dr. sc. Danijela Miloš

Sprčić i dr. sc. Ivana Dvorski Lacković: Upravljanje rizicima: teorijski koncepti i primjena u poslovnoj praksi

Knjiga Upravljanje rizicima: teorijski koncepti i primjena u poslovnoj praksi autorica prof. dr. sc. Danijele Miloš Sprčić i dr. sc. Ivane Dvorski Lacković obuhvaća tri znanstvena područja: mikroekonomsku teoriju, financijsku analizu i poslovno upravljanje. Upravljanje rizicima sastavni je dio korporativnog upravljanja poduzećima, a trebao bi sadržavati kombinaciju aktivnosti koje minimiziraju negativan utjecaj izloženosti različitim vrstama financijskih, strateških i operativnih rizika na očekivanju dobit i vrijednost poduzeća. Svijest o upravljanju rizicima raste nakon financijske krize 2008. godine, no, može se reći da su rizici oduvijek prisutni u gotovo svim aspektima ljudskih života i životnog vijeka poduzeća. Iako u uvodu knjige piše da je knjiga prvenstveno namijenjena studentima Poslovne ekonomije koji imaju interes u području financijskog menadžmenta, naslov i sadržaj knjige sugeriraju kako je knjiga namijenjena i profesionalnim menadžerima u korporacijama, a ponajviše poduzetnicima-menadžerima koji aktivno upravljanju svojim poduzećima.

Profesionalni menadžeri susreću se sa sustavima upravljanja rizicima u korporacijama koje su često u stranom vlasništvu, dok poduzetnici-menadžeri, vlasnici malih, srednjih i velikih poduzeća najčešće nemaju sustave upravljanja rizicima.

Uzimajući u obzir kako su mala i srednja poduzeća više osjetljiva na krizne situacije (zbog slabije kapitalne baze, ograničenog tržišta i dr.), u interesu je vlasnicima stvoriti sustave upravljanja rizicima, u čemu ih ova knjiga može usmjeriti. Knjiga sažima dosadašnje teo - rijske spoznaje u nekoliko područja. Ono što ju čini jedinstvenom u odnosu na slične knjige je aplikativni doprinos kroz kreiran višedimenzionalni indeks kojim menadžeri mogu mjeriti učinkovitost i kvalitetu sustava upravljanja rizicima, bez obzira na djelatnost poduzeća. Indeks ima 44 pokazatelja koji su strukturirani kroz osam dimenzija i moguće ga je koristiti kao alat samoprocjene procesa upravljanja rizicima.

Autorice navode da su poduzeća u kojima su uspostavljeni napredni sustavi upravljanja rizicima agilniji u odgovoru na prijetnje proizašle iz kriznih situacija ili neočekivanih kriznih šokova. Knjigu su recenzirali prof. dr. sc. Silvije Orsag s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, prof. dr. sc. Nina Begičević Ređep, prof dr.sc. Marina Klačmer Čaopi s Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu te izv. prof. dr. sc. Igor Lončarski s Ekonomskog fakulteta u Ljubljani. Izdavač knjige je Naklada slap d.o.o., Jastrebarsko, a suizdavači su Ekonomski fakultet u Zagrebu i Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu. Knjiga je izdana pod pokroviteljstvom HANFA-e. Knjiga se sastoji od pet poglavlja. U prvom poglavlju se definira rizik, kako ga percipiraju pojedinci te kako rizik utječe na donošenja odluke u uvjetima neizvjesnosti. Iznesene su spoznaje tradicionalnih i bihevioralnih financija, sve u duhu shvaćanja rizika ne samo kao negativnog događaja. Analizira se averzija prema riziku, međuovisnost nagrade i rizika i prikazuje se model ponašanja pojedinca koji donosi odluke u uvjetima rizika. Autorice čitatelja upućuju u pojam rizika kroz pojašnjenje odabira pojedinca u uvjetima neizvjesno - sti, jer iako se upravljanje rizicima provodi u poduzećima, pojedinac je donositelj konačnih odluka. Iz tog razloga potrebno je razumjeti kako ljudi donose odluke dok su suočeni s različitim rizicima i neizvjesnosti u dobivanju nagrada. U drugom poglavlju prikazani su dijelovi procesa upravljanja rizicima, od analize poslovanja poduzeća, glavne podjele rizika kojima je poduzeće izloženo (strateški, financijski i operativni rizici), njihovu objektivnom i subjektivnom mjerenju i donošenju odluka kako s njima postupati. Autorice navode da je integrirano upravljanje rizicima relativna novina, i da su u poduzećima koja su imala razvijene sustave upravljanja rizicima, navedeni sustavi bili tradicionalni (TRMTraditional Risk Management ). Pod time se podrazumijeva da je poduzeće pratilo različite vrste rizika, ali da praćenje tih rizika nije bilo cjelovito i koordinirano od strane jedne organizacijske jedinice već je bilo provođeno u zasebnim odijelima koji su donosili zasebne zaključke. Zasebni zaključci mogu dovesti do donošenja pogrešnih odluka, stoga autorice predlažu holističko upravljanje svim rizicima kojima je poduzeće izloženo kroz integrirani pristup (ERM- Enterprise Risk Management ). ERM je proizašao iz COSO te ISO 31 000 koji predstavljaju industrijske standarde za integrirano upravljanje rizicima. Oba standarda razvijena su unatrag 20-ak godina i nadopunjena nakon financijske krize koja je nastupila 2008. godine. Kriza je prokazala neadekvatnost parcijalnog pristupa upravljanja rizicima koji je do tada većinom bio korišten.

TRM u odnosu na ERM ne uzima u obzir korelaciju između različitih vrsta rizika. Karika koja nedostaje je intenzivna suradnja i komunikacija između menadžera različitih vrsta rizika. Rezultat može biti podcjenjivanje ili precjenjivanje izloženosti rizicima, što može dovesti do stvaranja neefikasnosti zbog manjka koordinacije između organizacijskih dijelova poduzeća. S druge strane, ERM se još naziva i strateško upravljanje rizicima. Omogućuje poduzeću da prati izloženost različitim vrstama poslovnih rizika. Iako autorice podržavaju ERM, jer isti dovodi do učinkovitog i odgovornog poslovnog odlučivanja, pišu o nedostacima sustava.

Glavni nedostatak je fokus ERM na usklađenosti s pravilima, što može dovesti do konceptualnog sustava koji pruža iluziju osjećaja sigurnosti te se na taj način s ničime ne upravlja. Navode da je moguća pretjerana formalizacija, prenaglašena funkcija kontrole i preveliki rast administrativnih troškova. Upravo iz tih razloga ne postoji općeprihvaćena definicija ERM-a kao niti jedinstvena formula izgradnje sustava koji bi se mogao preslikati na neko poduzeće. Svako poduzeće je specifično stoga je i implementacija individualna. Na kraju poglavlja nalazi se višedimenzionalni indeks koji obuhvaća 44 pokazatelja strukturiranih kroz 8 dimenzija. Kroz ispunjavanje indek- sa moguće je uočiti kritična područja procesa upravljanja rizicima u poduzeću i podići svijest o tome koja je područja upravljanja rizicima potrebno dodatno unaprijediti. U trećem poglavlju dan je prikaz vrsta rizika. Obrađeni rizici dio su složene stvarnosti u kojima poduzeća posluju. Prema najnovijem istraživanju poduzetnika u Republici Hrvatskoj, glavni rizici su: prolongirano razdoblje ekonomske stagnacije, geopolitizacija strateških resursa, digitalna nejednakost i negativni utjecaj na okoliš uzrokovan ljudskim djelovanjem. Autorice navode da je ključno identificirati rizike kojima je poduzeće izloženo. Na taj je način moguće analizirati kako je pojedini rizik povezan s drugima te kakvi su njihovi zajednički učinci na poslovanje.

U četvrtom poglavlju autorice obrazlažu utjecaj upravljanja rizicima na vrijednošću poduzeća. Cilj svakog poduzeća je ostvariti profitabilno poslovanje (slobodne buduće novčane tokove za vlasnika) i postići rast vrijednosti. Dva su najčešća načina izračuna vrijednosti poduzeća: procjena metodom diskontiranih novčanih tokova i procjena metodom rezidualnog dohotka. Rezidualni dohodak podrazumijeva neto dobit iz redovnog poslovanja. Neto dobit je kategorija koja je na raspolaganju dionicima.

Vrijednost poduzeća može se očuvati i povećati uvođenjem ERM sustava upravljanja rizicima. Smanjenje volatilnosti novčanih tokova povećava vjerojatnost postojanja dodatnih internih sredstava za financiranje planiranih investicijskih pothvata. Isto tako, poduzeća koja imaju ERM smanjit će vjerojatnost financijskih poteškoća, jer se izloženošću različitim vrstama rizika upravlja unaprijed, a ne ad hoc, ostavljajući ključnim osobama u poduzećima više prostora i vremena da se usredotoče na realizaciju strateških ciljeva. Smanjenjem vjerojatnosti financijskih poteškoća, smanjuje se trošak duga poduzeća, čime se povećava rating poduzeća, a među dionicima se povećava trajanje ugovornog odnosa. Mogućnost zarađivanja visokih stopa profitabilnosti u industriji privlači nova poduzeća. Rastom poduzeće postaje sve veće i kompleksnije sa stajališta upravljanja, pa veličina postaje zapreka dugoročnom rastu po natprosječnim stopama. Iz tog razloga integrirani sustav upravljanja rizicima je nešto što se stalno mora nadograđivati i rasti s razvojem poduzeća. U petom poglavlju dani su rezultati longitudinalnog istraživanja primjene integriranog upravljanja rizicima u hrvatskim poduzećima. Budući da su banke i osiguravajuća društva obvezna imati razvijene sustave upravljanja rizicima, fokus istraživanja bio je na primjeni u poduzećima iz realnog sektora. Prvo istraživanje provedeno je 2015. godine na poduzećima koja su listana na Zagrebačkoj burzi. Rezultati su pokazali kako poduzeća imaju slabo razvijen sustav ERMa, što sugerira nedostatak spoznaja menadžera na upravljanje rizicima. Istraživanje je pokazalo kako jedino veličina poduzeća ima značajan utjecaj na razvijenost sustava integriranog upravljanja rizicima. Veća poduzeća imaju razvijenije sustave integriranog upravljanja rizicima zbog visokih troškova implementacije i značajnije izloženosti rizicima.

U istraživanju provedenom 2019. godine obuhvaćena su i srednja i velika poduzeća koje ne kotiraju na burzi. Od 96 ispitanih poduzeća, njih 7% ima razvijen sustav upravljanja rizicima. Zanimljivo je da dominantan udio poduzeća upravlja rizicima individualno u sklopu različitih odjela što dovodi do zaključka kako je u hrvatskim poduzećima i dalje zanemarena strateška dimenzija upravljanja rizicima, te da su se poduzeća fokusirala na financijska i operativna pitanja. Najnovije istraživanje iz 2022. godine pokazalo je kako je nakon krize uzro - kovane pandemijom koronavirusa i ratom u Ukrajini značajno povećan udio poduzeća koja upravljaju svim vrstama rizika. Najveći porast zamijećen je kod upravljanja kreditnim rizikom, kojim sada upravlja 87% poduzeća.

Možda i najvažniji podatak ovog istraživanja je činjenica da su se poduzeća najviše izjasnila da rizike prate tehnikama samoprocjene

(u sva tri istraživanja). Taj podatak zorno povezuje uvodne navode autorica koje su utvrdile da je integrirano upravljanje rizicima nedovoljno istraženo područje.

Navela su mnoga istraživanja koja su potvrdila kako neadekvatno praćenje rizika može negativno utjecati na vrijednost i profitabilnost poduzeća. Upravo zato bi uprave poduzeća trebale preu - zeti veću odgovornost u identificiranju, vrednovanju i upravljanju rizicima. Autorice zaključuju kako je u poduzeća potrebno implementirati više različitih tehnika identifikacije i procjene rizika te fokus sa financijskih rizika preusmjeriti na strateške rizike i rizike u nastajanju kako bi poduzeća djelovala proaktivno. pripremio: dr. sc. Hrvoje Matešić

Niall Kishtainy: KRATKA POVIJEST EKONOMIJE –

Pristupačan uvod u 2.000 godina ekonomske misli

Riječ ‘ekonomija’ može zvučati pomalo suhoparno i navesti vas na mišljenje da je riječ o hrpi dosadne statistike. A zapravo je njezina bit u pronalasku načina kako da ljudi prežive i da budu zdravi i obrazovani. Riječ je o načinu na koji ljudi dolaze do onog što im je potrebno kako bi živjeli sretan i ispunjen život – i zašto neki to ne pronalaze. Ako možemo riješiti osnovno ekonomsko pitanje, možda možemo svima pomoći da žive bolji život.

Riječ ekonomija dolazi od grčke riječi oeconomicus (oikos, kuća i nomos, zakon ili pravilo). Stoga je za stare Grke ekonomija bila način na koji kućanstva upravljaju svojim resursima. Danas ekonomija uključuje i proučavanje tvrtki i industrija. Kućanstva i ljudi koji ih čine i dalje su osnova. Nakon svega, pojedinci su ti koji kupuju stvari i čine radnu snagu. Stoga je ekonomija studija o ljudskom ponašanju u gospodarstvu. Ako dobijete dvadeset eura za rođendan, kako odlučujete na što ćete ih potrošiti? Što potiče radnika da prihvati posao za određenu plaću? Zašto neki ljudi oprezno štede novac dok ga drugi razbacuju na novi dvorac za psa?

Ekonomisti pokušavaju pristupiti ovim pitanjima na znanstveni način. Zapravo, ekonomisti pokušavaju objasniti gospodarstvo kao što znanstvenici pokušavaju objasniti let rakete. Znanstvenici traže fizičke zakone – kako jedna stvar uzrokuje drugu – poput toga kako težina rakete utječe na to koliko visoko će ići. Ekonomisti tragaju za ekonomskim zakonima, na primjer, kako veličina stanovništva utječe na količinu dostupne hrane. To se naziva pozitivna ekonomija. Zakoni nisu dobri ili loši. Oni samo opisuju ono što jest.

Današnja ekonomija, kakvu studenti uče na sveučilištima, pojavila se relativno nedavno u tisućama godina staroj ljudskoj civilizaciji. Pojavila se prije nekoliko stoljeća, kada se kapitalizam, vrsta ekonomije koju danas pronalazimo u većini zemalja, rodio. Većina ekonomije bavi se stvarima koje zabrinjavaju kapitaliste: kupnjom, prodajom i cijenama. Dosta toga u ovoj knjizi je o tome. Također ćemo promotriti i neke ekonomske ideje koje sežu daleko ranije. Nakon svega, svako društvo, kapitalističko ili ne, mora se boriti s problemom kako nahraniti ili odjenuti svoje stanovništvo. Proučit ćemo različite ideje o gospodarstvu i vidjeti kako se samo gospodarstvo mijenjalo.

Proučavanje povijesti ekonomije pomaže nam, jer učeći o tome kako su ideje ranijih mislioca proizašle iz njihovih osobnih zabrinutosti i okolnosti omogućuje nam jasnije vidjeti naše. Zato je spajanje povijesti s idejama tako fascinantno – i toliko važno za stvaranje svijeta u kojem bi više nas moglo dobro živjeti.

„Sjajan uvod u ekonomiju za početnike. Knjiga je duhovita i zabavna, a temeljito objašnjava kako su ekonomisti doprinijeli našem shvaćanju svijeta.“ – Rober J. Schiller, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju.

Autor predaje povijest ekonomije na Londonskoj školi ekonomije i bio je savjetnik za ekonomsku politiku Vladi Velike Britanije te Ekonomskoj komisiji Ujedinjenih naroda za Afriku. ST