10 % sretniji - Dan Harris by Mozaik knjiga

“ Knjiga 10 % sretniji je u praktičnom smislu najbolja knjiga o meditaciji za neupućene, skeptične ili znatiželjne. Dan Harris je prikupio pronicave, privlačne i smiješne smjernice za putovanje po mračnim zakutcima uma te predlaže što možemo učiniti da pronađemo malo mira. Dijelom ispovijed, dijelom istraživačko novinarstvo, knjiga 10 % sretniji obuzet će vas 100 %.”

Daniel Goleman, autor knjige Emocionalna inteligencija “Potresna, provokativna i često vrlo smiješna knjiga.”

Gretchen Rubin, autorica knjige Projekt Sreća

Dan Harris

% 10 sretniji

Dan Harris

Nakon što je pred kamerama nacionalne televizije doživio napadaj panike, Dan Harris je znao da nešto mora promijeniti u životu. Nevjernik od rođenja, uputio se u bizarnu avanturu tijekom koje se susreo s osramoćenim pastorom, tajanstvenim guruom samopomoći, i s nekoliko neuroznanstvenika. Konačno, Harris je shvatio da je uzrok svih njegovih problema ono što je oduvijek smatrao svojom najvrjednijom karakteristikom. Nezaustavljiv, neutišan glas u glavi koji mu je pomagao da se probija kroz visokokompetitivno poslovanje, tjerao ga je i da donosi vrlo glupe odluke, koje su utjecale na to da „pukne“ pred kamerama, tijekom emisije uživo. Naposljetku, Haris se spotaknuo o učinkovit način za obuzdavanje toga glasa, koji je oduvijek smatrao nemogućim ili beskorisnim. Bila je to meditacija, sredstvo koje znanstvena istraživanja smatraju korisnim za sve, od snižavanja visokoga krvnog tlaka do premreživanja mozga. Knjiga 10 % sretniji čitatelje vodi od krajnjih granica neuroznanosti, do bizarnih rubnih područja američke duhovne scene te čitateljima daje popudbinu koja im doista može promijeniti živote.

10 % SRETNIJI

BESTSELER BROJ 1 NEW YORK TIMESA

www.mozaik-k njiga.hr

119,00 kn ISBN 978-953-14-2004-4

Kako sam ukrotio glas u glavi, umanjio stres i otkrio samopomoć koja doista djeluje – istinita priča

DAN HARRIS, je suvoditelj emisija Nightline i nedjeljne emisije Dobro jutro, Amerika pri televizijskoj kući ABC News. Prije toga radio je kao voditelj nedjeljne emisije Novosti iz svijeta. Redovito snima reportaže i za emisije 20/20, Novosti iz svijeta s Diane Sawyer te za emisiju vikendom Dobro jutro, Amerika. Harris je izvještavao iz cijelog svijeta i prenosio vijesti iz Afganistana, Izraela, Palestine, Iraka, a istraživačke reportaže snimao je na Haitiju, u Kambodži i Kongu. Mnogo godina izvještavao je o novostima s američke religijske scene, a posebno je bio usredotočen na evangelike, koji su se prema njemu ljubazno odnosili unatoč tome što se smatra agnostikom. Već četrnaest godina radi za televizijsku kuću ABC News. Prije toga bio je reporter za lokalne novosti u Bostonu i Maineu. Odrastao je u predgrađu Bostona, a trenutačno sa suprugom Biancom živi u New Yorku. Ovo je njegova prva knjiga.

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 4

29.7.2016. 14:45:12

10 % SRETNIJI

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 1

29.7.2016. 14:45:12

Naslov izvornika

Izdavač Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb Za izdavača Bojan Vidmar Glavni urednik Zoran Maljković Urednica Aleksandra Stella Škec Lektorica Biserka Sinković Grafički urednik Marko Katičić Oblikovanje naslovnice Ivan Živko Ilustracija naslovnice Shutterstock Tis ak Denona, Zagreb, kolovoz 2016. ISBN 978-953-14-2004-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000937798.

Sva prava pridržana. Nijedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 2

29.7.2016. 14:45:12

DAN HARRIS

% 10 SRETNIJI

Kako sam ukrotio glas u glavi, umanjio stres i otkrio samopomoć koja doista djeluje – istinita priča

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 3

29.7.2016. 14:45:12

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 4

29.7.2016. 14:45:12

Sadržaj Sadržaj............................................................................5 Autorova bilješka....................................................... 11 Predgovor.................................................................... 13 POGLAVLJE 1.

Glad za eterom........................................................18 POGLAVLJE 2.

Od(bes)crkvljen.........................................................63 POGLAVLJE 3.

Genijalac ili luđak..................................................98 POGLAVLJE 4.

Sreća d.o.o................................................................ 128 POGLAVLJE 5.

„Židovski bus“.......................................................... 150 POGLAVLJE 6.

Moć negativnog mišljenja..................................... 169 POGLAVLJE 7.

Povlačenje................................................................207 POGLAVLJE 8.

10% sretniji.............................................................. 253

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 5

29.7.2016. 14:45:12

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

POGLAVLJE 9.

“Novi kofein”........................................................... 277 POGLAVLJE 10.

Slučaj u kojem se pokazalo korisnim što nisam glupan...................................... 298 POGLAVLJE 11.

Sakrij zen................................................................. 317 Pogovor....................................................................... 351 Zahvale...................................................................... 361 Dodatak: Naputci..................................................... 365 Bilješka o piscu.......................................................... 382

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 6

29.7.2016. 14:45:12

Za Biancu

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 7

29.7.2016. 14:45:12

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 8

29.7.2016. 14:45:12

Nalazimo se usred iznimno važnog događaja u evoluciji ljudske svijesti, ali o tome se neće govoriti večeras u središnjem dnevniku. Eckhart Tolle, guru samopomoći

Čim otvoriš um, iznutra nagrne smeće. Meat Puppets, “ desert punk” band

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 9

29.7.2016. 14:45:12

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 10

29.7.2016. 14:45:12

Autorova bilješka Sreća moja što je većina događaja opisanih u ovoj knjizi snimljena televizijskim kamerama ili diktafonom mojeg iPhonea. Kada razgovore nisam snimao, izvlačio sam citate iz sjećanja, iako sam u većini slučajeva pisao bilješke pred sudionicima razgovora. Na pojedinim mjestima pročistio sam razgovore (izbacivao sam poštapalice poput hm, ah, eh i sl.) kako bih ih učinio čitljivijima i da bih se doimao pametnijim.

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 11

29.7.2016. 14:45:12

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 12

29.7.2016. 14:45:12

Predgovor Kada sam tek počeo pisati, knjigu sam želio nasloviti Glas u mojoj glavi je šupčina. Međutim, naslov se nije doimao najprikladnijim i nije pristajao uz čovjeka čiji posao zahtijeva da se drži standarda pristojnosti koji propisuje Federalna komisija za komunikacije. No, prvotni naslov je svjedočanstvo žive istine. Glas u mojoj glavi može biti krajnje neugodan. Čak se usuđujem pretpostaviti da je tako i s glasom u vašoj glavi. Većina nas, ljudi, toliko je hipnotizirana razgovorom koji neprestano vodimo sa samim sobom, da nismo ni svjesni glasa u glavi. Ja ga, u svakom slučaju, nisam bio svjestan, barem ne prije nego što sam se upustio u odiseju opisanu u ovoj knjizi. Da bismo bili načisto, u ovoj knjizi ne govorim da “čujem glasove,” govorim o unutarnjem pripovjedaču, o najintimnijem dijelu naših života. Govorim o glasu koji nam se javlja kao tiho njakanje čim ujutro otvorimo oči, a potom nas tijekom dana dezorijentira kao glasna truba u spreju. On je močvarna groznica nagovaranja, žudnji i osuda. Usredotočen je na prošlost i budućnost do mjere koja šteti sada i ovdje. On nas tjera da posegnemo za hranom u hladnjaku kada nismo gladni, da razdraženi izgubimo razum kada nam to nije u interesu i da čistimo poštu u internetskim sandučićima dok komuniciramo s drugim ljudima.

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 13

29.7.2016. 14:45:13

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

Naš unutarnji brbljivac nije posve loš, naravno. Katkad je kreativan, velikodušan, ili zabavan. Međutim, ako nismo krajnje pozorni, a malo nas je koji smo naučili kako se to radi, taj glas može postati zli lutkar koji povlači naše konce. Da mi je netko, kada sam se tek doselio u New York, rekao da ću raditi na televizijskim vijestima, da ću uz pomoć meditacije čupati očnjake glasu u glavi, ili da ću napisati cijelu knjigu o tome, nasmijao bih mu se u lice. Sve do nedavno, meditaciju sam smatrao područjem rezerviranim za bradate gurue, neoprane hipijevce te pristaše glazbe Johna Tesha.* Štoviše, kako sam uspijevao održavati pozornost kao šestomjesečni labrador, smatrao sam da je meditacija nešto što ionako nikada neću savladati. Zahvaljujući neprestanom mršenju, zujanju i pjenušanju mojih misli, pretpostavio sam da mogućnost “pročišćenja mojega uma” uopće ne postoji. Međutim, zaredao mi se neplanirani niz događaja koji su me odveli do bojišta, mega-crkava, gurua za samopomoć, Paris Hilton, Dalaj Lame, te do deset dana tišine, tijekom kojih sam gotovo u trenu proživio sve, od najiritantnijih do najdubljih, tj. najsmislenijih * John Tesh je američki pijanist i skladatelj pop glazbe te radijski i TV voditelj. Primio je šest glazbenih nagrada Emmy, četiri albuma prodao u zlatnim nakladama (ukupno je prodao više od osam milijuna nosača zvuka), dva puta bio je nominiran za nagradu Grammy. Za istraživačko novinarstvo primio je nagradu Associated Pressa. Uz sve navedeno više od dvadeset godina sklada i izvodi glazbu kršćanske tematike, po čemu je također vrlo poznat u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. (prim prev.)

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 14

29.7.2016. 14:45:13

PREDGOVOR

iskustava u životu. Kao rezultat svega toga shvatio sam da su moje predrasude o meditaciji, zapravo, zablude. Nad meditacijom se nadvija golem problem odnosa s javnošću, ponajviše zato što njezini najistaknutiji zagovornici govore kao da u podlozi imaju neprestanu pratnju panove frule. Ako se uspijete provući pokraj vlastitih kulturalnih zapreka, shvatit ćete da je meditacija, jednostavno govoreći, vježba za mozak. Ona je dokazana tehnika koja može spriječiti da vas glas u glavi okolo vuče za nos. Odmah želim jasno reći da meditacija nije čudotvoran lijek. Od nje nećete postati viši, ljepši, niti će se vaši problemi riješiti na čaroban način. Trebali biste zanemariti kitnjaste knjige i slavne gurue koji obećavaju skoro prosvjetljenje. Iz vlastitog iskustva mogu vam reći da će vas meditacija učiniti 10 % sretnijima. To je, dakako, apsurdna i neznanstvena procjena, međutim, kamata na vaš ulog i nije tako loša. Jednom, kada se na nju naviknete, meditacija može osloboditi dovoljno prostora u vašoj glavi, pa je manje vjerojatno da ćete, kada se naljutite, ili razdražite, zagristi mamac ili reagirati. Čak i znanost može potkrijepiti tu tvrdnju. Eksplozija novih istraživanja s raznobojnim slikama magnetne rezonancije pokazuje da meditacija u biti može nanovo premrežiti mozak. Ta znanost suprotstavlja se uvriježenoj pretpostavci da su stupnjevi sreće, izdržljivosti i dobrote zadani našim rođenjem. Mnogi od nas rade obremenjeni prividom da smo trajno zaglavljeni sa svim problematičnim

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 15

29.7.2016. 14:45:13

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

oblicima vlastite osobnosti, odnosno s vlastitom naglom naravi, sramežljivošću, ili tugaljivošću, koje su trajne, nepromjenjive osobine. Danas znamo da su osobine koje najviše cijenimo, zapravo vještine koje se mogu naučiti na isti način, na koji u teretani izgrađujemo tijelo. To je radikalna ideja koja ulijeva nadu. Zapravo, otkrio sam da je ta, nova neuroznanost potaknula procvat elitne supkulture direktora, sportaša i marinaca koji se koriste meditacijom kako bi poboljšali vlastitu usredotočenost, obuzdali ovisnost o tehnologiji i zauzdali osjećaje koji su ih bacali amo-tamo. Meditaciju se čak naziva “novim kofeinom.” Smatram da bi prakticiranje meditacije, ogoljeno od svega duhovnjačkog ukrašavanja i jezika koji kao da je ispao iz kineskog kolačića sudbine, te fraza poput “svetih prostora”, “božanske majke” i “držanja osjećaja s ljubavlju i nježnošću”, privuklo mnoge milijune pametnih, skeptičnih i ambicioznih ljudi koji joj se inače nikada neće približiti. Jedno od pitanja koje skeptici najčešće postavljaju glasi: “Ako utišam glas u glavi, hoću li izgubiti probitačnost?” Neki od njih misle da bez depresije ne bi mogli biti kreativni, a bez kompulzivne brige uspješni. Protekle četiri godine na testnoj stazi iskušavao sam meditaciju u jednom od najsuparničkijih okruženja koja možete zamisliti, u okruženju televizijskih novosti. Ovdje sam kako bih vam rekao da je meditacija posve izvodiva. I ne samo to, ona vam može donijeti stvarnu prednost, a nije zanemarivo ako tijekom procesa

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 16

29.7.2016. 14:45:13

PREDGOVOR

postanete ugodnija osoba. Kao što ćete vidjeti, tijekom puta posrtao sam i padao u neugodne zamke. Međutim, uz pomoć mojega iskustva, vi biste ih mogli izbjeći. U ovoj knjizi nastojim demistificirati meditaciju i pokazati da vam vjerojatno može pomoći, ako je pomogla meni. Najbolji način da vam to ilustriram jest, kako se to na televiziji kaže, ako vam omogućim “ekskluzivan pristup” glasu u mojoj glavi. Svi se mi borimo da održimo ravnotežu između slike o sebi koju pokazujemo svijetu i stvarnosti našeg unutarnjeg krajolika. To je posebno teško za voditelje dnevnika, čiji je posao da odražavaju mir, povjerenje i (kada je to prikladno) dobro raspoloženje. Većinu vremena moje predstavljanje prema van je autentično. U osnovi, ja sam sretan mladić koji je itekako svjestan sreće koju je imao u životu. Međutim, postoje i oni trenutci kada je moja unutarnja stvarnost malo složenija. Za potrebe ove knjige, pod povećalo ću staviti baš taj zamršeni dio moje osobnosti. Priča počinje u razdoblju tijekom kojeg sam dopustio glasu u glavi da neobuzdano divlja. Bilo je to rano razdoblje moje karijere kada sam bio nestrpljiv, znatiželjan i ambiciozan izvjestitelj, žutokljunac, kojega su okolnosti potpuno pomele, a sve je kulminiralo u trenu, u kojem sam bio ponižen kao nikada u životu.

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 17

29.7.2016. 14:45:13

POGLAVLJE 1.

Glad za eterom

Prema podacima Nielsen istraživanje medija d.o.o., 5 milijuna i 19 tisuća ljudi gledalo je kako gubim razum. Bilo je to 7. lipnja 2004. godine, pri emitiranju emisije Dobro jutro, Amerika. Odjenuo sam omiljenu novu kravatu, a šminkeri su mi na lice nanijeli debeli sloj šminke. Frizeri su se pretjerano bavili mojom kosom pa mi je frizura bila “napuhana.” Šefovi su me zamolili da uskočim umjesto kolegice Robin Roberts i pročitam vijesti. Od mene se očekivalo da se svakoga punog sata pojavim i pročitam kratke ažurirane vijesti dana. Sjedio sam na mjestu kolegice Robin, za malim stolom, u studiju na drugom katu staklenog nebodera televizijske kuće ABC, na newyorškom Times Squareu. Na suprotnoj strani prostorije nalazio se velik stol za kojim su sjedili voditelji emisije, dobroćudni Charles Gibson i elegantna Diane Sawyer. Charlie je pozornost prebacio na mene i rekao: “Idemo sada do Dana Harrisa koji će nam reći najnovije vijesti. Dane?” U tom trenutku trebao sam pročitati šest

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 18

29.7.2016. 14:45:13

G lad z a e t ero m

vijesti, svaku po dvadeset sekundi, a uz moj glas iz središnje režije emitirali su videomaterijale. Sve je počelo dobro. “Dobro jutro i vama, Charlie i Diane. Hvala na pozornosti,” izgovorio sam najboljim voditeljskim glasom ujutro, živahno, ali autoritativno. I onda me, usred čitanja druge vijesti, nešto pogodilo. Niotkuda. Osjećao sam se kao da me u mozak ubo sirov životinjski strah. Paralizirajući val panike otkotrljao se preko mojih ramena do vrha glave i potom mi se razlio preko lica. Cijeli svemir srušio se na mene. Srce mi je galopiralo. Usta su se osušila. Niz dlanove mi se slijevao znoj. Znao sam da moram pročitati još četiri vijesti koje su mi se činile kao vječnost. Znao sam da emisija neće biti prekinuta, da nema mjesta na koje bih se mogao sakriti, da nema zvučnih materijala koji će se emitirati tijekom mojeg čitanja, ni unaprijed snimljenih vijesti, ni materijala koji su snimili kolege na terenu, koji bi mi omogućili da se priberem i dođem do daha. U trenutku kada sam počeo čitati treću vijest o lijekovima protiv kolesterola, počeo sam gubiti dar govora, lovio sam zrak i usporedo vodio unutarnju bitku protiv vala silnog užasa, koji se svodio na spoznaju da se cijeli debakl emitira uživo. Ti si na nacionalnoj televiziji. Sve se događa sada. Baš sada. Stari moj, ovo svi gledaju. Učini nešto. UČINI nešto.

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 19

29.7.2016. 14:45:13

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

Pokušao sam se boriti, ali rezultati su zbunjivali. Službeni transkript emisije izvrsno odražava moje poniranje u nepovezanost: “Istraživači izvještavaju da osobe koje barem pet godina uzimaju statine, lijekove za snižavanje kolesterola, također smanjuju rizik obolijevanja od raka, međutim prerano je…za polako propisivanje statina za proizvodnju raka.” U tom trenu, nakon što sam izgovorio “proizvodnju raka,” u licu nisam imao ni kapi krvi, ono se počelo kriviti od tikova, a ja sam znao da moram učiniti nešto drastično kako bih se izvukao iz te situacije. Moj rasap uživo bio je izravan rezultat dugotrajne nepromišljene utrke, razdoblja tijekom kojega sam bio usredotočen samo na napredovanje i avanturu, na štetu gotovo svega ostalog u mojem životu. Sve je počelo 13. ožujka 2000. godine. Bio je to moj prvi dan na ABC Novostima. Imao sam 28 godina, bio sam prestravljen, bio sam odjeven u nesretno odijelo s dva reda dugmadi. Ušao sam u predvorje s visokim stropom u kojem su se nalazile fotografije televizijskih velikana Petera Jenningsa, Diane Sawyer i Barbare Walters (koji su danas moji kolege). Potom sam ušao u nevjerojatno, veličanstveno dizalo i odjurio u ždrijelo nebodera na gornjoj, zapadnoj strani Manhattana. Nakon toga, tog istog dana poslali su me u podrum, u zaštitarski ured osvijetljen fluorescentnim svjetlom,

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 20

29.7.2016. 14:45:13

G lad z a e t ero m

na fotografiranje za sigurnosnu identifikacijsku karticu. Na fotografiji sam izgledao tako mladoliko da su se moji kolege šalili da bi se na odrezanom dijelu fotografije zasigurno vidjelo kako držim balone. Činjenica da sam dobio posao u televizijskoj kući ABC činila mi se kao nesporazum, ili čak okrutna šala. Tijekom sedam godina koje su prethodile zapošljavanju na ABC-ju, rintao sam u lokalnim novostima i sanjao da “dospijem do prave mreže,” kako su je nazivali ljudi u ruralnim područjima. Međutim, smatrao sam da se to neće dogoditi prije nego što navršim 40 godina, kada ću izgledati dovoljno odraslo da mogu upravljati motornim vozilom. Na televizijskim novostima počeo sam se pojavljivati odmah nakon završetka fakulteta. Pred očima sam imao maglovit cilj, želio sam što manje glamurozan posao, na kojem se od mene neće zahtijevati znanje matematike. Moji roditelji bili su liječnici, ali ja nisam imao afiniteta, ni pozornost potrebnu da se završi medicinski fakultet. Tako sam, unatoč početnoj strepnji mojih roditelja, prihvatio posao u podružnici televizijske mreže NBC, u gradu Bangoru, u saveznoj državi Maineu (koja pripada među najmanja televizijska tržišta u Americi, nalazi se na 154. mjestu od ukupno 210). Bio sam zaposlen na pola radnog vremena, plaćen pet i pol dolara po satu, a moj posao obuhvaćao je pisanje tekstova za televizijsku spikericu i snimanje kamerom tijekom emitiranja emisije koja se zvala Uživo u 17:30.

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 21

29.7.2016. 14:45:13

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

Već prvoga dana producent koji je bio zadužen za moju pouku vrtio se na stolici s kotačima oko svojeg električnog pisaćeg stroja i prenio mi važnu obavijest, “ovaj posao nije glamurozan.” Imao je pravo. Izvještavati o zapaljenim automobilskim gumama i snježnim olujama u ruralnom Maineu, da ne spominjem život u stančiću na prvom katu kuće postarije žene, i jedenje big maca ili cheesburgera svake večeri, bilo je sve, samo ne seksi. Pa ipak, odmah sam zavolio svoj posao. Nakon nekoliko mjeseci, koliko sam gnjavio šefove da me stave pred kameru, oni su popustili, a ja sam postao izvjestitelj i voditelj, iako sam imao tek 22 godine i jedan plavi sportski sako koji mi je dao otac. Nije mi trebalo mnogo da shvatim kako je to posao koji ću raditi ostatak života. Sam zanat me opčinjavao, a posebice pisanje priča koje je trebalo glasno izgovarati i njihovo povezivanje sa slikama. Uživao sam u mogućnosti da me zaintrigira neka opskurna, ali važna tema i onda osmišljavati načine na koje se gledatelji mogu prosvijetliti, ili poučiti nečemu korisnom. Više nego u bilo čemu drugome, golem užitak nalazio sam u tome da mi je novo radno mjesto dalo propusnicu za pristup važnim ljudima kojima sam mogao postavljati drska pitanja. Ipak, emitiranje vijesti je problematična zvjerka. Na stranu s uznositim idejama o tome kako velik utjecaj zahtijeva veliku odgovornost i kako snagu medija treba iskoristiti u dobre svrhe, kada čovjek na televiziji dobije

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 22

29.7.2016. 14:45:13

G lad z a e t ero m

vlastitu šalicu, to mu dođe kao duboka i iracionalna potvrda vlastitog postignuća. Pogledajte kako se ljudi na utakmicama bejzbola uzbude kada im se lice pojavi na golemom ekranu. Pa onda zamislite kako je kada vam to postane životni poziv. Kolega u Bangouru doista je imao pravo, većina poslova koje televizijski reporter obavlja, sjedenje na beskrajnim konferencijama za novinare, provođenje mnogih sati u kombiju s naprasitim kamermanom, trčanje za policajcima radi intervjua uopće nije glamurozno, ali kada sam se odmaknuo prema većim tržištima, Portlandu, Maineu, potom i Bostonu, plaća je postala bolja, priče veće, a ushit u utrobi kada vas prepoznaju u baru ili u banci nikada ne zastarijeva. Sjećam se kako mi je majka, a bila je skladište mudrosti, tijekom moje mladosti, jednom, onako, usput rekla kako misli da onaj tko se kani kandidirati za predsjednika u sebi ima rupu toliko veliku da se nikada ne može ispuniti. Kada god sam si dopustio da razmišljam o svojem nagonu da budem na televiziji, uvijek sam osjetio da me njezin komentar proganja. Sedam godina nakon prvog posla u Bangoru, radio sam na kablovskoj televiziji s cjelodnevnim novostima i pokrivao cijelo bostonsko područje, kada sam naoko iznenada primio poziv koji je upućivao na mogućnost da se za mene zanimaju krupne ribe. Zastupnik mi je rekao da su direktori televizijske kuće ABC News vidjeli moje snimke i da žele razgovarati sa mnom.

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 23

29.7.2016. 14:45:13

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

Zaposlili su me kao dodatnog spikera u sklepanoj i opuštenoj noćnoj emisiji vijesti World News Now, koja se emitira od dva do četiri sata ujutro. Gledatelji emisije uglavnom su osobe koje pate od nesanice, majke dojilje i studenti koji su se dočepali lijekova koji se koriste kod poremećaja smanjene pažnje (ADD). U vrijeme kada sam se toga dana u ožujku 2000. godine javio na dužnost, momak kojega sam trebao zamijeniti, Anderson Cooper, odlučio je da još neće otići. Ne znajući što da rade sa mnom, šefovi su mi ponudili da napišem nekoliko izvještaja za vikend izdanje večernjih vijesti World News Tonight. Što se mene tiče, to je bila najbolja stvar koja mi se ikada dogodila. Prije samo nekoliko tjedana izvještavao sam gledateljstvo od nekoliko desetaka tisuća građana Nove Engleske, a sada se moje vijesti emitiraju milijunima gledatelja diljem Amerike. A onda je postalo još bolje: Bio sam zamoljen da napišem svoju prvu vijest za večernje novosti vikendom, koju će čitati Peter Jennings glavom i bradom. Peter Jennings bio je moj idol. Moj stil pojavljivanja u eteru preslika je njegova stila. Proučavao sam njegov zamršen voditeljski balet, majstorsku mješavinu polaganog nalakćivanja, kimanja i podizanja obrva. Divio sam se njegovoj sposobnosti da bude uglađen i osjećajan, a da pritom ne postane bljutav. Bio je utjelovljenje spikera s Božjim glasom i tajnovite osobnosti od glave do pete. Izgledao je poput agenta 007, imao je četiri

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 24

29.7.2016. 14:45:13

G lad z a e t ero m

žene, a govorkalo se i o njegovim vezama s poznatim zvijezdama. On je bio kolos koji je jahao na ABC Novostima. Interno, njegova emisija nazivala se jednostavno Emisijom, kao da nismo imali i druge vrlo gledane emisije poput 20/20, GMA i Nightline. Uz to, on je bio osoba koja je ulijevala neizmjeran strah. Do tada se još nisam susreo s njim, ali čuo sam priče o njegovu vatrenom temperamentu. Budući da je imao ugled čovjeka koji jede malu djecu, šefovi su namjerno isplanirali moje prvo pojavljivanje u njegovoj emisiji 4. srpnja, jer su znali da će on tada imati slobodan dan. Napravio sam reportažu o poslijeratnoj tzv. baby boom generaciji, među kojom ima mnogo osoba koje se zapošljavaju kao spasioci na plažama, jer većina mladih ljudi prihvaća poslove u internetskim tvrtkama. Nakon emitiranja, producenti emisije doimali su se zadovoljnima s mojom reportažom, ali od Jenningsa nikada nisam čuo ni riječi. Nisam znao je li gledao emisiju i zna li uopće tko sam. Nekoliko tjedana poslije, baš sam bio u stanu, koji sam dijelio s mlađim bratom Mattom, i vozio sobni bicikl u dnevnoj sobi, dojavnik te žični i mobilni telefon počeli su mi zvoniti gotovo istodobno. Sišao sam s bicikla i provjerio dojavnik. Na njemu je pisalo “4040”. To su bili zadnji brojevi telefona onog dijela studija ekipe World News Tonight, u kojem su Peter i viši producenti

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 25

29.7.2016. 14:45:13

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

provodili dane osmišljavajući i sastavljajući emisiju. Uzvratio sam im poziv, a mladi asistent koji se javio na telefon stavio me je na čekanje. Potom se javio muški glas i rekao mi: “Mislim da bismo trebali početi pratiti Ralpha Nadera. Njegova kampanja se zahuktava. Možeš li ti to preuzeti na sebe?” Već sljedećeg dana bio sam u zrakoplovu za Madison u saveznoj državi Wisconsinu, kako bih intervjuirao Nadera i napravio reportažu za večernje novosti. Bio je to proces grozničavog mrcvarenja koji je otežavala činjenica da je poslije toga dana Peter zatražio znatne promjene u tekstu koji sam napisao. Uspjeli smo ući u eter, ali jedva. Kada sam se konačno vratio u hotelsku sobu i spojio se na internet, vidio sam da mi je Peter poslao e-poruku s dvije riječi: “Nazovi me.” Nazvao sam ga. Odmah. Očekivao sam da će se razljutiti jer sam napisao ispodprosječan tekst, međutim, prvo što mi je rekao bilo je “odijevaj svjetlije košulje.” Dalje me je izvijestio da je na popisu najbolje odjevenih osoba časopisa People zato što je odjeću kupovao isključivo preko kataloga. Tako se sve zapečatilo. Sljedećih pet godina Peter je bio moj učitelj, a ponekad i mučitelj. Čitanje vijesti u noćnoj emisiji više nije bilo u igri. Nevjerojatno, ali istinito jest to da sam postao dopisnik za novosti televizijske mreže ABC. Dobio sam paketić s poslovnim posjetnicama i prvi ured na četvrtom katu nebodera, uz pet drugih dopisnika koji su bili nekoliko desetaka

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 26

29.7.2016. 14:45:13

G lad z a e t ero m

godina stariji od mene. Uredi su nam bili raspoređeni duž platforme s koje se vidjelo mjesto na kojem se snimala emisija koju je Peter vodio. Jednog jutra, nedugo nakon što sam dobio ured, izašao sam iz dizala i ugledao zbijene kolege dopisnike kako razgovaraju. Nitko mi se nije obratio. Situacija je bila neugodna i pomalo opasna, ali to je bila cijena koju sam morao platiti jer mi se zalomio posao koji sam trebao čekati još barem deset godina. Ali vrijedilo je i bio sam je spreman platiti. Raditi za Petera bilo je kao gurati glavu u lavlje ralje, bilo je uzbudljivo, ali ne posve sigurno. Mnogo je razloga zbog kojih je djelovao zastrašujuće: bio je tridesetak centimetara viši od mene, bio je podložan iznenadnim i nepredvidivim promjenama raspoloženja. Iako je bio rođeni Kanađanin, bio je prava američka ikona, i doimao se nadrealno dok se izderavao na nekoga. Činilo mi se da uživa kada me dovodi u neugodnu situaciju, po mogućnosti ispred što više ljudi. Jednom me njegov asistent pozvao u njegov studio i rekao mi da me Peter treba kako bismo nešto raspravili. Kada sam stigao, Peter me dobro odmjerio, potom još jedanput, a onda mi je prodorna pogleda rekao: “Nećeš se valjda na televiziji pojaviti u tom kariranom sakou?” Svi su se nelagodno nasmijali. U licu sam pocrvenio kao fuksija i promrmljao nešto poput, naravno da neću. Čini mi se da sam poslije spalio taj sako. Međutim, kao i kod svakog drugog dopisnika, pravo plamište bio je proces pisanja teksta. Peter je bio

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 27

29.7.2016. 14:45:13

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

zahtjevan i nagao urednik koji često odlučuje o promjenama u posljednjem trenutku, čime je producente i dopisnike stavljao u situaciju da mahnito preinačuju emisiju samo nekoliko minuta prije početka emitiranja. Čak i kada je svoje izmjene priopćavao više tužnim nego ljutitim glasom, bio sam čvrsto uvjeren da uživa u igri moći. Uz to, očekivao je da se svi dopisnici drže njegovih napola razumskih pravila, na koja smo se privikavali tijekom vrlo rigoroznog, nejasnog razdoblja: rečenicu nemoj počinjati s “ali;” ne govori “kao,” ako možeš reći “poput;” nikada, ali baš nikada nemoj upotrebljavati frazu “u međuvremenu.” Unatoč svemu, svi Peterovi standardi nikako nisu bili proizvoljni. Nakon što sam ga promatrao i s njim razgovarao tijekom određenog razdoblja, postalo mi je jasno da mu je iznimno stalo do posla koji obavlja. Svoj posao doživljavao je kao povlasticu, kao vitalni dio demokracije na djelu, a povjerenje gledatelja bilo mu je sveto. Suprotstavljanje mu je bilo urođeno i od svojeg osoblja očekivao je da agresivno ispituju autoritete (čak i vlastite šefove, osim, naravno, njega). Na početku radnog odnosa nabacio sam mu priču o postupanju s mentalno bolesnim osobama u zatvoru, koju mi je Peter pomogao producirati i čak joj je dao istaknuto mjesto u emisiji. Potom mi je zadao da istražujem problem silovanja u zatvorima i problem gušenja konzervativnih glasova u američkim fakultetskim kampusima. Bilo je to novinarsko naukovanje par excellence.

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 28

29.7.2016. 14:45:13

G lad z a e t ero m

Ipak, Peterove inspirativne sposobnosti često je zasjenjivalo njegovo nepredvidivo oduševljenje. Glavno mjesto na kojem je takvo ponašanje dolazilo do izražaja bio je studio, u kasno poslije podne prije početka emitiranja, kada su se izvjestitelji i producenti očajnički pokušavali izboriti da im odobri napisane tekstove, jer zahtijevao je da ih mora osobno pregledati. Neki od poteza koji su mu bili zaštitni znak podrazumijevali su promjenu redoslijeda svih misli u priči bez posebnog razloga, nakon čega bi ukrao najbolje dijelove iz naših tekstova i upotrijebio ih kao vlastite. Mi dopisnici (stariji kolege iz mojeg hodnika naposljetku su se ipak udostojili komunicirati sa mnom) često smo suosjećali jedni s drugima nakon što smo bili “poPeterani,” što je nužno navelo na zaključak da je količina kritike, koja nam je svaki dan bila upućivana, bila u izravnoj vezi s Peterovim raspoloženjem ili s njegovim doživljavanjem određene osobe u danom trenutku. Svi smo se složili da je on bio čovjek kojeg je pokretao spoj natprirodne darovitosti i razorne nesigurnosti. I dan-danas čuvam tekst koji mi je prvi, i jedini, put vratio bez tragova svoje crvene kemijske olovke. Iako sam u početku bio zapanjen vlastitim usponom u NBC Novostima, nisam namjeravao protratiti priliku koja mi se pružila. Brzo sam prošao kroz svoju „ne mogu vjerovati da su me uopće pustili kroz osiguranje“ fazu te sam se usredotočio na pronalaženje najboljeg

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 29

29.7.2016. 14:45:13

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

načina za plivanje kroz hobbesovsko ** okruženje u kojem su se različite emisije, televizijski voditelji te šefovi žestoko natjecali jedni s drugima, i u kojem je pretjerano zbližavanje s bilo kojom klikom nosilo rizike. Modus operandi naslijedio sam od oca, čije je geslo glasilo: “Cijena sigurnosti je nesigurnost.” Dr. Jay Harris, darovit obarač ruku i mrvitelj zuba, oslanjao se na svoje sigurnost/nesigurnost geslo kako bi mogao napredovati kroz svijet borbe u akademskoj medicini. Moja majka, suzdržana Jenkijevka iz Massachusetsa, malo je blaže doživljavala vlastitu, jednako zahtjevnu medicinsku karijeru. U kući smo se znali šaliti da je to tako zato što je otac Židov, a majka nije. Druga šala koja se provlačila kroz naš dom upućivala je na činjenicu da sam, za razliku od brata, od očevih gena naslijedio zabrinutost. Matt je jednom rekao: “Kada Dan o njemu govori, Woody Allen se doima kao budistički svećenik.” Na stranu s etničkim stereotipima i šalom, očevo geslo prigrlio sam svim srcem. Još od djetinjstva vodio sam računa o mentalnom inventaru, pretraživao sam svijest i tragao za onim što u meni izaziva zabrinutost, nešto poput pritiskanja modrice, kako bih se * Thomas Hobbes, engleski renesansni filozof, materijalist. U najpoznatijem političko-filozofskom spisu Levijatan govori o postanku ljudske zajednice i o tome da su se ljudi, prije udruživanja u zajednice, nalazili u prirodnome stanju u kojem je “čovjek čovjeku vuk” i u “ratu svih protiv svih,” što je očito metafora s pomoću koje Dan Harris pokušava dočarati međuljudske odnose na radnome mjestu. (prim. prev.)

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 30

29.7.2016. 14:45:13

G lad z a e t ero m

uvjerio boli li još. Prema mojemu mišljenju, pronalaženje ravnoteže između stresa i zadovoljstva najveća je životna zagonetka. Istodobno, bio sam potpuno uvjeren da je svaki nastavak uspjeha koji sam postigao ovisio o ustrajnom posebnom oprezu. Pretpostavljao sam da smo takav oblik ponašanja prilagodili uvjetima tijekom evolucije, špiljski čovjek koji se brinuo o mogućim opasnostima, stvarnim ili zamišljenim, vjerojatno je dulje uspijevao opstati. Također, bio sam svjestan činjenice da, iako je takva vrsta nesigurnosti mogla produljiti život, ljudi su zbog nje manje uživali u životu. Unatoč svemu, nakon što sam dospio na ABC, svi moji pokušaji da ostanem u ravnoteži propali su. Bio sam mlad i još nisam bio dorastao izazovima, morao sam tri puta teže raditi kako bih se dokazao pred općim institucionalnom skepticizmom. (Jedne noći, pred kamerama čekao sam uključenje uživo u Peterovu emisiju, njegov izvršni producent u slušalicu mi je rekao: “Izgledaš kao da si spreman pozirati na fotografiji za bar micvu*.”) Da bih to nekako kompenzirao, neprestano sam nastojao održati kvalitetu tekstova na najvišoj razini, bio sam nemilosrdno samokritičan, spremno sam radio noćima, jutrima i vikendima, čak i kada je to značilo da ću propustiti važne događaje (kao što * Židovski obred koji se održava na dječakov trinaesti rođendan, nakon kojega on postaje punopravni član zajednice i može čitati Sveto pismo prigodom bogoslužja u sinagogi. (prim. prev.)

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 31

29.7.2016. 14:45:13

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

su vjenčanje prijatelja i obiteljska okupljanja), samo da bih dospio u eter. Odjel novosti bio je plodno okruženje za takvu vrstu intenzivnog rada. Tu su ljudi voljeli citirati slavnu rečenicu legendarne dopisnice iz Bijele kuće, Helen Thomas, koju sam s guštom prihvatio: “Dobar si koliko i zadnja priča, koju si napisao.” Biti u eteru nije bilo lako. Tijekom bilo koje noći, u Vijestima iz svijeta bilo je šest ili sedam priloga koje su snimili dopisnici. Najviše priloga pokrivale su specifične vijesti, kao što su novosti iz Bijele kuće, a za to vrijeme pedesetak preostalih dopisnika nadmetalo se za preostalo vrijeme. U glavi mi se neprestano vrtjela beskonačna vrpca sa snimljenim porukama: Koliko sam priloga imao ovaj tjedan? Kakav je trenutačno moj odnos s Peterom? Što je sljedeće? Tijekom prve godine na poslu, strategija mi je bila da se usredotočim na priloge koje smo nazivali “pričama za kraj knjige,” koji se emitiraju nakon prvog bloka reklama. Bile su to priče širokog raspona od istraživanja, preko dubinskog zahvaćanja u pojedine probleme, do laganih tema. Shvatio sam da je to mudra taktika, s pomoću koje sam zaobilazio sve suparništvo koje se vrtjelo oko pokrivanja velikih, glavnih novosti. Uz već spomenuta istraživanja, izvještavao sam o procvatu i propadanju internetskog poduzetništva, te se bavio različitim temama na periferiji borbe koja je nastupila pri ponovnom brojenju glasova na Floridi, u vrijeme predsjedničke kampanje Busha i Gorea.

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 32

29.7.2016. 14:45:13

G lad z a e t ero m

Nakon što sam radio oko godinu dana, Peter me pozvao u svoj ured prepun knjiga, kako bi sa mnom porazgovarao o novim zadacima. Smjestio se iza impozantnog stola od tamnog drva, a ja sam utonuo u njegov neudoban, previše mekan kauč, koji je očito izmislila ista osoba koja je izmislila srednjovjekovne sprave za mučenje poput “željezne djevice” i “kruške za mučenje”. Peter me izvijestio o svojim planovima koje nisam očekivao i koje nisam dočekao s oduševljenjem. Želio je da u ABC-u preuzmem izvještavanje o religiji. Ta tema imala je osobitu važnost za Petera. U udarnom terminu svoje emisije objavio je dva priloga koja su postigla izvrsne recenzije, o životima Isusa i sv. Pavla. Uz to, osobno je nadgledao zapošljavanje Peggy Wehmeyer, koja je bila prva dopisnica za religiju u povijesti naše televizijske mreže, zaposlena na puno radno vrijeme. Međutim, Peggy, zgodna plavuša i evangelikinja iz Teksasa, odlazila je, a Peter je odlučio da ja preuzmem njezinu odgovornost. Pokušao sam prosvjedovati jer sam bio deklarirani ateist (nisam imao petlje reći mu da me tema ne zanima ni najmanje), ali on nije htio niti čuti za moje odbijanje. To je bilo to. Kraj rasprave. Nekoliko mjeseci poslije, sjedio sam u reportažnom vozilu na asfaltu Fort Waynea, u saveznoj državi Indiani, jer sam upravo završio sa snimanjem reportaže o skupinama crkvene mladeži. Momak u kabini poklopio je mobilni telefon, okrenuo se prema nama i rekao da su neboderi Twin Towers u plamenu. Bio je jedanaesti

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 33

29.7.2016. 14:45:13

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

rujna 2001. godine i odjednom svi zrakoplovi u zemlji bili su prizemljeni. Ionako se nisam vraćao u New York. Zazvonio mi je mobilni telefon i naređeno mi je da odem do Shanksvillea, u saveznoj državi Pennsylvaniji, gdje se srušio zrakoplov na letu 93 zrakoplovne kompanije United, jer su putnici navalili u kabinu i pokušali vratiti nadzor nad zrakoplovom koji su otela četvorica pripadnika Al-Qaede. Producent i ja iskrcali smo se iz kombija, unajmili automobil i otpravili se na naporno putovanje prema istoku. Provodeći sedam sati u automobilu proživljavao sam nešto što je za mene bila nova i zbunjujuća vrsta jada. Kao svi ostali Amerikanci, i ja sam bio bijesan i preplašen. Međutim sve to prekrivao je i sloj koristoljublja. Bila je to, po svemu sudeći, najveća priča u našim životima, a ja sam bio u nevolji upravljajući vozilom srednje veličine poprijeko široke savezne države Ohioja, bespomoćno slušajući vijesti koje je otkrivao radioprijamnik. Znao sam da će Peter biti u svom elementu i da će pomalo pretjerivati u svojim pokušajima da sve razjasni i utješi. Fizički sam se razbolio jer nisam bio dio tima koji izvještava i objašnjava novosti svojoj zemlji. Tog trenutka postao sam svjestan da me “pričama za kraj knjige” više neće zadovoljavati. Te noći izvještavao sam iz Pannsylvanije i potom se odvezao do New Yorka te uselio u Tribeca Grand

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 34

29.7.2016. 14:45:13

G lad z a e t ero m

Hotel, nadomak nulte točke na tlu.** Policija je zatvorila gotovo cijeli donji dio Manhattana. Budući da sam živio u gornjem dijelu grada, jedini način na koji sam mogao prenositi najnovije vijesti, bio je da se preselim u blizinu. Taj butik hotel sa svojim malim sobama, dizalima s kabinama od kovanog željeza i kafićem u prostranom predvorju (u kojem je inače sve vrvjelo od pripadnika viših slojeva koji ispijaju precijenjena pića, a sada je zjapio jezivo pust), bio je nerazmjerno šik mjesto za izvještavanje o najsmrtonosnijem terorističkom napadu koji se dosad dogodio na američkom tlu. Imao sam pravo što se tiče Petera. Njegovo danonoćno izvještavanje tijekom tih užasnih dana bilo je bez iznimke hvaljeno, a pod njegovim vodstvom stvorio sam izvještaje o tjeskobnoj gomili ljudi koja je dolazila obići ruševine na nultoj točki te o zabrinjavajućem broju napada na nevine muslimane diljem Sjedinjenih Američkih Država. Nekoliko tjedana poslije, nakon što je bujica izvještavanja s nulte točke počela popuštati, jednog poslijepodneva ostao sam u uredu, a onda je zazvonio telefon. Po broju koji sam vidio na zaslonu telefona bilo mi je jasno da se radi o pozivu iz inozemstva. Glas s druge strane žice rekao mi je: “Trebamo te ovdje u Afganistanu.” * Ground zero je naziv kojim Amerikanci nazivaju mjesto na kojem su prije 11. rujna 2001. godine stajali srušeni neboderi tzv. blizanci. Inače se tako naziva svaka točka na zemlji koja se nalazi izravno ispod detonacije. (prim. prev.)

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 35

29.7.2016. 14:45:13

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

Moj mozak je u trenu izlučio pola litre dopamina. Čim sam poklopio slušalicu, počeo sam hodati amo-tamo po sobi stišćući šake. Tako sam, otprilike, počeo živjeti najopasnije godine svojega života, koje su stubokom utjecale na mene i tijekom kojih sam mnogo štošta uprskao. Naglavce sam se sjurio u izazov koji je postao višegodišnja avantura, tijekom koje sam vidio mjesta što ih nikada ne bih imao smjelosti zamisliti kao kosmati dvadesetdvogodišnji reporter u Bangoru. Lebdio sam zapljusnut adrenalinom, ošamućen izvještavanjima uživo i slijep za moguće psihološke posljedice. Prije prvog puta u Pakistan u listopadu 2001. godine, nikada nisam bio u nekoj od zemalja Trećeg svijeta, osim kada sam osamdesetih godina prošlog stoljeća na maturalnom putovanju posjetio Tijuanu u Meksiku, ako se to uopće računa. Dan nakon što sam primio poziv iz inozemstva ukrcao sam se na zrakoplov za Islamabad i uopće nisam znao što mogu očekivati. Sletio sam na mjesto koje se, kako bi moji engleski prijatelji rekli, “ni po čemu ne razlikuje od scenografije Zvjezdanih ratova.” Mjesto za preuzimanje prtljage vrvjelo je od mutnookih putnika, policajaca koji su se dosađivali i muljatora u masnim, smeđim radnim odijelima, koji su baratali prtljagom. Lokalni vozač dočekao me na drugoj strani carine, noseći natpis s mojim imenom. Jutro je bilo maglovito, zrak je bio topao i smrdio je na spaljene gume. Autocesta je bila zakrčena golemim,

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 36

29.7.2016. 14:45:13

G lad z a e t ero m

živopisno ukrašenim kamionima, čiji su vozači neprestano trubili melodičnim, zvonkim trubama. Tek poslije shvatio sam da ljudi na takvim mjestima ne trube da bi im se netko maknuo s puta nego da ljude upozore na to da su oni ondje, poput pulsiranja sonara. Nikada prije nisam osjećao da sam tako daleko od doma. Potom smo stigli do hotela. Na moje veliko iznenađenje, bio je to vrlo lijepi Marriot, znatno veći i elegantniji od prosječne američke inačice. Ostavio sam torbe i smjesta otišao u predsjednički apartman, odakle je djelovala ekipa televizijske kuće ABC. Tada sam se prvi put uživo susreo s mnogim našim dopisnicima. Većinom su to bili dopisnici iz našeg londonskog ureda, mahom neustrašivi veterani koji su izvještavali s ratišta u Bosni i Ruandi. Doimali su se potpuno opušteno unatoč očitom nerazmjeru, jer nalazili smo se u opasnoj i osiromašenoj zemlji, a uniformirano osoblje hotela donosilo nam je celofanom omotane pladnjeve s keksima i miješanim orašastim plodovima dva puta na dan. Kolega dopisnik, Bob Woodruff, dotrčao je u sobu i opušteno od sobne posluge naručio kajganu. Situacija je ubrzo postala vrlo napeta. Prošlo je samo nekoliko dana i već smo dobili poziv Talibana, koji su vladali Afganistanom, da ih posjetimo u njihovoj glavnoj bazi u Kandaharu. Shvatio sam to kao svojevrsno uključivanje u situaciju. U prvi mah, ideja mi je zazvučala kao potpuna idiotarija, otići iza neprijateljskih linija i biti gost neprijatelja, pa i ne čudi što je

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 37

29.7.2016. 14:45:14

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

izazvala žustru raspravu među našim osobljem. Očekivao nas je važan susret i raspravljali smo o njemu. Saslušao sam argumente svih strana, iako sam unaprijed znao zaključak: nizašto na svijetu ne bih propustio sastanak s Talibanima. Pokušao sam nazvati majku kako bih joj rekao kamo idem, prije nego što to sazna na televiziji, ali nisam mogao dobiti bolnicu u kojoj je radila. Zato sam, protivno zdravom razumu, nazvao oca, mnogo osjećajnijeg roditelja. Kada sam mu rekao kamo idem, rasplakao se. Telefonska linija je utihnula, čuli su se samo hroptaji koje je otac stvarao pokušavajući doći do daha. Početno uzbuđenje ustupilo je mjesto kajanju. Do tog trenutka razmišljao sam samo o tome što taj put znači za mene, a uopće nisam razmišljao o paklu u koji ću gurnuti svoju obitelj. Ubrzo, otac je došao do daha i prihvatio situaciju svojim karakterističnim humorom: “Sjećaš se da tvoja majka nije samo obična majka, tvoja majka je i Židovka.” Te noći osjećao sam toliku krivicu, i ako ćemo iskreno, tolik strah da nisam mogao spavati. Sljedećeg dana, s malom skupinom izvjestitelja ukrcao sam se na autobus i krenuo u nepoznato. Nakon duge vožnje neasfaltiranim putovima kojima je južni Afganistan ispresijecan, vožnje koja mi je dobro protresla kralježnicu, usred noći stigli smo do kompleksa napuštenih vladinih zgrada na rubnom području Kandahara. Američki zračni napadi uništili su opskrbu električnom energijom i

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 38

29.7.2016. 14:45:14

G lad z a e t ero m

cijeli grad utonuo je u mrkli mrak. Brzo smo se popeli na krov jedne od zgrada, uspostavili satelitski signal i snimili izvještaj u kojem mi je Peter Jennings, udobno smješten iza svojeg stola u njujorškom studiju, postavio nekoliko pitanja o našem putu. Nakon razgovora sa mnom, Peter, koji se još morao pripremiti za televizijsko emitiranje vijesti, odvojio je malo vremena i nazvao moje roditelje da im kaže da sam dobro. Sljedeća tri dana bila su čisti nadrealizam, u glavi mi je sve bilo mutno. Teško naoružani, čupavi ljudi prevozili su nas po cijelom gradu. Uglavnom su nam pokazivali ono što su željeli da vidimo i što su željeli da prenesemo javnosti, uključujući i bombardirane zgrade u kojima su, kako su tvrdili, američki ratni zrakoplovi ubili nevine civile. Najjači dojam na mene su ostavili talibanski borci. Za razliku od visoko rangiranih zapovjednika koji su iz propagandnih razloga morali biti umišljeni, obični vojnici bili su opušteni i druželjubivi. Bili su djeca. Učili su nas lokalnim psovkama. (Nazvati nekoga “magarcem” na paštunskom jeziku ozbiljna je uvreda). Tijekom razgovora, jedan od njih došapnuo mi je: “Povedi me sa sobom u Ameriku.” Moji izvještaji s terena bili su prožeti takvim nijansama, a elektroničkom poštom koju sam primao iz američkog ureda stizale su poruke odobravanja koje su na mladog reportera u nastajanju djelovalo poput opijuma. Peter me u eteru nazivao “našim čovjekom u Afganistanu.” Dvojica Britanaca iz moje ekipe predviđali su da

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 39

29.7.2016. 14:45:14

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

ću se nakon povratka kući pretvoriti u “nepodnošljivu, uobraženu pičkicu.” Zamišljali su scene u kojima s prijateljima sjedim u nekom od newyorških barova i svaki razgovor prekidam s “da, da, da, a jesam li vam pričao kako mi je bilo u Afganistanu?” Za vrijeme putovanja u Afganistan prvi put sam kušao ono što bih nazvao novinarskim heroinom. Bio je to čisti, bolesni užitak koji su izazivale činjenice da se nalazim negdje gdje ne bih trebao biti, da ću se otamo izvući i da ću biti na televiziji. Potpuno sam se navukao. Nakon povratka u New York nisam imao mnogo vremena da se šepurim kao paun. Dočekalo me javno osporavanje New York Timesa. Kritičarka umjetnosti Caryn James nepovoljno je ocijenila moje reportaže te ih u usporedbi s BBC-jevim, nazvala “toplima i nedorečenima.” Bio je to težak udarac za moju psihu. Bio sam ogorčen i nisam se slagao s njezinom ocjenom, ali mnogi moji kolege jesu. Njezin članak pojačao je dojam da sam neiskusan za taj posao. U uredu sam za tren oka od junaka postao magarac. Nekoliko tjedana poslije, Ured za izvještavanje iz inozemstva odlučio mi je pružiti drugu priliku. Ovaj put poslali su me na Toru Boru,* gdje se Osama Bin Laden ukopao izvrgnut neprestanim napadima afganistanskih ratnika na američkoj platnoj listi. Dok sam se taksijem vozio prema zračnoj luci, nazvao me Peter. * Tora Bora je kompleks špilja koje se nalaze kod prijevoja Khyber, na Bijelim planinama u istočnom Afganistanu. (prim. prev.)

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 40

29.7.2016. 14:45:14

G lad z a e t ero m

Rekao mi je kako se svi slažu da nisam iskoristio prvu priliku i da se ovaj put stvarno moram dokazati. Najveći dio leta proveo sam u položaju fetusa. Na Tora Bori nije bilo hotela Marriot. Kada smo stigli, uzgajivaču opijuma platili smo spavanje u trošnoj kolibi od blata, usred polja makova. Pred vratima je bio privezan velik, smrdljivi vol, a svakoga dana kada smo se vratili na večeru, jedna kokoš manje trčala je dvorištem. Na ovome sam se zadatku iskupio. Tome su uvelike pridonijeli prizori oko mene koje smo snimali u prilozima dok iznosim novosti izravno u kameru. Smjestio sam se uz bočni dio planine, a usred mojega govora, nad našim glavama začuo se zaglušujući zvižduk. Nikada prije nisam bio izložen oružanoj paljbi i trebala mi je sekunda da shvatim što se događa, a onda sam se bacio na tlo. U tome nije bilo ničeg toplog i nedorečenog. Šefovi su “popušili” priču. Dakako, trenutak koji smo zabilježili kamerom neugodan je zbog dviju činjenica. Prvo, pomno pregledavanje snimke pokazalo je da se ni jedan Afganistanac koji je bio sa mnom u kadru nije sagnuo, niti je izgledao osobito zabrinut zbog toga metka. Drugo, prva misao koja mi je pala na pamet dok je metak prohujao nad našim glavama bila je: nadam se da ovo snimamo. To je bila novost. Da se oko mene pucalo u nekoj situaciji kada nisam na poslu, vjerojatno bih se upišao u gaće. U privatnom životu nemam sjećanja na hrabre

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 41

29.7.2016. 14:45:14

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

istupe. Nisam služio vojsku, niti imam iskustva u kontaktnim sportovima. O opasnost sam se očešao samo jedanput kada me taksi udario na jednom manhattanskome raskrižju, jer sam bio zamišljen, pa sam cestu prelazio ne osvrnuvši se. Dok snimate prilog za televizijske novosti, tendencija je da se osjećate otpornima na metke. Osjećate se kao da se između vas i svijeta nalazi štit, što je eksponencijalno opasnija inačica nestvarnog osjećaja koji vas obuzme dok šetate i slušate glazbu s iPoda. U kontekstu borbe, želja da budem dio ekskluzivne reportaže potpuno je poništila refleks moje zabrinutosti. Tora Bora je bila vojni krah, jer je Bin Laden kozjim stazama pobjegao u Pakistan, ali za mene je bila svekoliko uskrsnuće. Vrativši povjerenje nadređenih, tri godine proveo sam putujući od New Yorka do Izraela, Zapadne obale, Gaze, Iraka i natrag. Bio sam poput Zeliga,** koji se nekako materijalizirao iza kulisa najvažnijih događaja u svjetskoj povijesti. Dobivao sam i zadatke koji su izazivali opetovano izlaganje grotesknosti. Nakon samoubilačkog napada u Izraelu, kod hotela uz obalu mora, promatrao sam kako naleti morskog povjetarca podižu plahte s tla i otkrivaju * Leonard Zelig – glavni junak satirične komedije Zelig Woodyja Allena. Naizgled običan čovjek koji se pojavio niotkuda, Zelig ima sposobnost da kao kameleon poprima tjelesni izgled i psihičke osobine drugih osoba. U društvu Kineza oči mu se ukose, a koža požuti. Uz tamnopute svirače jazza koža mu potamni i postane vrstan svirač, itd. Zahvaljujući toj svojoj sposobnosti, Zelig postane medijski fenomen. (prim. prev.)

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 42

29.7.2016. 14:45:14

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

sviđalo mi se biti ratni dopisnik. Obožavao sam to. Tjelesna straža, oklopljeni automobili i profesionalci koji me voze posvud kao da sam predsjednik. Dopalo mi se i to što sam se zbog pancirnog prsluka doimao krupniji na televizijskim prijamnicima. U ratnoj zoni sva su pravila privremeno prekinuta. Ignoriraju se semafori, ograničenje brzine i cjepidlačenje s uljudnosti. Tijekom boravka u zoni bezakonja, čovjek se osjeća napunjen energijom, kao kada se nalazi u velikom gradu i nestane struje ili tijekom snažne mećave. Tu je, dakako, i romantičan osjećaj rizika. Jedni drugima često smo ponavljali iskvarenu inačicu primjerene stare izreke Winstona Churchilla: “Ništa u životu nije uzbudljivo kao kada te metak pogodi, ali neuspješno.” Nisam uživao samo u jurnjavi. Doista sam vjerovao u važnost onoga što radimo. Osjećao sam da moj život ima smisao koji sam zaradio izlažući se riziku. Zbog obaju razloga, zbog uzbuđenja i načela, slobodno sam se upuštao u unutarnje borbe koje su se vodile u televizijskoj kući ABC, kako bih ostao u igri. Osoba izvana mogla bi pomisliti da novinari najviše vremena provode u nadmetanju s novinarima iz drugih televizijskih kuća. U stvarnosti najviše energije trošimo na nadmetanje s kolegama iz vlastite televizijske kuće. Kako bih zadržao mjesto u prvim redovima, počeo sam se nadmetati s kolegom Davidom Wrightom, mladim dopisnikom koji je, također, došao iz lokalnih Novosti. Bio je agresivan i pametan, a ja sam mu to zamjerao. Nekada bih

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 44

29.7.2016. 14:45:14

G lad z a e t ero m

se zadovoljio time što se stariji kolege otimaju za velike priče, ali u međuvremenu sam i ja stekao samopouzdanje. Nadmetanje je uglavnom poprimalo oblik otvorenog lobiranja, telefonirao sam i slao elektroničku poštu spikerima i rukovodećim ljudima koji su raspoređivali zadatke. Iako su unutarnje nesuglasice na mnogo načina bile znak zdrave, odlučne organizacije, za mene su bile stresne i tjerale su me da provodim previše vremena uspoređujući se s kolegama na poslu. Tijekom razdoblja u kojem je David razvaljivao s novostima iz Afganistana, a ja sam bio u New Yorku, jedva sam se uspijevao prisiliti da pogledam emisiju Vijesti. Borba za vrijeme koje ćemo provesti u eteru usred rata bila je perverzna, ali tada mi se činilo da je to takva vrsta posla. Praćenje svjetskih događaja velik je blagoslov novinara, jer se susreću s “igračima” oči u oči, i sve važne događaje mogu „onjušiti i okusiti“. Njihovo veliko prokletstvo, a to sam shvatio 11. rujna 2001. godine, jest činjenica da sve te događaje, djelomično ili u cijelosti, promatraju kroz prizmu vlastitog interesa. Jesam li odabran da idem? Je li moja izvedba bila dobra? To je psihologija koja se ne spominje ni u jednoj autobiografiji poznatih novinara koju sam pročitao, ali ipak je stvarna. Peter je imao epskog suparnika u kolegi spikeru Tedu Koppelu. Odjel novosti strukturirao je prošli predsjednik Roone Arledge i pretvorio ga u sustav u kojem se zvijezde nalaze u suparničkim feudima, te se bore za oskudne resurse kao što su veliki intervjui

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 45

29.7.2016. 14:45:14

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

i najbolji dopisnici. Dok smo se Wright i ja borili za to tko će prvi ući u Irak nakon što padne Bagdad, Peter me nazvao i opravdavajući moje postupke našalio se na račun mojih grubih lakata. U okružju koje je dopuštalo razdražljivost, ponekad sam dopuštao vlastitom temperamentu da potisne bolji dio mene, što je sklonost koju sam razvio u ranim dvadesetim godinama. Jednom prilikom, dok sam još bio mladi spiker u Bostonu, bacio sam papire u zrak tijekom stanke za reklame kako bih izrazio vlastitu frustriranost zbog tehničkog problema. Ubrzo potom, šef me pozvao u svoj ured kako bi me upozorio i rekao mi: “Ljudi te ne vole.” Taj razgovor prisilio me da „progutam knedlu“ i popravim svoje ponašanje. I dalje je bilo mjesta za poboljšanje, jer ponekad sam se prema kolegama odnosio oholo, a nekoliko puta u prekomorskim zemljama i potpuno glupo. Dobar primjer toga je slučaj kada sam se usred ljutite gomile koja je prosvjedovala u Pakistanu, uključio u apsolutno bezumno nadvikivanje s jednim od demonstranata, jer je rekao da Izraelci stoje iza napada na Ameriku 11. rujna. Samo kada sam surađivao s Peterom Jenningsom svoju sam zlovolju uspio čvrsto potisnuti. Sparnog srpanjskog dana 2003. godine, izašao sam iz taksija ispred zgrade u kojoj sam živio, u gornjem dijelu četvrti West Sideu. Upravo sam se vratio s petomjesečnog boravka u Iraku, jer se moje izvještavanje protegnulo s nekoliko mjeseci prije američke invazije na Irak, sve do početka pobuna. Čudno mi je bilo vratiti

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 46

29.7.2016. 14:45:14

G lad z a e t ero m

se iz pustinje, u svijet bjelogoričnog drveća, u svijet u kojem mi više nije trebala naoružana pratnja. Vratar me u čudu pogledao, a ja sam osjetio njegovu borbu da se prisjeti mojeg imena. Bacio sam torbu da se odskliže niz hodnik na četrnaestom katu i otvorio vrata doma koji sam rijetko posjećivao protekle dvije godine. Stan je bio patetičan i podsjećao je na studentsku spavaonicu s hrpom neotvorene pošte po cijelome stanu. Toliko dugo nisam bio kod kuće da sam propustio prelazak na DVD-e. Još imam jedan od onih velikih kvadratnih televizora s ugrađenim videorekorderom. Iako nisam dovršio svoje prekomorske zadatke, više sile odlučile su da je pravi trenutak da se usredotočim na domaće prioritete, a to su bili praćenje predsjedničke kampanje 2004. godine i okušavanje za spikerskim stolom. U međuvremenu, moj je privatni život uvenuo kao biljka koju je napala fuzarioza.** Dok sam bio u inozemstvu, ionako ograničena društvena mreža koju sam održavao izvan posla, uglavnom je nestala. Bio sam u ranim tridesetima, svi moji prijatelji našli su partnere i skrasili se. Ljudi mojih godina sazrijevali su, stvarali obitelji i rađali djecu. Za razliku od njih, ja sam proživio prekid epskih razmjera s vatrenom španjolskom novinarkom koju sam sreo u Iraku. Međutim, bio sam toliko usredotočen na posao da mi stabilnost u ljubavnom životu uopće nije bila prioritet. * Fuzarioza je gljivična bolest koja napada biljke te izaziva bolest korijena (trulež) zbog čega biljka vene. (prim. prev.)

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 47

29.7.2016. 14:45:14

Dan Harris: 10 % S R E T N I J I

Nedugo nakon povratka kući, obolio sam od tajanstvene bolesti sa simptomima gripe. Neprestano sam bio umoran i sve me je boljelo, stalno mi je bilo hladno i teško sam ustajao iz kreveta. Oduvijek sam pomalo bio hipohondar, ali ovo je bilo nešto drugo. Vuklo se mjesecima. Telefonom sam s roditeljima održao podugačku liječničku konferenciju. Testirao sam se na tropske bolesti, na Lajmsku bolest i HIV. Čak smo razmatrali i mogućnost sindroma kroničnog umora. Rezultati svih testova bili su negativni, a ja sam se zakačio za teoriju istjecanja plina u stanu i platio nestvarnu svotu kako bih ga testirao. Nekoliko noći spavao sam na podu, u stanu Regine, bliske prijateljice iz studentskih dana. Diplomirala je pravo i osnovala tzv. headhunter agenciju.*** Svake noći, njezin minijaturni pinč uzeo bi svoj pseći kolačić, donio ga i grickao pokraj mojeg uha. Konačno, rezultati testova pokazali su da mi u stanu plin ne istječe. Bio je to trenutak kada sam Regini u šali rekao da ću, ne saznam li ubrzo dijagnozu, vrlo vjerojatno morati priznati da sam poludio. Kada sam naposljetku ipak popustio i otišao kod psihijatra, trebalo mu je otprilike pet minuta da postavi dijagnozu: depresija. Sjedio sam na kauču u njegovoj udobnoj ordinaciji na gornjem East Sideu i uljudno * Pojam potječe od engleskih riječi head – glava, čelnik, te hunter – lovac. U osnovi, radi se o agencijama specijaliziranima za traženje kvalitetnog rukovodećeg osoblja, menadžera, specijalista, direktora itd. (prim. prev.)

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 48

29.7.2016. 14:45:14

G lad z a e t ero m

uporno tvrdio tom psihiću u džemperu da uopće nisam tužan. Objasnio mi je kako je moguće biti depresivan i toga ne biti svjestan. Kada si odsječen od vlastitih osjećaja, oni se najčešće očituju tjelesno. To što sam saznao, zvučalo je ponižavajuće. Uvijek sam sebe zamišljao kao osobu koja je svjesna sebe u razumnoj mjeri. Mojem umu, mojem stroju koji neprestano planira, vrednuje i kuje urote, očito je promaknulo nešto vrlo važno. Doktor je imao nekoliko teorija. Moguće je, rekao je, da su užasi s kojima sam bio suočen u prekomorskim zemljama, za mene bili previše, i moj svjestan um nije ih mogao preraditi. Također je moguće da sam nesvjesno žudio za adrenalinom iz ratnih zona, jer sam se u biti “skidao” s toga, novinarskog heroina. A vrlo je moguće da se radilo o kombinaciji jednoga i drugoga. Preporučio mi je uzimanje antidepresiva. Nažalost, ja sam već počeo s procesom samoiscjeljenja. Za razliku od mnogih mojih prijatelja, ja sam se kroz srednju školu, fakultet i rane dvadesete godine nekako uspio provući bez eksperimentiranja s težim drogama. Probao sam alkohol i nešto „trave“, ali ne više od toga. Nikada nisam došao u iskušenje da probam teže droge, ili iskreno rečeno, bojao sam ih se. Nekoliko puta “trava” mi je izazvala tako intenzivnu paranoju da sam se osjećao zatočenim u vlastiti, unutarnji Mordor. Pretpostavio sam da teže droge mogu samo pogoršati moje osjećaje.

10 POSTO SRETNIJI_KB.indd 49

29.7.2016. 14:45:14

Daniel Goleman, autor knjige Emocionalna inteligencija “Potresna, provokativna i često vrlo smiješna knjiga.”

Gretchen Rubin, autorica knjige Projekt Sreća

Dan Harris

% 10 sretniji

Dan Harris

10 % SRETNIJI

BESTSELER BROJ 1 NEW YORK TIMESA

www.mozaik-k njiga.hr

119,00 kn ISBN 978-953-14-2004-4

Kako sam ukrotio glas u glavi, umanjio stres i otkrio samopomoć koja doista djeluje – istinita priča