Sigurnost hrane iz perspektive potrošača

1. Uvod

Pitanje sigurnost hrane i konzumacije sigurne hrane jedno je od strateški važnih pitanja na razini Europske unije, a temelji se na načelu od polja do stola. Cilj je te politike osigurati sigurnu i hranjivu hranu za ljude i životinje, poštujući visoke standarde te jasne informacije o podrijetlu, sadržaju i načinu označavanja hrane.

Tom u prilog ide i činjenica da je na razini EU uspostavljen sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje RASFF s ciljem osiguravanja brze reakcije u slučaju otkrivanja rizika za javno zdravlje, kroz povlačenje takvih proizvoda i informiranje potrošača. I za potrošače pitanje sigurnosti hrane i konzumiranje sigurne hrane jedino je od ključnih pitanja, za čak 70% građana EU, i 75% građana Hrvatske, ali i faktora prilikom odabira hrane koje kupuju, kako na razini EU (54%) tako i u Hrvatskoj (62%).

S druge strane valja istaknuti i činjenicu da unatoč sve skupljoj hrani pod utjecajem pandemije i poslije nje, klimatskih promjena i meteoroloških ekstrema, kao i geopolitičkih previranja i nemira, i dalje se bacaju velike količine hrane, a raste količina otpada od hrane, što direktno utječe na okoliš. Sve po- tonje navedeno ukazuje na nužno edukaciju potrošača po pitanju sigurnosti hrane i konzumacije sigurne hrane, ali i smanjenja otpada i bacanja hrane.

Stručni članak: UDK: 338:012 faktor prilikom kupnje hrane potrošači i u Hrvatskoj (62%) i na razini Eu (54%), istaknuli su cijenu. Za građane Hrvatske više od prosjeka EU (46%) važno je pitanje sigurnosti hrane u smislu postoji li rizik od konzumiranje te hrane i to za njih 61%. U grafu broj 1 prikazani su najvažniji faktori prilikom kupnje hrane odnosno najčešći odgovori na pitanje: „Kada kupujete hranu, što vam je od navedenog najvažnije?“

Sigurnost hrane i konzumacija sigurne hrane nesumnjivo su važne za potrošače, a u Eurobarometrovu istraživanju potrošače po pitanju hrane i na razini EU (40%) i Hrvatske (43%) najviše zabrinjavaju ostaci pesticida u hrani, slijede s Graf 1. Najvažniji faktori prilikom kupnje hrane

2. tanje sigurnosti hrane iz perspektive potrošača Europska agencija za sigurnost hrane provela je istraživanje (posebni Eurobarometar 97.2) na razini zemalja članica EU o pitanju sigurnosti hrane. Podaci za Hrvatsku pokazuju da 31% građana Hrvatske smatra da su dostupne informacije o sigurnosti hrane previše tehničke i složene, a 34% građana podrazumijeva da je hrana koja se prodaje sigurna. Kao najvažniji

Učinak na okoliš i klimu

Hranjivi sadržaji

Podrijetlo hrane

Sigurnost hrane

Cijena Okus

9 9

Vaša etika i vjerovanja RH EU 27

Izvor: Posebni Eurobarometar 97.2., Sigurnost hrane u EU-u, Europska agencija za sigurnost hrane, Grafička obrada: Autorica članka

Izvor: Posebni Eurobarometar 97.2., Sigurnost hrane u EU-u, Europska agencija za sigurnost hrane, Grafička obrada: Autorica članka

Graf 1. Najvažniji faktori prilikom kupnje hrane

Sigurnost hrane i konzumacija sigurne hrane nesumnjivo su važne za potrošače, a u Eurobarometrovu istraživanju potrošače po pitanju hrane i na razini EU (40%) i Hrvatske (43%) najviše zabrinjavaju ostaci pesticida u hrani, slijede s 40% ostaci antibiotika, hormona ili steroida u mesu. Kako su na pitanje u istraživanju „Koje vas od ovih tema za koje ste čuli najviše zabrinjavaju kad je u pitanju hrana?“ odgovorili potrošači u EU i u Hrvatskoj dano je u grafu broj 2.

40% ostaci antibiotika, hormona ili steroida u mesu. Kako su na pitanje u istraživanju „Koje vas od ovih tema za koje ste čuli najviše zabrinjavaju kad je u pitanju hrana?“ odgovorili potrošači u EU i u Hrvatskoj dano je u grafu broj 2.

Povlačenje nesigurne hrane s tržišta, izazovan je proces, za sve subjekte u lancu opskrbe hranom. Sustav brzog uzbunjivanja na razini EU dobro funkcionira, a potrošačima je glavni izvor informacija o rizicima povezenim s hranom televizija i/ili internet i to za 60% potrošača i na EU razini i u Hrvatskoj. Ostali najčešći izvori informiranja potrošača dani su u grafu broj 3.

3. Izazovi i rješenja po pitanju sigurnosti hrane

3.1 Prekomjerno bacanje hrane Istraživanje o otpadu od hrane za potrebe Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja proveo je Ipsos. Rezultati istraživanja pokazuju da prosječno u tjednu kućanstvo baci 2.866 grama hrane, odnosno 1.031 grama po članu kućanstva. Na godišnjoj razini kućanstva u Hrvatskoj bace 216.345 tona hrane (umnožak bačene hrane po osobi s brojem građana koji žive u RH).

Kao najčešći razlog bacanja hrane više od 50% kućanstva navelo je preveliku količinu kupljenje/ pripremljene hrane (52%), na drugom mjestu je istek roka (37%), a potom slijedi hrana koja je uništena/nejestiva (30%). Istraživanje Ipsosa pokazuje da vezano za pitanje o učestalosti bacanja hrane, gotovo 50% kućanstava ponekad, često ili gotovo uvijek baci hranu. S druge strane, njih 43,2% rijetko baca hrana, dok ih 9,3% hranu ne baca nikad.

Što se tiče razloga bacanja hrane više od polovine kućanstva kao razlog navodi preveliku količinu kupljene/pripremljene hrane (52,3%), u EU i u Hrvatskoj dano je u grafu broj 2.

Graf 2. Teme koje zabrinjavaju potrošače vezane za hranu

Prisutnost bakterija otpornih na antibiotike u hrani

Generički modificirani sastojci u hrani ili piću

Onečišćivaći okoliša u ribi, mesu ili miliječnim proizvodima

Mikroplastika nađena u hrani

Zarazne bolesti nađene u životinjama

Trovanje hranom ili pićima zagađenim bakterijima, virusima i parazitima

Aditivi poput bojila, konzervansa ili pojačivača okusa u hrani ili piću

Ostaci antibiotika, hormona ili steroiida u mesu

Izvor: Posebni Eurobarometar 97.2., Sigurnost hrane u EU-u, Europska agencija za sigurnost hrane, Grafička obrada: Autorica članka

Dobrobit životinja iz uzgoja RH EU

Povlačenje nesigurne hrane s tržišta, izazovan je proces, za sve subjekte u lancu opskrbe hranom. Sustav brzog uzbunjivanja na razini EU dobro funkcionira, a potrošačima je glavni izvor informacija o rizicima povezenim s hranom televizija i/ili internet i to za 60% potrošača i na EU razini i u Hrvatskoj. Ostali najčešći izvori informiranja potrošača dani su u grafu broj

Izvor: Posebni Eurobarometar 97.2., Sigurnost hrane u EU-u, Europska agencija za sigurnost hrane, Grafička obrada: Autorica članka

Graf 2. Teme koje zabrinjavaju potrošače vezane za hranu

3.

Graf 3. Glavni izvori informacija potrošača o rizicima povezanim s hranom

Informativne točke kao što su štandovi ili festivali

Događaji poput predavanja, seminara, radionica…

Stručni časopisi

Časopisi, u internetskom ili tiskanom izdanju

Mrežna mjesta institucija

Informacije dostupne na lokacijama povezanima sa…

Radio, uključujući i podkaste

Internetske društvene mreže i blogovi

Novinem, u internetskom ili tiskanom izdanju

Internetske tražilice

Razgovori s obiotelji, prijateljima, susjedima ili kolegama

Televizija, putem televizora ili interneta

RH EU

Izvor: Posebni Eurobarometar 97.2., Sigurnost hrane u EU-u, Europska agencija za sigurnost hrane, Grafička obrada: Autorica članka

Izvor: Posebni Eurobarometar 97.2., Sigurnost hrane u EU-u, Europska agencija za sigurnost hrane, Grafička obrada: Autorica članka

Graf 3. Glavni izvori informacija potrošača o rizicima povezanim s hranom

3. Izazovi i rješenja po pitanju sigurnosti hrane

3.1. Prekomjerno bacanje hrane nakon toga slijedi istek roka trajanja proizvoda/hrane (36,8%), potom hranu bace jer je nejestiva ili uništena (29,6%).

Istraživanje o otpadu od hrane za potrebe Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja proveo je Ipsos. Rezultati istraživanja pokazuju da prosječno u tjednu kućanstvo baci 2 866 grama hrane, odnosno 1 031 grama po članu kućanstva. Na godišnjoj razini kućanstva u Hrvatskoj bace 216.345 tona hrane (umnožak bačene hrane po osobi s brojem građana koji žive u RH). Kao najčešći razlog bacanja hrane više od 50% kućanstva navelo je preveliku količinu kupljenje/pripremljene hrane (52%), na drugom mjestu je istek roka (37%), a potom slijedi hrana koja je uništena/nejestiva (30%). Istraživanje Ipsosa pokazuje da vezano za pitanje o učestalosti bacanja hrane, gotovo 50% kućanstava ponekad, često ili gotovo uvijek baci hranu. S druge strane, njih 43,2% rijetko baca hrana, dok ih 9,3% hranu ne baca nikad. Što se tiče razloga bacanja hrane više od polovine kućanstva kao razlog navodi preveliku količinu kupljene/pripremljene hrane (52,3%), nakon toga slijedi istek roka

Njih 23,7% baci hranu jer je na nju zaboravilo, 19,7% je hranu bacilo jer ju je neispravno skladištilo pa je došlo do kvarenja, 18,8% nije bilo raspoloženo za konzumaciju te hrane, odnosno 7,7% kao razlog bacanja hrane navodi nešto drugo. Prostora za iskorištavanje ostataka obroka hrane ima, pokazuju to re- zultati istraživanja, jer tek oko 30% kućanstava često, gotovo uvijek ili uvijek iskorištava ostatke obroka ili uopće nema ostataka obroka. Dok ih 30,2% iskorištava ostatke obroka hrane, rijetko 24,4% i 14,9% nikada. Na pitanje „Što radite s hranom koja više nije pogodna za konzumaciju?“, 50,4% ih odvoji za hranu za životinje, 42,8% ih baci u miješani komunalni otpad, 30,5% ih kompostira, 26,1% odvaja u spremnik za biootpad, 22,6% ih baci u (43%) najviše zabrinjavaju odvod/toalet, a 2,7% ih učini nešto drugo.

3.2. Zavaravajući greenwashing

Pod pojmom greenwashinga podrazumijeva se manipulativni zeleni marketing , koji uključuje isticanje manipulativnih ekoloških i etičkih tvrdnji, poput „prirodno“, „održivo“ ili „ugljično neutralno“, a koje mogu biti djelomično ili u potpunosti neistinite, a kupnjom istih potrošači se dovode u zabludu. Izbjegavanje greenwashinga još je značajnije, kad se uzmu zelene kupovne navike. Tako je primjerice Nielsenovo istraživanje (iz 2015. godine) pokazalo da je više od polovice potrošača (66%) spremno platiti više za ekološki prihvatljivije proizvode. Za istaknuti je da je Europska komisija u ožujku 2023. predložila novu direktivu, The Green Claims Directive koja ima za cilj zaštiti potrošače i pružiti im informacije o odabiru ekološko prihvatljivih proizvoda i usluga.

3.3.

RASFF sustav - Rapid Alert System for Food and Feed

Sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje poznat kao Rapid Alert System for Food and Feed (RASFF) je alat službenih kontrola svih država članica Europske unije, uključujući i zemlje europskog gospodarskog područja (Norvešku, Lihtenštajn i Island) te Švicarsku na temelju sporazuma koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009. kojim je ona djelomični član sustava u pogledu odbijanja proizvoda životinjskog podrijetla na granici. RASFF sustav služi za razmjenu informacija i pravovremenog poduzimanja mjera kako stoji u Pravilniku o sustavu brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje („Narodne novine”, broj 155/13), „ u slučaju incidenta ili potencijalnog incidenta a koji može predstavljati izravni ili neizravni rizik za zdravlje ljudi a vezano uz hranu i hranu za živo - tinje ili ozbiljan rizik za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš vezano uz hranu za životinje.“

Podaci Državnog inspektorata iz RASFF sustava za Hrvatsku pokazuju da je u prvih pet mjeseci 2024. godine povučeno s tržišta 39 prehrambenih proizvoda.

4. Educiranje potrošača

Količina bačene hrane u Hrvatskoj, često i one zdravstveno ispravne, kao i količina otpada od hrane ukazuje na nužnost sustavne edukacije potrošača.

4.1. Razlikovanje oznaka „upotrijebiti do“ vs. „najbolje upotrijebiti do“

Ključno je razumjeti oznake kojom se označavaju rokovi trajnosti hrane. Tako je bitno razlikovati oznaku „upotrijebiti do“ od „najbolje upotrijebiti do“. Istraživanje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, pokazuje da oko četvrtine kućanstava uvijek iskoristi namirnice nakon isteka roka „upotrijebiti do“, a njih više od polovine (60%) to napravi ponekad nakon procijene namirnice, dok 16% to ne čini nikada. Isto istraživanje pokazuje da 22% kućanstava uvijek iskoristi namirnice nakon isteka roka „najbolje upotrijebiti do“, a njih više od polovine (61%) to napravi ponekad nakon procijene namirnice. Oko 17% to ne čini nikada.

Kako stoji u Vodiču za označavanje rokova trajanja hrane, koje je izdalo Ministarstvo poljoprivrede, sukladno članku 24. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1169/2011 oznakom „Upotrijebiti do…“ potrebno je označiti hranu koja je s mikrobiološkog stajališta brzo kvarljiva i stoga je vjerojatno da će nakon kraćeg razdoblja predstavljati izravnu opasnost za zdravlje ljudi. Iza navoda „Upotrijebiti do…“ slijedi datum ili podatak gdje se na ambalaži datum nalazi.“ „Upotrijebiti do…“ se navodi na svakoj pojedinačno pretpakiranoj porciji.

U Vodiču je također navedeno da su oznake: „Najbolje upotrijebiti do…“ i „Najbolje upotrijebiti do kraja…“ navodi povezani s kvalitetom hrane i predstavljaju razdoblje u kojem se može očekivati da će hrana ostati u svojem optimalnom organoleptičkom stanju (izgled, miris, okus). Nakon isteka toga datuma mogu se očekivati promjene u okusu, mirisu, izgledu i/ili konzistenciji hrane, ali će hrana i dalje biti sigurna za potrošača, pod uvjetom da se čuvala prema uputama na ambalaži i da ambalaža nije oštećena, te se kao takva može konzumirati još neko određeno vrijeme.“ Za istaknuti je da se proizvodi označeni s „Najbolje upotrijebi - ti do…“ i „Najbolje upotrijebiti do kraja…“ smiju prodavati i distribuirati nakon isteka minimalne trajnosti, uz uvjet da je sigurna i odgovornost je na subjekta u poslovanju s hranom, a mora biti izdvojena i potrošači moraju biti o tome informirani. Također proizvodi ovakvo označeni mogu se i donirati.

Izuzeća od obveze navođenja datuma minimalne trajnosti uključuju kategorije: svježe voće i povrće, uključujući krumpir, koje nije oguljeno, rezano ili obrađeno na sličan način, ali ne vrijedi za proklijalo sjeme i slične proizvode npr. klice mahunarki, vina, likerska, pjenušava i aromatizirana vina i slični proizvodi dobiveni od voća izuzevši grožđe, te pića KN oznake 2206 00 dobivena od grožđa ili mošta od grožđa, pića koja sadrže 10% vol ili više alkohola, kolače i pekarske proizvode koji se, s obzirom na njihov sastav i namjenu, konzumiraju unutar 24 sata od proizvodnje, ocat, kuhinjsku sol 12, kristal šećer, slastice koje se uglavnom sastoje od aromatiziranih i/ili obojenih šećera, žvakače gume i slične proizvode za žvakanje.

4.2. Kampanja „Safe2Eat“

Europska agencija za sigurnost hrane i Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, u suradnji s partnerima, provodi edukativne kampanje s ciljem povećanja informiranosti potrošača o sigurnosti hrane koje uključuju bolje razumijevanje oznaka na hrani, rukovanje hranom, poticanje recikliranja i poticanje aktivnosti koje smanjuju bacanje hrane. Kampanja se bavi i greenwashingom u industriji hrane, novom hranom, dodacima prehrani i alergenima u hrani. Cilj je informirati potrošače i potaknuti ih da kritički razmišljaju o onom što jedu.

4.3. Prijedlozi za smanjenje otpada od hrane

Kao mogući prijedlozi za smanjenje otpada od hrane, bilo onog jestivog bilo onog nejestivog uz podizanje razine informiranosti potrošača navode se sljedeći mogući prijedlozi: planiranje jelovnika i kupnje u skladu s njim, zamrzavanje viška obroka, podjela viška hrane, uzgajanje vlastite hrane, provjera zalihe prije odlaska u kupnju, razlikovanje oznaka o rokovima valjanosti.

5. Zaključak

Izazova po pitanju sigurnosti hrane i konzumacije sigurne hrane ne manjka. Potrošačima i na razini EU i Hrvatskoj to je iznimno važno i to potvrđuje istraživanje, koje pokazuje da je pitanje sigurnosti hrane na razini Eu i Hrvatskoj važno za gotovo 3/4 građana. Kao jamac sigurnosti hrane na razini Europske unije uspostavljen je sustav brzog uzbunjivanja za hranu. Cilj je imati informirane potrošače i potrošače koji kritički razmišljaju, što predstavlja izazov. U uvjetima općeg rasta cijena hrane, izazov je i informirati i potaknuti potrošače na kritičko promišljanje pogotovo prilikom kupnje takozvanih zelenih proizvoda u smislu spreča - vanja greenwashinga. Izazov bacanja hrane je veliki, jer prosječno kućanstvo u Hrvatskoj tjedno baci gotovo tri kilograma hrane i to najčešće jer kupi preveliku i nepotrebnu količinu ili hrani istekne rok valjanosti. Rezultati istraživanja o količini otpada hrane po kućanstvima pokazuju da prosječan potrošač godišnje proizvede 54 kilograma otpada od hrane bilo jestivog dijela bilo nejestivog dijela otpada od hrane. Kampanje resornih institucionalnih tijela na nacionalnoj ali i na europskoj razini imaju za cilj informirati potrošače na jednostavan i lako razumljiv način od razlikovanja oznaka „upotrijebiti do“ od „najbolje upotrijebiti do“ do pitanja vezanih za rukovanje hranom, bolestima koje se njome prenose, recikliranjem hrane te promicanjem praksi kojima se može smanjiti bacanje hrane. Svaki potrošač je važan i svaki korak u tom procesu se računa.

Izvori

Eurobarometar o sigurnosti hrane u EU-u iz 2022., dostupno: /https:// www.efsa.europa.eu/sites/default/files/corporate_publications/ files/eurobarometer22/countryfactsheets/eb972_factsheet_hr_ hr.pdf/

Statističko istraživanje o otpadu od hrane u Republici Hrvatskoj Mjerenje otpada od hrane u kućanstvima, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Ipsos, 2021., dostupno: / https://www. haop.hr/sites/default/files/ uploads/dokumenti/021_otpad/ Statistike/Mjerenje%20otpada%20od%20hrane%20u%20 ku%C4%87anstvima.pdf/ Karla Grgić, Deloitte, Što je greenwashing i kako ga izbjeći?, dostupno / https://lidermedia.hr/konferencije-i-edukacije/sto-je-greenwashing-i-kako-ga-izbjeci-150116/ Vodič za označavanje roka trajanja hrane, lipanj, 2023., Ministarstvo poljoprivrede, dostupno / https:// poljoprivreda.gov.hr/userdoesimages/dokumenti/hrana/vodici/ vodic_za_oznacavanje_rokova_trajanja_hrane_mrezno.pdf/ ST