Gospodar svoje sudbine by Mozaik knjiga

barbara taylor bradford

Gospodar svoje sudbine

KRALJICE LJUBAVNIH ROMANA

knjiga devedeset osma

barbara taylor bradford

Naslov izvornika

Master of His Fate Copyright ∂ Barbara Taylor Bradford 2018 Copyright za hrvatsko izdanje ∂ Mozaik knjiga d.o.o., 2020. Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Urednica

Aleksandra Stella Škec Lektorica

Gospodar svoje sudbine

Ivanka Šenda Grafički urednik

Marko Katičić Ilustracija na naslovnici

∂ Lee Avison / Trevillion Images Tisak

Denona, Zagreb, srpanj 2020.

ISBN 978-953-14-2813-2 (meki uvez) ISBN 978-953-14-2815-6 (tvrdi uvez) CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojevima 001067360 (meki uvez) i 001067361 (tvrdi uvez). Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

S engleskog prevela DANA FRUSCHUTZ

S ljubavlju i zahvalnošću posvećujem ovu knjigu svom suprugu Bobu, mom heroju, koji mi uvijek daje slobodu i vrijeme potrebne za pisanje, bez obzira na sve drugo što se događa oko nas.

LIKOVI

OBITELJ FALCONER

Philip Henry Rosewood Falconer, glava obitelji i začetnik dinastije; glavni batler Esther Marie Falconer, njegova supruga i začetnica dinastije; glavna domaćica Njihovi sinovi: Matthew, najstariji sin i nasljednik; vlasnik štandova na tržnici Malvern George, istaknuti reporter u dnevnim novinama The Chronicle Harry, glavni kuhar i vlasnik restorana The Rendezvous Njihovi unuci (djeca Matthewa i Maude): James Lionel, ambiciozni mladi poduzetnik u usponu Rosalind zvana Rossi, švelja Edward Albert, pomoćnik svom ocu na štandovima Snaha Maude Falconer, Matthewova supruga i majka njegove djece; švelja OBITELJ VENABLES

Clarence Venables, šurjak Esther Falconer, pratetak Jamesa Falconera. Vlasnik brodarske tvrtke u Hullu Marina Venables, Clarenceova supruga i mlađa sestra Esther Falconer. Prateta Jamesa Falconera, priznata umjetnica Njihova djeca: William, najstariji sin i nasljednik, radi u brodarskoj tvrtki u Hullu Albert, drugi sin, radi u brodarskoj tvrtki u Hullu Snaha: Anne Venables, Albertova supruga

Barbara Taylor Bradford

OBITELJ MALVERN Henry Ashton Malvern, vlasnik tvrtke The Malvern Company, velikog i uspješnog trgovinskog i građevinskog poduzeća Alexis Malvern, njegova jedinica i nasljednica; partnerica u tvrtki Joshua Malvern, Henryjev brat i poslovni partner u Londonu Percy Malvern, njegov rođak koji vodi odjel s vinima u francuskoj luci Le Havre OBITELJ TREVALIAN Sebastian Trevalian, upravitelj privatne banke Trevalian. Njegove kćeri: Claudia, najstarija kći i nasljednica Lavinia, debitantica Marietta, debitantica Njegova sestra: Dorothea Trevalian Rayburn, kolekcionarka umjetnina i članica uprave banke Njegov zet: Cornelius Glendenning, Claudijin suprug, bankar OBITELJ CARPENTER Lord Reginald Carpenter, izdavački magnat, vlasnik dnevnih novina The Chronicle. Lady Jane Cadwalander Carpenter, njegova supruga Njihove kćeri: Jasmine, debitantica Lilah, debitantica

PRV I DIO Dječak s kolicima London 1884. godine

JEDAN

ames Lionel Falconer, kojega su svi osim bake zvali Jimmy, ostao je bez daha. Naglo je zastao nasred ceste koja je vo dila prema Camden Locku. Velike tačke koje je gurao bile su teške, i svakim su korakom postajale sve teže, ili mu se bar tako činilo. Odmorio se na trenutak, naslanjajući se na kolica, pokušavajući doći do daha. Bio je četvrtak, 12. lipnja 1884. godine, i potkraj proš log mjeseca Jimmy je proslavio četrnaesti rođendan. Sad se osjećao potpuno odraslim. Uostalom, od osme je godine po vremeno radio sa svojim ocem na njihovu štandu u natkrive noj tržnici Henryja Malverna u londonskoj četvrti Camden Townu, što mu je od desete godine postao svakodnevni po sao. Obožavao je cjenkanje, pregovaranje, natezanje i prepi ranje oko robe i cijena, baš poput oca. Otac ga je zvao „moj pametni momak“, što se Jimmyju jako sviđalo. Divio se svom ocu i trudio se oponašati ga. Tride setsedmogodišnji Matthew Falconer uvijek se pomno oblačio za posao, pa je sin slijedio njegov primjer. Otac se uvijek sjetio pitati svoje redovite mušterije za zdravlje obitelji, pa je tako činio i Jimmy, koji je te navade upio poput spužve. Čak i njegova baka, Esther Falconer, primijetila je kako maleni James oponaša svojega oca od najranije dobi. Često

Barbara Taylor Bradford

bi joj to izmamilo smiješak i ponekad bi mu čak dala i nov čić od tri penija zato što je dobar dečko. Rekla bi mu da si to čuva za crne dane. I doista, čuvao ih je. Vrlo je pažljivo slušao svoju baku. Ispravio se, otpuhnuo, primio ručke kolica i ponovo ih počeo gurati. Hodao je polako i odmjereno, znajući da se glavna ulica nakon sljedećeg raskrižja počinje lagano diza ti uzbrdo. Ostao je na glavnoj cesti, dašćući i znojeći se; bio je vruć dan. Već je bio skoro stigao do tržnice kad ga je presjekao oštar bol u prsima zbog kojega se naglo zaustavio, šokiran njego vom jačinom. Ostao je na nogama, čvrsto se držeći za ručke kolica, iako mu se činilo da bi se ipak mogao srušiti. Bol je polako po pustio. Još je bio bez daha, a znoj mu je prekrivao lice. Nije imao pojma što bi mu moglo biti. Što mu se to dogodilo? – Jimmy! Jimmy! Jesi li dobro, momče? Prepoznao je glas gospođe Greenwood i okrenuo se. Bila je to njegova susjeda koja je radila kao kuharica u velikoj kući blizu Regent’s Parka. – Dobro sam – odgovorio je, i bilo mu je malo bolje. Kakav god to bol bio, prošao je. Osjećao je samo kako mu je vruće na suncu i da je ostao bez daha. Kad je stigla do njega, Mavis Greenwood pomno ga je pro motrila, a toplo, majčinsko lice bilo je zabrinuto. – Naglo si stao i čudno izgledaš. Mislim da nešto nije u redu. – Ne, ne, stvarno. Samo sam ostao bez daha i vruće mi je. Kimnula je. – Ne smijemo prigovarati s obzirom na to ko liko nam je dugo kišilo.

Gospodar svoje sudbine

• 13

Jimmy se nasmijao. Volio je gospođu Greenwood. Često im je donosila svoje uratke, kako je zvala svoje odlične kolače, a posebice je bio slab na njezinu pitu od ogrozda. – Gdje ti je otac, Jimmy? Ne bi te trebao pustiti da guraš ta kolica. Pa veća su od tebe. Nacerio se, ali mu se lice brzo uozbiljilo. – Tata je odveo mamu do doktora Robertsona. Ona kaže da je samo prehla đena, ali tata misli da bi mogao biti bronhitis, ili još gore, upala pluća. – Uf, nadam se da nije, to su ozbiljne bolesti. – Spustila je svoju torbicu na vrh vreće koja je pokrivala sadržaj kolica i primila jednu ručku. – Hajde, Jimmy, primi drugu ručku pa ćemo to skupa odgurati do placa. Jimmy je na trenutak htio odbiti pomoć, ali se brzo pre domislio. Nije ju htio uvrijediti. Dohvatio je drugu ručku i zajedno su gurali kolica, pazeći da koračaju zajedno. Od svog prvog dana najma štanda na tržnici Malvern, Matthew Falconer bio je odlučan da bude uspješan u tom poslu – i to je ostvario. Henry Malvern, vlasnik tržnice, ubr zo je primijetio dobra trgovca, i kad mu se oslobodio novi prostor, Mattu je dana šansa da ga unajmi i tu je priliku ra do iskoristio. Tržnica Malvern bila je jedna od rijetkih zatvorenih trž nica u tom dijelu grada; stakleni krov i kameni zidovi štitili su od lošeg vremena. To je značilo da štandovi rade cijele godine, i svi su prodavači to i te kako cijenili. Jimmy i Mavis Greenwood progurali su kolica kroz velika željezna vrata, gdje ih je pozdravio Tommy, čuvar i domar tržnice, koji je stanovao u kućici kraj glavnog ulaza. Zatim su krenuli prema dijelu gdje su bila njihova dva susjedna štanda.

Barbara Taylor Bradford

Kad je otključao i preklopio drvena vrata, Jimmy je otvorio skladišni dio štanda, koji je nalikovao na dva malena dućana. Gospođa Greenwood pomogla mu je izvući i rasklopiti drve ne stalke i daske koji su zajedno sačinjavali prodajne pultove. Dok mu je pomagala, pitala se kako je to Matt Falconer očekivao da njegov sin to obavi sam. Nije joj bilo jasno, ali nije ništa rekla. Znala je da je najpametnije da se ne miješa. Kad su složili pultove, uzela je svoju torbicu s kolica i nas miješila se Jimmyju. – A kakva blaga kriješ pod tom vrećom? Jimmy je povukao tkaninu i pokazao joj. – Bakreni ku hinjski pribor koji je tata ulovio na rasprodaji imanja prošlog tjedna. Velika kuća na zapadu. – Upro je prstom u nekoliko stvari. – Pogledajte, gospođo Greenwood. Bakreni kalupi za pu ding, pekmez, pjenu od lososa. Sigurno sve to kuhate, zar ne? Kimnula je i podignula nekoliko stvarčica, pažljivo ih ogle dala. – Krasne stvari, Jimmy, prava je istina. Pošto je ovaj kalup? – upitala je kad joj je jedan zapeo za oko. – Tata mi je zaboravio dati cjenik, ali možete ga dobiti za šest penija, Mislim da je to tu negdje. – Šest penija! Pa to je prava pljačka, Jimmy Falconeru! – Oh… možda sam se zabunio. Tri penija? Kako vam se to čini, gospođo Greenwood? – gledao ju je s osmijehom. Na kraju, pomogla mu je, zaslužila je popust. Mavis je otvorila torbicu i izvukla novčanik. Dodala mu je kovanicu i s velikim smiješkom spremila kalup u torbu. – Hvala, Jimmy, to je vrlo lijepo od tebe. Sad se moram požuriti ili ću zakasniti na posao. – Hvala vam na pomoći, gospođo Greenwood. Smijem li vas nešto pitati?

Gospodar svoje sudbine

• 15

– Što god želiš, momče, samo brzo. – Može li se s četrnaest godina dobiti srčani udar? – upitao ju je napeta pogleda. Zagledavši se u njega na trenutak, uskliknula je: – Ne budi blesav, Jimmy! Pa ti si zdrav kao dren. Sigurno jesi, u suprotnom ti tvoj tata sigurno ne bi dao da guraš ta teška kolica ovamo. Kad je ostao sam, Jimmy je počeo slagati bakrene kalupe na pultove, slijedeći očeve upute da uvijek smjesti visoke pred mete straga i poreda ih veličinom, jer bi oko kupca pogledalo prvu skupinu i onda prešlo na visoke stvari iza njih. Dok je to radio gotovo nesvjesno, brinuo se za majku i pitao se gdje mu je otac. Koliko će dugo trajati posjet liječ niku? Povremeno bi se okrenuo i pogledao prema ulazu u tržnicu. Bilo je još rano; drugi su prodavači na isti način razmještali svoju robu. Prisjetio se riječi gospođe Greenwo od i obuzeo ga je osjećaj krivnje. Okrivila je oca za njegovu nevolju na cesti, ali zapravo je on sam bio kriv. Prepunio je kolica, natrpao previše kalupa i drugih stvari. Mora joj to objasniti kad ju idući put vidi. Nije htio da ima loše mišlje nje o njegovu ocu. Jimmy je upravo bio dovršio slaganje robe kad je ugledao oca kako prolazi kroz željezna vrata, žureći se prema njemu. Poželio mu je potrčati ususret, ali se suzdržao, baš kako su ga učili od najranije dobi – kontroliraj se, budi dostojanstven. Tako je ostao na mjestu. Matthew Falconer prišao je sinu s osmijehom i zagrlio ga kratko. – Jako se prehladila – objasnio je ugledavši zabrinu ti izraz Jimmyjevih plavih očiju. – Kod kuće je, u krevetu.

Barbara Taylor Bradford

Liječnik joj je prepisao dobar sirup za kašalj. Mora ležati, biti na toplom i piti puno tekućine. Široko se smiješeći ocu, ispunjen olakšanjem, Jimmy je rekao: – Dobro je da nije bronhitis ili upala pluća. – I te kako. I meni je laknulo, Jime. Idi sad do bake. Neka ti da bocu one svoje mješavine s octom od malina i paketiće kamfora, i svaki savjet koji ima. Lady Agathi neće smetati da dođeš, ako je uopće još ondje. Tvoja je baka rekla da obitelj danas ide u Francusku, na dva mjeseca. Dječak je kimnuo. – Idem odmah. Da to onda odnesem doma majci? – Da, sine. Baka će ti sigurno dati i sendvič i možda i ne ku hranu za mamu. – A ti, tata? Jutros smo zaboravili pripremiti užinu. – Ništa se ne brini. Oko jedan popodne uvijek naiđe čovjek s pitama, snaći ću se. – Onda ću se vratiti kad majci odnesem ručak. – Ne, ne, nemoj! Ne vrijedi zbog tih nekoliko sati popod ne. Ostani kod kuće, pobrini se za Rossi i Eddija, pripazi da nešto pojedu. Hajde, idi sada.

DVA

ames je otišao s tržnice bez oklijevanja, sretan zbog više razloga. Bilo mu je laknulo da majka nema neku opasnu bolest i da je na sigurnom, doma u krevetu. Laknulo mu je i da otac više nema onako zabrinut izraz lica, zviždukao je kad je James odlazio. I povrh toga, veselio se što će vidjeti baku. Požurio se niz ulicu da stigne što prije. Njegova baka, Esther Marie Falconer, bila je najvažnija i najutjecajnija osoba u njegovu životu. Kao što je i on bio u njezinom. To je znao doista pouzdano, jer mu to jasno rekla. Ipak, pažljiva kakva je bila, učinila je to nasamo jer nije htjela povrijediti njegova brata i sestru. James je volio svoje roditelje, oponašao očeve navade i odi jevanje. Volio je sestricu Rossi, koja je sad imala dvanaest godina, i malenoga brata Eddija koji je upravo navršio devet. Bio je tu i njegov divni djed koji ih je sve pazio. Philip Henry Rosewood Falconer naučio ga je mnogočemu, pogotovo o zemljopisu i ostatku svijeta. Čak mu je darovao globus na stalku, koji je James čuvao poput oka u glavi. No uz sve to, baka je bila na vrhu liste. Ona je bila njegov čuvar, njegova zvijezda vodilja; naučila ga je čitati i pisati kad je navršio četiri godine. Kad je u toj dobi krenuo u školu u

Barbara Taylor Bradford

Rochesteru, njegov prvi učitelj bio je iskreno zadivljen nje govim vještinama i inteligencijom. Dok se spuštao cestom ostavljajući Camden iza sebe, James je primijetio da je gužva uobičajena za to doba jutra. Mnoštvo se ljudi žurilo prema tržnici Malvern, neki očigledno proda vači, drugi kupci koji su lovili dobre cijene. Ujutro i predvečer radnim danom uvijek je bila gužva, ulice prepune muškaraca i žena koji su išli na posao i onda se vraćali kući. Neki od njih mahnuli bi mu u prolazu, i on im je odma hivao sa širokim osmijehom na licu. To su bili prodavači koji su imali štandove blizu njihova. James je bio vedre naravi i brza osmijeha. Volio je ljude i lako je stjecao prijatelje, a on se njima sviđao zbog ugodne naravi i privlačne vanjštine. Njegovi djed i baka radili su u kućanstvu blizu Regent’s Parka, koji nije bio daleko. Kad je prešao Chalk Farm Road, znao je da će uskoro stići na cilj. Išao je u smjeru prema če tvrti Marylebone. Dobro je poznavao taj dio grada i volio ga je. Baka mu je ispričala kako je to cijelo područje u vrijeme regentstva ispla nirao i izgradio veliki arhitekt John Nash, oko 1818. godine. Arhitektonski plan obuhvatio je Regent Street, Regent’s Park i prekrasne terasaste odvojke i ulice s elegantnim katnicama oko parka. Časni gospodin Arthur Blane Montague i njegova supruga lady Agatha Denby Montague, kći lorda Percivala Denbyja, šestoga grofa od Meltona, bili su vlasnici jedne od tih grad skih vila okrenutih prema Regent’s Parku i poslodavci Jame sovim djedu i baki.

Gospodar svoje sudbine

• 19

Esther Falconer rođena je u jorkširskom selu Meltonu ne daleko od Hulla, velike sjeverne morske luke. U dvanaestoj je godini bila lijepa, pametna i ambiciozna djevojčica koja je preko majčine veze s tetom lady Agathom dobila posao u samostanu Melton. Esther je prošla poduku za osobnu služavku plemenite gospođe kako bi postala prikladna pratilja lady Agathi, grofo voj najmlađoj kćeri, kojoj je tada bilo šesnaest godina. Kad je navršila sedamnaest, lady Agatha bila je predstavljena na dvo ru kao debitantica i imala je svoju prvu sezonu u Londonu. Esther je otad bila uz svoju gospodaricu. Četrdeset četiri godine, budimo precizniji. Napredovala je u statusu kako su godine prolazile, tako da je sad bila glavna domaćica reziden cija lady Agathe u Londonu i Kentu, i ponosna na svoj položaj. Philip Falconer iz Kenta također je bio u osobnoj službi. Počeo je u šesnaestoj kao mlađi sluga u službi časnog Arthu ra Blanea Montaguea u njegovu dvorcu Fountains Courtu u Kentu. Radio je i u kući pokraj Regent’s Parka koju je gospodin Montague kupio nekoliko godina prije braka s lady Agathom. Esther i Philip upoznali su se u toj prekrasnoj vili u Lon donu koju je dizajnirao slavni Nash i brzo se zaljubili. Iz te su kuće išli na svoje vjenčanje i ondje su živjeli sve otad. Poslodavci su ih odveć cijenili da bi ih pustili da odu. Lady Agatha dala je preurediti nekoliko soba u stražnjem dijelu kuće u stan za Philipa i Esther. To im je još uvijek bio glav ni dom, iako su imali isti tip smještaja u Fountains Courtu, gdje su rođena i odrasla njihova tri sina. *

Barbara Taylor Bradford

Esther je prolazila stražnjim predvorjem kad je naglo zastala. Netko je tako jako lupao mjedenim obručem na vratima da je zvučalo kao da grmi. Požurivši se do vrata za poslugu, otvorila ih je te ugledala lice svojega najdražeg unuka. Premda se na trenutak lecnula, odmah se nasmiješila, po segnula rukom i povukla ga unutra. No osmijeh je brzo za mijenio ozbiljniji izraz. – Što je bilo, Jamese? Kako to da si tu u ovo doba? – Sve je u redu, bako, ništa strašno. Mama je bolesna. Doktor Robertson kaže da je jako prehlađena i dao joj je li jek. Rekao je da mora ostati u krevetu, i ondje je sada. Tata me poslao po tvoj napitak s octom od malina, tako je rekao. E da, i po vrećice kamfora. – Razumijem – rekla je Esther, ublažena osjećaja zabri nutosti. – Sigurno liječnik zna o čemu je riječ. Samo, ljetne prehlade znaju biti baš velika muka, Jamese. – Zagrlila ga je objema rukama i privukla. Uzvratio joj je zagrljaj pa se od maknuo. – Oprosti što sam te prepao, bako. – Dobro je. Mislila sam da ćeš srušiti vrata kako si lupao. – Zagledala se u njega, proučavajući ga. Prošlo je samo deset dana otkako ga je vidjela, i već je izgledao zrelije; sad je već bio tri centimetra viši od nje. Uzvraćajući pogled, tiho je upitao – Što je? Zašto me ta ko gledaš? Esther je odmahnula glavom s malim smiješkom. – Pro mijenio si se, izgledaš mi, pa… zrelije. Imaš samo četrnaest, ali jako brzo odrastaš.

Gospodar svoje sudbine

• 21

Nasmiješio se pa široko nasmijao. Bila je zaslijepljena nji me: lijepi bijeli zubi, prirodni šarm, predivne plave oči pune sjaja i života. Žene će padati kao klasje, pomislila je. Odagnavši prirodni instinkt zabrinutosti, rekla mu je: – Idemo dolje do mog salona i reći ću kuharici da ti spremi napitak s malinovim octom. Dobit ćeš i nešto za jelo. Povela ga je niz dugi hodnik do svojih odaja, gdje je bio i Philipov ured, kao i kuhinja i vinski podrum. Smjestivši ga u svoj salon, otišla je do kuhinje. Kad je ostao sam, James se smjestio na stolici pokraj prozora. Volio je tu sobu, bila je udobna, topla i puna svjetla. Bio je tu kamin, sofa, naslonjači i bakin radni stol. Jednom mu je objasnila kako je to georgijanski antikvitet koji je do bila od lady Agathe. Bio je to ured u kojem je Esther pripre mala jelovnike, vodila račune kućanstva i ostale papire, ali je mogla i predahnuti u trenutcima između mnogih dužnosti. Soba Jamesova djeda bila je nekoliko vrata dalje niz hod nik. I ondje je bio radni stol, kao i mnoštvo knjiga, uglavnom o vinu i francuskim vinogradima. Philip Falconer postao je s godinama stručnjak za vino, i gospodin Montague omogućio mu je da opremi krasan vin ski podrum. James je bio svjestan kako je cijela obitelj imala sreće i bi la uspješna zbog Philipa i Esther Falconer. Ta doista duga služba u obitelji Montague sve ih je štitila. Njegov otac i dva strica imali su posao i pristojno zarađivali, ali iznad svega postojala je umirujuća činjenica da su djed i baka Falconer tu ako bilo što zatreba, za svaki slučaj. Doista su bili sretnici.

Barbara Taylor Bradford

Nije bilo posve neobično da ljudi posvete cijeli svoj život jednoj plemenitaškoj obitelji, ali James je znao i da su njegovi djed i baka zadržali svoj položaj i zbog toga što su bili odlični u svom poslu. Na jedan način postali su dio obitelji, i često su dobivali male povlastice koje su jako cijenili i koje su pokazi vale koliko ih obitelj Montague cijeni. Baka mu je nedavno u povjerenju ispričala kako joj je lady Agatha rekla da ne da je najbolja nego da je bolja od najbolje, kao i Philip. Esther je zvučala veoma ponosno i zadovoljno kad mu je to pričala. James je čuo kako se vrata otvaraju i ušao je njegov djed s velikim osmijehom na licu. James je skočio na noge i prišao mu u zagrljaj. Philip ga je poljubio u obraz prije nego što ga je pustio. – Kako lijepo iznenađenje, dečko moj. Vidim da si izrastao otkad sam te zadnji put vidio. – Tako i otac kaže. – Kaže mi tvoja baka da ti majka nije dobro i da te zato Matthew poslao po ocat od maline. On je dobro, zar ne? James je kimnuo. – Spreman za borbu, kako kaže. Philip je sjeo na sofu, a James se smjestio u naslonjač na suprot njemu. – Je li lady Agatha već otišla? Philip se osmjehnuo, znajući koliko James uživa kad se Njezina Visost usplahiri oko njega. – Da, doista, skupa s Časnim gospodinom i gospođicom Helenom i mladim gos podinom Williamom, plus dvije služavke i sobar, i dovoljno prtljage da napune dvije kočije. Otišli su na Rivijeru uživati u suncu i zabavi kraj mora. Prvo će biti u Nici, a onda idu u Monte Carlo. Vraćaju se u rujnu, osim ako se Časni gospodin ne bude htio vratiti u kolovozu radi sezone lova na tetrijebe.

Gospodar svoje sudbine

• 23

Esther se vratila i objavila: – Idemo u blagovaonicu na ru čak. – Pozivajući ih rukom dodala je: – Kuharica je spremila pitu s mljevenim mesom, i upravo priprema još jednu za tebe da ju poneseš kući, Jamese, i izvrsne pileće juhe. Nema ničeg boljeg za bolno grlo. Philip i James slijedili su Esther koja se požurila niz hod nik u blagovaonicu za osoblje. Zajedno su sjeli za stol. Imali su prostoriju za sebe još nekih sat vremena, dok je ostatak posluge čistio kuću i obavljao druge poslove. Već je dugo Esther htjela porazgovarati s unukom o bu dućnosti, doznati ima li kakvih planova za sebe. Ovo je bila odlična prilika za to. Okrenuvši se prema njemu, svjetlozelenih očiju punih lju bavi, počela je: – Htjela sam te pitati, želiš li i dalje raditi na tržnici s Matthewom, ili možda imaš neke druge ideje? Malo zatečen pitanjem, James ju je pogledao raširenih oči ju, upitna izraza lica. Na trenutak nije ništa odgovorio. Na posljetku je rekao: – Pa ne znam, ne baš. – Palo mi je na pamet kako sam primijetila da voliš ar hitekturu, kako te zanimaju John Nash i njegove regentske građevine. Djed i ja bili bismo spremni poslati te u školu da izučiš arhitektonsko crtanje, ako želiš – objavila je Esther i naslonila se natrag u stolici, čekajući reakciju. Odlučno je odmahnuo glavom. – Ne, ne želim biti crtač, bako, ali hvala najljepša što nudite poslati me u školu. I tebi, djede, puno hvala. Doista velikodušno od vas. – Bio je iskren i to mu se čulo u glasu. – A što misliš o školi općenito? – upitao je Philip, nagi njući se naprijed, usredotočen na unuka. Znao je da je James

Barbara Taylor Bradford

izniman dječak, inteligentan, plemenite naravi kakva se ne rađa često. Povrh toga, bio je karizmatičan, zgodan i ambi ciozan. Kad James nije ništa odgovorio, Philip je dodao: – Nema žurbe, Jamese, samo razmisli, možda ćeš se sjetiti nečega. Želimo da znaš da smo tu za tebe. Cijeli je svijet pred tobom. James je kimnuo promatrajući djeda, misleći kao lijepo izgleda u svom crnom sakou, hlačama s tankim prugicama, besprijekorno bijeloj košulji i srebrnoj svilenoj kravati. Savr šeno dotjeran batler. Onda je svrnuo pogled na baku, koja je isto bila lijepo odje vena u dugu tamno plavu suknju i bluzu s bijelim ovratnikom i orukvicama. Bujna srebrna kosa bila joj je skupljena na vrhu glave. Njemu je izgledala kao uzor elegancije. Znao je da ima pedeset šest godina, ali izgledala je mla đe, kao i djed, koji je navršio šezdeset. Dobro su se držali, pomislio je, i suzdržao osmijeh pitajući se što bi mu rekli da im to naglas kaže. Ispravljajući se u stolici i duboko udahnuvši, odlučio je reći im istinu o svojim snovima. – Želim biti trgovac – povjerio se. – Mislim, želim imati trgovinu kao što je Fortnum & Mason, ili niz dućana u arkadama poput onih u Burlington arkadama u Piccadillyju. Želim biti najuspješniji trgovac u Londonu! Na svijetu! – Glas mu se uzdizao od uzbuđenja sve do kraja te objave, i sad kad je konačno opet udahnuo, vidio je da ga djed i baka zaprepašteno gledaju.

TRI

ames je volio svog djeda i baku i nikad ih ne bi namjerno uznemirio ili im uskratio poštovanje, ali imao je i crtu nes tašluka u sebi i bilo mu je zabavno da ih je napokon jednom ostavio bez riječi. Osjetio je jaku želju da prasne u smijeh. No shvatio je da se sad ne smije smijati, pa je jako progutao i pokušao namjestiti ozbiljan izraz. Udahnuvši duboko, po novio je: – Da, želim biti veliki trgovac. To je moj pravi san. – Pa to je odličan san, Jamese – njegov je djed progovorio prvi. – A važno je i znati što želiš u životu u tako ranoj dobi. Baš dobro, dečko moj. – Kako ćeš ostvariti taj san? – upitala je baka, uvijek real na i praktična. James joj je svakako izazvao znatiželju s tom objavom. – Da odgovorim prvo na zadnje pitanje, bako. Ne mogu još započeti sa svojim planom, moram pričekati nekoliko go dina. Ali doista ću to ostvariti. Jako ću se potruditi oko toga, kad budem prave dobi. Zadovoljni osmijeh obasjao je Estherine oči. – To zvuči vrlo pametno. Hoćeš li nam reći kakav je to plan? – Hoću, naravno… – James je zastao kad je glavna kuha rica ušla u blagovaonicu za poslugu, a za njom Polly, jedna od mlađih služavki.

Barbara Taylor Bradford

Bijela pregača vijorila je oko kuharice dok je na drugom kraju stola spuštala pladanj pa donijela bijelu keramičku po sudu i spustila ju na stol pred Jamesovom bakom. – Evo, pita je konačno gotova, gospođo Falconer, a Polly nosi grašak, umak i tanjure. – Hvala vam, gospođo Grainger, i tebi, Polly – rekla je Esther osmjehujući se ženama koje su namještale predmete na stolu pred njom. Osmjehnule su se i otišle. Esther je poslužila hranu Jamesu i Philipu, a onda i sebi. Zapečena pita s mljevenim mesom zamamno je mirisala. Zlaćana korica od krumpir-pirea na vrhu bila je zapečena točno do savršene mjere. Nakon prvih zalogaja James je spustio vilicu i nastavio: – Što se tiče mog plana… jasno ga vidim u glavi. Idućih nekoliko godina želim raditi s tatom, naučiti još od njega. Pitat ću ga da me povede na rasprodaje imanja na selu ili u londonskim pred građima, kamo god bude išao. Volim ga gledati kad se pogađa oko posla, kako on to zove. On je stručnjak, i ja moram isto postati stručnjak. A želim naučiti i druge stvari. – Kao što, na primjer? – radoznalo je pitao Philip. – O kvalitetnijim stvarima na svijetu. Trebam naučiti pu no toga o luksuznoj robi da bih mogao imati trgovinu poput Fortnum & Masona ili niz finih dućana. – James je promo trio svog djeda, pa onda baku, procjenjujući njihovu reakciju. – Pa to je pametno – uzviknula je Esther. – Znanje je Moć… s velikim slovom M. – Ja te mogu podučiti o plemenitim sortama grožđa i naj boljim francuskim vinima – objavio je Philip s osmijehom. – Baš bih to volio.

Gospodar svoje sudbine

• 27

Jamesovo je mlado lice zasjalo i žustro je kimnuo. – To je izvrsna ideja, djede! Hvala! Kad možemo početi? Philip i Esther razmijenili su pogled i nasmijali se, zabav ljeni ali i zadovoljni njegovim entuzijazmom. Sad je bio red na Esther da predloži da ju James prati na nekima od njezinih zadataka, kad može uzeti slobodno od posla na tržnici. – Bilo bi dobro da odemo opet do Burling tona. Samo jednom si bio ondje u arkadama, a ima ih još po Londonu. I obvezno moramo još nekoliko puta do Fortnum & Masona. Moraš proučiti svaki kat i sve što se ondje prodaje. U pravu si, Jamese. Da bi bio vlasnik trgovine koja prodaje luksuznu robu, moraš dobro poznavati proizvode, tržište i kupce. Moraš znati o čemu oni sanjaju i što žele imati. Moraš poznavati njihov stil života, kako se odijevaju, što jedu i piju. – Neće mi biti teško ići u najdraži dućan na svijetu. – Pla ve oči sjale su mu više nego ikad, i prionuo je ručku s očitim užitkom. Bio je sretan što se povjerio djedu i baki i oduševljen njihovim pozitivnim odgovorom. Esther ga je gledala s nježnošću i počela jesti pitu; Philip je zamišljeno proučavao svog mladog unuka, procjenjujući ga. Dečko je nesumnjivo bio pametan i lijepo odgojen. Maj ka Maude pobrinula se da James redovno čita sve knjige i časopise koje mu je djed slao, a koje mu je dala lady Agatha. Maude mu je pomagala i s drugim lekcijama tijekom godina. Matthew ga je naučio kako da se lijepo i prikladno odije va i kako da održava odjeću. Naravno da dječak u Jamesovoj dobi nije imao mnogo odjeće, ali uvijek je bila izglačana i očetkana; njegova je majka znala šiti i krpati tako da je obi telj uvijek izgledala uredno. Otac ga je također učio kako postati dobar trgovac.

Barbara Taylor Bradford

Izgleda jak i zdrav, mislio je sada Philip, i bilo mu je drago zbog toga. U sebi je zahvalio svojim poslodavcima što su nje ga i Esther zadržali kod sebe sve te godine. Philip i Esther uvijek su se brinuli da se njihovi sinovi i unuci dobro hrane, da znaju značaj prehrane za dobro zdravlje. Uzrujavalo ga je kad bi se sjetio kako se njihova zemlja, sad u 1884. godi ni najveća, najbogatija i najmoćnija nacija svijeta, ne brine za milijune svojih građana. Bez i najmanje brige vlada ih je puštala da umiru od gladi i žive u prljavim, smrdljivim siro tinjskim kvartovima. Ne bi se začudio da uskoro dignu revoluciju, najednom je pomislio, i napadnu plemstvo, gospodu i vladu. Sjetio se Francuske revolucije i lecnuo se u sebi, ali nije to bilo nemo guće ni tu, u Britaniji. Ne kako stvari sada stoje. Niži staleži radničke klase i siromasi bili su stalno gladni. Dnevni obrok sastojao im se od komada kruha i, ako su imali sreće, lončića čaja. Ako ne, onda samo od vode ili slabog piva. To posljednje bilo je bolje nego što je zvučalo jer bar nije bilo opasno za zdravlje kao voda. Philip je uzalud priželjkivao da je više ljudi poput njegova gospodara, koji je bio neuobiča jeno velikodušan. Arthur Montague dao je mnogo novca u dobrotvorne svrhe svom najstarijem sinu i nasljedniku, gos podinu Rolandu Montagueu, i njegovoj ženi Catherine. Njih dvoje osnovalo je dobrotvornu zakladu i radilo na mnoštvu projekata za pomoć siromašnima u Whitechapelu i okolnom području londonskog East Enda. – Ako si gotov, Philipe, mislim da trebamo otići u kuhinju po hranu i malinov ocat da mogu s Jamesom do Camdena – promrmljala je Esther tiho dok je odgurivala svoju stolicu.

Gospodar svoje sudbine

• 29

Estherine riječi trgnule su ga iz zamišljenosti. Kimnuo je i ustao. – Imaš pravo, draga moja. Idem s Jamesom na tren u ured da mu pokažem nekoliko knjiga o vinu dok ti riješiš kuhinju. Nakon petnaest minuta, kad su se James i djed pridružili Esther u predvorju za poslugu, Philip je smjesta rekao da trebaju uzeti kočiju. – Te dvije torbetine izgledaju jako teš ko – pobunio se kad je njegova žena krenula prema vratima s torbama u rukama. – Ne brini se, nisu tako teške – odgovorila je – a i James će mi pomoći s onima manjima. James je odmah pripomogao djedu. – Strašno su teške, ba ko, i prepune. Djed je u pravu. Trebamo uzeti kočiju. – Nije si htio opet priuštiti ono prijašnje iskustvo s kolicima. Malo ga je bilo uplašilo. Ali više od toga htio se voziti u kočiji koju vuče konj. Još se nikad nije vozio u kočiji. Na Jamesovo olakšanje djed je pobijedio u toj diskusiji. Izišao je na ulicu i odmah našao kočiju. Sad su on i baka sje dili u njoj, okruženi gomilom torba i zamotuljaka. – Kad već idemo kočijom, mogu ponijeti za Maude još nekoliko stvari – rekla je djedu, koji se samo osmjehivao s iskustvom. Dao je pozdraviti Maude i poželio joj brz oporavak. James je sjedio nasuprot baki, jednom rukom pridrža vajući platnene torbe na sjedalu pokraj sebe. Baka je bila u istom položaju. Nije imao pojma što je u svim tim dodatnim torbama, ali prema mirisima mogao je pretpostaviti da je nešto od toga neka fina hrana. Pita s jabukama, njušio je, i možda kobasice.

Barbara Taylor Bradford

Nakon duže šutnje, kad je sjedila zatvorenih očiju kao da duboko razmišlja, Esther je otvorila oči i zagledala se u Ja mesa. – Želim te nešto pitati – rekla je tiho. – Pitaj me što god želiš, bako. – Jesi li rekao ocu za svoj san da postaneš najveći trgovac na svijetu? Za svoj plan? James je odmahnuo glavom. – Ne, nisam. Rekao sam sa mo tebi i djedu. – Misliš li da bi mu trebao reći za svoj plan? Naposljetku, trebao bi znati da ćeš za nekoliko godina otići s tržnice. – Možda to ipak bude malo duže – objasnio je James. – Do moje sedamnaeste ili osamnaeste. Moram vidjeti što će gospodin Malvern reći na moj prijedlog. – O, znači imaš i prijedlog za njega, osim sna i plana za sebe? – Da, imam – promrmljao je James, misleći kako mu je čudno zazvučala. Je li to bio sarkazam? Nije to bilo njoj slič no. Ne, nije mu prigovarala. Samo je bila znatiželjna. – Imam neke ideje kako bi se tržnicu moglo bolje urediti. Sitnice, ali bi mogle popraviti neke stvari – nastavio je. – Hoćeš mi ispričati o tome? – pitala je s osmijehom, više njoj slično. Stresao je glavom. – Ne još. Nisam sve do kraja smislio. – Razumijem – rekla je Esther. – Nastavi promišljati.

ČETIRI

očija se zaustavila na uglu ulice u kojoj su živjeli Matthew Falconer i njegova obitelj, blizu Hampstead Roada, glavne ulice u Camdenu. Kočijaš je skočio dolje sa svog sjedala, otvorio vratašca kočije i pomogao Esther da iziđe, a James ju je slijedio. Njih dvojica istovarila su torbe i pakete dok je Esther otvarala torbicu da plati vožnju. Kad su sve stvari bile iskrcane, pla tila je račun i zahvalila mu. Mala djeca na ulici radoznalo su motrila prizor. Kočijaš je dotaknuo kapu, zahvalio joj i sjetio se dodati: – Finog momčića imate, milostiva. – Nacerio se i vratio na kočiju, zviždukajući. James je tražio svoj ključ kad su se glavna vrata naglo otvo rila. Rossi je stajala ondje s osmijehom, a mali Eddie virio je iza nje. – James i baka! Baš mi je drago da ste došli! – Otvo rila je vrata širom i pomogla im unijeti torbe. Kuća je bila uska i visoka i ne baš velika, ali dovoljno udob na za cijelu obitelj, i sviđala im se. Velika kuhinja, središte obiteljskog života, bila je topla i ugodna. Imala je veliki ka min, poveći štednjak s pećnicom i široki prozor koji je gledao na stražnji vrt. Dugi hrastov stol bio je smješten uz prozor, i tu je obitelj objedovala.