U srcu neprobojnog meta-bunkera ... Negdje sred vreve gradova-zdenaca.
Tonto, molim te ... Ispričaj mi neku priču.
Priču bi ti?
Ali neku pravu, hoćeš? ... Nemoj robotarije ...
Znam, znam ... Samo nam od priča o ljudima protrnu strujna kola ...
Ah, Metabarun! Najdivljačkiji i najnepredvidljiviji od svih ...
Bit će to priča o Metabarunu, mom gospodaru! ... Odsutnom već oko 3 mjeseca, 12 dana, 6 sati, 4 minute i 15 sekunda ... standardnog vremena.
Veći od najvećih ... Metaratnik! Ali ja ga volim zbog njegova robotska dijela.
Pa, mnogi ljudi imaju robotsku prostetiku ...
Da, rubne organe ... Jadni ljudi ... Ali ne on, kod njega je riječ o unutarnjem uhu i jednom bitnom dijelu desne moždane polutke ... I nisu to tek “topazna” kola ...
Ho, ho! ... Topazna kola! ... Kako je to moguće, Tonto? Zar se takav rodio? Ne ... Do toga je došlo jer je moj gospodar prošao obred inicijacije Meta-ratnika. Poslušaj ... Ispričat ću ti kako su ispričali meni ...
Hi, hi, hi! Svega mi, baš si tupav, ha, ha, ha, ... Mnogi to roboti “zaborave”, ali ljudi se rađaju posve biološki!
Nisi zaplakao.
Zar si ti, oče, plakao na svojoj inicijaciji?
Ostao sam nepokretan, baš kao i ti. Ali nisam mogao spriječiti jednu suzu bola.
To je ... bip ... nevjerojatno! ... Pokušavaš li me uvjeriti kako je Metabarunu vlastiti otac zdrobio unutarnje uho i dio desne moždane polutke?
Nisam zadovoljan, Tonto. Tvoja priča nema smisla. Čak se pitam bi li mi neka robotarija bila draža.
Da, kao što je njemu njegov otac istrgnuo lijevu šaku. Sakate se tako iz naraštaja u naraštaj još od zore vremena.
Bilo je to odmah nakon slučaja postvandala zapadnoga kontinenta ... Metabarun je ostao bez doraslih protivnika ...
Dosta mi je ovakvih kolinja ... Postaje prelako!
Čekaj, to je samo prolog! Vidjet ćeš, nastavak je bolji. Nadam se, nije mi pregorio ni osigurač!
Jedino što je slušao od ljudskih bića bili su hroptaji agonije i krici užasa. Ovog je puta gotovo ... Vraćam se u metabunker ...
... i više me ništa neće odatle izvući!
U samoći “neprobojnog metabunkera” prolaze sati ... Barun se trsi ne misliti ... Iznenada ...
Što se to zbiva? Tko je tamo?
Ne, Tonto ... nikada neću imati djece.
Kraj okrutnih inicijacija, gospodine.
Ali, sva su polja uključena! Ovo je nepojmljivo!
10
Tonto, brzo! ... Zaštitno polje!
Štakor! ... Moji su senzori složni, riječ je o iluziji!
Tonto ... Je li ovo stvarno?
Neka silueta! Ohoho! Neko se uspio ubaciti u meta-bunker ... Nemoguće! ... Nitko ne može ...
A opet, pod je stvarno probijen!
Moji senzori kažu da jest. Pozor!
11
Gledaj! Slika se topi!
Tko ste? ... Odgovorite ili pucam!
Nas se ne moraš bojati.
Nikad prije nisam vidio takav izraz na Metabarunovu mrkom licu!
Čovjekica!
Tko ste vi? ... Kako se zovete? Ja sam Anima!
Žena!
Da ... Anima ... To mi ime ... nešto govori ...
Anima ... Da, tebe poznajem otkako je vremena.
Ostani! ... Ne ostavljaj me više nikada. Moje mjesto nije ovdje!
Moćan sam ... Vrlo moćan ... Osvojit ću ovaj grad i ovaj planet za tebe ... Zapovjedi i poslušat ću!
12
Neka bude ... Zapovijedam da uzmeš moje dijete, budeš mu zaštitnik i učitelj!
Zove se Solun ... U srcu je savršeni androgin ... Neka postane novi metaratnik!
Tražiš da ... mu budem otac!?
NIKADA! Rekao si: zapovjedi i poslušat ću ... Ja sam ti zapovjedila.
NE!
Ne mogu to!
Maločas si mi tvrdio kako si moćan ... Želim ...
... ali ne mogu!
13
Metabarun je bio neprepoznatljiv! On, nemilosrdni ubojica, u tili je čas bio sveden na slabašnog i kukavičkog paža ...
Zašto, metabarune? Zbog čega?
Ne smijem!
Ovo je tvoja posljednja kušnja, sine moj ... Ona od koje ćeš postati meta-ratnik, ili nećeš.
Anima, ti ni ne shvaćaš što tražiš od mene ... Slušaj! Ja ću ti ... Ispričat ću ti ... Toga dana, na moj šesnaesti rođendan ... moj me otac pozvao ovamo, u metabunker, na posljednju kušnju moje inicijacije ...
Brojit ću samo do tri prije no što udarim prvi put.
Jednostavna je ... Borit ćemo se! Ubit ćeš me ili ću ja ubiti tebe ... Ali, oče! ...
14
Jedan ...
Dva ...
Oče! Ne!
TRI!
Borba je trajala dva dana, sve do časa kada mu je ...
Shvaćaš li sada, Animo, zašto se ne mogu pristati brinuti o tom djetetu ... Bilo bi osuđeno na smrt, jer me nikad neće moći pobijediti. Griješiš, meta-barune ... Već te može pobijediti. Imaš li bodež?
15
... moje koplje probilo srce!
Hajde ... Pokušaj ga ubiti! ... Ciljaj srce!
UMRI!
Zašto ne ...
Bez i najmanjeg oklijevanja, meta-barun je zario svoj bodež u djetetovo srce!
16
Što ...?
Ovo je ... nevjerojatno! Nije ništa rekao ...
... a ja ga čujem ... Kao da mi govori iznutra ...
Daj mi ga!
Što ti je rekao?
Rekao je: “Uzmi me i nahrani me!”
Moja zapovijed ... a njegova volja!
17
Prava tehno-tajna! Ni najmanjega traga! ...
Iznenada se razrovano tlo metabunkera zatvorilo samo od sebe ... a ona je nestala ...
Bio sam onaj koji je donosio smrt. Odsad ću biti onaj koji donosi život ... Čekat ćemo te, Animo ... znam da ćeš se vratiti.
I nemoguće se zbilo: vidio sam Metabaruna kako izlijeće u noć u potrazi za ...
... bocom mlijeka.
Besmislene li pripovjesti! Zaista nikad neću shvatiti ljude.
Hajde, Tonto, ispričaj mi hitro još jednu! Poslije ...
18
Te sutradan, s prvim satima umjetne zore ...
O, sjajno! Hoće li opet biti o Metabarunu?
Metabarun! Metabarun! Ideš mi na diode! ... Nemam što više dodati na tu temu!
Dobro, budući smo uklonili i najneznatniju česticu prašine, mogu ti ispričati još jednu priču ...
Neće biti! ... Još si jučer, u 22H03’15’’2’’’ govorio o “obredu inicijacije metaratnika” ... U vezi s njihovim sakaćenjem ...
O, priča o sakaćenjima je duga ... Počinje od šukundjeda moga gospodara i nastavlja se čitavim njegovim rodom ...
Ispričaj mi, Tonto, molim te! ... Lud sam za obiteljskim stablima ... Svi mi strujni krugovi bride od radoznalosti ...
19
Dobro, Lotare ... Ispričat ću ti o podrijetlu kaste Metabaruna ...
Oton von Salza, šukundjed moga gospodara i bivši međuzvjezdani gusar, uspio je osvojiti srce neukrotive Edne, kćeri baruna Berarda od Castake, apsolutnog vladara golemog i vrlo dalekog planeta Marmole u sistemu Filidor ... Od krhke je ženstvenosti svoje supruge, Oton uspio dobiti samo jednoga sina, Barija ...
Marmola, divovska kugla mramora na kojoj postoji tek jedna jedina minijaturna plodna dolina u kojoj se uzdiže utvrda roda Castaka, koji se prehranjuje isključivo prodajom svog luksuznog kamena, neophodnog u podizanju dvorova carstva ... Život se klana odvijao u miru i sreći sve do nenajavljenog dolaska tovarne lađe gilde carskih trgovaca ...
Eno kamenoloma, vaša uzoritosti! Tu je dovoljno mramora da se njime popločaju sve ulice Tehno-Geje ...
Naš suveren, Tehno-papa, nije tražio toliko! Tek koliko je potrebno za izgradnju nove banke-hrama ... Tisuću blokova će dostajati!
Čitava planina, vaša uzoritosti!
20
Kako će ti primitivci ispuniti našu narudžbu? ... He, he ... Zar će dlijetima klesati blokove i prenositi ih na grbačama ljudi?
Tako je, cijenjeni Magnatu ... Ali, koliko mi se čini, na ovom planetu nema nikakve tehnologije ... Senzori ne bilježe ni najmanji robotički val ...
Vrckavi ste kao i uvijek, uzoritosti ... Ne, barataju ručnim hiperlaserima ... Zastarjelim ne-protonskim sistemom kojim su savršeno ovladali ...
Dok se mi probudimo iz etilne kome, blokovi nas već uredno poredani čekaju u štivi lađe ...
Neka, Magnate, ali jednom kad blokovi budu izrezani kako li ih misle utovariti na našu lađu?
Hmm ... Čudno ... Ne postoji li način da ...
Ah, to je njihova tajna, uzoritosti ... Nakon rezanja, sve nas odvedu u svoju utvrdu i tamo nahrane pečenim gušterima i napoje čašama i čašama uiskija kojeg sami destiliraju ...
Posve isključeno, vaša uzoritosti! ... Svoju će tajnu braniti do smrti ... A nemilosrdni su ratnici, mogli bi nas sve pobiti već svojim prapovijesnim mačevima!
Hrmm ... Nisu me poslali uhoditi već kupiti mramor ... Neka sve ostane kako jest, Magnate! ... Jedna će mi pijanka baš dobro doći nakon dva tjedna nadsvemirskog skoka! Neka mi žrec-računalo oprosti! ...
21
... prije deset minuta! ... završiti ... ... ste ...
Trebali ...
Požurite! Htio bih završiti!
Polakše, Konrathe! Daleko si nam odmakao! ...
22
... Edna, uvijek si tako precizna ... Odlučnije, Bari! ... Kako bi se izbjegle neravnine ...
Svi moramo završiti u istome trenutku! ...
A ja, gospodaru Berard, kako meni ide?
Ubrzaj tempo, Hohenhole! Danas su ti na pameti samo čeznutljive ljubavne pjesme! Nađi si pod hitno djevojku ili ćemo ovih tisuću blokova rezati do kraja godine!
I bolje od toga ... čudesan! To što veže vašu skupinu više je od obične uigranosti!
Fantastično, Barune! Savršen blok, deset metara s pet, isječen u manje od sata! Sklad vaše momčadi je doista izvanredan ...
23
JEBEMU!
Mi smo vam obitelj ... to je sva tajna!
Hej, Otone! Nisam li ti rekao da pričekaš sa završetkom podnožja? Bar još tri-četiri minute ...
Mrzim takvo čekanje ... Pustite me na miru, punče dragi! Puno se bolje snalazim bez vaših mjernih sprava ...
Mazga jedna! Upozorio sam ga!
ČUVAJ SE, OTONE! BJEŽI!
24
Blok će te zdrobiti, oče!
Kakva li užasa! Taj će čovjek biti zdrobljen!
Nesreće na radu faktor su kojeg uklanja prelazak na robotizaciju ... Fizički je rad osuđen na nestajanje ... Amen!
25
Što li uopće mogu poduzeti bez svete tehnike? Ništa, uzoritosti ...
Prokletstvo! Ovaj je glupi blok nalegao točno na pukotinu ...
Treba rasjeći mramor ... napraviti mu izlaz ...
Uzalud se hvataš hiperlasera, kćeri ... I sama znaš kako bi nam trebao barem sat vremena ... a mome je zetu ostalo kisika za možda desetak minuta ...
26
Moramo spasiti moga oca! Upotrijebimo tajno ulje ...
Tiho, bezumniče! Nismo sami!
Odgajan si kao ratnik! Ne bi smio osjećati ni tjeskobu ni sumnju ni strah ... Tvoj otac mora biti žrtvovan!
Da, djede! Oprosti mi! Moj otac mora umrijeti junačkom smrću ...
Spasimo li ga, carstvo će se dokopati onoga što ovdje krijemo stoljećima ... I mira će nestati iz cijele galaksije!
Ne! Ne dolazi u obzir! Oton će živjeti!
A tebe mržnja! Nikad nisi prihvatio Otona ... Naravno da nisi, kad nije plemić!
27
Ljubav te zaslijepila ...
Ali ponekad se stvari zbivaju potaknute tajanstvenim porivima! Ti i tvoja tajna držite povijest zatočenu! Možda je kucnuo čas da se carstvo pomakne od mehaničke antigravitacije i uđe u novo doba ... Mi ćemo se znati suočiti s budućnošću!
Bravo, Edna! Ali vrijeme istječe ... Ja glasam za život!
I ja, također, glasam za život! Do vraga i tajna!
U većini smo ...
Zažalit ćete.
Slažem se s vama ... Spasimo mojega oca ...
Dao bih čitav tovar slasnoga lupijuma da doznam što su smislili ...
Koja korist od tolikog belebetanja? Onaj se čovjek već guši ...
28
29
Vidite li što i ja vidim, uzoritosti? Kao dan, Magnate! Vidim najveću tehnološku revoluciju ovoga stoljeća!
Kakve li pogreške! Morali ste me pustiti umrijeti ... Gotovo je s našim mirnim životom!
Eto zeta dostojnoga moje kaste!
Sada ćemo morati likvidirati naše goste ...
Prestani razmišljati poput pirata kakav si nekoć bio, Otone ... Kad umrem, ti ćeš biti barun. Mi smo se zakleli na vjernost carstvu!
Ali ...
Tiho, sine! Dostavimo im njihovih tisuću blokova i spremimo se dostojanstveno suočiti s najezdom ...
30
Jedna jedina kap toga ulja može podići tone i tone! Carstvo se mora po svaku cijenu dokopati te tvari!
Tako je, uzoritosti ... Već i sama vijest donijet će nam kišu zlatnih kublara!
... kad je teretnjak napustio Marmolu, okrenuo je pramac prema zlatnom planetu, sjedištu političke, vjerske i vojne vlasti Carstva ...
... a barun Berard od Castake, obuzet krajnjom gorčinom, sazvao je cijelu svoju obitelj u dvorani oružja ...
Pričekaj sekundu i tri desetinke, Tonto! Od elektroemocija mi je pregorjela jedna dioda i moram uključiti pomoćni sistem ...
Dobro, dobro! ... Dakle, u velikoj dvorani oružja ...
31
... gdje je zabranjena upotreba moderne tehnologije i gdje se klanja prapovijesnom oružju s Terre Prime, nakon kratkog je časka meditacije ...
... barun s kratkim bodežom, svojim omiljenim oružjem, nasrnuo ravno na Otona.
Djede! Što to radiš?!
Ne miješaj se! Bilo je neizbježno ... Neka bolji pobijedi!
32
Izgubio je glavu! Čuvaj se, Otone! Mogao bi te ubiti!
Mrtav! Bolji si, Berarde!
33
Namjerno sam ti dopustio neka mi raniš rame! Žrtvovao sam svoje meso za pobjedu ... Priđi ...
Sada to shvaćam, časni učitelju ...
Ti su najbolji učenik kojega sam ikad podučavao! U svemu si me nadišao! Uz jednu iznimku ... Još uvijek pokušavaš pobijediti, a da baš ništa ne žrtvuješ! Ništa o davanju sebe ne znaš! Pobijedit ćeš tek kada naučiš gubiti!
Otone von Salzo, kada sam te vidio kako, obnevidio od bijesa, izlaziš ispod onoga bloka i koriš nas što smo te spasili, shvatio sam, pun ponosa, kako se moja kćer nije prevarila i kako si ti moj nasljednik ...
Shvatio si moju lekciju, ali ... Jesi li spreman žrtvovati ono što jesi kako bi se primio sve moje?
Jesam, oče.
Savršeno! Onda ... gledaj! Svaki Castaka nosi ovaj biljeg od rođenja. Upiješ li moj duh, i ti ćeš ga nositi ...
34
Usredotoči oba svoja oka na moju lijevu zjenicu ... Dovršit ćemo prijenos.
35
Eto, prijenos je obavljen!
Od sada nadalje ja ću biti jedno s tvojim bićem, Otone. Uz to, zahvaljujući tebi, tradicija će se nastaviti ... Zbogom svima ... Ja umirem.
Smiri se, Edna! Ne daj da te preplave osjećaji nedostojni tvoje ratničke kaste ...
Oče, ne!
Da, moj se život ovdje okončava! Dogodit će se promjene koje ne želim gledati! Naše će čudesno utočište preplaviti sve grabljivice galaksije, žedne Marmoline krvi ...
Upotrijebit će zatim sveto ulje za svoje svetogrdne osvajačke ratove. Toj neumitnoj propasti odbijam nazočiti.
36
Prestat ću disati ... Bacite moje tijelo u plavi ocean ...
O! Opet će mi pregorjeti dioda!
I barun je, divljačkom tvrdoglavošću, zadržavao dah sve do svoje smrti ...
Deset dana poslije, nebo se Marmole zacrnjelo od letećih proždrljivaca ...
Ubrzo se zametnula bitka između tehno-tehna, himanskih ubojica, gusara Ekonomata, pirata s Laylora IV, troglosocijaličkih ratnika, plaćenika Maganata i drugih strvinara ...
37
... no sve su ih samljele divovske oklopnjače carske moći ...
... samo kako bi ih, na pragu pobjede, izdala crna endostraža ...
Opkolili su našu utvrdu, ali ne napadaju nas! Prije no što nas likvidiraju, moraju doznati kako dobivamo epifit, a to mogu postići jedino mučenjem ili pregovaranjem ...
Trgovati? Nikada! Mi, preostale Castake, preziremo zlo i ponijet ćemo se časno! Zakleli smo se Carstvu na vjernost!
38
Carstvo se povuklo ...
Nije važno Carstvo! Ono što je važno jest naša zakletva! Onaj tko vjeruje u čast i poštenje, mora ostati odan zadanoj riječi ... To znači i samome sebi! Borit ćemo se!
Predajte se i poštedjet ćemo vas!
U koga je odvažnosti, neka me slijedi!
150 nas je ratnika, opremljenih prapovijesnim oružjem, Edna ... Njih je 1500 ubojica naoružanih svim postatomskim sredstvima. Zgazit će nas ...
Smrt je jedini put ratnika ... Radije ćemo umrijeti u borbi nego se obeščastiti nagodbom ...
Zaustavite je!
39
Uz tebe sam , majko! Ne bih mogao živjeti, prezirući se!
Kroz ove dveri nitko neće proći!
Pamet u glavu, gospođo!
JAOOJ!
Ratnika ništa ne može odvratiti od donešene odluke!
Oooo!
Mir ljudi! Ne želim da itko pogine zbog gorljivosti!
40
Slušajte me!
STOJ!
Vi ste osobna garda cara i carice! Kako se usuđujete ovako odmetnuti? Ratnik koji smetne s uma svoju dužnost nije ništa do li bijedna kukavica! ...
Vratite si dostojanstvo! Odbijte poslušati svoje zločinačke generale, gladne vlasti!
PALI!
41
Umrla je ni za što, jer je tako htjela! Kakva šteta!
Moj je otac, znači, slabić! Polomio mi je noge jer se bojao gledati me kako vodim napad!
Dosta, Bari! Trebaš mi živ! Zbog tvoje bismo naglosti mogli počiniti kobnu grešku ...
Tko će me imati odvažnosti ponijeti do ostataka moje majke? ... Želim umrijeti kao i ona! Junački!
Ratnička čast nije u umiranju već u pobjedi! A varka je jednako časno oružje ...
Nemaš časti ...
42
Oružje endogarde je moćno, ali njime se lasno ubija samo iz daljine!
Već stoljećima njihovi bataljuni ne znaju ništa o borbi prsa o prsa! Ali mi, mi smo za to spremni!
Barun je rekao: “Čak i nadmoćnog ćeš neprijatelja pobijediti u borbi samom voljom da ga uništiš” ...
Ti ćeš, Hohenhole, s polovicom naših ratnika napasti po sjevernome boku, prići im što bliže možeš, doći im prsa o prsa ...
... a ti ćeš, Konrathe, isto učiniti na južnome boku ... Morate prisiliti endogardu da ostane zbijena ... Izaći ćete kroz tajne prolaze ...
A ja, ja ću ih napasti po sredini.
Gurnite te blokove, junaci! Niti jedan od tih pasa ne smije napredovati ni pedlja! Dužnost je teška poput planine, ali smrt je lagana poput pera ...
43
Navalite! Slijedite moj ritam, drugovi! Ti su oklopljeni majmuni ...
... manje opaki no što izgledaju! “Kad se radi o pobjedi, sve je dopušteno” ...
... i dok su blizanci, sokoljeni samoubilačkom hrabrošću i pomalo zaklonjeni lebdećim blokovima mramora, zadržavali prodor endogarde, Oton von Salza se, naoružan običnim kratkim bodežom, bližio srcu neprijateljske vojske tajnim podzemnim prolazom ...
Neizdržive li napetosti! Programi mi se pregrijavaju! Možeš li mi dati čašicu supermaziva?
44
Ubijaj!
I tako je Oton von Salza, šukundjed moga gospodara, nadljudskom preciznošću tražeći i pronalazeći i najmanje pukotine u naizgled neprobojnim oklopima, te zarivajući u njih svoju minijaturnu čeličnu oštricu, sam dokrajčio 1500 endogardista!
45
O, Tonto! Kako li se samo ponosiš njime! Popij čašicu supermaziva sa mnom, daj!
Prekrivena truplima, udolina je nalikovala crnomu jezeru ...
TraĹžeći Hohenholea, svoga poruÄ?nika, Oton se zaputio na sjever bojnoga polja ...
46
Tek je nakon toga odao posljednju počast svojoj supruzi Edni, pred stijenom na kojoj je njezino tijelo bilo rasuto ...
... zatim se uputio na jug i pronašao tijelo Konratha, svog drugog vjernog druga ...
Držala si se riječi svoga oca, svoga gospodara: “Srčan ratnik ne misli o pobjedi ni o porazu ...”
47
“... već se sa žarom bori sve do smrti. Tek tada je ostvario svoju sudbinu ...”
Naposlijetku je ponizno kleknuo pred sina svoga, Barija, i povio mu noge ...
Počivaj časno, Edna. Ušla si u tišinu, a tišina je duša svega ...
Oprosti mi, oče ... Loše sam te prosudio ... Ti si najplemenitiji od naše kaste!
48
Razumijem, sine moj ... Ali moraš znati kako ćemo svakako morati pregovarati s Carstvom ... Da ... Kako god okreneš, epifit će biti ukaljan ...
Zahvaljujući međusistemskim uhodama, vijest se o junaštvu Otona, novog baruna od Castake, proširila čitavom galaksijom ...
49
Tjedan dana poslije, zlatna lađa carskoga para, koju je ovoga puta štitila nova endogarda, purpurne boje, sletjela je na Marmolu ...
Oton i Bari bili su pohvaljeni i odlikovani ...
... a zatim su počeli pregovori u privatnim odajama.
Vaše visosti ... Moj sin i ja jedini smo koji poznajemo tajnu epifita ... Nikakvo je mučenje neće izvući iz nas ... a ako je pokušate doznati bez nas, potrošit ćete godine tražeći ga po ovom neizmjernom planetu ...
Čitavo carstvo nestrpljivo čeka naš dogovor. Na stvar, barune! ... Uvjeti!
50
Mi smo najodanije sluge vaših visosti ... Ne tražimo za sebe nego razuman postotak od prodaje ...
... kao i jedan nov, plodan planet za moga sina i mene, na kojeg ćemo, kamen po kamen, prenijeti našu utvrdu ... Uz to ...
Uz to?
Uz to?
Za Barija tražim poklon koji će mu vratiti radost koju je izgubio zbog svojih slomljenih nogu ...
Poklon? Za mene? Ništa mi ne treba! Bila bi neoprostiva pogreška pokleknuti pred zlom kobi ...
Car pristaje na vaš zahtjev, barune ... A sada nas odvedite do epifita! ...
Da, do epifita, smjesta! Onda ćemo vidjeti za poklon ...
51
52
Ovuda, vaše visosti ...
Ove je stube isklesala obitelj Castaka pred više tisućljeća ...
53
O, nepojmljive li vizije! Neizmjernog li oceana! ... Najveće blago carstva!
Epifit je sveta krv mramornog planeta ... Castake su je oduvijek štovali ... i čuvali njezinu tajnu.
Da, Magaello, ta će nova energija uzdrmati cijelo carstvo! Bit ćemo najmoćniji u galaksiji!
Vremena se mijenjaju, oče! Ne može se zakočiti povijest! ... Epifit će uskoro ući u političko-vojno i trgovinsko nadmetanje, na što veću dobrobit našega carstva! Neka bude ...
54
Ali, reci mi, Tonto ... Jesu li im dali sve što su tražili ili su ih pokušali prevariti?
Ah, Lotare, tvoj te skeptički duh tjera sumnjati u sve, pa i u carsku riječ! Dodijelili su im razuman postotak od prodaje epifita. Otuda dolazi nemjerivo bogatstvo metabaruna ...
Jesu, Lotare ... Kamen po kamen ... Kao dio nagodbe pripao im je čudesni svijet Okhara, u sazviježđu Dijamanta ...
Lijepo, Tonto! No, jesu li im dali i posve nov te plodan planet na kojeg su kamen po kamen mogli prenijeti utvrdu Castaka?
Tako je, Lotare ... Kad su se najposlije smjestili na Okharu, poslali su im čudesan poklon!
A Barijev poklon? Jesu li mu ga dali? Još mi nisi rekao što je Oton zaiskao ... Sigurno nešto izvanredno! Ne mogu ni zamisliti što bi moglo razvedriti mladoga ratnika, obogAljenog na sve vijeke ...
Što je to bilo? Brzo mi reci, da mi se strujna kola ne istale!
55
Bio je to ždrijebac, Lotare! Živi primjerak vrste koja je izumrla prije dvadeset tisuća godina, nakon šestoga svjetskog rata! Njegovi su geni bili sačuvani u genetskom muzeju carske palače ...
Koliko je stajao? Stotinu tona zlata! Posljednji konj u svim galaksijama, oživljen zahvaljujući naporima vojske znanstvenika tehno-tehna!
O!
Nemam riječi kojima bih ti zahvalio, oče! Uspijem li jednoga dana zajahati ovo čudo, vratit će mi se volja za životom, siguran sam!
Ova je životinja rođena za tebe, Bari! Ponudi mu malo šećera, daj mu ime i slušat će te ...
I kako ga je momak krstio “Šazamom”, tako ga je konj prihvatio kao svoga gospodara. Za Barija je počeo nov život. Najposlije je mogao otkriti i zavoljeti rajski vrt njihovog novog planeta ...
56
Juri, Šazame! Preskoči ponore! Mi letimo!
Bravo, prijatelju! Večeras ćemo se Oton i ja sladiti pečenkom karviza! Mljac ... A za tebe imam aldebaransku zob!
Oprostite mi, gospodaru Otone ... Mladi mi Bari nije dopustio da ga razodjenem ... Toliko je iscrpljen da je jedva jeo i zaspao je istoga časa kada je dodirnuo postelju ...
zzzzzz ...
Nikad ga nisam vidio tako sretnog ... Blažen bio nevidljivi beskraj ....
I ja sâm, dobri moj Ikutta, teško podnosim ledenu samoću svoga ležaja i potrebna mi je družica ...
Šazama je sama providnost poslala. Pogotovo za ovo doba godine kad noćne magle izazivaju sjetu ...
57
Bulgorovih mi parožaka! U ovoj ćemo se prokletoj magli svi pogubiti!
A skriveni njome ćemo se tim lakše dokopati konja! Idemo!
Imao si pravo, Wultore! Paleobusola nije podbacila ...
Nemoj ni ti, Tokkare ... Ni tvoj dezintegrator mramora!
Ne boj se! Vjerujem mu koliko i vlastitom udu! Bogatstvo nas čeka! Na posao!
58
Ne brini, Ulkrane ... Mramor utvrde privlači iglu naše paleo-busole! Ne možemo se izgubiti!
Bravo! Zvjerka je naša!
Ako ne zarže!
Slijedi me kao zatravljen ... i nijem poput šarana!
Otčepi bočicu sintetiziranih izlučevina ždrijebice, Bargote. I nadajmo se da su, nakon svih ovih stoljeća, tehno-tehnoi sastavili pravi miris ...
Vratimo se po našim tragovima ... Magla je još gušća, a moja se paleobusola poremetila ...
Imamo cijelu noć kako bismo stigli do broda, Ulkrane! U ovoj utvrdi svi hrču poput gomile akvajenskih lirurga.
Probudi se Iku-tta! Sanjao sam kako razbojnici otimlju Šazama! Potrčimo do štale!
59
Nitkovi! Odveli su ga! Progonit ću ih i pobiti ih sve! Uz ovu maglu, nisu mogli daleko odmaći!
Ne idite, gospodaru! Noge su vam još slabe! Hitam obavijestiti vašeg oca, baruna ...
Tisuće isprika, gospodaru Otone ... Velika je nevolja i pogibelj ... Konj ukraden ... Mladi Bari progoni kradljivce ... Nije ga se dalo zaustaviti ... Mogli bi ga ubiti ... Dopustite mi neka se ubijem ...
Nitko neće naći moga konja, ako ne ja! I bez nogu ih mogu pobijediti ... U mome je duhu pobjeda već postignuta!
Dosta, Iku-tta! Prestani s glupostima i dodaj mi moj oklop! Brzo!
Četvorica ... u oklopima SBR 17 s ubrzivačem spina ... Koračaju oklijevajući ... Tragovi su svježi ... Imaju jedva deset minuta prednosti pred nama ...
Ne diži uzbunu, Iku-tta! Ne želim da itko dozna za poraz moga sina! Na obogaljenim ih nogama neće nikada dostići! Ja ću se pobrinuti za njih ... Te će ništarije svoju odvažnosti platiti životima!
60
Ne vidim ništa! A tako i oni ... Ali imam jednu prednost napamet poznajem put!
Prvi!
I drugi!
61
Grgljlj! ...
Bargote! Ulkrane! Vultore! ... Gdje ste?! ... Eheej! Odgovorite ...
I treći!
Aaarrgh!
62
Aah! Oče ... K-k ... konj ...
I četvrti!
Bari ...
BARI!
63
OÄ?e ... Mogao sam ga ... vra ... vrati ... ti. I ja ... sam ... ratnik ... aah!
Oprosti mi!
Bari ...
Bari ...
64
Oprosti mi ...
Barunove su slabine i bedra bili potpuno uništeni ... Utvrde se dokopao tek zahvaljujući Šazamu ...
Nakon mjeseci i mjeseci hrvanja sa smrću izvukao se uz pomoć brižne njege Iku-tte i njegovih dviju kćeri ...
Neee! Ubio sam razbojnika ... Ne svoga sina .. Ne barija ... Bari! Odgovori mi ... Vrati mi se ... Smrt je samo iluzija ... Probudimo se ...
Dragocjena je ptica ... crvenoga grla ... pala na tlo ... i preobrazila se u cvijet ... Koji je rastao i rastao ... do ponad neba ... Vaš će sin biti slavan ratnik ... Spavajte ... Odmorite se gospodaru ...
65
Oton von Salza, odrekavši se čiste borilačke vještine, uložio je velik dio svoga basnoslovnog bogatstva u stvaranje prvih metabarunskih oružja ...
Samo čas, Tonto! Nešto mi nije jasno ... Biosima trebaju spolni organi kako bi se razmnožavali, nije li tako?
Također je uveo i drevnu tradiciju kibernetskih implantata, ugradivši si multiprotonsku zdjelicu ...
Kako onda? Ako je Bari mrtav, a Othon von Salza uškopljen, kako je mogao imati novog sina?! Je li usvojio siroče kako bi nastavio svoj rod?
Tako je ... Ud, mošnje, sjeme ...
Ne, Lotare! Nikoga nije usvojio ... Dobio je sina od žene koju je volio ... Sina koji je bio meso njegova mesa, krv njegove krvi ...
O, kako me plavi znatiželja! Osjećam kako bi mi nanovo mogla pregorjeti dioda ... Ispričaj mi brzo ... Kako se to dogodilo?!
Vrijeme je da pripremimo večeru. Naš bi se gospodar Metabarun mogao svakog časa vratiti. Pričat ću ti sutra ...
Navlakušo!
66