje i gurne je dalje u kabinu.

Ona se spotakne o haljinu i padne, ali se odmah osovi natrag na noge. Gabriel! ~ 335 ~

Knjige.Club Books Crowley joj zalupi vrata u nos.

Alathea se baci na drveni zid i začuje grebanje ključa pa škljocanje zaključane brave. Čučne i prisloni oko uz ključanicu.

Kroz majušnu rupu ugleda oplatu s druge strane hodnika. - Bogu hvala! usklikne. Crowley je uzeo ključ. Ona istog trena dohvati ukosnicu.

Crowley je stajao u hodniku i zurio u stepenice. Čulo se kako netko hoda po palubi i pokušava otvoriti jedan po jedan poklopac.

- Gabriel?

On se podrugljivo nasmiješi, zatim se nasmije, okrene se i požuri prema otvorenoj kabini.

Gabriel je pronašao poklopac koji je zatvarao ulaz u potpalublje. Povuče teški križni zasun i začuje ga kako škripi. Opsuje u bradu i naglim ga pokretom potegne do kraja. Kraj njega se pojavi Chillingworth te mu pomogne da podigne poklopac i polako ga zabaci na stranu. Obojica se zagledaju niz uske, strme brodske stepenice prema osvijetljenom dijelu hodnika.

Pogledavši Chillingwortha, Gabriel mu krepko stisne obje ruke pa mu znakovima pokaže da se namjerava spustiti u potpalublje. Lice mu je bilo bezizražajno. Ne bijaše mu teško glumiti hladnokrvnost. Smrznutim mu je žilama kolala studena krv. Još nikada nije spoznao sličan strah - kao da mu je srce stisnula zgrčena, ledena pesnica. Poznavao je Alatheu oduvijek, ali tek ju je nedavno pronašao. Nije ju smio ponovo izgubiti, ne nakon što je konačno progutao ponos i otvorio joj srce, a ona mu čvrsto odlučila dati svoje. Ne smjesta je odbacio tu mogućnost. Takvo što bijaše nezamislivo.

Njih dvoje neće izgubiti jedno drugo.

Uhvatio se za rub poklopca i uskočio u otvor. Časkom promotrivši stepenište, hitro se spustio. Bio je toliko visok da je već stupio na najniže gazište prije nego što je vidio cijeli hodnik. Čim je stupio u potpalublje, podigne pogled duž hodnika - sve do cijevi pištolja koji mu je Crowley uperio ravno u srce.

Gabriel začuje škljocaj otponca i baci se na pod.

Zid hodnika odjednom se razjapi. Vrata se otvore, zanjišu i prepriječe put Crowleyjevu metku. Alathea srne na hodnik. Drvo se rasprsne tik pokraj njezina ramena. Ona se nesvjesno sagne.

Zaglušni zvuk pucnja grmio je i odjekivao, odbijajući se hodnikom. ~ 336 ~

Knjige.Club Books - Ostani dolje! - vikne Gabriel.

Alathea pogleda u njega, pa u vrata. Oboje su čuli Crowleyjevo psovanje i bat teških koraka koji su se približavali. Ona se priljubi uza zid.

Crowley zalupi vratima. Nije gledao u Alatheau nego u Gabriela koji je upravo ustajao s ubojitim sjajem u očima. Zatim se okrene i potrči nazad prema kabini udno hodnika.

- Čekaj !

Alathea je čula Gabrielov urlik, ali se nije ni osvrnula kad je potrčala za Crowleyjem. Znala je da će morati ponovo napuniti pištolj. Gabriel je bio nenaoružan. Ona je mogla barem usporiti Crowleyja.

Upala je u kabinu, očekujući da će zateći Crowleyja za stolom ili uz krevet gdje užurbano puni oružje. Međutim, vidjela ga je kako baca pištolj preko čitave kabine i grabi pokraj stola. Došao je do drvena zida i dograbio balčak jedne od dviju jednakih sablji koje su, u ukriž namještenim koricama, visjele između dvaju okruglih prozorčića.

Sablja izleti iz korica uz zlokoban fijuk.

Alathea nije oklijevala - bacila se na Crowleyja, uvjerena da će je zaštititi to što je žena. Ni načas nije pomislila da bi Crowley bio u stanju na nju potegnuti oružje.

Gabriel je, međutim, pomislio upravo to: pojavio se na pragu kabine i ugledao je kako se hrva s Crowleyjem koji je vitlao konjaničkom sabljom.

Dostajao je jedan zamah da raskoli Alatheu nadvoje - umalo je umro od užasa pri pogledu na taj prizor. Odlanulo mu je kad ju je Crowley zbacio sa sebe kao što bi bik otresao komarca. Poletjela je i snažno tresnula o zid, zaprepaštena, natučena, ali zapravo neozlijeđena.

Sve je to Gabriel vidio u jednom trenutku - u trenutku prije nego što mu je divlji bijes pomračio um. Nakon toga, vidio je samo Crowleyja.

Crowley je uhvatio ravnotežu i zauzeo stav, obuhvativši objema rukama balčak sablje: po njegovu je držanju bilo jasno da je nikad nije koristio u borbi.

Gabriel se divlje isceri. Crowley se pomakne. Gabriel pruži ruku i odgurne stolić koji mu je stajao na putu takvom silinom da je otklizao i sudario se sa zidom kabine. Ni časa ne skidajući oči sa zlikovčeva lica, stane polako kružiti oko njega.

~ 337 ~

Knjige.Club Books Budući da je Crowley bio naoružan, od njega se očekivao prvi potez.

Unatoč ratobornu izrazu lica i razmetljivu držanju, u očima mu se nazirao tračak nesigurnosti koji je Gabriel primijetio. Načini pokret kao da će krenuti ulijevo. Crowley podigne sablju i zamahne...

Gabriel nije bio ni blizu mjesta na koje se sablja fijučući spustila. Približio se Crowleyju s druge strane koju nije čuvao, lijevom rukom ga uhvatio za obje šake na dršku, a desnom ga pesnicom opalio po bradi. Crowley zagunđa i pokuša se okrenuti prema Gabrielu. Gabriel mu je stiskao šake i nije mu dopuštao da se pomakne, a on je pak stezao balčak i nije dopuštao Gabrielu da mu je otme.

Crowley napne sve mišiće ne bi li se oslobodio. Gabriel mu naglo pusti ruke i odskoči ustranu. Crowley je ustrajno mahao sabljom iz sve snage, pokušavajući dohvatiti Gabriela koji je kružio oko njega. Svaki bi ga zamah izbacio iz ravnoteže. Nakon još jednog pokreta kojim je zavarao protivnika, Gabriel opet ščepa držak i Crowleyjeve šake i ljevicom ga odalami u drugu stranu brade. Crowley zariče i krene u napad. Istrgnuvši balčak iz Gabrielova stiska, zamahne sabljom i pogodi.

Ne obazirući se na oštar ujed sablje koja ga je zahvatila po lijevoj mišici, Gabriel se baci na Crowleyja i objema rukama ščepa držak. Crowley zatetura, a Gabriel ga obori na stol i stane mu pritiskati sablju sve bliže licu.

Očiju prikovanih uz sječivo koje mu se malo-pomalo približavalo, Crowley zaškrguće zubima, skupi snagu, te odgurne ustranu i Gabriela i oštricu sablje. Preduhitrivši njegov idući potez, Gabriel odskoči unatrag.

Sablja poleti i uz zveket padne na pod. Čim se uspravio, Crowleyja dočeka čvrst udarac u trbuh. On zatuli i zaleti se za Gabrielom, s jasnom namjerom da ga uhvati u koštac.

Gabriel nije htio zlotvoru pružiti zadovoljstvo da mu polomi rebra.

Crowley bijaše opasan nasilnik koji je zanat izučio u tučnjavama po krčmama.

S obzirom na svoju veličinu i nezgrapnost, oslanjao se na sirovu snagu koja mu je redovito donosila pobjedu. S kim bi se god hrvao, lako bi ga nadjačao, no šakanje je bilo potpuno drugačija vještina u kojoj Gabriel bijaše bez premca.

Zadavao je Crowleyju udarac za udarcem, naizmjence u lice i u trbuh.

Crowley ga nije dospio ni prstom dotaknuti. Urlao je, bjesnio i teturao pod kišom bubotaka. Gabriel se usredotočio na to da ga oslabi i istodobno ga što više razjari, te ga naposljetku obori na pod. ~ 338 ~

Knjige.Club Books Međutim, zlikovčeva je lubanja bila tvrda poput kamena: nije bilo govora o tome da bi ga jedan udarac, koliko god bio snažan i dobro usmjeren, mogao onesvijestiti.

Pripijena uza zid, Alathea ih je ustrašeno promatrala zadržavajući dah.

Premda se nije nimalo razumjela u borilačke vještine, vidjela je da se pred njom odigrava sukob čelične volje koja upravlja izvježbanom, plemenitom snagom i surove sile hranjene slijepom vjerom u premoć tjelesne težine.

Gabriel je očigledno vodio, ali se upuštao u sve opasnije poteze i približavao se nadohvat Crowleyjevih ručetina jer mu je tako uspijevao zadati jače udarce. Jedna od Crowleyjevih pesnica kojima je nasumce mahao zahvati ga upravo dok se povlačio i odbaci mu glavu unatrag.

Na Alatheino olakšanje Gabriel, kao da ništa nije osjetio, smjesta uzvrati udarac popraćen odvratnim zvukom mrvljenja kosti.

Crowleyjev je poraz bio sve izgledniji.

I on je sam jamačno došao do istog zaključka. Gabriel je prekasno vidio kako mu se protivnik trapavo okreće: stigao se donekle izmaknuti, no opak zamah Crowleyjeve noge zahvatio ga je sa stražnje strane lijevog bedra.

Izgubio je uporište i pao.

Alathea zatomi krik.

Gabriel je, uz mukli odjek, tresnuo glavom o rub stola, stropoštao se na pod i ostao ležati.

Dok su mu se golema prsa zadihano nadimala, Crowley je stajao nad njim stisnutih pesnica i treptao sitnim crnim očima, prekrivenima masnicama i napola zatvorenima. Nakon par časaka iskezi zube zlobno se smješkajući.

Ogleda se, dohvati sablju, uzme je s poda i podigne sječivo, pa zauzme položaj pred Gabrielovim izvrnutim nogama. Stane u raskorak i pomno rukama obuhvati balčak.

Gabriel zastenje. Oči su mu bile zatvorene, ramena opuštena na podu, leđa iskrivljena. Malko podigne glavu i s mukom se osloni na laktove, namršti se, smućeno zatrepće i zatrese glavom kao da je želi razbistriti.

Crowleyjevo se lice ozari pobjedonosnim izrazom, oči mu zasvjetlucaju.

Smiješio se dok je polako dizao sablju.

Alathea se gotovo neprimjetno pomicala uza zid. Jedva je disala, jedva razmišljala od navale čuvstava koja su je preplavila. Strah i bijes bijahu

~ 339 ~

Knjige.Club Books najjači: znala je što joj je činiti. Stisnula je zube i nečujno mileći zašla Crowleyju iza leđa.

Crowley se uspravi, podigne sablju visoko iznad glave, napne se prije nego što će zadati završni udarac...

Alathea skokom savlada ostatak udaljenosti, zgrabi drugu sablju i trgne je iz korica. Kabinu ispuni zvuk nalik ljutitu siktanju.

Crowley okrene glavu tako naglo da je lagano zateturao. Trebao mu je trenutak da vrati ravnotežu. Poče tromo okretati tjelesinu i mijenjati položaj sablje, pripremajući se da je uperi prema njoj...

Težina sablje koja je izletjela iz korica zanese Alatheu dalje od Crowleyja.

Ona zastenje, svim silama podigne teško oružje i u luku zamahne prema njemu...

Sveudilj okrećući ramena i trup, Crowley podigne sablju...

Gabriel se konačno pribrao - a od prizora koji je ugledao umalo mu je zastalo srce. Podigne noge i ritne Crowleyja u stražnji dio bedara.

Crowley posrne izgubivši uporište. Bespomoćno zatetura postrance prema Alathei i nađe se ravno na putanji sablje koju je ona divlje zavitlala.

Pod potiskom vlastite težine sječivo se nezaustavljivom brzinom zarije u Crowleyjev bok. Alathea dahne i ispusti držak. Sablja je ostala na mjestu: blistavi vršak jedva je izvirio kroz prednji dio Crowleyjeva kaputa, a balčak mu je podrhtavao iza leđa.

S lica mu nestade svaki trag rumenila: zaprepaštenje je zamijenilo prethodni izraz. Ponovo je uspostavio ravnotežu i čvrsto stao na noge, grčevito stežući drugu sablju objema rukama. Polagano spusti glavu, pogleda naniže, zatim je jednako polagano okrene i pogleda preko ramena u dio sablje koji mu je stršao iz leđa. Vidjelo se da ništa ne shvaća...

Pomakne noge i okrene se prema Alathei, još uvijek naoružan...

Začuje se topot žurnih koraka i na vratima se pojavi Chillingworth. Baci pogled u kabinu, podigne ruku i ustrijeli Crowleyja.

Razrogačenih očiju, Alathea nije ni pisnula kad se Crowley trznuo. Kugla ga je pogodila u lijevu stranu golema prsnog koša. On opet polagano okrene glavu i s nerazumijevanjem se zabulji u Chillingwortha. Lice mu pobijeli, oči mu se sklope, tijelo mu se naglavce strovali na pod.

Gabriel privuče noge i uspije se uspraviti u sjedeći položaj. Još je uvijek bio ošamućen, u glavi mu je zvonilo; osloni se ramenima o stol. ~ 340 ~

Knjige.Club Books Chillingworth uđe u kabinu i namršti se kad je ugledao sablju koja je stršala iz Crowleyjevih leđa. - O, ti si se već pobrinuo za njega. - Zatim pogleda Gabriela, pa Crowieyja, pa opet Gabriela, i još se jače namršti. - Kako si, dovraga, to izveo?

Gabriel prijeđe pogledom po Alatheinu blijedom licu. - Bio je to zajednički posao.

Chillingworth također pogleda Alatheu koja je i dalje stajala priljubljena uza zid i nepomično zurila u Crowleyjevo beživotno tijelo.

Opet se začuju koraci: Charlie utrči u kabinu. - Čuo sam pucanj! Raskolači oči i naviri se iza Chillingwortha. - Čekajte malo - je li mrtav?

Gabriel prasne u luđački smijeh. - Nasmrt! - Naglo se uozbilji, samo djelomično zbog boli u glavi, pomno promotri Alatheu i nježno je upita: - Jesi li dobro?

Ona se prene, podigne glavu i pogleda ga. - Naravno da sam dobro. - Dok ga je pažljivo promatrala od glave do pete, odjednom sijevne očima s izrazom najveće zabrinutosti. Na brzinu skupi skute i preskoči Crowleyjevo tijelo. Blagi bože - taj gad te ranio! Samo malo - daj da vidim.

Gabriel je već zaboravio posjekotinu na ruci. Spusti pogled i opazi da mu je kaput razderan i da mu krv ponovo curi zahvaljujući tome što Alathea opipava ranu. Čučala je kraj njega i razmicala razderanu tkaninu pokušavajući vidjeti kakva je povreda...

- Možeš li stajati? - Pogleda ga u oči, pa napravi grimasu. - Ne, naravno da ne možeš. Dođite. - Mahne Chillingworthu da se približi dok je podmetala svoje rame pod Gabrielovo. - Pomozite mi da ga podignem.

Chillingworh se namršti, ali spremno priskoči upomoć.

- Samo pazi na tu svečanu haljinu. - Kad su ga osovili na noge, Gabriel sjedne na stol.

Alathea se privine uz njega i odmakne mu kosu s očiju da ih bolje vidi. Jesi li dobro?

Već pomalo razdražen, Gabriel otvori usta, spreman joj ukratko saopćiti kako je potrebno mnogo više od snažna udarca u glavu i plitke posjekotine na ruci da ga se onesposobi. Uto opazi Charliejevo napeto, zabrinuto lice i smjesta se predomisli: - Jasno da nisam. - Pokaže na krv koja mu je natapala rukav. - Pogledaj možeš li zaustaviti krvarenje. Samo nemoj slučajno zamrljati haljinu. ~ 341 ~

Knjige.Club Books Čvrsto je nakanio ostvariti svoju maštariju: svlačit će s nje baš tu haljinu, polako i slatko, mic po mic.

- Crowley sigurno negdje drži nekakvo rublje. - Alathea letimice pogleda brata. - Charlie - potraži naokolo.

Prije nego što se Charlie vratio, Alathea je Gabrielu skinula kaput i otkrila ranu. Rez je bio plitak, ali širok: odignuo se dobar komad kože, ali ozljeda nije bila dovoljno duboka da bi bila opasna. Ipak je bez prestanka obilato krvarila.

- Izvoli. - Charlie pruži Alathei hrpu čistih košulja, usput bacivši pogled prema Crowleyju. - Njemu više neće trebati.

Alathea ga nije pogledala ni krajičkom oka: odmah je uzela košulju i stala je parati.

Chillingworth je za to vrijeme, prignut, pregledavao mrtvaca. Naposljetku se uspravi i obiđe tijelo. Kad je vidio Gabrielovu ranu, jedva se suzdržao od primjedbe. Alathea se užurbano uputila prema bifeu u potrazi za vodom ili vinom. Kad im je okrenula leđa, Chillingworth uputi Gabrielu pogled pun zgražanja.

Gabriel mu, ne trepnuvši okom, uzvrati mirnim, pomalo izazivačkim pogledom.

Chillingworth zakoluta očima. Uto se vrati Alathea s vrčem vode u rukama. Chillingworth se ogleda po kabini. - Dok se tebi pomalo vraća snaga, Charlie i ja bismo mogli pretražiti brod.

- Dobra zamisao - složi se Gabriel.

- Dakle, što tražimo? - upita Chillingworth obilazeći stol.

- Zadužnice! - Alathea načas prekine tapkanje po rani. - Je li moguće da su ovdje ? - Pogleda Gabriela.

On kimne. - Vjerujem da jesu. Po svoj je prilici Crowley večeras bio ovdje umjesto u Egerton Garderisu zato što se usplahirio kad je doznao za našu istragu. - Smrknuta lica zirne prema Alathei.

- Pretpostavljam da je Struthers sa svoje strane podigao popriličnu prašinu. Je li ti Crowley rekao išta o tome?

Alathei se oči zamagle. - Ubio je kapetana. I to mi je rekao.

Chillingworth uputi mračan pogled prema Crowleyjevu tijelu.

- Očigledno je određen da završi u Hadu.

~ 342 ~

Knjige.Club Books Gabriel uhvati Alatheu za zapešće. - Jesi li sigurna da je kapetan mrtav?

Možda je Crowley to rekao samo da te prestraši?

Alathea tužno zavrti glavom. - Mislim da je već bacio njegovo tijelo u rijeku.

Gabriel je pomiluje po unutrašnjoj strani zapešća, pa joj pusti ruku.

Chillingworth napravi grimasu. - Za kapetana više ništa ne možemo učiniti. Ovaj zlikovac je već dobio ono što je zaslužio. A kapetanovu ćemo smrt osvetiti na najbolji način pobrinemo li se da Crowleyjeva prijevara nestane zajedno s njime. - Izvuče ladicu iz stola. - Jeste li sigurni da će zadužnice biti ovdje?

- Uvjeren sam da jesu. - Gabriel se ogleda unaokolo. - Ovaj brod ne pripada niti jednoj pomorskoj tvrtki - ovo je privatni gusarski brod, još k tome i malen: građen je za brzu plovidbu - za bijeg. Rekao bih da je Crowley preselio svoju djelatnost ovamo, tako da u bilo kojem trenutku bude spreman za isplovljavanje. Kako vidimo, kanio je ukloniti i Alatheu i Struthersa; zatim bi smjesta pozvao dužnike na plaćanje po zadužnicama i napustio Englesku čim stavi šape na gotov novac.

Alathea mu počne povijati ruku. - Tako je i rekao, da će odmah pozvati na plaćanje dugova po zadužnicama.

Chillingworth je prekopavao stol, a Charlie je odšetao s namjerom da pretraži ostale kabine.

Upravo dok je Alathea vezala zavoj, pojavi se Charlie vukući mali mornarski sanduk i mašući nekakvim papirom. - Mislim da smo ovo tražili!

Bio je u pravu - sanduk je bio pun zadužnica. Alathea uzme onu koju Charlie držaše u ruci i stane se tresti. Gabriel je obgrli oko struka, privuče je i prisloni uza se. - Odnesi je kući, pokaži je ocu i zatim je spali.

Alathea ga pogleda i kimne. Presavije papir i preda ga Charlieju s najstrožim nalogom da ga nipošto ne smije izgubiti.

Charlie ugura zadužnicu duboko u džep, pa nastavi čitati imena sa zadužnica koje je izvukao iz sanduka.

Chillingworth je također pregledavao imena. - Uglavnom je vrebao sitnu ribu. Sudeći prema adresama, neki od ovih su obični vlasnici trgovina. Pokaže na kup koji je odvojio sa strane. - Ovo su plemići, s tim da većina među njima inače nema običaj ulagati novac u ovakve sumnjive poslove. A tek

~ 343 ~

Knjige.Club Books iznosi koji su navedeni kao jamstvo! Taj bi tip učinio pola Engleske platežno nesposobnom!

Gabriel je kimao. - Gramziv i bezdušan. To bi mu trebalo pisati na grobu.

- Dakle, - upita Chillingworth preslagujući zadužnice - što ćemo sada?

Spaliti sve ovo?

- Ne - namršteno će Alathea. - Ako to učinimo, dužnici neće nikada doznati da su oslobođeni od obveze. Možda će u životu donositi određene odluke koje će biti uvjetovane nepostojećim dugom Crowleyju.

- Jesu li na svim zadužnicama napisane adrese? - upita Gabriel.

- Koliko ja vidim, jesu - odgovori Charlie, a Chillingworth potvrdno kimne.

- Možda... - Gabriel se zagleda u daljinu. - Pronađite nešto u što ćemo ih umotati. Odnijet ću ih Montagueu. On će najbolje znati kako da ih vrati dužnicima - naravno, propisno i prema zakonu poništene.

- Naš će tužbeni zahtjev, ako ga prihvate, poništiti sve zadužnice. - Alathea pogleda Gabriela.

On zavrti glavom. - Nećemo ga ni podnositi. Nećemo poduzeti ništa što bi nas moglo povezati s Crowleyjem.

- Imaš potpuno pravo. - Chillingworth iskosa pogleda mrtvo tijelo na podu. - A što ćemo s njime? Jednostavno ćemo ga ostaviti ovdje?

- Zašto ne? Taj ima neprijatelja napretek. Nesumnjivo je zapovjedio posadi da se noćas drži podalje od broda.

- Cijeloj posadi, osim stražaru - dometne Charlie. - No on te ionako nije uspio vidjeti.

Gabriel kimne. - Dvojica iz posade - ona dva mornara koji su dostavili poruku - znat će da je Alathea bila prijevarom namamljena ovamo, ali ništa osim toga. Nema te žene koja bi uspjela nadjačati Crowleyja. Kad se njegovi ljudi vrate na brod, pronaći će ga samoga i već odavna mrtvoga. Pretpostavit će da je Alathea otišla i da je onda netko ubio Crowleyja.

- Iskreno sumnjam da će itko žaliti za njim.

- Možda jedino Archie Douglas, premda ni to nije izvjesno.

- Crowley je vjerojatno i u njega zario svoje pandže.

- Gotovo sigurno. - Gabriel kratko porazmisli, pa nastavi: - Nagađam da će, bez Crowleyja i bez ovih zadužnica, Central East Africa Gold Company jednostavno prestati postojati. Tvrtka nema kapitala, a Swales ~ 344 ~

Knjige.Club Books - po svemu što sam dospio zaključiti - nije čovjek koji bi sam vodio ovakvu vrstu tvrtke.

Nakon kraćeg razmišljanja Chillingworth kimne. - Slažem se. Jednostavno ćemo uzeti sve zadužnice i otići, a tvoj će ih Montague vratiti dužnicima.

Pomno su zamotali zadužnice u prekrivač što su ga našli u kabini, a Charlie ih je iznio s broda. Alathea je podupirala Gabriela. Chillingworth je držao stražu. Kad se konačno pridružio ostalima koji su stajali u sjeni njegove kočije, kimnuo je. - Zrak je čist.

Alathea uzdahne s olakšanjem. - Pomozite mi da smjestim Gabriela.

Chillingworth se prvo zapanjeno zagleda u nju, a potom - s treskom otvorivši vrata kočije - odmjeri Gabriela stisnutim očima.

- Pretpostavljam - upita on slatkim, nevinim glasom - da ću voziti ravno do njegove kuće?

- Naravno! - Alathea se uzvere u kočiju, okrene se i pruži ruke te pomogne Gabrielu da se popne. - Moram se čim prije pobrinuti za tu posjekotinu kako treba.

Gabriel uputi Chillingworthu opaki smiješak od uha do uha, zatim krotko spusti glavu i uđe u kočiju. Chillingworth zalupi vratima. - Tko zna, - primijeti dovoljno glasno da ga Alathea čuje - tu će možda biti potrebno i šivanje!

Rekavši to, popne se na kočijaško sjedalo, uzme uzde koje je Charlie držao i potjera kočiju natrag prema Londonu.

~ 345 ~

Knjige.Club Books

21. poglavlje

C

hillingworth je iskrcao Gabriela i Alatheu u Brook Streetu.

- Ja se odavde vraćam ravno kući - glasno se Alathea obrati Charlieju dok se penjala stubama podupirući Gabriela krepkim stiskom oko ruke. - Ne znam koliko ću se dugo morati zadržati. Reci mami da me ne treba čekati.

Gabriel se vragolasto nasmiješi dok je vadio ključ iz džepa i zamišljao izraz na Chillingworthovu licu. Chillingworth je pomalo suho ponudio da će odvesti Charlieja nazad u palaču Marlborough. Time je po svoj prilici zaslužio dodatnu Cynsterovu zahvalnost. No te su večeri grofove dionice narasle nebu pod oblake, prije svega zahvaljujući činjenici da se pojavio i ustrijelio Crowleyja u trenutku kad se nije znalo do koje je mjere zlikovac zapravo onesposobljen.

Charlie im dovikne pozdrav, Chillingworthovi konji zatopću, kočija se kloparajući udalji. Gabriel gurne ključ u bravu i okrene ga. Kradomice pogleda Alatheu, pritisne kvaku i otvori vrata.

Uostalom, ta će kuća uskoro postati njen dom. On je samo malo požurio tijek događaja. No svejedno nije bio toliko glup da je prije vremena diže u naručje i prenosi preko praga.

Umjesto toga ju je pustio da ga, zabrinuto kao kakva kvočka, utjera u kuću.

U dnu predvorja izviri Chance. Odjeven samo u običnu košulju i hlače, očito se našao potpuno zatečen preranim gospodarevim povratkom. A kad je vidio s kime se gospodar vratio, izbečio je oči i počeo šutke uzmicati...

Alathea ga opazi i domahne mu da priđe. - Ti si Chance, je li tako?

- Aha. - On nagne glavu na jednu stranu i stane se oprezno približavati. To sam ja, gospojo. ~ 346 ~

Knjige.Club Books Alathea ga oštro pogleda pa kimne. - No, dakle, gospodar ti je ozlijeđen.

Donesi posudu s toplom vodom - ne prevrućom - ravno u njegovu sobu. I nekoliko čistih krpa i zavoje. I melem - nadam se da imaš melema za rane? Govorila je usput, ne zaustavljajući se, dok je hodala predvorjem i teglila Gabriela.

- Mmm... - Mičući joj se s puta, Chance bespomoćno pogleda u Gabriela.

- Chance, ovo je lady Alathea.

On se nakloni. - Drago mi je šta sam vas upozno, gospojo.

- Svakako. - Alathea nestrpljivo odmahne. - Donesi sve što sam ti rekla, jer ću odmah trebati tvoju pomoć na katu. - Budući da se Chance zblenuto zagledao u nju, ona se nagne prema njemu i izbliza ga pogleda u oči. - Sada.

Smjesta. Ovoga trena.

Chance odskoči unatrag i gotovo se saplete o vlastite noge.

- O! U redu! Odma, gospojo! - Istrči kroz vrata zastrta debelim baršunastim zavjesama.

Alathea je časak gledala za njim, pa zatrese glavom i povuče Gabriela prema stubištu. - Tvoja me ekscentričnost uvijek iznova iznenađuje. - Krene ga gurati uza stube.

Dakako, ne bi ga uspjela ni pomaknuti da joj se on nije prepustio - drage volje - premda je inače mrzio biti predmetom ženske brige. Njezinu je brigu bio voljan podnijeti zato što je još uvijek čekao očitovanje kojim ona jasno i nedvosmisleno prihvaća njegovo srce.

Htio ju je čuti kako to izgovara, no ona oduvijek bijaše tvrdoglava.

Potakne li je da oslobodi čuvstva koja su joj se komešala u duši, onemogućit će joj povlačenje, spriječiti je da ustukne pred posljednjom preprekom. Zato se krotko uspinjao stepenicama kupujući vrijeme, puštajući joj da vjeruje kako je slab. Uostalom, zaista je osjećao laganu vrtoglavicu (od olakšanja što je sve završilo, što je Crowley mrtav i više im se nikada neće pojaviti na obzoru poput mračne sjene) i drhtavicu (od nestrpljenja pojačana iščekivanjem, kao u golobrada mladca, nakon što je shvatio da je ona njegova).

Samo je trebao čuti njeno priznanje.

- Tu smo. - On se zaustavi pred vratima spavaće sobe, nasloni se na dovratak i pusti nju da okrene kvaku i širom otvori vrata. Bez i najmanjeg oklijevanja ona ga uvede u sobu i usmjeri prema prostranu krevetu. ~ 347 ~

Knjige.Club Books Gurne ga da sjedne na rub kreveta. Dok je prstima oprezno opipavala improvizirani zavoj, namršteno pogleda prema vratima. - Pa dobro, gdje je taj dečko?

- Doći će začas. - Gabriel ustane kako bi se oslobodio kaputa. Ona mu ga pomogne svući, odmah ga ponovo gurne na krevet i prihvati se razvezivanja njegovih manšeta.

Gabriel iskrivi usta ne bi li nekako sakrio nezaustavljiv smiješak. Dokle bi ga ona tetošila kad bi joj dopustio?

- Boli li te? Žurno ispravljajući usne, on zavrti glavom. - Ne. - Pažljivo joj promotri lice, utopi se u njenim očima, u brizi što ih je ispunjavala, u ljubavi iz koje je briga proizašla. - Ne. - Ispruži ruku i obuhvati joj obje šake. - Thea, dobro sam.

Ona se namršti, oslobodi ruke i odlučno mu prisloni dlan na čelo. - Nadam se da nećeš pasti u vrućicu.

Gabriel udahne. - Thea...

Uto Chance uleti u sobu sa zdjelom vode koju je smjestio na zapešća, s ručnikom i krpama naslaganim preko jedne ruke i posudicom melema koju je čvrsto držao prstima druge ruke. - Jel ovo sve šta ste tražila, gospojo?

- Jest - kimne Alathea odobravajući. - Sad još samo približi onaj stolić. I svjetiljku.

- Ohoo! Tu bome imade puno krvi! - Chance dogura stolić i kriomice baci pogled prema Alathei. - Možda bi vi htjela zeru žestice, gospojo? Za očistit ranu?

- Izvrstan prijedlog! - Ona podigne glavu. - Ima li ovdje kakvog alkohola?

- Pogled joj privuče kristalna boca što je stajala na toaletnom stoliću.

Gabriel se ukoči. - Ne! To je...

- Savršeno! - usklikne Alathea veselo. - Donesi tu bocu ovamo.

- Thea... - Gabriel je užasnuto gledao kako Chance užurbano dolazi do stolića i vraća se s bocom punom vrhunskog, odležalog konjaka. - Zbilja nije potrebno...

- Daj šuti. - Alathea mu se zabrinuto zagleda u oči, prvo u jedno pa u drugo. - Stalno me strah da ćeš uskoro početi buncati. Molim te - pusti da se Chance i ja pobrinemo za tu povredu. Onda ćeš se moći odmoriti. U redu?

~ 348 ~

Knjige.Club Books On je pogleda - bila je smrtno ozbiljna. Ugrize se za jezik, iskosa pogleda Chancea, pa kimne.

Idućih petnaestak minuta podnosio je njihovu združenu skrb. Zaboravio je da je i Chance imao razloga uzvratiti mu dobrotom za dobrotu. Mirno je sjedio na krevetu dok su ga oni gušili nježnošću, zabrinutošću i ljubavlju.

Uživao je, premda se osjećao kao prevarant.

Uz Chanceovu pomoć, Alathea mu je svukla košulju i obzirno mu pregledala ranu, očigledno ravnodušna pri pogledu na njegova gola prsa.

Gabriel je jedva čekao da to promijeni, ali... Chance je još bio u sobi. Alathea brižljivo očisti dugačku posjekotinu i opere je.

Pogled mu je bio prikovan uz njenu kosu. Unatoč svemu što je te večeri proživjela, tri su cvijeta još uvijek stajala na mjestu - znak prihvaćanja njegova očitovanja. Nije ih namjeravao ukloniti, barem ne namjerno. Ne dok se njihovo značenje ne pretoči u riječi. Više puta. Dok se ona bavila njegovom rukom, on je zamišljao sve što će se kasnije dogoditi i smišljao kako da iz nje izvuče riječi koje je želio čuti te pritom ne pomakne cvjetove.

Ostavila je ruku da mu se suši, uspravila se i prišla mu, tako da su joj se tople dojke našle posve blizu njegova lica. Pokušavao je ne disati dok mu je pregledavala oteklinu na glavi.

- Ova je kvrga veličine pačjeg jaja! - Izgovori ona, primjereno užasnuta.

Dok mu je opipavala čvorugu Gabriel zatvori oči, suzdržavajući se od stenjanja. Hladna krpa koju mu je položila preko otekline doista je pomogla ublažila mu je tupu bol u glavi. Međutim, za bol koju je osjećao u preponama postojao je samo jedan lijek. Kad se naposljetku posvetila povijanju ruke, Gabriel dobaci Chanceu značajan pogled. Trebalo je par časaka da Chance shvati poruku. Na licu mu se pojavi izraz zaprepaštenja, no čim se Gabriel namrštio, on na brzinu skupi krpe, ručnike i zdjelu s vodom, pa se odšulja iz sobe i zatvori za sobom vrata.

Brava je škljocnula upravo u trenutku kad je Alathea zadovoljno potapšala čvor što ga je svezala na zavoju. - Evo ga. - Podigne pogled do njegova lica. - Sad se možeš odmoriti.

- Ne još. - Obuhvati je rukama oko struka i svali se na leđa, povukavši je za sobom. Prigušio je njen usklik iznenađenja dok se kotrljao prema sredini široke postelje obložene jastucima i zarobio je načas se našavši nad njom.

- Pazi na ruku! ~ 349 ~

Knjige.Club Books - S mojom je rukom sve u redu.

Ona se umiri ispod njega. - Kako to misliš, »u redu«?

- Upravo tako. Već sam ti ranije pokušao objasniti. To je samo površinska posjeklina - prilično sam siguran da me neće stajati života.

- Mislila sam da je ozbiljno - namršti se ona.

- Znam. - On prigne glavu i gricne joj usne. - Bilo je očigledno.

Nadnese se nad nju; kad je ispod sebe osjetio izdužen oblik njena podatna tijela, zapljusne ga val praiskonske želje za posjedovanjem u kojoj je bilo i žudnje, i potrebe, i čuvstva toliko snažna, toliko životvorna da ga bijaše gotovo nemoguće obuzdati.

Još uvijek namrštena, obgrlila ga je oko golih prsiju. - Svakako nisi neozlijeđen. Glava ti sigurno puca od boli.

- Da, osjećam nelagodu, ali mi nešto drugo puca od boli, a ne glava. - Vješto se premjesti i čvrsto priljubi svoje kukove uz njezine.

Oči joj se lagano rašire dok se pomicala da smjesti njegov nabrekli ud u udubljenje na vrhu bedara. I da se osvjedoči o njegovu stanju. Uputi mu pogled koji je nepogrešivo izražavao žensko - supružničko - mirenje sa sudbinom. - Muškarci! - S iznenadnom ga odlučnošću odgurne i nespretno se uspravi u sjedeći položaj. - Jeste li svi takvi?

- Svi Cynsteri, bez sumnje. - Otkotrlja se na bok, zbunjeno je gledajući kako poseže za vrpcama na haljini. Opet se događala ista stvar - povukla je potez koji nije očekivao. Trebao mu je trenutak da dokuči razlog i povod takvom ponašanju i da odluči slijediti njene korake. Dohvati vrpce. - Molim, dopusti meni.

Maštao je o tome kako skida s nje tu bijelu haljinu ukrašenu zlatovezom, u kojoj ju je lako mogao zamisliti kao svećenicu nekog poganskog božanstva koju svi moraju obožavati. Dok joj je svlačio haljinu s ramena, iskazivao joj je obožavanje usnama koje su posvetile svaki pedalj njene svilenkaste kože.

Počela je drhtati. Sjeo je pokraj nje i jednom rukom uzeo mekanu dojku koja je pod njegovim dodirom postajala sve tvrđa i toplija dok ju je nježno gnječio.

Drugu je ruku podignuo i obuhvatio joj potiljak: dugim je prstima tražio ukosnice koje su držale čvrstu punđu, pazeći da ne pomakne tri bijela cvijeta što su joj resila tjeme - dokaz njegova obožavanja. Kosa joj se raspusti, on je u isti mah malko jače stisne za bradavicu dojke. Zastenjala je i zabacila glavu nudeći mu usne. Uhvatio ih je, uhvatio joj je usta pohlepno, gladno, s mišlju ~ 350 ~

Knjige.Club Books da više ne postoji nikakav razlog zbog kojega bi se morao suzdržavati.

Ona mu je spremno odgovarala. Vodila ih je ista potreba, ista žarka želja da uzmu jedno drugo, da se uzajamno posjeduju, da umire svoje duše jer su zdravi i čitavi preživjeli opasnost. Da prvi put oprobaju zamamni okus budućnosti, okus zaslužene slobode u ljubavi.

Sve što je pomno smišljao iščezlo je u slatkoj, bezumnoj pometnji zaposlenih ruku, nesuvislih jecaja i isprekidanih uzdaha, nježnih milovanja i vrelih poljubaca, nestrpljivih prstiju i uzdrhtalih tijela. Poskidali su jedno s drugoga sve do posljednje krpice, sve dok se, posve nagi, nisu pripili jedno uz drugo, ispremiješanih dugih udova, ovijeni čahurom od razbacanih pokrivača. On ju je privio uza se, namjestio se nad njom, okružio je. Jednim pokretom sjurio je svoj mač u njen usijani tok.

Uzdahnula je i željno ga primila; tijelo joj se izvijalo, napinjalo, opuštalo i otapalo pod njegovim. Njezina je predaja bila bezuvjetna. No Gabriel je čvrsto držao uzde u rukama: odlučio je da ništa neće prepustiti slučaju. Stoga nije žurio, nego je zajedno s njom slijedio polagani ritam pokreta kroz koje su im se tijela ispreplitala na isti način na koji će im se ispreplesti životi - čvrsto i potpuno. Kad se htio podignuti iznad nje, čvrsto ga je zagrlila i zadržala.

Popustio je i ostao priljubljen uz nju od prsa do koljena. Njihala se pod njim, mekana poput svile i raskošna poput baršuna, ozarena sjajem ženske žudnje.

Ulazio je u nju, opetovano i neumorno, sve dok nije zastenjala i grčevito se stisnula uz njega.

Zastao je uživajući u njezinu blistavom vrhuncu, naslađujući se njenim uzdahom duboka zadovoljstva. Čekao je dok se nije posve opustila, a onda se iznova pokrenuo.

Svejednako polagano, bez žurbe. Pred njim je bila cijela noć. Čak ga ni veličanstvenost njezina davanja neće skrenuti s puta.

Nakon minutu-dvije i ona se pomaknula, tijelo joj potražilo i opet uhvatilo njegov postojan ritam. Vjeđe joj se podigoše tek toliko da ga može začuđeno promatrati. Jezikom dotakne usne; on zađe dublje u nju, ona se izvije.

U očima joj zasja tračak iznenađenja.

Trenutak kasnije osjetio je kako mu njene ruke slijede i nježno istražuju obrise gipkih leđa, spuštaju se i miluju mu uzbibane bokove.

Opazila je njegov pogled. - Što je?

~ 351 ~

Knjige.Club Books Njegov je smiješak bio sličniji grimasi sa stisnutim zubima. Ona bijaše topla, mekana i neodoljivo izazovna. - Želim čuti kako to izgovaraš.

Izrekao je tih nekoliko riječi niskim, hrapavim glasom, ali sasvim razgovijetno. Nije ga ni upitala što želi čuti.

Uznemireno se pomaknula i načas narušila ritam njegova neumorna, neumoljiva kretanja. - Moram poći kući.

On zavrti glavom. - Ne dok ne izrekneš ono što moraš. Držat ću te ovdje nagu, i uzavrelu, i obuzetu požudom, sve dok ne priznaš da me voliš.

- Požudom? Pa nisam ja...

Ušutkao ju je usnama u pola rečenice. A kad joj je i s jezika i iz uma izbrisao ono što je namjeravala reći, podignuo se na rukama i uronio dublje u njenu sklisku vrelinu.

Zastenjala je, dahnula, progutala jecaj. Malko se promeškoljila od neugode. - Ti... ti znaš da je to istina.

- Da. Znam. Čak i da prije nisam znao, nakon tvojeg večerašnjeg nastupa sve bi mi bilo jasno. Sada to znaju i Charlie i Chillingworth.

Zbog stanja u kojem se nalazila malo je sporije shvaćala. Zbunjeno se zagledala u njega, zatreptala i slabačkim glasom upitala: - Što? Zašto bi oni pomislili... ?

Premda se htio nasmiješiti, nije mogao. Jedva je smogao snage da joj odgovori. - Večeras si napola ubila čovjeka da me spasiš, a protekla si se dva sata uzrujavala oko sitnice, dok su svi ostali vidjeli da se radi o malo ozbiljnijoj ogrebotini. Jadni Chillingworth je umalo dobio žučni napadaj.

Alathea mu je poželjela uputiti ljutit pogled, no tijelo joj bijaše u vlasti vrelog sladostrašća, a osjetila posve obuzeta blaženstvom zajedničkog užitka. Preostao joj je tek tračak zdrava razuma. - Nisam znala da je to samo ogrebotina. Zaveo me prvi dojam...

- Zavela te ljubav. - On spusti glavu i utisne joj na usne razbludan poljubac.

- Zašto jednostavno ne priznaš?

Zato što je istom te večeri u potpunosti shvatila dalekosežan značaj njihova sjedinjenja u ljubavi. Radost zajedništva osujećena strahom od gubitka - iznenadni očaj u trenutku kad je on, njen život, umalo ubijen pred njom. Ljubav je značila mnogo više negoli je ikada zamišljala. Voljeti tako jako kao što je ona voljela bijaše zastrašujuće.

Podigne glavu i usnama mu okrzne bradu. - Pa ako je već toliko jasno... ~ 352 ~

Knjige.Club Books On izmakne glavu izvan dosega njenih poljubaca. - Koliko god bilo jasno, svejedno želim čuti kako izgovaraš te riječi.

Utiskivao se u nju dugim, polaganim, lijenim pokretima, dovoljnima da joj pruže snažno uzbuđenje, ali nedovoljnima da je dovedu do vrhunca. Prznička joj se narav, nažalost, potpuno stopila sa žudnjom.

- Zašto? - Izvila se, očajnički ga pokušavajući navesti da uđe dublje.

- Zato što, dok to ne izgovoriš, ne mogu biti siguran znaš li da me voliš.

Ona širom otvori oči i zagleda se u njegove. Ispod teških kapaka ne naziraše se ni najblaži nagovještaj šaljiva raspoloženja. Bio je smrtno ozbiljan. Usprkos svemu, usprkos tome što ju je srce boljelo kad bi ga samo pogledala. - Naravno da te volim.

Izraz njegova lica, u čijim su se crtama jasno razabirale strast i svojevrsna odlučnost, ostao je isti. - Dobro. Dakle, udat ćeš se za mene.

Rečenica nije zvučala kao pitanje. Alathea uzdahne, nastojeći zatomiti smiješak. Sigurno mu se ne bi svidjelo da se nasmiješila. Doista je čvrsto držao uzde u rukama i tjerao kola upropanj prema crkvi.

Nije mu se svidjelo ni to što je uzdahnula. Još je uvijek bio u njoj, ali je zastao, umirio se i pogledao je gotovo namrgođeno. - Ne izlaziš iz ove sobe dok ne pristaneš. Meni je svejedno - ako bude trebalo, držat ću te ovdje tjednima.

Unatoč svesrdnim naporima lice joj obasja osmijeh, premda je znala da on ne prijeti uprazno. Bude li ga izazivala, učinit će točno onako kako je rekao.

Pred njom se nalazio zaljubljeni Cynster.

Pustila je da se osmijeh proširi, pružila ruku i podignula uvojak koji mu je visio s čela. - U redu. Ja te ljubim i udat ću se za tebe. Eto ga - moram li reći još nešto čime bih te potaknula da se malko ubrzaš?

Tek je krajičkom oka vidjela njegov pobjedonosni smiješak kad se prignuo da je poljubi, ali ga je vidjela. Kaznila ga je zbog samodopadnosti zahtijevajući da joj opetovano pokazuje svu svoju vještinu.

Njezini su ih zahtjevi dotjerali do ruba ludila.

I nije im bilo žao.

~ 353 ~

Knjige.Club Books Kasnije, dok su ležali omotani plahtama, ne usnuli, nego odveć zadovoljni a da bi se pomaknuli, Alathea je smjestila glavu na njegovo rame i snatrila o budućem životu ispunjenom onakvim mirom kakav je u tom trenutku ćutjela.

Upravo je mir bio najsnažniji osjećaj koji ju je prožimao - neizreciva spoznaja da je pronašla svoj pravi dom, svoje pravo mjesto - svoju pravu ljubav. Znala je, bez i najmanjeg tračka sumnje, da je okružena njegovom ljubavlju, i on njenom. Samo joj je takvo čuvstvo - duboka uzajamna ljubav moglo do vrha napuniti srce.

Nije bila u stanju zamisliti veće radosti od toga da leži naga, obgrljena njegovim golim mišicama, dok joj njegov dah blago golica uho; oteščalu joj je ruku prebacio oko struka, a dlan joj posjednički položio na stražnjicu.

Njih dvoje bijahu vrlo slični. U zajedničku će budućnost morati krenuti polako, oprezno, pazeći da se ne nameću jedno drugome. Zbog svoje će naravi oboje trebati napraviti određene prilagodbe. No premda im se ta budućnost već smiješila poput sunca koje se tek pomolilo na njihovu obzoru, Alathea se osjećala toliko ugodno, toliko prezasićeno putenim slastima, da nije bila sposobna za iole ozbiljnije razmišljanje.

Da, osjećala se ugodno, što je za nju bilo pravo otkriće. Premda potpuno svjesna pritajene snage tijela koje je počivalo uz njezino, mišićavih ruku koje su je toliko nježno grlile, gipkih udova jakih poput čelika, tijesno priljubljenih uz nju čitavom dužinom, bila je smirena i opuštena. Uživala je u kovrčavoj kosi koja joj je golicala obraz, u dlačicama kojima su bile osute ruke i noge isprepletene s njenima. Uživala je iz dubine duše u toplini što ju je iznutra grijala, u njegovu čvrstom udu koji joj je počivao na bedru. Sve što ju je okruživalo pružalo joj je najdublje moguće zadovoljstvo.

Najveću moguću sreću.

Blaženstvo.

Sklopila je oči i prepustila se.

Nakon nekog vremena on se pomakne i čvršće je obujmi rukama. Privuče je pa joj utisne cjelov na sljepoočnicu. - Nikada ti neću dopustiti da zaboraviš ono što si mi rekla.

Alathea se nasmiješi. Je li bila iznenađena?

- Dakle, kad ćemo se vjenčati? - upita on i lagano je protrese.

Bilo je očigledno da su već stigli do crkve.

~ 354 ~

Knjige.Club Books Otvorila je oči i poslušno se posvetila razmišljanju o vjenčanjima. - No, eto, tu su još Mary i Esher, pa Alice i Carstairs. Možda bi zajedničko vjenčanje bilo najbolje.

Njegovo frktanje značilo je »ne«. - One jesu tvoje polusestre, ali su mlade, naivne i nakljukane uobičajenim romantičnim zamislima. Tko zna koliko će im mjeseci proći u premišljanju oko svake i najmanje sitnice. Ne pada mi na pamet čekati da konačno nešto odluče. Ti i ja se vjenčavamo prvi. - Čvrsto je stisne. - Čim prije bude moguće.

Alathea napravi grimasu. - Da, Vaše Gospodstvo.

Zbog podsmješljiva je odgovora zaradila prst u rebra. Ona skvikne i zakoprca se, on oštro udahne. Ponovo ju je udobno smjestio i ublažio stisak, pa je uzeo lijeno milovati gore-dolje duž boka.

- Već sam razgovarao s tvojim ocem.

Alathea trepne. - Razgovarao? Kada?

- Jučer. Sreo sam ga kad sam došao u White’s. Nakon što sam ti poslao cvijeće.

Njegov ju je dlan i dalje milovao, tromo, blago, umirujuće.

Alatheine su misli poletjele u budućnost prema kojoj ju je on tako brzo vodio. - Nedostajat ću im. Ne samo obitelji, nego i posluzi - Crispu, Figgsovoj i ostalima.

Polagano milovanje se nastavljalo. - Bit ćemo im blizu - samo par milja od njih. Moći ćeš ih držati na oku dok se Charlie ne oženi.

- Valjda... - Poslije par časaka ona doda: - Naravno, Nellie će doći sa mnom, i Folwell. A uostalom, gospođa Figgs je sestra tvoje domaćice.

- Tweety i ona su sestre ?

- Aha. Tako da ću čuti bude li ikakvih nevolja.

- Mi ćemo čuti bude li ikakvih nevolja. I mene će zanimati što se tamo zbiva.

Ona podigne glavu da mu vidi lice. - Zaista?

Pogledi im se susretnu. - Ja želim sudjelovati u svemu što se u tvom životu bude zbivalo, odsada nadalje.

Pažljivo je promatrala njegove oči i iz njih iščitavala osjećaje potaknute sjećanjem na protekle godine i pitanjem koje će zauvijek ostati bez odgovora:

~ 355 ~

Knjige.Club Books da je onda znao, da su mu se onda otvorile oči, da ju je uistinu vidio, bi li prištedio i sebi i njoj tih jedanaest godina?

Prisloni mu ruku na obraz. - Uvjerena sam da se ništa ozbiljnoga neće dogoditi budemo li oboje pazili na njih.

Protegnula se i, hotimice se uvijajući u njegovu naručju, pritisnula usne na njegove. Podignuo ju je i namjestio, njen mekani trbuh uz svoj mišićavi, pa joj prekrio usta poljupcima koji su je proželi uzbuđenjem od glave do pete.

Kad se odmaknuo od nje, već je bila sva uzavrela. Prešavši joj usnama preko čela, promrmlja: - Tjednima sam maštao o tome kako ću navesti groficu da mi se razotkrije. - Dlanovima joj klizne niz obnažena leđa i obuhvati joj stražnjicu jasno pokazujući kakvu je susretljivost očekivao od grofice.

- Jesi li razočaran?

Gabriel je posjednički obgrli, namjesti je pa zanjiše kukove, razmaknuvši joj kovrčave dlačice i pritisnuvši joj trbuh nabreklim udom. Alathea oštro udahne.

On zahihoće. - Otkrića do kojih sam došao daleko su bolja od bilo kakve maštarije. - Kad je podignula glavu, uhvatio je njen pogled. - Volim te. - Riječi su bile jednostavne i jasne. Zagleda joj se duboko u oči i nježno doda: - I ti voliš mene. Ta dva otkrića doista je teško nadmašiti.

Alathea sakrije glavu u udubinu ispod njegova ramena da joj ne vidi oči jer su joj njegove riječi poput strijela prošle kroz tijelo, ravno u srce. Nakon par časaka uzdahne. - Još ne mogu vjerovati da su sve naše nevolje završile, da je Crowley mrtav. Više ga se ne moramo bojati - ja se više ne moram bojati za imovinsko stanje obitelji.

Odjednom se ukoči i pokuša uspravno sjesti, no Gabriel ju je zadržao.

Naglo podigne glavu. - Zadužnice! Charlie je uzeo našu, ali sve ostale... ostavili smo ih u Chillingworthovoj kočiji!

Gabriel je iznova počne milovati. - On će ih razaslati kome treba. Ne brini se. Prestani se brinuti. Brinula si se zadnjih jedanaest godina. Više se ni zbog čega ne moraš brinuti.

Alathea utone natrag u njegovo naručje. - Znaš, neće mi se biti lako priviknuti na to.

- Siguran sam da ću uspjeti pronaći mnoštvo zanimljivih djelatnosti koje će te zaokupiti. ~ 356 ~

Knjige.Club Books Ali ti sam upravljaš vlastitim imetkom - za mene zapravo neće biti nikakva uredskog posla.

- Možeš mi pomagati. Bit ćemo suradnici.

- Suradnici? - Pomisao joj je bila toliko čudna da je podignula glavu kako bi ga pogledala u lice.

Neumorno ju je milovao po obnaženim leđima. - Aha. Ona se namršti. - Pretpostavljam... - Okrene se, udobno se namjesti i obgrli mu ruku kojom ju je obujmio oko struka. - Naravno, ja ću nadzirati račune kućanstva. Ili se time bavi tvoja majka?

- Ne - u svakom ih slučaju možeš preuzeti.

- A ako budeš htio, mogu voditi pregled prihoda i rashoda imanja. Ili se time bavi tvoj otac?

- Tata mi je prije dvije godine prepustio brigu o dvorcu i pripadajućem imanju. Ni on ni mama više nisu uključeni u upravljanje dobrima.

- O! - Alathea se promeškolji. - Znači, preostajemo samo nas dvoje?

- Aha. Možemo podijeliti dužnosti kako god nam se svidi.

Ona uvuče dah, načas ga zadrži, pa progovori: - Voljela bih nastaviti djelatno upravljati svojim ulaganjima. Kao što sam upravljala obiteljskim novčanim sredstvima.

Gabriel slegne ramenima. - Nemam ništa protiv toga.

- Nemaš? - Pokušala je opet podići glavu, no on ju je čvrsto držao. - Mislila sam da se nećeš složiti.

- Zašto? Po svemu što sam vidio, u tome si vrlo dobra. Usprotivio bih se kad bih znao da ti takvi poslovi ne idu od ruke. A ako budemo suradnici u svemu, nema razloga da ne surađujemo i na tom području.

Alathea se opusti. Trenutak kasnije promrmlja: - Tko zna? Možda postanemo i prijatelji.

Gabriel je zagrli objema rukama. - Tko zna? Možda i hoćemo. - Bijaše to na neobičan način privlačna pomisao. - Vjerujem da bih uživao u tome.

Nakon kratke šutnje ona tiho nadoda: - I ja.

Dok su mu se usne izvijale u smiješak, Gabriel je jednom rukom privuče, a drugu joj položi na glatku oblinu trbuha. - S obzirom na trenutačne okolnosti, predlažem da se usredotočimo na najznačajniji - najpotrebniji oblik suradnje. ~ 357 ~

Knjige.Club Books Ona naglo udahne kad je kliznuo prstima naniže, probijajući se kroz guste kovrčice do mekana mjestašca koje su štitile. Protrlja je jednim širokim prstom, a ona zadrhti.

- Zaista mislim da bi o ovome trebala voditi više računa. - S osmijehom od uha do uha zakotrlja se i pridigne kako bi se nadnio nad nju. Ona mu posegne za udom, dohvati ga. Došao je red i na njega da zastenje.

- Uvjeri me.

Te su riječi bile izazov - upravo onakve vrste za kakvu je znala da če razdragati cynsterovsko srce. Smjesta se dušom i tijelom posvetio izvršavanju njezina naloga.

Kad se već počela grčiti pod njim, vrela i spremna i požudna, dugim je pokretom ušao u nju. Oprijevši se o laktove iznad nje promatrao joj je lice dok ga je primala izvijajući se u luk, zatvorenih očiju i zabačene glave. Cvjetovi su još blistali okruženi njenom bujnom smeđom kosom. Povukao se i opet polako ušao, samo da je vidi kako ga željno prihvaća i kako cvjetovi podrhtavaju, a onda je krenuo postojanim, sporim ritmom, njišući je bez predaha, vodeći je do neba najduljim putem što ga je znao.

Dahtala je, grčevito se pripijala uz njega, no na usnama joj je lebdio jedva vidljiv osmijeh. On se prigne, prijeđe joj jezikom preko ukrućene bradavice na dojci, pa je gricne. - Budeš li dovoljno posvećena ovom obliku suradnje, mogu ti jamčiti da ćeš, prije nego što Jeremy i Augusta odrastu, imati vlastito malo pleme na koje ćeš morati paziti umjesto na njih.

Vjeđe joj se neznatno podignu; činilo se kao da važe njegove riječi. Pleme? - upita radoznalo.

- Naše vlastito pleme - dahne on kad se priljubila uz njega.

Alathea se nasmiješi od uha do uha. Pridigne se, obavije mu ruku oko vrata i približi usne njegovima. - Pod uvjetom da je jamstvo zaista čvrsto i nepovredivo.

Smijeh mu se probudio u prsima, provalio kroz grlo i prosuo se po njoj.

Oboje su se, kao dvoje pustopašne djece, tresli od bezbrižna smijeha koji je nakon par trenutaka naglo prestao: nešto mnogo snažnije uskomešalo se u njima, divlji ih je vrtlog uvukao i odnio iz stvarnosti. ***

~ 358 ~

Knjige.Club Books Konačno su bili spremni za spavanje: grad je oko njih utihnuo, budućnost bijaše izvjesna, njihova srca na mjestu.

Alathea klizne u Gabrielove ruke koje su je čekale i osjeti kako je obavijaju. Kakva god bila budućnost, oni će je zajedno stvarati, zajedno njome upravljati, zajedno u njoj živjeti. Čekalo ju je više budućnosti nego što se ikada usuđivala zamišljati.

Obuhvati ga rukama, čvrsto ga zagrli pa se zadovoljno opusti u njegovu naručju.

Idućeg je jutra Lucifer stajao na stubama pred ulazom u kuću u Brook Streetu i ispraćao damu koja je, na vlastito iznenađenje, provela noć grijući njegov krevet. I njega. Dok se kočija uz štropot udaljavala, podignuo je ruku u znak pozdrava i vratio se u kuću, lica ozarena samozadovoljnim osmijehom. Gospođa je bila tvrd orah, ali on je bio uporan i - kao uvijek izvojevao pobjedu.

Uspjeh je imao sladak okus.

Prebirući po glavi ugodna sjećanja, uputio se prema blagovaonici. Jedva je čekao doručak.

Chance je po običaju ostavio odškrinuta vrata. Lucifer ih gurne i bešumno širom otvori krilo.

Pred njim se ukaže prizor od kojega mu se krv sledila u žilama.

Gabriel je sjedio na svom mjestu, na čelu stola, i pijuckao kavu. Njemu zdesna sjedila je Alathea Morwellan, sanjivo zagledana u prazno: jednom rukom držala je šalicu za čaj, u drugoj joj se hladio prepečeni kruh koji je jedva gricnula.

Izgledala je ozareno. I mrvicu zažareno. Kao da...

Skamenjen od zaprepaštenja, Lucifer opet pogleda u Gabriela. Brat mu je izgledao odviše sit i zadovoljan za nekoga tko se tek sprema štogod kušati.

Jezovit zaključak koji mu se stao nazirati u umu postajao je sve vjerojatniji i opipljiviji.

Gabriel je osjetio propuh od otvorenih vrata i prenuo se. Na Luciferov je zapanjen pogled odgovorio podignuvši obrvu s izrazom nedužne bezbrižnosti i pokazavši prema Alathei. - Dođi, pozdravi svoju buduću snahu.

Lucifer rastegne lice u osmijeh i zakorači u blagovaonicu. - Čestitam! Primijetio je da se Alathea doima pomalo smućeno, ali u tome nije bilo ničega ~ 359 ~

Knjige.Club Books neobična: poznavao je svog brata. - Dobrodošla u obitelj! - Prigne se i udijeli joj bratski poljubac. Dok se uspravljao, nije mogao odoljeti a da ne promrmlja: - Jeste li sigurni da vas nije spopalo nekakvo bjesnilo?

Alathea ga strogo odmjeri. - Koliko se ja sjećam, mi nikada nismo bili skloni napadajima bjesnila.

Lucifer brzo promijeni temu, napustivši svaku nadu da će ikada shvatiti što se dogodilo. Ispuštao je očekivane zvukove, izgovarao očekivane riječi, i čitavo vrijeme bezuspješno pokušavao pronaći bilo kakav smisao u onome što je vidio i čuo. Alathea i Gabriel? Pouzdano je znao da nije jedini koji se ni mrtav ne bi tome dosjetio.

- Vjenčanje će se održati čim ga uspijemo pripremiti - svakako prije nego što se mi, ili Morwellani, zajedno s ostatkom visokog društva, razbježimo iz prijestolnice - obavijesti ga Gabriel.

- Mhm - promumlja Lucifer.

- Doći ćeš, zar ne?

- Naravno! - odvrati Lucifer i istisne smiješak, vrpoljeći se pod oštrim Alatheinim pogledom.

Doći će da vidi brata, posljednjega još slobodnoga među svom subraćom, kako dragovoljno uzima na se bračne okove. I poslije toga će otići.

Nestat će.

London i svekoliko visoko društvo bijahu prepuni opasnosti što su vrebale na posljednjeg neoženjenog člana Družbe Cynsterove.

Sezona je, kao uvijek, završila nizom otmjenih vjenčanja, ali ono koje su svi jednoglasno proglasili »vjenčanjem sezone« uvelike se isticalo među ostalima. Priča o tome kako je lady Alathea Morwellan okrenula leđa vlastitim nadama, kako je živjela na selu i pomagala svojoj obitelji, te kako se nakon jedanaest godina vratila i ukrotila najuznositijeg i najnedostižnijeg među članovima Družbe Cynsterove, raspalila je romantične maštarije otmjena svijeta.

Na dan kad je lady Alathea izricala bračne zavjete, crkva svetog Jurja pokraj Hannover Squarea bila je puna kao šipak. Pred crkvom je vladala neopisiva gužva, a oni koji nisu bili pozvani na misno slavlje tobože su slučajno onuda prolazili. Svi su krivili vratove ne bi li barem načas vidjeli mladenku koja je poput kraljice blistala u vjenčanici boje slonovače urešene ~ 360 ~

Knjige.Club Books zlatom, s tri neobična cvijeta pričvršćena uz dugački veo. Kad se pojavila na vrhu stubišta, ruku pod ruku s ponosnim suprugom, okružena četicom stasitih Cynstera i njihovih prelijepih žena, iz mnoštva se razlegao glasan uzdah.

Bijaše to ljubavna priča iz bajki u kojoj je podjednako uživalo visoko društvo i ostalo stanovništvo Londona.

U tri sata, dugo nakon što su se gledatelji razišli kako bi u miru razmijenili dojmove, jedni drugima prepričali pojedinosti i uljepšali sjećanje na svečane trenutke, Gabriel je još uvijek zahvaljivao nebesima jer su se uspjeli izvući iz gomile čestitara pred crkvom i skloniti se u Mount Street na svadbeni ručak.

Stajao je pokraj prozora u salonu kuće Morwellanovih i virio kroz tanke zavjese izviđajući stanje na ulici. Pred ulazom se nalazila omanja skupina ljudi koji su čekali da ih vide kako odlaze, no stanje je bilo podnošljivo.

- Skoro slobodni?

Gabriel se okrene kad je Demon ušetao u salon. Bratić mu je izgledao odurno samozadovoljan; Gabriel zaključi kako je Demon još prekratko u braku a da bi mu se izraz lica preobrazio u duboko, smireno zadovoljstvo kakvo je bilo uobičajeno kod Devila i Vjetrogonje. Richarda je bilo teže pročitati, no sjaj u njegovim očima kad bi god gledao Catrionu ipak je mnogo otkrivao. Gabriel je znao da se uzalud nada kako se njega neće moći tek tako prozreti. - Skoro. - Okrene se natrag prema prozoru. - Dodaj ovima vani sve goste koji su u kući i dobit ćeš popriličnu hrpu ljudi, no svejedno se nadam da ćemo uspjeti krenuti u neko razumno vrijeme.

- Kamo ste se uputili ? Ili je to tajna?

- Samo za Alatheu. - Gabriel ukratko izloži bratiću plan putovanja, prema kojem je namjerio s Alatheom na brzinu obići središnju Englesku, te posjetiti gradove poput Liverpoola i Sheffielda u kojima još nikada nije bila, a koji su zauzimali važno mjesto u njegovu poslovnom carstvu.

- Na kraju ćemo se uputiti ravno u Somersham, na proslavu koju ovog ljeta priređuju naše mame.

- Propustiš li tu proslavu - ode glava.

Gabriel se vragolasto nasmiješi. - Richard se očito ne želi izvrgavati pogibelji. - Pokaže glavom prema drugom bratiću, koji je upravo prigibao glavu, prekrivenu gustom crnom kosom, nad vatrenocrvenim uvojcima svoje žene. ~ 361 ~

Knjige.Club Books - Ni slučajno - složi se Demon. - Kaže da će krenuti na sjever dan poslije proslave. Nije mu baš svejedno što će Catriona putovati u stanju u kojem će dotad već biti.

- Siguran sam da je Catriona već sve točno predvidjela. A čak i da nije, naprosto će izdati naredbu i stvari će se odigrati upravo onako kako ona želi - ne zovu je uzalud Gospa od doline.

- Hmm. Ipak razumijem kako se Richard osjeća.

Gabriel iskosa pogleda Demona i upita se znači li to...

Prije nego što je uspio sročiti prikladno pitanje, pojavi se Alathea. Čim je ušla u salon, srce mu je zastalo. Presvukla se u putnu haljinu od tamnocrvene šanžan svile; visok, uspravan ovratnik uokvirivao joj je bujnu kosu koja je raskošno sjala na poslijepodnevnom svjetlu. Oko vrata je ovila nisku bisera naslijeđenu od majke, na uši stavila odgovarajuće biserne naušnice. Nije nosila nikakav drugi ukras: poštovala je njegovu zabranu da ičim pokriva svoju prekrasnu kosu.

Nikakav drugi ukras - osim triju bijelih cvjetova, poredanih s jedne strane prsa i učvršćenih filigranskom zlatnom vrpčicom. Bijahu to cvjetovi s njenog vela, cvjetovi koje joj je poslao toga jutra, zajedno s porukom koja je bila još jednostavnija od prethodne.

Ljubim te.

Jedino je to htio reći, ali je kao pravi Cynster znao da će do kraja svog života smišljati načine na koje će joj govoriti koliko je voli.

Ona pogleda po salonu, ugleda ga i smjesta se osmjehne. Lijepih očiju ispunjenih vedrinom, dolebdi do njega.

Gabriel podigne obrvu kad ga je uhvatila pod ruku. - Spremna?

Ona nabora nos. - Moramo dati još par minuta Augusti i Jeremyju. Čak mu ni ta novost nije mogla pokvariti radosno iščekivanje. Dovoljno je dobro poznavao svoju suprugu te je znao da najmlađi Morwellani neće pretjerati. Jedva je čekao da ode i da je opet ima samo za sebe.

Flick, Demonova mlada ženica, pridružila im se u vrtlogu plavih skuta, živahna lišća, očiju rasvijetljenih unutarnjim sjajem - istim onim unutarnjim sjajem, vidljivim kod svih žena udatih za Cynstere, iznenada shvati Gabriel koji se već priviknuo na pogled Alatheinih očiju.

Zanimljivo. ~ 362 ~

Knjige.Club Books - Hajde! - Flick uhvati Demona za ruku. - Njih dvoje će uskoro krenuti!

- Kuda ti se žuri? - upita je Demon. - Pa ne trebaš hvatati vjenčani buket.

- Želim vidjeti tko će ga uhvatiti - stane ga ona odlučno vući. - Na stepenicama je sve veća gužva.

Demon se malo pomakne, osvrćući se prema Gabrielu. - Gdje je Lucifer? Na licu mu se pojavi zločest smiješak. - Mislio sam ga malo posavjetovati.

Gabriel pogledom pretraži gomilu na ulici, digne obrvu i zirne prema Demonu. - Slutim da je već pobjegao.

Demon frkne nosom. - Budala! - Namigne Gabrielu. - Hoćeš se kladiti da mu to neće pomoći?

Gabriel zavrti glavom. - Neke su stvari naprosto suđene.

Umjesto odgovora, Demon se brzo osmjehne, kimne i naposljetku popusti pred Flickinom nestrpljivošću.

Gabriel pogleda Alatheu i nasmiješi se. Nakon par časaka, ona podigne glavu. - Spremna? - upita je.

Ona ga pogleda u oči. - Da. - Konačno. - Prekrije svojom rukom njezinu, koju mu je položila na rukav.

Izišli su iz salona, iz kuće, i krenuli na putovanje koje će trajati dok oboje budu živi.

~ 363 ~

Knjige.Club Books

Bilješke

Alasdair - škotsko ime izvedeno od grčkoga Alexandros, što znači »zaštitnik ljudi« Aldwych - otmjena ulica u kojoj se nalazi nekoliko kazališta, veleposlanstava, skupih hotela i zgrada prestižnih sveučilišta Almacks - naziv niza klubova u Londonu od 18. st., osobitih po tome što su se u njima sastajali i dame i gospoda; početkom 19. st. na vrhuncu popularnosti kao mjesto na kojem gospoda pronalaze prikladne udavače iz visokog društva Ann Radcliffe (1764.-1823.) - engleska spisateljica, među prvim autorima tzv. gotskog žanra u književnosti au fait - francuski: u stvari, upućen Aubusson - grad u središnjoj Francuskoj, od 17. st. poznat po proizvodnji umjetničkih tapiserija i sagova barouche - velika, otvorena kočija s 4 kotača, težak i luksuzan dvopreg za 4 putnika sa sjedalima okrenutima sučelice i visokom sjedalicom za kočijaša beefeater - pripadnik britanske kraljevske garde, čuvar Towera Brummel - Beau Brummel (1778.-1840.), engleska modna ikona u doba regentstva, rasipnik i kockar; pobjegao pred vjerovnicima u Francusku i skončao od sifilisa u umobolnici u Caenu Burke’s Peerage - leksikon engleskih plemićkih obitelji chaise - francuski: sjedalica - tapecirana počivaljka s osloncem za glavu Chancery Lane - ulica koja je od 12. st. poznata po brojnim pravnim ustanovama, graniči s Lincoln’s Innom Clerkenwell - jedna od najstarijih četvrti u Londonu, stoljećima na prilično lošem glasu ~ 364 ~

Knjige.Club Books compos mentis - latinski: zdrave pameti drezina - svojevrsni bicikl na guranje, koji je 1817. izumio njemački barun Karl von Drais Držati i zadržati - To Have and To Hold, engleska fraza koja se izriče tijekom crkvenog vjenčanja Eton - privatna škola za mladiće u dobi od 13 do 18 godina, osnovana 1440., smatra se najboljom školom u Britaniji i jednom od najboljih u svijetu faeton - laka kočija s 4 kotača i preklopnim krovom, kojoj je stražnje sjedalo bilo određeno za slugu; brza i opasna, nazvana je po Faetonu, sinu Helija, boga Sunca iz starogrčke mitologije Gat za smaknuća - mjesto na obali Temze u četvrti Wapping, gdje su kroz više od 400 godina vješani gusari, krijumčari i pobunjenici s brodova koje bi na smrt osudio Admiralski sud Gentleman Jackson’s Boxing Saloon - boksačici klub koji je 1803. otvorio John »Gentleman« Jackson, proslavljeni engleski boksač Golden Ball - igra riječi, u prijevodu »zlatna lopta«, nadimak Edwarda Hughesa Balla (1798.-1863.), engleskog gizdelina, poznata po rasipništvu i kockanju Gretna Green - selo na granici Škotske i Engleske, zahvaljujući romantičnoj povijesti i dan-danas jedno od najomiljenijih mjesta za vjenčanja na svijetu; kad su nakon 1754. u Engleskoj i Walesu mlađima od 21 godine zabranjena vjenčanja bez roditeljske privole, mladi su parovi masovno bježali u Škotsku Hatchards - najstarija londonska knjižara, otvorena 1797. godine hein? - francuski: ha? hurija - lijepa djevojka koja, prema Kuranu, u raju zabavlja blažene vjernike (turski: huri) Izebela - zla žena kralja Ahaba (Biblija, Stari zavjet, I. knjiga o Kraljevima kontradanca - živahni ples, razvio se iz engleskog seoskog plesa, tijekom 18. st proširio se diljem Europe, sve do Dubrovnika kotiljon - društveni ples parova, pojavio se u Francuskoj početkom 18. st.

Kraljevsko društvo - britanska akademija prirodnih znanosti, utemeljena 1660., najstarija nacionalna znanstvena ustanova na svijetu lady Hester Stanhope (1776.-1839.), britanska pustolovka i putnica

~ 365 ~

Knjige.Club Books landau - gradska luksuzna kočija s 4 kotača, dvopreg ili četveropreg s dvodijelnim preklopnim krovom, za 4 putnika Lincoln's Inn Fields - najveći trg u Londonu, središte kojega čini veliki park, nazvan po Lincolns Innu, u 13. st. utemeljenoj odvjetničkoj komori koja se stoljećima postupno širila uz rub parka Manton - Joseph Manton (1766.-1835.), britanski puškar i inovator na području proizvodnje oružja; do 1826. držao radionicu sa streljanom u Oxford Streetu Mayfair - jedna od najotmjenijih četvrti Londona uz rub Hyde Parka on-dit - francuski: rekla-kazala, glasina pince-nez - naočale bez ručki, popularne krajem 19. i poč. 20. st., koje su se pričvršćivale na hrbat nosa savoir faire - francuski: vještina, umješnost, iskustvo Serpentine - veliko umjetno jezero u Hyde Parku, projektirano 1730.

Skiffy Skeffington - Sir Lumley St.George Skeffington (1771.-1850.), plemić, osrednji dramski pisac i legendarni gizdelin ekstravagantna ukusa koji je sam sebi dizajnirao odjeću St. James - od 17. st. jedna od najskupljih i najotmjenijih londonskih četvrti strpljenje - igra riječi: na engleskom »patience« znači »strpljenje« Sveti Juraj - crkva uz Hanover Square u samom središtu Londona, izgrađena početkom 18. st.; omiljeno mjesto za vjenčanja pripadnika visokog društva Tattersalls - od 1766. g. najveća aukcijska kuća za prodaju trkaćih konja u Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj turska mustra - uzorak na tkanini porijeklom iz Perzije, postao vrlo omiljen na Zapadu tijekom 18. st. (poznat i pod netočnim nazivom »kašmirski uzorak«) Whitehall - ulica u središtu Londona, sjedište brojnih ministarstva i vladinih ustanova Scan i obrada: Knjige.Club Books

~ 366 ~