ODRŽIVOST MIROVINSKOG SUSTAVA Demografski pričuvni fond

ODRŽIVOST MIROVINSKOG SUSTAVA Demografski pričuvni fond

Zadnji popis stanovništva potvrdio je crne slutnje – sve nas je manje, ali i duže živimo. Eurostat procjenjuje da će se do 2070. u Hrvatskoj životni vijek muškaraca povećati na 84, žene na 89 godina. Sve to stvara pritisak na održivost mirovinskog sustava, a doprinos njegovoj stabilnosti mogao bi biti demografski pričuvni fond, po uzoru na mnoge zemlje.

Piše: dr. sc. Darko Horvatin1

Negativni demografski trend ne pogađa samo Hrvatsku, već i čitavu Europsku uniju. To za mirovinske i zdravstvene sustave postaje sve veći teret i postavlja se pitanje kako osigurati kvalitetnu skrb i mirovine za sve stariju populaciju, dok se na drugoj strani smanjuje baza mlađeg, radno aktivnog stanovništva. Do 2070. starosna piramida bit će inverzna te će na vrhu dominirati starija populacija. U takvoj situaciji mirovinski sustav generacijske solidarnosti (kod nas poznatiji kao 1. mirovinski stup), u kojem radno aktivno stanovništvo plaća doprinos za mirovinsko osiguranje iz čega se osiguravanju sredstva za isplatu mirovina sadašnjim umirovljenicima, već i sada nije u stanju pokriti sve izdatke za mirovine, a manjak se pokriva iz državnog proračuna. Možemo tek zamisliti kakva će biti situacija za 50 godina. Zbog toga treba snažiti i očuvati jedinu reformu koju smo kvalitetno odradili – mirovinsku – koja je dovela to toga da naš mirovinski sustav danas počiva na tri stupa : 1. stup (međugeneracijska solidarnost); 2. mirovinski stup (individualna kapitalizirana obvezna mirovinska štednja); 3. stup (individualna kapitalizirana dobrovoljna mirovinska štednja). S ovakvim demografskim kretanjima izgledno je da će mirovine iz 1. stupa s vremenom biti nedostatne za dostojan život – jer ih neće imati tko osigurati. Iz tog razloga treba jačati svijest o važnosti individualne kapitalizirane štednje, pogotovo dobrovoljne, jer moramo postajati svjesniji vlastite odgovornosti za prihode koje ćemo primati u starosti. Velik broj zemalja ima neki oblik pričuvnog fonda za „crne dane“. I za Hrvatsku bi bilo oportuno krenuti osnivanjem takvog pričuvnog fonda koji bi aktivnom investicijskom politikom očuvao i povećao vrijednost imovine te osigurao rezervu za buduće generacije.

1 Autor je predsjednik Uprave HMID-a, Hrvatskog mirovinskog investicijskog društva.

Izgubljen Split s okolicom

U posljednjih 150 godina na razvoj stanovništva u Hrvatskoj djelovalo je više čimbenika, od kojih su najvažniji kontinuirano iseljavanje stanovništva u europske i prekomorske zemlje kao i svjetski ratovi i Domovinski rat. Iako se u razdoblju od 150 godina stanovništvo Hrvatske udvostručilo, to je malen porast u usporedbi s drugim zemljama. Do kraja 19. stoljeća stanovništvo je uglavnom raslo, no početkom 20. stoljeća povećava se iseljavanje, dolazi do Prvog svjetskog rata i epidemije Španjolske gripe pa se prvi put smanjuje i broj stanovnika. Nakon blagog oporavka ponovo su uslijedila ratna zbivanja i drugo smanjenje broja stanovništva. Porast stanovništva od 1960-ih do 1980-ih usporavao je smanjeni prirodni prirast, izravno povezan sa smanjenom stopom nataliteta, te je izraženo iseljavanje na privremeni rad. U takvim je okolnostima hrvatsko stanovništvo ubrzano prošlo kroz demografsku tranziciju. Već je kraj 1980-ih obilježen niskom stopom prirodnog prirasta, što ni u kom slučaju nije bilo u skladu sa stupnjem gospodarskoga razvoja. S tako oslabljenom bazom stanovništva, osobito onoga reproduktivnoga, Hrvatska je 1990-ih prošla kroz još jedan rat, a posljedica je treće smanjenje broja stanovnika. Popis stanovništva proveden 2021. godine pokazao je da je koncem lanjskog kolovoza Hrvatska brojila 3.888.529 stanovnika i da je situacija puno gora nego što se očekivalo. Ako to usporedimo s rezultatom prethodnog popisa iz 2011., to znači pad za 369.360 osoba (-9,25%). To je otprilike kao da smo izgubili grad veličine Splita s okolicom. Takav saldo posljedica je dva glavna fenomena. Prvi je negativan prirodni prirast. Iz tablice 1 možemo vidjeti da je u razdoblju od 2011. do 2020. svake godine prirast bio negativan, brojke su rasle iz godine u godinu. Zbirni podaci pokazuju da smo samo u tom razdoblju gledajući zbirnu razliku živorođenih i umrlih u manjku za 141.707 osoba.

Tablica 1: Prirodno kretanje stanovništva u RH

2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017. 2018. 2019. 2020.

Živorođeni 41.197 41.771 39.939 39.566 37.503 37.537 36.556 36.945 36.135 35.845

Umrli 51.019 51.710 50.386 50.839 54.205 51.542 53.477 52.706 51.794 57.023

Prirodni prirast -9.822 -9.939 -10.447 -11.273 -16.702 -14.005 -16.921 -15.761 -15.659 -21.178

Izvor: Državni zavod za statistiku

Da se ne radi o kratkoročnom fenomenu već o dugotrajnom trendu pokazuje slika 1, iz koje je razvidno da da se radi o strukturnom problemu, koji je sve izraženiji u zadnjih desetak godina kada se jaz između živorođenih i umrlih stanovnika Hrvatske počeo naglo širiti, čemu je zadnje vrijeme kumovala i pandemija virusa COVID-19.

Izvor: Državni zavod za statistiku

Slika 1. Prirodno kretanje stanovništva u RH

Drugi razlog za pad stanovništva je iseljavanje. Oduzmemo li od ukupnog pada broja stanovnika Hrvatske ukupan negativan prirast dolazimo do zaključka da se gotovo 230.000 ljudi odselilo iz Lijepe naše. Za razliku od ranije, kada su u pečalbu odlazili roditelji, a djecu u domovini čuvali djedovi i bake, danas odlaze čitave obitelji s malom djecom. Jednom kada djeca krenu u školu u inozemstvu, privremeni boravak najčešće postaje trajan. Tako se smanjuje fond nove generacije na kojoj počiva budućnost naše zemlje, a povećava onih zemalja u koje odlaze naši dojučerašnji sugrađani.

Stara Europa postaje starija

Prema Izvješću Europske komisije o utjecaju demografskih promjena iz ožujka 2020. godine, stanovnici Europe žive dulje, zdravije i sigurnije. Očekivani ljudski vijek produljio se za 10 godina u proteklih pet desetljeća. Očekuje se da će do 2070. godine prosječna starost muškarca porasti na 86,1 a žena na 90,3 godina života. Odnosno, procjenjuje se da će prosječna starost stanovnika Europe u 2070. godini iznositi 49 godina i da će 30% imati 65 ili više godina (danas čine 20% stanovništva). U isto vrijeme se do 2070. procjenjuje pad udjela radno-aktivne populacije (2064 godine), koja je 2019. godine predstavljala 59% ukupne populacije, na 51%. Također se previđa da će se u istom razdoblju broj djece i mladih (0-19 godina) u Europi smanjiti za 12,6 milijuna. Broj stanovnika Hrvatske, prema istom Izvješću, pada od 1990. godine, te se procjenjuje da će imati stalan pad stanovništva u cijelom razdoblju do 2070. godine. Starenje stanovništva sve je češći problem modernog razvijenog društva i jedan od najvažnijih problema s kojima se suočava svjetsko gospodarstvo, posebice razvijene, ali i zemlje u razvoju, među kojima je i Hrvatska. Proces demografskog starenja stanovništva ima izuzetne demografske, socijalne i druge posljedice. Gospodarske posljedice starenja stanovništva očituju se

u povećanim javnim izdacima za zdravstvo, socijalnu skrb, mirovine i promjenama u strukturi potrošnje. Važnost dobne strukture stanovništva proizlazi ponajprije iz činjenice da je demografski okvir ključan za formiranje vitalnog i radno aktivnog potencijala populacije, te da tendencije u njezinom razvoju izravno determiniraju prirodno i mehaničko kretanje stanovništva, a time i ukupnu demografsku dinamiku na određenom području. Prema procjenama Eurostata, hrvatsko će se stanovništvo u desetogodišnjim intervalima smanjivati za 200 tisuća ljudi. Danas je očekivani životni vijek Hrvatskoj oko 76 godina za muškarce i 82 godine za žene, dok će se a prema procjenama Eurostata do 2070. godine produljiti na 84 godine za muškarce i 89 godina za žene.

Izvor: Eurostat

Slika 2. Projekcija udjela dobnih skupina u ukupnom stanovništvu Hrvatske 2019. u odnosu na projekcije za 2070. (%)

S obzirom na to da je životni vijek društva sve duži i da je stanovništvo sve zdravije, ne čudi činjenica da raste broj umirovljenika, a shodno tome rastu i rashodi za mirovine, koji u našem slučaju čine nešto više od 10 posto BDP-a, što je nešto manje od prosjeka Europske unije, koji je negdje oko 12 posto. Najveći udjel mirovina u BDP-u imaju Grčka i Italija (oko 16 posto), a znamo s kakvim su se izazovima i krizama te zemlje suočavale zadnjih godina zbog proračunskih manjkova, opterećenih između ostalog i (pre)visokim izdacima za mirovine koje nemaju pokriće u mirovinskim doprinosima.

Mirovinski sustavi pod pritiskom

Nepovoljni demografski trendovi stvaraju snažan pritisak na javne financije i predstavljaju velik izazov za javne institucije zbog čega je nužno provođenje odgovarajućih mjera i reformi u skladu s promijenjenom dobnom strukturom

stanovništva. Uz produženje radnog vijeka, jedna od sve prisutnijih mjera u svijetu je osnivanje demografskih pričuvnih fondova s ciljem osiguravanja dodatnih sredstava za isplate mirovina koje nisu pokrivene doprinosima građana, čime se dugoročno smanjuje pritisak na transfere iz državnog proračuna za pokriće mirovina. Takve fondove, između ostalih, imaju Francuska, Australija, Norveška, Poljska, Irska, Španjolska i Novi Zeland. Možda najpoznatiji takav fond je tzv. Norveški naftni fond, osnovan 1966. godine kako bi zemlja prihode od prodaje nafte sačuvala za buduće generacije kada više neće biti prihoda od „crnog zlata“. Održivost sustava mirovinskog osiguranja u Hrvatskoj predstavlja sve veći izazov zbog čega bi ulaganja kroz demografski pričuvni fond mogla akumulirati sredstva za doprinos financiranja mirovina iz 1. mirovinskog stupa (međugeneracijska solidarnost) u budućim razdobljima. Mi nemamo nafte, ali imamo prekrasnu zemlju koja privlači mnogo turista, pa bismo možda mogli dio prihoda od turizma preusmjeriti u neki „turistički fond“ iz kojeg bi se u budućnosti mogli financirati i projekti zaštite okoliša, kako bismo sačuvali prirodne ljepote za buduća pokoljenja te onima koji ostaju iza nas osigurali održive prihode od turizma. Državni demografski pričuvni fondovi (eng. Public Pension Reserve Funds – PPRF) su posebni namjenski fondovi u vlasništvu države, osnovani od strane države ili njezinih jedinica.

Uravnoteženje prihoda mirovinske kase

Korištenjem niza investicijskih strategija upravljaju imovinom za postizanje makroekonomskih financijskih ciljeva, što uključuje i investicije u inozemna financijske instrumente. S tog stanovišta demografski fondovi imaju važnu ulogu u makroekonomskom upravljanju i globalnoj financijskoj stabilnosti. Javljaju se u različitim pravnim, institucionalnim i upravljačkim oblicima. U tu heterogenu skupinu pripadaju stabilizacijski fondovi, štedni fondovi, pričuvne investicijske korporacije, razvojni fondovi te mirovinski pričuvni fondovi. U državama koje imaju uspostavljene državne demografske pričuvne fondove, oni imaju središnju ulogu kod poboljšanja upravljanja javnim financijama i u postizanju makroekonomske stabilnosti te poticanju gospodarskog rasta. Takvi fondovi namijenjeni su brzoj prilagodbi, odnosno odgovoru na nepredviđene demografske promjene u budućnosti, osiguravanjem rezervi financijskih sredstava. Primarna svrha demografskog pričuvnog fonda je doprinos održivosti mirovinskog sustava. To znači osiguravati financijska sredstva koja će postati dio dodatnog sustava mirovinskog osiguranja u vrijeme kada će rashodi iz mirovinske blagajne biti veći od prihoda. Pored toga svrha fonda je i osiguravanje uravnoteženog prihoda mirovinskoj kasi. Namjena fonda je dakle, akumuliranje sredstava za neko dulje vremensko razdoblje u budućnosti (duljina tog razdoblja ovisi od demografskim promjenama te visini prikupljenih sredstava). Pored osiguravanja održivosti mirovinskog sustava posredna je svrha demografskog pričuvnog fonda i rast javne i nacionalne štednje, reguliranje porezne neravnoteže (koja je posljedica demografskog kretanja stanovništva) te ograničavanje potrošnje države.

Državna imovina u pričuvni fond

Svrha našeg potencijalnog demografskog pričuvnog fonda bio bi doprinos osiguravanju dugoročne održivosti prvog mirovinskog stupa (prema načelu međugeneracijske solidarnosti). Prema planu financijskog poslovanja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), koji vrši isplatu mirovina iz prvog mirovinskog stupa, izdaci za mirovine u 2022. iznosit će 43,75 milijardi kuna. Iz doprinosa za mirovinsko osiguranje očekuje se priljev od 26,04 milijardi kuna, dok će se ostatak pokriti transferima iz državnog proračuna. S obzirom na negativan demografski trend (umirovljenici će zbog produženog životnog vijeka duže primati mirovinu, dok će se istovremeno smanjivati broj zaposlenih koji uplaćuju doprinose i poreze) izvjesno je da će se sve veći dio izdataka za mirovine morati pokrivati iz proračuna, razumno je promišljati načine za amortiziranje pritisaka na proračun, od koji je jedan i pokretanje demografskog pričuvnog fonda. Takav fond bi kroz određeno vrijeme akumulirao/investirao sredstva te nakon toga isplaćivao dobit za djelomično pokriće izdataka za mirovine. Naravno da takav fond ne bi spasio sustav, ali bi se stvorila određena rezerva koja bi se mogla iskoristiti za doprinos mirovinama ili za neke druge demografske svrhe (dječji doplatak, subvencije za mlade obitelji i sl.). Hrvatska, što direktno, što indirektno, kroz razne državne institucije posjeduje znatan portfelj dionica čije je upravljanje rascjepkano i često nekoordinirano. Profesionalnim upravljanjem takvom imovinom i slaganjem portfelja na način da je u stanju isplaćivati vlasniku nekoliko desetaka milijuna kuna godišnje, ostvarili bi se dodatni prihodi za sustav. Kako bi se takav fond formirao te kako ga i čime napuniti? Primarni izvor je svakako portfelj dionica nestrateških poduzeća u vlasništvu RH. Osim toga, u fond bi se mogao prenijeti i udjel od 20% u svakom strateškom poduzeću u vlasništvu RH (tako da država zadrži kontrolni paket od 75% udjela u vlasništvu). Tu je i dio prihoda od privatizacije koji bi se mogao uplatiti u fond (npr. 10 %), kako ne bi sve odmah otišlo u potrošnju, već bi se dio reinvestirao i s vremenom uvećao. Moguće su i dodatne uplata iz proračuna (kad se stvore uvjeti). Valjalo bi promisliti i o dodatnim potencijalnim izvorima poput dijela poreza na nekretnine (kad se jednom uvede), dio koncesija za priređivanje posebnih igara na sreću, ali i priljev sredstava iz EU fondova namijenjenih rješavanju demografskih problema (ne trebamo zaboraviti da Hrvatska ima potpredsjednicu Europske komisije za demokraciju i demografiju). Da je takav fond osnovan pred 30-ak godina, mogao je doista postati ozbiljan alternativan izvor za pokriće minusa mirovinskog sustava. Danas država raspolaže sa znatno manjom imovinom nego tada, ali još uvijek respektabilnom, koja bi se na taj način stavila u funkciju osiguravanja prihoda za buduće generacije. Tako bi se očuvala i povećala vrijednost te imovine, ali i osiguralo jedinstveno i profesionalno upravljanje njome, na dobrobit svih građana, sadašnjih i budućih.