1996 ubistvo svitanja 2

25. maj u KUnickom centru Tuzla

SMRT NAJLJEPSE DJECE "25. maj -Dan mladosti; 25. maj, samo godina 1995. - Dan tuge. A bio je kao i svi drugi ratni dani. Tuzla zna sta je tuga i strah, Tuzla zna sta je smrt. No, ne da se.

Dusmani s brda vrebaju svaki minut i cas i cekaju da ... ubijaju... mene i tebe, majku i oca, sestru i brata... bebu! A, Tuzla zna da su tu i opet zivi i prkosi.

Prkosi im sa _manifestacijama i pjesmom, sa izlozbama i koncertima, sa sportskim natjecanjima, sa teatrima i bolnicama, prvaCiCima i doktoratima, sa ezanima i crkvenim zvonima. Tuzla zivi, a zna da su oni tu i da vrebaju. Ali ne zna da

Noc, kao i svaka druga ratna noc, uz dnevnik na TV i po neki film da se pobjegne od stvarnosti. Prekid programa i iznenadni natpis na TV ekranu - SPECIJALNA EMISIJA - u mojoj glavi pokrenula se hiljadu i jedna misao.

su toliko iedni krvi. Noc kao i svaka druga ratna noc, mladost okupljena ispred "Kapije" sastala se sa frendovima i fren dicama, sa sebi dragim bicem, srca cistog, ociju zasjenjenih od prvih ljubavi, tinejdzeri ovoga grada izasli su na kaficu, jer, zaboga, policijski sat je u 21 sat i rat je, pa moraju kuCi roditeljima. U 20 i 15 zajaukala je zloglasna sirena. Opet ubice, opet iedni, hoce naf端 krv. Mladost Tuzle nije znala da su te noCi zvjerski iedni. Un ezvjereno okreeu topove, traie ciljeve vee od ranije zabiljeiene. Nista neobicno. Pa toliko ih je bilo. Samo sam se u sebi pomolila Bogu da niko ne nastrada.

sam gotovo poluobucena na ulicu. Bilo je vaino sto prije doCi. Ali, uias koji sam vidjela po dolasku na Gradinu nikada u zivotu neeu zaboraviti i pamticu svako lice i svaku izgovorenu rijec te noCi. Vazduh je mirisao na krv.

148

Nisam znala, ali sam predosjetila uias.

Predosjetiti i vidjeti nije ni slicno. Izasla

Zedni sa brda su pili... ''

Ovako pise jedna od medicinskih sestara Klinickog centra u Tuzli) glavna sestra Klinike za uho) grlo) nos i maksilofacijalnu hirurgiju) Mersija Begtafagic) koja je sehe prisilila da bar pokufa staviti na papir dio sjeeanja na noc u kojoj je Tuzla izgubila 71 mladi iivot.

Nije prstajalo zvoniti. Glas iz slÂľfalice) stariji sin: "Mama) je li Miki kod kuce ?"

"Nije sto pitaS1'?

"Onako) reci mu kad dode da mi se odmah javi) cao." .

1

Oci su bile rijeci Glavna sestra Hirurske klinike) Nihada Husanovic) tog dana se kasno vratila sa posla kuCi:

Spustih slufalicu. Opet krenuh ka leiaju. Telefon) snaha: "Dobra vece) kako ste) je li Miki kod kuce ?"

"Nije sine."

"Olovni kapci su jedva cekali da svom teiinom donesu sat-dva kasno popodnevnog sna. Suprug i 18-godiSnji sin su bili izasli. Umor nakuplj~n pogledima ranjenika koji su leiali na mojim odjeljenjima vladao je tisinom praznog stana. U daljinise cuo zvuk telefona isirena na ulici.

Pala pred Kapiju. Puno poginulih i ranjeriih. .. Adrenalin je ucinio svoje... Grc u stomaku) osuseno grlo... Ulaz u bolnicu zakrcen kombijima) autima) kamionima) ulaz krvav) dijelovi organa po podu.

Hol bolnice prepun. .. Patike) 5arene majice... Bote) djeca. Safe rade... raditi brzo) brzo) hocu da sam automat. Djeca)

"Kad dode) recite mu molim Vas da mi se odmah javi) eto dovidenja."

Razbudih se.. Sto li ga to zovu) u par minuta sa dva razliCita mjesta? Uho je vec registrovalo sirene, sirene sa ulice...

samo djeca . Bolni izrazi lica) fokirani) zaprepasteni. Kosmar... Brie) brie) sve mora raditi) sto bolje) sto brie. Ne razmisljam) hodnik prepun djece ... Hol bolnice) suprug je dofao da pomogne. Registrujem njegov glas: "Prevrcem tijela) jos ga nisam nasao. " "Koga?"

149

"Mikija"?

Raditi) samo raditi) sto bolje) sto brie.

Jedan sat ujutru... Raditi) samo raditi... dva sata ujutru... tri) cetiri sata ... raditi) sto viSe) ponavljam u sebi...

"Znas ko je poginuo) majku im") odzvanjalo je u usima.

"Ej) Nihada") zovnu mladi sin koji je dofao pomagati) cijelo vrijeme.

"Trci gare na prijem javi se ocu) pobudali) traii te".

Jauci i glasovi ranjenih su bivali sve tisi... Sredstva za smirenje i smanjenje bolova su Cinila svoje i olakfavala muke.

Nikom nista nije bilo jasno. Kosmar.

Mijenjali su se brojevi poginule i ranjene (Ucce. Boie vidi nas!

150

mogu noge. Ne daj Boie. Jednom) prije nepunu godinu) takvo kucanje me pre~jek­ lo) oduzelo mi dio iivota) oduzelo mi moga brata. Na vratima vidim djevera. Kaie da ne zna sta se dogoäilo ali su i njegove kcerke sa mojima. Iz daljine cujem glas komsinice - Nisi sigumo gledala televiziju) kaiu da je granata pala na Kapiju) ima mnogo povrijedene omladine i pozivaju

Roditelji kao sjene prolazili su hodnicima) oci su govorile vife od rijeci) ucile vise od knjiga) boljele kao nikad. Prolazila je generacija ubijene duse) osakacena. Na dan mladosti koji su nekad voljeli uzeto im je najdraie. 11

Babica na rodenju, babica na smrti ViSa medicinska sestra Ginekoloskoakuserske klinike Ramiza Suljic ispratila je svoje kcerke) Almu i Alisu) nerado im dozvoljavajuCi da se u gradu sastanu sa svojim vrsnjacima. Ona se sjeca: "... Mui me tjesi ne paniCi) uvijek se puca) ne mogu stalno sjediti u kuci. Odjednom cujem korake ispred kuce) kljuc se ne okrece. Ma nije im jos vrijeme. Koraci se ponovo cuju) blago kucanje na vratima. Skatern iz kreveta da sto prije dodem do vrata, ali ne mogu, ne

zdravstvene radnike u pomoc - izgovorila je u jednom dahu.

Mislila sam da cu se onesvjestiti) pred oci mi izadzimoja djeca i od nekud mi dode moja snaga i istrcim na ulicu ... Masa vojske) policije) roditelja„. Oko mene samo nijema tiSina smrti. Pogledam po lesevima) oni zamotani u bijele carfafe i poredani u -

safove) bas onako kako smo ih prije petnaest) sesnaest) sedamnaest) osamnaest godina redali na kolica da krenu svojim majkama na prvi podoj. Zatim ugledam babicu Nahidu) pi.Se brojeve na leseve) pi.Se i je li musko ili iensko. I dalje stojim skamenjena) Bote) sta je ovo. Je li ovo neka sudbina ili slucajnost. Babica na rodenju) babica na smrti) i onda i sad ih obiljeiava ...

Ulazim u fok) jos strasnije.

Srece me Zinka - Ramiza, molim te vadi ovdje interakcije. Hvatam branile i pokufavam plasirati u prazne kolabrirane vene. Uhvatim se da i sama jaucem. · Pitam lak§e povrijedene - Djeco, znate li moju Almu i Alisu, to su moje kcerke?

Djeca me gledaju rasirenih oCiju,punih bola i straha. Mazda misle da nisam nornwlna. Podignem glavu cini mi se da su svi

zdravstveni radnici Tuzle ovdje. Svi trce, tele da svima pomognu. Jauci, bol, stra§na bol. Neki koji su svjesni mole. "Pomozite!"

Jedan djecak krklja, a fapuce - Sestro molim te nazovi moju mamu i kaii joj da se ne brine. Molim te sestro ona je srcani bolesnik, ako cuje za ovo umrijece. Odvucen je u operacionu salu, ali su ga izvukli nepomicnog. Nije stigao na red za operaciju, nije stigao nazvati svoju mamu...

Naisla sam na moje ratne drugove, reanimiraju) zaustavljaju krvarenja, zamotavaju. Tjese me - Nisu one Ramiza ovdje.

Od suza ih ne mogu jasno vidjeti, rijeci ne mogu iz grla a dufa vice - Ljudi ovo su sve moja djeca, na§a djeca.

Znate koliko smo se moje kolegice i ja radovale njihovom prvom vrisku, prvom podoju."

151

Gorcina i prkos

152

"Radile su sve operacione sale koje imamo, uz obradu sitnijih povreda na prijemnoj Hirurgiji, Usnog, Ocnog. Tu se . napravila tzv. mala hirurgija kako bi se sto viSe oslobodile operacione sale za teie povrijedene. Poslije toliko uradenih hirurskih zahvata u toku rata, navikli smo se da radimo brzo, }er znamo da cekaju i drugi.

Te granate koje naprave masakr medu civilima uvijek izazivaju u covjeku ogorcenje i veliki i strafan bijes. Ne, tada ne radimo losije, naprotiv, ali uvijek, l.째kada je bio masakr u .kasarni, na Slatini, u TojsiCima, na Kapiji, uvijek bijesni, ogorceni i zgadeni nad tim svijetom koji je sve to mogao sprijeciti, a nije," govori primarijus doktor Huzeir Durakovic, pomocnik direktora Klinickog centra Tuzla za hirurska pitanja. "Tag momenta nisu dosli samo ljekari zaposleni na

Hirurskoj klinici, dosli su i medicinski radnici sa svih drugih klinika i zavoda, sa odjeljenja koja nemaju nikakve veze sa hirurgijom, transfuzija, rendgen, laboratorija interno, vozaCi, veseraj... masa ljudi koji su ieljeli da pomognu maksimalno i da pruie sve. Mi smo zahvaljujuCi takvoj angaiovanosti svih zaposlenih u Klinickom cetru, na Hirurgiji i ortopediji te noci uradili sve sto se moglo uraditi i sa posljednjim hirurskim zahvatima bili gotovi oko 7 sati i 30 minuta narednog jutra. Uraden je 31 hirurskizahvat ali tose ne moie tako prakticno reCi }er su kod tako teskih povreda u prosjeku bila povrijedena dva i po organa. Kod nekoga cetiri, kod nekoga dva, izuzetno je rijetko da kod takvog nacina povredivanja budepovrijeden samo jedan organ. Naravno, na Ortopedsko-traumatoloskoj klinici je bilo vise povrijedenih nego na Hirurgiji, ali te povrede nisu iziskivale hitan i neodloian hirurski zahvat.

Oni su tokom te noCi i tokom naredih dana zavrsili obradu i operacije. Na ialost, te majske noCi na Gradinu je doveieno 66 mladih osoba za koje nismo mogli nista uciniti. Od posljedica teskog ranjavaja do 5. juna preminulo je jos pet mladih osoba.

Veliki broj mladih ljudi koji su tesko povrijedeni 25. maja ostace trajno hendikepirani. Te noCi cijeli grad bio je sa

nama, rijeka ljudi slila se premaGradini, nudeCi pomoc, krv. Nasi prijatelji iz Nordbata i Pakbata, kao i mnogo puta prije toga, bili su nam u cijelosti na usluzi, nudeCi sve fo imaju. Sreca svih nas je u tarne sto su nam prve povrede, najprije vatrenim oruijem, a potom i gelerima, pocele dolaziti po,stepeno, pocev od marta 1992. godine, tako da smo imali vremena

da se priviknemo. Geler u ljudskoin organizmu pravi cudo, ali smo se mi vremenom rutinirali) radili smo sve hrie i sve holje.

Veeina nas, kada nam dovezu povrijedenog i ne gleda ko je, ne prepoznajemo poznanike i prijatelje, }er ne stajemo. Ni te noCi nisam nikoga prepoznao) ali svi, pa i ja stajemo kada s nademo ispred povrijedenog djeteta. To je posehan osjeeaj i to najvise holi."

Suze, krv i smrt Kao i primarijus dr Durakovic, i medicinska sestra Mejrema Ramadanovic iza sebe ima veliko iskustvo u zbrinjavanju ratnih irtava, naravno kao sestra u hirurfkoj prijemnoj ambulanti. 25. maja 1995. godine hila je deiuma sestra:

Ladine. BiLo ih je zaista mnogo, izmasakrirana tjela, jauci, suze, krv na sve strane.

Najvainije je bilo najugroienije odmah zhrinuti.

N osili smo ih u dekama, na nosilima) u carfafima) a poslije i na rukama. Uznosili ih uz stepenice u fok sobu, u operacionu salu) hodnici su bili preplavljeni njihovom '-....

"Dan kao i svaki drugi u ovo ratno vrijeme. Nisam mogla ni zamisliti da ce to hiti najkrvaviji dan deiurstva za sve ove godine rata, za sav moj 15-godisnji radni stai. NauCili smo na povrede) na zbrinjavanje_ ranjenika, ali toliki broj u tako malom vremenskom periodu nismo mogli ni sanjati...

Dan je-odmicao, radilo se uohicajeno.

A onda, u nocnim satima jaka detonacija, sirena. Tada sam zaista osjetila strah. Vidjevsi kolonu automohila sa jakim pistanjem sirena, znali smo da ima dosta povrijedenih. U prvi mah u ambulanti je bilo dvadesetak djecaka i djevojCica.

Brzo smo im pritekli u pomoc. U tom momentu doSli su svi doktori i sve moje kolegice sa hirurskog odjeljenja, kao i spremacice. Odmah, nije proslo ni pola minuta) uslijedio je novi priliv ranjene om-

krvLju. StigLi su uhrzo u pomoc i koLege od . kuce.

Bilo je hitno izdriati) hiti Jak, jaCi od nasih ljudskih mogucnosti, da sto viSe ucinimo) da damo sve od sehe) da spasimo sto vise iivota. Tesko je gledati oko sehe desetine izmasakrirane djece koja pruiaju ruke i male za pomoc.

153

Pomozite ...

Nemojte mene, ja se osjecam dobro, pomozite mom drugu, on je teze ranjen ...

Spasite zivot mojoj djevojci...

1 u tom momentu su bili puni iivota, nesebicni, zeljni, kao i mi, da ih sto vise prezivi. Kada su svi zivi bili zbrinuti i u sigurnim rukama hirurga i sestara, trebalo je obaviti jos jedan tezak i bolan posao. U holu su leiala beiivotna tjela djecaka i djevojCica, kojima sam ieljela, ali nisam mogla pomoCi.

Sva ta mlada, beiivotna tjela upucena . su na Zavod za patologiju. Vec u prvim satima postalo je jasno da se identifikacija ubijenih mora izvrsiti u najkracem roku, jer Tuzla je luda od boli, ubijeno je 71, a hiljadu majki nije znalo je li medu njima njihovo dijete.

Zamrli od nevjerice i boli svi Zjekari, zdravstveni tehnicari, radnici Klinickog centra, zajedno sa svim sugradanima uCinili su u noCi izmedu 25. i 26. maja 1995. godine, kao i mnogo puta ranije, sve sto su mogli.

1 vife.

Djevojka plave kose imala je nogu na prsima. Bila je tako lijepa, kao i sve druge djevojcice i djecaci. Bili su najljepfr obucena djeca te noci, kao da su znali da odlaze zauvijek. Tolika ljepota i mladost slila se te noCi u miris spaljenog mesa ... "

154

Svoja ljudska prezivljavanja ubistva tuzlanske mladosti nosice zauvijek u sebi. pripremila: Nennina Dunnic-Kahrovic

SNIMCI KOJI SUOBISLI SVIJET

155

SNIMCI KOJI SU OBISLI SVIJET

156

157

IMENA TEiE I LAKSE RANJENIH

158

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.

43.

Jbrakovic Jasminka Tucakovic Damir Salkic Esad RamicAmir Teparic Jdriz Mujkanovic Damir Mujabasic Edin MedicOmer Malohodiic Nedim Buzaljko Edin Glogovac LjubiSa Nurkic Hajrija MujaCicAdnan Mujcinovic Zlatan Barakovic Muhamed Osmanovic Damir Stojanovic Tihomir MiSkovic Mirko Jafﾃ､revic N evres RadanCic Zijad Aljukic Zijad Ramadanovic Osman Ljaljic Sejla Kapetanovic Azra Behlulovic Damir Mujkic Senada Dapo Samir MusicMirza Huseinovic Damir Kalesic Dino Kalesic Jrena Husinovic Zijada Junuzovic Jrmela Jslamovic Nermina Hamzic Majda Jmamovic Miralema Sakic Edin AlicMerima H alilcevic Ademir Mehmedovic Samir Mulajusufovic Senad Talic Meliha ﾃ僕imkovic Mirza

(1975) (1972) (1976) (1971) (1970) (1970) (1973) (1974) (1972) (1971) (1975) (1978) (1966) (1978) (1979) (1976) (1974) (1968) (1976) (1971) (1976) (1978) (1979) (1968) (1970) (1973) (1981) (1966) (1968) (1969) (1978) (1975) (1972) (1971) (1980) (1975) (1967) (1971) (1978) (1975)

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

61.

62.

63.

64.

65.

66.

67.

68.

69.

70.

71.

72.

73.

74.

75.

76.

77.

78.

79.

80.

81.

82.

83.

84.

85.

86.

Hajdarevic Mirsad Suljetovic Zlatan Hodzic Edin Piric Selma H asanovic Safeta Zaimovic Jasminka Opresic Adisa Sahitovic Jasmina Jahijagic Almir Necemer Davor Cipurkovic Sead HuricElza Tadic Jvica Mahmutovic Alis Babajic Nihad AvdicAlma Zoletic Adnan H adiiselimovic Asim H adiimehmedovic Jasmin Piric Damir Mehmedovic Anel Aljic Nediad Gulamovic Edin !sie Muhamed Ljaljic Alen Alic Nihad Hajdarevic Jasmin Mesic Nediad Borogovac Almir Jalijagic Almir Jkinic Admir Mustajbasic Selma Huseinfendic Samir Razic Jasmin Marijanovic Sima Corsuljic Samir DelicAlmir Radojcic Nenad Husarkic Mehmed Nukic Edin Jbrisimovic Osman Hadiimehmedovic Ajla Suljetovic Entaz

(1971) (1963) (1975) (1977) (1975) (1979) (1975) (1972) (1973) (1973) (1962) (1975) (1938) (1979) (1975) (1975) (1971) (1973) (1962) (1977) (1971) (1974) (1977) (1975) (1976) (1975) (1971) (1970) (1976) (1973) (1977) (1976) (1976) (1970) (1968) (1978) (1974) (1967) (1949) (1972) (1954)

87.

88.

89.

90.

91.

92.

93.

94.

95.

96.

97.

98.

99.

100.

101.

102.

103.

104.

105.

106.

107.

108.

109.

110.

111.

112.

113.

114.

115.

116.

117.

118.

119.

120.

121.

122.

123.

124.

Barakovic Nafija Imamovic Mirsad Petrovic Jvo Tokic Krunoslav Huric Edin Rahmanovic Fahrudin Hasanovic Mensur M ehinagic Melida NakicAlmir Cackovic Suada Dulabic Goran Ponjavic Amra DulicMirza Jakobec Zoran Rajdarhodzic Adnan Secic Sanja Imsirovic Jasenko Maricek Davor Zahirovic Jasmina Hadzic Mensur BrkicAlmir Kusturica Semil IsicAhmed Ahmetovic Sanela Memic Fikret Muratovic Alma Divjak Zoran Salkic Sadik Omerovic Nedim Dajanovic Jasmin Zulic F ahreta Altumbabic Denis Dajanovic Azra H adziefendic Bahrudin Kulenovic Nadir Dedic Enes iunic Fahrudin 路 Custendil Feda

(1972)

159

GOVORI GORCINE I BOLA ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NACIJA SAVJETU BEZBJEDNOSTI

Gospodo!

25. maja u 20 sati i 55 minuta u Tuzli se dogodio stravican zlocin!

Karadiicevi f asisti granatom su pogodili stjeciSte tuzlanske omladine u najuiem centru grada i pobili preko 65 djevojaka, mladica i djece. Tesko su ranili preko stotinu. Broj irtava se iz sata u sat poveeava.

Ne ocekujte u ovom trenu najveee tragedije, u hiljadu i cetrdeset tri godine dugoj istoriji ovoga grada, da Vam govorim diplomatskim i neiskrenim jezikom. Notas roditelji Tuzle sakupljaju dijelove tijela svoje djece po plocnicima Tuzle, djece koju su prije sat-dva ispratili u vjerovanju da se njihova buducnost ne moie prekinuti.

160

Da znate, sada kada se stomak grada Tuzle grci od boli, dileme vise nema Ujedinjene nacije koje su .se zaklele na cuvanje mira i zastitu osnovnih civilizacijskih nacela - svojim necinjenjem izvrsile su zlocin i povukle svijet u ponor zla. Jer tolerancija zlocina i mimo gledanje naseg umiranja - ne znaci nista drugo.

Ako i poslije ovog stravicnog masakra ostanete sramno nijemi, ako i poslije svega ne upotrijebite silu kao legalno sredstvo za zastitu nevinih ljudi od ociglednog zlocina Karadiicevih Srba - onda ste bez dvojbe bili i ostali .na strani zla, tarne i f asizma.

Tuzlu ste, kao i ostale opsjednute gradove Bosne i Hercegovine, proglasili zasticenom zonom. Istrosili ste diplomatska sredstva. Nevini ljudi i dalje ginu.

U ime Boga i covjecnosti napokon upotrijebite - silu! nacelnik opstine Tuzla Selim Beslagi,c

Gospodo predstavnici zemalja clanica Savjeta bezbjednosti!

20. stoljeca. Jer to sto mimo posmatrate ubijanje nevinih ljudi, a imate sva legalna sredstva da zlocin zaustavite, nije niJta drugo do diplomatski barbarizam, odnosno - saucesniStvo u ovom zlocinu protiv covjecnosti.

Nakon nepunih 12 casova obracam Vam se jos jednim pismom i hocu da Vas obavijestim o nastavku srpskog f asistickog zloCinackog ataka na Tuzlu i njene gradane. Srpski f asisti sinoc su ubili preko 65 mladih gradana Tuzle, preko stotinu je teie i lakSe ranjeno, a vee danas razomi projektili padaju po najuiem centru grada s oCitom umobolnom namjerom ubijanja nevinih i neduinih civila. Jutros iza osam sati, cetnicka granata je pala nedaleko od mjesta sinof端jeg masakra.

U suprotnom, izmedu Vas i ubica nase djece nece biti nikakve razlike. Jer i po medunarodnom pravu saucesnistvo u zlocinu predstavlja - zlocin.

Vama Tuzlaci nemaju sta viSe poruciti.

Nema Vam sta viSe poruciti ni civilizacija

nacelnik Opstine Tuzla Selim Beslagic

Vi imate samo jedan put! Bombardovanje srpskih fasistickih poloiaja oko Tuzle!

*** Nakon sastanka kojeg su nacelnik Opstine Tuzla mr Selim Beslagic i njegovi saradnici odriali sa predstavnicima civilne i vojne bezbjednosti, Opstina Tuzla izdaje sljedeee SAOPSTENJE ZAJAVNOST Gradani Tuzle!

Na osnovu obavjestajnih podataka dobijenih od organa civilne i vojne bezbjednosti pozivamo vas na maksimalan oprez, jer svi podaci ukazuju da je srpski fasisticki agresor, nakon zracnog udara NATO-snaga po Palama, izdao naredbu svojim jedinicama da stalno bombarduju sigurnosne zone u Bosni i H ercegovini.

Sinosnja najveca tragedija u istoriji Tuzle, u kojoj je po posljednjim podacima iivot izgubilo 68 civila, posljedica je sprovedbe ove zlocinacke naredbe Karadiicevih f asista. Stoga Vas josjednom pozivamo na maksimalan oprez i na odluke o zabrani javnog okupijanja, i zabrani rada objekata na javnim povrsinama, o vafoj obavezi postivanja znaka opste opasnosti - jer je to jedini nacin da u ovom trenu zastitimo zivote sebe i svojih bliznjih.

Obavjestajni podaci i sve indicije ukazuju da ce grad ponovo biti granatiran, i to je josjedan dokaz da su ciljevi srpskih f asista da ubiju i izmasakriraju sto viJe civila.

Strucne sluibe Opstine Tuzla ulaiu maksimalne napore da alarmiraju evropsku i svjetsku javnos~ da o stravicnom zloCinu nad civilima Tuzle obavijeste ne samo Ujedinjene nacije, Savjet bezbjednosti i NATO-snage, vec i sve one mnogobrojne prijatelje Tuzle i Tuzlaka u Evropi i svijetu koji ce izvrsiti snaine pritiske na vlade svojih zemalja. Evropski prijatelji Tuzle, Tuzlacima porucuju da izdrie i da znaju da u ovom teskom trenu nisu sami.

OpStina Tuzla ovom prilikom izraiava sve pohvale i zahvalnost osoblju Klinickog centra koje je uspjelo da uz visok stepen organizovanosti zbrine oko 200 ranjenih civila.

Na visini profesionalnog i ljudskog zadatka bili su pripadnici nase Armije, Stanice javne bezbjednosti i Centra sluzbi bezbjednosti kao i svi oni gradani koji su pomogli u ovom, za Tuzlu, najteiem trenu.

Opstina Tuzla J.lmamovic 161

Obracanje na Komemorativnoj sjednici uprilicenoj povodom pogibije gradana Tuzle 25. 5.1995. godine

Dragi roditelji, djeco, bracni drugovi, sestre, braco, porodice i prijatelji vase i nase djece poginule u stravicnom masakru kojeg 25. maja pocinisrpsko-crnogorskifasisticki agresor. Gradani Tuzle i Bosne i H ercegovine, svi prijatelji koji suosjecate u ovom za nas grad najvecem bolu. Pokufao sam izabrati rijeci ali jezik ne poznaje takve koje bi mogle iskazati tetinu tragedije i teret bola koji se srucio na ovaj grad u vece 25. maja 1995. godine, kada srpski teroristi i fasisti pobiSe i iskasapiSe ono sto nam je najmilije - nasu djecu. Djevojcice nase i djecake, momke i djevojke, djecu mlade tene i muskarce.

Dragi roditelji, ispratili ste te veceri, kao i obicno, svoju cistu, lijepu i pametnu djecu, na Korzo. Ponosni ste bili sto su vam djeca i do vecernjeg izlaska izrasla. Neka su djeca tek ovoga proljeca pocela izlaziti, neka su se vracala iz skole, pa sa drugaricama i drugovima zastala pred Kapijom. Neki su mladi roditelji prosetali sa djetetom, jer vece je bilo toplo i djeci svojoj od dvije, tri, cetiri ili pet godina htjeli su priciniti radost. I onda f asisti i teroristi, zlikovci iz redova Karadticeve i Mladiceve f asisticke bande ispaliSe granatu u srce nase, u djecu na§u. Dragi roditelji, drage porodice, va§a i na§a djeca se te noCi nisu vratila kuä. Grad je ovaj danima nijem. A vamaje najgore.

162

Sta motemo mi obicni smrtnici pred smrcu, pred kosmosom? Stegli smo nafa srca, povili nafa leda i dosli ovamo da vam se obratimo da ispratimo va§u i na§u djecu.

Ne motemo ih vratiti. A moramo tivjeti i moramo se boriti. Moramo tivjeti i po cijenu smrti. U ovom hiljadugodiSnjem nizu karika bas smo mi karika koja je na udaru i bas smo mi karika koja ne smije popustiti.

Jer moramo tivjeti i po cijenu smrti. Dragi roditelji, porodice poginulih, dragi prijatelji, moramo naci snage da prihvatimo ono sto se promijeniti ne mote i sacuvati i ojacati volju da i dalje mijenjamo. Ostaje nam da tivimo i da se borimo. Prvo se moramo izboriti za tivote i zdravlje onih za koje se nadljudskim naporima bare nasi doktori i medicinske sestre.

Moramo ojacatinafuArmijujerdosada nas od zlotvora samo Armija BiH brani.

Stranci, ta Evropa, nam embargom vete ruke i drti ih na ledima dok nas cetnici masakriraju. Osim toga, svojim necinjenjem, nekatnjavanjem ociglednog terorizma, i zlocina nad civilima medunarodna zajednica zapravo njeni sefovi eine zlocin.

Ova ni halaliti ni zaboraviti necemo.

Ratne zloCince ce kazna stici kad tad. Ovaj narod ce Zijegati i buditi se, radati se i umirati sa tom miSlju. Vjera u Boga, u pobjedu dobra nad zlom, je vjera da ce nase suze stici svakoga ko to pred Bogom i pravdom zaslutuje. nacelnik Opstine Tuzla Selim Beslagic

Gospodo!

U nedjelju 28. maja iza 7.20 h poceli su cetnicki artiljerijski napadi na najute urbano jezgro Tuzle. Jednim od pet razornih projektila koji supali na centar grada ubijen je civil Pero Pekaric, roden 1935.

Dok ovo piSem artiljerijski napadi na najuii centar Vase "sigumosne zone" se nastavljaju.

Vi znate da su u centru Tuzle 25. maja cetnici ubili 67 djevojaka i mladica. Cetnici mogu pretpostavljati da cemo narednih dana sahraniti irtve njihovog monstruoznog zlocina.

jesti nije dovoljno to sto su prekinuli 67 mladih tivota, zar mote postojati nesto jos gare od toga?

Zar Vama, gospodo, koji imate legalna sredstva, zakonsku i moralnu obavezu da zaustavite ubijanje nevinih ljudi, nije odvec jasno da ste svojim ponafanjem duboko zagazili u saucesniStvo zlocina?!

Vi cete snositi iskljucivu odgovomost za ambis civilizacije koji pocinje ovdje - u Bosni.

Jedini izlaz za Vas i covjecanstvo je totalno uniStenje srpskog f asizma.

Na to Vas mi vise necemo pozivati.

Pitam Vas: Mate Zi postojati stravicniji ponor Zjudskog uma? ! ! Zar roditeljima ubijene tuzlanske omladine treba biti oduzeto i pravo da se oproste od svoje djece, da prisustvuju posljednjem oprostaju od svega sto su imali?! Zar cetnickoj morbidnoj svi-

Jer ukoliko ne unistite ovo zlo civilizacije - onda ste dio njega. nacelnik Opstine Tuzla Selim Beslagic

163

Oprostaj od tuzlanske omladine stradale u srbo-crnogorskom fasistickom granatiranju Tuzle, 25. maja 1995. godine Dragi roditelji, hraco, sestre, hliinji i prijatelji tuzlanske mladosti stradale u najvecoj ratnoj tragediji koja je zadesila nas grad i nasu domovinu, u zloCinu kojeg je nad nafom buducnoscu, uvece 25. maja, pocinio cetnicki f asisticki agresor.

Danas kada se posljednji put oprastamo od zlocinom uhijene mladosti Tuzle, od nasih mladih gradana ciji put je trehao znaCiti buducnost ove zemlje - tesko je kazati rijec utjehe i sahura.

Kako nazvati hol, tegohu, gorCinu i tugu koju osjecaju svi ljudi potreseni zlocinackim uhistvom nase djece. Kako nazvati suzu i grcaj - majke, oca, sestre, hrata, djeda, nene, familije i prijatelja, ovu suzu u oku Tuzle i Bosne i H ercegovine.

Danas u Tuzli i suza postaje rijeC, }er jedino se njome moie iskazati hol za mladim oduzetim zivotima nasih bliinjih, sinova i kceri, brace i sestara; jedino ta iskrena suza danas moie govoriti o smrti u nasim srcima, o teskoj spoznaji da cemo sutrasnji, preksutraf端ji i svaki drugi dan huditi se i biti - usamljeniji za komad duse, dio srca, za jedno svitanje mladosti i ljepse sutra.

Djeci podarimo zivot, sate, dane, mjesece i godine roditeljske painje i Zjuhavi.

Bdijemo nad njima, cuvamo ih kao zjenicu

oka, kao svjetlost bez koje zivot nema smisla. Zar uopste moie da se pojavi neko i da uz dopustenje tzv. covjecanstva uniSti tu svjetlost jednog mladog zivota?! Zar je ikome dopusteno, zar iko smije i moie da oduzima pravo na iivot?!!

Maie, i to je ono sto ovaj narod nikada neee ni zahoraviti ni oprostiti. A ova bol ce stici svakog ko to pred Bogom zasluiuje.

Tuzlanska zloCinom ubijena mladosti, draga djeco, Vasi roditelji, sestre i braca, hliinji i prijatelji, Vas grad i Vasa domovina danas se u neizmjernom holu posljednji put oprastaju od Vas. Zajedno ste rasli, snivali iste snove, radovali se iivotu...

Uz postivanje iskrene ielje Vasih roditelja, uz vjerovanje da hi to bila i Vasa ielja: zajedno cete pocivati u miru. Na hrdu sa kojeg se pruia pogled na Vas grad, na Slanoj hanji, gdje ste mnogi u setnji sa roditeljima pravili svoje prve korake u zivotu - hice Vase vjecno pocivaliSte. Za mladost Tuzle i Bosne i Hercegovine, za mladost miroljuhivog svijeta, Vas vjecni mir ce hiti vjecna opomena i svjedocanstvo, nama koji ostajemo - zavjet i zakletva - da zlo mora hiti unisteno.

zamjenik nacelnika Opstine Tuzla dr Sead Avdic

Dragi sugratlani,

Juce i rano jutros smo posljednji put ispratili i sahranili naSu djecu. Juce su citav dan ubice nase djece granatirale Tuzlu, uspjele ubiti jednog i raniti jos dva Tuzlaka, s namjerom da pocine nove zlocine i da nas onemoguce da dostojno ispratimo svoje najmilije. Zato smo iz razloga bezbjednosne prirode sahranili nastradalu omladinu ovog grada u cetiri sata ujutro. Njihov tivot prekinut je prerano, u samome nastanku.

Pokopali smo njihova tijela i ispratili njihove duse u svitanje ovoga dana.

Zahvaljujem se svim roditeljima i clanovima porodica juce i jutros ispracenih kceri i sinova ovoga grada na njihovom saburu. U srcima gradana Tuzle tivjece vjecno ovi i svi nasi ljudi ciji su tivot prekinuli srpsko-crnogorski f asisti.

Na nafoj klinici veliki broj ranjene djece, ljekari i medicinske sestre biju danonocnu bitku sa teskim ranama koje jos uvijek mogu biti smrtonosne. Pomozimo im snagom nase telje i maksimalnim trudom.

Moramo uciniti sve sto se uciniti mote, samo da nam djeca pretive i ozdrave.

Dragi nasi sugradani, molimo vas da sacuvate oprez i da se disciplinovano pridrtavate mjera bezbjednosti i samozastite.

Oprostajod Jasminke Sarajlic i Edina Mujabasica

(.. .) U ovu zoru, kada nad Tuzlom svice novi dan, kao cvat mladosti i budenje proljeea, mi se u teskom bolu moramo oprostiti sa svim Jasminkinim i Edinovim nedocekanim danima, mjesecima i godinama, sa svim njihovim nedosa-njanim snovima, sa mladoscu koja je jedino htjela da tivi, i nista vise.

U svitanje novog dana, cije jutro je moralo pripadati nafoj Jasminki i nasem Edinu, mi se na mjestu gdje pociva 48 mladih Tuzlaka moramo oprostiti od njih.

U saburu i dostojanstvu, ali sa saznanjem da nikada necemo oprostiti i zaboraviti. (.. .) (.. .) Ako ima Boga i pravde, onda ce ove suze i hol vasih blitnjih, vase Tuzle, stici sve one koji uciniSe zlocin. U ovo tuino tuzlansko jutro, umjesto u tivot i sreeu, mi vas ispracamo u vjecni mir. Vase preseljenje na Ahiret nije putanja koju vam je darivao zivot. Ono nije po zakonima prirode i ljudskosti. I zbog toga ce svaka ova suza prolivena za vama imati tetinu kazne za one koji nam vas oduzese. („.)

Neka vam je rahmet dusi. dr Refik Ahmedinovic, pomocnik nacelnika Opstine Tuzla

nacelnik Opstine Tuzla Selim Beslagic

165

Oprostaj od Dijane Ninic

Ova cudnovata tisina u zoru 7. juna svjedok nam je da ce proljetni dan nad Tuzlom osvanuti bez jos jednog Sunca koje je trebalo cistinom svjetlosti da obasja sve svoje i nase buduce dane. U ovom danu Tuzla se oprasta sa jos jednim svojim svjetionikom buducnosti) sa Dijanom Ninic cija mladost nije uspjela izdriati teske i neprebolive posljedice cetnickog zloCina, uCinjenog nad tuzlanskom omladinom 25. maja 1995.

166

Dijanin zlocinom prekinuti iivotni put ostaje kao nedovrsena i nenapisana knjiga) kao tek zapoceta prica o svim njenim neostvarenim snovima) o svemu sto je ieljela i htjela u iivotu. Korice te knjige su sklopljene zlocinom i zbog toga ce sve ono sto nije ispisano) a nasta je Dijana po svim boiijim i ljudskim zakonima imala neotudivo pravo - ostati da boli i opominje. (.. .)

Tomo Vidovic, sekretar Sekretarijata za drustvene djelatnosti Opstine Tuzla

167

GRADANI PRAGA NA PROTESTNOM MITINGU protiv zlocina poCinjenog nad mladoscu Tuzle (Praski trg, 8, juna 1995.)

168

169

Za nekoliko dana nakon masakra nad tuzlanskom mladoscu na fax nacelnika Opstine Tuzla mr Selima Beslagica stiglo je blizu 300 telegrama iz zemlje i inostranstva, sa porukama saucesca u boli sa porodicama stradalih, sa gradanima Tuzle i Bosne i H ercegovine.

Telegrame su uputili clanovi Predsjednistva RBiH, predsjednik Skupstine RBiH, predsjednik Vlade R!F BiH i resorni ministri, clanovi Vrhovne komandeArmije BiH i Komande korpusa, zapovjedniStva brigada HVO, Drtavni komitet za suradnju sa UN, Tuzlansko-podrinjski kanton, Okruzi Bihac, Zenica, Banjaluka i Sarajevo, nacelnici 26 bh opstina, 2J.parlamentarna i vanparlamentarna stranka, osam diplomatskih predstavniStva, vjerske institucije kulture, te brojni pojedinci. Preko 50 telegrama stiglo je od raznih stranih organizacija u Bosni i Hercegovini i iz inostranstva.

Sadrtaji veCine ovih telegrama su svojevrsni esejisticki pasazi gorCine i bola, dostojanstva i neprebola, oni su bili prvi pokufaji imenovanja cetnickog masakra nad tuzlanskom mladoscu, kao zlocina koji se ljudskom pameeu ne moze pojmiti.

Zbog toga cemo u ovom poglavlju napraviti kratak prohod kroz sadrtaje nekoliko telegrama.

170.

Postovani gospodine gradonacelnice,

Postovani gospodine Beslagicu

S dubokim ogorcenjem sam primio vijesti o tragediji koja je proteklih dana pogodila Vas grad. Uzaludna i besmislena smrt Vasih sugradana) nevinih mladih ljudi) je jos jedna surovost tog sramotnog rata.

Ovaj brutalni napad usmjeren protiv nevnih mladica i djevojaka u potpunosti je izdaja postivanja ljudskih iivota i humanitarnih principa, sto je na talost) jos jedna tuzna ilustracija strahota ovog rata.

Ponovo nam) natalost) ne preostaje nista osim konstatirati da svugdje u Evropi gdje su) u ime nacionalistckog bjef端jenja i u interesu najnitih ljudskih pobuda) ubijani nevini ljudi) da sa njima ujedno umire i ideja Evrope koja je) izmedu ostalog) utemeljena i na postovanju tivota. (. .. )

Topli pozdravi, Anne Willem Bijleveld specijalni izaslanik UNHCR-a za bivsu Jugoslaviju

*** Postovani gospodine gradonacelnice!

N asi gradani i ja osobno zalagati cemo se za to da civilizirani svijet) ako je potrebno i silom) sprijeci ponavljanje slicnih okrutnosti.

Prag, 29. maja 1995.

Vaclav Havel, predsjednik Ceske Republike

Od sinoc smo zateceni bolom i neshvatanjem! Bolom za naf旦m djecom) neshvatanjem da mogu postojati zvijeri u ljudskom obliku koje se na nedutnoj djeci svete za svoje poraze. Ove tragicne slike razaraju, ljudski um i emocije naviru u neredu. potpredsjednik UBSD Nermin Pecanac

*** *** Bof端jaci su plemenit i toplerantan narod. 1 danas) u najtezim iskusenjima, kada trpe jos jedan od desetak genocida.

Bof端jaci kao veCinski narod predvode u oslobodilackoj borbi sve koji su za demokratsku BiH u medunarodnim granicama i dokazuju da u toj borbi zajedno Bosnjak, Hrvat, Srbin, Jevrej, Albanac) Rom imaju jedinstven cilj: mirislobodnuBosnu iHercegovinu.

Ako je i bilo onih koji su do sada vjerovali da ce "civilizirani" svijet prekinuti stradanja nedutnih civila u Bosni i Hercegovini, nakon ovakvog masakra i neadekvatne reakcije tog istog svijeta viSe nemamo pravo vjerovati u to. brigadni general Vahid Karavelic

*** Jstrajte u tome da Tuzla i dalje sluti primjerom u oslobodilackoj borbi i gradenju i cuvanju najvecih ljudskih vrijednosti.

ZloCini agresora vise se rijeCima ne mogu iskazati.

brigadni general Jovan Divjak

zapovjednik 108. pjbr. HVO Martin Francesevic

171

Ta je najnoviji dokaz davno utvrdenih opredjeljenja srpsko-crnogorskog agresora, kada nas vec ne moze u cjelosti uniStiti, da sto viSe pobije nasih neduznihgradana, da bi nas prisilio da prihvatimo neprihvatljive uslove mira. Ova tragedija je tim veca sto su zrtve masakra upravo pripadnici nase mlade generacije. hrigadni general Enver Hadi.ihasanovit

*** Postoje razne katastrofe ali katastrofa i masakr nacinjen na mladosti Tuzle su neuporedivo najteii i najbolniji u ovom ratu jer su ugaseni brojni mladi iivoti i obogaljeni djeca, mladiCi i djevojke koji su bili buducnost tog herojskog grada. predsjednik Izvrinog odbora okruga Sarajevo Enes Cengic

*** Oni kojima smeta sve sto je lijepo, a takva je sva nafä Bosna i H ercegovina i sve sto je njeno, poku§avaju da ubijanjem nase mladosti zaustave zivot na ovim prostorima. Nisu i ne mogu biti svjesni, ti zapjenufäni krvoloci, da svakim svojim novim zlocinom samo produbljuju raku u koju ce i sami biti pokopani. nacelnik OpStine Zenica Besim Spahic

*** Da sada neviden masakr nad naföm mladosti, cijismo svjedoci, obvezuje nas da dignemo svi glas da neba, probudimo uspavanu savjest svjetske zajednice i razdrmamo svjetske mocnike i trazimo da napokon svoju moc usmjere na agresora, da pomognu irtvama u obrani ad istinske napasti, da se ovako nesto viSe nikada ne ponovz.

172

Predsjedniitvo Velei.upanijskog odbora HSS-a Tuzla

Dvadeset i peti maj, kojije ove godine u Tuzli bio neuporedivo krvaviji ad prvog maja 1886. godine u Ökagu, morao bi postati Dan mladosti cijelog svijeta kao najozbiljnija opomena za strahote koje i njoj prijete ako povampireni fasizam ne bude paraten u Bosni kao sto je vec jednom prije pedeset godina bio paraten u svijetu.

Dane Olhina Dragutin Kosovac Lazo Materie Diemal Muminagic VasoRadiC Dane Maljkovic Salko Selimovit Juraj Martinovic hivsi gradonacelnici Sarajeva

*** Vee je receno, ako neko ubije jedno dijete ubio je cijelo covjecanstvo. Nije li covjecanstvo, nakon ovoliko ubijene djece, zaista dovedeno u pitanje. Samim tim i Organizacija na cijem ste celu Vi. (Iz pisma B. B. Galiju) predsjednik Kolegija Prve djecije ambasade prof dr Vladimir Premec generalnisekretar Prve djecije amhasade Dusko Tomic predsjednik Komiteta Olimpijade humanosti akademik Izet Sarajlic

*** Svi atributi, sve usporedbe, sve kvalifikacije ovoga i ovakvog zloCinackog cina vec su odavno potrosene, ali Vas molimo da ustrajete u odlucnosti, borbi i strpljenju.

Hadiem Hajdarevic, zamjenik glavnog i odgovornog urednika lista "Ljiljan"

Uz na§u neizmjernu bol mi istovremeno iskazujemo postovanje i ljubav prema TUZLI - velikoj i neustrasivoj herojini bosanskohercegovacke istorije, koja je, zahvaljujuCi svom kreativnom, jedinstvenom, odvaznom i patriotskom vodstvu, bila i ostala simbol nase odbrane, opstanka i slobode - kolijevka nase mladosti, nade i ljubavi.

Toliko je strafĂźo sta su srbo-ubice ucinile, jer je toliko besa u nama, tuge, i solidarnosti sa svima vama u gradovima Bosne i Hercegovine, jer nemamo moCi u ovom celicnom Beogradu da se suprostavimo ubicama, jer zelimo da smo zajedno iako su nas raspodelili, saljemo 66 razlicitih cvetova mraka u nasim budnim snovima i volimo vas mnogo

Clanovi i simpatizeri SDP BiH Lukavac

iene iz iene u crnom protiv rata Beogradski ienski lobi Autonomni ienski centar Sos telefon za iene i decu irtve nasilja

*** *** Na sve ovo sto se dogada u Bosni i kamen bi progovorio. Medutim, oni koji bi trebali da nesto kazu i uCine i dalje Sute.

Znamo da je sudbina htjela da tako bude ali u tome treba da svima nama bude pouka. "Ima stvari koje vi ne volite a one su dobro za vas, i ima stvari koje vi volite a one su zlo za vas" - stoji u Kuranu. A. S. Ured u Tuzli Visokog Saudijskog komiteta

*** Jedna je mladost zaustavljena na svom putu u tivot, koji iz ove perspektive ne obeeava puno, ali je kao i svaka mladost bila puna optimizma i ljubaviza zivljenjem.

Ovaj optimizam se izratavao njihovom hrabroscu i teljom da tive kao i svi mladi sirom svijeta. Zbog toga su svakodnevno odlazili na mjesto koje je postalo njihova sudbina.

Dragi nasi prijatelji, Tugujemo sa Vama, zbog strasnog zloCina koji je izvrsen surovo i smiSljeno nad mladoscu Vaseg grada.

Svesni smo da mi koji smo protivnici rata i smrti koju seje oruzje, ne motemo, nazalost, da Vam pruzimo niSta osim nasih prijateljskih oseeanja i ucesca u Vasem bolu.

Sa ljubavlju i tugom, clanovi Centra za antiratnu akciju Beograd

Scottish European Aid Ured u Tuzli

173

IZVJESTAJ 0 ISTRAZI UNPROFOR-a Maj 1995.

IZVJESTAJ ISTRAiWANJE U VEZI SA GRANATIRANJEM TUZLE - 25. MAJ 1995.

1. Pozadina. Istrazni sudija Viseg suda u Tuzli, Halilcevic Emin nalozio je istrazivanje pod brojem 27/95 datirano 26. maja 1995. god. radi ispitivanja posljedica nakon granatiranja Tuzle u veceri 25. maja 1995. godine.

Sazvao je tim sastavljen od: Vejzagic Nedzad, nacelnik Odjeljenja kriminalisticke tehnike MUP-a Sarajevo Bosnic N edim, inspektor Protivteroristicke zastitne grupe MUP-a Sarajevo Turkusic Emir, inspektor Protivteroristicke zastitne grupe MUP-a Sarajevo Jovicic Zlatan, inspektor Protivteroristicke zastitne grupe MUP-a Sarajevo 2. Vojni posmatraci Ujedinjenih nacija. Sudija se takode slozio da Vojni posmatraci Ujedinjenih N acija ucestvuju u istrazi. Ucesce su uzeli sljedeCi navedeni: Major Wright (Velika Britanija) Majo Ong (Malezija) K-dir eskad. Essien (Nigerija)

174

narednik Cheshire, specijalista za artiljeriju

3. Kombinovana grupa sprovela je istraiivanje u podrucju Kapija, na kom mjestu je i bila eksplozija, 25. maja 1995. god. u 20 sati i 55 minuta. 0 zrtvama izvjesteno je sljedece: 66 podleglo, 150 ranjeno (podaci nisu konacni).

4. SljedeCi rezultati su utvrdeni od strane istraznog tima objektivno i sa potpunim dogovorom medu svim stranama. a. Tijela poginulih i ranjenih su bila evakuisana. Bilo je mnogo dokaza o velikim zrtvama, nadeni su dijelovi tijela, licne stvari i krv. Podrucje je obezbjedeno, a sacinjene su skice i fotografije. b. Plocnik je bio osteeen u standardnom obliku kratera prouzrokovanog udarom artiljerijskog (ne minobacackog) projektila. Pogledati aneks A. c. Detaljno ispitivanje podrucja pokazalo je ostecenje unutar radijusa od 30 m, dakle veca steta je bila koncentrirana izmedu 315 i 215 stupnjeva. Tose manifestovalo u polomljenim prozorima i mnogi geleri su ostavili tragove na zidovima.

Krater je sam po sebi imao detonatorski otvor i nekoliko metalnih fragmenata unutar njega. Tragovi garezi su vidljivi u okolini kratera. .d. Mnostvo fragmenata od granate je bilo pronadeno od strane clanova tima, a dostavljeni su i fragmenti pronadeni od komisije koja je prethodno izvrsila uvidaj na licu mjesta. Sve sto je bilo pronadeno i dostavljeno koriStenoje u istrazi.

5. Rezultati.

Kao rezultat gare navedenog, mogu biti izvedeni sljedeCi zakljucci:

a. Vrsta oruz1a. Navedeni tragovi pokazuju da se na lokaciji Kapija dana 25. maja 1995. u20,55 satidogodila eksplozija artiljerijskog projektila punjenog visokobrizantnim eksplozivom. Vrste povreda na zrtvama su one, koje se ocekuju od eksplozije granata punjenih visokobrizantnim eksplozivom. Utvrdeno je da fragmenti poticu od municije tipa ''OF 482-M' (kalibar 130 mm za top M-46).

Napomena: Ove granate se obicno koriste usistemu "TOP-charge'~ tj. sa maksimalnim pogonskim punjenjem. Ovo punjenje podrazumijeva punjenje tipa 1 i potpuno punjenje, i uobicajeno se koristiza domete izmedu 17 i 27 km.

b. Pravac. Tragovi na plocniku odgovaraju onim tragovima koji nastaju prilikom eksplozije granate ispaljene pod malim uglom. Osteeenje na podlozi nacinjeno udarom upaljaca odgranate i "krila" su dovoljno jasni da se na osnovu toga precizno mote odrediti iz kog je pravca granata ispaljena. Utvrden je pravac 270 +!- 10 stepeni.

c. Padni ugao. Najmanji ugao pada iz pravca 270 stepeni je 31, 16 ili 519 hiljaditih (podjela 60-00). Iz ovoga proistice da su tvrdnje u paragrafu a. tacne i da je koristeno maksimalno punjenje. Stoga, najmanja udaljenost sa koje je ispaljena granata je izmedu 20 i 21 km. d. Dornet. Top M-46 i ma maksimalan domet 27 km. Udaljenost od mjesta pada granate do linije konfrontacije u navedenom pravcu iznosi 18 km.

Aneks: A: dijagram kratera Tuzla, 26. maj 1995. god.

Potpisano od strane: Vejzagi,c N edf.ad Bosnic Nedim Turkusic Emir Jovicic Zlatan major Wright, Velika Britanija major Ong, Malezija 路 kapetan Janssen, Holandija k-dir odjeljenja Essien, Nigerija narednik Cheshire, spec za art.

175

ZASTITNE SNAGE

UJEDINJENIH NACIJA UPRAVA SEKTORA SJEVERO ISTOK - TUZLANSKI AERODROM

URED KOMANDANTA ZA: GENERAL MAJOR

RUPERT SM/TH

ktnim detonatorom, ispaljenom iz M46 artiljerijskog sistema, koja je udarila usred mase vojno neaktivnih civila, a koju je cinilo nekoliko stotina Zjudi oko 20:55 sati, 25. maja, 1995. godine. c. Sistem orutja je bio lociran zapadno od linije sukoba u podrucju poznatom kao Ozrensko uporiste na njamanje 20 km udaljenosti od mjesta udara uz 270 stepeni ( + ili - 10 stepeni) povratnog azimuta.

KOMANDANT, UNPROFOR SARAJEVO, REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA DATUM: 28. MAI, 1995 REFERENCA: SEKTOR SJEVERO-ISTOK, UNPROFOR-ov IZVJESTAJ 0 ISTRAZI GRANATIRANJA TUZLE, 25. MAJA, 1995

Postovani Generalmajore Smith, 1. U prilogu ovoga pisma je konacni izvjestaj vezan za uslove i dogadaje oko slucaja tragicnog granatiranja koje se dogodilo 25. maja, 1995. godine, u centru starog dijela Tuzle. Jzvjestaj sumira glavne dijelove istrage koju sam naredio, a koja je sagledala sve raspolotive dokaze iz svih raspolozivih izvora da bi se doslo do konkretnih i na cinjenicama baziranih zakljucaka. Kao takav, ovaj izvjestaj ima cilj da potvrdi pocetne nalaze do kojih se doslo neposredno nakon granatiranja, i da posluti kao vjerodostojan zapisnik o ovom dogadaju tako da zakljucci ovog izvjestaja ne mogu biti predmet nikakve sumnje.

d. Lokacija udara granate, vrijeme kada je ispaljena, i vrsta upotrijebljene granate pokazuje da je svrha granatiranja bila izazivanje maksimalnog broja irtava medu ranjivim vojno-neaktivnim civilnim stanovniStvom.

3. Mora se istaCi da uprkos utasu i tragediji koju je izazvao ovaj dogadaj, teror neselektivnog artiljerijskog granatiranja vojno neaktivnog civilnog stanovniStva i dalje traje u Tuzli. Tako je u ranim jutamjim satima 26. maja, kao i 27. maja, pa cak i danas, 28. maja jos granata, slicnih onoj koja je izazvala tako mnogo bola i gubitaka tivota 25. maja, palo na podrucje Tuzle. Mnoga od ovih kasnijih grantamja su bila blizu lokacije gdje se desio masakr neduznih civila - mjesta gdje su Zjudi dosli da izraze svoju talost za njihovim voljenima. Zbog toga sam prisiljen da zakljucim da se ispaljenje granate u vece25. maja, 1995.godine, morasmatrati zlocinackim cinom 0 kojem se i svjetska zajednica uopste, a narocito Ujedinjene nacije moraju ostro izjasniti u cilju progonjenja strana koje su krive, tako da se slitni tragicni dogadaji ne smiju ponovo desiti.

2. Slijede zakljucci izvjestaja:

Potpis

a. Najmanje 195 irtava je direktno izazvano prilikom pomenutog granatiranja, a od toga je bar 72 izgubilo tivote.

176

b. Smrti i povrede su bile direktno izazvane jednom (1) 130 mm visoko-eksplozivnom artiljerijskom granatom sa konta-

HAGRUP HAUKLAND

brigadni general komandant, Sektor Sjevero Istok

ZAMJENIK KOMANDANTA SEKTOR SJEVERO-ISTOK AERODROM TUZLA, 270595 IZVJESTAJ 0 ISTRAZI UNPROFOR-a "TUZLA INCIDENT'

25. MAI 1995.

UVOD

1. Tuzla koja je ad strane UN-a proglasena za zasticenu zonu, bila je cilj artiljerijskog napada 25. maja 1995. U vremenskom periodu ad 19.03 sati da 20. 46 sati Aerodrom Tuzla i bliia okolina pogodeni su sa 13 granata, ad kojih su 4 granate direktno pogodile podrucje Aerodroma.

U vremenskom razdoblju ad 20.55 sati da 21. 00 sat, grad Tuzla je pogoden sa 2 granate, ad kojih je 1 granata (druga) eksplodirala u centru starog dijela grada. U momentu kad je granata eksplodirala, oko 800 ljudi se nalazilo na ovom podrucju, ad kojih je oko 400 ljudi bilo u neposrednoj blizini, natrgugdjesedesioudar. (AnexA).

Broj irtava odmah nakon eksplozije bio 66 poginulih na licu mjesta, 240 teie i lakSe ranjeno. VeCina poginulih je bila u dobi ad 16 da 27 godina. Kompletna Zista preminulih i ranjenih je u Anexu B. OKOLNOSTI

odredeno da provede istragu i da odgovor o tipu granate, pravcu iz kojeg je ispaljena; tipu oruija i lokaciji sistema oruija. Dana 26. maja 1995. godine u 13.00 sati, zamjeniku komandanta Sektora SI, pukovniku C. L. Brantzu, je naloieno da otpocne istragu u ime UNPROFOR-a. Svrha ove istrage bila je identicna cilju istrage Ministarstva unutra5njih poslova u Tuzli. Zbog toga je odluceno da se sprovede zajednicka istraga UNPROFOR-a (UN Vojni posmatraci i Komanda Sektora SI), i bosanskih civilnih i vojnih vlasti. Rezultati ove istrage su dati u Anexu F, zajedno sa svim relevantnim DODACIMA ovom izvjestaju.

NAJVAZNIJI REZULTATI ISTRAGE

4. a. Granata: 130 mm (vidi DODATAK 2), sa kontaktnim detonatorom b. Sistem oruija M46 Artiljerijski sistem (vidiDODATAK3) c. Pravac 270 stepeni plus/minus 10 stepeni (vidi DODATAK 5) d. Lokacija oruija 20 km - 27 km (vidi DODATAK 4 i 5) ZAKLJUCCI

5. Cinjenice potvrduju da je artiljerijska granata 130 mm ispaljena iz sistema oruija sa udaljenosti ad najmanje 20 km na naseljeno podrucje grada Tuzle. 路

2. Okolnosti pod kojima je zapoceto

pruianje pomoCi opisane su u izvjestaju ocevica (major G. Sands-Pigot, G5 Sektora SI) koji je bio na licu mjesta u vrijeme kad je granata eksplodirala (Anex C), i zabiljeiene na video-traci REUTER-a i 2. korpusa Armije B-H (Anex D ). Steta koja je prouzrokovana udarom moie se vidjeti na priloienim fotografijama (Anex E).

6. M46 sistem oruija bio je lociran zapadno ad linije konfrontacije (CL) na UPORISTU OZRENA. 7. GledajuCi kvalitet M46, 130 mm granate i parametre, moie se potvrditi da je stari centar, bio precizan cilj. Zbog toga se ne moie iskljuciti direktno gadanje podrucja KAP/JE.

ISTRAGA 3. Dana 26. maja 1995. godine Mini-

starstvo unutrasnjih poslova u Tuzli je

ZAMJENIK KOMANDANTA SEKTORA SJEVERO-ISTOK BRANTZC.L.

177

ANEXC MEMORANDUM ZA: KOMANDANT, SEKTOR SI OD: MAJOR GUY SANDS, SEF G-5 ODJEUENJE DATUM: 26. MAJ 1995

PREDMET: Izvjestaj ocevica granatiranja centra Tuzle koji se desio 25. maja, 1995. godine 1. Stari dio centra Tuzle je granatiran u 21 cas, 25. maja, 1995. godine. Mjesto se nalazi u samom centru grada, podrucja k;oje je poznato po kafiCima, klubovima te kao mjesto gdje se nocu okupljaju mladi ljudi iz razlicitih dijelova Grada. Ta se narocito odnosi na gradsku mladei koja se u velikom broju svaku noc okuplja na plocnicima i na centralnom dijelu trga, da bi vidjeli jedni druge i razmijenili price uz kafu. Sinosnja noc nije bila izuzetak. Tako najmanje 500 mladih, mladica i djevojaka starosne dobi ad 16 da 24 godine naslo na popularnom i poznatom mjestu. u 21 cas, zvuk glasne detonacije, pracen jasnom svjetloscu zatresao je zgrade koje se nalaze oko otvorenog trga. Odmah nakon toga, gust ostar smedi dim prekrio je Citavu lokaciju.

178

2. Ljudi su odmah zalegli na pod zgrade u kojoj sam se nalazio (Kafe Leonardo), sa nekoliko prijatelja iz humanitarnih orgnizacija. Zrak su zaparali vrisci irtava i onih koji su bili ocevici pokolja vani. Djevojke i mlade iene pocele su da placu i potraiile su zaklon u kutovima zgrade. Kako sam bio na 3 spratu prvo sam potraiio zaklon u slucaju da se dogodi jos jedna ili vise detonacija. Nakon sto sam proveo 4-5 minuta unutar zgrade, gdje sam pokufao da smirim situaciju, shvatio sam da je razmjer artiljerijskog napada bio takav da je bilo potrebno mobilisati medicinske ekipe sa svih strana.

3. Dok sam silazio niz stepenice vidio sam kako unose u zgradu nekoliko tesko ranjenih civila. Staklo i komadi drveta rasprsili su se po hodniku zgrade. Na podu je vec bio gust trag krvi. Vani, na trgu, vidio sam nekoliko automobila izresetanih srapnelima. Na trgu, vani bila su tijela , dvadeset ili viSe, razbacana po ulicama koje vode. Odrubljena glava leiala je suprotno izlaza ad zgrade u kojoj sam se nalazio. ienska irtva leiala je na strani, u soku, pored automobila dok je druga djevojka pokufavala da je umiri - krv je kuljala iz batrljka koji je nekad bio njena desna noga. Krv je bila posvuda po ljudima koji su zaslijepljeno pokufavali da rasciste trg. U tom trenutku potrcao sam prema svom vozilu koje se na srecu nalazilo u blizini.

4. Odmah sam dao izvjestaj deiurnom oficiru o situaciji preko radio-uredaja u vozilu i produiio sam prema NORMEDCOY-u (norveskoj bolnici). Stigao sam na tu lokaciju oko 21.20 hrs, i odmah sam izvjestio glavnog ljekara i komandanta jedinice o situaciji. Pokufaji da telefonom dobijemo Gradinu, glavnu bolnicu u Tuzli, su bili bezuspjesni jer linije nisu funkcionisale. Komandant je donio odluku da pofalje oklopno vozilo "SISU' sa medicinskim osobljem i zamolio me da ih otpratim posto sam imao specijalnu propusnicu za bolnicu, koja mi je bila izdata ad strane direktora Bolnice za hitne slucajeve. U bolnicu smo stigli oko 22.15. hrs, i usli smo radi procjene situacije.

5. Ispred bolnice bilo je okupljeno nekoliko stotina ljudi koje je civilna policija zadriavala vani. Ambulantna i hitna vozila stalno su pristizala na glavni ulaz gdje smo i mi uSli. Na pod su bila poloiena 42 tijela, pokrivena carfafima natopljenim krvlju. Na podu je bila uocljiva velika lokva krvi. Prosli sno pored ove scene, doktor iz NORMEDCOY-a, njegov prevodilac ija i produiili uz glavne stepenice. Sve je bilo zatrpano pacijentima, sestrama, policijom, clanovima porodica, i osobljem bolnice koji su ocajnicki pokufavali da irtve i me-

dicinske potrepstine dostave do odgovarajuCih odjela. Na trecem spratu) gdje se nalazi glavni operacioni odjel) sreli smo jednog vojnog posmatraca i njegovog prevodioca. Nakratko smo razgovarali sa dr. Kabilom) sefom hirurgije koji je hitno zatraiio infuziju) sterilnu opremu i razlicite medicinske materijale, kao i anesteziologa iz NORMEDCOY-a. Nakon toga, doktor iz NORMEDCOY-a je poslao izvjestaj svom komandantu i otif채o nazad kao bi organizovao dostavu potrebne pomoci. Ostao sam u bolnici kako bi mobilisao UNHCRove agencije kao sto su MSF i PSF da dostave najneophodnije medicinske materijale. Takode sam pokuJao da informiSem medicinski tim PAKBAT-a 1 o situaciji.

6. PSF je dostavio medicinske zalihe oko 23. 00. hrs i odmah su odveiene u bolnicku apoteku. AMICA je takoder, malo kasnije, dostavila najneophodnije medicinske zalihe. Oko 23. 00. dosli su kamioni da odvezu tijela koja su bila na prizemlju.

Licno sam izbrojao 48 leseva u tom trenutku. Mladi dobrovoljci bili su organizovani u timove, izosili su raskomadana tijela na nosilima i stavljali ih na kamione kako bi bila odveiena u gradsku mrtvacnicu. Do pono채, sva tijela su transportovana van bolnice, masa ljudi napolju se raziSla, a u bolnici je zavladao osjecaj reda koji je uspostavljen osnovnom trijaiom.

7. NORMEDCOY-evo vozilo se ponovo pojavilo sa novim medicinskim materijalima oko 00.16 hrs, 26 maja. Doktor je otiSao na hirursko odjeijenje i razgovarao sa glavnim doktorima bolnice o njihovim potrebama. Bilo je nekoliko oprecnih zahtjeva za pomoc. Neki doktori zahtijevali su medicinske timove i evakuaciju tesko ranjenih osoba, dok su drugi rekli da to nije potrebno. Bilo je oCigledno da je tim hirurga bolnice bio, nakon 4 sata stalnog operisanja, pod izuzetnim stresom. Na svu srecu) izuzetan posao koji su obavile sestre i pomocno osobije napravilisured odhaosa. Tragovikrvi su pociSceni, carsafi i krpe natopijene krviju odneseni, pacijenti koji su bili lakSe ranjeni zbrinuti, previjeni i na kraju pusteni

kucama) tako da se moglo nastaviti sa tretmanom najozbiljnijih slucajeva.

8. Medicinski tim Pakbat-a 1 sa ljekarima) materijalom i novom nadom, stigao je u 00.55 sati. Pukovnik Quasim procijenio je situaciju i ponudio je u okviru svojih mogucnosti svaku vrstu pomo채 koja bi olakSala patnje i irtava i osoblja. Prije toga stigli su i brigadir Delic) ministar Rancic i nacelnik Beslagic) zajedno sa mnogim drugim kljucnim licnostima civilnih i vojnih vlasti regiona. Nakon sto sam se uvjerio da sam ucinio koliko sam mogao da pomognem u ovoj tragediji, oprostio sam se od pukovnika Quasima u 01.30 sati kako bih se vratio u NORMEDCOY gdje sam stigao u 02. 00 sati. Kratko nakon toga razgovarao sam sa deiurnim oficirom kako bih ga uvjerio da sam ja licno bezbjedan.

9. Razmjere ovog dogadaja cak nadmafaju masakr na sarajevskoj trtnici f ebruara 1994. godine, najtragicniji i po broju irtava) najveCi napad na civile u Bosni) koji je izazvao vojni odgovor NATO-a i Ujedinjenih nacija. U tom dogadaju oko 62 osobe su ubijene a 80-ih je tesko ranjeno. Nocasnji napad vec je prouzrocio smrt viSe ad 60 mladih i starijih osoba. Nema nikakve sumnje da je to bila namjerno izabrana meta sa ciljem izazivanja najveeeg moguceg broja zrtava. Eksplozija je izazvana granatom sa kontaktnim detonatorom koji je prouzrokovao maksimalno rasprskavanje gelera i eksploziva na zatvorenom prostoru trga.

10. Jutros u 05.30 otiSao sam na mjesto dogadaja. Bilo je opkoljeno kordonom policije i vozila. Svaka zgrada na trgu je osteeena) prozori razbijeni a na zidovima su tragovi gelera. Oko 40 metara ad mjesta udara jos uvijek su komadi mesa) lokve krvi. Na jednom ulicnom uglu je veliki komad spaljenog i raskomadanog mesa koje je nekad bilo dio necijih grudi. Naspram njega su ostaci necijih crijeva. Cipela sa stopalom jos uvijek je pored zida. Bio je to i jeste u najdoslovnijem smislu te rijeCi -Masakr Nevinih.

179

~

Oo ~

~

~

ZAPISI Danima nakon 25. maja na mjestu tragedije, na Aleji mladosti i drugim dijelovima grada svitanja su docekivali razliciti zapisi) stihovi) poruke i epitafi) ispisani osjeeaji ranjenih ljudskih duf端.

Zapisi) okaceni i zalijepljeni na f asade zgrada i stakla izloga bili su svojevrsni zid-

182

-ovi placa) mjesta na kojima se individualna bol stapala u kolektivnu) kao da stotine rijeka uticu u suzu mora.

U ovom poglavlju je samo ilustrativni djelic ovih zapisa) uz nekoliko literamih vizija tragedije tuzlanske mladosti.

BISERI NA KRVAVOM DLANU Setao sam sa kcerkama po Slanoj banji. Mlada je odjednom, kroz ogradu Zooloskog vrta ugledala pauna sa repom rasirenim u lepezu. Zastala je i zacudeno se zagledala. Kao opcinjena. Cekajuci da se moja djevojcica odvoji od mreiaste ograde vrta sa iivotinjama, posmatrao sam tinejdiere kojih je oko podneva na Banji mnogo. One su nosile jednobojne i färene helanke, jakne od diinsa, patike, kratke suknje i duboke cipele sa ravnim ili previsokim petama i debelim donovima.

N eke su imale duge, ravne ili kovrdiave kose a druge su prekratko osifäne sa zavmutim solufima ili dugim repovima, Opet su se u modu vratile kosulje sa visokim kragnama, ponovo nesto strukirano, i mini suknje, bas kao sto je bilo u proljeee moje mladosti. Oni su uglavnom u diinsu. Osim plavoga nose i crni. I "Adidas'~ "Star" "Reebok" i ko zna kakve bijele i crne patike. Neki momci imaju dugu, u rep svezanu kosu, drugima duga kosa lepr~'(a slobodno, neki su opet kratko podsiSani sa skoro izbrijanim potiljkom.

Vidio sam i one koji su obrijali glavu i zadriali solufe. Da bi izgledali starije i muievnije, nestrpljivi da porastu, puse cigarete. Svi smo tako propusili. U toku ovog rata, od djecaka i djevojcica izraslisu do drianja za ruke, zagrljenih setnji po Slanoj banji i prvih poljubaca pored Lederovefontane, ispred i iza kamenog stecka koji simbolizira svih hiljadu tuzlanskih godina. Sjetih se svojih bjeianja iz skole, fätnji sa djevojkama, prvih poljubaca i ruine radoznalosti starijih. Prestadoh ih zagledati. Medu tim momcima sa paperjem ispod nosa i djevojcicama u mini suknjama, koje jos uvijek cuvaju svoje Barbike, dosta je djece mojih prijatelja i pravim se da ih ne poznam, dok prolaze zagrljeni, zaneseni proljeeem, sretni i sebi dovoljni.

*** Vece je imalo toplinu i miris ljeta. U gradu je vrvjelo. lbrahim Mujezinovic se vec trideset godina svakog cetvrtka sastajao

na Korzu sa svojim srednjoskolskim i studentskim drustvom. Rat je prekinuo njihovu lijepu naviku i odluciSe da nastave u cetvrtak 25. maja 1995. godine. Stari momci prvo veceraju pa onda setaju.

Nekoliko puta prosli su preko malog trga na Kapiji iz kojega se kao prsti iz dlana, granaju kratke ulice nacickane kafeima.

Ovaj gradski dlan pretvorio se u najveee sastajaliste tinejdiera. Tu se okupljaju golobradi mladiCi i njihove vrsnjakinje, ispijaju "pepsi kolu" i grickaju kokice.

NajviSe je onih koji su tek proslog ili ovog proljeca poceli izlaziti. Na putu su da djeCije simpatije zamijene za prave ljubavi.

Ima doduse i onih koji su nesto ozbiljniji, jer vec se zabavljaju ili su studenti. Lijepi, mladi i nasmijani, ovaj veseli trg smatraju svojim i ljubazno i domacinski se izmicu i ustupaju prolaz vrsnjacima svojih roditelja, koji ponekad moraju proCi. lbrahimu nije bilo tesko da koracajuci malo pravo, malo bocno, zastaje i nastavlja ploviti rijekom färenog mnostva lijepih i nasmijanih lica, napredujuci lagano prema jednoj od ulica koje vode parkiraliStu. Ispred kafea iz kojeg se orila pjesma Rendex-a "Cotton eye Joe'~ okupili su se golobradi mladiCi i djevojcice sa diokej kapama okrenutim naopako, lagano igrali i glasno i odusevljeno pjevali.

Jedni drugima se smijesili. Ispred drugog su se culi carobni zvukovi pjesme "Zombi", djeca su razgovarala, i zaneseno pjevala.

Cuo se i glas Bon Jovia i djevojkama su sjale oci. Tamo gdje je i njega najeiio mocni glas Whithney H ouston i "! will always love you" vidio je poluzatvorene oci djevojaka. Pjevale su s njom i naslanjale se na ramena svojih mladica... Pjesma, smijeh, iamor, lijepa lica, blistavi osmijesi, omamljujuCi miris ienskih parfema, fämpona, ostrih losiona, vode i sapuna. Napokon je izafäo iz färenog buketa mladosti i zakoracio u ulicu koja ce ga odvesti na parkiraliSte, automobilu, kuci i televizoru.

Odjednom BLJESAK! EKSPLOZIJA! Na koljenima je. Nesigumo ustaje.

Okrece se prema trgu...

183

Sve sto je samo tren prije u opstem iamoru muzike, smijeha i ljepote stajalo, sada u krvi leti. I dite se neki dim, poput uzburkane ugljene prasine i siri u cmu maglu. I zadah sprienog mesa, izgorjele tkanine, kose. I vriska, zapomaganje onih koji su vriStati mogli... Svi lete... neki se pokufĂźvaju pridiCi i onda padaju u lokvu sopstvene krvi. Od nekih odvojene nage, stopala, ruke. Po svuda dijelovi tijela, patike, cipele i odjeca... konzerve ''pepsi-kole" i kokice... I kose, duge kose odvojene od glave ... kao krvave perike... Kod jedne djevojke, od lubanje odvojeno lice zajedno sa kosom. U krvi, bez ruku i nogu, leialo je, puzalo na stotine iskasapljene djece...

Potrcao je po automobil i dovezao se uz sam rub krvavog trga. Iz jezera krvi pridizale su se pa onda klonule glave... podizale ruke, stotine ruku sa rasirenim, krvavim prstima... i vriska, plac ''pomozite... pomozite... " Medu mrtvima je traiio jos uvijek tive, zgrabio jednog golobradog mladica cije su se noge nekontrolisano klatile, svezao mu kaisem krvave butine i odnio ga u auto. Potrcao je natrag i iz gomile izvukao izranjavanog policajca i dovukao do automobila. Uzeo je zatim lijepog mladica kojem su bile odsjecene obje potkoljenice. Nigdje nije bilo njegovih stopala. Stavio ga je na oboreno sjediSte pored sehe i jumuo prema bolnici. Golobradi mladic sa zadnjeg sjediSta je ponavljao "ciko poiuri... poiurite molim vas... iskrvaricemo, umrijet cemo... " Policajac je stenjao i cvrsto driao ruku na stomaku iz kojeg su kipjela crijeva a mladic na prednjem sjediStu je samo sutio i gledao u prazno...

184

Uletio je u kliniku medu prvima, predao ih doktorima i potrcao natrag. ViSe automobilom nije mogao izaCi. U krug klinike uticala je nepregledna kolona vozila iz kojih je curila krv.... Pritrcavao im je i unosio nosila u ¡bolnicu, a kada je nestalo nosila, unosili su ih u dekama. Neke su odmah spustali u siroki hol i prekrivali bijelim plahtama. Vidjelo se odmah da su mrtvi.

Doktori i sestre su utrcavali u bolnicu, usput se skidali i govorili "mjesta, mjesta,

sklonite se ja sam doktor, mjesta!" Neke doktorice su odmah na ulazu padale u nesvijest, ostali su u trenutku gubili boju, postajali mokri, bijeli i ukoceni iSli dalje.

Operacione sale nisu mogle odjednom primiti sve. Ranjena djeca su to osjetila.

"Doktore uzmite mene, iskrvaricu.., umirem doktore, uzmite mene" govorili su iprutali ruke oni koji su mogli govoriti i oni koji su imali ruke. Jedan mladic je na krilu driao izranjavanu djevojku, govorio joj da se ne boji, da ne pravi paniku a onda: "Doktore uzmite moju djevojku, ona umire.., doktore.. !" A doktor je uzimao jedno po jedno jer nije mogao sve, svaki put sa strahom da je moida odabrao dijete koje nece uspjeti spasiti a da ce motda umrijeti ono koje je mogao spasiti... Jedna iena nije dala da joj uzmu bebu i stave je pod bijelu plahtu. "Ne, moj sin, moja beba je tiva, on ne moie biti mrtav... bjeiite od mene... " Nosili su ih sa hodnika u operacione sale na razlicite spratove. I onda je nastao tajac. Vise nisu pristizala vozila sa ranjenima i onima za koje se moglo pretpostaviti da su ipak tivi. Samo su dolazili kamioni potpuno raznesenih djevojaka i mladica i skretali pravo prema mrtvacnici.

Nije se viSe cula sirena hitne pomoci, skripa kocnica. Samo se cuo jecaj, tihi jecaj citave mase izbezumljenih ljudi.

To su roditelji... dijete je bilo pred Kapijom... da li je u operacionoj sali ili pod bijelom plahtom... ili medu onima koje su iznosili mrtve iz kamiona. Na desetine mladica i djevojaka, djece ... leiali su na bijelom bolnickom mermeru. Samo vidiS patike ''Adidas'~ "Reebok'~„. "Nike"... kojima su se ovog proljeca djetinje radovali i bijele plahte i krv ispod i pored njihovih mrtvih tijela ... I zgrcena lica roditelja. "Moida je lakSe ranjen. Samo da preiivi". "Ona motda uopste nije bila tu. Javice se moja djevojcica." Telefoni su nijemi, linije zagusene, kako se mogla javiti? "Ne, moje dijete ne moie biti mrtvo... " Vidio je kako prema grupi mrtvih nose mladica koji je sjedio na prednjem sjedistu njegovog automobila.

*** Noc. Topla. Slanu banju osvjetljavaju nisko postavljeni reflektori. Vidi se Lederova fontana. I Njihova livada. Na kamenom stecku reflektor. Karadiicevi Srbi, ubice ove djece, sa Ozrena i Majevice ne mogu nas vidjeti. Poku!avamo ih zavarati tajnoscu i vremenom sahrane, kako bismo izbjegli novi masakr. Oni vole ubifati ljude koji se okupe da bi sahranili svoje mrtve.

Juce smo pobijenu djecu citav dan sahranjivali i oni su nas citav dan granatirali.

Gadali su Komemorativni centar. Ranili su jos troje i ubili jos jednog covjeka. Moramo ih tajno sahraniti nocu. Ona nijema.

Miruje i vjetar. Ne cuju se ni iivotinje u obliinjem Zooloskom vrtu. · U dva sata poslije ponoCi poceli su dovoziti njihova mrtva tijela. Kolona ljudi prenosila ih je iz ruku u ruke. Pod svjetloscu reflektora dlanovi i prsti su se bjelasali i vrtjeli kao jata riba uhvacena u zamku ribarske lampe. Tabuti i kovcezi su lebdjeli noseni svjetlima i obasjanim rukama prema Njihovoj livadi„. na kojoj su do juce tako cesto sjedili... i gitare svirali... Neke smo sahranili juce, neke cemo sutra. U toku ove noCi i zore. zemlji cemo predati cetrdeset osam mladih beiivotnih tijela.

Spustili smo ih pored cetrdeset osam iskopanih raka. Zelenilo i cvijetno !arenilo ove livade znale su zemljom pro!arati krtice, praveei male okrugle hrpice isitnjene crnice. Sada su to ogromne, tek iskopane tamne gomile, kojima cemo prekriti tijela djevojCica... ubili su dvadeset pet djevojcica i djevojaka„. i cetrdesetpet mladica.

Uglavnom golobradih. Medu njima i cetvoro male djece. Ko zna koliko ce ih jos podleCi? Da li je to moguce? Toliku djecu su naprosto pobili! Poubijali su malu raju, nase tinejdiere„.

U tri sata i trideset minuta izvrsili smo posljednje provjere i jos jednom se pripremili za susret sa Njihovim roditeljima... i bracom... i sestrama... Onih cije sestre i

braca nisu tu u tabutima i kovcezima ili na klinici sa vjestackim pluCima, jednom nogom s Njima a drugom jos uvijek medu iivima.Jeruvece, 25. maja1995. nekiocevi su svoje cettnaestogodiSnje kcerke pustili u vecernju setnju pod uslovoni da 0 njima brinu stariji brat, sestra, da budu zajedno, jer svasta se dogada.

Mirno i dostojanstveno do nepodnosljive dirljivosti, pocele su dolaziti citave kolone mladih roditelja mlade mrtve djece.

Neki medu njima pravi mladici i djevojke.

Narocito oni cija ubijena djeca nisu navrsila ni tri, ni pet, ni petnaest godina.

Pogledi im ukoceni. Dino i Irena Kalesic bili su potpuno bijeli. Slomljeni. Ubili su im dijete i razorili duse. On je pridriavao nju a drugi su pridriavali njega. Oboje su nosili po jednu djetetovu platnenu lutku. Njihov djecak je u krevetac, na spavanje sigurno nosio te male, slatke i bezazlene krpene lutke. Mali plavokosi Sandro davno je prohodao i progovorio. Prije viSe ad godinu dana. Ove godine trebao je navrsiti tri godine. Dugo su ga cekali. Od svih maien i paien. Nikada ga niko nije pogledao mrko a Karadiicevi Srbi ga ubiSe! Njegov kovceg je mali. Bijeli i cvijecem ukrasen. Dali je ovo istina? Da lije moguce da ne sanjam?

Ne mogu disati?

Tacno u cetiri poceo je prvi a pet minuta poslije, drugi govor. Nisam mogao slusati rijeci mojih prijatelja. Znam njihovu hol, ista je kao i moja, plakali smo, plakali, pa onda radili„. jer neko je morao.

Ali sta moiemo reCi mi cija djeca srecno preiivjese, onima cija djeca cekaju, da ih ukopamo, jer tako moramo.

u cetiri sata i dvanaest minuta imami poceSe klanjati dienazu muskarcima, ienama i djeci. Molitva ispuni sav prostor izmedu trave, stabala i neba. Poslije imama fratar je citao rijeci iz Biblije. Gledao sam nebo.

Kada smo ih oprezno i njeino, kada smo kapi rase sa gradskog dlana poceli spustati u pravougaone mracne otvore u ze-

185

mlji, zakliktase paunovi. Prvo mi se ucini da neka iena glasno jeca, pa da glasno place viSe tena ... onda shvatih da su to paunovi. Njihov pijev u noCi bio je kao plac koji odjekuje nestvarno, nevjerovatno. Dino i · Irena pored svog vjecno usnulog djeteta, na bijeli kovceg velicine djeCijeg krevetca, spustiSe po jednu krpenu lutkicu... da ne bude sam. Paunovi su sve glasnije i glasnije kliktali, jecali. Uznemirise se i druge tivotinje. I pocese igrati sjene. Kada smo zemljom poceli prekrivati njihova betivotna tijela, poce svitati. Udarci vlainog grumenja zemlje po tvrdim daskama odjekivali su cudesno i meko, kao tihi, skoro necujni topot citavog krda laganih nadzemaljskih jelena.„ I befumno se pokrenuse krila, kao necujni zamah perjem i paperjem, lagan i blag poput neprijatnog daska vjetra ... jesu li to krila dtenetskih ili rajskih ptica? Kakvi su to zvukovi... blagi„. skoro necujni? Jesu li to njihove duse konacno oslobodene od ropstva tijela, materijalnog i prolaznog, rasterecene straha od smrti, svih strahova, od bola, patnje, ovozemaljskih nemira, zakoracile u nadzemaljski, botanski svijet nematerijalnog, apsolutnog i savrsenog? Sunce je istovremeno rastjeralo nocnu tminu i probudilo ptice. Ukazase se boje i oblici, pa prelomiSe u kapi rase na travi, na latici rute. Onda se pokrenuse i umnoiiSe u suzi, u oku... boje, oblici, topot grumenja zemlje, jecaji ljudi, sapat mnostva ' sum vjetra, viSeglasna i raznobojna pjesma ptica, besumno kretanje nevidljivih krila. ViSe se nisu mogli odvojiti zvukovi i boje, sve se kretalo, primicalo i odmicalo, färenilo boja, razlicitost nejasnih oblika, viSeglasna pjesma ptica, sve odjednom, sve zajedno u neprekidnom kretanju, isprepletano... Pogledom sam zanemario oblike i poceo osjecati, osluskivati, slufäti. Slu§ati. Slu§ati. Nema misli.

Uma. Oblika. Nema straha. Ne bojim se smrti. Nema smrti. Samo kretanje„. samo slufänje... Nema straha. Nema smrti... uma.„ sve se siri, udaljava i bjeii i svjetlost me nosi. Sigurno sanjam. Hoce li me neko probuditi„.? Ili sam se tek probudio?

186

Jasmin Imamovic

RAN.JENE~E U beskrajnom plavetnilu gdje daleka ·ipnla pogled skriva 1 le2i cma ru2a 1 Ubtiniltl •

·

s~nja da je nekad.a l:lilct ziva.

~~tj~~~·r~~':iei··.·

· u planin<:? one .ciaie,~~ J . \ · .· •· . ·. .•. ·.·.•. ' · ·. ·· i donese miopet,~tl tti?ne. , :..

·· duse

nairt$~'

datekblarr{'

Tvojgl~~~k tvoj mir, mir#ip~

sve taine oc:l .tebe'

voljet.eemote:btill~'fi·'':' ;, :.. ::··.· .. ·.·/!: ..

:„,,-":'

.:,:

A sada zabora~ ~fi~i~~/:;: zaborav! sto zaboravitizeiis~ ; /:'.\ .·./\/; .. , .· duSe iako ranjen~·; · .„:~ . . ::·:·.:::„ odagnat tamu·akonaredß.

ce

!8uzt, clf9t, ~ ~'1Utd11~1!

oll ?Jllf~·::Mi„d:

POEZIJA

Z.A DANA 25.maja 1995.godine dusmanska granata ispaljena na tuz!aosku mladost prekinula je iivote eetiri ufonika Hemijske skole.

U istom easu zivot je izgubio i njihov profesor geografije Fahrudin R:.imi

KAP/JA

Njih<1vo ckugarstvo,imena i likovi trajno fo s·lih nfihovih drugovij i profesora

TO SU NASI DR.AG!:

füpu .\'.ill ltuccnik !Vh rnzrtd;1,rndt1122.tJJ.l 1176 g. u TuzlL Kurtalit VESNA-VH'A,uccnic:i 1drnzn«la,rotlcna17.12.1979 J.!. n Tiiili Okano\ic INDIRA. ufrnica I d rnmda,rotlena 11.03.1980 g. uTulii. fatusit \1IJRIS,uc~nik 1enizreda,.rodcn31l.04.19811 ~. u'fuzli, ' Ramie FAHRlJDIN, profesor geografije, roden 1961g.11 Vfa~enid

Nepopijena kahva puna gelera, srk u vrisak mlake zrtve ZeZU stotine, pa to ti je, följice strahom zanijemjele k'o pilici krvlju poljubljene

u..;;l;. :t.L:..fi.

,:·~,,...;:,

~;i,..;..J.

'1~

x.~~i...

W'.'a

!";;.;.....·~~

'"'i..~

.~

~ · ;.:r>;

11.:.;;,,.z..

.i:.ilti;

l'-"~·

.;.~

uo-

Z.:l:J.!.

bftil(..:

~

···:.......;..-.:.;.::~~

'u.

kiitlJl';.

~~

-~

liii:.WJ:.i~ili

.

Bote, sta li je, dokle ce?!

VlWiiV:

~·:-

.i.44v.

&.,.

;;.;;;"'.w; ·. w.:'l<.ll<~·svi

Dzenita, dzennetska misao Angela k'o andeo,

,vAt•

J.104

vAi

·~

""zti

kiJi

n

~·

~u ~.·11.w.

. .llj,jj

~u.ra

1>t1Utn

l'~ .~n:t

GI»#. .· A- .~lli:·/; ~~· i'~ ~~:;' ~llA.W. .illi ~,.fi;~~i" .

t.

Qllili, . •• .w>l!A •. II.

sjedeCi za hastalom

.

trepavice sklopile

IUOAIA>A l

Wii :.~~ .. 50(;l

jedino i zadnje: ne, nemoj mi priCi. Iznam.

Prosute tespihe bijelih osmijeha, k'o i bijele vecemje haljine, Sekundu, Poslije, stoljeca sprati ne mogu.

I granit ce krvlju u rijec.

Gradom ce nocas Tanatos bradati duse mlade voziti, trljajuc' ruke, CudeCi se dugo, tu, kod "Kapije'~ mladezi ustreptaloj sto putuje od krika do mira tracnicama Bozijim.

Senad SOFTIC 187

JAUKJEDNEMAJKE (Kapija 25. 5. 95.)

Ne osjecam viSe niSta. Cula utrnuse.

Ni tugu za mrtvim, ni radost spram iivih.

Ne osjeeam da diSem. Pogled u nedogled...

Nemagladi, nema iedi, GODlNE MLADE

nema bola,

Prodose godine mlade pjesmin glas sada zamre, dusa ode na pocinak svoj i sve u zivotu sada stade.

nemaielja...

Ne cujem plaC, ne cujem smijeh.

Ptice pustase svoj krik a nova starost prvu bol, prva pamet zauvijek stade dok u daljini cujem cik.

Nigdje ruiicastog a proljece je.

Nema najave,

Kazaljke na satu umorno stoje zalosno vrba Starost gleda, prode sve u tisini du5e, nema ni one jarke boje.

a trebala bi.

Nismo se spremali,

Samo u daljini postoji nada da se zivot ponovo rodi dobro svlj~ta ponovo ce doci, kada ugledam tebe mlada.

apoceoje nas Sudnji dan.

U pakao danas uslismo mi,

MONJJU, SAMIRU SENAHIDU, AGI I DUZl

a Vl,

vi ste slijedeei...

Azra Lolic

Zasto postoji ljubav Zasto!

Ljubav postoji da bi se ljudi medusobno voljeli, a ne mrzili i ubijali.

Eto toliko od mene.

188

EminaH

KAPIJA SMRTI Proljetni dah ljubavi Prekinu eksplozija Mladost Leptiri u letu U zanosnom proljeeu Pokoseni u cvijetu Razorni vjetar Zaljulja verige Zla Pokulja smrtna lava Na kapiji iivota Strava Ptice bez krila Ruke zapletene Izlomljene Podignute u nebo Uiasna se vijest Zemljama vrti Djevojke Umjesto duvaka Grle ruke smrti U ime mladosti I iivota U ime ljubavi I nedosanjanih snova U ime majcinog mlijeka Jecanja Ikrika Zinula zemlja Urlice Iuma Nada klekla na kaldrmu VriSti covjek Pomracenog uma Kapijom iivota Smrt se toci Prelomili se stubovi Na jezgro carsije Nemirisani majcini katmeri U nevremenu cvjetali Popravnog nema Natalija Bratic

189

EPITAF NA KAPIJI Kceri basnjacke, I ad Basne ZmajeviCi: Krv je vafä Dulsija na plahti.

Uspravna snite ispad stropava kabura Dak je mavi zenita.

Bezabzima misaa astaje

u labanji lasega cavjeka.

Alija Arif Delic

25MAJ M ezar tvaj predamnam staji, sa basluka slika vraca mi misli.

0 sine dragi a sine mili kaka sma nekad sretni bili.

Ti garda predamnam kracis visak ka bar sta se nad mezar svia pjesma, gitara, druienje tvaje i vjera sine da ces na mare iCi.

- VBol..'RAZ> cv..a i• ~.:i':rs v'l:Jx..;n~t1

t'JUJJd.'n:Ju t-KJJ' nt:fJU.s. ~n~r&'miV RUIG:: ·1'01LED.lJMO. tl l\:sbO. Vl:M1Mv .sE. Zi<J lil!NO P(j · ZV!JX:t.Oj, o~t·l'lMü l'.X.YiHR NEßJi.. DOBrR C'.l.'VARN.OSTJ SY:'.S . 'r:AXO ?1rt1..V l'ltlJATELJU ~J 't'AKt; HJ.i.Lü DA :D!O. WG f'RvSJ..Ui:Yt l;. VJ-d::Efi:Aü

V'QL1H Zli: O~E . :KQJl V;:.$~ vvr...:rt;{'f N}.X;j;; oaJ:~1'Iti-lO .u NJlli MlJ:US 1n0r.JEtA. .ttOJE:

fit.: ntmr Dtl:Dl!UH~M SiJft<.~;r; l O#LA:K KltiiJ' ~J'i:JA. i'RUi!' Ml RVEÜ J.Ei'< i.,(',~.i~ü l':iAJJC; 'l'l:ttiJ\A. JIROUUDIMO ·.t4Q(.i.Aß t!Bl'WLE ,OUBE iH'!l<A dV E GRMUC.i< .PltED IhU!~ . l:iE litiB~ NU.A. <.~.JK:f~ ß'~l' .tlVO'?.l .l~~ Kl.)..JA lZ CU SJA. Vb:Ö~ ·111 i'OVJ:;UIMO ll JWLq S!il'i.:~ ! ;cu,GR.AJ1'0 ZiJlmNO. ~G: V.E~,ERAS i.if!,~O . l'Sl'.U'.l'lt.L.it~ l'IOJ . ~J.lU.s CE."l':CJ

.ti~fl.n. .vo.t-ll>"l't ~ • FR!J~VJ:t"I..'.fti

Cvijetas sa proljeeem ka ljiljan bijeli divan si cvijet sta mati mirise, sa lica tvaga asmijeh ti ne slijeee.

Pucanj, svijetlast, tama i smrt.

I sada imam sama mezar i nijemu sliku sta me gleda.

Oh kaka cu sine mili bez tvag navag praljeea?

Dienana Ponjavic

190

OPROSTAJ Nocu kad' sve pociva, I zemlja sanak sniva Cvijece se rosom umiva A vas ce zemlja da pokriva!

Sahranjujemo Vas iza ponoCi! TiSina i nocni muk!

Slavuj fülje pjesmu SveviSnjem U daljini se oglafüva cuk!

Kos Vam posljednji pozdrav fülje Iz ialosnih vrba grana Na slomljenom vrhu jele Zlosutno grakce vrana.

H odte katu Alahu Ekber,

A sveeenik pocivajte u miru!

Dusman narufüva nocnu tiSinu, 1 vraca se ubilackom piru.

ialosne vrbe placu rosom, Raspletene im grane guste Placu sa slavujem, sevom i kosom Tuzlanske ulice puste.

Tuzla, 28. 5. 1995. god.

Ana Magajne

Na dan 25. 5. 1995. dan koji smo decenijama slavili i pamtili kao Dan mladosti bice pamcen kao dan talosti. Oduzese ti tivot u cvijetu mladosti i radosti u najljepsem dobu. Ali te ipak nafü bolna srca nikad nece zaboraviti.

Tvoj brato Beko, roditelji i prijatelji

191

DIGNI SE MLADOSTI Omladini Tuzle izgunule 25. maja 1995. na Kapiji Tuzle Drvece je grane povijalo Nagovjestavalo hol u svojim iilama U zemljinoj utrobi.

Sve je podsjecalo na tok iivota j edne minule mladosti jedne rijeCi neizrecene ljubavi.

PlaCi voljena zemljo Voljeni grade) Tuzlo KrojCice) IlinCico) Banjo) Kojsino iMoluska hrda.

Placi crvena zemljo i skrljo i ti pjeskuljo

PLACI! Latifovif: llhana, Vb OS "Miladija" Tuzla

Nebo nad nama.

To se velika kob nadvi nad mojim gradom kad ni slutio nitko nije da cemo tako bolno pognuti u duhine.

Oh) mladosti neispjevana

i tugo uboga sto odnese mladost u cvatu jos ne procvalom A sve je drukCije moglo da bude Markovif: Vedrana, Vlla OS "Lipnica"

Oh, zasto ljudi!

Bas Tuzlu dusmanin hije kad nikom nista skrivila nije Digni se mladosti nova na veee visine i svijetom pronesi hol i vapaj za irtve nevine ove sudhine.

Hazim Skakic

192

*** Dok ponoc odzvanja u tihom gradu bude se duse pacenika ovaj grad je ranjen zavijen u crno za vjecnost rane zacijeliti neee.

Moj grad bol osjeca bol sto mrtav cuti, a iiv proklinje proklinje sto iivjeti ne moie sto demon ne da mladosti da raste da bude covjek.

Cmi vrag sejtan opaki sto ubi mladost ovog grada TuCic Sabina, "Nasa djeca", Tuzla

ubi i grad i volju za iivotom i smisao za lijepim.

Svako ima pravo na svoj iivot a ne zna dokad ce da iivi boji se svakog novog dana, mrkle noCi zna da i mrtav proklinje sejtana sto iivjeti ne da i sto ubija volju za iivotom N ermina, Jasmin, Mina, Nudiejma, Mirsad, Lejla, Alma

Puska Elvedina, Vla OS"Solina"

Kada se omladina veselila ozrenski psi su na centar grada ispalili granatu i unistili 71 preteino mladiiivot, a ranili preko 150.

Sta im smetaju ti jadni mladi iivoti, ti jadni neostvareni sni i ne rascvjetani pupoljci.

Od sada ce se 25. maj zvati Dan pogibije mladosti.

DianinR.

Neka svijet i ostaliznaju da mi vodimo ljubav, a ne rat

193

SAMOMJESEC GLEDATI JE SMIO AkSam mrace moj premili brate Vidjel i ti sto sam i ja isto Sta se desi na Kapiji staroj Starog grada, seher Tuzle nase.

Kad je mjesec obasjao vrata Na Kapiju pala je granata Trista mladih u krvi je bilo Samo mjesec gledati je smio.

Svojom zrakom obasjao vrata Da bi sestra prepoznala brata Mustacevic Almir, Vlllc OS "Solina" Tuzla.

Jedan osmijeh iz krvi se diie Sjajan mjesec priskoci mu bliie.

Sjaj mjesece poruku prenesi Straf端n zloCin u Tuzli se desi Ne mogu nam ti dusmani niSta Bice Bosna od dusmana cista.

Mevludin Selimovic Solaja

0 vjernici, borite se protiv nevjernika koji su u blizini nafoj i neka oni osjete vasu strogost! I znajte da je Alah na strani cestitih (Al Tamba, 123)

AAlah di.s. ne ostavlja nekainjeno zlo nad covjekom i njegovim dostojanstvom, }er covjek je najljepse djelo Alaha di. S. Zaista je Alah sa strpljivima Zaista smo mi Alahovi i njemu se vracamo 194

Spahic Damir, Vlllc OS "Simin Han"

Meliha

KRVAVERUZE Nisu zalud polomljene breze.

Sad znam za koga, Neka stremi cma ruka, u krv ukvasena U ime mladosti i pravednog Boga 1 u ime dva nevina oka ugasena ...

Sad tek oganj iz dna srca sve jace i jace Stize zvijer u ljudskom liku, da ga vjecno prati Da ga budi sjena majke, sto nad dijetom place 1 u vatri diehenemskoj grijehove nek plati.

Sad jos jaca ljubav cvjeta pravda je sve bliie Sezdeset i sedam duf채 za osvetom iudi Kroz oluju svjetlost sunca u crn oblak stiie Neiiyljena mladost vaf채, ponovo se budi.

Muhamed Begic Muse

Latifovic llhana, Vh OS "Miladije"

SUZE STARE CARSIJE Stara carsija place nema sna od ialosti.

Dvadeset i petog maja ostade bez mladosti Izgubila je njih a sve su joj bili.

Zasto li ih uze 0, Boie, mili?

Emina Slijepcevic, Va OS "Novigrad"

Taj 25. maj bio je grozan. Tada je ugaseno 68 mladih iivota. Bilo je mnogo ranjenih, lakse i teie. Mogu misliti kako je sada roditeljima bez dJece. Sta Je to ucinjeno nad bosnjackim narodom. Ta prokleta granata zagorcala je ljudima iivot.

Neka im Bog da u raj.

195

GOVORIMVAM Govorim Vama moji drugovi Vama koje upoznala nisam koje vidjela nisam A sa mnom ste do juce Dijelili ovo isto vrijeme Isti iivot Zivjeli istu mladost Po tuzlanskim kaldrmama Danas ste negdje daleko i duboko U srcima onih Koji ostase nad vasim slikama, I otvorenim knjigama Bolnoje Zar ce parkovi ostati pusti?

Bez Vas? Zar Vas necemo vidjeti Na suncanoj strani ulice U ponedjeljak?

Zar vas moramo u akSame Traiiti medu zvijezdama?

0, bolno je Nije vam mjesto u sjecanju Ni u uspomeni Niti u proslosti Vi ste tu -

- U onim imenima Na skolskim klupama U onim Zjupkim biCima Koja vas na svijet donesose Vi ste tu - u svim nasim pjesmama Vi ste tu - na tuzlanskim kaldrmama

Mladost moja...

Sedina Bosankic

196

Dervisevic ZlaJa, Va OS"Pazar"

PRAVIZWOT Voljela sam skolu.

Bila sam odlican dak sa primjernim vladanjem. Uvijek nasmijana lica trcala sam kroz ulicu i razmisljala o svom pravom iivotu. Svi su me voljeli. Imala sam mnostvo prijatelja koji su se nasli pored mene u raznim situacijama. Tek kasnije sam shvatila da su i onisami. Nisu bili nista drugaciji od mene. Bili su nezadovoljni svojim iivotom i traiili su nesto vise. Bas kao ija ...

Likovna sekcija

OS "Simin Han"

Praviiivot je bjeiao i od mene i od njih.

Ko zna moida bi nas i stigao ali desilo se to. Zaspali smo i utonuli u duboki san iz koga nas niko nije mogao probuditi. Bas to vece kada smo izaSli u grad da napravimo korak vise da se pribliiimo bar malo vise pravom iivotu. Ali on je otifao jos dalje od 1ws. Neka velika sila nas je zaustavila i prekinula nase traganje. Mi smo isparili.

Mnoge djevojke i mladiCi su prekinuli svoj jedini iivot.

Niko im vise nece moCi reCi neku rijec kao utjehu) zagrliti ih poieljeti im sreeu na njihovim ispitima. Sada ce neke druge djevojke trcati kroz ulicu nasmijana lica) razmisljati) raditi mnoge druge stvari koje smo mi propustili. One ce biti zadovoljne svojim iivotom. Pravi iivot ce naCi njih i pokazati im mnoge stvari koje on krije!

SEHIC DINA Vld O.S. TUSANJ

Ovo je cvijeee za sve Vas! Nikada vas neeemo zaboraviti i ostacete duboko u nasim srcima) A pogotovo ti Amire i ti Suzana

Elvira, Dienana, Tijana iAmela

197

Civilne irtve rata u Tuzli

TANCE Od 15. maja 1992. godine gradane Tuzle (uostalom kao i velik broj stanovnika ostalih krajeva)) zbog bestidne srpsko-crnogorske agresije) sudbina je postavila izmedu iivota i smrti. !er od tog datuma) bez ikakva razloga i povoda) na mirnu Tuzlu i njenu okolinu) sumnjaci s okolnih planina) po nekakvim zakonima zlih vremena) poceli su da iz svojih masina za ubijanje) ubijaju) masakriraju) obogaljuju neduine civile medu kojima i znatan broj djecaka i djevojcica. Iz topova) minobacaca) tenkova) u pocetku su atakovali iz Poiarnice) Caklovica, KovaCice i Kovaceva Sela i drugih brloga) preziruCi osnovna nacela humanizma. Prva civilna irtva u Tuzli bio je Bahrija Dajanovic iz Mosnika) roden 1948. godine. Od nasilne smrti izazvane djelovanjem krvolocne) cetnicke soldateske) iivote su) ubrzo zatim) izgubili: Ai.s't;a Mefonovic) Senad Tubic) Bruno

198

Simic) Jasmin Diafic, Emin i Hasan Selimovic) Senada Muratovic) Sefkija Skendic i njegova iena. Zbog cestog granatiranja Tuzle) Gornje Tuzle) Lipnice) Dobrnje) Ljubaca) Bukinja i drugih naselja) razularene f asisticko-cetnicke horde dovele su do toga da je iivot ljudi na ovim prostorima sveden na pakao. @~.

V

Po medunarodnom pravu, neselektivno granatiranje naseljenih mjesta predstavlja ratni zloCin. Agresori su) nakon gubitka Poiarnice) Kovacevog Sela) Caklovica iKovacice) poceli) jos bjesomucnije da na grad i okolinu falju ubitacne projektile.

Ovoga puta sa raznih majevickih i ozrenskih kota Cime su izazivali smrt) ranjavanja i masakriranja sve veeeg broja civila. U prvom redu: Mustafe Alibegovica) Amela Jbrahimovica) Mersudina Sehica) Nazifa Halilovica, Hasana Arapovica, Jasmina

Softica) Seida Terzica) Zinke Tific. Time su jos vise dokazali poraz ljudskosti) cojstva i junastva. U isto vrijeme gadali su bolnicke objekte) skole) kultume ustanove) rudnicka postrojenja na povrsinskim kopovima) Termoelektranu "Tuzla'~ Fabriku soli) ITU, Poliuretansku hemiju) "Elir". Od dijelova grada najcesce su pogadali: Sjenjak) Slavinovice) Solinu) da bi kasnije granate usmjeravali na centar grada) na Kreku) Slatinu) Kulu i Mejdan. I tako) dok ubijaju neduine Tuzlake i druge gradane Bosne i H ercegovine) da bi sakrili vlastite zloCine) preko sumskih medija "Srne"J RadioBeograda i Radio-Novog Sada) lansiraju Zaine vijesti o tome kako se ''Jalom kotrljaju srpske glave'~ kako je "na stadionu Tufänj zatoceno 5. 000 Srba'~ kako su "u Gornjoj Tuzli porusene crkve") kao i brojne druge neistine.

Skladan ritam zlocina Krsenjem medunarodnog humanitarnog prava) koje je poznato i kao ratno pravo) prema saznanjima odgovornih predstavnika Helsinki Watcha i Amnesti internesenela - dviju najpoznatijih organizacija za pracenje stanja ljudskih prava u svijetu) koji su u vise navrata posjeCivali Tuzlu) Srbi su besramno ignorisali najosnovnija jamstva ienevske konvencije iz 1949. godinejernjihova nedjela u koja su se uvjerili na licu mjesta) otkrivala su tesko krsenje ljudskih prava.

PrateCi) hronoloski cetnicki) skladan ritam zlocina) biljeiimo da je 22. juna 1992. g. usljed granatiranja) zivote izgubilo nekoliko Tuzlaka i to: Vaskrsije Jovicic) Mev- __ ludin Djedovic) Adem Dugalic) Admir Mujkanovic i Zikret Brkovic. Pailjivijem pratiocu agresorskog divljanja odavno je postalo uocljivo da tobdzije i tenkisti iz §uma granatiraju Tuzlu najcesce kada obiljeiavaju neki pravoslavni praznik) kada izgube neku bitku i kada se opiju. Ovi zloCinci kod kojih je, ocigledno) moc mrinje i inata pretegnula nad moci razuma) 27. i 28. juna 1992. godine usmrtili su: Amera H andanovica, Abaza Bijedica,

Seada Alickovica) Aliju Nukica) Vladu Pranjica i Nijaza Emkica da bi ponovo) u krvavom piru) pocetkom jula) lisili zivota: Mustafu Bofojica, Boiidara Zulfica, Muhameda Pozderovica) H azima Fazlica i Seada Jugovica. Ubrzo zatim, pokretaCi najveCih zvjerstava) svojim granatama okoncali su zivote uglednim Tuzlacima: Toni Pecenu i njegovoj ieni Miri) kao i Mirjani Imamovic da bi, sedam dana kasnije) kao pravi zloCinci sa distance, ubili Lea i Veru Mott. Ova stravicna ubijanja izazivala su kod dobronamjernih ljudi pitanje: kako da covjek sebi stvori oklop kojim se moze zastiti od silnih emocija kad vidi obogaljenje, osakacene djecake, djevojCice) ljude i iene nad Cijim izmasakriranim tijelima su ostajali nijemi i hirurzi.

Razocaran i ogorcen) nacelnik Opstine Tuzla) mr Selim Beslagic je sredinom septembra 1992. godine, izjavio za sredstva in!ormisanja, da je na Tuzlu i okolinu, ad sredine maja do sredine septembra, palo okop 5. 000 granata i mina. Od tog broja 2. 000 se odnosi na grad, dok je 3. 000 palo na Gornju Tuzlu, Dobrnju, Sicki Brod, Lipnicu i druga naselja. U narednim, septembarskim danima, Tuzla je ostala bez jos svoja cetiri sugradanina koji su) ni krivi ni duini, postali irtve spodoba sa Majevice.

Rijec je o Seadu Sprecicu, Danici Cekanovic, Rizahu Guberu i Nuri Topalovic.

Cetnickim odmetnicima je i to bilo malo pa su na ovaj grad i okolinu uputili i rakete tipa "Volkov'~ kasetne bombe i zapaljive granate. Docent dr geologije) Sejfudin Vrabac, koordinator za neeksplodirana ubojita sredstva Opstinskog staba civilne zastite u Tuzli, -~oji je precizno pratio upUG.ivanje ubojitih sredstava na grad i okolinu, utvrdio je da je do kraja 1994. godine, srpski agresor na tuzlansko podrucje uputio 23. 403 granate razlicitog kalibra. Tokom hiljadugodisnjeg postojanja Tuzle, ni jedna vojna f ormacija nije uputila na ovaj grad ni stoti dio eksplozivnih sredstava. U sunovratu morala kod agresorskih krvoloka, tokom oktobra i novembra 1992. godine, zavladala je jos veca zelja za krvoprolicem Cime se potvrdilo da je srspki fasizam gori

199

od svih f asizama, }er je ubilacki, msilacki, mralni. U sljedecoj seriji napada ubili su: ZehmPasiC, Nevenku Ostojic, Muhameda Mujica, Envera Husanovica, Pilju Filipovica, Branka Grabovicu, Admira Sisica, Vladu Vilusica, IbrahimaHadziselimovica i Fatu Nuhanovic.

Vrhunac barbarskog metoda ratovanja Dmgi decembar 1992. godine bio je cm dan za Tuzlake i predstavljao je vrhunac barbarskog metoda ratovanja. Toga dana uslijedilo je zestoko granatiranje grada cije su posljedice bile katastrofalne. Ta} dan je, u stvari, bio posljednji dan zivota neduznih civila: Sefike Bajic, Amira MujaCica, Danijele Miholic) Amela iunica, !vice Bajtala, Emire Sarajlic, Milene Ljubojevic, Famka Sakambeta i Blagoja Jovica. Ranjeno je tridesetak osoba.

Tuzlak, koji je izgubio zenu i dijete) iz oc'<aja je kazao za svirepe ubice:

200

- Bote, ne daj mi privilegiju da prastam, jer ovi vukodlaci oko nas, ne prastaju nikome i nista ...

.Rane. su. zaista bile preduboke) raza-

ran1a neizm1erna.

Godina uzasa nastavljena je i narednog ljeta. Granatiranja, ubistva, ranjavanja, msenja. Prve zrtve u 1993. godini bile su: Jsmeta Kahrimanovic, Nedim Demirovic. Lejla BeCirovic, Sabahudin Hukic, Mensur H alilovic, Kada M efanovic, Jvo i Aida Simic, Esad Husic, Jasmin Hodzic, Mirza Catibusic, Rukija Delic, Muharem Feukic i H ata Kardasevic. Tri puta toliko bilo je ranjenih.

Pasta su pripadnici Armije Bosne i H ercegovine uspjeli potisnuti agresora dublje) u ยงume, njihove tobdzije su iz haubica, tenkova i teskih topova, nastavili gadanje sa distance. Time su potvrdili onu tezu velikog njemackog naucnika. E. Froma da covjek) odnosno cetnik, predstavlja najkrvolocniju vrstu, jer je nemilosrdan sadista. Sljedece njihove zrtve su postale neduzne osobe: Vahida Cicak, Nermina Jamakovic, Nazif Sejfedini, Nusret HrnjiC, Diavida Feukic. U januam 1994. godine od zloCinackih granata su usmrceni: Azra Becirovic, Selma Junuzovic, Mevludin Huskic, Alisa Hadzihrustic, Admir Karic, Sead i Nuhdija Smajic.

Svaka od ovihzrtava su bile takve osobe, uostalom kao i dmge zrtve, da bi se o njima, njihovom zivotu i tragicnoj smrti, moglo ispisati mnogo vise. Jer koliko je najezda cetnickih zlotvora velika i u mnogo cemu svirepija od ranijih cetnika Draze Mihailovica, pokazuju podaci koje smo prikupili u Klinickom centm u Tuzli koji se odnose na stradanje civila. Prema ovim podacima, naredne irtve su bile: Hasan Hasanagic, Franjo Crvenkovic, Natafa Cvrljak, Hajmdin Barakovic, Jusuf Hamidovic, Vezira Selimovic, Rasema Ahmic, Taib Zukic, Adisa Becic) Damir Plavsic, Sakib Babovic) Asmir i Enes H odzic i Hariz Sojiic.

Kljukani mitovima i legendama i potaknuti nevidenom propagandom u kojoj je najvi.5Y;e trpila istina) srbocetnicki agresori su pokazali da su pozivi na krvnu osvetuJ bez ikakva razloga) postali smisao njihovog bezumlja. Donekle sretna okolnost je bila sto je krajem 1994. godine postignuto makar i varljivo primirje sa agresorom. U periodu dok je ono trajalo) na podrucju Tuzle) nije bilo granatiranja. Cim je prestalo primirje ponovo je nastalo cetnicko divljanje cija je irtva postao Hamdija Jelkic da bi potom) 25. maja) doslo do najveceg masakra tuzlanske mladosti.

nih zemalja i Rusije) zbog stradanja Bosnjaka) ne podnose ostavke) vee neki od njih, svoju neCistu savjest) pokuf채vaju da umire humanitarnim akcijama. Medutim) idejne vode agresora) naredbodavce i izvrsioce sigurno ocekuju sudske klupe i odgovornost za silna zlodjela koja su cinili za gotovo tri i po godine njihove agresije.

Pafaga Duric

Uprkos osude nase i svjetske javnosti) u julu ove godine s Ozrena je "doletjela" granata koja je ubila Fatimu Zoletic a ranila petnaestak osoba.

Podaci s kojim raspolaie Klinicki centar u Tuzli) pokazuju da je od posljedica rata 1992. godine oboljelo 918 civila) 1993. godine - 3. 780 lica) 1994. godine - 6.436 lica.

Kada je specijalni izvjestitelj Ujedinjenih nacija za ljudska prava Tadeus Mazovjecki nakon masakra) posjetio Tuzlu) vidio snimke) fotose i posjetio mjesto masakra) rekao je da su to mucne slike stradanja civila.

Nakon toga - kao sto je poznato - podnio je ostavku na ovaj visoki poloiaj u Ujedinjenim nacijama. Ostali) visoki funkcwnen rukovodioci pojedinih zapad-

201

Heroji Klinickog centra Tuzla

Od 15. maja 1992. godine do 31. oktobra 1995. godine oko 2.500 zaposlenih radnika Klinickog centra u Tuzli zbrinuli su preko 16.000 civila sa podrucja opstine Tuzla) povrijedenih) nastradalih ili oboljelih od posljedica rata. Ako se ovom broju dodaju civilne irtve rata sa podrucja drugih opstina iz cijele Bosne i Hercegovine, kao i broj nasih branilaca) i to ne samo iz zone odgovornosti 2. korpusa AR BiH, a koji su lij eceni u tuzlanskom Klinickom centru onda se navedeni broj udvostrucuje.

Klinicki centar u Tuzli cini 26 klinika) zavoda i instituta rasporedenih na tri lokacije u opstini na oko ZOOO m 2 korisnog prostora. Pocetkom rata) ovu ustanovu) jedinu na prostoru sjeveroistocne Bosne sekundarnog nivoa zastite) napustilo je oko 120 ljekara i 250 zdravstvenih tehnicara) pref端vsi na stranu agresora. Ovo razocarenje njihove dojucerasnje kolege primili su stojicki) dobivsijosviSe hrabrostidase upuste u ono sto se zove rad do iznemoglosti.

pripadniciArmije R BiH. Pet ubijenih radnika su civilne irtve rata.

Za protekli ratni period u Tuzli je) prema raspoloiivim podacima) ubijeno 405civila)a1.236 civila je zadobilo lakSe i teie povrede usljed ratnih djejstava) dok je 14.462 civila oboljelo od posljedica rata.

Kada su u pitanju stanovnici sa podrucja drugih opstina) podaci nisu kompletni ali se zna da je u Klinickom centru samo od aprila 1994. godine do kraja oktobra 1995. godine lijeceno od posljedica teskog ranjavanja 1.193. lica) 744 lakSe povrijedenih) a 314 civila podleglo je povredama.

Dosad nije utvrdeno koliko je od tog broja djece i iena nastradalo) ali se zna da je taj broj dominantan medu civilnim irtvama rata. Svaki povrijedeni) svaki umrli nosio je sa sobom tugu i nevjericu za zdravstvenog radnika. Radost i nadoknada za uloiene napore bio je svaki izlijeceni.

Svjedoci zla Humanoscu protiv granata

202

KoliCina nesreee bosanskog covjeka ucinila je da zaposleni u Klinickom centru Tuzla uloie zadnji atom snage i svo znanje kako bi pomogli drugome. Zaposleni pamte preko 250 granatiranja ove zdravstvene ustanove) pamte kako su bili prinudeni da pacijente smjestaju u hodnike i podrumske prostore. Bez sanitetskog materijala) bez lijekova) bez potrebnog broja radnika) bez ikakve materijalne nadoknade) pjefaceei do radnog mjesta pod granatama) zdravstveni radnici su u proteklih 39 ratnih mjeseci) to broj spasenih iivota potvrduje) odgovorili svom ratnom zadatku. Dvanaest zdravstvenih radnika Klinickog centra Tuzla izgubili su iivot. Njih sedam bili su

U Klinickom centru Tuzla pamte mnogo teskih, stravicnih momenata - masakr na Slatin~ masakr u tuzlanskoj kasarni) dolazak tesko ranjenih civila iz Srebrenice) masakr u Zivinicama ... bezbroj situacija u kojima je zdravstveni radnik,.morao da zaboravi da je obican covjek, prisiljavajuCi sebe da bude iskljuCivo zdravstveni radnik koji mora u datom momentu svoj posao uraditi do perfekcije. Jer) samo tako se mogao spasiti iivot branitelja) iivot neduinog djeteta) civila.

Mnogi od zdravstvenih radnika) kao svoj najteii dan izdvojice 25. maj 1995. godine. Ako ih pitate zasto) reCi ce vam: "Tada nam je tuzlanska mladost umirala

na rukama) tada smo spaยงavali iivote prij atelja nase djece) a da u tom momentu nismo znali da li su nam rodena djeca medu njima". ReCi ce vam to ljudi koji su direktni svjedoci kolicine zla koju su bosanskom narodu nanijeli protagonisti fasizma i velikosrpstva.

Za Informativnu sluibu KUnickog centra Tuzla Nermina Durmic-Kahrovic

203

nekim karakteristikama agresorskog

u periodu

05. 1992.

25.

Prve projektile agresor je ispalio na Tuzlu u ranim jutarnjim casovima 16. 05.

1992. godine. Od tada pa do 25. 08. 1995. godine uii dio grada tucen je sa 1420 projektila raznih vrsta i kalibara.

204

Tuzle

1995. godine

Tuzla je napadana minobacaCima (120 mm)) haubicama (105 mm) 122 mm) 155 mm)) topovima (76 mm) 85 mm) 130 mm)) tenkovima) raketama zemlja-zemlja tipa "Volhov" i kasetnim projektilima.

Projektili su ispaljivani najcesce sa Majevice ( OstojiCi) Cviljevina) Makin stan) Povrsnice) Ploca) Modrasnica) Medednik)

Kapljevac) Greda ). Tenkovi su uglavnom djelovali sa puta koji povezuje Povr5nice sa Modrasnicom. Ova} put nalazi se oko 10 km sjeveroistocno od centra Tuzle na nadmorskoj visini izmedu 600 i 700 m (oko 350-450 m iznad Tuzle ). Odavde je agresor projektilima iz tenkova na ulicama Slatine i Batve u jednom danu (02. 12. 1992. godine oko 12)30 casova) ubio 10 a ranio 31 civila. Azimut doleta tih projektila je oko 62 stepena sto odgovara lokalitetu Ploca smjestenom izmedu Povr5nice i Modrasnice. Topomkalibra130mm Tuzla je tucena sa Ozrena u periodu 13. OZ 1993.

do 28. 05. 1995. godine. Iz rejona Tumarskog brda sa nadmorske visine oko 400 m agresor je ispalio topovski projektil kalibra 130 mm koji je 25. 05. 1995. godine oko 20)55 casova zadao najteii udarac Tuzli.

Naime) od eksplozije ovog projektila na Kapiji kod setalista Korzo) smrtno je

stradao 71 civil dok su ranjene 183 civilne osobe. Ovi civili predstavljalisu cvijet Tuzle jer su to bila djeca) mladiCi i djevojke. Topovski projektil je doletio iz smjera zapada (azimut oko 270 stepeni) sa udaljenosti oko 27,5 km) odnosno sa Tumarskog brda.

Poznato je da kod ovih projektila parca-

dnog djejstva, nakon eksplozije, dolazi do kidanja i rasturanja kosuljice na preko 400 komada parcadi ubitacnog djejstva. Sa Ozrena projektili su ispaljivani na Tuzlu iz rejona G. Brijesnice iM Kikovca. Najveci domet ovih projektila bio je do Dorna penzionera (oko 28. km).

Jedan projektil ispaljen je na Tuzlu sa jugoistoka ( Gojcin-Vzs kod Kalesije) i to 24. 03. 1993. godine. Azimut doleta projektila je 145 stepeni. Ovaj projektil eksplodirao je na Sjenjaku u 5,30 casova i vjerovatno je tenkovski kalibra 100 mm koji je pref채o putanju oko 18 km.

Dio rakete zemlja - zemlja tipa "Volhov"

Rakete zemlja-zemlja tipa "Volhov" lansirane su na industrijsku zonu Tuzle u periodu 29. 11. 1993. do 02. 12. 1993. godine. Jedna od osam ovih raketa, upucenih na nas grad pala je 01. 12. 1993. godine oko 21 cas u sami krug Termoelektrane "Tuzla" u Tuzli gdje je ranjeno nekoliko radnika i pricinjena velika materijalna steta. Rakete su "doletjele" sa podrucja opstine Lopare.

Jedan primjerak "Volhova" odnosno njegov pogonski dio, duiine oko 4,5 m pronasla je i kao eksponat cuva Jedinica specijalne namjene za NUS iz Tuzle.

Na podrucje grada (Batva, Bukinje, KuziCi) palo je nekoliko kasetnih projektila koji su upuceni sa Majevice.

M etodologija granatiranja Tuzle, kao i vrste projektila ispaljenih na nas grad, ukazuju da je osnovni cilj agresora bio da

usmrti i rani sto veCi broj civilnog stanovnistva. Haubicki, topovski i tenkovski projeh tili kojima je tucena Tuzla, pripadali su skupini parcadno-ruseCih projektila koji se nakon aktiviranja, u ovisnosti od kalibra i kvaliteta celika, rasprskavaju u prosjeku na 1.000-1.500 parcadi od kojih oko 25% imaju ubitacno djejstvo. Cesto su navedeni projektili dolijetali u grad a da se prethodno nije culo njihovo ispaljenje.

Opasnost je bila povecana zbog toga sto su projektili padali preteino na cvrstu podlogu (asfalt) koja nije bila u stanju da apsorbuje dio ubitacne parcadi.

Da je granatiranje Tuzle bilo sistematsko terorisanje stanovniStva, svjedoci i cinjenica da je agresor mnogo puta primjenjivao metodu ispaljivanja samo po jednog projektila u odgovarajuCim vremenskim

205

razmacima (45-60 minuta). Zna se da je prvi projektil najopasniji i od njega civili u urbanim zonama najcesce masovno stradaju.

Razne vrste NUS-a, skupljene na podrucju. Tuzle

Od ukupnog broja projektila kojim je gadana Tuzla svega oko 5% je usmjereno selektivno i to na Kasarnu u Solini, industrijsku zonu grada i relej na Ilincici. Ostalih 95% projektila ispaljeno je na multinacionalno civilno stanovniStvo grada i njihove stambene objekte.

Stambeni objekti u MandiCima gadani su cak i sa pancirnim projektilima kalibra 130 mm (24. 11. 1994. godine od 5,20 do 23,30 casova) koji mogu da probiju armirani beton debljine preko 0,5 m. Pancirnim projektilima kalibra 85 mm, agresor je 18. 04. 1995. godine u 11,15 casova sa Povrsnice pogodio Gimnaziju i dvoriste Osnovne skole Centar (Albin Herljevic).

Neeksplodirani dijelovi kasetnog projektila "ZvonCif:"

Na podrucju grada 04. 12. 1993. godine pala su cetiri (4) kasetna projektila.

Svaki od ovih projektila sadriavao je vise od 250 bombica ("zvoncica"). Ove bombice, zahvaljujuCi kumulativnom lijevku, mogu da probiju celicnu plocu debljine 2 cm, a detonacijom eksploziva rasturaju 400 celicnih kuglica koje ubijaju i ranjavaju stanovniJtvo.

Minobacacki, Jzaubicki i topovski projektili

Haubicki projektil 122 mm

Na podrucju opstine Tuzla ostalo je oko 350 neaktiviranih "zvoncica" koje su demontirali i uni.Stili pirotehnicari opstinske Jedinice specijalne namjene za neeksplodirana ubojna sredstva (NUS).

206

Minobacacki projektil 120 mm

Pripadnici Jedinice specijalne namjene za NUS su kontinuirano i aiurno) prikupljali sve podatke o granatiranju Tuzle. Jedan dio tih podataka je sistemati-

zovano i pregledno prikazan na topografskoj karti razmjere 1:50.000. U prostorijama ove Jedinice sacuvani su i brojni uzorci neeksplodiranih ubojnih sredstava, koja su pronadena na terenima Tuzle i sire okoline (Zvornik, Kalesija, Zivinice, Srebrenik, Celic, Lukavac).

Zanimljivo je da su pirotehnicari ove Jedinice u periodu 15. 05. 1992. do 30. 11.

1995. godine na podrucjima navedenih opstina pronasli, demontirali, uklonili i unistili ukupno 16.474 komada raznih vrsta neeksplodiranih ubojnih sredstava.

To je jedan od elemenata koji svjedoci o intenzitetu agresije na ove krajeve BiH. Tuzla, 06. 12. 1995. godine JEDINICA ZA NUS IZ TUZLE: Albin Martinovic, pirotehnicar spec.

Sejfudin Vrabac, pirotehnicar spec.

Fikret !sie, pirotehnicar spec.

Ahmet Ahmetovic, pirotehnicar spec.

Haubicki projeklil 105 mm

Dijelovi topovskogpancimogprojektila 130 mm

207

SADRiAJ

UMJESTO PREDGOVORA

............................. 5

UBISTVOSVITANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

25. maj u Klinickom centru Tuzla SMRTNAJLJEPSEDJECE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148 SLIKE KOJE SV OBISLE SVJJET . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155

GOVORI GORCINE I BOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160

GRAIJANI PRAGA NA PROTESTNOM MITINGU protiv zlocina pocinjenog nad mladoscu Tuzle (Praski trg, 8. juna 1995.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 168

TELEGRAMI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170

IZVJESTAJ 0 ISTRAZI UNPROFOR-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 174 ZAPISI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182

Civilne irtve rata u Tuzli ZLOCIN(C)l SA DISTANCE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198 Heroji Klinickog centra Tuzla PREKO 16.000 ZRTAVA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202

0 nekim karakteristikama agresorskog granatiranja Tuzle u periodu 16.05.1992. do 25.08.1995. godine SISTEMATSKI TEROR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 204

209

CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna i univerzitetska biblioteka Sarajevo 341.485(497.6) UBISTVO svitanja: Civilne irtve rata. / (Priredivac i urednik Fatmir Alispahic; Fotografije Slavko Zabus iAmel Emric). - Tuzla: "PrintCom" d.o.o. Graficki inienjering Tuzla, 1996. - 212 str.: f otograf; 29 cm Tirai: 2500 Uradeno u JU NUB Tuzla