Armati - Larí Marí

w w w. moz aik- k njiga. hr

99,00 kn

ISBN 978-953-14-2132-4 CIJENA: XXX kn

Armati OMOT convert.indd 1

03/03/17 13:27

ARMATI_novi.indd 4

24.2.2017. 9:59:21

Larí Marí ARMATI

ARMATI_novi.indd 1

24.2.2017. 9:59:21

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga dvjestopedesetčetvrta

Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2017.

Urednica

Aleksandra Stella Škec Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Lektor

Jakov Lovrić Grafički urednik

Marko Katičić Ilustracija na naslovnici

© Shutterstock Oblikovanje naslovnice

Mirna Radić, Ram Tisak

Denona, Zagreb, ožujak 2017.

ISBN 978-953-14-2132-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000956574.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

ARMATI_novi.indd 2

24.2.2017. 9:59:21

Larí Marí

Armati Potraga za životnim pozivom

ARMATI_novi.indd 3

24.2.2017. 9:59:21

ARMATI_novi.indd 4

24.2.2017. 9:59:21

Roman je inspiriran istinitim pričama.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama ili mjestima radnje slučajna je i nenamjerna.

ARMATI_novi.indd 5

24.2.2017. 9:59:21

ARMATI_novi.indd 6

24.2.2017. 9:59:21

Era Vodenjaka. Ljudska se vrsta uspinje strmo i zavojito prema spasenju. Naše duše koračaju uzbrdo prateći put svjetlosti koji nam širi vidike. Onaj tko zapne, poklekne ili padne može se dići, ali onaj tko odustane, ostaje u kaljuži nesvijesti.

Koprcam se tim putem popločanim nadom vjerujući da tako mora biti i da je samospoznaja najveća sreća koju će moja duša osjetiti. Ja sam jedan od regruta pozvan za viši cilj. Moje je biće satkano od suptilnih vibracija koji opsjedaju sjene duša. Mnoge od njih više nisu među nama, ali ja sam pozvan da ispričam njihove priče. Želim samo postati čovjek koji prenosi istinu, voli bližnjega svoga, djeluje pravedno i ostvaruje najdublju bit svoga postojanja.

Ian Artanian

7

ARMATI_novi.indd 7

24.2.2017. 9:59:21

ARMATI_novi.indd 8

24.2.2017. 9:59:21

U

skrsno se jutro presijava u mnoštvu šarenih venecijanskih stakalaca. Tišina uznemiruje puštajući svoje zlokobne jezike po kamenim pločama Trga svetoga Marka, dok golubovi kljucaju mrvice kruha ne obraćajući pažnju na nijemu rijeku turista. U crkvenim se zvonima ogleda crno Sunce. Pomrčina. Muk glava uprtih u kuglu koja ne svijetli. Mračna zavjesa spustila se na prazne stolice okolnih barova. Violina je utihnula, a žamor prekida krik.

Golubovi lete u nebo prema tamnom gnijezdu. Plavokosa žena se ruši, a visoki muškarac hvata je u naručje i ublažava njezin pad.

– Cesna!!! – pokušava je osvijestiti vodom iz vrča koji mu je pružio uznemireni konobar. Turisti šapuću i ne prilaze, a objektivi njihovih fotoaparata zumiraju nebeski fenomen. Vonj kanalizacije budi je iz obamrlosti. Konobar je bijeli štakor s crnom leptir-mašnom.

– Ne volim miševe – trese se u groznici dok je suprug pokušava smjestiti u stolicu. Sivo perje leti prema zvoniku koji ne ispušta glas.

– Ces, jesi li bolje? – zabrinuto joj polaže bijeli platneni šešir na glavu.

– Armati… – pjena joj curi niz bradu. Ne vidi nikoga osim crne lopte koja je za nju glava bez lica.

– Tko je Armati? – pažljivo joj briše rub usnice kako bi umirio njihove prijatelje.

– Sunčanica – dometne blago stariji muškarac panično pogledavajući svoju suprugu. Murano stakalca svijetle iz izloga bacajući

ARMATI_novi.indd 9

24.2.2017. 9:59:21

Larí Marí

crvene, žute, zelene, narančaste i plave točke na Cesnino lice. Ona je kaleidoskop prešućenih osjećaja. Naviru joj kroz zube koji drhte.

– Doplovio je s otoka. – Ruke joj se ne daju umiriti i Felix ih polaže u svoje krilo.

– Sjećanja… – objašnjava Angeli i Italu koji su im tek nedavno postali blizak rod. – Radila je nekad u ovome baru – otire dlanom njeno znojno čelo na koje je sletjelo bijelo pero – kako bi mogla platiti studij na Likovnoj akademiji. U mislima mu je studentica koju je Venecija progutala i ispljunula. Ispod zanosne vanjštine krila se nemoć koja ga je usisala.

– Jedino bijelo pero sivih golubova zalijepilo se baš na tvoje čelo – Angela je promatra a glas joj drhti. Pristala je na ovaj izlet zbog svoga unuka. Ali unuk je i njihov i srodstvo se ne može izbrisati.

Ian hipnotizirano gleda u tajanstvenu nebesku pojavu. Četverogodišnjak sliči majci, Angelinoj i Italovoj jedinici koja je sada sa suprugom negdje visoko u zraku. Pogledom traži njihov avion koji je zaklonilo crno Sunce. Poslušno pije gusti sok kojim proslavlja svoj četvrti rođendan. Guste mu crne kovrče plešu oko male glave koja duboko promišlja.

– Armati, bako, nije ovdje! – izgovara potpuno nesvjesno smirujući Cesnu. Felix otvara usta ne bi li mu što rekao, ali dječak ga ne gleda. Njegova supruga prestaje se tresti. Unukove riječi pogodile su njezinu krhku dušu koja se obnavlja. Vrijeme nastavlja postojati kao da je nebeski čarobnjak okrenuo dugme i žamor glasova širi se trgom. Crne naočale spremaju se u torbe, a narančasto piće zvecka u čašama punim leda iz kojih slamke izvijaju crne glave.

– Na račun kuće… – poslužuje ih konobar dok se stolice oko njih pune različitim stražnjicama. Cesna unuka miluje pogledom, sretna što se rodio onaj koji je razumije. Suprug je ljubomoran jer 10

ARMATI_novi.indd 10

24.2.2017. 9:59:21

Armati

ona i u šezdesetima budi isto zanimanje venecijanskog ugostitelja od kojega ju je preoteo prije četrdesetak godina. Felix je dobrodušni šaljivdžija, pomorac čiji je brod pristao u venecijansku luku i tako je zalutao u ovaj bar. Osvojila ga je energijom i nesputanošću.

Bila je iskusna i iznimno lijepa. Još uvijek je lijepa, a njezina zlatna put upija sitne bore koje su joj se skupile oko svijetloplavih očiju.

– Oči su ti more – obratio joj se pripit jer inače ne bi imao hrabrosti – a kosa sunce koje dotiče moj obraz – recitirao je ispijajući peti koktel od breskve.

– Ona je lunapark prepun iznenađenja – šapnula mu je njezina kolegica dok se Cesna opraštala od osoblja. Te su ga riječi proganjale sve do vjenčanja, ali čim je njegova voljena postala gospođa Artanian, Felix ih je zanemario pretvarajući se da ne vidi suprugino duševno stanje.

Proljeće je skinulo zimski kaput, a zubato se sunce oslobodilo crnine. Ponovno diše i osvjetljava prepune barove. Kontrabas tjera miševe koji pomaljaju glave iz uskih uličica moleći komadiće kruha. Miris svježe pizze izaziva glad.

– Ljubavi, jesi li gladna? – Felix je sretan što joj se rumenilo vratilo u lice.

– Možda je guši ta haljina visoka ovratnika. – Italo pokušava opravdati njezin ispad. Geni su im se pomiješali u dječaku koji se baki popeo u krilo i miluje joj ruku. Nabija kačket na sijedu glavu kako mu ga vjetar ne bi otpuhao. Sunce je zavaralo turiste koji su se skinuli u kratke rukave, ali ne i njega koji je svoju maslinastu vjetrovku zakopčao do brade. Skamenjeno gleda nebesku pojavu koja mu je unijela pomutnju u unaprijed zacrtan raspored i pita se zašto svemir dopušta da se nebeska tijela tako poigravaju sa stanovnicima zemlje koji uredno plaćaju poreze, ne troše svoju mirovinu ni na kakav luksuz i samo žele mirno postojati. Njegova se neprimjetna i skromna Angela sve do danas uklapala u tu 11

ARMATI_novi.indd 11

24.2.2017. 9:59:21

Larí Marí

sliku bez boja i baš zbog njezine šutljivosti i trpeljivosti stavio joj je bračni prsten na žuljevite i suhe ruke, vjerujući da će žena koja je potekla iz siromašne obitelji imati skromne prohtjeve. Ali, neki dan iznenadilo ga je njezino ustrajanje da s Artanianovima pođu na dvodnevni izlet u Veneciju. Grozio se toga grada na vodi i drhtao na samu pomisao kako bi iz svoje hotelske sobe zabunom noću, umjesto u toalet, zakoračio u kanal. Cesna skida bisere dajući unuku da se igra njima, ali Ian je drugačiji od svojih vršnjaka, njega zanima ono o čemu baka govori.

– Armati je u Veneciji – šapće mu da je ostali ne čuju. Vlasnik lokala, trbušasti Talijan s previše gela u prosijedoj kosi, htio je prići, ali ne usuđuje se. Čeznutljivo je promatra s vrata, propuštajući konobare prepunih poslužavnika. Odnekud se stvoriše maske.

Bijele, zlatne, srebrne i crne sa zlatnom suzom na obrazu. Vlasnik bara od prodavača kupuje crnu i navlači je na nezanimljivo podbuhlo lice, gledajući kroz nju u ženu koja ga ne primjećuje. Angela se želi maskirati, barem na trenutak voljela bi postati Cesna, dama koja nikog ne ostavlja ravnodušnim. Sanjala je da će njezina kći postati umjetnica koja će prezime Barollo pronijeti po cijelome svijetu. Čekala je Angela dan kada će se njezina graciozna i pametna Tulip dokazati na glazbenoj akademiji. Odlazila je u kazalište na sve njezine probe, tiho i neprimjetno sjedeći u posljednjem redu, stišćući palčeve, molila je krunicu, nadajući se kako će baš ona dobiti stalni angažman. Tulip je postala poznata violončelistica, ali udaja za Moora Artaniana prekinula je njezinu karijeru i poremetila majčine snove.

– Naš je Moor arhitekt koji čvrsto stoji na zemlji, a takav će nam biti i unuk. – Felixovo se oblo lice ponosno rumeni.

Cesna ima loš predosjećaj koji je prati od jutra, ali mu ne želi pridavati pažnju. Svoje dugogodišnje noćne more nikada nije povjerila suprugu pitajući se zbog čega je odabrala ovoga krupnog 12

ARMATI_novi.indd 12

24.2.2017. 9:59:21

Armati

čovjeka. Kada ju je tako sitnu i laganu prvi puta uhvatio u velike šake, mislila je da one mogu riješiti svaki problem, izbrisati prošlost i privući uzde sretne budućnosti, ali ništa od svega toga nije bilo istinito.

Silna joj se duševna patnja odrazila na zdravlje pa, iako joj je vanj­ština dotjerana i nategnuta estetskim zahvatima, njezina je duša trula. Felix, koji nikada nije povjerovao u postojanje duše, ne može dokučiti suprugino stanje. Sve je ove godine mislio kako ima problema sa srcem vodeći je najboljim stručnjacima, ne shvaćajući zašto svi nalazi pokazuju njezino dobro tjelesno zdravlje.

Presretan što je sinu omogućio studij arhitekture u ovome gradu u kojem je njegov talent bljesnuo, ponosno je skupljao kamate pametnog ulaganja potiskujući istinu. Nezainteresirano zuri u starčića koji mahnito proždire slane prutiće.

Italo je toliko šparan da se nije počastio pizzom, čekajući da ih bogati Artanian povede na ručak. Ipak je njegovu sinu dao svoju jedinicu i smatra da to doživotno može naplaćivati. Promatra golubove koji se u njegovim mislima okreću na ražnju dok im kožica pucketa. Sunce mu tuče u visoko čelo kojim završava usko, upalo lice nekadašnjeg računovođe. Mirovina mu nije mala, ali nema ušteđevinu jer je sve uložio u kćerino školovanje. Trebali bi ga isplatiti s kamatama, ta misao mjesecima mu se vrti po glavi.

Povremeni ručkovi nisu mu dovoljni, a na ovaj izlet u Veneciju supruga ga je dugo nagovarala. Angela s tugom sluša violinu kimajući i slažući se s Felixovim hvalisanjem.

– U ovom smo se romantičnom gradu moja voljena i ja upoznali i želja nam je bila da naš sin u njemu studira – rasteže dugačke ruke prema ravnodušnoj supruzi. Cesna želi pobjeći na sladoled, sakriti se u bar svoje mladosti i prepustiti se sjećanjima, ali u njima leži vatreni plamen koji joj štipa sljepoočnice. Vlasnik bara jedini zna njezinu prošlost. Maska na njegovu licu učinila je riječi 13

ARMATI_novi.indd 13

24.2.2017. 9:59:21

Larí Marí

nebitnima. Ona misli na sladoled od pistača. Gorak okus pristaje gorkim sjećanjima. Jela ga je često u svojoj zabludjeloj mladosti.

Plutajući grad skriva mnoge tajne gurnute pod velike kamene blokove, potopljene u mulj venecijanske lagune. Stari su ih ribari ponijeli u grob, a mladi ih ne znaju. To je umiruje.

– Želi li bakina ljubav jedan fini gelato? – Ian kima glavom kao i Italo koji se pretvorio u dječaka. Plavokosa žena hipnotizirano prilazi baru, a unuk joj se otima iz ruku i trči među golubove.

Felix je rascijepljen. Na koju stranu da krene? Cesna je u zagrljaju čovjeka kojeg on ne podnosi, dok Angela trči za Ianom. Italo nezainteresirano žvače čačkalicu jer je naranču iz pića odavno pojeo.

Dječak se baca među golubove i želi poletjeti, ali njegove ručice nemaju perje pa se bolno prizemljuje. Ne plače, nego se čisti kao odrastao muškarac dok mu baka objašnjava da ljudi i ptice nisu ista bića. On želi biti ptica kako bi na nebu susreo avion svojih roditelja koje čeka već sedam dana. Sjeda na kamenu ploču tražeći bolje objašnjenje, ali Angela ga nema.

Cesnino je lice ponovno mlado. Dobrodušni vlasnik bara joj je kao osamnaestogodišnjakinji dao posao. Skida mu masku i ljubi ga u obraze. Maurizio je zapravo moralni stup, netko tko nikada nije otkrio njezinu tajnu. Suza u oku iskreno mu zahvaljuje, a on je nježno ljubi u čelo. Zvona snažno udaraju budeći je iz prošlosti. Vraća se u stvarnost i stišće mu ruku ne znajući kada će se ponovno susresti. On njezinu malu šaku zadržava duže u svojim toplim dlanovima kao da nešto naslućuje. Cesna nije dobrog duševnog zdravlja i to primjećuju svi osim Felixa koji ignorira istinu.

Utučeno sjedi grizući slamku. Ne želi izazivati scene, samo želi s njom mirno dočekati duboku starost. Angela gleda dječaka koji ima majčine oči boje lavande. Njezine sive i Italove plave bile su dobar omjer za boju koja se rijetko vidi. Bila je mlada bankovna službenica koja zbog teške financijske situacije nije uspjela ostvariti 14

ARMATI_novi.indd 14

24.2.2017. 9:59:21

Armati

umjetničke talente. Zagledala se u šefa koji joj je obećao financijsku sigurnost. Veliki stan u centru grada pokraj banke u kojoj su se upoznali i račun na koji je godinama štedljivo slagao novac bili su joj jamci lagodna života. Nije joj smetalo što je petnaest godina stariji, samac kojeg nikad nitko nije vidio ni s jednom djevojkom.

Govorili su joj da je čudak, introvert koji ne voli ljude, škrtac, ali Angela je na sve to odmahivala rukom. I sada mu maše i prilazi jer se on bez njezine pomoći teško diže. Jedino joj je veselje unuk kojeg ne viđa često i zato je prihvatila poziv Artanianovih radujući se dolasku u Veneciju. Prodavači jeftinih torbi gurkaju turiste nudeći im kopije modnih marki. Kolona Japanaca slika sve što im se nađe na putu ne uživajući u trenutku, nego taj osjećaj odlažu za kasnije, kad u foteljama svojih malih stanova s rodbinom budu pregledavali slike. Vjetar im odnosi slamnate šešire na kojima se vijori bijela traka s crnim ili crvenim gondolama. More je nemirno i gondolijeri zbijaju šale u kućici na drvenim stupovima. Felix ih sjetno promatra žaleći za svojom mladosti. Prvu ju je večer pozvao na vožnju, a gondolijer je pjevao romantičnu pjesmu. Dao mu je toliko puno novca da su plovili satima. Volio je iznenađivati svoju suprugu koja se ushićeno i preporođeno vraća bez sladoleda, zaboravljajući da je po njega pošla. Maurizio ju je vratio u mladost iz koje je pobjegla, sve ove godine odolijevajući sjeni što je u stopu prati. Cesna joj ne da blizu tako što nikad ne izgovara njezino ime, ali danas je prvi puta izgubila kontrolu.

Vlasnik bara šapnuo joj je kako se on za sve pobrinuo. Vjeruje mu i s osmijehom prilazi stolu nesvjesna da je zanemarila unuka kojeg je netko u toj gužvi mogao oteti. Vjetar podiže prašinu i magla obavija stol dvaju bračnih parova koji imaju zajedničkog potomka.

– Pozivam vas na rakovice i šampanjac. – Felix guta prezir prema ugostitelju, a ljubomora se mrvi s njegova zelenog odijela padajući 15

ARMATI_novi.indd 15

24.2.2017. 9:59:21

Larí Marí

mu po cipelama od antilopa. Cesnin je korak olovan, a stopala limena. Ona je marioneta na tankoj žici sudbine koja joj puše za vratom. Zašto odabire ulicu kojom nitko ne prolazi, to ni sama ne može objasniti. Uska je i pretrpana smećem koje izbacuju iz restorana. Ostali njome nisu krenuli i to joj izaziva neslućenu radost.

Ovih nekoliko stopa bit će slobodna i minute joj sporo prolaze.

Razgledava oronula pročelja i oguljena prozorska okna, dijelovi su to vila koji su poput njezine duše skriveni od pogleda. Na njima se ne mora raditi, ne moraju se obnavljati jer nisu u prvom planu.

Sivi su to zidovi zatvora bez nade. Prozor je otvoren i kroz njega dopire svađa. Tonovi su to koje je i sama proživjela. Par koji se razdvaja. Nitko ne priznaje krivnju i jaz gura njihova tijela prema različitim izlazima. Od ljubavi ostalo je trnje. Ubada je u stopala koja krvare. Ukopala se i diže pogled prema staklenom mostu koji spaja dvije zgrade. Sunce se odbija od njegove plohe i zasljepljuje je pa rukom pokriva oči. Želi zakoračiti, ali noga joj kroči u prazno. Most nad ponorom govori joj da zastane: – Imaš još jednu priliku… potraži ga, potraži to biće, Cesna! – čuje rečenice koje šušte, vodopad suza slijeva se iz korita prošlosti.

Diže pogled i vidi obris poznata lica koje se lijepi za staklo. Tamne oči očaja pitaju se zbog čega su zaslužile nepravdu kojom moraju gledati svoje postojanje. Kosa mu je zelena od kemikalija kojom je tretirana, a opečeni desni obraz izaziva joj jezu. Maurizio je lagao.

– Armati!!! – krik joj steže srce za koje nije vjerovala da još uvijek postoji. Tableta se skriva duboko u torbici, ali ruke joj se toliko tresu da je ne uspijeva izvaditi. Nepravda je skinula masku i smije se sa staklenog mosta. Posrće ulicom srama ne pronalazeći izlaz, put do restorana u kojem bi sve zaboravila. – Boli, vratila sam se na tvoj izvor. Koliko god se trudila pobjeći, vrtjela sam se u krug. Kazni me, samo da sve što prije završi. Preslaba sam za postojanje, a mlada za umiranje. Ja sam duh koji hoda i ljuštura 16

ARMATI_novi.indd 16

24.2.2017. 9:59:21

Armati

koja je odavno prestala živjeti. – Podigne glavu, ali most je prazan.

Njezino se srce ne umiruje, pogledom traži to biće koje je odavno povrijedila. Noge joj same koračaju prema obali, ali leđa joj peče pogled tuge i svrdla joj buše lopatice. Izvlači ogledalce, popravlja šminku, vidi ga u njemu, ne okreće se.

Dlanovi su mu zalijepljeni za staklenu površinu koja zaustavlja vrisak. Ona tetura odbijajući se o zidove srama i udiše more koje se nemirno valja. Propustila je posljednju priliku. Srce joj plače, a razum ne vlada. Približava se stolu za kojim je čeka prazna stolica i šampanjac kojim bi trebala nazdraviti svojoj sramoti. Iz Italovih usta vire kliješta rakovice koja joj štipa srce. Guta tabletu za smirenje i zalijeva je skupim alkoholom koji joj još više smanjuje pribranost, ali nitko osim Iana to ne primjećuje. Penje joj se u krilo i polaže glavu na srce. Gondole udaraju pod naletima bure koja joj mrsi konce zdrava rasuđivanja. Zlatni anđeli na njihovim bokovima pušu u trube nagoviještajući katarzu. Galebovi kreštavo nadlijeću dva para i dijete stisnuto u koncima njihovih života.

Restoran je ekskluzivan, pogled na crkvu Santa Maria della Salute veličanstven, a hrana preskupa, ali Felix ne žali novca kao da mu je ovo posljednji ručak. Konobar otvara novu, dobro rashlađenu bocu šampanjca. Cesnine su noge ledene i čini joj se da odumire.

Pokušava se ugrijati tartarom od sabljarke i lososa koji teško guta, odvajajući polovinu svakog komada tosta za unuka. Galebov izmet pada na Ianovu kosu. »Neka barem on ima sreće u životu«, prolazi joj glavom koja postaje teška i moli supruga da krenu na aerodrom kako ne bi zakasnili. Italo žvače ostatke rakovice dok ga Angela nježno podiže sa stolice. Konobar se klanja i zahvaljuje na napojnici, a Ian se smješta na Felixova ramena. On je sada kapetan broda koji će ih povesti prema crnoj limuzini. Gliser oštrim nosom siječe valove, a kapljice mora drže Cesnu budnom.

Lav joj maše zlatnim krilima, ali ona se ne osvrće. Crkva je sve 17

ARMATI_novi.indd 17

24.2.2017. 9:59:21

Larí Marí

dalja i njegova je griva sićušna. Gorostas širi ruke i crno tijelo leži pod gliserom. Sjena Cesni oduzima dah. Orao pravde dolijeće sa zvonika čija je zvona razdiru.

– Armati… Armati! – zove je sjena, zove je more. – Imaš još ovu priliku…

– Dodajte gas! – naređuje vozaču posljednjim snagama, ruž joj se razmazuje i prekriva bradu. Izgleda kao da ima dvoja usta kroz koja ne izlazi kajanje. Sudionici njezine predstave nisu obaviješteni da se zastor spušta. More šušti, a podmorje plače. Alge i spužve, koralji i ježinci upili su svu tugu.

– Armati… – huči otok nepravde bivajući sve dalji. Cesna je zakoračila na kopno spasa.

– Ja vozim! – naređuje omamljeno i suprug joj se ne suprotstavlja. Mala djeca trče parkiralištem. Nevina cika ubrzava okretanje automobilskog ključa. Zelena kosa vijori na venecijanskoj zastavi.

Opečeno lice ostalo je u laguni. Crne oči sklopile su vjeđe. Nema povratka. Limuzina klizi mokrom cestom, kiša rominja točkasto prekrivajući staklo. Felix je poslušni suvozač koji nijemo zuri u rijeku. Cesnina vilica zgrčeno napinje vratne mišiće dok joj šake drhtavo stišću volan. Ianove ljubičaste oči sjaje kao da poznaju neku drugu dimenziju i čitaju duševnu patnju. Za Felixa je ova Cesnina odsutnost duha posve prirodna i trenutak u kojem njezino lijevo svijetloplavo oko odluta udesno, a desno se fiksira lijevo, samo je jedan od onih u kojima je ne treba ometati. Njegova je supruga gondola koja mirno podnosi sve nalete bure i sva česta juga koja je tako čudno zibaju. »Srebrni je Mjesečev sjaj osvjetljavao morsku površinu preko koje su ga odnijeli, tiho veslajući kao da je sve bio samo san.« Nebo uzdahne, kiša pojačava i udara po krovu. Osjeća da joj bubnja po tjemenu.

18

ARMATI_novi.indd 18

24.2.2017. 9:59:21

Armati

– Zašto si kupio automobil bez krova? – Felix kasno shvaća u kakvom mu je stanju supruga. Pokušava upaliti brisače, ali za desni je zataknut veliki, crni slikarski kist.

Cesna vrišti i on hvata volan uznemirene zvijeri koja krivudavo klizi po masnoj benzinskoj mrlji. Gume plaču, Angela jeca, a limuzina pleše oproštajni ples.

– Svi smo mi taoci svoje sudbine! – gore riječi iz Cesnine utrobe. Italo smireno gleda crne gavrane, Angela plače, a Ian se penje na njihova ramena pokušavajući dohvatiti šarenog klauna od muranskoga stakla čiji tamnoplavi šešir tako primamljivo viri iz prtljažnika. Cesna je mirna. Osjeća spokoj i njezinoj se patnji bliži kraj. Automobil probija zaštitnu ogradu i pada u rijeku.

Avion slijeće na venecijanski aerodrom. Njegovi kotači sretno prizemljuju na topao asfalt kojim trči mnoštvo aerodromskog osoblja. Vjetar je crn od mlaznih plinova, a njegova toplina žari lica. Uskrs je veliki praznik i čokoladna jaja tope se u kovčezima.

Među putnicima su i Artanianovi. Moor propušta suprugu koja stišće plišanog zeca. Donijela je dar svome sinu jedincu. Buka aviona koji uzlijeće para zvučni zid. Tulip je glazbenica osjetljiva sluha. Prekriva uši dlanovima puštajući da se suprug pobrine za prtljagu. Sretna je zbog sigurnog leta i uspješna slijetanja, ali muči je neka tjeskoba. Kako bi umirila dušu, poseže za telefonom nazivajući majku. Vesela se pjesma ori aerodromskim holom. Zaboravila je majčin dar i pita se bi li je parfem razveselio.

Ocu je lako udovoljiti, on je kao dijete, voli čokoladna jaja. Cijeli se život prilagođava Angeli. Telefon njezine majke dugo zvoni.

Treći poziv tjera je u dućan gdje joj jaka klimatizacija smiruje um. Ljutita je na oca koji ne posjeduje mobilni telefon i ogorčena na njegovo rano propadanje. Kupuje dugačke gumene bombone i naziva svekrvu.

19

ARMATI_novi.indd 19

24.2.2017. 9:59:22

Larí Marí

Visoko zategnuta tamna punđa suviše je steže. Ni Cesna se ne javlja pa pušta telefon da ponovno zove. Crvena guma nestaje u njezinim punim usnama. Izravnava bijelu haljinu posutu velikim crvenim makovima jer želi suprugu u svakom trenutku biti privlačna. Moor se osmjehuje i nonšalantno vuče kovčege. Žene primjećuju njegovu visinu i karizmatičnost, pogledi im se lijepe po uredno podšišanoj dvotjednoj bradi. Široka čeljust razvlači se u osmijeh koji Tulip ulijeva sigurnost i optimizam.

– Zvala sam Angelu i Cesnu, ali ni nakon trećeg pokušaja nisu mi odgovorile. – Moor zabrinuto naziva oca odvodeći suprugu prema izlazu. Napeto gledaju u daljinu ne bi li uočili crnu limuzinu.

– Možda su krivo shvatili moju poruku. Sigurno su još na ručku. – Bira majčin broj dok Tulip duboko diše upijajući buru adrenalina koja joj donosi loše vijesti. Želi presjeći tu tanku nit intuicije koja je nevidljivim signalima upozorava na opasnost. Lice njezina predivnog četverogodišnjaka smije joj se iz automobila koji napeto iščekuju već cio sat. Sada je stres potpuno preplavljuje i svaka joj se vlas na glavi naelektrizirala. Pokušava pronaći valjane razloge zbog kojih bi njihovi roditelji morali zakasniti.

– Felix ih je sigurno zadržao u nekom izvrsnom restoranu naručujući slijed jela kojima nisu mogli odoljeti, pa su zaboravili na vrijeme. Svojim širokim nježnim dlanom hvata njezinu majušnu šaku, ali ona mu ne vjeruje. – Znaš da je volan najvjerojatnije preuzela moja majka jer su njih dvojica popili koji koktel više. Što možemo, opalilo ih je venecijansko sunce, a kad tome pridodaš i pomrčinu… – Ona ne može umiriti glas koji joj sve jače šapće da se zbilo nešto ružno.

– Cesna vozi jako sporo, sigurno se zapričala s tvojom majkom dok se njih trojica zabavljaju na stražnjem sjedalu. Otac mi je poslao poruku da su krenuli i da se vesele našem dolasku. – Tulip ga 20

ARMATI_novi.indd 20

24.2.2017. 9:59:22

Armati

moli da ponovno nazove oca. Felixov je broj kratak, a melodija zvona vrlo glasna, ali na nju se nitko ne javlja. Sada se Moorovo čelo opaljeno suncem lagano mršti. Pjege na nosu skupile su se na hrpu i mračno raspoloženje spaja mu guste obrve.

– Zamolio sam je da ne ide u Veneciju. Taj grad samo joj vraća neke ružne uspomene – razmišlja naglas ne shvaćajući da će još više uznemiriti suprugu.

– Zaboravljaš da je naš Ian s njima. Imamo samo njega i ako mu se nešto dogodi… – zabija lice u njegova široka ramena, a on je privlači u zagrljaj.

– Sve će biti u najboljem redu. Moja je majka sigurno željela posjetiti Akademiju Belle Arti na kojoj je nekada studirala i ako ju je zaustavio netko poznat…

– Zašto pričaš gluposti?! Zar ti nije jasno da bi se u takvim slučajevima javili na telefon. Javio bi se bilo tko od njih… Mene lovi neki loš predosjećaj... – Crne muhe slijeću na njezina svijetla ramena.

– Ako će te to umiriti, kontaktirat ću s policijom i zamoliti ih da provjere je li se dogodila kakva nesreća na putu do aerodroma. – Naziva školskog kolegu dok Tulip pada na stolicu nemoćno stišćući plišanog zeca. Vrijeme joj protječe kao užareni vosak koji se hladi na njezinoj glavi i curi joj preko očiju kroz koje vidi suprugov smiješak.

– Ništa se ružno posljednja dva sata nije dogodilo. Možemo biti mirni. – Donio je dva Amaretta iz aerodromskog bara. Žar koji mu je pulsirao oko prsne kosti gonio ga je da sa šanka još tri puta nazove oca, dva puta majku, a potom i svekrvu koja se također nije javljala. Njegova zabrinutost prerasla je u očaj.

– Nema smisla da tragamo po autocesti ako policija kaže da se nije dogodila nikakva nesreća. – Ne želi joj reći da je nazvao svu rodbinu pitajući ih jesu li se nekom od njih možda javili njihovi 21

ARMATI_novi.indd 21

24.2.2017. 9:59:22

Larí Marí

roditelji. Tulip je nemirna i odguruje piće. Nada se kako je njihova limuzina ostala bez benzina ili joj je možda pukla guma. Moor poziva taksi i daje vozaču adresu Barollovih. U tršćanskom stanu tiho je i mirno. Angelina uredna ruka pazila je da se parket sjaji, a prašine nema ni ispod telefona koji ispada iz drhtavih ruku njezine kćeri.

– Sada se već bojim onog najgoreg. – Suznih očiju naziva sva tri broja koja su isključena. – Njihovi telefoni više ne zvone. Da nije… da ih nije netko oteo? – Drhtavom rukom prelazi preko Ianove slike koja u srebrnom okviru stoji na starom televizoru.

– Tvoj je otac bogat čovjek… možda su ih pratili… samo da nisu… samo da nisu oteli našeg sina. – Šutnja ih otuđuje, ponašaju se poput neprijatelja.

– Što smo to napravili… kako smo mogli otputovati bez svog jedinca? – predbacuje si nazivajući se neodgovornom majkom.

– Nisi ga ostavila stranim ljudima. To su naši roditelji – glas mu drhti dok po imeniku traži broj suprugine rodbine.

Preostaje im samo čekanje. Ona grize nokte, što nikada u životu nije činila. Moor gleda u štednjak moleći se da voda za umirujući čaj što prije uzavre, ne znajući kome je od njih dvoje više potreban. Italo u pravocrtno složenim limenkama drži kamilicu, valerijanu, melisu i mnoge druge vrste koje ga navečer uspavljuju, a sada trebaju poslužiti da umire dvije duše koje još uvijek ne znaju što je s njihovim najmilijima. Televizor ne daje nikakve odgovore.

Tulip uzdiše dok joj tijelo upada u istrošeni dvosjed, u rupe koje su utisnula tijela njezine majke i oca. Koliko god voli roditelje, Mooru je u mislima samo Ianovo nježno lice. Voda je zakuhala i dok valerijana u njoj pušta svoju aromu, skriva se iza hladnjaka, brišući suze. Minute prolaze, a njihovi su pogledi upereni u telefon . Paulo je obećao da će mu se javiti čim započne istragu, što znači da još prikuplja ljude za taj zahtjevni zadatak. Šalice im se 22

ARMATI_novi.indd 22

24.2.2017. 9:59:22

Armati

pune čajem koji ih nimalo ne umiruje. Napeto iščekuju reportera koji izvještava iz Venecije, ali cijeloga dana sve televizijske postaje prenose uskrsne čestitke i snimaju turiste koji se slikaju po raznim talijanskim gradovima. I dok reporter pokušava uloviti što bolji kadar pred crkvom svetoga Marka, zvoni Moorov telefon. Paulo tiha glasa govori kako u hotelu nisu dobili nikakvu informaciju, ali se u jednom luksuznom venecijanskom restoranu konobar dobro sjeća dva para s malim djetetom i velike napojnice koju su mu ostavili. Tulip tješi to što je spomenuo veselog dječaka. Stišće se uz supruga priljubivši lice uz telefon kao da će tako iz njega izaći još neka lijepa riječ.

– Iz Venecije su otišli prije četiri sata. – Inspektorove riječi zvuče hladno i bezosjećajno.

– Možda im se automobil pokvario na nekoj sporednoj cesti – šapće Tulip suprugu na uho – pa su im se, dok su čekali vučnu službu, ispraznili telefoni. – Moor kima glavom moleći se da su svi petero živi.

– Da možeš birati, bi li odabrao da žive tvoji roditelji ili da ti preživi sin jedinac? – to zastrašujuće pitanje vrti mu se mozgom i ne zna da je isto postavljeno i njegovoj supruzi. Molećivo je gleda želeći da mu pomogne u toj teškoj odluci. Iako pitanje graniči sa zdravim razumom, Moor cijelim svojim bićem želi da je njihov Ian živ. Ma koliko volio svoje roditelje, ma koliko i on sam bio jedinac, njegov je sin najvažnija osoba u njegovu i supruginu životu. Zato je i ona odlučila isto moleći roditelje da joj oproste. Policajci češljaju svaki metar autoceste i stare ceste koji vodi prema aerodromu.

Paolo im prenosi konobarove riječi: – Plavokosa je gospođa bila jako blijeda, činilo se kao da joj je zdravlje ozbiljno narušeno.

23

ARMATI_novi.indd 23

24.2.2017. 9:59:22

Larí Marí

– Nisi mi rekao da ti je majka bolesna – šapće uznemireno. – Zašto mi to nisi priznao prije negoli sam joj povjerila Iana? – bijes joj trese koljena. – Našeg sina nema već punih pet sati. Pet sati ne znam je li mi dijete živo!!! – otima telefon. – To je moje dijete, Paulo, Ian je moj sin i molim vas, poduzmite nešto što prije! – vrišti i odguruje supruga. – Tvoja putovanja!!! Posao, samo tvoj posao i zbog njega cijela obitelj pati! – Moor je ne sluša, usredotočen je na Paulove riječi: – Čini mi se da je tvoja majka u Veneciji imala nekog važnog posla. – Vrti u rukama informacije koje je prikupio, a na papiru je napisano ime ukletog otoka.

– Nekada su na njega odvozili psihički oboljele osobe. Znam samo da su na njima vršili razne eksperimente. Znaš li možda što je tražila na Testi? – Moor je problijedio. – Ubrzanom istragom otkrili smo da je unajmila gliser i otišla na zabranjeni otok. Nije li to, prijatelju moj, malo čudno? Starija gospođa u predvečerje odlazi na napuštenu, jezivu Testu o kojoj kruže svakakve priče.

– Otmica!!! – izlijeće iz Tulip. – Zasigurno su je ucijenili pa im je tamo odnijela novac. – Plače brišući salvetom oči. – Ali nije im bilo dovoljno… – Moor zna puno više nego što je priznao Paulu i supruzi.

– Ako je to istina, zašto nas još uvijek nitko od otmičara nije nazvao? – gleda u telefon moleći se da novac može vratiti svih pet duša.

– Plati im koliko god traže! – histerizira Tulip. – Hoću svoga sina i roditelje što prije! Prodaj sve što posjedujemo, samo mi vrati moje najmilije!

– Ne bih rekao da je posrijedi otmica jer bi vam se otmičari do sada već sigurno javili. Paulo predlaže Mooru da krenu prema Veneciji. – Često je slučaj daleko od onoga što pretpostavljamo, a 24

ARMATI_novi.indd 24

24.2.2017. 9:59:22

Armati

tako je, čini mi se, i s vašim roditeljima. – Supružnici se umorno gledaju. Krvave su im zjenice uprte u sliku njihova sina. Prisustvovao je porodu i to mu je bio jedan od najljepših trenutaka u životu, a uslijedili su dani najveće sreće kada je Ian progovorio prve riječi, prohodao i proslavio prvi rođendan. Umorno se spuštaju u taksi koji ih čeka pred zgradom. Taksimetar bučno udara, a veliki drveni križ klati se s retrovizora. Sparna večer miluje cestu, a dvije glave priljubljene na automobilsko staklo prate svaki metar puta.

Ljut je na svoj poziv. Da je mogao birati, otkazao bi putovanje i ostao sa sinom uživajući u obiteljskom okruženju. Sada je sve to možda zauvijek izgubio. Stišću se na stražnjem sjedalu, a Tulip tiho izgovara molitvu.

– I sada smo, zbog neke tajne koju tvoja majka skriva, svi dovedeni u opasnost. Ona je tome izložila i svoga jedinog unuka, naše dijete, našeg Iana! – lupa ga šakom o prsa. – Jesi li znao išta o njezinoj prošlosti? Bilo kakvu sitnicu koja bi policiju navela na trag? – moli ga da dobro razmisli i da se prisjeti bilo čega iz svoga djetinjstva.

– Moj otac nikada ništa nije doznao o njezinu burnom mladenačkom životu, a prije nego što se udala za njega, morao se zakleti da je nikada ništa neće ispitivati. Križa se stišćući u džepu krunicu koju uvijek nosi uza se. Ne želi se prisjećati onog čudnovatog bića koje mu se godinama pojavljuje u snovima.

– Sve će biti dobro – nježno je grli. – Sve će se dobro završiti – tješi je osjećajući kako joj se grlo trese. Njegova je majka teška zagonetka, Pandorina kutija u koju otac i on nikada nisu smjeli zaviriti. Gleda prema moru otvarajući prozor, a bura ga štipa za obraze. Telefon vibrira u njegovu džepu, Paulove su riječi tihe, a Moorovo upalo lice prekrivaju tamni podočnjaci.

– Moji su ljudi na staroj cesti pronašli probijenu ogradu i automobil… nadajmo se najboljem… dolje u rijeci… prednji je kraj 25

ARMATI_novi.indd 25

24.2.2017. 9:59:22

Larí Marí

potopljen… još ništa ne znamo. Guta slinu pritišćući telefon na uho, ali Tulip sve čuje.

– Možda je sebično, Bože, možda je silno sebično, ali poštedi bar njega. Molim te, poštedi našeg Iana! – Moor gleda prema nebu obećavajući da će u životu odrađivati sve ono što Svevišnji od njega bude tražio samo da njihov sin preživi. Mučna tišina ispunjava automobil i taksist ubrzava. Policajci izvlače crnu limuzinu čija je prednja polovina već satima bila pod vodom. Tulip i Moor izlijeću iz taksija trčeći prema tijelima koje naduto i beživotno leže uz rijeku. Suze im klize niz obraze dok pogledom traže ono najmanje kojeg nema među njima. Paulo ih poziva u kola hitne pomoći. Ianovo promrzlo tijelo leži zamotano u debele deke, a u žilu mu kaplje infuzija.

– Živ je! – inspektorova plava usta raduju se s njima. Roditelji mu ljube slijepljenu kosu i blijede obraze trljajući hladna stopala.

Majka mu puše u plave prste koji joj stišću srce.

– Nije pothlađen, vaš je sin otporan momak. Preživio je zahvaljujući prtljažniku ispunjenom dekama u koji je od siline udarca upao i tako je jedini ostao iznad vode. Moor grli Paula kao da mu je rođeni brat osjećajući da mu duguje doživotnu uslugu. »Jer da je prošlo još nekoliko sati… da ga nisam poznavao… možda bi Iana pronašli tek idućeg dana, a onda…, ne želi o tome misliti.« Gleda u nebo i duboko u sebi zahvaljuje: »Što god budeš tražio od mene, što god to bilo…«

26

ARMATI_novi.indd 26

24.2.2017. 9:59:22

w w w. moz aik- k njiga. hr

99,00 kn

ISBN 978-953-14-2132-4 CIJENA: XXX kn

Armati OMOT convert.indd 1

03/03/17 13:27