Gospa Elizabeta - Alison Weir

Kao da se nikako ne možemo zasititi čitanja o Elizabeti I., ali u ovoj knjizi Alison Weir živo nam je dočarava prikazujući njezine strasti i odlučnost još u najranijoj djevojačkoj dobi.

The Lady

Autoričina Elizabeta nijansirana je i čudesna, a već dobro poznate likove i zbivanja Weirova stavlja u novu perspektivu… Zabavan uvid u rijetko istraživan život jednoga od najfascinantnijih engleskih povijesnih likova.

Publishers Weekly

Privlačno, dapače, neodoljivo štivo…

Weirova nam nudi iznimno zanimljivo, kao i maštovito tumačenje najznačajnije vladarice u engleskoj povijesti.

Booklist

Gospa Elizabeta Engleska, 1536. godine. Najveći, najblistaviji dvor u engleskoj povijesti. No, iza sjajne fasade krije se izdaja...

Elizabeta Tudor kći je Henrika VIII., najmoćnijega kralja što ga je Engleska ikada upoznala. Sudbina joj je da na prijestolju naslijedi oca, no to se sve mijenja kada Henrik zbog veleizdaje dadne pogubiti Annu Boleyn, njezinu majku u koju je svojevremeno bio strastveno i ludo zaljubljen.

Elizabetin se život u trenu okreće naglavce: kao pijun u okrutnoj igri tjudorovske politike, biva razbaštinjena i proglašena nezakonitom, ugrožen joj čak i život, a osloniti se može samo na svoj hitri um. No, Elizabeta je odlučna da izdrži, da nadmudri sve koji je se žele riješiti ili su je odlučni iskoristiti kao marionetu za ostvarenje vlastitih pogubnih ambicija – te da zatraži pravo koje joj pripada po rođenju...

Ovaj nas roman prenosi u vrlo uvjerljiv i zastrašujući svijet 16. stoljeća... Može li Elizabeta pobijediti? Odgovor je, dakako, poznat, ali je roman toliko uzbudljivo napisan da čitatelj ostane zaprepašten kada glavna junakinja u tome i uspije.

– daily express –

www.mozaik-knjiga.hr

189,00 kn

Gospa Elizabeta

Uživat ćete u ovom romanu u kojem popularna povjesničarka pripovijeda priču o Elizabeti I. iz vremena prije nego što je postala kraljica… priču iz koje Elizabeta izlazi kao promišljena, pametna, prerano sazrela i dopadljiva osoba, nadživjevši sve ostale. Kao rezultat pomnog istraživanja, roman uvjerljivo iznosi intimne pojedinosti iz svakodnevice buduće vladarice.

Mail on Sunday

ALISON WEIR

ALISON WEIR, živi i radi u Surreyju.

Britanske kraljevske obitelji (Britain's Royal

alison weir

alison weir

Families), Henrik VIII. i njegovih šest žena (The Six Wives of Henry VIII), Djeca Engleske

GospaElizabeta borba za život – i za krunu!

ISBN 978-953-14-1610-8

(Children of England), Eleanora Akvitanska (Eleanor of Aquitaine), Kralj Henrik VIII. i njegov dvor (Henry VIII.: King and Court), Marija, kraljica Škotske (Mary, Queen of Scots), Izabela: francuska vučica i engleska kraljica (Isabella: She-Wolf of France, Queen of England), Katherine Swynford: pripovijest o Johnu Gauntskom i njegovoj sablažnjivoj vojvotkinji (Katherine Swynford: The Story of John of Gaunt and His Scandalous Duchess) te roman Nedužna izdajnica (Innocent Traitor), samo su neke od njezinih knjiga.

Život Elizabete I. oduvijek nas očarava, a ovaj fascinantni roman živo opisuje kušnje koje su stvorile najveću od svih kraljica. good book guide

Gospa Elizabeta OMOT tisak.indd 1

13/05/14 11:29

Alison Weir GOSPA ELIZABETA

Gospa Elizabeta KB.indd 1

06/05/14 13:52

Alison Weir GOSPA ELIZABETA

Gospa Elizabeta KB.indd 1

06/05/14 13:52

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga stosedamdesetosma Naslov izvornika

The Lady Elizabeth – Her fight for survival – and for the Crown Copyright © Alison Weir 2008 Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2014.

Urednik

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Korektor

Jakov Lovrić Grafička urednica

Marija Morić Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Tisak

Denona, Zagreb, svibanj 2014.

ISBN 978-953-14-1610-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 877297.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Gospa Elizabeta KB.indd 2

08/05/14 14:28

Alison Weir

Gospa Elizabeta borba za život – i za krunu S engleskoga prevela DIVINA MARION

Gospa Elizabeta KB.indd 3

06/05/14 13:52

Gospa Elizabeta KB.indd 4

06/05/14 13:52

Mojim dragim prijateljicama Tracy Borman, Sarah Gristwood, Kate Williams, Marthi Whittome, Ann Morrice i Siobhan Clarke, za svu njihovu pomoć i podrťku, s velikom ljubavlju.

Gospa Elizabeta KB.indd 5

06/05/14 13:52

Rodoslovno stablo kuće Tudor*

Henrik VII. oženjen Elizabeta od Yorka (1457. – 1509.)

Henrik VIII., oženjen Katarina Aragonska (1491. – 1547.)

Ana Boleyn Jane Seymour Ana Klevska Katarina Howard Katarina Parr

Marija, udana Charles Brandon, vojvoda od Suffolka

Frances Brandon, udana Henry Grey, markiz od Dorseta Jane Grey (1537. – 1553.)

Marija I. (1516. – 1553.)

ELIZABETA (1533. – 1603.)

Eduard VI. (1537. – 1553.)

* U nas se uobičajilo imena pojedinih povijesnih osoba, posebice vladara, upotrebljavati u pohrvaćenome obliku pa sam se toga držala i u ovome prijevodu – nap. prev.

Gospa Elizabeta KB.indd 6

06/05/14 13:52

Prvi dio: kraljeva kći

Gospa Elizabeta KB.indd 7

06/05/14 13:52

Gospa Elizabeta KB.indd 8

06/05/14 13:52

1. 1536. vrućeg, mirnog srpanjskog prijepodneva gospa MaJednoga rija, kći kralja Henrika Osmog, stiže u veliki ladanjski dvorac

Hatfield, ukasavši u dvorište na rasnome bijelom konju i u pratnji četvorice gospode, dviju družbenica i jedne lakrdijašice.

Sjahavši, smjesta se sagne poljubiti malu djevojčicu što je čekala da je pozdravi, djevojčicu koju je dadilja netom bila podsjetila da treba klecnuti klanjajući se starijoj sestri koju nije vidjela već mnogo mjeseci. Djetetovo je lice bilo svečano, svijetle puti i s pokojom pjegicom, uokvireno dugim viticama sjajne crvene kose što su izvirivale ispod izvezene bijele kapice svezane ispod brade.

– Bože, milena moja, kako ste samo narasli! – usklikne Marija muklim glasom, milujući Elizabetu po kosi i popravljajući joj srebrni privjesak. – Sada su vam gotovo tri godine, zar ne?

Elizabeta joj uzvrati pogled, ne pouzdajući se u bogato odjevenu gospu tužna lica i mršava tijela. Marija nije bila lijepa kao Elizabetina majka: imala je prćast nos i povijena usta, a kosa joj je, iako crvena kao i u Elizabete i njihova zajedničkoga oca, bila tanka i puna sitnih kovrčica. A Marija je, dakako, bila i jako stara – cijelih dvadeset godina, bar koliko je Elizabeti bilo poznato.

– Donijela sam vam darove, sestro – reče Marija s osmijehom i pozva jednu družbenicu da joj donese drvenu kutiju. Unutra je, zamotana u baršun, bila krunica od jantarnih zrnaca i draguljima optočeno raspelo.

– Za vašu kapelicu – reče Marija pokazujući na raspelo.

– Zgodno – reče Elizabeta, nježno prebirući zrnca među prstima.

– Kako je moja sestra, gospo Bryan? – Marija ustade i poljupcem pozdravi odgojiteljicu. – A vi osobno? Dobro vas je opet vidjeti, ali voljela bih da se to zbiva u sretnijim okolnostima.

9

Gospa Elizabeta KB.indd 9

06/05/14 13:52

Alison Weir

– I ja, gospo Marijo. Obje smo prilično dobro, hvala na pitanju – odgovori odgojiteljica.

Promatrajući ih, Elizabeta zbog njihovih riječi osjeti laganu smućenost, kao i radoznalost, zamijetivši bolan izraz što poput sjenke preleti preko Marijina ružnog lica.

– Sada ću razgovarati s njom – reče njezina sestra. Gospa Bryan kimne.

– Zahvalna sam vam na tome, Vaša Milosti – reče. – No, molim vas da najprije štogod pojedete jer je gotovo jedanaest sati i objed će domalo biti pripravljen.

Elizabeta ih više nije slušala: pozornost joj je sada bila usmjerena na novu krunicu.

– Dovela sam svoju lakrdijašicu da nas, bude li za to potrebe, poslije malo oraspoloži – reče Marija, a Elizabeta naćuli uši. Voljela je lakrdijaše. Bili su zabavni.

Uz odgovarajuće počasti, pred Mariju u velikoj dvorani iznesoše pečenu gusku i vruću salatu, a Elizabetu poslaše na objed u dječju sobu.

– Nadam se da će nas Vaša Milost ispričati – reče dadilja gospi Mariji. – Njezina Milost, gospa Elizabeta, još je premlada da jede s odraslima.

Potaknuvši djevojčicu da još jednom klecne u znak oproštaja, uhvati je za ruku i izvede iz prostorije. Čim je dadilja izišla, Marija odloži nož i tužno odmahne glavom.

– Uopće ne znam kako ću joj to sve objasniti, Margaret – reče sva jadna, obraćajući se radi podrške svojoj nekadašnjoj odgojiteljici.

Gospa Bryan utješno položi ruku na njezinu.

– Da sam na vašemu mjestu, ne bih previše ulazila u pojedinosti, gospođo.

10

Gospa Elizabeta KB.indd 10

06/05/14 13:52

Gospa Elizabeta

– Oh, ne – gorljivo se složi Marija. – Govori li ona često o majci? Mislite li da će je ovo silno potresti? Na kraju krajeva, nije ju baš često viđala.

– Bojim se da jest. Njezina Milost, mislim na gospu njezinu majku, držala je dijete uza se više nego što to priliči kraljici. Ako se sjećate, čak je odbila i dojilju – podsjeti je gospa Bryan, s neodobravanjem šmrcnuvši.

Marija ju je gledala sa sve većom tjeskobom. Strepila je od suočavanja koje ju je očekivalo.

– Mislite li da će razumjeti? – upita.

– Razumije ona puno toga – odvrati gospa Bryan. – Moja je gospa više nego prerano sazrela. To dijete britko je kao sablja, a usto i bistro.

– No, uza sve to, ipak je dijete – reče Marija – pa ću joj to priopćiti što nježnije budem mogla, a Majka Božja i svi sveci neka mi budu na pomoći.

Vidjevši je tako utučenu, gospa Bryan pokuša razgovor preusmjeriti na neku drugu temu, ali dok su ona i sir John čavrljali o pitanjima kućanstva i vremenskim prilikama, a svi su gurkali hranu po tanjuru nemajući teka, Marija, srca nabujala od ljubavi i sućuti za mlađu sestru, nije mogla misliti ni na što drugo osim na tešku zadaću što je ležala pred njom.

Zašto uopće osjeća ovakvo što, pitala se. Zašto je pristala doći ovamo i obaviti tu strašnu zadaću? Samo Elizabetino postojanje svojedobno joj je donijelo neizrecivu bol i patnju, a upravo je zbog Ane Boleyn, te velike bludnice i Elizabetine majke, Marija izgubila sve što joj je bilo drago u životu: svoju majku, pokojnu mučenicu kraljicu Katarinu, položaj, izglede da jednoga dana zasjedne na prijestolje i sklopi doličan brak, kao i ljubav svojega oca kralja. Ipak, Marija nije nalazila ništa što bi mogla zamjeriti tom nevinom djetetu, nego je zapravo dražesno malo stvorenje 11

Gospa Elizabeta KB.indd 11

06/05/14 13:52

Alison Weir

obasipala svom ljubavlju za koju je bila sposobna, a sada, kada je opasni preokret okrutne sudbine zahvatio i Elizabetu, mogla se samo sažaliti nad djevojčicom. Čim je objed završio, Elizabetu ponovno dovedoše pred sestru pa njih dvije zajedno pođoše u šetnju po osunčanome perivoju, udaljavajući se od dvorca, a njihova ih je pratnja slijedila na kratkoj udaljenosti. Jarko sunce je bilo upeklo, jedva da se osjećao pokoji dašak povjetarca, a sestre su, odjevene u svilene haljine dugih rukava, trpjele zbog sparine. Elizabeti je bilo drago zbog slamnatoga šešira široka oboda što joj je zaklanjao lice od sunca i njegova sjaja, a Marija je, sa zgodnom francuskom kapicom vrpcama svezanom ispod brade, dostojanstveno podnosila svu neugodu. Usnice su joj stisnute i izgleda nesretno, zapazila je Elizabeta.

– Često ste mi bili u mislima, sestro – reče Marija. – Morala sam doći vidjeti vas, da se uvjerim je li s vama sve kako valja, a…

Glas joj se najednom slomi.

– Hvala vam, sestro – odvrati Elizabeta.

Marija je opet pomiluje po dugim crvenim kovrčama što su provirivale ispod slamnatoga šešira pa joj se ona ponovno učini neizrecivo tužnom. Koliko god mlada bila, djevojčica je osjećala njezin jad.

– Što je s vama? – upita je Elizabeta. – Zašto ste nesretni?

– Oh, draga moja sestro – zaplače Marija, klonuvši na koljena u travu i čvrsto zagrlivši Elizabetu. Elizabeta joj se istrgne iz zagrljaja. Nije joj se sviđalo da je itko tako stišće: bila je nepristupačno dijete. Ali, zbog vlastitih suza, Marija to i ne primijeti. Elizabeta je vidjela da ih gospa Bryan pomno motri, stojeći malo dalje zajedno s Marijinim družbenicama i dadiljama, a zbunjivalo ju je što odgojiteljica nije pohitala da je spasi.

12

Gospa Elizabeta KB.indd 12

06/05/14 13:52

Gospa Elizabeta

– Dođite, sestro – reče Marija, šmrcajući i tapkajući oči bijelim rupčićem. – Sjednimo ovamo.

Ona povede Elizabetu prema kamenoj klupi smještenoj u sjeni jednoga hrasta tako da oni koji se na njoj odmaraju mogu uživati u veličanstvenom pogledu na dvorac od crvene opeke što se pružao s onu stranu francuskih vrtova pa na nju podiže djevojčicu.

– Naš mi je otac povjerio zadaću da vas obavijestim o nečemu što će vas silno rastužiti – reče Marija. – Morate biti hrabra djevojčica… baš kao što sam i ja morala biti hrabra u svoje vrijeme.

– Hrabra sam – uvjeravala ju je Elizabeta, ali ne previše samouvjereno, bojažljivo se pitajući o čemu se zapravo radi.

Izvana gledano, ništa se nije promijenilo – njezin je svakodnevni život ostao isti, a ljudi iz njezina kućanstva još su joj se nisko klanjali i s poštovanjem se odnosili prema njoj. Da nije bilo nečega što joj je rekao upravitelj, ne bi ni primijetila išta loše. No, bila je oštroumno dijete i promjena titule nije joj promaknula.

Svojim je jasnim, lijepo moduliranim glasom upitala sir Johna Sheltona: – Upravitelju, zašto ste me do jučer zvali kraljevno, a danas samo gospo Elizabeta?

Uhvaćen tako na prepad, sir John Shelton pogladio je bujnu kestenjastu bradu i s oklijevanjem se namrštio, a Elizabeta je stajala pred njim, neumoljivim pogledom zahtijevajući odgovor. Nije bio prvi put da ga iznenadi njezina kraljevska ćud, koja je po njegovu mišljenju bila neprimjerena za žensku osobu, ali bi bila divna u kraljevića, koji je Engleskoj očajnički potreban.

– Tako je naložio vaš otac kralj – obzirno je rekao.

– Zašto? – upitala je djevojčica, a tamne joj se oči suziše.

– Kraljevim se nalozima uvijek valja pokoravati – izjavio je upravitelj.

13

Gospa Elizabeta KB.indd 13

06/05/14 13:52

Alison Weir

Malo se lice smrkne, usne se stisnuše, a obrve skupiše. Sir John izbjegao je izravan odgovor, ali Elizabeta je bila odlučna ne dopustiti mu da se samo tako izvuče. U tom trenutku, srećom za njega, u sobu uđe gospa Bryan. Uvijek besprijekorna u tamnim baršunastim haljinama, uredne kose i odjeće na kojoj je svaka sitnica bila na svojemu mjestu, smirenim je autoritetom upravljala vojskom sastavljenom od dadilja, slugu, sluškinja i ostalih članova kućanstva još otkako joj je, zahvaljujući svojoj tromjesečnoj kraljevskoj pitomici, ta dužnost bila povjerena.

Noseći hrpu svježe oprane posteljine prepune mirisnog bilja, gospa Bryan uputi se prema izrezbarenoj škrinji što je stajala podno Elizabetine postelje. Ugledavši sir Johna koji je imao najviši položaj u cijelome kućanstvu, ona se spusti u dubok naklon, ne gubeći pritom ništa od svojega dostojanstva, a potom se posveti svojemu poslu. No, Elizabeta je povuče za skut. Sigurno će joj odgojiteljica, koja sve zna, moći dati odgovor na pitanje koje ju zanima.

– Gospo – molećivo joj se obrati – pitala sam sir Johna zašto me do jučer nazivao kraljevnom, a danas mi se obraća s gospo Elizabeta. Zašto?

Elizabeta se zapanji vidjevši kako su odgojiteljici navrle suze na oči. Gospa Bryan, koja je uvijek bila tako mirna, tako pribrana, tako suzdržana – zar ona da zaplače? Ona, koja je Elizabetu uvijek učila da gospa nikada ne pokazuje osjećaje, nikada se preglasno ne smije ili daje maha suzama. Bilo je to nezamislivo, šokantno. No, možda joj se bilo samo prividjelo jer, kad ju je ponovo pogledala, gospa Bryan opet se savršeno obuzdavala.

– To je vaš novi naslov, gospo Elizabeta – reče glasom kojemu je jasna nakana bila umiriti je. – Tako je odlučila Njegova Kraljevska Visost.

– Ali zašto? – ustrajala je djevojčica. Slutila je da nešto kriju…

14

Gospa Elizabeta KB.indd 14

06/05/14 13:52

Gospa Elizabeta

– Sigurna sam da kralj ima vrlo dobre razloge za to – odgovorila je gospa Bryan tonom koji nije dopuštao daljnju raspravu. – Nego, gdje su one lutke kojima ste se prije igrali?

– Stavila sam ih u postelju – reče Elizabeta koju lutke očito nisu zanimale.

– Prijepodne? Kako vam je to uopće palo na pamet! – uzvikne odgojiteljica. – Gledajte, u košarici za šivanje imam nešto zgodne svile i komadića holandskoga platna. Pođite po svoju najbolju lutku pa ću vam pomoći da napravite kapicu za nju.

Elizabeta se nevoljko odgega do majušne kolijevke što je stajala pokraj njezine postelje. Bilo joj je jasno da na svoja pitanja neće dočekati odgovore.

Elizabeta je često sjedila sa svojom odgojiteljicom, učeći od nje sve što mora znati svaka dobro odgojena djevojčica. Znale su gledati slike pune života u nekoj od krasno iluminiranih knjiga koje bi im poslao kralj ili prebirati svileni konac za vezenje, pri čemu je gospa Bryan djevojčici dopuštala da sama odabere boje. Potom je učila Elizabetu kako da različitim bodovima izrađuje red za redom. Elizabeta je i to naučila jednako brzo kao što je učila i sve ostalo. Već je znala cijelu abecedu i brojiti do sto, a u kapelici se već trudila razumjeti riječi mise na latinskome.

– Što to govori otac Matthew? – zacvrkutala bi, stalno nešto ispitujući, a gospa Bryan stavila bi prst na usnice i strpljivo joj objašnjavala, mrmljajući tihim glasom. Poslije toga Elizabeta bi gnjavila kapelana, tjerajući ga da je nauči riječi i fraze koje su u njoj pobuđivale toliko zanimanje.

– Odlučno tvrdim da kraljevna ima dara za jezike – izjavio je kapelan pred sir Johnom Sheltonom i gospom Bryan, a doista se činilo da je u pravu jer je Elizabeti bilo dovoljno da samo jednom nešto čuje i odmah bi to zapamtila.

15

Gospa Elizabeta KB.indd 15

06/05/14 13:52

Alison Weir

Kada bi Elizabeti dojadio vez – na kraju krajeva, još joj nisu bile ni tri godine, a brz, strelovit um stalno je hrlio prema nečemu novom – gospa Bryan pobrinula bi se za to da joj dan bude ispunjen razonodom: šetnjom po veličanstvenom i velikom hetfildskom perivoju, posjetom konjušnicama gdje će vidjeti svojega pjegavog konjića ili vremenom provedenim u kuhinji gdje je promatrala kuharicu kako mijesi marcipan koji joj je bilo dopušteno okusiti nakon što se ohladi: djevojčica je bila neobično sklona slasticama.

Potom bi uslijedila kakva priča – ništa previše tmurno, nego možda ona stara priča gospodara Chaucera o pijetlu Chaunticleeru* koja bi Elizabetu uvijek natjerala na glasan smijeh, a nakon toga lagana večera, juha i kruh, pa molitva i odlazak u postelju.

Kada bi se Elizabeta smjestila u udobnoj postelji, na pernatome madracu i svježoj posteljini od teška platna, pod bogatim baršunastim pokrivačem i iza baršunastih zavjesa, a s engleskim grbom izvezenim na nebnici, gospa Bryan bi joj na čelu načinila znak križa pa je ostavila da zaspi, a sama bi se s knjigom u ruci smjestila pokraj vatre u naslonjač visoka naslona, uz treperavo svjetlo svijeće. Soba je bila topla pa bi uskoro zadrijemala, a knjiga bi joj pala u krilo.

Elizabeta je, međutim, ležala budna, a plodni joj je um neprestano radio, zadivljen nad tajnama i čudima njezina života…

Najranije Elizabetine uspomene odnosile su se na oca. Visokoga, veličanstvenog oca, kralja Henrika Osmog, najljepšeg stvora na svijetu. Najviše ju je rastuživalo upravo to što ga ne viđa dovoljno često. Rijetke prigode u kojima ju je posjećivao u Hatfieldu bili su za nju najuzbudljiviji dani. Božanstveno izgledajući u bogatu baršunu i krznu, ukrašen draguljima i lancima, poškakljao bi je * Lik pijevca iz Chaucerove adaptacije francuskoga fablioa Roman o liscu, uvrštene u Canterburyjske priče – nap. prev.

16

Gospa Elizabeta KB.indd 16

06/05/14 13:52

Gospa Elizabeta

ispod brade, a potom je zanjihao u zraku i zavrtio u krug, dok je ona vrištala od užitka, kapica ukrašena vrpcama bi joj se naherila i duge crvene pletenice poletjele na sve strane.

– Kako je moja mala Bessy? – raspitivao se. – Jesu li vas jako gnjavili knjigama i molitvama ili su vas pustili da se igrate onoliko često kao što bi trebalo?

A onda bi joj zavjerenički namignuo pa bi Elizabeta shvatila kako joj je najbolje sve potvrditi: puno vremena provodi u igri, a voli i najnoviju lutku ili igračku što joj ih je poslao.

– No, učim i pisati, gospodine, kao i vjeronauk – rekla bi mu.

– Tako je dobro, tako valja – rekao bi, privukao je u široko krilo i posjeo na snažna mišićava bedra, pri čemu bi joj se obraz prislonio uz blistavu i hrapavu površinu njegova haljetka, ukrašena dragim kamenjem i zlatnim uresima. Udisala je njegov zdravi miris, miris bilja, mošusni miomiris i miris otvorenih prostranstava pa se privijala uza nj, uživajući u osjećaju što je njegova nakostriješena crvena brada škaklja po čelu.

– Reći ću vam nešto, Bessy – rekao joj je jednom. – Kad sam bio mlad kralj, nisam se želio baviti molitvama ili državnim poslovima; htio sam uživati u životu. Možete li pogoditi što sam činio? Stražnjim stubištem iskrao bih se iz dvorca i otišao u lov, a moji savjetnici nikada nisu znali da sam pobjegao.

– I niste zbog toga imali nikakvih nevolja? – razrogačenih bi očiju upitala Elizabeta.

– Hah! – grohotom se smijao otac. – Ja sam kralj. Nikada mi se ne bi usudili ništa reći!

– Znači, kada ste kralj, možete učiniti sve što vam se svidi? – zapita, a u umu joj se otvori cijeli novi vidik slobode.

– Dakako da mogu – odvrati joj otac. – Svi moraju izvršavati moju volju.

17

Gospa Elizabeta KB.indd 17

06/05/14 13:52

Alison Weir

U glasu mu je bilo neke oštrine koju ona, onako mlada, nije primijetila.

– Onda ću – reče mu – i ja biti kralj kad odrastem.

Nije u tom času shvaćala zašto ga je to razljutilo. Najednom više nije bio otac pun ljubavi, nego čovjek od čelika, hladna lica i neobjašnjivo ozlovoljen. Bez ijedne ju je riječi odmaknuo od sebe, spustivši je nimalo nježno na pod pa se uspravio u punoj visini, prava gora od čovjeka, snažan i strašan.

– Vi nikada ne možete postati kralj – reče joj glasom jednako mirnim koliko i prijetećim. – Dok ne dobijete brata, moja ste nasljednica, ali protiv prirode je i Božjega zakona da žena vlada pa dosta s tim ludostima jer ću ja dobiti sina koji će me naslijediti!

Potom je otišao, široki mu je lik nestao kroz hrastova vrata dječje sobe. No, poslije joj je opet došao u posjet, jednako razdragan i bučan kao da ga ništa nije uznemirilo. Shvatila je po tome da su njegovi napadi bijesa tek prolazne oluje.

Kad god bi otac došao, njezin bi tihi, uredni svijet buknuo od boje, veselja i galame. Uvijek je bio okružen sjajno odjevenom gospodom i gospama – koji su se prema njoj odnosili kao prema vrlo važnoj osobi – a pratile su ga i horde ministara, dužnosnika i službenika, među kojima su mnogi, kako je čula, bili jako važni ljudi. Sve ih je promatrala kako laskaju njezinu ocu i pužu pred njim, a uvijek bi je se dojmilo kada bi postupili točno onako kako bi on naložio. Bilo je čudesno biti kći takva kralja.

Ona je gospa visoka roda, često joj je govorio otac. Svi joj se moraju klanjati i nitko joj ne smije uskratiti poštovanje jer je i ona važna osoba. Zato i živi daleko od dvora u vlastitome kućanstvu, s vlastitom poslugom. Ona je engleska kraljevna i – jednoga joj je dana otkrila gospa Bryan – ako Bog ne bude smatrao umjesnim poslati joj brata, bit će i engleska kraljica, unatoč onomu što joj je 18

Gospa Elizabeta KB.indd 18

06/05/14 13:52

Gospa Elizabeta

otac svojedobno rekao. Nešto što se zove Parlament odlučilo je o tome i nitko se ne može suprotstaviti toj odluci.

Bilo je i novijih uspomena. Prvo čega se mogla sjetiti bilo je kako je otac u naručju nosi po dvoru, tome blještavom svijetu u kojemu on živi, i pokazuje ju svim lordovima i gospama. Oboje su – i on i ona – bili odjeveni u žuto i bila je svjesna da je to poseban događaj, iako nije sigurno znala zbog čega.* Otac je stalno ponavljao kako je zadovoljan što je neka stara vještica mrtva, ali Elizabeta nije znala o kome govori i usto je imala tek nejasnu predodžbu o tome što znači biti mrtav.

Njezina majka, također odjevena u žuto, te je noći bila ondje i toga se sjećala. Njezina lijepa, vitka majka, vrane kose, nemirnih, susretljivih očiju i osmijeha puna duha. No, ona je razgovarala s drugim ljudima dok se kralj s Elizabetom šepirio po cijeloj prostoriji, potičući dvorane da joj se dive. Čudno, ali Elizabeta je imala vrlo malo uspomena na majku i oca jedno uz drugo. Obično su dolazili posebno posjetiti je u Hatfieldu pa je shvatila kako joj je otac toliko zaokupljen kraljevanjem da se može samo rijetko izvući od toga. Njezina majka, kraljica Ana, češće joj je dolazila u posjet, dovodeći sa sobom svoje drage pse i donoseći darove za Elizabetu, većinom krasno sašivenu odjeću – narančastu satensku haljinu, crvenkastu baršunastu tuniku, par rukava od grimiznoga tafta, biserjem izvezenu kapicu ili pak konjske uzde od gravirane kože. Majka se nije igrala s njome bučno kao otac, nego bi sjedila uz nju u zidovima zatvorenome vrtu pa bi zajedno razgledavale šarene slike u kraljičinu skupocjenome časoslovu ili bi svirale na lutnji – već je u ranoj dobi Elizabeta pokazivala sposobnost kao glazbenica, vještinu koju je naslijedila od oboje roditelja. Ana je bila strpljivija s njome od Henrika i nikada se nije činilo da se * Žuta je u to doba u Španjolskoj, odakle je potjecala Katarina Aragonska, prva Henrikova žena, bila boja žalosti – nap. prev.

19

Gospa Elizabeta KB.indd 19

06/05/14 13:52

Alison Weir

dosađuje u kćerinu društvu. Za Elizabetu je njezina majka bila idealna kraljica, lijepa, staložena i ljubazna, a ljubav prema njoj bila je obojena poštovanjem, dapače, strahopoštovanjem.

Ležeći u postelji, dok je svjetlo vatre treperilo na zidu, Elizabeta se prisjeti da je prošlo već puno vremena otkako joj je majka bila u Hatfieldu. Posljednji ju je put vidjela kada je dvor prije nekoliko tjedana bio u Greenwichu, ali sve od te prigode Elizabeta je bila uznemirena i u strahu. Po prvi je put u svojemu kratkom životu osjetila nesreću i opasnost jer su se otac i majka ljutito ophodili jedno prema drugome, vrlo ljutito, a majka je poslije toga bila plačljiva i rastresena, zbog čega se djevojčica uplašila. Nije shvaćala zašto su se njih dvoje sukobili ni zašto ju je poslije majka hitro podigla na ruke i još jednom pohitala u potragu za kraljem. Stajao je pokraj otvorena prozora gledajući u dvorište kada mu je ona prišla, a njegov je bijes bio nešto toliko opipljivo da se njegova kći zbog toga zgrčila u majčinim rukama. S obje su strane pale oštre riječi, riječi kojih se Elizabeta nije željela ni sjetiti. Mrzila je čuti oca kako njezinu majku, između ostalih ružnih imena, naziva i vješticom. Vještice čine zle stvari, koje ona nikada ne bi mogla povezati s majkom. A što je, pitala se, bludnica? I zašto joj se majka toliko uzrujala samo zato što je zatekla kralja s nekom curom po imenu Seymour koja mu je sjedila u krilu? Pa nije u tome bilo ničega lošeg, zar ne? Elizabeta mu je i sama mnogo puta sjedila u krilu.

Nije se mogla sjetiti kako je to završilo. Posljednje što je pamtila od sveg susreta bilo je kako ju je majka podigla pružajući je ocu da je uzme u naručje.

– Ona je vaša prava pravcata kći! – plakala je Ana. – Imenovali ste je svojom nasljednicom, a i Parlament je to odobrio. Ona je vaša… dovoljno je da je samo pogledate.

20

Gospa Elizabeta KB.indd 20

06/05/14 13:52

Gospa Elizabeta

Otac se namrštio, crven u licu od bijesa. Nije ju htio uzeti u naručje. Elizabeta se uzvrpoljila, a potom, puna straha, zabila lice u majčino svilom obavijeno rame. Onda je kraljica gotovo potrčala zajedno s njome, hitajući kroz jednu bogato ukrašenu odaju za drugom, sve dok nije stigla do malene prostorije, zidova obloženih drvom i zastrte svijetlomodrom tkaninom. Ondje je bio neki mlad čovjek, svećenik, sudeći po odjeći, koji je Elizabetinoj majci, kada se spustila na tlo i kleknula na klecalo pred malim oltarom, na rame položio ruku što pruža utjehu.

– Kažite, kćeri – rekao je.

– Možda više nemamo mnogo vremena – šapnula je njezina majka, tajanstveno i usplahireno. – Doktore Parkeru, tražim da mi nešto obećate. Zakunite se da ćete to učiniti.

– Učinit ću sve što bude u mojoj moći, gospođo – odgovorio je. Na njegovu se priprostome licu čitala velika dobrota. Potom je kraljica Ana ustala i bez daha mu počela mrmljati nešto na uho, riječi su joj bile nerazgovijetne i Elizabeta ih nije mogla čuti. Lice doktora Parkera se uozbiljilo.

– Ako se meni išta dogodi – zaključi kraljica nešto glasnije – vama moram povjeriti dobrobit ovoga svojega jadnog djeteta. Obećajte mi da ćete se skrbiti za njezino dobro.

Ljubazni čovjek obeća bez oklijevanja i Elizabeta se poče nadati da će on razgovarati s njezinim ocem kraljem i reći mu da više ne bude zločest prema majci. Užasnulo ju je što je svjedočila takvu bezobzirnu očevu ponašanju prema majci, jer joj je otac inače bio idol, a zgrozilo ju je što mora gledati Aninu bol. Sve je to bilo daleko izvan granica njezina dječjeg razumijevanja i samo se htjela povući u sigurni mali svijet u kojemu je do tada živjela, uz roditelje u uzajamnome skladu, a ona da bude uz njih sretna i sigurna u njihovu ljubav.

21

Gospa Elizabeta KB.indd 21

06/05/14 13:52

Alison Weir

Ubrzo nakon toga, Elizabetu poslaše natrag u Hatfield, s novom lutkom u naručju kao oproštajnim darom od majke. Kada se, stišćući gospu Bryan za ruku, pošla oprostiti s ocem, on je opet bio uobičajeno srdačan, potapšao ju je po glavi i u obraz joj utisnuo vlažan cjelov. Opet je bila njegova Bessy pa se zbog toga osjetila uvelike umirenom i malo-pomalo, vrativši se u svakodnevicu dječje sobe, počela je zaboravljati na ružne doživljaje u Greenwichu i opet povjerovala kako je u njezinu malome svijetu sada sve dobro.

Sve dok je sir John Shelton nije nazvao gospom Elizabetom.

Dok je tako odozgor gledala malu polusestru koja je bila premlada da u potpunosti shvati ono što joj je imala reći, Mariju ispuniše svi stari međusobno sukobljeni osjećaji. Silno je ljubila djevojčicu znajući da je tek nedužno biće koje ne bi bilo pošteno držati odgovornim za nepravdu što ju je njezina majka nanijela Mariji i Marijinoj majci, kraljici Katarini. Ipak, nikako nije uspijevala zaboraviti da je Elizabeta dijete Ane Boleyn, a Marija je Anu Boleyn mrzila više od bilo kojega drugog smrtnoga stvora na svijetu.

Trebala bi oprostiti, reče sama sebi, a i njezina vjera to zahtijeva. Ali, bilo je to teško, dapače, nemoguće, jer je rana što su je uvrede nanijele bila preduboka. Ta, da nije bilo Ane Boleyn, otac se nikada ne bi onako posvađao s rimskim papom, majka joj ne bi umrla napuštena i u samoći, a ona sama nikada ne bi bila proglašena kopiletom ni natjerana da glumi sluškinjicu novorođenoj Elizabeti – ona koja je bila kraljeva istinska nasljednica i nasljednica prijestolja. Ali, otac joj se – i ovdje se opet javljao sukob emocija i odanosti jer je i njega voljela, unatoč svem svojem strahu pred njime – zaljubio, omađijan crnim očima i podmuklim dražima one bludnice Ane Boleyn pa nakon toga dvadeset godina braka s 22

Gospa Elizabeta KB.indd 22

06/05/14 13:52

Gospa Elizabeta

kraljicom Katarinom, braka puna sklada i ljubavi, više ništa nije vrijedilo, a oko Marije se urušio sav njezin svijet.

Ona je mučenica od njezine majke sve podnijela s velikim strpljenjem i hrabrošću – odbacivanje, zlostavljanje, izgnanstvo, kao i smrtonosnu bolest – neprestano naglašavajući kako je ona kraljeva prava supruga i vjerujući tijekom svih tih sumornih, gorkih godina da će Henrik jednoga dana doći k pameti, čak i pošto ju je otjerao i oženio se Anom, čak i suočena s Aninim prijetnjama da se Katarina i Marija imaju pogubiti zbog odbijanja da priznaju njihov brak, koji, znala je Marija, uopće nije bio pravi brak.

Marija se na koljenima molila Bogu da joj udijeli isto takvo strpljenje, takvu čvrstinu. No, bila je mlada, gorko nesretna i duboko ogorčena, a majka joj je očajno nedostajala. Kako li je željela biti s njom: njezina je čežnja za utjehom koju joj je samo Katarina mogla pružiti bila stalna, a čak je ni pet godina prisilne odvojenosti nije uspjelo smanjiti. Niti je, otkrila je, to uspjela smrt jer je Katarina već šest mjeseci bila mrtva, otrovana, bila je uvjerena Marija, po nalogu one žene. Neko je vrijeme bolovala, a kada su joj razrezali tijelo radi obdukcije, otkrili su da joj je srce crno i istrunulo. Na što je to moglo ukazivati doli na otrov? A onda su se otac i njegova bludnica odjenuli u žuto, u znak žalovanja, kako su rekli, i šepirili se s Elizabetom po dvoru, pakosno likujući u svojoj pobjedi.

Ana nije dugo likovala. Na sam dan Katarinina pogreba pobacila je sina kojega je kralj tako očajnički želio, iznevjerila ga je jednako kao što ga je iznevjerila Katarina. Već je dvadeset sedam godina bio engleski kralj, a još uvijek nije imao sina koji će ga naslijediti. Samo dvije kćeri, sada obje proglašene za kopilad.

A to je Mariju vraćalo na pitanje koje je stajalo pred njom, na strašnu zadaću koje se žacala. Elizabetino je šiljato lišce bilo podignuto prema njoj, crne su je oči upitno gledale. Zanemari li se njezina put, Elizabeta je u potpunosti bila dijete Ane Boleyn – čak 23

Gospa Elizabeta KB.indd 23

06/05/14 13:52

Alison Weir

su joj i ruke dugih prstiju bile kao u Ane. Ana je, prisjeti se Marija, imala šesti prst – vražji biljeg, govorili su neki, znajući da je sada napokon mogu otvoreno ocrnjivati. No, njezini klevetnici sada više nisu bili toliko brojni, nego je začudo, nakon onoga što se nedavno dogodilo, sve više rastao broj ljudi koji su izražavali sućut…

Da, Elizabeta je dijete svoje majke, po vanjštini i hitrome duhu, po živahnoj ćudi i po taštini: već ima siguran nastup, uživa u lijepim haljinama i ogledava se u zrcalima diveći se samoj sebi.

No, je li i kći kralja Harryja? Ova je misao mučila Mariju otkako je čula za optužbe protiv Marka Smeatona, onoga svirača lutnje.

Marija ga sama nikada nije vidjela, već dugi niz godina nije bila na dvoru, ali su neki od njezinih prijatelja bili mišljenja da Elizabeta nalikuje na njega, iako u to, dakako, nisu mogli biti sigurni jer tijekom svih onih godina prije nego što se pročuo nikada nitko nije obraćao pretjeranu pozornost na njega. To je pak brinulo Mariju jer nitko drugi, pa čak ni kralj, kao da nije ni najmanje sumnjao u to da bi Mark mogao biti Elizabetin otac, a nju je to i dalje mučilo: svaki put kada bi vidjela Elizabetu, svjesno ili nesvjesno pomno je proučavala dijete u nadi da će kod nje otkriti neku kraljevu crtu.

Odlučno odgurne tu misao u stranu. Tko god joj bio otac i što god da je bila Ana Boleyn, Elizabeta je bespomoćna mala djevojčica kojoj treba reći da joj je majka mrtva. Marija riješi biti nježna s njom i njezina urođena dobrota prevlada.

Elizabeta je nemirno mahala nogama pitajući se hoće li Marija već jednom progovoriti. Nešto u načinu na koji ju je sestra promatrala, u isti mah žalosno i upitno, izazivao je u njoj nelagodu. Tada Marija položi ruku na njezinu.

– Elizabeta, milena moja, znate li što znači veleizdaja?

Marija se danima mučila razmišljajući kako će načeti to bolno pitanje. Čak je mislila započeti time da je Ana otišla živjeti s 24

Gospa Elizabeta KB.indd 24

06/05/14 13:52

Gospa Elizabeta

Bogom u raju, ali ni sama nije vjerovala u to – vještica je sigurno u paklu, a njezino je urođeno poštenje zahtijevalo od nje da govori istinu.

– Ne – reče Elizabeta nesigurno, a nevine joj se oči zbunjeno raširiše.

– To znači da netko radi nešto loše protiv kralja. Da ga na neki način uvrijedi ili snuje neke opačine. Razumijete li to?

Elizabeta kimne. Snivanje opačina često se opisivalo u pričama koje joj je pripovijedala gospa Bryan, za što je primjer bio zločesti lisac u Chanticleeru. Tu je bila na poznatome području.

– Ljudi koji počine veleizdaju kažnjavaju se, osuđuju se na smrt – nastavljala je Marija.

Smrt. Elizabeta je sada znala što to znači. Kapelan joj je to objasnio. To znači da će vam tijelo spavati uvijek i zauvijek, a da će vam duša, iako ona još uvijek nije bila posve sigurna što je to, otići na nebo živjeti s Bogom i svim svecima i anđelima, ako ste bili dobri. Ako ste bili zli, odlazili ste na strašno mjesto zvano pakao gdje su vragovi sve vrijeme užasno postupali s vama i ubadali vas oštrim vilama. Elizabeta je jednom prilikom u crkvi vidjela prikaz pakla na slici pa je morala odvratiti oči jer ju je od pogleda na to hvatao strah. Sve od tada pokušavala je biti dobra, ali to je bilo silno teško uz toliko zamki u koje može zapasti tvrdoglava djevojčica kao ona.

– Razumijete li, Elizabeta? – govorila je Marija. – Ljudi koji počine veleizdaju bivaju pogubljeni. Veleizdaja je najgori zločin od svih, gori od ubojstva ili krađe jer je uperen protiv kraljeva veličanstva, protiv kralja koji je Božji pomazanik na zemlji.

Elizabeta kimne.

– Dušo, ne postoji lijep način da se to kaže – Marijine su riječi sada navirale kao bujica – ali tvoja je majka počinila veleizdaju protiv našega oca kralja i za to je pretrpjela kaznu. Pogubljena je.

25

Gospa Elizabeta KB.indd 25

06/05/14 13:52

Alison Weir

Elizabeta kao da je nije čula. Zurila je u daljinu prema dvorcu okupanom suncem, a lice joj je bilo smireno i prazno.

– Razumijete li? – ponovno je zapitala Marija stišćući ručicu što se nalazila ispod njezine. Elizabeta povuče ruku. Pretrpjela kaznu… pogubljena… pretrpjela kaznu… pogubljena… Marijine su joj riječi sve jače odzvanjale u glavi, a ona je pokušavala u njima naći neki smisao. Što je Marija mislila? Osuđena na smrt… pogubljena…

Gospa Bryan išla je prema njima.

– Što ste joj rekli, gospo? – upita blagim glasom. Elizabeta najednom sklizne s klupe i pritrči odgojiteljici, zarivši lice u njezine skute i briznuvši u žestok plač.

– Majka! Moja majka! Majka! Gdje mi je majka? Hoću majku!

– žalobno je jecala, a tjelešce joj je drhtalo od straha. – Hoću majku! Dovedite je!

I gospa Bryan i gospa Marija kleknuše uz potresenu djevojčicu dajući sve od sebe da je utješe, ali ona se nije dala utješiti.

– Gdje mi je majka? – jecala je.

– Mrtva je, janje moje – zaplače gospa Bryan. – Sada je uz Boga.

Na te riječi Elizabeta zavrišti: – Hoću majku! Hoću majku!

– Morate se moliti za nju – reče Marija nesigurnim glasom.

No, od onoga što su joj njih dvije govorile, Elizabeta nije čula ništa, jaučući iz dubine srca.

U danima koji uslijediše svi su bili jako ljubazni prema njoj. Gospa Bryan je za nju pronašla posebne zadaće koje je trebalo obaviti u kući, kuharica joj je pripravljala omiljena jela, sestrina je lakrdijašica pred njom zbijala šale i premetala se preko glave tijekom objeda, potresajući zveckava zvonca, ali ona je htjela samo Mariju, Mariju koja je bila najljubaznija od svih, koja je sate provodila 26

Gospa Elizabeta KB.indd 26

06/05/14 13:52

Gospa Elizabeta

u igri s njome i spašavala je od dosadnih i nesnosnih, pa ma koliko bile dobronamjerne, sir Johnovih priča.

– Što ćemo večeras, gospo? Strpljivu Grizeldu ili Tezeja i Minotaura? – upita sir John.

– Jučer sam čula sve o Tezeju, i to ponovno – s uzdahom odvrati Elizabeta. – Čitajte mi o strpljivoj Grizeldi.

– Slušajte pažljivo – reče joj, otvarajući knjigu. – Ovo je prikladno štivo za djevojčicu kao što ste vi, a kojoj bi ovaj uzor poslušne žene mogao samo koristiti.

– Gospa Marija čita priče puno bolje od vas – izjasnila se njegova slušateljica, uzvrpoljivši se još i prije nego što je završio prvu stranicu.

– Dopustite meni – nasmiješi se Marija preuzimajući knjigu.

Sir John se povuče, zahvalan, ali i prilično nezadovoljan zbog pokude.

Uvečer se Marija pridruži njemu i gospi Bryan uz pehar vina prije spavanja.

– Je li gospa Elizabeta uživala u priči? – upita sir John.

– Ne – reče Marija. – Bila je vrlo odrješita u pogledu načina na koji bi ona postupila s Grizeldinim mužem.

– Oh, Bože – žalosno se namršti sir John. Dobro je poznavao svoju pitomicu. – Nadam se da ju je priča bar malo razonodila.

– Mislim da jest – reče Marija. – Na neko joj je vrijeme odvratila um od drugih stvari.

Daljnjih provala suza nije bilo. Zahvaljujući djetinjoj otpornosti, Elizabeta se prepusti razonodi pa je, iako potištena, odgovorila na utjehu koju su joj drugi pružali. Bogu budi hvala, reče gospa Bryan samoj sebi, najgori je trenutak sigurno prošao.

27

Gospa Elizabeta KB.indd 27

06/05/14 13:52

Alison Weir

– Imam vam nešto reći – reče joj Marija hladeći se rupcem dok su u cvijetnjaku sjedile u hladu. Bilo je još uvijek vruće, a miris ruža i kozokrvine teško je lebdio u zraku.

Elizabeta je nesigurno pogleda.

– Ništa loše. Zapravo, vijest je dobra. Imamo novu maćehu.

– Ne želim maćehu – reče Elizabeta kroz stisnute usnice. – Želim vas!

Marija se osmjehne, dirnuta ovom izjavom pa pomiluje djevojčicu po obrazu.

– Sestro, trebali biste se radovati. To je ljubazna gospa. Bila je tako dobra prema meni, a spremna je i vama biti majka.

Elizabeta se zamisli nad time.

– Kako joj je ime? – upita.

– Kraljica Jane – odgovori Marija. – A prije je bila Jane Seymour.

Seymour. Gdje li je Elizabeta već čula to ime?

– Kraljica me silno ljubazno dočekala na dvoru, a želi i da joj vi tamo dođete u posjet – nastavi Marija, a potom zastade. O cijeni svojega povratka na dvor i povratka u očevu milost bilo joj je nepodnošljivo i misliti.

– Potpišite! – poticao ju je glavni tajnik Cromwell. – Podvrgnite se ocu, kao što vam je dužnost. Priznajte da je brak vaše majke bio nezakonit i da ste bili u krivu što ste prkosili Njegovu Veličanstvu. Onda će za vas sve biti dobro.

Ako potpiše, kao što su je tjerali da učini, ništa ponovno neće biti dobro: to je sa sigurnošću znala. Kako bi mogla biti kukavica i popustiti, a majka joj je tijekom tolikih godina onako odolijevala i čvrsto se držala upravo u pogledu tih pitanja, i to suočena sa silnim nedaćama?

No, Marija je također znala i da će ovim podvrgavanjem ocu opet steći njegovu ljubav pa mu je pisala, moleći ga za dopuštenje 28

Gospa Elizabeta KB.indd 28

06/05/14 13:52

Gospa Elizabeta

da dođe pred njega, čak je ponudila da će mu se ničice baciti pred noge i zatražiti njegov oprost za bilo kakvu uvreda koju mu je nanijela, ali on joj nije odgovorio. Sve što ga je zanimalo bilo je njezino pismeno podvrgavanje njegovim zahtjevima: vlastitim je očima morao vidjeti nedvosmislenu potvrdu o ispravnosti svoje odluke da otjera njezinu majku.

Nije se mogla natjerati da to učini. Bila je bolesna, mučile su je glavobolje i mjesečni bolovi od kojih je patila već mnogo godina, a ona više nije mogla podnositi tu muku.

– Potpišite! – navaljivao je carev poklisar Chapuys kojega je njegov gospodar bio poslao da se bori za stvar pokojne kraljice Katarine i njezine kćeri. Car je bio Katarinin nećak i Marijin rođak, a Chapuys je uvjeravao Mariju da mu na srcu leži njezina najveća dobrobit.

– Potpišite – ponovi. – Njegova Svetost papa odriješit će vas svake moralne odgovornosti, jer je prisega dana pod prisilom ništavna.

I tako je Marija potpisala. Ne samo što je ona prihvatila tvrdnju da je brak njezine majke bio nezakonit i da je ona sama, prema tome, kopile nego je isto tako svojega oca kralja priznala kao vrhovnoga poglavara Anglikanske crkve pod Kristom. Jednim je potezom izjavila da je nezakonita podrijetla, odbacila papinu vlast i napustila sva načela i odanost svemu do čega su i ona majka najviše držale pa, iako će obećano odrješenje u dogledno vrijeme i stići, znala je da nikada, nikada neće sama sebi oprostiti.

Elizabeta je promatrala sestru. Marija je bila zapala u jedno od svojih turobnih sanjarenja i kao da je zaboravila na njezinu prisutnost.

– Ta kraljica Jane – reče, trgnuvši Mariju iz sanjarenja – je li lijepa?

29

Gospa Elizabeta KB.indd 29

06/05/14 13:52

Alison Weir

– Zapravo nije – odvrati Marija – iako neki kažu da je mila.

Vrlo je svijetla… zapravo, tako blijeda da joj koža izgleda potpuno bijela.

– Moja je majka bila lijepa – reče Elizabeta tihim glasom.

Marija ne odgovori. Nije bludnicu smatrala lijepom, ne s onom grubom crnom kosom i bolesno žućkastom kožom, ali nije to mogla reći Elizabeti, ne u sadašnjim okolnostima. U svakom slučaju ne zato, zadržavala je dah, što je to bio prvi put da je Elizabeta spomenula Anu Boleyn nakon onoga strašnog dana u perivoju.

Dijete pogleda u nju, promatrajući je očima što su se doimale staro na tome mladom licu.

– Što je loše učinila moja majka? – upita, naglas izgovorivši pitanje koje joj se već neko vrijeme vrzmalo po glavi. Iz noći u noć pitala se o tome, goreći od želje da dozna istinu. Marija je, bila je zaključila, jedina osoba koja joj to može reći.

– Bila je nevjerna kralju – reče Marija pomno birajući riječi. – I kovala je zavjeru da ga ubije.

Zabrinuto pogleda sestru očekujući oluju. Ali, to se ne dogodi.

Elizabeta je ovaj put vladala sobom. Bila je, zahvaljujući jednome jedinom gorkom iskustvu, naučila da se suzama stvari ne mogu promijeniti, a plakati je ionako bilo djetinjasto. No, u sebi je bjesnjela. Kako je njezina lijepa, ljubazna majka mogla kovati zavjeru da ubije oca? Nije mogla vjerovati u to. Dakako, ako Marija tako kaže, mora biti istina, ali joj je to bilo teško probaviti i pomalo je osjećala mučninu. Borila se obuzdati se.

– Kako je pogubljena? – zapita zureći u svoja stopala obuvena u cipele četvrtasta vrha od meke jareće kože.

– Mačem – čvrsto odvrati Marija, kao da o tome više ništa ne želi reći. Više od ovoga dijete sigurno ne može podnijeti. Pojedinosti su bile toliko užasne da ih je bilo teško izdržati čak i nekome Marijine dobi pa zbog toga i nije mogla likovati jer je Ana za 30

Gospa Elizabeta KB.indd 30

06/05/14 13:52

Kao da se nikako ne možemo zasititi čitanja o Elizabeti I., ali u ovoj knjizi Alison Weir živo nam je dočarava prikazujući njezine strasti i odlučnost još u najranijoj djevojačkoj dobi.

The Lady

Autoričina Elizabeta nijansirana je i čudesna, a već dobro poznate likove i zbivanja Weirova stavlja u novu perspektivu… Zabavan uvid u rijetko istraživan život jednoga od najfascinantnijih engleskih povijesnih likova.

Publishers Weekly

Privlačno, dapače, neodoljivo štivo…

Weirova nam nudi iznimno zanimljivo, kao i maštovito tumačenje najznačajnije vladarice u engleskoj povijesti.

Booklist

Gospa Elizabeta Engleska, 1536. godine. Najveći, najblistaviji dvor u engleskoj povijesti. No, iza sjajne fasade krije se izdaja...

Elizabeta Tudor kći je Henrika VIII., najmoćnijega kralja što ga je Engleska ikada upoznala. Sudbina joj je da na prijestolju naslijedi oca, no to se sve mijenja kada Henrik zbog veleizdaje dadne pogubiti Annu Boleyn, njezinu majku u koju je svojevremeno bio strastveno i ludo zaljubljen.

Elizabetin se život u trenu okreće naglavce: kao pijun u okrutnoj igri tjudorovske politike, biva razbaštinjena i proglašena nezakonitom, ugrožen joj čak i život, a osloniti se može samo na svoj hitri um. No, Elizabeta je odlučna da izdrži, da nadmudri sve koji je se žele riješiti ili su je odlučni iskoristiti kao marionetu za ostvarenje vlastitih pogubnih ambicija – te da zatraži pravo koje joj pripada po rođenju...

Ovaj nas roman prenosi u vrlo uvjerljiv i zastrašujući svijet 16. stoljeća... Može li Elizabeta pobijediti? Odgovor je, dakako, poznat, ali je roman toliko uzbudljivo napisan da čitatelj ostane zaprepašten kada glavna junakinja u tome i uspije.

– daily express –

www.mozaik-knjiga.hr

189,00 kn

Gospa Elizabeta

Uživat ćete u ovom romanu u kojem popularna povjesničarka pripovijeda priču o Elizabeti I. iz vremena prije nego što je postala kraljica… priču iz koje Elizabeta izlazi kao promišljena, pametna, prerano sazrela i dopadljiva osoba, nadživjevši sve ostale. Kao rezultat pomnog istraživanja, roman uvjerljivo iznosi intimne pojedinosti iz svakodnevice buduće vladarice.

Mail on Sunday

ALISON WEIR

ALISON WEIR, živi i radi u Surreyju.

Britanske kraljevske obitelji (Britain's Royal

alison weir

alison weir

Families), Henrik VIII. i njegovih šest žena (The Six Wives of Henry VIII), Djeca Engleske

GospaElizabeta borba za život – i za krunu!

ISBN 978-953-14-1610-8

(Children of England), Eleanora Akvitanska (Eleanor of Aquitaine), Kralj Henrik VIII. i njegov dvor (Henry VIII.: King and Court), Marija, kraljica Škotske (Mary, Queen of Scots), Izabela: francuska vučica i engleska kraljica (Isabella: She-Wolf of France, Queen of England), Katherine Swynford: pripovijest o Johnu Gauntskom i njegovoj sablažnjivoj vojvotkinji (Katherine Swynford: The Story of John of Gaunt and His Scandalous Duchess) te roman Nedužna izdajnica (Innocent Traitor), samo su neke od njezinih knjiga.

Život Elizabete I. oduvijek nas očarava, a ovaj fascinantni roman živo opisuje kušnje koje su stvorile najveću od svih kraljica. good book guide

Gospa Elizabeta OMOT tisak.indd 1

13/05/14 11:29