Cvijet u cvijeću by Studio za umjetnost i dizajn Nikola Sinkovic

IMPRESSUM Društvo ”Naša djeca” Stubičke Toplice :: A Strmečka cesta 5a, 49244 Stubičke Toplice :: T 049 282 531 NAKLADNIK

Brigitte Gmaz

ZA NAKLADNIKA

Brigitte Gmaz

GLAVNA UREDNICA

Dubravka Orešić Dreven LEKTORICA

Društvo ”Naša djeca” Stubičke Toplice :: Osnovna škola Stubičke Toplice :: Dječji vrtić “Zvirek” Stubičke Toplice ORGANIZATORI

Općina Stubičke Toplice POKROVITELJ

Nikola Sinković, prof. mentor :: Loven Horvatić, grafički dizajner :: Kristina Vukić, odgajatelj :: Brigitte Gmaz, dipl. učiteljica, savjetnik POVJERENSTVO ZA ODABIR LIKOVNIH RADOVA

Hrvoje Kovačević, književnik :: Ines Krušelj-Vidas, prof. savjetnik :: Martina Mirt Ordanić, pjesnikinja POVJERENSTVO ZA ODABIR LITERARNIH RADOVA

Studio za umjetnost i dizajn Nikola Sinković :: W www.nikolasinkovic.com OBLIKOVANJE I PRIPREMA ZA TISAK

Studio za dizajn i tisak Arkuš :: E arkush@arkush.hr TISAK

Zrinka Košić Bosnar FOTOGRAFIJE

120 komada NAKLADA

Cvijet u cvijeću / 3. natječaj Zbornik likovnih i literarnih radova djece predškolske dobi i učenika osnovnih škola Organizator: Društvo ”Naša djeca” Stubičke Toplice Pokrovitelj: Općina Stubičke Toplice

Stubičke Toplice, studeni 2014.

PREDGOVOR Društvo Naša djeca Stubičke Toplice po treći je put pokrenulo dječji likovno-literarni natječaj “Cvijet u cvijeću” s ciljem razvijanja svijesti o važnosti očuvanja biološke raznolikosti i tradicijskog bilja kod najmlađih. Projekt se provodi u sklopu već tradicionalne ekološko-edukativne akcije “Cvijet u cvijeću” koju kontinuirano provodi Turistička zajednica Općine Stubičke Toplice u projektu Hrvatske turističke zajednice “Volim Hrvatsku” uz suradnju s Radnim tijelom za ekologiju i kulturu Općine. Cilj je animiranje svih čimbenika koji sudjeluju u stvaranju slike općine kao ekološki orijentirane i razvijanja svijesti ljudi da svojim marljivim radom i uređenjem prostora na kojem djeluju i žive, mogu utjecati na prepoznatljivost Stubičkih Toplica u Krapinsko-zagorskoj županiji, ali i u Republici Hrvatskoj. Na ovogodišnji natječaj pristiglo je 149 likovnih i 60 literarnih radova iz 16 osnovnih škola i 6 dječjih vrtića iz Republike Hrvatske. Stručno je povjerenstvo imalo težak zadatak odabrati najuspješnije ostvaraje u mnoštvu izvrsnih dječjih uradaka vođenih stručnim odgajateljima, učiteljima i profesorima. U kategoriji djece vrtićke dobi povjerenstvo je odabralo i odlučilo nagraditi 5 dječjih likovnih radova kao i u kategoriji učenika od 1. do 4. razreda te učenika od 5. do 8. razreda. Povjerenstvo za odabir literarnih radova odlučilo je nagraditi iz svake kategorije po 5 uradaka. Vrlo bogat i plodonosan rad vidljiv je riječju i slikom u prigodnom Zborniku. Brigitte Gmaz

EMOCIJA, MAŠTA, MEMORIJA I EKSPRESIJA Promatrajući dječje likovno stvaralaštvo nužno se nameće jedna premisa – ono nam prikazuje put čovjeka prema spoznaji realnog svijeta, ali s tom razlikom što se taj vizualni preobražaj puno brže ponavlja. Uvažavajući ovaj povijesni kontekst kao i metode i pravila likovnog izražavanja, često dolazimo u iskušenje da nove generacije “učimo” crtati, a crtanje se ne bi smjelo učiti jer se stvaralački možemo izraziti samo na osnovu vlastite slobodne interpretacije nauštrub “gramatike i pravopisa” crtanja. Upravo u radovima natječaja “Cvijet u cvijeću” uočavamo kako je sâm stvaralački čin najvažniji za dijete koje crta. Djeca u potpunosti i neposredno koriste svoje iskustvo vizualnog u svijetu koje ih okružuje kako bi crtali onako kako osjećaju primjenjujući raznovrsne likovne tehnike od crtačkih poput flomastera i tuša do slikarskih kao što su gvaš, akvarel i tempera potom grafičkih tehnika monotipije i kolografije te kombiniranjem već navedenih ili grataža i korištenja toplog ljepila u kombinaciji s gvašem. Velika kvaliteta radova prispjelih na natječaj proizlazi upravo iz ove činjenice kako je motiv podređen likovnom govoru, jer kad različitim likovnim izražajnim elementima i načinima njihove izvedbe u različitim likovnim materijalima i sredstvima uspostavimo uravnotežen međusobni odnos crta, mrlja, točki, tekstura i tonova uz uspjelu kompoziciju na formatu govorimo o vizualnoj ljepoti. Jasno je kako je dječje crtanje odraz emocije, mašte, memorije i ekspresije, odnosno, svega što ponekad nedostaje nama odraslima. U prikazima cvijeća i prirode očitavamo likovni senzibilitet iako ne i u potpunosti svjesno umjetničko htijenje kao kod likovnog izražavanja zrelih umjetnika. To je ponajprije vidljivo u radovima mlađih dobnih skupina, dječjih vrtića i nižih razreda, dok u radovima učenika viših razreda uočavamo začetke svjesnog htijenja da se nešto nacrta.

Na kraju bih pohvalio sve mentore, bez obzira jesu li radovi njihovih učenika odabrani među najbolje, zato što su poštovali faze razvoja dječjeg stvaralaštva umjesto inzistiranja na tehnički savršeno izvedenom crtežu bez traga emotivne naivne dječje ekspresije. Kako se ovaj natječaj odvija već treću godinu zaredom i pretendira postati tradicionalnim, vjerujem kako će i ubuduće pristizati sve više kvalitetnih likovnih radova na zadovoljstvo organizatora, odgajatelja, učitelja i, prije svih, naših malih likovnih stvaraoca. Nikola Sinković

LJUDSKE OSOBINE PRIPISANE CVIJEĆU Na literarni dio natječaja “Cvijet u cvijeću” pristiglo je šezdeset radova, dvadeset i pet napisali su učenici nižih razreda, dok su učenici viših razreda autori trideset i pet radova. Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Ines Krušelj Vidas, Martina Mirt Ordanić i Hrvoje Kovačević ni ove godine nije imalo jednostavan zadatak, među uradcima je bilo mnoštvo kvalitetnih. Teme ovogodišnjeg literarnog dijela natječaja bile su Razgovori ugodni u vrtu moje bake i Gizdave rože. Kao što se već iz naslova nagrađenih radova vidi, značajan postotak malih literata spomenutim temama naslovio je svoje radove, no u pristupu su ipak iskazali bogatu raznolikost. Gizdave rože nekima od njih djeluju oholo (što zapravo sugerira i sam naziv teme) pa su tu ljudsku osobinu pripisali cvijeću, najčešće ružama, te razvili priče koje se temelje na odnosu s manje atraktivnim susjedima u vrtu. U konačnici obavezno skromno cvijeće posrami oholo. Uz to se razvijaju i različiti drugi odnosi među raznim vrstama cvijeća i ostalim posjetiocima te stanarima vrtova. Ima i filozofskih pristupa. Raskošna ljepota cvijeća traje kroz proljeće i ljeto što navodi autore da razmišljaju o životnim mijenama. Zaključuju kako treba uživati u svakom trenutku jer je prolazan. Neki idu i korak dalje pa se bave činjenicom da latice venu, ali ostaje korijenje. Ljepota je besmrtna. Dakako, ni bake nisu zaboravljene. Pojavljuju se kao vrijedne čuvarice tradicijskih vrtova i mudre savjetnice u svim životnim prilikama. Gizdave ih rože podsjećaju na njihovu davnu mladost pa ljubav prema cvijeću uspijevaju razviti i kod treće generacije. Vatromet cvjetnih boja i oblika u malih je autora potaknuo vatromet mašte u kojemu su članovi prosudbenog povjerenstva uistinu uživali. Uz to treba napomenuti kako je natpolovična većina radova napisana na narječju tako da ovaj natječaj značajno pridonosi i očuvanju zavičajnog izričaja. Hrvoje Kovačević

1. nagrada dječji vrtići Matej Šipura :::: srednja mješovita skupina, Dječji vrtić ”Rožica”, Veliko Trgovišće Mentorice: Marina Bišćan, Anamarija Kralj Šladarec

2. nagrada dječji vrtići Lana Firšt :::: starija mješovita skupina, Dječji vrtić ”Kesten”, Klanjec Mentorica: Biserka Kušanić

3. nagrada dječji vrtići Sara Cerovečki :::: starija vrtićka skupina, Dječji vrtić ”Zvirek”, Stubičke Toplice Mentorica: Tamara Mačković

4. nagrada dječji vrtići Greta Kovačić :::: starija skupina Zvončići, Dječji vrtić ”Balončica”, Hum na Sutli Mentorica: Tanja Kolar

5. nagrada dječji vrtići Lucija Mlinarić :::: starija vrtićka skupina, Dječji vrtić ”Zvirek”, Stubičke Toplice Mentorica: Tamara Mačković

GIZDAVA ROŽA Daj me poglej kak sam liepa i črljena. Ni jena nije kak ja, ni ona žuta, a ni biela. Poglej me zdaj, kak liepe zgledam. Kakva mi je kruna, kak od kraljice. Zutra morti več ne tak, zate poglej me zdaj! Morti bu zutra mraz, se poparim pak ne čas. 1. nagrada 1.-4. razred Jakov Gmaz :::: 4.b, OŠ Stubičke Toplice Mentorica: Dubravka Orešić Dreven

FALA Bila jenput jena roža. I to ne bile kakva roža! Bila je fest gizdava. I tak se falila, i tak se šepurila kak kokot v svojem kokošinjcu. I tak se duge falila da je najlepša roža sve dok nije došel deda Joža. On za njene fale nije maril pa ju je vu vazu postavil. Al nije ona prešla skroz z vrta, ostavila je svoje korenje. Kad je ono zraslo i procvalo, falilo se na sve strane da je ono, kak i mati, bez i jene mane. 2. nagrada 1.-4. razred Dorotea Kurelja :::: 4.c, OŠ Oroslavje Mentorica: Suzana Sadaić

GIZDAVE ROŽE Na oknu v tegljinu cvale su tri rože jena od druge gizdavejša. Prva si je spomenula kak je najkrasnejša, druga kak je najboljša, a trejta si je pak vmislila kak je najpametnejša. Gda je vane curel dežđ, močil i trgal druge cvetje, one su se na oknu skrite od vetra i dežđa svadile. Gda se vrtlarica Anka vrnula v hižu, mam su vtihnule. Anka im je donesla novog priatelja, krasneg žuteg tulipana. Gizdave rože su se mam zaljubile. Počele su se još bolje prenemagati, namigavati, zdihavati i jena drugu kuditi. Napokon su se zmislile da pitaju tulipana tera mu je od njih najdragša. Tulipan ih ni imel rada jer su se furt svadile. Rekel im je: „Se tri ste lepe, al ste gizdave, svadljive i tračljive. Takve vas ne bu nišče štel. Ja več imam dragu, skromnu i dobru tratinčicu.“ Te rieči su pogodile gizdave rože. Mam su se obrnule na drugu stran srdite na gizdavoga tulipana. 3. nagrada 1.-4. razred Matea Ljubić :::: 4.b, OŠ Stubičke Toplice Mentorica: Dubravka Orešić Dreven

Gizdava roža Jenega dena h vrtu moje babice našla sem jenu rožu. Bila je črlena kak jagoda i zgledala je kak da se pravi važna. Sakoga dena kraj nje sam se igrala i gledela sam kak je lepa. Štela sem znati kak se ta roža zove pak sam pitala babicu. Povedala mi je da je to gatroža najgizdaveša roža h njenjem vrtu. Babica mi je povedala da je baš takvu gatrožu dobila od dedeka dok je još bila puca. Zate je je ta roža pri srcu fest draga, a i mene.

4. nagrada 1.-4. razred Ana Ljubić Repar :::: 2.a, OŠ Stubičke Toplice Mentorica: Monika Barić

Razgovori ugodni u vrtu moje bake U vrtu moje bake rastu veličanstveni tulipani, nježne tratinčice i umorne zijevalice. Njega godišnje posjeti više od 40.000 životinja kao što su: psi, mačke, sićušni cvjetni pauci, ježevi, leptiri, vjeverice i ptice. Jednoga dana u vrt je došla jedna jako slatka patka koja jako voli jesti kukce i paučnjake. Došla je do mjesta gdje rastu tulipani i rekla: “Oooo! Kako puno predivnih tulipana.” Sutradan je patku probudilo deranje tulipana: “Aaaa! Puni smo sićušnih cvjetnih pauka!!!” Patka je rekla: “O, ne! Ovi prelijepi tulipani su napadnuti!!!” Patka je krenula u akciju i za nekoliko sekundi jedan je tulipan bio izbavljen iz nevolje. Povikao je: “Spašen sam! Spašen sam! Spašen sam!” Patka je opet krenula u akciju. Spasila je tulipan tako što je pojela cvjetne pauke. I tako je patka izbavljala jednog po jednog tulipana. Iz nevolje je izbavila sve tulipane. Sretni i zadovoljni svi zajedno su povikali: “Proglašavamo te super junakom Superpatkom!!!!!” Patka je odgovorila: “Zašto mislite da sam superjunak? Ja sam samo obična patka.” Svi tulipani su opet zajedno rekli: “Ti ne znaš koliko to nama puno znači.” I tako je patka priznala da je superjunak Superpatka. Za dva dana ujutro je čula deranje s drveta: ”Nema mojih žireva i lješnjaka!” Patka se pitala: “Tko bi to mogao biti?” Ubrzo je saznala da je to bila vjeverica i pitala ju je: “Mogu li ti pomoći?” Nato će vjeverica: ”Da, možeš. Netko mi je ukrao moje žireve i lješnjake.” Za nekoliko dana patka je pronašla žireve i lješnjake. Pozvala je vjevericu i pokazala gdje su. Vjeverica se čudila: “To je kuća moga prijatelja ježića, ali zašto bi mi ukrao moje žireve i lješnjake?” Pričekali su ježića, a kad je došao, patka ga je upitala: “Zašto si svojoj prijateljici vjeverici ukrao njene žireve i lješnjake?” Nato će ježić: “Zato što sam ju jedan dan lijepo zamolio »vjeverice, možeš li mi dobaciti jednu jabuku? Ja se ne mogu penjati na drvo.«, a ona mi je rekla »neću«, pa sam joj vratio.” Patka je rekla ježiću: “Nisi joj trebao vratiti., a zatim vjeverici, “on ti ne bi vratio da si mu dobacila jabuku.” I tako su se ježić i vjeverica pomirili, a patka koja je superjunak Superpatka nastavila je spašavati i pomagati biljkama i životinjama u vrtu moje bake. 5. nagrada 1.-4. razred Maks Brunović :::: 2.b, OŠ Vladimira Nazora, Zagreb Mentorica: Alisa Besek

1. nagrada 1.-4. razred Rina PaviÄ&#x2021; :::: 4.a, OĹ Janka Leskovara, Pregrada Mentorica: Gordana Hamer

2. nagrada 1.-4. razred Pablo Roko Medija :::: 4.a, OĹ Nikola Tesla, Rijeka Mentorica: Marijana ViĹžetin

3. nagrada 1.-4. razred Jakov Zrinščak :::: 2.a, OŠ Stubičke Toplice Mentorica: Monika Barić

4. nagrada 1.-4. razred Mia Ĺ antek :::: 3. r., OĹ Zlatar Bistrica Mentorica: Ana-Marija Smoljanec

5. nagrada 1.-4. razred Jan Šipek :::: 3.b, OŠ Oroslavje Mentorica: Ankica Šuk

VISIBABA I HRAST Snijeg se brzo topi. Sunašce se diže. Pjev ptica sve je jači. Proljeće nam stiže. Ispod snijega sramežljivo visibaba diže glavu. Provjerava samo je li došlo vrijeme pravo da ostalim vjesnicima kaže zdravo. VISIBABA: Hej…, halo, stari hrastu, jesi li vidio već koju lastu? Pomakni se, zar ne vidiš da mi smeta tvoja kita, ja još nisam sunca sita. Hladan vjetar još zavija i hrastove grane svija. HRAST: Opa, mala, što je tebi, zar ne vidiš pokrov bijeli? Snijeg još nije sav nestao, pa ni hladan vjetar prestao. Zašto li si već provirila, zima još se nije smirila. Ovo sunce zube ima, svu će tebe izgrist njima. VISIBABA: Neće, hraste, nemoj brinut, dovoljno je jako pa će brzo snježni poplun skinut. Jaglačeve trublje male, već ujutro te budu zvale. A jedan će crni kos, veselo skakat bos. Nožice ga neće zepsti,

Ni grlo ga neće grepsti. Čim jaglaci trubit stanu, pupoljci će tvoju prekriti granu. HRAST: Kako želiš, mali stvore, no smrznut ćeš se prije zore. Latice su tvoje nježne, a padine još su snježne. Ledeno ti srce ima ova hladna, snježna zima. Zaledit će tvoje lati, mislim da to moraš znati. VISIBABA: Nemoj, hraste, zbog mene tužan biti, ništa loše neće se dogoditi. Visibaba jesam mala, no nisam s Marsa pala. Okrutna je zima, znam, al mene ju je malo sram. Kad me vidi snijeg se ježi i od mene brzo bježi . Pozvat ću ja sunce jače, pa nek zima samo plače. Ujutro ćeš sretan biti Sunce će te probuditi. 1. nagrada 5.-8. razred Nika Jagečić :::: 6.c, OŠ Oroslavje Mentorica: Vesnica Kantoci

LJEPOTA RUŽINIH LATICA Zovem se Ruža. Ima me u svim bojama, a moja me prijateljica voli najviše u tamnocrvenoj boji, boji ljubavi. Živjela sam u prekrasnom vrtu, na brežuljku, gdje sunce, dočim izviri, mene dotakne i poželi dobro jutro. Ptičice su svaki dan skladale novu melodiju i uveseljavale ovaj vrt prepun duginih boja. Dani su prolazili u veselju i radosti, a ja sam rasla i bivala sve ljepša i ljepša. Kako bi tko prolazio, silno se divio i čudio mojoj gracioznosti, mojim čvrstim laticama, prkosnom pogledu i uspravnom držanju. A ja sam, svjesna svoje ljepote, ponosno stajala, nedodirljiva u svoj toj čaroliji. Spuštala se noć, nebo se zatamnilo, počela je kišica koja je postajala sve jača i jača. Gromovi i munje parali su nebo, a vjetar je kidao sve pred sobom. Strah se uvukao u mene, stisnula sam se i pokušala zadržati uz ogradu, ali već sljedećeg trena našla sam se u opasnom zagrljaju vjetra: bacao me čas lijevo, čas desno, čas me vinuo u nebo, čas me bacao na tlo i tako sve dok se nije umorio i spustio me u obližnji jarak kraj puta. Još je neko vrijeme hukalo i fijukalo, a onda se sve utišalo i ostavilo za sobom krš i lom. Dugo sam tako ležala u blatu, pokidanih latica i slomljenog stasa. Ne znam koliko je vremena prošlo kada sam začula glasove koji su se približavali i bili sve jasniji i glasniji. Nečija ruka me dotaknula, nježno me podigla i zapitala što mi se desilo. Pogledala sam u te blage, plave oči, pune dobrote i topline, koje su me nosile i cijelo vrijeme nešto mi govorile. A onda smo došli do kuće, spustili se stepenicama do vrata i ušli u topli dom mog novog prijatelja. Pružio je ruku i poklonio me svojoj majci koja se dugo, dugo i vrlo brižno brinula za mene. Vidi se da mi je ljubav i pažnja godila jer sam opet onako lijepa i opet mamim uzdahe i poglede. Beskrajno sam zahvalna na pomoći i pažnji koja mi je pružena. Zato glasam za svijet u kojem ljubav pobjeđuje i već sutra mene ili neku ružu sličnu meni poklonite dragoj osobi i recite joj koliko vam znači. 2. nagrada 5.-8. razred Andrej Purković :::: 7. r., OŠ Nikola Tesla, Rijeka Mentorica: Irena Peić

Gizdave rože Ste videli liliju, Najrajši cvet babice moje Kak lepe kaže latice svoje Kakva divota to je! Vogjece sančeke gledi Njim se smeji Kak su ljepi, misli si. Gda su h vrtu Lepi dečki i lepe kate, To je kak da gledimo svate Vsaki je od vsakoga lepši. Klinčeki pod oblokom stojiju Na veliko i široko dišiju. Na protilet, Jurjevo, H vrtu su jurjevšice žute, A guci su seli na pute. Jorgovan beli Zadiši babičin vrt celi. Vsaku rožu babica rada ma Pak ju gladi i znova ih sadi. A ja si mislim: A moremo i mi biti kak rože, Tak čisti i posebni? 3. nagrada 5.-8. razred Lorena Novak :::: 8.b, OŠ Đurmanec Mentorica: Ksenija Zubić

* lilija- Marijin cvijet; vogjeci – neveni; lepi dečki – cinije; lepi dečki – astre; klinčeki – karanfili; jurjevšice – narcise; guci - jaglaci

Neven Proljeće je, ne vidi me se. Proljeće je, gazi me se. U tuzi venem, ne tješi me se. Svi u vaze odu, krase sobu. Nisam šaren, ali liječim. Činim ime, i nestanem, prije zime. 4. nagrada 5.-8. razred Juraj Zrinski :::: 7. r., OŠ Stubičke Toplice Mentorica: Danijela Sinković

Rože Pri klieti moje babice, čistam na vugliču, v zrak stršiju čiste guole šibe. Pičeju. Ternje imaju. Protuletje je… I ščijem sunčece male pogrieje, trni več nisu sami. Listi rasteju. Sakuga dana su male vekši. I viš na! Pupi su se počeli kazati. Polefko, umorne, spore… sakoga dana su lepši. A unda su se skroz otprli. Nigdar lepše rože videl nisi! Črlene.. Velike, glatke ke svila. Na tem grmu više nije bile šib, i ternje kak da se nekam skrile, zagubile…več same lijepe, velike, črlene rože hvis pogledavljeju. Saki teri bi prešel mime njih, ne bi same tak pogledal, več bi zastal, jenu bi si ftrgel i doma v kupicu del. Saki put mi se činile da jih je vse več i več. I bile ih je. One su rasle kak da ih nešči tira. A vjutre su bile najlepše…na laticam njejnim zasvijetlila rosa kak suzica, činile se kak da biseri z nje rasteju. Znal je i veter zapuhati, al je ona i dalje ostala kraljica med drugami rožami. Liepa, črlena, gizdava…Gda je došla zima, vse se zamrznule, posušile…latice su njejne opale, a na grmu su pak bile gole šibe. Z ternjem spod bieluga popluna. Ali ščiem su perve sunčekuve zrake prebile čez kmične oblake, posvietlile su ciele Zagorje, polja i trnace… i rožin grm. Pak je grm dobil nove oblecile, črlene kak kerf rože, lepše da lepših ni. Gizdavo su se stiskale k plotu, lepotom svojom zmamile divljenje i osmeh. Denes takvuga grma z rožah nebuš sigde našel. Ali tam, pri klieti moje babice, čistam na vugliču… 5. nagrada 5.-8. razred Patricia Frančina Gredičak :::: 6.a, OŠ Oroslavje Mentorica: Vesnica Kantoci

1. nagrada 5.-8. razred Helena Dolovčak :::: 6.r., OŠ Antuna Mihanovića, Petrovsko Mentorica: Mateja Vincelj

2. nagrada 5.-8. razred Martin PukutiÄ&#x2021; :::: 6. a, OĹ Zlatar Bistrica Mentorica: Ana-Marija Smoljanec

3. nagrada 5.-8. razred Karla Kunštek :::: 5.b, OŠ Sveti Križ Začretje Mentorica: Tatjana Prica

4. nagrada 5.-8. razred Andrija Krklec :::: 7. r., OĹ Antuna MihanoviÄ&#x2021;a, Petrovsko Mentorica: Mateja Vincelj

5. nagrada 5.-8. razred Iris Tušek :::: 6.a, Osnovna škola Sveti Križ Začretje Mentorica: Tatjana Prica

Zbornik likovnih i literarnih radova djece predĹĄkolske dobi i uÄ?enika osnovnih ĹĄkola 2014./2015.