Osiguravanje kvalitete u visokoškolskom sustavu

Biljana Kovačević Zelić, Aleksandra Deluka-Tibljaš,Vesna Dragčević BILJANA KOVAČEVIĆ ZELIĆ Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb biljana.kovacevic-zelic@rgn.hr ALEKSANDRA DELUKA-TIBLJAŠ Sveučilište u Rijeci, Građevinski fakultet, Rijeka deluka@gradri.hr VESNA DRAGČEVIĆ Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet, Zagreb vesnad@grad.hr

OSIGURAVANJE KVALITETE U VISOKOŠKOLSKOM SUSTAVU JESU LI MIŠLJENJA KREATORA I PROVODITELJA ZAKONA IDENTIČNA? Stručni rad/Professional paper Sažetak Agencija za znanost i visoko obrazovanje osnovana je u Republici Hrvatskoj 2005. godine u skladu sa Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju kao neovisna nacionalna agencija. Temeljna zadaća Agencije je skrb o osiguravanju kvalitete znanstvenih ustanova i visokih učilišta u RH, koja se provedbeno ostvaruje kroz nekoliko postupaka: inicijalna akreditacija, reakreditacije institucija, tematsko vrednovanje, vanjska neovisna prosudba sustava za kvalitetu. Reakreditacijom se provjerava zadovoljava li pojedina institucija propisane nužne uvjete i standarde kvalitete i do koje razine. Vanjska prosudba sustava je usmjerena na provjeru sustava za kvalitetu. Određeni broj visokih učilišta pored obvezujućih postupaka osiguravanja kvalitete prema spomenutom Zakonu, uveo je dodatno i sustav upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001 ili proveo međunarodnu akreditaciju, za tehničke studije uobičajeno preko njemačke agencije ASIIN. U članku će biti prikazani različiti postupci vrednovanja u visokom obrazovanju koje provodi AZVO prema propisima u RH, praktična iskustva u provedbi već spomenutih postupaka od strane AZVO-a, međusobni odnos postupaka provjere kvalitete kojega provode različite institucije (AZVO, ASIIN), te kritički osvrt na osiguravanje potrebnih resursa kao nužnog preduvjeta za uspješno uvođenje i održavanje sustava osiguravanja kvalitete na visokim učilištima.

Ključne riječi: osiguravanje kvalitete, visoko učilište, akreditacija, reakreditacija 1. UVOD Bolonjska deklaracija koja je usvojena na Ministarskoj konferenciji 1999. godine kao jedno od temeljnih načela uz reformu studijskih programa u tri ciklusa, uvođenje jedinstvene mjere studentskog opterećenja (ECTS - European Credit Transfer and Accumulation System), promicanje mobilnosti navodi i uspostavu sustava osiguravanja kvalitete [1]. Uspostavljanje sustava kvalitete od tada se prepoznaje u Europskom visokoškolskom prostoru (EHEA European Higher Education Area) kao jedan od temeljnih preduvjeta za usporedivost diploma i kvalifikacija. Na Konferenciji u Pragu 2001. ministri EU zaključuju da je „potrebno razviti nacionalne sustave osiguravanja kvalitete, primarno na sveučilištima i ostalim institucijama koje provode visoko obrazovanje, osigurati suradnju meðu njima te ih uključiti u Europsku mrežu za osiguravanje kvalitete“ [2]. Kao ključne elemente evaluacije sustava definira se: unutarnje vrednovanje, vanjsko vrednovanje, sudjelovanje studenata, objavljivanje rezultata i

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 193 -

Biljana Kovačević Zelić, Aleksandra Deluka-Tibljaš,Vesna Dragčević međunarodna participacija u postupcima. Već 2005. godine se analizom uspostavljenih sustava kvalitete dolazi do zaključka da u 22 europske zemlje postoji dobro razvijen i djelotvoran nacionalni sustav osiguravanja kvalitete te funkcionalne nacionalne agencije za osiguravanje kvalitete [2]. Iste se godine na Ministarskoj konferenciji u Bergenu usvaja temeljni dokument osiguravanja kvalitete na području EU „Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete u Europskom visokoobrazovnom prostoru“ (European Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area) koji se gotovo u istom obliku primjenjuje i danas [3]. U Smjernicama se razrađuju načela uspostavljanja i djelovanja tri glavne komponente sustava: unutarnjeg sustava kvalitete, vanjske procjene kvalitete i agencija za osiguravanje kvalitete. Kao osnovni standardi za unutarnji sustav kvalitete definiraju se slijedeći standardi: Politika kvalitete i procedure osiguravanja kvalitete, Odobrenje, promatranje i periodična revizija studijskih programa, Ocjenjivanje studenata, Osiguravanje kvalitete nastavnog kadra, Resursi za učenje i potporu studentima, Pristup informacijama sustava kvalitete i Javno informiranje [3]. Smjernice nisu pisane kao jasni standardi kvalitete već više kao preporuke za izgradnju unutarnjih sustava kvalitete i ne pokrivaju sve aktivnosti unutar visokog obrazovanja već su usmjerene na standarde kvalitete studiranja što se vrlo često ističe kao njihova manjkavost. Na njihovoj izradi su zajednički radili predstavnici Europske mreže za osiguravanje kvalitete (ENQA - European Association for Quality Assurance in Higher Education), akademske zajednice (EUA - European University Association) i Europsko udruženje studenata (ESU - European Students' Union) i prema provedenim istraživanjima 2011. godine predstavljaju temelj sustava kvalitete u većini europskih zemalja [4].

Hrvatska je krugu zemalja potpisnica Bolonjske deklaracije pristupila 2001. godine, a 2003. je usvojen temeljni zakon o znanosti i visokom obrazovanju kojim je omogućena prilagodba studijskih programa načelima Bolonjske deklaracije. Ujedno je tim Zakonom jasno naveden i rok do kojega su sve visokoškolske institucije trebale započeti s izvođenjem reformiranih studija, a to je bila akademska godina 2005./2006. Često se može čuti procjena da hrvatske visokoškolske institucije nisu bile spremne za sveobuhvatnu reformu i promjenu u načinu rada koja podrazumijeva primjena načela Bolonjske deklaracije, što je vjerojatno barem djelomično točno, iako sustavne analize i pokazatelja zapravo nema. Ono što se može smatrati pozitivnim, a što jest posljedica reforme je, uz primjerice pojačanu studentsku mobilnost, i razvoj sustava osiguravanja kvalitete na sveučilištima i fakultetima.

Osiguravanje kvalitete nije bilo dio tradicije hrvatskog visokoškolskog sustava prije Bolonjske reforme te se na ovom aspektu razvoja sustava visokog obrazovanja vrlo malo radilo do 2005. godine. Pomoć u uspostavi sustava osiguravanja kvalitete pružena je kroz financiranje uspostave sustava od strane Nacionalne zaklade za znanost i tehnologijski razvoj RH tijekom 2006. godine. Kroz projekte su u razdoblju od 2006. do 2007. godine financirane aktivnosti uspostavljanja i razvoja sustava osiguravanja kvalitete na tri hrvatska sveučilišta (Osijek, Rijeka i Zagreb) i osam fakulteta. Ovi se sustavi temelje na konceptu promoviranja kulture kvalitete, definiranju vlastitih mehanizama za dostizanje zajedničkih, europskih standarda kvalitete u visokom obrazovanju, a bitan element izgradnje sustav je uključivanje studenata u sve aktivnosti osiguravanja kvalitete [2].

Temeljni zakon kojim su definirani postupci i nadležnosti vezane uz postupke vanjske procjene visokoškolskih institucija donesen je 2009. godine, a radi se o Zakonu o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (NN 45/09). Ovim je Zakonom definirano da se osiguravanje i unapređivanje kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju provodi kroz postupke inicijalne akreditacije, reakreditacije, tematskog vrednovanja i vanjske neovisne periodične prosudbe unutarnjeg sustava osiguravanja kvalitete (audit). Postupke provodi i koordinira Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) koja je osnovana još temeljem Zakona iz 2003. godine. AZVO je punopravni član krovne Europskoj udruge za

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 194 -

Biljana Kovačević Zelić, Aleksandra Deluka-Tibljaš,Vesna Dragčević osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA) te je uvrštena u Europski registar agencija za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju čime je ujedno ovlaštena za provođenje postupaka vanjskog osiguravanja kvalitete u čitavom Europskom prostoru visokog obrazovanja (EHEA).

Postupci koje AZVO primjenjuje periodično, prema usvojenom planu, s ciljem provjere kvalitete postojećih institucija i programa su reakreditacija i vanjska neovisna prosudba unutarnjeg sustava kvalitete. Prema Zakonu o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju reakreditacija je definirana kao „postupak vanjskog vrednovanja kvalitete postojećih predmeta vrednovanja i/ili studijskih programa u kojem se donosi akreditacijska preporuka s ocjenom i preporukama za poboljšanje, radi potvrde ispunjavanja uvjeta za nastavak obavljanja djelatnosti i/ili izvođenje studijskih programa visokih učilišta te potvrde ispunjavanja uvjeta za nastavak obavljanja djelatnosti znanstvenih organizacija“.

U ovom će radu biti detaljno opisan postupak provedbe reakreditacije kao i iskustva provedbe reakreditacije na tri fakulteta: Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (dalje Građevinski fakultet u Zagrebu), Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci (dalje Građevinski fakultet u Rijeci) i Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu (dalje RGN-fakultet u Zagrebu) koji su reakreditirani tijekom 2012. godine. Ujedno će biti opisan Sustav upravljanja kvalitetom (SUK) na RGN-fakultetu temeljen na normi ISO 9001. Građevinski fakultet u Zagrebu se uz nacionalnu reakreditaciju koju provodi AZVO odlučio i za samostalno i neobavezno akreditiranje svojih studijskih programa kod međunarodne agencije ASIIN te će u radu također ukratko biti opisane sličnosti i različitosti ova dva postupka.

2. REAKREDITACIJA Prema Zakonu o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (NN 45/09) sva visoka učilišta i znanstveni instituti kojima je osnivač RH podliježu periodičnoj reakreditaciji svakih pet godina. U Republici Hrvatskoj postupak reakreditacije visokih učilišta provodi Agencija za znanost i visoko obrazovanje (AZVO) [5] na temelju spomenutog Zakona, Pravilnika o sadržaju dopusnice te uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja, izvođenje studijskog programa i reakreditaciju visokih učilišta (NN 24/10) i Pravilnika o uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti, uvjetima za reakreditaciju znanstvenih organizacija i sadržaju dopusnice (NN 83/10), a u skladu s Europskim standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju.

Postupak reakreditacije fakulteta provodi peteročlano stručno povjerenstvo koje imenuje Akreditacijski savjet AZVO-a. Povjerenstvo čine četiri sveučilišna nastavnika u znanstvenonastavnim zvanjima ili znanstvenika iz instituta te jedan student. Barem jedan sveučilišni nastavnik mora biti zaposlen na inozemnom visokom učilištu. Umjesto jednog nastavnika član povjerenstva može biti stručnjak iz područja gospodarstva. Članovi povjerenstva moraju imati odgovarajuće kompetencije u području djelatnosti učilišta i biti prepoznati po izvrsnosti u nastavnom ili znanstvenom radu, a predsjednik povjerenstva mora uz to poznavati sustav osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja i imati iskustvo na upravljačkim funkcijama visokog učilišta. Student, član povjerenstva, mora imati visoki prosjek ocjena i redovito izvršavati studentske obveze. Članovi povjerenstva ne predstavljaju svoje matične institucije, nego se moraju voditi načelom nepristranosti i objektivnosti. Fakulteti se imaju pravo očitovati o sastavu povjerenstva i dati eventualne primjedbe Agenciji u roku od sedam dana od zaprimanja Odluke o imenovanju stručnog povjerenstva.

Fakultet koji je u postupku reakreditacije izrađuje Samoanalizu prema uputama koje je sastavio AZVO u skladu sa spomenutim Zakonom i Pravilnicima. Nije propisano tko izrađuje Samoanalizu (uprava, fakultetsko povjerenstvo, …) što ostavlja mogućnost da to definiraju

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 195 -

Biljana Kovačević Zelić, Aleksandra Deluka-Tibljaš,Vesna Dragčević same sastavnice. Praksa pokazuje da su to u pravilu uprave ili da uprave barem uvijek kooridiniraju izradu završnog dokumenta samoanalize. Izrađenu Samoanalizu treba usvojiti nadležno tijelo fakulteta, a potpisuje je čelnik fakulteta. Članovi stručnog povjerenstva trebaju unaprijed proučiti Samoanalizu i pripremiti komentare o uočenim prednostima i nedostacima fakulteta te moguća otvorena pitanja, koja će se raspraviti prilikom posjeta fakultetu.

Posjet povjerenstva traje od jednog do tri dana, a obavlja se prema prethodno utvrđenom protokolu. Obvezan su dio protokola sastanci s upravom fakulteta, predstavnicima nastavnog i nenastavnog osoblja, te studenata, povjerenstvom za upravljanje kvalitetom, kao i obilazak predavaonica, učionica, crtaonica, kompjutorskih učionica, laboratorija, knjižnice i studentske referade.

Povjerenstvo na temelju Samoanalize i posjeta fakultetu podnosi izvještaj u kojemu pored ocjene kvalitete usklađene s dokumentom Kriteriji za ocjenu kvalitete visokih učilišta u sastavu sveučilišta, daje i preporuke za unaprjeđenje kvalitete rada visokog učilišta.

Navedenim kriterijima propisao je da se posebno ocjenjuje: 1. upravljanje visokim učilištem i osiguravanje kvalitete, 2. studijske programe (svaki je studijski program definiran u skladu s jasno određenim ishodima učenja, a učilište je dužno uspostaviti mehanizme za praćenje i unapređenje programa), 3. odnos prema studentima (izbor najboljih studenata odgovarajućim selekcijskim postupkom, briga za napredak kroz studij uz osiguravanje različitih oblika potpore), 4. nastavnike (brojnost i njihove kvalifikacije), 5. znanstvenu i stručnu djelatnost, 6. mobilnost i međunarodnu suradnju (studenti, nastavnici, znanstveni projekti), 7. stručne službe, prostor, opremu i financije.

Prije donošenja mišljenja AZVO šalje izvještaj povjerenstva fakultetu koji se o njemu može očitovati iznošenjem primjedbi ili potrebnih razjašnjenja.

Na temelju izvještaja povjerenstva, očitovanja fakulteta i podataka o zadovoljavanju minimalnih kvantitativnih kriterija, uz prethodno mišljenje Akreditacijskog savjeta, AZVO donosi akreditacijsku preporuku nadležnom ministru da: − izda potvrdu o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti ili − izda pismo očekivanja s rokom uklanjanja nedostataka ili − uskrati dopusnicu.

Ako je preporuka izdavanje pisma očekivanja, istim se određuje i razdoblje u kojem će se provoditi naknadno praćenje, odnosno rok u kojem fakultet treba ukloniti nedostatke. Taj rok ne može biti dulji od tri godine. Nakon predviđenog roka fakultet podnosi Agenciji izvještaj o učinjenom, a Akreditacijski savjet može uputiti povjerenstvo u ponovni posjet.

Svi dokumenti proizašli iz postupka reakreditacije (izvještaj povjerenstva, mišljenje Akreditacijskog savjeta, akreditacijska preporuka Agencije s ocjenom kvalitete) su javni.

2.1. Neka praktična iskustva tijekom provedbe reakreditacije tehničkih fakulteta Agencija obavlja reakreditaciju prema svom godišnjem planu pa je tako tijekom akademske godine 2011./2012. provedena reakreditacija visokoškolskih ustanova koje izvode studijske programe iz područja tehničkih znanosti. Republika Hrvatska ima kombinirani model institucijske i programske reakreditacije što podrazumijeva da se vrednovanje, kao i ishod vrednovanja, odnosi istovremeno na kapacitete visokog učilišta i na studijske programe koje izvodi. Isto tako, radi ekonomičnosti postupaka koji se provode na pojedinoj instituciji, u tom je ciklusu vanjskog vrednovanja vrednovana i njihova znanstvena djelatnost u skladu s

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 196 -

Biljana Kovačević Zelić, Aleksandra Deluka-Tibljaš,Vesna Dragčević upisom u Upisnik znanstvenih organizacija u Republici Hrvatskoj [5]. Akreditacijski savjet donio je stoga mišljenje o izdavanju dopusnice i za znanstvenu djelatnost u skladu s Pravilnikom o uvjetima za izdavanje dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti, uvjetima za reakreditaciju znanstvenih organizacija i sadržaju dopusnice (NN 83/10).

Pristupi izradi Samoanalize bili su različiti na pojedinim sastavnicama. Tako su na Građevinskom fakultetu u Zagrebu Samoanalizu izradili članovi uprave uz konzultacije s predstojnicima zavoda i nastavnicima, a usvojilo ju je Fakultetsko vijeće. Na RGN-fakultetu u Zagrebu je pored Uprave fakulteta Samoanalizu radilo povjerenstvo sastavljeno od 16 zaposlenika u znanstveno-nastavnim i stručnim zvanjima te 2 studenta (po jedan s preddiplomskog i diplomskog programa). Povjerenstvo je bilo podijeljeno u manje skupine formirane temeljem gore navedenih sedam kriterija za ocjenu a Uprava fakulteta bila je zadužena za koordinaciju, objedinjavanje i usklađivanje dostavljenih materijala. Prilikom izrade Samoanalize RGN-fakultet posebno je morao paziti na jednaku zastupljenost podataka za tehničko i prirodoslovno područje obzirom da izvodi studijske programe i znanstvena istraživanja u oba područja. Kako je vrednovanje znanstvenog rada u ova dva područja u priličnoj mjeri različito u RH, svako uprosječivanje podataka na razini fakulteta dovelo bi do dvojbenih zaključaka. Na Građevinskom fakultetu u Rijeci je Samoanaliza bila zadatak uprave, dekana i prodekana uz asistenciju pojedinih djelatnika stručnih službi, poglavito pri prikupljanju podataka.

Tijekom izrade Samoanalize nailazilo se na probleme vezane za rascjepkane i nepovezane baze podataka (ISVU, personalna evidencija, financijsko poslovanje) što je otežalo pripremu adekvatnih podloga za prikaz svih parametara po propisanim kriterijima i analizu pokazatelja.

Iskustva u pristupu članova stručnog povjerenstva provedbi evaluacijskog posjeta također su bila vrlo različita, od izrazito pozitivnih do ponekad neprimjerenih.

Kako su u većini slučajeva stručna povjerenstva na pojedinim fakultetima bila različita, međusobna usporedba niti rangiranje institucija ovim vrednovanjem nije moguća. Postavlja se, međutim ipak pitanje da li i na koji način može rezultat postignut u reakreditacijskom postupku utjecati na primjerice razvojni proračun sveučilišta premda je takva mogućnost predviđena Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju.

Nije zanemariva činjenica da su troškovi reakreditacije kao i uvođenje i održavanje drugih sustava i/ili provedba međunarodnih akreditacijskih postupaka koje snose fakulteti prilično veliki posebice u vremenima smanjenog državnog financiranja.

3. MEĐUNARODNA AKREDITACIJA ASIIN NA GRAĐEVINSKOM FAKULTETU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU Građevinski fakultet u Zagrebu se pored obvezne nacionalne akreditacije odlučio i na međunarodnu akreditaciju. Važno je napomenuti da se nacionalna akreditacija odnosila na institucionalnu akreditaciju, a međunarodna na akreditaciju preddiplomskog i diplomskog studija. Bez obzira što se radilo o akreditaciji samo studijskih programa, prezentirana je i sva infrastruktura fakulteta (laboratoriji, predavaonice, knjižnica, i dr..) koja je važna za kvalitetno izvođenje studijskog programa.

Cilj međunarodne akreditacije bio je da akreditacijska agencija s međunarodnom reputacijom ocijeni kvalitetu programa koje studentima nudi Građevinski fakultet u Zagrebu te mogućnost usporedbe s drugim građevinskim fakultetima u svijetu. Za međunarodnu akreditaciju odabrana je njemačka akreditacijska kuća Akkreditierungsagentur für Studiengänge der Ingenieurwissenschaften, der Informatik, der Naturwissenschaften und der Mathematik (ASIIN) [6]. Agencija je osnovana 1999. godine i dio je međunarodnih udruga koje se bave osiguranjem kvalitete visokog obrazovanja u Njemačkoj, ali i u svijetu te je specijalizirana za

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 197 -

Biljana Kovačević Zelić, Aleksandra Deluka-Tibljaš,Vesna Dragčević provedbu evaluacije studijskih programa u inženjerstvu, informatici, prirodnim znanostima i matematici.

Postupak evaluacije koji je prošao Građevinski fakultet u Zagrebu bio je sljedeći: 1. Slanje zahtjeva ASIIN-u za akreditaciju, tj. preliminarna aplikacija s osnovnim informacijama o fakultetu i studijskim programima. Nakon pokazanog interesa od strane Građevinskog fakulteta, ASIIN je prihvatio poziv i upoznao Fakultet s provedbom akreditacijskog postupka te informirao o dokumentaciji koju je potrebno izraditi u svrhu evaluacije studijskih programa. U cilju što bolje pripreme za izradu dokumentacije i shvaćanja cijelog akreditacijskog postupka, predstavnici Fakulteta sudjelovali su na radionici u organizaciji ASIIN-a. Ovo je bilo važno i kontekstu povezivanja s ostalim fakultetima koji su pokazali interes za ASIIN akreditaciju.

2. Uslijedila je izrada Samoanalize (Self-asessment report), koja je sadržavala podatke vezane na: studijske programe, osiguranje kvalitete, ishode učenja, nastavno osoblje, resurse kao što su knjižnica, predavaonice, laboratoriji, analize prolaznosti studenata i zapošljivosti završenih studenata.

3. Nakon izrade Samoanalize (Self-assessment report-a) isti je poslan na prethodnu provjeru (pre-check) u ASIIN. Prethodna provjera (pre-check) je mogućnost koju ASIIN nudi u svrhu kontrole traženih dokumenata u smislu potpunosti i forme, prije nego im se pošalje službena verzija prema kojoj će se vršiti vrednovanje studijskih programa. Nakon što je stigao potvrdan odgovor da je Samoanaliza (Self-assessment report) dobro napravljena, dogovaran je period u kojem bi evaluacijski tim (audit team) posjetio Fakultet. Po pravilima ASIIN-a, posjet traje dva dana.

4. Prilikom posjeta evaluacijskog tima organizirani su razgovori s predstavnicima Uprave Fakulteta i Sveučilišta, nastavnicima i studenatima. Postupak je vođen je od strane ASIIN-ovog projekt menadžera.

Akreditacijski postupak završio je dobivanjem konačnog izvještaja od strane ASIIN-a u kojem se navode njihovi zahtjevi i preporuke, a prema kojem je Građevinski fakultet u Zagrebu dobio akreditaciju za preddiplomski i diplomski studij za razdoblje od godine dana, a akreditaciju za razdoblje od pet godina dobio je nakon godinu dana kada je uspješno ispunio sljedeće zahtjeve: 1. ažuriranje informacijskog paketa o studijskim programima, 2. ustrojavanje sustava osiguravanja kvalitete temeljenog na evaluacijskim izvješćima, i 3. usklađivanje broja ECTS bodova za završni ispit u svrhu međunarodne usporedivosti preddiplomskog studija i zapošljivosti nakon njegova završetka.

3.1. Komentar Pored nacionalne akreditacije, koja je zakonska obveza, Građevinski fakultet iz Zagreba se odlučio i na provedbu međunarodne akreditacije s ciljem postizanja međunarodne prepoznatljivosti fakulteta u pogledu kvalitete obrazovanja, stvaranja pretpostavki za mobilnost nastavnika i studenata te prepoznatljivosti diplome na međunarodnom tržištu visokog obrazovanja i rada. Posebna je vrijednost što je akreditacijska agencija ASIIN po dovršetku postupka dodijelila Fakultetu certifikat EUR-ACE Label što je pokazatelj kvalitete i usporedivosti studijskih programa iz domene inženjerstva u Europi, ali i šire [7]. To je veliko priznanje Fakultetu jer su diplome koje stječu studenti po završetku preddiplomskog i diplomskog studija priznate u Europi i šire.

Nacionalna reakreditacije predstavlja akreditaciju institucije, dok se međunarodna akreditacija odnosila samo na dio studijskih programa koje institucija nudi: preddiplomski i diplomski studij.

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 198 -

Biljana Kovačević Zelić, Aleksandra Deluka-Tibljaš,Vesna Dragčević Može se reći da su oba postupka bila zahtjevna. Samoanaliza napravljena u postupku nacionalne reakreditacije sadržavala je sve glavne točke koje je sadržavala i ona u postupku inozemne akreditacije. Ova druga vezana na inozemnu reakreditacije bila je čak i opsežnija jer se zahtijevala detaljna analiza studijskih programa koja je uključivala provjeru ishoda učenja (a ne samo njihovu izradu) i kurikularnu analizu. Bitna je razlika u sastavu povjerensta to što u timu inozemne akreditacije nije bio uključen predstavnik studenata.

Gotovo da je teško utvrditi razliku između plana posjeta, dionika koji su bili uključeni u razgovor s povjerenstvom kao i pitanja koja su postavljali članovi povjerenstva.

Možemo zaključiti da je Građevinski fakultet u Zagrebu prošao dva vrlo slična postupka s različitim ishodom i posljedicama. Nacionalna je reakreditacija dozvola za rad institucije koja je u sustavu javnog financiranja, a međunarodna na neki način garancija boljeg pozicioniranja fakulteta u europskom visokoobrazovnom prostoru.

4. SUSTAV UPRAVLJANJA KVALITETOM NA RGN FAKULTETU SVEUČILIŠTA U ZAGREBU RGN-fakultet Sveučilišta u Zagrebu pokrenuo je u studenom 2006. godine postupak uvođenja sustava upravljanja kvalitetom (u nastavku SUK) prema normi ISO 9001:2000 u Dekanat.

Pripremljena je dokumentacija koja je obuhvaćala politiku kvalitete, pisane postupke, radne upute i predloške. Certifikacijski audit obavila je tvrtka DNV (Det Norske Veritas) te je u kolovozu 2007. godine fakultet dobio certifikat (broj certifikata CERT-077-2007-AQ-ZAGHAA) kojim se potvrđuje da je sustav upravljanja kvalitetom za RGN-fakultet – Dekanat u skladu s normom sustava upravljanja kvalitetom HRN EN ISO 9001:2002 (ISO 9001:2000).

Tijekom prvog periodičnog audita u srpnja 2008. godine certifikacijska kuća DNV utvrdila je da se sustav upravljanja kvalitetom uspješno primjenjuje na cijelom RGN-fakultetu, a ne samo u Dekanatu, te je izdala novi certifikat (broj certifikata 9432-2007-AQ-HRV-HAA) kojim potvrđuje da je sustav upravljanja čitavim fakultetom u skladu s normom. Nakon 2008. godine uslijedilo je još nekoliko uspješnih vanjskih recertifikacijskih audita [8].

Certifikat vrijedi za “pružanje administrativnih usluga vezano uz akademsko obrazovanje, znanstveno-istraživački rad i suradnju s gospodarstvom te upravljanje fakultetom” a obuhvaćene su sljedeće ustrojbene jedinice Fakulteta: Ured dekana, Tajništvo, Računovodstvo, Knjižnica, Centar informacijske potpore te administracija zavoda. Sustav upravljanja kvalitetom dobro je uspostavljen i dokumentiran, a rezultati ispitivanja zadovoljstva korisnika, u našem slučaju anketom su bili obuhvaćeni studenti i nastavno osoblje, administrativnim uslugama Dekanata ukazuju na kontinuirano povećanje zadovoljstva. U razdoblju od prvih pet godina primjene SUK-a prosječna ocjena odnosno indeks kvalitete po procjeni studenata porastao je sa ocjene 3,5 na ocjenu 3,8 odnosno po procjeni nastavnog osoblja sa ocjene 3,9 na ocjenu 4,2. Osim brojčanih pokazatelja, još su vrijedniji bili, sa stajališta Uprave fakulteta, komentari i prijedlozi za poboljšanja prikupljeni tijekom anketiranja.

Kako su SUK-om već bili do određene mjere obuhvaćeni svi segmenti poslovanja Fakulteta vezani za upravljanje fakultetom, preddiplomsko, diplomsko, poslijediplomsko i cjeloživotno obrazovanje, znanstveno-istraživački rad, suradnju s državnim institucijama i gospodarskim subjektima, Uprava Fakulteta revidirala je ulogu sustava upravljanja kvalitetom i postavila ciljeve njegova razvoja usvajanjem Upravine ocjene u 2011. godini, tako da se Fakultet obvezao proširiti postojeći sustav upravljanja kvalitetom na sve segmente svoje djelatnosti kroz definiranu politiku kvalitete te procedure i postupke za odobravanje, periodično vrednovanje i praćenje svojih programa, projekata i kvalifikacija, što je ujedno i strateški cilj razvoja RGN-fakulteta u razdoblju od 2012. do 2016. godine. Polazne osnove za nadogradnju

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 199 -

Biljana Kovačević Zelić, Aleksandra Deluka-Tibljaš,Vesna Dragčević SUK-a RGN-fakulteta daju postojeći zakonski propisi i drugi relevantni dokumenti, a to su prije svega: − Standardi i smjernice za osiguranje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja, − Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (NN 45/09), − Pravilnik o sustavu osiguranja kvalitete na Sveučilištu u Zagrebu iz 2011. godine.

U Strategiji razvoja RGN-fakulteta [9] koja je usvojena tijekom 2011. godine definirani su sljedeći opći ciljevi: − Nastavni proces: Postizanje visoke kvalitete i regionalne prepoznatljivosti obrazovnog procesa na Fakultetu, temeljenog na integraciji znanstveno-istraživačkog, nastavnog i stručnog rada te na mobilnosti studenata i nastavnika. − Znanstveno-istraživački rad: Povećanje opsega i podizanje kvalitete znanstvenoistraživačke djelatnosti na razinu koja osigurava međunarodnu prepoznatljivost, konkurentnost i vidljivost Fakulteta u Europskom istraživačkom prostoru. − Razvojno-stručni rad: Jaka regionalna konkurentnost temeljena na snažnoj povezanosti Fakulteta s vodećim gospodarskim subjektima u regiji, na jakoj alumniorganizaciji i regionalno prepoznatljivim programima cjeloživotnog obrazovanja i usavršavanja. − Sustav osiguravanja kvalitete i upravljanje resursima: Proširenje i unapređenje postojećeg sustava upravljanja kvalitetom na sve segmente djelatnosti Fakulteta te osiguranje odgovarajućih kadrovskih, materijalnih i financijskih resursa koji će jamčiti kvalitetno radno okruženje i odgovorno poslovanje.

4.1 Komentar Na RGN-fakultetu uveden je sustav upravljanja kvalitetom (SUK) prema normi HRN EN ISO 9001 tijekom akademske godine 2006./2007. Taj sustav pokriva upravljanje Fakultetom, te pružanje administrativnih usluga vezanih za akademsko obrazovanje, znanstvenoistraživački rad i suradnju s gospodarstvom. Tijekom akademske godine 2011./2012. provedena je reakreditacija od strane AZVO-a te u skladu sa Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. Ova se dva sustava u velikoj mjeri nadopunjuju iako se provode prema prilično različitim pravilima.

Priprema RGN-fakulteta za reakreditaciju koju je provela AZVO u akademskoj godini 2011./2012. bila je olakšana upravo zbog toga što je SUK-a bio u primjeni već pet godina prije toga tj. od 2007. godine, kao i zbog činjenice da je netom ranije donesena strategija razvoja fakulteta za razdoblje od narednih pet godina, od 2012. do 2016.

Usporedbom opažanja i preporuka koje je dalo Stručno povjerenstvo tijekom reakreditacije sa vlastitom SWOT analizom napravljenom za potrebe izrade fakultetske strategije i zapažanjima tijekom unutarnjih i vanjskih audita vezanih za SUK, primjećeno je veliko preklapanje. Ta činjenica zajedno s prilično dobrim ocjenama poverenstva daje određenu sigurnost da je kultura kvalitete razvijena na RGN-fakultetu kao i mehanizmi za njezino daljnje unaprjeđenje.

5. ZAKLJUČAK U posljednjem desetljeću, visokoškolski sustav u Republici Hrvatskoj svjedočio je velikim promjenama uzrokovanim uvođenjem Bolonjskog procesa popraćenog i značajnim promjenama u okruženju: zakonodavstvo, financiranje visokog školstva i znanosti, internacionalizacija svih djelatnosti te uvođenje sustava osiguranja kvalitete. Svjesni svoje

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 200 -

Biljana Kovačević Zelić, Aleksandra Deluka-Tibljaš,Vesna Dragčević uloge u društvu i potrebe prilagodbe kriterijima koje neminovno donosi ulazak u Europski prostor visokog obrazovanja i Europski istraživački prostor, visokoškolske ustanove i njezini zaposlenici bili su skloni promjenama kojima smo svjedočili od 2005. godine naovamo. Da bi bili ostvarivi visoki standardi kvalitete u nastavnoj i znanstvenoj djelatnosti, potrebno je kao nužne preduvjete osigurati ljudske i materijalne resurse te uspostaviti poticajno okruženje. To se nažalost nije dogodilo u stvarnosti. Posljednjih nekoliko godina svjedočimo smanjenom financiranju nastavne i znanstvene djelatnosti, otežanom podmlađivanju znanstvenonastavnog kadra, nedostatno educiranom administrativnom osoblju za nove izazove što svakako predstavlja prijetnju daljnjem razvoju.

Može se na kraju zaključiti da su kvaliteta i kultura kvalitete imanentne akademskoj zajednici, a da je posljednjih godina učinjen veliki korak naprijed i u uspostavljanju sustava kvalitete kako kroz unutarnje sustave kvalitete tako i kroz različite oblike vanjske procjene kvalitete te da se radi o kontinuiranom procesu koji će se nužno mijenjati i razvijati.

LITERATURA [1] Prema društvu znanja – Integracija Sveučilišta u Rijeci u europski prostor visokog obrazovanja, Sveučilište u Rijeci, Rijeka, 2001.

[2] Lučin, P.: Osiguranje kvalitete u Europskom visokoobrazovnom prostoru, Kvaliteta u visokom obrazovanju, Nacionalna zaklada za znanost i tehnologijski razvoj RH, Rijeka, 2007, p. 7-32 [3] European Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area www.enqa.eu/index.php/home/esg/ [4] Mapping the implementation and application of the ESG (Map-ESG Project) - www.enqa.eu/indirme/papersand-reports/occasional-papers/op_17_web(1).pdf [5] Agencija za znanost i visoko obrazovanje - www.azvo.hr/ [6] www.asiin.de [7] www.enaee.eu/eur-ace-system [8] Grupa autora, Samoanaliza Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, RGN-fakultet, Zagreb, 2011., 308 p.

[9] Kovačević Zelić, B., Bedeković, G., Nakić, Z., Vlahović, I., Strategija razvoja Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za razdoblje 2012.-2016., RGN fakultet, Zagreb, 2011, 84 p.

QUALITY ASSURANCE IN HIGHER EDUCATION DO LAWMAKERS AND LAW ENFORCERS HAVE THE SAME OPINION?

Summary The Croatian Agency for Science and Higher Education (ASHE) was established in 2005 as an independent agency pursuant to the Act on Quality Assurance in Science and Higher Education. Its basic task is the quality assurance of research institutes and higher-education institutions in the Republic of Croatia, which is carried out through the following procedures: initial accreditation, re-accreditation, thematic evaluation and external independent quality-assurance audit. The re-accreditation examines whether the evaluated institution fulfils the criteria and quality standards, and to what level. The external audit examines the quality-assurance system. In addition to compulsory quality-assurance procedures in accordance with the aforementioned act, a number of higher-education institutions have introduced quality-assurance management compliant with the ISO 9001 standard, or undergone international accreditation – in the case of degree programmes in the area of technical sciences, usually by the German Agency ASIIN. The paper presents various evaluation procedures in higher education carried by ASHE pursuant to the regulations of the Republic of Croatia, the practical experience of implementing the aforementioned procedures carried out by ASHE, the relationship between the qualityassurance procedures carried out by the different institutions (ASHE, ASIIN) and a critical review of assuring necessary resources as an essential prerequisite for successful introduction and management of the qualityassurance system of higher-education institutions.

Keywords: quality assurance, higher-education institution, accreditation, re-accreditation

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 201 -