Sv. Ivan od Križa, OCD- Izreke o svjetlu i ljubavi by Filip Neriv

www.hrkarmel.com

Sv. Ivan od Križa, OCD: Izreke o svjetlu i ljubavi Naslov izvornika: San Juan de la Cruz, Dichos de luz y amor. © "Symposion", Split, 1997.

I. ISUS I MARIJA (Prolog) O moj Bože i Ljubavi moja, duša se moja za tvoju ljubav hoće da pozabavi izradbom ovih pravila o božanskom svjetlu i ljubavi: zato da se, dok ih ja koji posjedujem znanje ne vršim kreposnim djelima (u kojima se, o Gospodine, više naslađuješ negoli u njihovoj spoznaji i u govoru o njima), barem drugi, potaknuti mojim riječima, okoriste za službu i ljubav prema tebi, i da moja duša ima utjehu što je dala prigodu da u drugima nađeš ono čega u mene nema. Ti, Gospodine, ljubiš razboritost, ti ljubiš svjetlost, ti ljubiš ljubav više od svih drugih djelatnosti duše. Ova će pravila biti razboritost za onoga koji putuje, svjetlost na njegovu putu i ljubav koja će ga podbadati i goniti naprijed. Neka, dakle, od ovih stranica bude daleko svjetovna retorika, neka se udalji ćaskanje i suhoparan govor slabe i prijevarne ljudske mudrosti koja ti se nikad nije sviđala. Govorit ću samo srcu nudeći mu riječi natopljene slatkoćom i ljubavlju, koje se tebi veoma sviđaju, otklanjajući prepreke i stupice svake vrsti, koje su mnogim dušama na putu te i ne znajući nailaze na njih i padaju u zabludu, pa u njoj ostaju jer su bijedne upale po neznanju, dok misle da su pogodile pravi put koji se sastoji u nasljedovanju tvojega preslatkog Sina Isusa Krista, našeg Gospodina, i u tom da Mu postanemo slični životom, značajem i krepostima i upriličeni Njemu u lišenosti i čistoći duha. Ah, udijeli nam sve ovo ti, Oče milosrđa, jer bez tebe ne možemo ništa učiniti. 1. Gospodin je uvijek otkrivao smrtnicima bogatstvo svoje mudrosti i duha, ali ga mnogo više otkriva u ova vremena u kojima zlo otkriva sve više i više svoje lice. 2. Tko te ikada, Gospodine Bože moj, kad te traži čistom i jednostavnom ljubavlju, neće naći po svojoj želji i miloj volji? Jer ti se prvi pokazuješ i dolaziš ususret onima koji za tobom čeznu. 3. Dok je put ravan i lagan za ljude dobre volje, onaj – naprotiv – koji je slabih nogu ili koji za put nema oduševljenja ni postojanosti, napredovat će malo i uz velik napor. 4. Bolje je biti opterećen težinom u društvu jakoga negoli hoditi bez tereta u društvu slabića. Kad si više opterećen, stojiš bliže Bogu koji je tvoja snaga i koji pomaže one što su u nevolji; kad si bez tereta, stojiš blizu sebi koji si sam svoja tromost. Krepčina i snaga duše jača i raste napornim vježbanjem u krepostima.

5. Koji hoće da se prođe bez oslanjanja na učitelja koji bi ga vodio, bit će sličan voćki koja se nalazi osamljena, posred polja, bez gospodara; pa će joj plodove, koliko god rodili, brati prolaznici i neće dozrijevati. 6. Dobrom rukom gospodara njegovana i čuvana voćka daje plod u svoje vrijeme. 7. Duša sama, bez iskusnog učitelja, slična je užarenom, ali osamljenom ugljenu: mjesto da se jače užari, on se ohlađuje. 8. Tko u osamljenosti pade, također ostaje osamljen u svom padu, i malo cijeni svoju dušu pouzdavajući se samo u se. 9. Pošto se ne bojiš pasti sam, kako misliš da ćeš sam ustati? Razmisli da dva ujedinjena mogu više negoli jedan sam. 10. Onaj koji pod teretom pada teško, teko opterećen, ustaje. 11. Koji padne jer je slijep, teško će sam slijep ustati; a ako i ustane sam, udarit će krivim putem. 12. Bog od tebe traži radije najmanji stupanj čiste savjesti, negoli sva djela što bi ih mogao učiniti. 13. Bog od tebe očekuje radije najniži stupanj poslušnosti i pokornosti, negoli sve usluge što ti se čini da mu ih možeš pružiti. 14. Bog kod tebe više cijeni pripravnost na suhoći i na trpljenje za njegovu ljubav, negoli sve duhovne utjehe i viđenja ili razmatranja što ih možeš imati ili učiniti. 15. Svladaj svoje želje i naći ćeš ono za čim ti srce čezne; zar ti možda znadeš da li je tvoja želja od Boga? 16. Preslatka Božja ljubavi, kako li si malo poznata! Koji ti napipa žile, taj prima okrepu. 17. I kad bi morao ostati u gorčini, nemoj raditi po svojoj volji, jer kad ispuniš svoju volju, gorčina će biti dvostruka. 18. Hodeći prema Bogu duša je manje čedna i manje čista ako u sebi nosi i najmanju težnju za zemaljskim stvarima, negoli da je mučena od svih najružnijih i najdosadnijih napasti i tmina koje se mogu zamisliti, samo ako svojom razumskom voljom ne pristaje uz njih. Pače se, u tim uvjetima, može s pouzdanjem približiti Božjem Veličanstvu koje kaže: "Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti!" 19. Gospodinu je milija duša koja se podvrgava onomu što je pravo uz suhoću i muku, negoli duša koja – manjkava u toj točki – sve radi s užitkom. 20. Gospodinu je milje djelo, koliko god bilo maleno, učinjeno skrovito i bez želje da bude poznato, negoli mnoga djela učinjena s tom željom; jer onaj koji s najčišćom 2

ljubavlju radi za Gospodina, ne samo što se ništa ne brine da njegova djela vide ljudi, nego ih ne čini ni zato da bi ih Bog vidio. Tako, kad, po pretpostavci, ne bi trebalo da ni Bog nikada ne dozna za njih, ne bi prestao da mu pruža jednaku službu, jednakim veseljem i čistoćom ljubavi. 21. Čisto i savršeno djelo, izvršeno iz ljubavi prema Bogu, pripravlja u čistu srcu savršeno kraljevstvo za svoga Gospodina. 22. Vrabac koji je sjeo na visak ima dvostruku muku: da se odlijepi od viska i da se očisti. Tako ima dvostruku muku onaj koji zadovoljava svojim požudama: da prevlada požude i, kad ih je prevladao, da se oslobodi onoga što je od njih ostalo uza nj priljubljeno. 23. Tko ne ide za požudama, letjet će lagano duhom, kao ptica na svojim krilima. 24. Muha koja sjeda na med sprečava sebi let; a duša privržena duhovnim ugodnostima sprečava svoju slobodu i motrenje. 25. Ne pokazuj se stvorovima, ako želiš u svojoj duši gledati jasno i jednostavno lice Božje; nego isprazni svoj duh i udalji se od stvorova, pa ćeš se kretati u božanskom sjaju: jer Bog ni u čemu nije sličan stvorovima. 26. Molitva zaljubljene duše Gospodine Bože, Ljubljeni moj! Ako te sjećanje na moje grijehe još zadržava da mi ne dadeš ono što te molim, čini, moj Bože, s obzirom na njih, kako hoćeš, jer to je stvar koju želim više od svega; ali, daj, radi po svojoj dobroti i milosrđu, pa ću te prepoznati po tome što mi ih opraštaš. Ako pak čekaš na moja djela, da prema djelima uslišiš moju molbu, podaj mi ih ti i izvrši ih ti u meni, pa nek se ispuni tvoja volja u trpljenju što ga od mene hoćeš da primiš. No ako ne čekaš na moja djela, na što drugo čekaš, preblagi Gospodaru moj? I zašto još oklijevaš? Jer ako ono što te molim u tvom Sinu ima, konačno, biti milost i milosrđe, primi moj obol1, jer ga tražiš, i daj mi ono Dobro koje ti sam hoćeš da mi dadeš. Tko se može osloboditi od ovih niskih ljudskih načina, ako ga ti ne uzdigneš k sebi u čistoj ljubavi, Bože moj? Kako će se k tebi uzdignuti čovjek rođen u zabačenosti i u blatu, ako ga ti, Gospodine, ne uzdigneš svojom rukom kojom si ga oblikovao? Nećeš mi, moj Bože, oduzeti ono što si mi jednom dao u svom jedinorođenom Sinu Isusu Kristu, u kojem si mi dao sve što tražim. Stoga ću se radovati u sigurnosti da nećeš kasniti ako te čekam. Ali zašto ti, dušo moja, umećeš zakašnjenja, kad već ovoga časa možeš ljubiti Boga u svom srcu? Moja su nebesa i moja je zemlja. Moji su svi narodi. Pravednici su moji, moji su grešnici. Anđeli su moji, i Majka Božja i sve su stvari moje. I Bog je moj i za mene, jer je Krist moj i sav za mene. Što, dakle, tražiš i što pitaš, dušo moja? Tvoje je sve to i sve je to za tebe! Ne skreći na manje i ne zadovoljavaj se mrvicama što padaju sa stola tvog oca. Izađi i slavi se svojom slavom. U njoj se sakri i uživaj i postići ćeš da će se ispuniti želje tvoga srca.

Sa "obol" je prevedena riječ "cornadillo", a to je novčić najniže vrijednosti u doba Alfonsa XI

27. Duh se, koji je zaista čist, ne pomućuje ispraznim mislima ili ljudskim obzirima, nego sam, u unutarnjoj lišenosti od svih oblika, opći s Bogom u unutarnjoj spokojnosti, jer se spoznaja Boga postiže u božanskoj šutnji. 28. Zaljubljena je duša nježna, blaga, ponizna i ustrpljiva. 29. Tvrda duša postaje još tvrđa u svome sebeljublju. 30. Ako ti, o dobri Isuse, ne omekšaš dušu svojom ljubavlju, ona će uvijek ostati u svojoj naravnoj tvrdoći. 31. Tko propusti priliku za dobro sličan je onomu koji pusti da mu ptica uteče iz ruke: ne može je više uhvatiti. 32. Nisam te poznavao, Gospodine, jer sam još htio znati i uživati stvorene stvari. 33. Neka se sve brzo promijeni, Gospodine, da se možemo kod tebe nastaniti. 34. Jedna sama ljudska misao vrijedi više negoli cijeli svijet; zato je samo Bog vrijedan ljudske misli. 35. Po neosjetnom, neosjetno; po osjetnom, osjetno; po duhu Božjemu, misao. 36. Pomisli da tvoj anđeo čuvar, premda uvijek rasvjetljuje razum, ipak ne pokreće uvijek požude na djelovanje: stoga da vršiš kreposti ne čekaj ugodnost, jer ti je dosta razumski razlog. 37. Požuda ne ustupa mjesto onoj stvari na koju je anđeo potiče, ako je zauzeta drugom. 38. Duh mi se ukrutio, Gospodine, jer je zaboravio da se tobom hrani. 39. Ono što tražiš i za čim najviše čezneš nećeš naći ovim tvojim putem, niti visokim motrenjem, nego u dubokoj poniznosti i u srdačnoj pokornosti. 40. Ne trudi se uzalud, jer nećeš ući u ugodnost ni u slatkoću duha, ako se ne predaš mrtvenju svega onoga što želiš. 41. Pomisli da najnježniji cvijet najbrže vene i gubi svoj miris. Čuvaj se, dakle, želje da hodaš duhom nježne ugodnosti, jer nećeš biti postojan; nego radije izaberi za sebe jak duh, ni uza što ne privezan, i naći ćeš obilje slatkoće i mira: slatki i trajni plodovi beru se u suhoj i hladnoj zemlji. 42. Pripazi dobro da ti je tijelo mlohavo, te da nikakva sila svijeta ne može dati snage ni utjehe tvome duhu; jer što je rođeno od svijeta, svijet je; što je rođeno od tijela, tijelo je; a dobar duh se rađa samo od duha Božjega, i on se ne predaje putem svijeta ni putem tijela.

43. Slušaj svoj razum i vrši ono na što te pobuđuje na putu prema Bogu, i to će ti pred Bogom više vrijediti negoli sva druga djela učinjena bez ove pažnje i više negoli sve druge ugodnosti koje tražiš. 44. Blažen onaj koji, puštajući po strani ugodnost i vlastite sklonosti, pazi u svome poslovanju na razum i na pravednost. 45. Tko djeluje prema razumu sličan je onomu koji blaguje hranjivo jelo; a koji djeluje po hiru svoje volje sličan je onomu koji jede plod bez hranjivosti. 46. Ti se, Gospodine, s veseljem i ljubavlju vraćaš da bodriš onoga koji te je uvijedio, dok se ja ne vraćam da dadem ohrabrenje i čast onomu koji se na me srdio. 47. O, moćni Gospodine, ako jedna iskra tvoje pravde toliko djeluje protiv smrtnog vladaoca koji upravlja narodima, što i neće učiniti tvoja svemoćna pravda protiv pravednika i grešnika! 48. Ako očistiš svoju dušu od svake vrsti posjedovanja i težnja, shvatit ćeš stvari na duhovan način; pa ako u njima zaniječeš požudu, uživat ćeš njihovu istinu i razumjet ćeš što u sebi vječnog i istinskog sadrže. 49. Gospodine, ti nisi stran onome koji se od tebe ne odstranjuje. Kako ljudi uopće mogu reći da se ti od njih udaljuješ? 50. Sve je stvari prevladao onaj koji se ne veseli nad njihovom slatkoćom, niti se žalosti nad njihovom gorčinom. 51. Ako želiš stići do svete sabranosti ne smiješ postupati potvrđujući, nego odričući. 52. Kamo god s tobom pođem, Bože, bit će mi onako kako po tebi želim. 53. Do savršenosti može doprijeti samo onaj koji se zadovoljava sa ništa, tako da bilo naravna bilo duhovna požuda budu zadovoljene da stoje u praznom. To se zahtijeva da se steče najveća duhovna spokojnost i mir, i na taj je način ljubav Božja često djelatna u čistoj i jednostavnoj duši. 54. Budući da je Bog nedostupan, pazi da se ne utječeš onomu što tvoje moći ili tvoj osjet mogu shvatiti ili osjetiti; da se ne bi zadovoljio nečim što je manje od Boga, te da ti duša ne izgubi gipkost i lakoću koja je potrebna da dođe k njemu. 55. Kao onaj koji vuče kola uz brijeg, tako ide prema Bogu duša koja ne otresa sa sebe isprazne skrbi i ne mrtvi požude. 56. Bog neće da se duša uznemiruje za bilo što, niti da trpi neugodnosti, pa ako u suprotivštinama trpi, to se događa stoga što je slaba u krepostima, dok savršena duša uživa u onom u čem nesavršena trpi. 57. Put života ne voli buku ni prazne riječi; radije traži mrtvenje volje negoli mnogo znanja. Koji se manje naslađuje zemaljskim stvarima, više će na tom putu napredovati. 5

58. Ne misli da se ugoditi Bogu sastoji u tom da mnogo uradiš, koliko u tom da radiš s dobrom voljom, bez duha vlasništva i bez ljudskih obzira 59. Na kraju života polagat ćeš račun o ljubavi. Nauči se, dakle, ljubiti kako Bog hoće da ga ljubiš, i ostavi svoj osebujan način. 60. Pazi da se ne uplićeš u tuđe poslove, te da ih se i ne sjećaš, jer tko zna hoćeš li obaviti svoje koje si dužan. 61. Ako na nekoj osobi ne odsijevaju kreposti koje su tebi na pameti, neće ona biti manje vrijedna pred Bogom, po drugim krepostima o kojima ti ne slutiš. 62. Čovjek se ne zna dobro radovati niti žalostiti, jer ne razumije razliku između dobra i zla. 63. Čuvaj se da se odmah ne ražalostiš u suprotivštinama ovoga života, jer ne znaš što one donose dobra, koje je po Božjem sudu određeno za vječnu slavu izabranika. 64. Ne veseli se vremenitoj sreći, jer nisi siguran da ti ona pribavlja vječni život. 65. U nevoljama se odmah s pouzdanjem uteci Bogu i bit ćeš ojačan, rasvijetljen i poučen. 66. U radostima se i u slatkoći odmah uteci Bogu s iskrenim strahom, i nećeš biti prevaren niti zapleten u taštine. 67. Izaberi Gospodina za svog zaručnika i prijatelja, s kojim možeš stalno drugovati, i nećeš griješiti nego ćeš se naučiti ljubiti, i potrebne će ti stvari sretno uspijevati. 68. Bez napora podložit ćeš sebi narode, i stvari će služiti tebi, ako budeš znao zaboraviti njih i sebe. 69. Smiri se i odaleči od sebe svaku skrb i ne misli što se sve događa, pa ćeš služiti Bogu kako je njemu milo i radovat ćeš se u njemu. 70. Promisli da Bog kraljuje samo u mirnoj i nezaokupljenoj duši. 71. Ma uradio ti mnoge stvari, ako se ne naučiš odricati svoje volje i podložiti se drugome, prepuštajući skrb o sebi i o svojim stvarima, nećeš napredovati u savršenstvu. 72. Što koristi da Bogu dadeš jednu stvar, kad on od tebe traži drugu? Razmisli što Bog od tebe traži i izvrši to, pa će na taj način tvoje srce ostati zadovoljnije negoli sa stvarima koje su tebi po ćudi. 73. Kako se usuđuješ veseliti se bez bojazni, kad ti se treba pojaviti pred Bogom da položiš račun o svakoj najmanjoj riječi i o svakoj misli?

74. Misli na to da je mnogo zvanih, ali malo izabranih, i da je, ako se ne pobrineš za se, sigurnija tvoja propast negoli spasenje, tim više što je put koji vodi u vječni život veoma uzak. 75. Nemoj se tašto veseliti, jer dok znadeš koliko si grijeha počinio, ne znaš da li si Bogu drag; stoga se boj, ali s pouzdanjem. 76. Budući da ćeš se kod polaganja računa kajati što sadašnje vrijeme nisi upotrijebio na službu Bogu, zašto ga sada ne upotrebljavaš onako kako bi na času smrti htio da si ga upotrijebio? 77. Ako hoćeš da se u tvom duhu porodi pobožnost i da poraste ljubav prema Bogu i želja za božanskim stvarima, pročisti dušu od svake težnje, od svake privrženosti i htjenja, tako da se ne brineš tjeskobno ni o čemu. Jer kao što bolesnik, kad izbaci zle sokove, odmah osjeti blagodat zdravlja i tek za hranu, tako ćeš se opet naći u Bogu, ako se liječiš na rećeni način; inače, što god činio, nećeš napredovati. 78. Ako želiš naći duševni mir i utjehu i istinski služiti Bogu, ne traži zadovoljstva u onome što si ostavio, inače ćeš se naći ondje gdje si bio, ili spriječen kako si i prije bio spriječen, a možda i više; nego ostavi sve stvari koje ti preostaju i ograniči se na jednu koja donosi sa sobom svako dobro: to jest izaberi svetu samoću, s kojom je združena molitva i božansko čitanje, i tu ustraj u zaboravu svih stvari. Ako ti te stvari ne nalaže dužnost, više ćeš ugoditi Bogu što čuvaš i usavršuješ samoga sebe, negoli da ih sve skupa stečeš; jer što koristi čovjeku da steče cijeli svijet, ako dušu svoju izgubi? II. TOČKE O LJUBAVI 79. Ako dobro držiš na uzdi jezik i misao, te redovito okrećeš osjećaj srca k Bogu, tvoj će se duh božanski rasplamsati. 80. Ne napastuj svog duha čim drugim osim Bogom: Odstrani pažnju od stvorova i imat ćeš mir i sabranost srca. 81. Budi duhom spokojan uz ljubavnu pažnju prema Bogu; pa kad treba da govoriš, čini to istom spokojnošću i mirom. 82. Uvijek se sjećaj vječnog života, i misli kako će najniži i najsiromašniji, oni koji sami sebe manje cijene, uživati više mjesto u većoj slavi Neba. 83. Stalno se raduj u Gospodinu, koji je tvoje spasenje, i misli na to da je dobro trpjeti na bilo koji način radi Onoga koji je sama dobrota. 84. Misli na to da moraš biti sam sebi neprijatelj, hodeći putem svete stroge savršenosti, i razmisli da će Bog tražiti strog račun o svakoj riječi izgovorenoj mimo poslušnosti. 85. Goji unutarnju želju da ti Božansko Veličanstvo dade sve što ono znade da ti je potrebno za njegovu slavu.

86. Razapet s Kristom na unutarnji i na izvanjski način živjet ćeš u ovom životu u punoj sitosti i zadovoljstvu svoje duše, koju ćeš posjedovati u svome ustrpljenju. 87. Goji ljubavnu pažnju prema Bogu, a da ne želiš osjetiti ni razumjeti o njemu ništa posebno. 88. Goji trajnu povjerljivost s Bogom, cijeneći u sebi i svojoj braći ono što Bog više cijeni, to jest duhovna dobra. 89. Uđi u svoje srce i hodaj u prisutnosti svoga Zaručnika, koji ti je uvijek prisutan i miluje te. 90. Ne primaj u svoj duh stvari koje u sebi nemaju suštinu duha, jer će učiniti da izgubiš okus pobožnosti i sabranosti. 91. Nek ti bude dosta Raspeti Krist, s njim pati i s njim se odmaraj, a bez njega ne primaj ni muke ni odmora; a zato se moraš poništiti u svim stvarima, vanjskim i unutarnjim. 92. Nastoj uvijek da stvari za te ne znače ništa, ni ti za njih, pa – zaboravivši na sve – boravi u svojoj sabranosti sa svojim Zaručnikom. 93. Mnogo ljubi trpljenje i drži da nije vrijedno ničega, da tako uđeš u milost Zaručniku, koji nije dvoumio za te umrijeti. 94. Budi u srcu čvrst protiv svega što ga može odalečiti od Boga, i budi prijatelj Kristovih muka. 95. Goji unutarnju odvojenost od svega i ne postavljaj zadovoljstva ni u što vremenito; tvoja će duša brati dobra koja ne možeš zamisliti. 96. Duša koja hoda u ljubavi niti se sama umara niti umara drugoga. 97. Siromah koji je gol bit će obučen: duša koja je lišena težnja da nešto hoće ili neće, bit će od Gospodina obučena u božansku čistoću, u božansko uživanje i htijenje. 98. Ima duša koje se valjaju u blatu kao nečiste životinje; a druge lete poput ptica te se kupaju i čiste u zraku. 99. Vječni Otac izgovara samo jednu Riječ, to jest svoga Sina, i uvijek je izgovara u vječnoj šutnji, pa treba da je duša sluša u šutnji. 100. Ne smijemo prilagoditi poslovima sebe, nego poslove sebi. 101. Tko ne traži Kristov Križ, ne traži Kristovu slavu. 102. Da se Bog zaljubi u dušu, ne gleda na njezinu veličinu, nego na veličinu njezine poniznosti.

103. Ako se netko, veli Gospodin, bude stidio da mene prizna pred ljudima, i ja ću se njega postidjeti pred svojim Ocem (Mt 10,33). 104. Kosa, koja se često češlja, postane svijetla i lako se češlja koliko se puta hoće. Tako i duša, koja često ispituje svoje misli, riječi i djela – to je njezina kosa – i koja sve čini radi ljubavi Božje, imat će veoma svijetlu kosu; pa će zaručnik, zagledavši se u samo jednu vlas na vratu ljubljene, biti zarobljen; kao što će biti ranjen jednim njezinim okom, to jest čistoćom nakane kojom ona obavlja sva djela. 105. Nebo je stalno i nije podložno rađanju: tako su i duše, koje su po naravi nebeske, stalne i nisu podložne tome da se iz njih rađaju požude nj bilo što drugo, jer su na svoj način slične Bogu koji se nikad ne mijenja. 106. Ne jedi zabranjeno voće, to jest jelo sadašnjeg života: Blaženi koji gladuju i žeđaju pravde, jer će se nasititi. 107. Sva nam je dobrota, koju imamo, bila dana u zajam, a samo je Bogu vlastita: On djeluje, a njegovo je djelo On sam. 108. Mudrost ulazi u dušu putem ljubavi, šutnje i mrtvenja. Velika je mudrost znati šutjeti i trpjeti i ne obazirati se na riječi ni na djela drugih, niti na život što ga provode. 109. Sve za mene, ništa za Tebe.2 110. Sve za Tebe, ništa za mene! 111. Pusti da te poučavaju, pusti da ti zapovjedaju, pusti da budeš podložan i bit ćeš sretan. 112. Svaka požuda na pet načina šteti duši: umara je, muči je, čini je tamnom, čini je nečistom i oslabljuje je. 113. Savršenost se ne sastoji u krepostima koje duša u sebi vidi, nego u krepostima što ih Bog vidi u duši; pa je duša kao zapečaćeno pismo, te se ne može sobom hvaliti, nego se radije ne pouzdaje u se. 114. Ljubav se ne sastoji u tom da se u sebi osjeća velike stvari, nego da se osjeća veliku lišenost i da se trpi za Ljubljenoga. 115. Više vrijedi jedna misao negoli cijeli svijet; stoga je sam Bog dostojan ljudske misli i dužni smo misliti samo na njega. Dosljedno je svaka misao, koju čovjek ima izvan Boga, Bogu ukradena. 116. Moći se i osjeti ne smiju u cijelosti utrošiti na stvorene stvari, nego samo koliko je nužno te se ne može izbjeći: ostalo treba sačuvati na okupu za Stvoritelja.

Za objašnjenje vidi br. 130

117. Ne obaziri se na nesavršenosti drugih, čuvaj šutnju i vodi neprekidan saobraćaj s Bogom: tako ćeš iščupati iz duše velike nesavršenosti i postat ćeš bogat velikim krepostima. 118. Tri su znaka po kojima se raspoznaje unutarnja sabranost. Prvo, da duša ne nalazi užitka u prolaznim stvarima. Drugo, da uživa u samoći i šutnji, gdje stiče sve veću savršenost. Treće, da su joj razmatranje i čini razglabanja, koji su joj prije obično pomagali, sada na smetnju, te nema drugog oslona za molitvu do same vjere, ufanja i ljubavi. 119. Ako duša ima više ustrpljivosti u podnašanju i više snage da se odriče ugodnosti, znak je da je više napredovala u kreposti. 120. Vrabac samotnik ima pet slijedećih svojstava. Prvo, da se postavlja na najviše mjesto što može. Drugo, da ne voli društva, pa ni društva drugih vrabaca. Treće, da kljun diže u zrak. Četvrto, da nema izrazite boje. Peto, da ljupko pjeva. Ista svojstva treba da ima duša u motrenju. Mora se uzdignuti iznad prolaznih stvari, ne osvrčući se na njih kao da i ne bi postojale. Tako će voliti samoću i šutnju da neće trpjeti nikakvo drugo stvorenje. Upravit će srce prema djelovanju Duha Svetoga, odgovarajući na njegova nadahnuća i želje, zato da postane dostojnijom njegovog društva. Ne treba da ima određenu boju, jer se nije odlučila ni na što drugo nego na ono što bolje spozna kao volju Božju. Konačno treba da ljupko pjeva u motrenju i u ljubavi svoga Zaručnika. 121. Navike onih nesavršenosti koje nikad ne uspijevaš prevladati sprječavaju ti ne samo da se s Bogom sjediniš nego i da napreduješ u savršenstvu. To su, naprimjer: navika odveć govoriti; kakva malena privrženost prema osobama, prema odijelu, prema sobi, knjigama, hrani, razgovorima; i drugi užici i želje, kao znati, čuti i slično. 122. Ako se želiš hvaliti, ali ne kao luđak, odaleči od sebe ono što nije tvoje, pa se hvali onim što ti preostane. Ali, bez sumnje, ako odbaciš što nije tvoje, vidjet ćeš da ti neće ostati ništa; dakle se ničim ne možeš hvaliti, ako nećeš da upadneš u taštinu. Sad, prelazeći na pojedinosti, ako promotrimo posebno one darove koji ljude čine milima Bogu, posve je sigurno da se njima ne možeš hvaliti, jer niti ne znaš da li ih imaš. 123. O, kako li će mi biti slatka tvoja prisutnost, prisutnost vrhovnog dobra! Približit ću ti se u šutnji, podignut ću ti pokrivač s nogu, ne bi li se udostojao ujediniti ne sebi bračnom vezom, i neću biti zadovoljna dok mi ne bude dano da uživam u tvome naručju.3 A sada te molim, Gospodine, da me ne napuštaš u mojem pabirčenju, jer ja sam rasipnica svoga imetka. 124. Dušu, koja je odvojena od svega što je vanjsko i unutarnje i koja je bez duha vlasništva s obzirom na božanske stvari, niti zadržavaju dobre niti priječe zle prilike. 125. Đavao se plaši duše koja je ujedinjena s Bogom kao samoga Boga. 126. On najčistije patnje rađa se najčistije shvaćanje. 3

Rut 3,4 sl.

127. Duša se, koja čezne da joj se Bog podade, mora sva podati Bogu, ne zadržavajući ništa za se. 128. Duša u ljubavnom ujedinjenju nije podložna ni prvim pokretima. 129. Koji su napredni u Božjem prijateljstvu vrlo teško vrijeđaju Boga, jer su već iznad svega što ih može navesti na to. 130. Ljubljeni moj, sve što je teško i naporno odabirem za se, a sve što je slatko i ugodno darujem tebi.4 131. Za napredak je najnužnije da ovom velikom Bogu šute požude i jezik, jer jezik koji on najbolje čuje jest šutljiva ljubav. 132. Boga treba tražiti u tami vjere. Svjetlo, koje u vanjskim stvarima pomaže da ne padnemo, proizvodi protivan učinak u Božjim stvarima; tako je u Božjim stvarima bolje ne vidjeti, i duša je sigurnija. 133. S Božjim se dobrima više stječe u jedan sat, negoli s vlastitima u cijelu godinu. 134. Voli ostati nepoznata, po sebi i po drugima. Ne osvrći se na tuđe, ni na dobro ni na zlo. 135. Hodaj u samoći s Bogom, drži se srednje mjere, čuvaj u tajnosti božanska dobra. 136. Biti na šteti i da nas svi iskorištavaju spada na odvažne duše, smione grudi i predana srca: radije davaju negoli primaju, čak i sami sebe, jer posjedovati sebe smatraju velikim teretom, i više vole da ih drugi posjeduju i da nisu svoji. I uistinu više pripadamo onom neizmjernom dobru negoli sami sebi. 137. Veliko je zlo više držati do Božjih dobara, molitve i lišenosti, negoli do samoga Boga. 138. Zagledaj se u ono neizmjerno znanje i u sakrivenu tajnu. Kojeg li mira, koje li ljubavi i šutnje u tim božanskim grudima! Uzvišenog li znanja kojemu nas Bog ondje uči! To su djela koja zovemo anagogičkim djelima: ona veoma uspaljuju srce.5 139. Tajna se savjesti mnogo kvari i gubi na zasluzi svaki put kad netko ljudima očituje njezin plod, jer on tada za nagradu dobiva plod prolazne hvale. 140. Govori malo i ne uplići se u stvari o kojima nisi pitan. 141. Uvijek se trudi da ti Bog bude prisutan i da sačuvaš čistoću kojoj te uči. 142. Ne ispričavaj se i ne odbijaj da budeš ispravljan od svakoga. Slušaj vedra lica i misli da ti sam Bog govori. 4 5

Vidi br. 109 i 110 Kod nas je proširen naziv: strelovite molitve

143. Živi kao da na svijetu postoji samo Bog i ti, zato da ti srce može biti slobodno od svega ljudskog. 144. Smatraj velikim Božjim milosrđem što ti koji put kažu koju dobru riječ, jer ne zaslužuješ nijedne. 145. Ne dopusti da ti srce prekipi, pa ni za jedno Vjerovanje. 146. Nikad ne slušaj o tuđim slabostima, pa ako ti se netko tuži na drugoga, možeš ponizno reći da ti ne kaže ništa. 147. Ne tuži se na nikoga; ne pitaj ništa, a ako je potrebno pitati, učini to sa malo riječi. 148. Nemoj odbiti napor, ako ti se i čini da ga nećeš moći podnijeti. Neka svi kod tebe nađu razumijevanja. 149. Nemoj protivriječiti, uopće ne kazuj riječi koje ne bi bile vedre. 150. Govor nek ti bude takav da nikoga ne vrijeđa, i govori ono što ti ne može biti žao da bi svi doznali. 151. Ne uskraćuj nijedne stvari što je imaš, makar je imaš oskudno. 152. Šuti o onome što ti Bog govori i sjti se one riječi Zaručnice: Tajna je moja za me!6 153. Nastoj da uzdržiš srce u miru; neka te ne uznemiri nikakav događaj svijeta: misli na to da će sve svršiti. 154. Ne osvrći se, ni mnogo ni malo, da li je netko protiv tebe ili za tebe, nego se brini da uvijek ugodiš Bogu. Moli ga da se na tebi izvrši njegova volja; mnogo ga ljubi, jer ti je dužnost. 155. Dvanaest zvijezda da se stigne do vrha savršenosti: Ljubav prema Bogu, ljubav prema bližnjemu, poslušnost, čistoća, siromaštvo, pribivati koru, pokora, poniznost, mrtvenje, molitva, šutnja, mir. 156. Nikad za uzor svog ponašanja ne uzimaj čovjeka, koliko god bio svet, jer će te đavao vagnuti po njegovim nesavršenostima; nego nasljeduj Krista koji je posve savršen i svet, i nikad nećeš zastraniti. 157. Što čitajući istražuješ, u razmišljanju ćeš pronaći; što u molitvi tražiš, u motrenju će ti se otvoriti. 158. Upitan jednom blaženi Otac fra Ivan od Križa, kako je netko pao u ushit, odgovori: odričući se svoje volje i vršeći Božju; jer ushit i nije drugo nego da se duša

Prema Vulgati Iz 24,16: Secretum meum mihi. Čini se da izvornik ima posve drugi smisao

riješi sebe i da se uzdigne k Bogu; a to čini onaj koji sluša, i to znači da izlazi iz sebe i iz vlastitih težnji i da se rasterećen utaplja u Bogu. III. UPUTE KOJE JE IMALA MAJKA MAGDALENA OD DUHA SVETOGA7 159. Onaj koji čistom ljubavlju radi za Boga, ne samo neće da ljudi za to znadu, nego to ne čini ni zato da to znade sam Bog; pa kad ni Bog ne bi to imao ikad doznati, ne bi prestao obavljati istu službu s istim veseljem i ljubavlju. 160. Da se prevlada požude: Redovito nastojati da se nasljeduje Isusa Krista u svim svojim djelima, upriličujući se njegovom životu koji treba promatrati da se znade nasljedovati i ponašati se u svim stvarima kako se je on ponašao. 161. Da je mogao izvršiti što je trebao da izvrši: odricao se je svake težnje i užitka, ako nisu bili čisto radi slave i časti Božje, te se je zadovoljavao prazninom, i za ljubav toga ništa nije u ovom životu želio ni tražio nego da vrši volju svoga Oca, što je nazvao svojim jelom i svojom hranom. (Iv 4,34)8 162. Da se prevladaju četiri naravne strasti, a to su radost, žalost, strah i nada, korisno je slijedeće: Biti sklon ne onomu što je lakše, nego onomu što je teže; ne onomu što je slatko, nego onomu što je gorko; ne onomu što je ugodno, nego onomu što je neugodno; ne težiti za odmorom, nego za naporom; ne za onim što je utješno, nego za onim što je bez utjehe; ne za onim čega je više, nego za onim čega je manje; ne za višim i dragocjenijim, nego za nižim i što je manje cijene; ne za onim što se potražuje, nego za onim što nitko ne traži: ne tražiti bolje stvari, nego koje su lošije; te živjeti u lišenosti i u odricanju radi Krista od svega što imaš na svijetu. 163. Da se prevlada požuda: Nastojat ću da radim na odricanju i da mi ga drugi pribavljaju; nastojat ću da govorim s prezirom prema sebi i da me drugi preziru; nastojat ću da nisko mislim o sebi i željet ću da i drugi tako o meni misle. Časni Otac, među drugim stvarima koje je napisao, jednom je napisao za svaku pojedinu redovnicu jednu izreku za njezinu duhovnu pobudu, pa, premda sam ih sve prepisala, ostale su samo dvije slijedeće: 164. Budi čvrsta u srcu protiv svih stvari koje ga pokreću na ono što nije Bog i rado podnosi svaku muku za Krista. 165. Pripravnost u poslušnosti, uživati u trpljenju, mrtviti pogled, ne tražiti da išta znadeš, šutjeti u nadi. U relikvijaru samostana za osamu U Nivesu, gdje se pobožno čuva jedan autograf Uspona posvećen Majci Magdaleni, čita se također autograf ove izreke: Obuzdavaj mnogo jezik i misao, te redovito upravljaj svoj osjećaj k Bogu, pa ćeš se mnogo puta zagrijati božanskim duhom. Pročitaj to mnogo puta.

7 8

Prema jednom autografu te redovnice o Svecu Iv 4, 34

167. Jednom redovniku (Gašparu od sv. Pavla) koji je bio bez dopuštenja poglavara obećao da će propovijedati (a poglavar je bio sv. Ivan, kao rektor u Baezi), uskraćuje Svetac privolu da ide i reče mu: Bolje je da ne propovijedaš negoli da propovijedaš po svojoj volji, jer će veći napredak donijeti mrtvenje, iako je neugodno. 168. Za vrijeme jednog interdikta neki su Majci Magdaleni savjetovali da bi mogla, na temelju povlastica Reda, otvoriti crkvu i pustiti ljude da slušaju svetu misu. Kad je Sveca pitala za savjet, rekao joj je: Nama je, kćeri, važnija poniznost i pokornost mjesnom biskupu negoli da se služimo povlasticama. Nemojte zaboraviti: koji traže povlastice, bit će ih siti. IV. OSTALE (STARIJE) IZREKE9 169. Koliko se više odijeliš od zemaljskih stvari, toliko se više približuješ nebeskima i više se nalaziš u Bogu. 170. Tko znade više umrijeti svemu, imat će život u svemu. 171. Bježi od zla, čini dobro i traži mir. 172. Tko se tuži i mrmlja nije savršen, pače nije ni dobar kršćanin. 173. Ponizan je onaj koji se krije u svome ništavilu te se znade prepustiti Bogu. 174. Blag je onaj koji znade podnositi drugoga i samoga sebe. 175. Ako hoćeš biti siromašan, prodaj svoju volju, razdijeli je siromasima duhom i slijedi Krista putem blagosti i poniženja, slijedi ga sve do Kalvarije i do groba. 176. Tko se pouzdanje u samoga sebe, gori je od đavla. 177. Tko ne ljubi bližnjega, vrijeđa Boga. 178. Tko radi mlitavo, blizu je da padne. 179. Tko bježi od molitve, bježi od svakoga dobra. 180. Više vrijedi svladavati se u govoru negoli postiti o kruhu i vodi. 181. Više vrijedi trpjeti za Gospodina negoli tvoriti čudesa. 182. O, kakva li će biti dobra koja ćemo uživati gledajući Presveto Trojstvo!

Potječu od Bosonogih Karmelićanki.