Dječak zvan Božić

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 1

02/10/2019 15:09

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 2

02/10/2019 15:09

Ilustracije:

Prevela: Mirjana Paić-Jurinić

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 3

02/10/2019 15:09

Za Lucasa i Pearl Naslov izvornika A Boy Called Christmas Copyright © Matt Haig, 2015 Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2019.

Urednik Zoran Maljković Nakladnik Mozaik knjiga Za nakladnika Bojan Vidmar Glavni urednik Zoran Maljković Grafička urednica Marija Morić Oblikovanje naslovnice Rafaela Romaya Tisak Denona, Zagreb, listopad 2019.

ISBN 978-953-14-2630-5 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxx.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 4

02/10/2019 15:09

Nemoguće.

– Stara vilenjačka psovka

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 1

02/10/2019 15:09

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 2

02/10/2019 15:09

Jedan običan dječak

Ovo je istinita priča o Ocu Božiću.

Da, o Ocu Božiću.

Možda se pitate kako to da znam istinitu priču o Ocu Božiću. Reći ću vam da takva pitanja ne biste trebali postavljati. Barem ne na početku knjige. Prije svega, nije pristojno. Potrebno vam je samo znati da ja znam priču o Ocu Božiću, jer zašto bih je inače pisao?

Možda ga vi ne zovete Otac Božić.

Možda ga zovete nekako drugačije.

Možda Djed Božićnjak, ili sveti Nikola, ili Kris Kringle, ili Papa Noël ili Čudan Čovjek Velika Trbuha Koji Razgovara sa Sobovima i Donosi Nam Darove. Ili imate za njega neko ime koje ste sami smislili, onako iz zabave. Ali da ste vilenjak, uvijek biste ga zvali Otac Božić.

Male vile prve su ga počele zvati Djed Božić3

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 3

02/10/2019 15:09

njak i raširile to ime samo da svojom vragolijom izazovu zbrku.

Ali kako god ga zvali, znate za njega i to je najvažnije.

Možete li vjerovati da je postojalo vrijeme ka­ da za njega nitko nije znao? Vrijeme kada je bio samo običan dječak zvan Nikolas, koji je živio usred nigdine, odnosno usred Finske, i koji s čudima nije imao nikakve veze osim što je u njih vjerovao. Dječak koji je o svijetu znao vrlo malo, osim što je poznavao okus juhe od gljiva, hladni sjevernjački vjetar i priče koje su mu pričali. I koji je za igranje imao samo lutku načinjenu od repe.

Ali život će se za Nikolasa promijeniti onako kako to nikada nije mogao ni zamisliti. Nešto će mu se dogoditi.

Nešto dobro.

Nešto loše.

Nešto nemoguće.

Ako ste od onih koji vjeruju da neke stvari nisu moguće, onda biste ovu knjigu trebali odmah ostaviti. Ona sigurno nije za vas.

Jer je ova knjiga puna nemogućeg.

4

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 4

02/10/2019 15:09

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 5

02/10/2019 15:09

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 6

02/10/2019 15:09

Još uvijek čitate knjigu?

Dobro. (Vilenjaci bi bili ponosni.)

Pa da počnemo…

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 7

02/10/2019 15:09

Drvosječin sin

ikolas je bio sretan dječak.

Ma, zapravo i nije.

On bi rekao da je sretan da ste ga pitali i sigurno je da se trudio biti sretan, ali sreća zna biti vrlo varljiva stvar. Pretpostavljam da zapravo želim reći kako je Nikolas bio dječak koji je vjerovao u sreću, onako kako je vjerovao u vilenjake, trolove i vile, iako nikada nije vidio ni vilenjaka, ni trola, ni vilu, a nikada zapravo nije doživio ni pravu sreću. Barem ne duže vrijeme. Nikada mu nije bilo lako. Uzmimo na primjer Božić.

Evo popisa svih darova koje je Nikolas dobio za Božić. U cijelom životu.

1. Drvene sanjke.

2. Lutka koja je načinjena od repe.

I to je to.

Istina je da je Nikolasov život bio težak. Ali on se trudio živjeti ga najbolje što je znao.

8

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 8

02/10/2019 15:09

Nije imao braće i sestara s kojima bi se igrao, a najbliži grad, Kristiinankaupunki, bio je daleko. Čak je bilo teže doći do njega nego mu izgovoriti ime. A i nije se imalo bogzna što raditi u tom Kristiinankaupunkiju, osim otići u crkvu ili gledati izlog prodavaonice igračaka.

– Tata! Pogledaj! Drveni sob! – uzviknuo bi Nikolas pritišćući nos uz izlog prodavaonice igračaka.

Ili: – Gle! Lutka vilenjak!

Ili: – Gle! Plišani kralj!

A jednom je čak pitao: – Mogu li dobiti igračku?

Pogledao je očevo lice. Dugo mršavo lice gustih obrva i kože grublje od starih cipela na kiši.

– Znaš li koliko to košta? – upitao je Joel, njegov otac.

– Ne – odgovorio je Nikolas.

Tada je otac podigao lijevu ruku i raširio prste. Zbog nesreće sa sjekirom, imao je na lijevoj ruci samo četiri i pol prsta. Užasne nesreće.

9

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 9

02/10/2019 15:09

10

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 10

02/10/2019 15:09

11

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 11

02/10/2019 15:09

Bilo je mnogo krvi. Ali vjerojatno o tome ne bismo trebali puno govoriti, jer ipak je ovo priča o Božiću.

– Četiri i pol rublje?

Njegov otac izgledao je ljutito. – Ne. Ne. Pet. Pet rubalja. A pet rubalja za lutku vilenjaka previše je novca. Za to bi čovjek mogao kupiti cijelu kuću.

– Mislio sam da kuće koštaju sto rubalja, tata.

– Ne pravi se pametan, Nikolase.

– Mislio sam da si rekao kako bih se trebao truditi biti pametan.

– Ali ne sada – rekao je otac. – Uostalom, što će ti lutka vilenjak kad imaš onu lutku od repe koju ti je napravila majka.

– Da, tata, naravno – rekao je Nikolas jer nije htio uzrujati oca.

– Ne brini se, sine. Radit ću jako puno i jednoga dana bit ću bogat. Tada ćeš moći dobiti sve igračke koje želiš i imat ćemo pravoga konja s vlastitim kolima, pa ćemo ući u grad kao kralj i princ!

– Nemoj previše raditi, tata – rekao je Nikolas. – I ti se ponekad moraš igrati. A ja sam stvarno zadovoljan lutkom od repe.

12

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 12

02/10/2019 15:09

Ali njegov je otac morao puno raditi. Svakoga dana morao je sjeći drva od zore sve do mraka.

– Problem je u tome što živimo u Finskoj – objasnio je njegov otac onoga dana kada počinje naša priča.

– Zar ne žive svi u Finskoj? – upitao je Nikolas.

Bilo je jutro. Išli su u šumu, prolazeći pokraj staroga kamenog zdenca koji nikada nisu mogli pogledati. Tlo je bilo posuto tankim slojem snijega. Joel je nosio sjekiru. Oštrica je bliještala na hladnom jutarnjem suncu.

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 13

02/10/2019 15:09

– Ne – odgovorio je Joel. – Neki ljudi žive u Švedskoj. A otprilike sedmero ljudi živi u Norveškoj. Možda čak osmero. Svijet je veliko mjesto.

– Pa zašto je onda problem živjeti u Finskoj, tata?

– Zbog drveća.

– Drveća? Ja sam mislio da ti voliš drveće.

Zato ga i siječeš.

– Ali drveća ima posvuda. Zato nitko ne plaća puno za… – Joel je stao. Okrenuo se oko sebe.

– Što je, tata?

– Učinilo mi se da sam nešto čuo. – Nisu vidjeli ništa osim breza, borova i grmova trava i vrijeska. Na jednoj grani sjedila je ptičica crvenih grudi.

– Sigurno nije ništa – rekao je Joel nesigurnim glasom.

Joel je pogledao divovski bor i pritisnuo rukom grubu koru. – To je taj.

Počeo je sjeći, a Nikolas je pošao u potragu za gljivama i šumskim bobicama.

Kada je u daljini opazio neku životinju, Nikolas je u košarici imao samo jednu gljivu. Volio 14

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 14

02/10/2019 15:09

je životinje, ali dotad je vidio uglavnom samo ptice, miševe i zečeve. Ponekad bi vidio i jelena.

Ali ova životinja bila je veća i snažnija.

Medvjed. Golem smeđi medvjed, otprilike triput veći od Nikolasa, stajao je na stražnjim nogama i golemim šapama stavljao u usta šumske bobice. Nikolasovo srce počelo je bubnjati od uzbuđenja. Odlučio je pogledati izbliže.

Tiho je hodao prema njemu. Sada je bio vrlo blizu.

Poznajem tog medvjeda!

Upravo u trenutku kada je shvatio da je medvjeda prepoznao, stao je na grančicu i ona je krcnula. Medvjed se okrenuo i zagledao ravno u njega.

Nikolas je osjetio kako ga je nešto zgrabilo za ruku, snažno. Okrenuo se i vidio oca kako ga ljutito gleda.

– Što to radiš? – prosiktao je. – Hoćeš stradati?

Očev stisak bio je tako čvrst da je bolio. A onda ga je pustio.

– Budi šuma – prošaptao je Joel. To je bilo nešto što je govorio uvijek kada su bili u opasno15

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 15

02/10/2019 15:09

će uposliti najbolje proizvođače sanjki. Morat će biti čvrste, moderne i tihe dok lete kroz noć.

Ali jedan problem ostaje. Hodao je svojom sobom tamo-amo i žvakao čokoladu. Pogledao je kroz prozor. Dalje od Blitzena i ostalih osam sobova koji su spavali u tami, prema Vijećnici.

Gledao je novi sat. Prošlo je petnaest minuta otkako mu se zamisao javila.

Morat će poduzeti nešto u vezi s tim.

U vezi s vremenom.

Kako otputovati k svakom djetetu na svijetu u samo jednoj noći? To je nemoguće.

Ali sada su mu došle one davne Topove riječi.

Nemogućnost je samo mogućnost koju još ne razumiješ.

Pogledao je u nebo i vidio plameni trag repatice između zvijezda, prije nego što je nestao u noći poput sna.

258

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 258

02/10/2019 15:09

259

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 259

02/10/2019 15:09

– Zvijezda padalica – rekao je sebi, sjećajući se one koju je prije svih tih godina vidio s Miikom.

– Ja vjerujem u čuda, Miika – rekao je, zamišljajući da je miš kojeg odavno nema još uvijek s njime. – Baš kao što ti vjeruješ u sir.

A gdje ima čuda, ima i načina.

Ovaj put znao je da će ga naći. Ostao je budan cijelu noć i razmišljao o tome, a onda je prestao razmišljati i počeo u to vjerovati. Vjerovao je tako potpuno da je već bilo stvarno. Nije imalo smisla razmišljati o načinu, jer to je bilo nemoguće. A jedini način da postigneš da nešto nemoguće postane stvarno nisu logika ili razumsko mišljenje. Ne. To se može ako vjeruješ. Vjera je taj način. S pravom magijom i vjerom u sebe možeš zaustavljati vrijeme, proširivati dimnjake, čak i putovati svijetom u jednoj jedinoj noći.

I to će se dogoditi na Božić.

U trenutku kada je to spoznao, osjetio je topao sjaj. Počeo je u trbuhu i širio se cijelim tijelom. To je onaj osjećaj koji nastane kada shvatiš tko si doista i kada znaš što ćeš postati. A kada je otkrio sebe, odmah je prestao starjeti. Onako kako staneš kada stigneš na odredište nakon

260

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 260

02/10/2019 15:09

duga putovanja, ili nakon što dođeš do posljednje stranice knjige, kada je priča gotova i ostaje takva zauvijek. I tako je znao da on – čovjek zvan Božić, koji se zaista još osjećao mladim kao uvijek, šezdesetdvogodišnji dječak zvan Božić – idućeg dana neće biti stariji.

Uzeo je očevu staru crvenu kapu. Prislonio ju je na lice i bio je siguran da osjeća miris borova iz stare šume u kojoj je otac posjekao toliko stabala i gdje je radio po cijele dane. Stavio je kapu na glavu, a zatim je čuo udaljeni zvuk glasova iz Vijećnice. Naravno! Bio je ponedjeljak, dan za večernji plesnjak. Širom je otvorio prozor i vidio stotine sretnih vilenjaka koji su se vraćali svojim kućama. Ispunila ga je takva radost da se nagnuo kroz prozor i viknuo najglasnije što je mogao: – Sretan Božić svima! I laka vam noć!

Nato su ga svi pogledali i bez pitanja rekli: – Sretan Božić!

I svi su se – uključujući Oca Božića – smijali.

– Ho, ho, ho!

On je zatvorio prozor, dovršio svoju čokoladu i otišao u krevet. Zatvorio je oči i radosno

261

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 261

02/10/2019 15:09

se nasmiješio, misleći na sve one čarolije i čuda koja će podijeliti sljedećeg Božića.

262

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 262

02/10/2019 15:09

KOLAČI PO RECEPTIMA MALIH VILA

CIJENA

2

ČOKOLADNA TALIRA

NAJDRAŽI LIST SVAKOG VILENJAKA

VELIKI RIZIK OCA BOŽIĆA Nakon mjeseci intenzivnih priprema, Otac Božić izvijestio je danas u radionici igračaka da sve teče prema planu.

– Radovi su u tijeku – rekao je političkoj dopisnici Dnevnoga snijega Majci Jingle.

– Ranije ovog mjeseca imali smo malu krizu jer su nedostajali neki dijelovi slagalica, ali to je riješeno…

NASTAVAK NA STR. 2-3.

263

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 263

02/10/2019 15:09

Prvo dijete koje se probudilo

rvo dijete koje se ikada probudilo na božićno jutro bila je osmogodišnja djevojčica Amelia, koja je živjela u kućici u predgrađu Londona, u sivoj i kišnoj zemlji poznatoj kao Engleska.

Otvorila je oči i protegnula se. Kroz zid je čula majčino kašljanje. Ugledala je nešto u tami svoje sobe. Nešto nepomično u podnožju kreveta. Bila je znatiželjna. Sjela je u krevetu i vidjela da je to čarapa puna zamotuljaka.

Otvorila je prvi zamotuljak. Srce joj je lupalo.

– Nemoguće – rekla je otvarajući ga. Bio je to drveni konjić. Baš ono što je uvijek željela.

Otvorila je sljedeći dar. Zvrk, prekrasno oslikan, s veselim cik-cak uzorkom. Bilo je još nešto. Mala naranča! Nikada prije nije vidjela naranču. I novac od čokolade!

Vidjela je i svijetao pisaći papir smotan na dnu čarape. Počela je čitati: 264

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 264

02/10/2019 15:09

265

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 265

02/10/2019 15:09

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 266

02/10/2019 15:09

Draga Amelia, drago mi je što ti mogu reći da si ove godine bila DOBRA DJEVOJČICA. Nadam se da ti se darovi sviđaju. Vilenjaci su ih napravili posebno za tebe.

Zovem se Otac Božić. Kada sam bio tvojih godina, zvao sam se Nikolas.

U životu ćeš upoznati mnogo ljudi koji će ti govoriti da „odrasteš“ ili će tražiti da prestaneš vjerovati u čuda.

NEMOJ slušati te ljude. Na ovom svijetu postoje čuda. A to ćemo ti dokazati ja i vilenjaci i neki dragi leteći sobovi, i sva djeca svijeta, svakoga božićnog jutra, kad nađeš čarapu punu darova.

A sada, širi ovu dobru vijest.

Sretan Božić!

Tvoj,

O. B.

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 267

02/10/2019 15:09

Zahvale

Svaka je knjiga plod skupnih napora, pa ni ova knjiga nije iznimka. Stoga evo „popisa dobrih“ za knjigu Dječak zvan Božić.

Ovo su osobe kojima bih zahvalio: Chrisu Mouldu, zato što je moje riječi pretvorio u savršene slike. Francisu Bickmoreu, glavnom vilenjaku, što mi je pomogao da riječi budu bolje. Jamieju Byngu, čarobnjaku Canongatea.

Jenny Todd, Majci Božić. Rafaeli Romayi, Sianu Gibsonu i svim vilenjacima u radionici Canongatea. Kirsten Grant i Matthewu Railtonu, za to što su pomogli da se gruda zakotrlja. Clare Conville, za to što prosipa vilinsku prašinu po mojem radnom životu. Camilli Young i Nicku Marstonu za mudrost u pogledu blagdanskog filma. Svima u Conville and Walsch and Curtis Brownu. Svim filmašima u Blueprint Pictures i Studio Canalu za njihovu radost i dobronamjernost. Svim divnim prodavačima knjiga koji cijeli život šire čudo knjiga, i to ne samo za Božić.

Mojoj srodnoj duši Andrei Semple za bezbroj načina na koje mi je pomogla s ovom knjigom i za to što je moj život pretvorila u čaroliju.

Djecak-zvan-Bozic-KB.indd 268

02/10/2019 15:09