ELEKTROMAGNETSKO ONEČIŠĆENJE OKOLIŠA
Biljana Tanatarec Doron Net Laboratorij Centar za mjerenja u okolišu d.o.o. Slavonska avenija 26/9, Zagreb, Hrvatska E mail: btanatarec@cmo.hr Sažetak – Elektromagnetsko onečišćenje okoliša dolazi iz različitih izvora niskofrekvencijskog i visokofrekvencijskog elektromagnetskog zračenja. U novije vrijeme najrasprostranjenije je onečišćenje koje nastaje od odašiljača mobilne telefonije. Osobit problem predstavljaju kolocirani izvori elektromagnetskog zračenja koji djeluju kumulativno. Potrebno je periodički nadzirati izvore elektromagnetskog zračenja putem mjerenja kako bi se kontrolirale vrijednosti postavljene zakonskom regulativom. I. UVOD
Elektromagnetsko onečišćenje tzv. elektrosmog jedan je od oblika onečišćenja okoliša koje dolazi od raznih izvora elektromagnetskog zračenja. U moderno vrijeme svjedoci smo ekspanzije bežične komunikacije i brojnih odašiljača mobilne telefonije razmještenih po cjelokupnoj površini Zemlje, s težištem na urbanim sredinama i mjestima gdje borave ljudi. Iako su komercijalne općedruštvene bežične telekomunikacije područje ljudskog djelovanja koje se izuzetno naglo razvilo u proteklih dvadesetak godina, još uvijek ne postoji dovoljno saznanja o uzročno‐posljedičnim vezama elektromagnetskog zračenja i zdravlja ljudi i utjecaja na ostali živi svijet pa se te veze u posljednje vrijeme intenzivno istražuju. Kako prave zaštite od visokofrekvencijskog neionizirajućeg elektromagnetskog zračenja u svakodnevnom okruženju mobilne telefonije u stvari nema, osnovno rješenje čuvanja života i zdravlja stanovništva je u kontroli i ograničenju snaga odašiljača visokofrekvencijskog neionizirajućeg elektromagnetskog zračenja. Hrvatska agencija za poštu i elektroničke telekomunikacije (HAKOM) vodi i redovito obnavlja bazu podataka radiofrekvencijskog spektra. Baza podataka sadržava popis dodijeljenih i raspoloživih radijskih frekvencija i radiofrekvencijskih kanala u skladu s planovima dodjele radijskih frekvencija, s pripadajućim podacima o uvjetima namjene, dodjele i uporabe tih radijskih frekvencija i kanala, zemljopisnom KOMPETENTNOST LABORATORIJA 2012
27
području njihove uporabe te nositeljima dozvola za uporabu pripadajućih radijskih frekvencija i kanala. U bazi podataka radiofrekvencijskog spektra nalaze se podaci o radiju, televiziji, javnim pokretnim mrežama, širokopojasnom bežičnom pristupu itd.
II. VRSTE IZVORA ELEKTROMAGNETSKOG ONEČIŠĆENJA
Izvori elektromagnetskog onečišćenja mogu biti ionizirajući i neionizirajući. Ionizirajući izvori zbog svoje izuzetne opasnosti po zdravlje i živote ljudi koriste u strogo ograničenim uvjetima i nemaju općedruštvenu uporabu upravo zbog svog štetnog djelovanja po ljudski organizam. To su izvori koji emitiraju rendgenske zrake, gama zrake, x‐zrake, kozmičke zrake, a najčešće u prirodi nastaju kao nuspojava radioaktivnog raspadanja materije. Neionizirajući izvori elektromagnetskog zračenja dijele se na visokofrekvencijske i niskofrekvencijske. Niskofrekvencijski izvori najčešće su produkt ljudske djelatnosti u elektrodistribuciji (dalekovodi, trafostanice i sl.). Visokofrekvencijski izvori dolaze od odašiljača mobilne telefonije, radio, televizijskih ili radarskih signala. Najzanimljiviji su upravo izvori mobilne telefonije s kojima se stanovništvo susreće u dnevnome životu.
III. PODJELA IZVORA MOBILNE TELEFONIJE
Prema veličini područja koje izvori mobilne telefonije pokrivaju, razlikuju se nekoliko vrsta ćelija – makroćelija, mikroćelija, pikoćelija i femtoćelija. Makroćeliju u mreži mobilne telefonije pokriva bazna postaja karakterističnog iznosa emitirane izlazne snage od nekoliko desetaka vata. Naziv bazna postaja odnosi se na odgovarajuću antensku strukturu i pripadnu elektroničku opremu. Najveća pokrivenost signalom u okviru makroćelija, od nekoliko stotina metara do nekoliko desetaka kilometara, postiže se postavljanjem antena na samostojeće stupove, tornjeve, silose, krovove kuća i drugih građevina. Mikroćelijskim baznim postajama nastoji se ostvariti pokrivenost signalom u gušće naseljenim urbanim područjima, a koja se nalaze u sjeni u odnosu na obližnju makroćeliju. Antene se postavljaju na vanjske zidove građevina te su znatno manje od onih u makroćelijama. Mikroćelijama se ostvaruje pokrivenost na udaljenostima od nekoliko stotina metara do jednog kilometra, a izlazna snaga im je uglavnom do nekoliko vata. Makroćelijska bazna postaja se često privremeno postavlja na određena mjesta za vrijeme velikih događanja i drugih prilika, gdje se predviđa potreba dodatnih kapaciteta mobilne telefonije. Pikoćelije pokrivaju bazne postaje postavljene unutar poslovnih zgrada, trgovačkih centara, industrijskih postrojenja, gdje je pokrivenost signalom loša. Antene su vrlo ograničenog opsega, pokrivaju nešto manje od nekoliko desetaka metara i uglavnom se ugrađuju pričvršćivanjem na unutarnje zidove te su vrlo niske izlazne snage. Trenutno najmanje područje pokrivanja može se ostvariti putem femtoćelijske bazne postaje i to do deset metara udaljenosti. Koriste se u domovima ili malim poslovnim prostorima gdje je signal slab ili ga uopće nema.
28
IV. TERITORIJALNA RASPODJELA IZVORA MOBILNE TELEFONIJE
Izvori mobilne telefonije najgušće su postavljeni u najvećim gradovima i na mjestima velikih okupljanja ljudi. Pored toga postavljaju se uzduž cestovnih komunikacija kao i u turističkim područjima. Izvori su rjeđi u manje naseljenim krajevima, u brdsko‐planinskim i šumovitim predjelima kao i na manjim otocima i nacionalnim parkovima. U posljednje vrijeme sve je više brojnijih manjih izvora u robnim centrima i najužim središtima gradova kako bi se što bolje pokrila područja koja se zbog prepreka na zemlji nalaze u zoni slabijeg signala od strane velike makroćelije.
V. ZNAČAJNI IZVORI VISOKOFREKVENCIJSKOG ELEKTROMAGNETSKOG POLJA
Kako nema prave zaštite od elektromagnetskog zračenja, zakonodavac koji uređuje ovo zakonsko područje propisuje kontrolu razina elektromagnetskog polja koje ne smiju prelaziti određene vrijednosti. Prema Pravilniku o zaštiti od elektromagnetskih polja [1], izvor koji premašuje 10% iznosa granične razine utvrđene za frekvenciju na kojoj izvor radi, smatra se značajnim izvorom elektromagnetskog polja. Značajni izvori su, dakle oni na koje se treba obratiti izvjesna pažnja i u čijoj blizini se vrlo oprezno mogu postaviljati drugi izvori elektromagnetskog zračenja. Takvi značajni izvori se nalaze uglavnom u naseljenim mjestima ili na rubovima velikih gradova kako bi se jednim antenskim sustavom pokrilo što šire područje, a s time što veći broj korisnika. Ponegdje se koristi više izvora elektromagnetskog zračenja za potrebe mobilne telefonije postavljenih na jednome mjestu ili u neposrednoj blizini od recimo desetak metara koji daju kumulativno zračenje. Potrebno je izvršiti provjeru da li kolocirane bazne postaje zadovoljavaju uvjete za istovremeni rad više izvora elektromagnetskog polja na različitim frekvencijama prema Pravilniku [1]. U posljednje vrijeme koristi se radi smanjenja troškova gradnje antenskih stupova već postojeći antenskih stupovi drugih mobilnih operatera ili drugih organizacija koje su izgradile svoje odašiljače. Najčešće se pored kolociranja s drugim izvorima mobilne telefonije kolocira i s radijskom ili s televizijskom mrežom. Ponekad se prilikom kontrolnih mjerenja cijelog spektra visokoferekvencijskog elektromagnetskog zračenja mogu pojaviti zračenja koja ne dolaze od izvora mobilne telefonije ali koja sama za sebe ili kumulativno s izvorima mobilne telefonije predstavljaju određeni rizik za ljudsko zdravlje. Stoga se mora posebna pažnja obratiti mjerenjima i reguliranju snage pojedinih odašiljača unutar područja gdje se javljaju takve vrste zračenja iz različitih izvora.
VI. ZAKLJUČAK
U svakome slučaju potrebno je vršiti stalna mjerenja elektromagnetskih zračenja te na temelju rezultata mjerenja i posljedica utjecaja kumulativnog zračenja na određenom mjestu procjenjivati realnu opasnost po zdravlje ljudi. Stoga su mjerenja elektromagnetskog zračenja svugdje u svijetu intenzivirana kako bi se na temelju konkretnih rezultata tih mjerenja mogle poduzeti eventualne KOMPETENTNOST LABORATORIJA 2012
29
preventivne i popravne mjere. U Republici Hrvatskoj zakonskim su dokumentima zaštićeni životi i zdravlje stanovnika. Neprekidna su poboljšanja tih propisa kako kod nas tako i u svijetu pa je to, u javnosti relativno manje poznato onečišćenje, stavljeno pod kontrolu. Potreban je stalan nadzor kako se uslijed izgradnje novih izvora ne bi narušila dosadašnja ravnoteža. LITERATURA [1] Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskih polja, Narodne novine 98/11 [2] Tanatarec, B.; Nikolić, N.: Norme u području visokofrekvencijskog elektromagnetskog zračenja u svrhu zaštite od štetnog djelovanja, Hrvatsko društvo za zaštitu od zračenja, Krk, travanj 2011. [3] Tanatarec, B.: Poboljšanje kvalitete mjerenja u svrhu evaluacije izloženosti ljudskog tijela visokofrekvencijskim elektromagnetskim poljima, doktorski kvalifikacijski rad, Fakultet elektrotehnike i računarstva – Sveučilište u Zagrebu svibanj 2010. -
http://www.hakom.hr, pregledano 3. rujna 2012.
30