Bolji anđeli naše prirode by Mozaik knjiga

STEVEN PINKER

Bolji anđeli naše prirode

Naslov izvornika

Direktor Bojan Vidmar Urednik programa Vid Jakša Opačić Urednik Vid Jakša Opačić Prevela s engleskog Alica Bjeli Duduković Lektorica Jelena Rajher Korektorica Željka Crnogorac Grafički urednik Marko Katičić Oblikovanje naslovnice Eva Vidmar Ilustracija na naslovnici Shutterstock Tisak Denona, Zagreb, ožujak 2021. ISBN 978-953-14-2970-2 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxx. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

BOLJI ANĐELI

NAŠE PRIRODE zašto je nasilje u padu?

ZA: Evu, Carla i Erica Jacka i Davida Yael i Danielle i svijet koji će naslijediti

Pa kakav je to čovjek varka! Kakav osobenjak, kakvo čudovište, kakva zbrka, kakav predmet proturječnosti, kakvo čudo! Sudac svih stvari, ubogi crv; rizničar istine; smetlište neizvjesnosti i zablude; dika i odrod svemira. Blaise Pascal

SADRŽAJ POPIS GRAFIČKIH PRIKAZA PREDGOVOR Poglavlje STRANA ZEMLJA Ljudska prapovijest

Sadržaj

popis grafičkih prikaza................................................................................................................. 11 PREDGOVOR...................................................................................................................................... 13 PRVI DIO: PROSVJETITELJSTVO........................................................................................................ 17 POGLAVLJE 1: USUDI SE ZNATI........................................................................................................... 22 POGLAVLJE 2: ENTROPIJA, EVOLUCIJA, INFORMACIJA......................................................................... 29 POGLAVLJE 3: PROTIVNO PROSVJETITELJSTVU .................................................................................. 42 DRUGI DIO: NAPREDAK...................................................................................................................... 49 POGLAVLJE 4: STRAH OD NAPRETKA.................................................................................................. 51 POGLAVLJE 5: ŽIVOT.......................................................................................................................... 65 POGLAVLJE 6: ZDRAVLJE.................................................................................................................... 74 POGLAVLJE 7: HRANA........................................................................................................................ 80 POGLAVLJE 8: BOGATSTVO................................................................................................................. 91 POGLAVLJE 9: NEJEDNAKOST........................................................................................................... 109 POGLAVLJE 10: OKOLIŠ.................................................................................................................... 134 POGLAVLJE 11: MIR......................................................................................................................... 169 POGLAVLJE 12: SIGURNOST.............................................................................................................. 180 POGLAVLJE 13: TERORIZAM............................................................................................................. 204 POGLAVLJE 14: DEMOKRACIJA ........................................................................................................ 212 POGLAVLJE 15: JEDNAKA PRAVA...................................................................................................... 227 POGLAVLJE 16: ZNANJE................................................................................................................... 246 pOGLAVLJE 17: KVALITETA ŽIVOTA.................................................................................................... 260 POGLAVLJE 18: SREĆA..................................................................................................................... 275 POGLAVLJE 19: EGZISTENCIJALNE PRIJETNJE................................................................................... 303 POGLAVLJE 20: BUDUĆNOST NAPRETKA........................................................................................... 335 TREĆI DIO: RAZUM, ZNANOST I HUMANIZAM.................................................................................. 359 POGLAVLJE 21: RAZUM.................................................................................................................... 363 POGLAVLJE 22: ZNANOST................................................................................................................ 396 POGLAVLJE 23: HUMANIZAM............................................................................................................ 421 BILJEŠKE......................................................................................................................................... 465

p o pis g r a f i č ki h prik a z a

1-1 Svakodnevno nasilje u reklami za bodybuilding, 1940-ih 51 1-2 Nasilje u obitelji u reklami za kavu, 1952. 26 2-1 Trokut nasilja 35 2-2 Postotak poginulih u ratu u nedržavnim i državnim društvima 49 2-3 Stopa smrtnosti u ratu u nedržavnim i državnim društvima 53 2-4 Stope ubojstava u najmanje nasilnim nedržavnim društvima u usporedbi s državnim društvima 55 3-1 Stope ubojstava u Engleskoj, 1200. – 2000.: Gurrove procjene iz 1981. 60 3-2 Stope ubojstava u Engleskoj, 1200. – 2000. 61 3-3 Stope ubojstava u pet regija zapadne Europe, 1300. – 2000. 63 3-4 Stope ubojstava u zapadnoj Europi, 1300. – 2000. i u nedržavnim društvima 64 3-5 Detalj iz knjige Saturn, Das Mittelalterliche Hausbuch (The Medieval Housebook, 1475. – 80.) 65 3-6 Detalj iz knjige Mars, Das Mittelalterliche Haubuch (The Medieval Housebook, 1475. – 80.) 66 3-7 Postotak smrti engleskih aristokrata muškog roda zbog nasilja, 1330. – 1829. 81 3-8 Geografija ubojstava u Europi, kraj 19. i početak 21. stoljeća 86 3-9 Geografija ubojstava u svijetu, 2004. 88 3-10 Stope ubojstava u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi, 1900. – 2000. 92 3-11 Geografija ubojstava u Sjedinjenim Američkim Državama, 2007. 93 3-12 Stope ubojstava u Engleskoj, 1300. – 1925. i u Novoj Engleskoj, 1630. – 1900. 95 3-13 Stope ubojstava na sjeveroistoku SAD-a, 1636. – 1900. 96 3-14 Stope ubojstava među crncima i bijelcima u New Yorku i Philadelphiji, 1797. – 1952. 97 3-15 Stope ubojstava na jugoistoku SAD-a, 1620. – 1900. 98 3-16 Stope ubojstava na jugoistoku SAD-a i Kaliforniji, 1830. – 1914. 104 3-17 Ismijavanje pravila o čistoći i pristojnosti 1960-ih 112 3-18 Stope ubojstava u Sjedinjenim Američkim Državama, 1950. – 2010. i Kanadi 1961. – 2009. 117 3-19 Stope ubojstava u pet država zapadne Europe, 1900. – 2009. 118 4-1 Mučenje u srednjovjekovnoj i ranoj modernoj Europi 131 4-2 Vremenska linija ukidanja sudske torture 149 4-3 Vremenska linija ukidanja smrtne kazne u Europi 150 4-4 Stopa pogubljenja u Sjedinjenim Američkim Državama, 1640. – 2010. 151 4-5 Pogubljenja za zločine koji nisu ubojstva u Sjedinjenim Američkim Državama, 1650. – 2002. 152 4-6 Vremenska linija ukidanja ropstva 156 4-7 Stvarni dohodak po osobi u Engleskoj, 1200. – 2000. 171 4-8 Učinkovitost u proizvodnji knjiga u Engleskoj, 1470-ih – 1860-ih 172 4-9 Broj knjiga izdanih u Engleskoj po desetljeću, 1475. – 1800. 173 4-10 Stopa pismenosti u Engleskoj, 1625. – 1925. 174 5-1 Dvije pesimistične mogućnosti povijesnih trendova u ratu 191 5-2 Dvije manje pesimistične mogućnosti povijesnih trendova u ratu 192

BOLJI ANĐELI NAŠE prirode

5-3 Stotinu najgorih ratova i grozota u ljudskoj povijesti 197 5-4 Povijesna kratkovidnost: centimetri teksta po stoljeću u povijesnom almanahu 199 5-5 Nasumični i nenasumični uzorci 205 5-6 Richardsonovi podaci 205 5-7 Broj smrtonosnih sukoba različitih jačina, 1820. – 1952. 211 5-8 Vjerojatnosti ratova različitih jačina, 1820. – 1997. 212 5-9 Visina muškaraca (normalna raspodjela ili zvonolika krivulja) 213 5-10 Stanovništvo gradova (raspodjela zakona snage), prikazana na linearnoj ili logaritamskoj ljestvici 214 5-11 Ukupan broj poginulih uslijed sukoba različitih jačina 221 5-12 Postotak godina u kojima su se velike sile borile jedne protiv drugih, 1500. – 2000. 224 5-13 Učestalost ratova koji uključuju velike sile, 1500. – 2000. 225 5-14 Trajanje ratova koji uključuju velike sile, 1500. – 2000. 226 5-15 Poginuli u ratovima koji uključuju velike sile, 1500. – 2000. 227 5-16 Koncentracija poginulih u ratovima koji uključuju velike sile, 1500. – 2000. 227 5-17 Sukobi po godini u široj Europi, 1400. – 2000. 229 5-18 Stopa smrtnosti u sukobima u široj Europi, 1400. – 2000. 230 5-19 Dužina vojnog roka, 48 glavnih davno uspostavljenih nacija, 1970. – 2010. 256 5-20 Vojno osoblje, Sjedinjene Američke Države i Europa, 1950. – 2000. 257 5-21 Postotak teritorijalnih ratova koji su rezultirali preraspodjelom teritorija, 1651. – 2000. 259 5-22 Nenuklearne sile koje su započele i završile istraživanje nuklearnog oružja, 1945. – 2010. 273 5-23 Demokracije, autokracije i anokracije, 1946. – 2008. 279 5-24 Međunarodna trgovina vezana uz BDP, 1885. – 2000. 286 5-25 Prosječni broj članstava u međuvladinim organizacijama koji dijeli par država, 1885. – 2000. 290 5-26 Vjerojatnost vojnih sukoba između dviju demokracija te ostalih parova država, 1825. – 1992. 294 6-1 Stopa smrtnosti u borbi u oružanim sukobima među državama, 1900. – 2005. 301 6-2 Stopa smrtnosti u borbi u oružanim sukobima među državama, 1946. – 2008. 301 6-3 Broj oružanih sukoba među državama, 1946. – 2009. 303 6-4 Ubojitost međudržavnih i građanskih ratova, 1950. – 2005. 304 6-5 Geografija oružanog sukoba, 2008. 306 6-6 Rast mirotvorstva, 1948. – 2008. 314 6-7 Stopa smrtnosti u genocidu, 1900. – 2008. 338 6-8 Stopa smrtnosti u genocidu, 1956. – 2008. 340 6-9 Stopa smrtnosti od terorizma, Sjedinjene Američke Države, 1970. – 2007. 350 6-10 Stopa smrtnosti od terorizma, zapadna Europa, 1970. – 2007. 351 6-11 Stopa smrtnosti od terorizma, širom svijeta osim u Afganistanu 2001. – i Iraku 2003. – 352 6-12 Islamski i svjetski sukobi, 1990. – 2006. 366 7-1 Upotreba pojmova građanska prava, prava žena, prava djece, prava homoseksualaca i prava životinja u knjigama na engleskom jeziku, 1948. – 2000. 380 7-2 Linčovanja u Sjedinjenim Američkim Državama, 1882. – 1969. 384 7-3 Ubojstva Afroamerikanaca iz mržnje, 1996. – 2008. 386 7-4 Nesmrtonosni zločini iz mržnje protiv Afroamerikanaca, 1996. – 2008. 387

popis grafičkih prikaza

7-5 Diskriminatorne i afirmativne akcijske politike, 1950. – 2003. 390 7-6 Segregacijski stavovi u Sjedinjenim Američkim Državama, 1942. – 1997. 391 7-7 Stavovi bijelaca prema međurasnim vjenčanjima u Sjedinjenim Američkim Državama, 1958. – 2008. 391 7-8 Nepovoljna mišljenja Afroamerikanaca, 1977. – 2006. 392 7-9 Prevencija silovanja i naljepnica za pomoć 400 7-10 Stope silovanja i ubojstava u Sjedinjenim Američkim Državama, 1973. – 2008. 402 7-11 Stavovi prema ženama u Sjedinjenim Američkim Državama, 1970. – 1995. 404 7-12 Odobravanje suprugovog šamaranja supruge u Sjedinjenim Američkim Državama, 1968. – 1994. 409 7-13 Napadi od strane intimnih partnera, Sjedinjene Američke Države, 1993. – 2005. 409 7-14 Ubojstva intimnih partnera u Sjedinjenim Američkim Državama, 1976. – 2005. 411 7-15 Nasilje u obitelji u Engleskoj i Walesu, 1995. – 2008. 412 7-16 Pobačaji u svijetu, 1980. – 2003. 428 7-17 Odobravanje batina u Sjedinjenim Američkim Državama, Švedskoj i na Novom Zelandu, 1954. – 2008. 436 7-18 Odobravanje tjelesne kazne u školama u Sjedinjenim Američkim Državama, 1954. – 2002. 438 7-19 Američke države koje dopuštaju tjelesno kažnjavanje u školama, 1954. – 2010. 438 7-20 Zlostavljanje djece u Sjedinjenim Američkim Državama, 1990. – 2007. 440 7-21 Drugi oblici nasilja nad djecom 441 7-22 Nasilje nad mladima u Sjedinjenim Američkim Državama, 1992. – 2003. 443 7-23 Vremenska linija za dekriminalizaciju homoseksualnosti, Sjedinjene Američke Države i svijet 450 7-24 Netoleriranje homoseksualnosti u Sjedinjenim Američkim Državama, 1973. – 2010. 452 7-25 Zločini iz mržnje prema homoseksualcima u Sjedinjenim Američkim Državama, 1996. – 2008. 454 7-26 Postotak američkih kućanstava s lovcima, 1977. – 2006. 467 7-27 Broj filmova u godini u kojima se naudilo životinjama, 1972. – 2010. 469 7-28 Vegetarijanstvo u Sjedinjenim Američkim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu, 1984. – 2009. 471 8-1 Štakorov mozak, prikaz glavnih struktura uključenih u agresiju 498 8-2 Čovjekov mozak, prikaz glavnih supkortikalnih regija uključenih u agresiju 503 8-3 Čovjekov mozak, prikaz glavnih kortikalnih regija koje upravljaju agresijom 502 8-4 Čovjekov mozak, presjek 504 8-5 Zatvorenikova dilema 533 8-6 Isprike političkih i vjerskih vođa, 1900. – 2004. 544 9-1 Implicitne kamatne stope u Engleskoj, 1170. – 2000. 610 9-2 Flynnov efekt: povećanje kvocijenta inteligencije, 1947. – 2002. 652 10-1 Pacifistova dilema 679 10-2 Kako Levijatan rješava Pacifistovu dilemu 681 10-3 Kako trgovina rješava Pacifistovu dilemu 682 10-4 Kako feminizacija može riješiti Pacifistovu dilemu 686 10-5 Kako suosjećanje i razum rješavaju Pacifistovu dilemu 689

P R E DGO V O R

va se knjiga bavi možda najvažnijom stvari koja se ikada dogodila u ljudskoj povijesti. Vjerovali ili ne – a znam da većina ljudi neće – nasilje se smanjilo tijekom dugačkih vremenskih razdoblja, pa danas možda živimo u najmirnijoj eri otkako je nastala naša vrsta. Do tog pada zasigurno nije došlo glatko; nasilje nije svedeno na nulu i nema jamstava da će se taj pad nastaviti. No riječ o očiglednom razvoju, koji se može vidjeti na skalama od tisućljeća do godina, od ratovanja do udaranja djece. Ni jedan vid života nije ostao netaknut odmicanjem od nasilja. Svakodnevni se život vrlo razlikuje ako se stalno morate brinuti hoće li vas oteti, silovati ili ubiti. Također je teško razviti sofisticiranu umjetnost, učenje ili trgovinu, ako institucije koje ih podržavaju budu opljačkane i spaljene čim se izgrade. Povijesna putanja nasilja ne utječe samo na to kako se život živi, nego i kako se razumije. Što bi moglo biti fundamentalnije za naš osjećaj vrijednosti i svrhe od ideje jesu li nas nastojanja ljudske rase tijekom dugih vremenskih razdoblja ostavila u boljem ili u gorem stanju? Posebice, kako trebamo shvatiti suvremenost – eroziju obitelji, plemena, tradicije i vjere zbog sila individualizma, kozmopolitanizma, razuma i znanosti? Toliko toga ovisi o tome kako razumijemo nasljeđe ovog prijelaza: vidimo li naš svijet kao noćnu moru kriminala, terorizma, genocida i rata ili kao razdoblje koje je, prema povijesnim standardima, blagoslovljeno razinama mirnog suživota bez presedana. Pitanje je li aritmetička oznaka trendova u nasilju pozitivna ili negativna također utječe na naše poimanje ljudske prirode. Iako se teorije o ljudskoj prirodi koje se temelje na biologiji često povezuju s fatalizmom o nasilju, a teorije da je um prazna ploča se povezuju s napretkom, ja smatram da je obrnuto. Kako možemo razumjeti prirodno stanje života kada se naša vrsta prvi put pojavila i kada su počeli povijesni procesi? Vjerovanje da se nasilje povećalo sugerira da nas je svijet koji smo stvorili možda nepovratno zatrovao. Vjerovanje da se nasilje smanjilo sugerira da smo krenuli loše i da su nas civilizacijske lukavštine pomaknule u plemenitom smjeru, onom kojim se nadamo nastaviti. 15

BOLJI ANĐELI NAŠE prirode

Ovo je opsežna knjiga, ali takva mora biti. Prvo vas moram uvjeriti da se nasilje uistinu smanjilo tijekom povijesti, znajući da sama ta ideja poziva na skeptičnost, nevjericu, a ponekad i ljutnju. Zbog svojih kognitivnih sposobnosti predodređeni smo vjerovati da živimo u nasilnim vremenima, osobito jer mediji to podgrijavaju uz parolu „Što krvavije, to zanimljivije“. Čovjekov um obično procjenjuje vjerojatnost nekog događaja prema lakoći kojom se može sjetiti primjera, a vjerojatnije je da su scene pokolja prenesene u naše domove te da su utisnute u naša sjećanja, što nije slučaj sa snimkama ljudi koji umiru od starosti.1 Bez obzira na to koliko je nizak postotak nasilnih smrtnih slučajeva, kada je riječ o apsolutnim brojevima, uvijek će ih biti dovoljno da popune večernje vijesti. Na taj način će čovjekovi dojmovi o nasilju biti odvojeni od njegovih stvarnih razmjera. Izvrtanje našeg osjećaja za opasnost naša je moralna psihologija. Nitko nikada nije vrbovao aktiviste zbog nekog ideala najavljujući da će se stvari poboljšati, dok se glasnike dobrih vijesti često savjetuje da šute, osim ako ne žele uljuljati ljude u samodopadnost. Također, veliki dio naše intelektualne kulture ne želi priznati da bi moglo postojati nešto dobro vezano uz civilizaciju, suvremenost i zapadnjačko društvo. No možda glavni uzrok iluzije sveprisutnog nasilja dolazi od jedne od sila koja je prije svega srušila nasilje. Smanjenje nasilnog ponašanja uspoređuje se sa smanjenjem stavova koji toleriraju ili veličaju nasilje, a takvi stavovi često prevladavaju. Prema standardima masovnih zločina ljudske povijesti, smrtonosna injekcija dana ubojici u Teksasu ili povremeni zločin iz mržnje kojim huligani zastrašuju člana etničke manjine, prilično su blagi. No, s današnjeg stajališta, oni pokazuju koliko se nisko naše ponašanje može spustiti, a ne koliko visoko su nam porasli standardi. Unatoč ovim predrasudama, morat ću vas uvjeravati koristeći brojeve, koje ću skupiti iz skupova podataka te grafički prikazati. U svakom slučaju, objasnit ću odakle su došli brojevi i dat ću sve od sebe da objasnim načine na koje dolaze na svoje mjesto. Problem koji planiram razumjeti je smanjenje nasilja na mnogim razinama – u obitelji, susjedstvu, među plemenima i ostalim naoružanim skupinama, kao i među glavnim narodima i državama. Da povijest nasilja na svakoj razini granularnosti ima idiosinkrastičnu putanju, svaka bi pripadala posebnoj knjizi. Ipak, uvijek se iznova zaprepastim jer su globalni trendovi na gotovo svakoj razini usmjereni prema dolje, ako ih promatramo sa stajališta današnjice. To zahtijeva dokumentiranje različitih trendova unutar jednog para korica, kao i traženje sličnosti kada, kako i zašto su se dogodili. 16

PREDGOVOR

Nadam se da ću vas uvjeriti da se previše vrsta nasilja kretalo u istom smjeru da bi to bila slučajnost, a to zahtijeva objašnjenje. Prirodno je prepričavati povijest nasilja kao moralnu sagu – herojsku borbu pravde i zla – ali to nije moje polazište. Moj pristup je znanstveni u širokom smislu traženja objašnjenja zašto se stvari događaju. Možda ćemo otkriti da je posebni napredak u miru rezultat moralnih poduzetnika i njihovih kretanja. Međutim, možda ćemo također otkriti da je objašnjenje prozaičnije, poput promjene tehnologije, upravljanja, trgovine ili znanja. Ne možemo niti shvatiti smanjenje nasilja kao nezaustavljivu silu napretka koja nas nosi prema krajnjoj točki savršenog mira. Riječ je o skupu statističkih trendova u ponašanju skupina ljudi u različitim epohama te kao takav zahtijeva objašnjenje vezano uz psihologiju i povijest: kako se ljudski um nosi s promjenjivim okolnostima. Veliki dio ove knjige istraživat će psihologiju nasilja i nenasilja. Teorija uma na koju ću se pozvati sinteza je kognitivne znanosti, afektivne i kognitivne neuroznanosti, socijalne i evolucijske psihologije te ostalih znanosti o ljudskoj prirodi koje sam istraživao u knjigama How the Mind Works, The Blank Slate i The Stuff of Thought. Prema ovom shvaćanju, um je složeni sustav kognitivnih i emocionalnih sposobnosti ugrađenih u mozak, koje duguju svoj osnovni dizajn evolucijskim procesima. Neke od ovih sposobnosti nas tjeraju na različite vrste nasilja. Druge – „bolji anđeli naše prirode“, prema riječima Abrahama Lincolna – nas tjeraju na suradnju i mir. Način objašnjenja smanjenja nasilja znači utvrditi promjene u našem kulturnom i materijalnom miljeu, koje su našim miroljubivim motivima dale prednost. Naposljetku, moram prikazati kako je naša povijest angažirala našu psihologiju. Sve u ljudskim prilikama povezano je sa svim drugim, a to posebice vrijedi za nasilje. Kroz prostor i vrijeme, miroljubivija društva su obično i bogatija, zdravija, bolje obrazovana, bolje vođena, više poštuju svoje žene i vjerojatnije će se baviti trgovinom. Nije lako reći koja je od ovih sretnih osobina započela ovaj vrli krug, a koja se pridružila na tom putu, ali je primamljivo prihvatiti nezadovoljavajuće argumente, primjerice da se nasilje smanjilo jer je kultura postala manje nasilna. Sociolozi razlikuju „endogene“ varijable – one unutar sustava, na koje može utjecati sam fenomen koji nastoje objasniti – od „egzogenih“ – one koje pokreću sile izvana. Egzogene sile mogu potjecati iz praktične sfere, poput promjena u tehnologiji, demografiji te mehanizmima trgovine i upravljanja. No one također mogu potjecati iz intelektualne sfere, budući da se nove ideje stvaraju, šire i započinju svoj vlastiti život. Objašnjenje koje najviše zadovoljava jest ono koje utvrđuje egzogeni okidač. Koliko mi podaci budu 17

BOLJI ANĐELI NAŠE prirode

dopuštali,pokušat ću utvrditi egzogene sile koje su angažirale naše mentalne sposobnosti na različite načine i u različitim vremenima, pa se stoga može reći da su uzrokovale smanjenje nasilja. Rasprave koje nastoje točno odgovoriti na ova pitanja zbrajaju se u veliku knjigu – dovoljno veliku da neće uništiti priču, ako prikažem njezine glavne zaključke. Knjiga Bolji anđeli naše prirode priča je o šest trendova, pet unutarnjih demona, četiri bolja anđela i pet povijesnih sila. Šest trendova (od 2. do 7. poglavlja). Brojne razvoje, koji predstavljaju odustajanje naše vrste od nasilja, grupirao sam u šest glavnih trendova da bi ih učinio koherentnima. Prvi, koji se dogodio na skali tisućljeća, bio je prijelaz iz anarhije društava lova, sakupljanja i hortikulture, u kojima su naše vrste provele većinu svoje evolucijske povijesti pa sve do prvih poljoprivrednih civilizacija s gradovima i vladama, koje su počele prije oko pet tisuća godina. Tu je promjenu pratilo smanjenje stalnih napada i pljački, koji su karakterizirali život u prirodnom stanju kao i više ili manje peterostruki pad stopa nasilnih smrti. Ovo nametanje mira nazivam postupkom pacifikacije. Drugi prijelaz trajao je više od pola tisućljeća i najbolje je zapisan u Europi. Između kasnog srednjeg vijeka i 20. stoljeća europske države svjedočile su deseterostrukom do pedeseterostrukom smanjenju stopa ubojstava. U svom klasiku O procesu civilizacije sociolog Norbert Elias pripisao je ovo iznenađujuće smanjenje konsolidaciji feudalnih teritorija u velika kraljevstva s centraliziranom vlasti i trgovačkom infrastrukturom. Uz Eliasovo odobrenje, ovaj trend nazivam postupkom civiliziranja. Treći prijelaz odvio se kroz nekoliko stoljeća i postao je popularan otprilike u doba razuma i europskog prosvjetiteljstva u 17. i 18. stoljeću (iako je imao preteče u klasičnoj Grčkoj i renesansi, a paralele u drugim dijelovima svijeta). Tada su se dogodili prvi organizirani pokreti za ukidanje društveno sankcioniranih oblika nasilja poput despotizma, ropstva, dvoboja, sudske torture, ubijanja iz praznovjerja, sadističkog kažnjavanja te okrutnosti prema životinjama. Uz to, pojavili su se prvi pokušaji sustavnog pacifizma. Povjesničari ovaj prijelaz povremeno nazivaju humanitarnom revolucijom. Četvrti važni prijelaz dogodio se nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Dvije trećine stoljeća nakon toga svjedočile su povijesno neviđenom razvoju: velike sile te općenito razvijene države prestale su ratovati jedne protiv drugih. Povjesničari su ovo blaženo stanje nazivali dugotrajnim mirom.2 18

PREDGOVOR

Peti trend također se odnosi na oružani sukob, ali je manje važan. Iako će čitatelji vijesti teško povjerovati, ali od kraja Hladnog rata, 1989. godine, organizirani sukobi bilo koje vrste – građanski ratovi, genocid, represija od strane autokratske vlade i teroristički napadi – smanjili su se širom svijeta. U znak priznavanja nesigurne naravi ovoga sretnog događaja, nazvat ću ga novim mirom. I na kraju, u poslijeratnom razdoblju koje je simbolično započelo Općom deklaracijom o pravima čovjeka 1948. godine, došlo je do sve veće averzije prema opsegom manjoj agresiji, uključujući nasilje nad etničkim manjinama, ženama, djecom, homoseksualcima i životinjama. Ovi nusprodukti koncepta ljudskih prava – građanskih prava, prava žena, djece, homoseksualaca i životinja – potvrđeni su u brojnim pokretima od kraja 1950-ih do danas, a nazvat ću ih revolucijom prava. Pet unutarnjih demona (8. poglavlje). Mnogi ljudi implicitno vjeruju u hidrauličku teoriju nasilja: da ljudi zadržavaju unutarnji poriv prema agresiji (nagon za smrću ili žeđ za krvlju) koji se nakuplja u nama i povremeno ga treba isprazniti. Ništa nije dalje od suvremenoga znanstvenog razumijevanja psihologije nasilja. Agresija nije jedini motiv, a kamoli rastući nagon. Ona je izlaz nekoliko psiholoških sustava koji se razlikuju prema okidačima iz okoline, internoj logici, neurobiološkom temelju te društvenoj raspodjeli. Osmo poglavlje bavi se objašnjenjem svih pet. Predatorsko ili instrumentalno nasilje je jednostavno nasilje koje se koristi kao praktično sredstvo za postizanje cilja. Dominacija je nagon za autoritetom, prestižem, slavom i moći, bez obzira na to ima li oblik mačo-stava među pojedincima ili natjecanja za nadmoć među rasnim, etničkim, vjerskim ili nacionalnim skupinama. Osveta pokreće moralistički nagon prema odmazdi, kazni i pravdi. Sadizam je zadovoljstvo koje se dobiva kada netko drugi pati. A ideologija je zajednički sustav vjerovanja, koji obično uključuje viziju utopije koja opravdava neograničeno nasilje u potrazi za neograničenim dobrom. Četiri bolja anđela (9. poglavlje). Ljudi nisu prirodno dobri (kao što nisu prirodno niti zli), ali su opremljeni motivima koji ih mogu usmjeriti dalje od nasilja, a prema suradnji i altruizmu. Suosjećanje (osobito u smislu suosjećajne brige) nas potiče da osjećamo bol drugih i da njihove interese usklađujemo sa svojima. Samokontrola nam dopušta da predvidimo posljedice impulzivnog djelovanja te da ih prema tome sprečavamo. Savjest odobrava set normi i zabrana koji uređuje interakcije među ljudima u kulturi, ponekad na načine koji smanjuju nasilje, iako često (kada su norme plemenske, autoritarne ili puritanske) 19

BOLJI ANĐELI NAŠE prirode

na načine koji ga povećavaju. A sposobnost rasuđivanja nam omogućava da se oslobodimo naših ograničenih stajališta, da razmislimo o načinima na koje živimo svoje živote, da zaključimo na koje načine bi nam moglo biti bolje te da vodimo primjenu ostalih boljih anđela naše prirode. U jednom ću dijelu također istraživati mogućnost da je Homo sapiens u novijoj povijesti doslovno evoluirao, ne bi li postao manje nasilan u tehničkom smislu biologa, koji se odnosi na promjene našega genoma. No fokus ove knjige su transformacije koje su isključivo okolišne prirode: promjene u povijesnim okolnostima koje uključuju čvrstu ljudsku prirodu na različite načine. Pet povijesnih sila (10. poglavlje). U posljednjem poglavlju pokušavam spojiti psihologiju i povijest utvrđujući egzogene sile koje pogoduju našim miroljubivim motivima i koje su potaknule višestruko smanjenje nasilja. Levijatan, država i sudbena vlast s monopolom na legitimnu upotrebu sile, može ublažiti iskušenje eksploatacijskog napada, spriječiti nagon za osvetom te zaobići sebične predrasude zbog kojih sve strane vjeruju da su one na strani anđela. Trgovina je igra pozitivnog zbroja u kojoj svatko može pobijediti. Budući da tehnološki napredak omogućava razmjenu dobara i ideja na većim udaljenostima i među većim skupinama trgovinskih partnera, ostali ljudi postaju vredniji živi nego mrtvi, pa je stoga manja vjerojatnost da će postati mete demonizacije i dehumanizacije. Feminizacija je postupak u kojem kulture sve više poštuju zanimanja i vrijednosti žena. Budući da je nasilje većinom muška razonoda, države koje osnažuju žene obično se udaljavaju od veličanja nasilja i manja je vjerojatnost da će razviti opasne supkulture impulzivnih mladih muškaraca. Sile kozmopolitizma, poput pismenosti, mobilnosti i masovnih medija mogu potaknuti ljude da sagledaju stvari iz perspektive ljudi drugačijih od njih te da prošire svoj krug suosjećanja i prigrle ih. Na kraju, sve jača primjena znanja i racionalnosti na ljudske prilike – pokretne stepenice razuma – mogu natjerati ljude da prepoznaju ispraznost ciklusa nasilja, da smanje privilegiranje svojih vlastitih interesa nad interesima drugih te da iznova definiraju nasilje kao problem koji je potrebno riješiti, a ne natjecanje u kojem je potrebno pobijediti. Kako čovjek postaje svjestan smanjenja nasilja, svijet počinje izgledati drugačije. Prošlost se doima manje nevinom, a sadašnjost manje mračnom. Čovjek počinje cijeniti male darove suživota, koji bi našim precima izgledali poput utopije: obitelj miješanih rasa koja se igra u parku, komičar koji se šali s vrhovnim zapovjednikom, države koje se tiho povlače iz krize, umjesto da eskaliraju u rat. Ta promjena ne vodi prema samodopadnosti: mi uživamo u miru koji danas 20

PREDGOVOR

nalazimo jer su prošle generacije bile zaprepaštene nasiljem u njihovo vrijeme i radile su na tome da ga smanje. Stoga mi trebamo raditi na smanjenju nasilja koje je preostalo u našem vremenu. Doista, spoznaja da se nasilje smanjilo najbolje potvrđuje da se takvi napori isplate. Čovjekova nehumanost prema čovjeku dugo je bila predmet moraliziranja. Sa znanjem da ju je nešto smanjilo također se možemo odnositi prema njoj kao prema pitanju uzroka i posljedice. Umjesto pitanja: „Zašto se događa rat?“ možemo upitati „Zašto se događa mir?“ Možemo biti opsjednuti ne samo onime što smo činili krivo, nego i onime što smo činili dobro. Budući da smo nešto činili dobro, bilo bi dobro znati što je to točno.

≈≈ Mnogi su me ljudi pitali kako sam se upustio u analizu nasilja. To ne bi trebao biti misterij: nasilje je prirodna briga svakoga tko proučava ljudsku prirodu. Prvo sam saznao za smanjenje nasilja iz klasika evolucijske psihologije autora Martina Dalyja i Margo Wilson, Homicide, u kojem istražuju visoke stope nasilne smrti u nedržavnim društvima te smanjenje ubojstava od srednjeg vijeka do danas. U nekoliko svojih prethodnih knjiga naveo sam ove padajuće trendove, kao i ljudske napretke poput ukidanja ropstva, despotizma i okrutnih kazni u povijesti Zapada, da bih podržao ideju da je moralni napredak kompatibilan s biološkim pristupom ljudskom umu i priznanju mračne strane ljudske prirode.3 Ova opažanja ponovio sam kao odgovor na godišnje pitanje na internetskom forumu www.edge.org, koje je 2007. godine glasilo: „Oko čega ste optimistični?“ Moja je primjedba izazvala nalet prepiske znanstvenika iz područja povijesne kriminologije i međunarodnih studija, koji su mi rekli da su dokazi za povijesno smanjenje nasilja opsežniji nego što sam shvaćao.4 Njihovi su me podaci uvjerili da postoji podcijenjena priča koja čeka da ju se ispriča. Moja prva i najdublja zahvala ide ovim znanstvenicima: Azaru Gatu, Joshui Goldsteinu, Manuelu Eisneru, Andrewu Macku, Johnu Muelleru i Johnu Carteru Woodu. Dok sam radio na knjizi, koristila mi je korespondencija s Peterom Breckeom, Tarom Cooper, Jackom Levyjem, Jamesom Payneom i Randolphom Rothom. Ovi velikodušni istraživači podijelili su svoje ideje, spise i podatke te su me ljubazno vodili kroz područja istraživanja veoma udaljena od moje specijalizacije. David Buss, Martin Daly, Rebecca Newberger Goldstein, David Haig, James Payne, Roslyn Pinker, Jennifer Sheehy-Skeffington i Polly Wiessner pročitali su većinu ili cijelu prvu verziju te ponudili neizmjerno korisne savjete i kritike. 21

BOLJI ANĐELI NAŠE prirode

Dragocjeni su bili i komentari o pojedinim poglavljima koje su mi ponudili: Peter Brecke, Daniel Chirot, Alan Fiske, Jonathan Gottschall, A. C. Grayling, Niall Ferguson, Graeme Garrard, Joshua Goldstein, kapetan Jack Hoban, Stephen Leblanc, Jack Levy, Andrew Mack, John Mueller, Charles Seife, Jim Sidanius, Michael Spagat, Richard Wrangham i John Carter Wood. Mnogi drugi ljudi odgovorili su na moje upite brzim objašnjenjima i ponudili prijedloge koji su uvršteni u knjigu: John Archer, Scott Atran, Daniel Batson, Donald Brown, Lars-Erik Cederman, Christopher Chabris, Gregory Cochran, Leda Cosmides, Tove Dahl, Lloyd deMause, Jane Esberg, Alan Fiske, Dan Gardner, Pinchas Goldschmidt, zapovjednik Keith Gordon, Reid Hastie, Brian Hayes, Judith Rich Harris, Harold Herzog, Fabio Idrobo, Tom Jones, Maria Konnikova, Robert Kurzban, Gary Lafree, Tom Lehrer, Michael Macy, Steven Malby, Megan Marshall, Michael McCullough, Nathan Myhrvold, Mark Newman, Barbara Oakley, Robert Pinker, Susan Pinker, Ziad Obermeyer, David Pizarro, Tage Rai, David Ropeik, Bruce Russett, Scott Sagan, Ned Sahin, Aubrey Sheiham, Francis X. Shen, potporučnik Joseph Shusko, Richard Shweder, Thomas Sowell, Håvard Strand, Ilavenil Subbiah, Rebecca Sutherland, Philip Tetlock, Andreas Forø Tollefsen, James Tucker, Steffan Ulstrand, Jeffrey Watumull, Robert Whiston, Matthew White, bojnik Micahel Wiesenfeld i David Wolpe. Mnogi kolege i studenti na Harvardu bili su velikodušni sa svojim stručnim znanjem, uključujući Mahzarina Banajija, Roberta Dorntona, Alana Dershowitza, Jamesa Engella, Nancy Etcoff, Drewa Fausta, Benjamina Friedmana, Daniela Gilberta, Edwarda Glaesera, Omara Sultana Haquea, Marca Hausera, Jamesa Leea, Baya McCullocha, Richarda McNallyja, Michaela Mitzenmachera, Orlanda Pattersona, Leah Price, Davida Randa, Roberta Sampsona, Stevea Shavella, Lawrencea Summersa, Kylea Thomasa, Justina Vincenta, Felixa Warnekena i Daniela Wegnera. Posebno zahvaljujem istraživačima koji su sa mnom radili na podacima navedenim na ovim stranicama. Brian Atwood je s točnošću, preciznošću i pronicljivošću proveo brojne statističke analize i pretrage baza podataka. William Kowalsky otkrio je mnoge važne podatke iz svijeta istraživanja javnog mnijenja. Jean-Baptiste Michel pomogao je razviti program Bookworm, Google Ngram preglednik te Google Books korpus te je razvio genijalni model za raspodjelu jačine ratova. Bennet Haselton proveo je informativnu studiju ljudskog zapažanja povijesti nasilja. Esther Snyder pomagala je s grafičkim i bibliografskim pretragama. Ilavenil Subbiah oblikovala je elegantne grafove i mape, a tijekom godina pružila mi je neprocjenjivi uvid u kulturu i povijest Azije. 22

PREDGOVOR

John Brockman, moj književni agent, postavio je pitanje koje je dovelo do pisanja ove knjige te mi je dao brojne korisne komentare o prvoj verziji. Wendy Wolf, moja urednica u izdavačkoj kući Penguin, ponudila mi je detaljnu analizu prve verzije koja je veoma utjecala na završnu verziju. Nevjerojatno sam zahvalan Johnu i Wendy te Willu Goodladu u izdavačkoj kući Penguin UK za njihovu podršku knjizi u svakoj fazi. Od srca zahvaljujem svojoj obitelji na ljubavi i ohrabrenju: Harry, Roslyn, Susan, Martin, Robert i Kris. Moje najveće poštovanje ide Rebecci Newberger Goldstein, koja ne samo da je poboljšala materiju i stil knjige, nego me ohrabrila svojim vjerovanjem u vrijednost ovog projekta te je napravila više nego bilo tko po pitanju oblikovanja mog svjetonazora. Ovu knjigu posvećujem svojoj nećakinji, nećacima i pokćerkama: uživajte u svijetu u kojem se nasilje nastavlja smanjivati.

P OG L A V L J E 1

STRANA ZEMLJA

Prošlost je strana zemlja: tamo drugačije rade stvari. – L. P. Hartley

ko je prošlost strana zemlja, onda je šokantno nasilna. Lako je zaboraviti kako je život bio opasan, kako duboko je brutalnost bila utkana u svakodnevni život. Kulturna memorija umiruje prošlost, ostavljajući nas s blijedim suvenirima čije je krvavo porijeklo izbijelilo. Žena koja nosi križ rijetko razmišlja da je taj instrument mučenja predstavljao uobičajenu kaznu u drevnom svijetu; dok osoba koja govori o dežurnom krivcu ne razmišlja o staroj praksi bičevanja nevinog djeteta umjesto princa koji se neprimjereno ponaša. Okruženi smo znakovima izopačenosti života naših predaka, ali jedva smo ih svjesni. Jednako kao što putovanje proširuje vidike, tako nas doslovno shvaćeno putovanje kroz naše kulturno nasljedstvo može probuditi da vidimo koliko različito su se stvari radile u prošlosti. U stoljeću koje je započelo sa 11. rujnom, Irakom i Darfurom, tvrdnja da živimo u neobično mirnom vremenu može vam se činiti kao halucinacija ili razvrat. Iz razgovora i podataka iz anketa znam da većina ljudi odbija vjerovati u to.1 U sljedećim poglavljima to ću dokazati podacima i datumima. No prvo vas želim smekšati, podsjećajući vas na inkriminirajuće činjenice o prošlosti koje ste cijelo vrijeme znali. Ovo nije samo vježba uvjeravanja. Znanstvenici često ispituju svoje zaključke provjerom duševnog stanja, uzorkovanjem fenomena stvarnog svijeta ne bi li se uvjerili da nisu previdjeli neku pogrešku u svojim metodama i odlutali u besmisleni zaključak. Sličice u ovom poglavlju provjera su duševnog stanja vezana za podatke koji slijede. Ono što slijedi jest putovanje stranom zemljom koja se naziva prošlost, od 8000. godine pr. Kr. do 1970-ih. To nije veliki obilazak ratova i grozota kojima smo već odali počast zbog nasilja, nego je to niz pogleda iza varljivo poznatih znamenitosti da nas podsjete na okrutnost koju skrivaju. Prošlost, naravno, ni24

STRANA ZEMLJA

je jedna država, nego obuhvaća veliku raznolikost kultura i običaja. Ono što im je zajedničko je šok od staroga: kulisa nasilja koju su podnijeli, a često i prigrlili, na načine koji plaše senzibilitet zapadnjaka 21. stoljeća.

LJUDSKA PRAPOVIJEST Dvojica alpinista su 1991. godine nabasala na tijelo koje je virilo iz ledenjaka koji se topio u tirolskim Alpama. Budući da su mislili da je riječ o žrtvi skijaške nesreće, spasioci su pneumatskim čekićem izvukli tijelo iz leda, ozlijedivši pritom njegovo bedro i oštetivši njegovu naprtnjaču. Tek kada je arheolog uočio bakrenu sjekiru iz doba neolitika, ljudi su shvatili da je čovjek star pet tisuća godina.2 Ötzi, Ledeni čovjek, kako se danas zove, postao je poznat. Pojavio se na naslovnici časopisa Time te je postao tema brojnih knjiga, dokumentarnih filmova i članaka. Još od komedije Mela Brooksa 2000 Year Old Man („Imam više od 42 000 djece, a ni jedno mi ne dolazi u posjet.“) osoba od nekoliko tisuća godina nije nam imala toliko puno za reći o prošlosti. Ötzi je živio tijekom ključnog prijelaza u ljudskoj prapovijesti, kada je poljoprivreda počela zamjenjivati lov i sakupljanje te kada su se alati prvi put izrađivali od metala, a ne kamena. Uz svoju sjekiru i naprtnjaču, nosio je tobolac sa strelicama za luk, bodež s drvenom drškom i žar umotan u koru drveta, što je bio dio izrađenog pribora za paljenje vatre. Nosio je kapu od medvjeđe kože s kožnom vezicom ispod brade, hlače sašivene od životinjske kože te vodootporne krplje načinjene od kože i užeta, izolirane travom. Na svojim zglobovima zahvaćenim artritisom imao je tetovaže, što je mogao biti znak akupunkture. Nosio je gljive s ljekovitim svojstvima. Deset godina nakon otkrića Ledenog čovjeka, tim radiologa došao je do zapanjujućeg otkrića: u Ötzijevom ramenu nalazio se vrh strelice. On nije pao u provaliju pa umro od smrzavanja, kako su znanstvenici prvobitno pretpostavljali; njega su ubili. Dok je tim forenzičara specijaliziranih za neolitik proučavao njegovo tijelo, počeli su se nazirati obrisi zločina. Na Ötzijevim rukama bile su nezacijeljene porezotine, a na prsima i glavi rane. Analiza DNK otkrila je tragove krvi dvoje drugih ljudi na jednom od vrhova njegovih strelica, krv treće osobe na njegovom bodežu te krv četvrte osobe na njegovom ogrtaču. Prema jednoj rekonstrukciji, Ötzi je bio član pljačkaške skupine koja se sukobila sa susjednim plemenom. On je strelicom ubio čovjeka, izvadio je, ubio još jednog čovjeka, ponovno izvadio strelicu, a zatim na leđima odnio ozlijeđenog suborca prije nego što se obranio od napada pa zatim sam poginuo od strelice. 25

BOLJI ANĐELI NAŠE prirode

Ötzi nije jedini čovjek star nekoliko tisuća godina koji je postao znanstvena poznata ličnost krajem 20. stoljeća. Gledatelji utrke hidroaviona u Kennewicku u saveznoj državi Washingtonu su 1996. godine primijetili kosti kako vire iz obale rijeke Columbije. Arheolozi su uskoro pronašli kostur čovjeka koji je živio prije 9400 godina.3 Čovjek iz Kennewicka brzo je postao predmet pravnih i znanstvenih sukoba visokog publiciteta. Nekoliko plemena američkih Indijanaca borilo se za skrbništvo nad kosturom i pravo da ga pokopaju prema vlastitim običajima, ali savezni je sud odbacio njihove zahtjeve napominjući da ni jedna ljudska kultura nije konstantno postojala devet tisućljeća. Kada su se nastavila znanstvena proučavanja, antropologe je iznenadilo otkriće da se čovjek iz Kennewicka anatomski veoma razlikuje od današnjih američkih Indijanaca. Prema jednom izvješću imao je osobine Europljana; drugo je tvrdilo da se poklapa sa starosjediocima Japana, narodom Ainu. Obje mogućnosti značile bi da su Sjeverna i Južna Amerika nastanjene kao rezultat nekoliko neovisnih migracija, što je u suprotnosti s dokazima o DNK, prema kojima su američki Indijanci potomci jedne skupine migranata iz Sibira. Tada je čovjek iz Kennewicka zbog brojnih razloga postao predmet divljenja među radoznalim znanstvenicima. A ima još. U zdjelici čovjeka iz Kennewicka nalazi se kameni projektil. Iako je kost djelomično zacijeljela, što pokazuje da nije umro od te ozljede, forenzički dokazi ne griješe: čovjek iz Kennewicka bio je ubijen. Ovo su samo dva primjera poznatih prapovijesnih ostataka koji su donijeli grozne vijesti o tome kako su njihovi vlasnici skončali. Mnoge posjetitelje Britanskog muzeja očarava čovjek iz Lindowa, gotovo savršeno očuvano tijelo staro dvije tisuće godina, pronađeno u engleskom tresetu 1984. godine.4 Ne znamo koliko njegove djece mu je dolazilo u posjet, ali znamo kako je umro. Lubanja mu je slomljena tupim predmetom; vrat mu je slomljen pletenim užetom, a uz to mu je prerezan i grkljan. Čovjek iz Lindowa možda je bio druid, ritualno žrtvovan na tri načina radi zadovoljenja triju bogova. Mnoga druga tijela muškaraca i žena mumificirana u tresetu iz sjeverne Europe pokazuju znakove davljenja, batinanja, uboda ili mučenja. U samo mjesec dana, dok sam istraživao ovu knjigu, naišao sam na dvije nove priče o nevjerojatno očuvanim ljudskim ostacima. Jedna je dvije tisuće godina stara lubanja iskopana iz blatne jame u sjevernoj Engleskoj. Arheolog koji je čistio lubanju osjetio je da se nešto miče, pogledao kroz otvor na bazi lubanje i u njoj pronašao žutu tvar, koja se pokazala kao očuvani mozak. Još jednom, neobično stanje očuvanosti nije bila jedina bitna karakteristika ovog otkrića. 26

STRANA ZEMLJA

Lubanja je namjerno odvojena od tijela, što arheologu sugerira da se radilo o prinosu ljudske žrtve.5 Drugo otkriće predstavlja grob u Njemačkoj star 4600 godina, u kojem su se nalazili ostaci muškarca, žene i dvojice dječaka. DNK analize su pokazale da je bila riječ o članovima jedne nuklearne obitelji, najstarije koju znanost poznaje. Sve četvero pokopano je u isto vrijeme – prema riječima arheologa, to su znakovi da su ubijeni u pljački.6 Što je to zbog čega nam preci nisu mogli ostaviti zanimljivo tijelo bez pribjegavanja zločinu? Za neke slučajeve možda vrijedi nevino objašnjenje temeljeno na tafonomiji, postupcima prema kojima tijela budu očuvana tijekom dugačkih vremenskih razdoblja. Možda su na prijelazu prvog tisućljeća jedina tijela bacana u jame, da se tamo mumificiraju za buduće generacije, bila ona ritualno žrtvovana. No, u slučaju većine tijela, nemamo razlog vjerovati da su očuvana samo zato jer su ubijena. Kasnije ćemo pogledati rezultate forenzičkih istraživanja koja mogu razlikovati kako je drevno tijelo skončalo od toga kako je došlo do nas. Zasad prapovijesni ostaci prenose karakteristični dojam da je prošlost mjesto na kojem su postojale velike šanse da osoba doživi tjelesne ozljede.

HOMEROVA GRČKA Naše razumijevanje prapovijesnog nasilja ovisi o slučajnosti kojom su tijela nenamjerno balzamirana ili fosilizirana, tako da ono mora biti veoma nepotpuno. No jednom kada se pisani jezik počeo širiti, stari su nam narodi ostavili bolje podatke o tome kako su vodili svoje živote. Homerove Ilijada i Odiseja smatraju se prvim velikim djelima zapadne književnosti te zauzimaju najviša mjesta u mnogim vodičima kulturne pismenosti. Iako su ove priče smještene u vrijeme Trojanskog rata, oko 1200. g. pr. Kr., napisane su mnogo kasnije, između 800. i 650. g. pr. Kr., te se smatra da su odraz života među plemenima i plemenskim savezima istočnog Sredozemlja u tom razdoblju.7 Danas se obično može pročitati da je totalni rat, koji cilja na cjelokupno društvo, a ne samo na oružane snage, moderni izum. Totalni je rat kriv za nastanak nacija-država, univerzalističkih ideologija i tehnologija koje omogućavaju ubijanje na daljinu. No ako su Homerovi opisi točni (a oni se podudaraju s arheologijom, etnografijom i povijesti), onda su ratovi u drevnoj Grčkoj bili jednako totalni kao i bilo koji u modernom dobu. Agamemnon objašnjava kralju Menelaju svoje planove za rat: 27

BOLJI ANĐELI NAŠE prirode

O Menelaje dragi, a zašto mariš toliko Za ljude! Zaisto tebi u domu učiniše krasno Trojanska čeljad! Ni jedan ne uteko prijekoj smrti Od njih ni rukama našim, – ni ono dijete, što mati Nosi u utrobi još, ne uteklo ni ono, već svi vi Propali u trojskom gradu bez pokopa, bez traga redom! (Homer: Ilijada, prijevod Tomo Maretić)

U svojoj knjizi Silovanje Troje književni teoretičar Jonathan Gottschall raspravlja o tome kako su se vodili drevni grčki ratovi: … brzi brodovi s plitkim gazom veslaju prema obalama, a zajednice naseljene uz obalu poharane su prije nego što im susjedi mogu priteći u obranu. Muškarce se obično ubija, krade se stoka i ostalo bogatstvo koje se može odnijeti, dok se žene odvode da žive među pobjednicima vršeći seksualne usluge i radeći kao sluškinje. Homerski muškarci žive s mogućnošću iznenadne i nasilne smrti, a žene žive u strahu za svoje muževe i djecu te u stalnoj tjeskobi od jedrenjaka na horizontu koji mogu nagovijestiti nova silovanja i robovanje.9 (Jonathan Gotschall: Silovanje Troje, Kigen d.o.o., prosinac 2011., str. 17)

Također, obično čitamo da su ratovi u 20. stoljeću bili besprimjerno destruktivni jer se borilo strojnicama, artiljerijom, bombarderima i ostalim dalekometnim oružjem. To je oslobađalo vojnike od prirodnih inhibicija u borbi prsa o prsa te im je omogućavalo da nemilosrdno ubiju veliki broj bezličnih neprijatelja. Prema ovom poimanju, ručno oružje nije ni približno toliko ubojito kao naše metode borbe koje uključuju visoku tehnologiju. No Homer je živopisno opisao velike razmjere štete koje su ratnici njegovog doba bili u stanju nanijeti. Gottschall nudi primjer njegove predodžbe: Dok hladna bronca prodire u njih s iznenađujućom lakoćom, sadržaj tijela se izlijeva u ljepljivim potocima: dijelovi mozga izranjaju na završecima dršćućih kopalja, mladići očajnički pridržavaju svoja crijeva, oči su unakažene ili izvađene iz duplji pa slijepo plamte u prašini. Oštri vrhovi strelica probijaju nove ulaze i izlaze u mladim tijelima: usred čela, u sljepoočnicama, među očima, u dnu vrata, ravno kroz usta ili obraz pa na drugu stranu, kroz bokove, prepone, stražnjice, šake, pupak, leđa, trbuhe, bradavice, prsa, nosove, uši i brade; … Koplja, strelice, mačevi, bodeži i kamenje žude za mirisom krvi i mesa. Krv pršti i zamagljuje zrak. Djelići kostiju lete okolo. Moždina vrije iz svježih batrljaka … 28

STRANA ZEMLJA

U smiraj bitke, krv teče iz tisuću smrtnih i teških rana, pretvarajući prašinu u blato i gnojeći zemlju u nizini. Ljude su u tlo zaorala teška kola i pastusi oštrih kopita, a sandale im se više ne mogu prepoznati. Oklopi i oružje razbacani su po polju kao smeće. Tijela su posvuda, u raspadanju i rastapanju časteći pse, crve, muhe i ptice.10 (Jonathan Gotschall: Silovanje Troje, Kigen d.o.o., prosinac 2011., str. 174-175)

U 21. stoljeću žene su definitivno bile silovane tijekom ratova, ali to se dugo smatralo gnjusnim ratnim zločinom, koji je većina vojski nastojala spriječiti, dok su ostale poricale i skrivale. No za heroje Ilijade žensko je tijelo bilo legitimni ratni plijen: u ženama se trebalo uživati, trebalo ih se monopolizirati te ih se riješiti na način na koji su oni to htjeli. Menelaj je započeo Trojanski rat kada je oteta njegova supruga Helena. Agamemnon donosi nesreću Grcima odbijajući vratiti seksualnu robinju njezinom ocu, a kada on popusti, uzima si jednu koja pripada Ahileju, nadoknađujući mu je kasnije s dvadeset i osam zamjenskih. Ahilej, pak sa svoje strane, nudi ovaj jezgroviti opis svoje karijere: „Tako probavih i ja množinu noći beza sna, a dane krvave mnoge u ratovanju proživjeh s ljudma se boreći teško u boju zbog njihovih žena.“11 Kada se Odisej vrati svojoj supruzi, pošto je dvadeset godina izbivao, ubije muškarce koji su joj se udvarali dok su svi mislili da je mrtav, a kada otkrije da su se muškarci družili s priležnicama iz njegovog kućanstva, naredi sinu da pogubi i priležnice. Ove priče o masakru i silovanju su uznemirujuće čak i prema standardima dokumentarnih filmova o modernim ratovima. Homer i njegovi likovi zasigurno su oplakivali ratne gubitke, ali su ih prihvatili kao neizbježnu životnu činjenicu, poput vremena – nešto o čemu su svi pričali, ali nisu mogli ništa napraviti da ih spriječe. Kako je rekao Odisej: „[Mi smo muškarci] kojim je Zeus-bog od rane mladosti dao do u starost, bojeve teške da nam valjade biti, da u njima pogine svaki!“ Domišljatost muškaraca, koja se tako pametno primjenjivala na oružje i strategiju, pokazala se beskorisnom kada je riječ bila o zemaljskim uzrocima rata. Umjesto da su nesreću ratovanja shvatili kao ljudski problem koji sami ljudi trebaju riješiti, oni su izmislili fantaziju o naprasitim bogovima, pa su svoje tragedije pripisali njihovoj ljubomori i glupostima.

HEBREJSKA BIBLIJA Kao i Homerova djela, hebrejska Biblija (Staro pismo) smještena je u kasno 2. tisućljeće prije Krista, ali je napisana gotovo pet stotina godina kasnije.12 No, 29

BOLJI ANĐELI NAŠE prirode

za razliku od Homerovih djela, Bibliju danas cijene milijarde ljudi koji je nazivaju izvorom svojih moralnih vrijednosti. Najprodavanija knjiga na svijetu, Biblija, prevedena je na tri tisuće jezika i nalazi se na noćnim ormarićima hotela širom svijeta. Ortodoksni Židovi ljube je svojim molitvenim šalovima; svjedoci na američkim sudovima polažu svoje zakletve stavljajući ruku na nju. Čak je i predsjednik dodiruje kada polaže prisegu. No, unatoč svom tom poštovanju, Biblija je jedna dugačka proslava nasilja. U početku je Bog stvorio raj i zemlju. I Gospod Bog je stvorio čovjeka od zemaljske prašine te je u njegove nosnice udahnuo dah života; i čovjek je postao živa duša. I Gospod Bog je uzeo jedno Adamovo rebro pa je stvorio ženu. I Adam je svoju ženu nazvao Eva; jer je ona bila majka svega živoga. I Adam je znao Evu, svoju ženu; i ona je začela pa rodila Kajina. I ona je ponovno rodila, njegovog brata Abela. I Kajin je razgovarao s Abelom, svojim bratom: i dogodilo se, kada su bili u polju, da je Kajin ustao protiv Abela, svog brata, i ubio ga. Uz broj stanovnika koji je iznosio točno četiri, to znači da je stopa ubojstava iznosila 25 posto, što je oko tisuću puta više od jednakih stopa u današnjim zapadnim državama. Muškarci i žene još se nisu počeli razmnožavati, a Bog je odlučio da su grešni i da je prikladna kazna za to genocid. (U komediji Billa Cosbyja, susjed moli Nou da mu natukne zašto gradi arku. Noa odgovara: „Koliko dugo možeš hodati po vodi?“) Kada se poplava povukla, Bog pouči Nou svoju moralnu lekciju – krvnu osvetu: „Tko prolije krv čovječju, njegova se krv ima također proliti od čovjeka.“ Sljedeća važna figura u Bibliji je Abraham, duhovni predak Židova, kršćana i muslimana. Abraham ima nećaka, Lota, koji se nastanio u Sodomi. Budući da se stanovnici upuštaju u analni seks i slične grijehe, Bog žrtvuje svakog muškarca, svaku ženu i svako dijete u božanstvenom bombardiranju napalmom. Lotova žena je također ubijena, jer se okrenula da vidi kako izgleda pakao. Abraham je podvrgnut provjeri svojih moralnih vrijednosti kada mu Bog naredi da odvede svog sina Izaka na vrh planine, da ga zaveže, prereže mu grkljan i spali njegovo tijelo kao dar Gospodu. Izak je pošteđen samo zato što je anđeo u posljednji trenutak zaustavio ruku njegovog oca. Čitatelji su tisućljećima bili u nedoumici zašto je Bog inzistirao na ovoj zastrašujućoj provjeri. Prema jednoj interpretaciji, Bog se umiješao ne zbog toga što je Abraham prošao provjeru, nego jer je nije prošao, ali to je anakronično; poslušnost prema božanskom autoritetu, a nepoštovanje čovjekovog života bila je glavna vrlina. 30