Gospodin Bridgerton - Julia Quinn

Roman iz serije o obitelji Bridgerton

Julia

uinn Q gospodin bridgerton

“Predivno!” – nora roberts

Julia Quinn GOSPODIN BRIDGERTON

Naslov izvornika

Romancing Mr Bridgerton Copyright © 2002 by Julia Cotler Pottinger Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2015.

Urednik

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Grafički urednik

Ivica Jandrijević Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

© Lee Avison / Arcangel Tisak

Denona, Zagreb, rujan 2015.

ISBN 978-953-14-1847-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000913046.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Julia Quinn

Gospodin Bridgerton S engleskoga prevela ZRINKA BUDAK

Zahvala Najljepše zahvaljujem Lisi Kleypas i Stephanie Laurens što su mi ljubazno posudile svoje likove

PROLOG

Š

estog travnja godine 1812. – točno dva dana prije njezina šesnaestog rođendana – Penelope Featherington se zaljubila.

Bilo je to, jednom riječju, uzbudljivo. Zemlja se zatresla. Njezino srce je poskočilo. Bio je to trenutak koji oduzima dah. Također, uvjerila se s određenim zadovoljstvom da se i muškarac o kojem je riječ – a bio je to Colin Bridgerton – osjećao baš jednako kao i ona.

O, ne odnosi se to na onaj dio o zaljubljivanju. On se nikako nije zaljubio u nju 1812. (a nije ni 1813., 1814., 1815. ili… k vragu, ni u godinama od 1816. do 1822., a svakako ne ni 1823., kad je ionako cijelu godinu proveo u inozemstvu.) Ali i njemu se zemlja zatresla, srce mu je poskočilo, a Penelope je bez i najmanje sumnje znala da je i on ostao bez daha. Dobrih deset sekunda.

Pad s konja obično baš tako djeluje na čovjeka.

Ovako se to dogodilo: Ona je izašla na šetnju Hyde Parkom sa svojom majkom i dvije starije sestre, kad osjeti gromoglasnu tutnjavu pod nogama (vidi gore: ovo je onaj dio o zemlji koja se zatresla). Njezina majka nije previše obraćala pozornost na nju (njezina majka skoro nikad nije obraćala pozornost na nju), pa se Penelope iskrala na trenutak provjeriti što se događa. Ostale Featheringtonice ushićeno su se zadubile u razgovor s vikonticom Bridgerton i njezinom kćeri Daphne, kojoj je ovo bio početak druge sezone u Londonu, pa su se pretvarale da ignoriraju tutnjavu. Bridgertonovi su bili 9

Julia Quinn

izuzetno značajna obitelj pa se prilika za razgovor s njima nikako nije smjela propustiti.

Kad je Penelope zaobišla panj jednog posebno debelog stabla, vidjela je dvojicu jahača kako joj dolaze u susret, galopirajući kao sami vrazi, ili kako god ljudi nazivaju budale na konjima koji nimalo ne mare za svoju sigurnost i dobrobit. Penelope je osjetila kako joj srce kuca sve brže (bilo bi teško održati mirno bilo kad svjedočite takvom uzbuđenju, a usput, to joj je dalo priliku da može reći kako joj je srce poskočilo kad se zaljubila).

Zatim, u jednom od onih neobjašnjivih hirova sudbine, vjetar je iznenada zapuhao i odnio joj šešir (koji na veliku žalost njezine majke nije propisno zavezala jer ju je njegova vrpca grebla ispod brade), podigavši ga u zrak i pljus! zalijepio ga ravno na lice jednog od jahača.

Penelope je zastenjala (to je onaj spomenuti dio kad ona ostaje bez daha!), a dotični čovjek u tom trenutku padne s konja, sletjevši vrlo neprofinjeno u obližnju blatnjavu lokvu.

Ona pojuri naprijed, bez imalo razmišljanja, cijukne nešto, čemu je namjera bila raspitati se o njegovoj dobrobiti, ali je posumnjala da je zapravo uspjela ispustiti samo neki grleni vrisak. On će, naravno biti bijesan na nju, jer ga je učinkovito oborila s konja i umazala blatom – a to su dvije stvari koje će oneraspoložiti svakog pravog gospodina. No kad se on konačno podigao na noge, otresajući onoliko blata sa svoje odjeće koliko je to bilo moguće u tom trenutku, on nije zarežao na nju. Nije ju zlobno prekorio, nije vikao, nije je čak ni ružno pogledao.

On se nasmijao.

On se nasmijao.

Penelope nije imala previše iskustva s muškim smijehom, a ono malo što je imala, nije bilo ljubazno. Ali oči ovog muškarca – prilično intenzivna nijansa zelene – bile su ispunjene radošću dok je 10

Gospodin Bridgerton

brisao blatnu mrlju koja mu se smjestila na jedno prilično sramotno mjesto na obrazu. Tada je rekao: „Pa, nisam se baš proslavio, zar ne?“ I u tom se trenutku Penelope zaljubila.

Kad se dovoljno pribrala da mu odgovori (što je, bilo joj je bolno priznati, bilo dobrih tri sekunde kasnije nego što bi se bilo koja iole inteligentna osoba pribrala), rekla je: „O, ne, ja bih se vama trebala ispričati! Šešir mi je odletio s glave i…“ Prestala je govoriti shvativši da se on njoj zapravo nije ispričao, pa mu nije imalo smisla proturječiti. „Nema nikakvog problema“, rekao je on, iz osmijeha mu se vidjelo da mu je cijela situacija vrlo zabavna. „Ja… o, dobar dan, Daphne! Nisam znao da si i ti u parku.“ Penelope se okrene i nađe se licem u lice s Daphne Bridgerton koja je stajala kraj njezine majke koja je istog trenutka zasiktala: „Što si to učinila, Penelope Featherington?“, a Penelope joj nije mogla uvjerljivo reći Ništa jer, iskreno, ona je u potpunosti bila kriva za tu nezgodu i samo bi napravila budalu od sebe pred nekim tko je – sudeći prema izrazu na licu njezine majke – bio vrlo poželjni neženja. Što ne znači da je njezina majka pomislila kako Penelope ima ikakve šanse kod njega. No nade gospođe Featherington da će dobro udati svoje starije kćeri bile su vrlo velike. I usput, Penelope još nije ni debitirala u društvu.

Međutim, ako je gospođa Featherington i namjeravala još koriti svoju kćer, nije to mogla, zato što bi to značilo da će morati skrenuti pozornost s uvaženih Bridgertona u čije se redove, Penelope je brzo shvatila, ubrajao i ovaj muškarac trenutno prekriven blatom. „Nadam se da vaš sin nije ozlijeđen“, obrati se gospođa Featherington lady Bridgerton.

11

Julia Quinn

„Ni najmanje“, ubacio se Colin, vješto umaknuvši i gnjavaži koju bi mu priredila lady Bridgerton svojom majčinskom zabrinutošću.

Sudionici priče su se službeno upoznali, ali ostatak razgovora bio je posve beznačajan, uglavnom zato što je Colin brzo i s velikom točnošću svrstao gospođu Featherington u majke s provodadžijskim sklonostima. Ali šteta je već bila učinjena. Penelope je upravo upoznala čovjeka koji će joj opsjedati snove.

Kasnije te večeri, dok je u mislima po tisućiti put vrtjela film tog događaja, pomislila je kako bi bilo lijepo da je mogla reći da se zaljubila u njega kad joj je poljubio ruku prije jednog plesa, dok su mu zelene oči vragolasto treptale, a dlan mu stiskao njezin malo čvršće nego što je to bilo pristojno. Ili možda da se to dogodilo dok je on odvažno jahao po poljima na vjetrometini, dok (prethodno spomenuti) vjetar nije posustajao kako je on (ili, bolje rečeno, njegov konj) galopirao sve bliže, s jedinom namjerom (koju je imao Colin, a ne konj) da što brže stigne do nje.

Ali ne, ona se baš morala zaljubiti u Colina Bridgertona u onom trenutku kad je pao s konja i završio na guzici, u blatnjavoj lokvi.

Bilo je to krajnje neprikladno, i krajnje neromantično, ali bilo je u tome i određene pjesničke pravde s obzirom na to da se iz toga nikada ništa neće roditi.

Zašto trošiti romansu na ljubav koja nikad neće biti uzvraćena.

Bolje čuvati susrete u poljima na vjetrometini za ljude s kojima bi možda stvarno mogla imati zajedničku budućnost.

Ako je na svijetu postojala jedna jedina stvar u koju je Penelope bila sigurna, čak i tada, u dobi od šesnaest godina minus dva dana, bila je to da njezina budućnost nije uključivala Colina Bridgertona u ulozi njezina muža.

Ona jednostavno nije bila vrsta djevojke koja bi privukla muškarca poput njega, a bojala se da to nikada neće ni biti.

12

Gospodin Bridgerton

Deseti travnja godine 1813. – točno dva dana nakon svog sedamnaestog rođendana – Penelope Featherington je debitirala u londonskom visokom društvu. To nije bila njezina želja. Preklinjala je majku da joj dopusti pričekati još jednu godinu. Bila je barem dvanaestak kilograma teža nego što je smjela biti, a lice joj je još uvijek imalo onu grozomornu sklonost mrljama kad god bi bila živčana, što je značilo da su joj na licu uvijek bile mrlje jer nije bilo ničega na svijetu što bi je učinilo toliko nervoznom kao nazočnost na nekom londonskom balu.

Pokušavala se podsjetiti da je ljepota površna, ali to joj nije pomoglo kad je sama sebe korila zbog činjenice da nikad ne zna što je prikladno reći tijekom razgovora s ljudima. Na svijetu nije bilo ničeg jadnijeg od ružne djevojke bez imalo osobnosti. A te prve godine na bračnom tržištu, Penelope je bila upravo to. Ružna djevojka bez… hajde, dobro, morala si je ipak bar malo priznati… s vrlo malo osobnosti.

Duboko u sebi, ona je znala tko je ona, znala je da je ta osoba bistra i ljubazna, a često čak i duhovita, ali nekako se ta njezina osobnost uvijek izgubila na putu od njezinog srca do njezinih usta, i ona bi se zatekla kako u pogrešno vrijeme govori pogrešne stvari, ili još češće, ne progovara ni riječ.

Da bi stvar bila još gora, Penelopina majka nije dopuštala da Penelope sama bira svoju odjeću, i kad nije bila odjevena u obveznu bijelu boju u koju je bila odjevena većina mladih dama (koja, naravno, nimalo nije laskala njezinu tenu), bila je prisiljena odjenuti žuto i crveno i narančasto, a to su bile boje u kojima je izgledala savršeno očajno. Jednom kad je Penelope predložila zelenu, gospođa Featherington je stavila ruke na svoje višenegoizdašne bokove i objavila da je zelena boja previše melankolična. Žuta, objavila je gospođa Featherington, je sretna boja, a sretna će djevojka lako ščepati muža.

13

Julia Quinn

Penelope je tada shvatila da joj je najbolje prestati se truditi dokučiti kako radi mozak njezine majke.

I tako se Penelope našla odjevena u žutu i narančastu i povremeno crvenu boju, iako su je one činile izrazito nesretnom i još su izgledale grozno u kombinaciji s njezinim smeđim očima i kosom koja je imala crvenkasti odsjaj. Kako nije mogla baš ništa učiniti u vezi s tim, odlučila je to podnijeti sa smiješkom, a ako se bude uspjela osmjehnuti, barem se neće rasplakati na javnom mjestu.

A to je bilo nešto, s ponosom je primijetila, što ona nikada nije učinila.

I kao da to sve nije bilo dovoljno, 1813. bila je godina kad je misteriozna Lady Whistledown počela izdavati svoj Društveni bilten koji je izlazio triput tjedno. Te novine od jednog lista postala su senzacijom doslovno preko noći. Nitko nije znao pravi identitet lady Whistledown, ali činilo se da svatko ima svoju teoriju o tome tko bi ona mogla biti. Tjednima – ne, mjesecima, zapravo… u Londonu se pričalo samo o tome. Novine su prvih dva tjedna izlaženja dostavljane besplatno – dovoljno dugo da pripadnici visokog društva postanu ovisni o njima – a zatim, odjednom, novine više nisu dostavljane, prodavali su ih samo dječaci na ulici i to za skandalozno visoku cijenu od pet penija.

Ali, do tog trenutka nitko više nije mogao živjeti bez zamalo svakodnevnog obroka trača, i svi su vadili penije iz svojih novčanika.

Negdje se neka žena (ili možda, špekuliralo se, neki čovjek) jako, jako bogatila.

Ono što je razlikovalo Društveni bilten lady Whistledown od prethodnih tračerskih novina bila je činjenica da je autorica navodila prava imena ljudi o kojima je pisala. Nije bilo skrivanja iza kratica poput lord P. ili lady B. Kad bi lady Whistledown željela o nekome pisati, napisala bi puno ime te osobe.

14

Gospodin Bridgerton

A kad je lady Whistledown poželjela pisati o Penelope Featherington, ona je o njoj i pisala. Penelopino prvo pojavljivanje u Društvenom biltenu lady Whistledown izgledalo je ovako: Nesretna oprava gospođice Penelope Featherington učinila je da nesretna djevojka izgleda poput prezrelog komada citrusnog voća.

Prilično bolan udarac, svakako, ali ništa manje istinit.

Njezino drugo pojavljivanje u kolumni nije bilo nimalo bolje.

Ni riječi nismo čuli od gospođice Penelope Featherington, a nije ni čudno! Jadna je djevojka izgledala kao da se utopila u silnim volančićima koji su joj krasili opravu.

Nisu to bile riječi, bojala se Penelope, koje bi pridonijele rastu njezine popularnosti. Ali cijela ta sezona ipak nije bila potpuna katastrofa. Izgledalo je da postoji nekoliko ljudi s kojima je bila sposobna razgovarati. Činilo se da se Penelope sviđa lady Bridgerton, od svih ljudi na svijetu, i otkrila je da s dragom vikonticom može razgovarati o stvarima o kojima se nikada ne bi usudila razgovarati sa svojom majkom. Preko lady Bridgerton upoznala je Eloise Bridgerton, mlađu sestru njezinog voljenog Colina. Eloise je upravo navršila sedamnaest godina, ali njezina majka joj je mudro dopustila odgoditi izlazak u društvo do sljedeće godine, iako je Eloise imala bridgertonovske ljepote i šarma na pretek.

I dok je Penelope provodila popodneva u zeleno-bež salonu u kući Bridgerton (ili, znatno učestalije, gore u Eloisinoj sobi gdje su se dvije djevojke smijale i cerekale i raspravljale s velikim žarom o svim mogućim temama), povremeno bi ondje slučajno srela Colina koji se sa svoje dvadeset dvije godine još nije iselio iz obiteljskog doma u momački stan.

15

Julia Quinn

A ako je Penelope ranije mislila da ga voli, to nije bilo ništa u usporedbi s onim što je osjećala kad ga je doista upoznala. Colin Bridgerton bio je duhovit, bio je zanosan, bio je on opušten i bezbrižan šaljivac kojeg su žene obožavale i padale pred njim u nesvijest, ali prije svega…

Colin Bridgerton bio je drag.

Drag. Blesave li riječi. Ta je riječ možda zvučala banalno, ali nekako mu je baš savršeno odgovarala. Uvijek je imao nešto lijepo za reći Penelope, a kad je ona konačno skupila hrabrost da mu nešto odgovori (osim osnovnih dobar dan i do viđenja), on ju je uistinu slušao. Pa joj je zbog toga drugi put bilo lakše u njegovom društvu.

Do kraja prve Penelopine sezone, Penelope je procijenila da je Colin Bridgerton bio jedini muškarac s kojim je uspjela voditi čitav jedan razgovor.

To je bila ljubav. O, to je bila ljubav ljubav ljubav ljubav ljubav ljubav. Glupavo ponavljanje riječi, možda, ali to je bilo upravo ono što je Penelope žvrljala na komadu bezobrazno skupog papira, zajedno s riječima „Gđa Colin Bridgerton“, i „Penelope Bridgerton“ i „Colin Colin Colin.“ (Taj bi papir završio u vatri čim je Penelope čula korake u predvorju.)

Kako je bilo divno biti zaljubljen – čak i kad je ljubav bila jednostrana – u dragu osobu. To bi svatko smatrao vrlo razumnim.

Naravno, nije škodilo to što je Colin bio nevjerojatno zgodan, kao i svi muškarci u obitelji Bridgerton. Imao je čuvenu bridgertonovsku kestenjastu kosu, velika nasmijana usta, široka ramena, visinu od nekoliko centimetara iznad metar osamdeset, i u Colinovu slučaju, najdivnije zelene oči koje su ikada krasile neko ljudsko lice.

To su bile oči koje su opsjedale djevojačke snove.

A Penelope je sanjala i sanjala i sanjala.

16

Gospodin Bridgerton

U travnju 1814. godine Penelope se našla u Londonu na svojoj drugoj sezoni, i iako je privukla jednak broj udvarača kao i prethodne godine (nula), ta sezona, sasvim iskreno, nije bila tako loša.

Tome je pripomogla činjenica da je izgubila dvanaestak kilograma i sad se mogla nazivati „ugodno popunjenom“, a ne više „odvratno debelom“. Nije ona još uvijek bila ni blizu idealu ženske ljepote toga vremena, ali barem se dovoljno promijenila da bi to osiguralo kupnju kompletno nove garderobe.

Nažalost, njezina je majka ponovno inzistirala na žutoj i narančastoj boji, povremeno s kojim trakom crvene. A ovoga puta, lady Whistledown je napisala: Gospođica Penelope Featherington (najmanje isprazna od sestara Featherington) odjenula je limunsko žutu opravu koja čovjeku u ustima ostavlja kiseli okus.

To je barem impliciralo da je Penelope najinteligentnija članica svoje obitelji, iako taj kompliment ni u kom slučaju nije zvučao kao pohvala.

Ali Penelope nije bila jedina koju je izdvojila ta otrovna autorica tračerske kolumne. Tamnokosa Kate Sheffield bila je u svojoj žutoj opravi uspoređena s opjevanim sunovratom, a Kate se na kraju udala za Anthonyja Bridgertona, Colinova starijeg brata i vikonta, glavom i bradom!

Tako je Penelope ipak imala neku nadu.

Zapravo, ne baš. Znala je ona da se Colin neće oženiti njome, ali barem je plesao s njom na svakom balu i nasmijavao je, a svako toliko je i ona njega uspjela nasmijati, i znala je da će to morati biti dovoljno.

I tako je Penelopin život tekao dalje. Stigla je njezina treća sezona, pa zatim i četvrta. Njezine dvije starije sestre, Prudence i 17

Julia Quinn

Phillippa su konačne našle supruge i odselile se. Gospođa Featherington se još uvijek nadala da bi i Penelope ipak možda mogla pronaći muža, s obzirom na to da je Prudence i Phillippi trebalo pet sezona da ščepaju svoje muževe, ali Penelope je znala da joj je sudbina namijenila da ostane usidjelicom. Ne bi bilo fer udati se za nekoga kad je bila tako očajnički zaljubljena u Colina. I možda, tamo u najdaljim zakutcima njezina mozga – u onom najudaljenijem kutku, zametnuto iza francuskih konjugacija koje nikad nije svladala i aritmetike koju nikad nije rabila – još je čuvala najsitniju iskru nade.

Sve do onog dana. Čak i sada, sedam godina kasnije, još uvijek je taj dan nazivala onaj dan.

Bila je otišla do Bridgertonovih, kao što je to često činila, na čaj s Eloise i njezinom majkom i sestrama. Bilo je to neposredno prije nego što se Eloisin brat Bridgerton oženio Sophie, samo on tada nije znao tko je ona zapravo, i,… dobro, to nije važno, važno je samo to da je to možda bila jedina doista značajna tajna u prošlom desetljeću koju lady Whistledown nije uspjela razotkriti.

Dakle, hodala je sama glavnim predvorjem, osluškujući svoje korake koji su odjekivali mramornim pločicama, krećući se prema izlazu iz kuće. Upravo si je namještala plašt i spremala se prošetati kratku udaljenosti do vlastite kuće (koja je zapravo bila odmah iza ugla), kad je začula glasove. Muške glasove. Muške bridgertonovske glasove.

Bila su to tri starija brata Bridgerton. Anthony, Benedict i Colin. Vodili su jedan od onih razgovora kakve muškarci običavaju voditi, onakve kad puno mrmljaju i jedan drugoga zadirkuju. Penelope je oduvijek uživala gledati kako Bridgertoni komuniciraju na ovaj način; oni su bili tako divna obitelj.

18

Gospodin Bridgerton

Penelope ih je vidjela kroz otvorena vrata, ali nije uspijevala čuti što govore sve dok nije došla do kućnog praga. I tada se dogodilo ono što će ju proganjati čitavog života, taj katastrofalno loš izbor trenutka u kojem je zakoračila kroz vrata. Prvi glas koji je bila čula u tom trenutku bio je Colinov, a riječi nisu bile nimalo ljubazne. „… i zasigurno se neću oženiti Penelopom Featherington!“ „Oh“, izletjelo joj je prije nego što je uspjela razmisliti, cijuk koji je proparao zrakom poput loše ugođene zviždaljke.

Trojica Bridgertona okrenula su se prema njoj s jednakim prestravljenim izrazom na licima, i Penelope je znala da je upravo zakoračila u ono što će zasigurno biti pet najgorih minuta njezina života.

Neko vrijeme, koje se činilo kao čitava vječnost, nije rekla ništa, a zatim, konačno, s dostojanstvom za koje nije znala da ga ima, pogleda Colina ravno u oči i reče: „Nikad nisam tražila od tebe da se oženiš mnome.“ Njegovi su obrazi od ružičastih postali crveni. Zinuo je, ali iz usta mu nije izašao ni jedan glas. Bilo je to, pomisli Penelope s kiselim zadovoljstvom, vjerojatno prvi put u njegovu životu da je ostao bez riječi. „I nikad nisam...” Penelope, grčevito proguta slinu. „Nikad nisam nikomu rekla da želim postati tvojom ženom.” „Penelope“, Colin konačno uspije progovoriti, „jako mi je žao.” „Nemaš se zašto ispričavati“, reče ona. „Ne“, uporno će Colin, „imam. Povrijedio sam tvoje osjećaje i...” „Nisi znao da sam tu.” „Ali bez obzira na to...” „Nećeš se oženiti mnome“, reče ona glasom koji joj je zazvučao vrlo strano i isprazno. „Nema ništa loše u tome. Ni ja se neću udati za tvoga brata Benedicta.”

Benedict je očito nastojao ne gledati u njih, no ovo mu je privuklo pozornost. Penelope stisne dlanove u šake na rukama koje su joj visjele uz tijelo. „Njegovi osjećaji neće biti povrijeđeni ako izjavim da se neću udati 19

Julia Quinn

za njega.” Okrene se prema Benedictu i pogleda ga znakovito ravno u oči: „Nije li tako, gospodine Bridgerton?” „Naravno“, hitro odgovori Benedict. „Dakle, to smo riješili“, reče ona strogo, zapanjena što joj konačno iz usta izlaze baš prave riječi. „Ničiji osjećaji nisu povrijeđeni. A sada me ispričajte, gospodo, trebala bih poći kući.”

Trojica gospode se istoga trenutka razmaknu kako bi je propustili i ona bi uspjela umaknuti da Colin iznenada ne ispali: „Nisi povela sobaricu sa sobom?”

Ona odmahne glavom. „Stanujem odmah iza ugla.” „Znam, ali...” „Ja ću vas otpratiti“, uglađeno reče Anthony. „Doista nije potrebno, gospodine lorde.” „Učinite mi zadovoljstvo”, reče on tonom kojim joj je jasno dao do znanja da ona tu nema nikakvog izbora.

Ona kimne i njih dvoje pođu zajedno niz ulicu. Nakon što su prošli otprilike tri kuće, Anthony reče glasom začudo punim poštovanja: „On nije znao da ste vi ondje.“ Penelope osjeti kako su joj se kutovi usana stisnuli – ne od ljutnje, već jednostavno od umora i rezigniranosti. „Znam“, odgovori mu. „On nije okrutna osoba. Vjerujem da ga vaša majka gnjavi da se oženi.“ Anthony kimne. Namjere lady Bridgerton da sretno oženi ili uda svako od svoje osmero djece bile su čuvene. „Ja joj se sviđam“, reče Penelope. „Mislim na vašu majku. Bojim se da ona ne vidi dalje od toga. Ali istina je da nije važno hoće li joj se Colinova nevjesta sviđati ili ne.“ „Pa, nisam baš siguran“, zamišljeno će Anthony, ne zvučeći nimalo poput zastrašujućeg i vrlo uglednog vikonta već više kao dobro odgojeni sin. „Ja ne bih volio biti oženjen nekom koja se mojoj majci ne bi sviđala.“ Odmahnuo je glavom na način iz kojeg se jasno moglo iščitati veliko strahopoštovanje prema majci. „Ona je prirodna sila.“ 20

Gospodin Bridgerton

„Vaša majka ili vaša žena?“ On je otprilike pola sekunde razmišljao o tom pitanju. „Obje.“ Hodali su nekoliko trenutaka, a zatim Penelope izvali: „Colin bi trebao otići.“ Anthony je pogleda sa znatiželjom. „Oprostite, molim vas?“ „On bi trebao otići. Putovati. On se još nije spreman oženiti, a vaša majka se neće moći obuzdati, stalno će vršiti pritisak na njega. Ona ima dobre namjere…“ Penelope se užasnuto ugrize za usnicu. Nadala se da vikont neće pomisliti da ona sada tu kritizira lady Bridgerton. Što se nje ticalo, nije bilo veće dame u cijeloj Engleskoj. „Moja majka uvijek ima dobre namjere“, reče Anthony s odobravajućim smiješkom. „No možda vi imate pravo. Možda bi on doista trebao otputovati. Colin uistinu uživa u putovanjima. Iako se upravo vratio iz Walesa.“ „Uistinu?“ promrmlja pristojno Penelope, kao da nije jako dobro znala da je on bio u Walesu.“ „Evo nas“, rekao je kimnuvši joj na odgovor. „Ovo je vaša kuća, zar ne?“ „Da. Hvala vam na pratnji.“ „Bilo mi je zadovoljstvo, uvjeravam vas.“ Penelope je gledala neko vrijeme za njim dok je odlazio, a zatim ušla u kuću i zaplakala.

Sljedećeg se dana u Društvenom biltenu lady Whistledown pojavila sljedeća zabilješka: Ha, kakvog li uzbuđenja jučer na ulaznim stubama rezidencije lady Bridgerton u ulici Bruton!

Prvo je Penelope Featherington viđena u društvu ne jednog, ne dvojice, već TROJICE braće Bridgerton, što je za ovu jadnu djevojku, koja je sramotno poznata po nevidljivosti u društvu, bio dosad neviđen podvig. Nažalost (ali vjerojatno očekivano) za gospođicu Featherington, kad je konačno otišla doma, pod ruku je držala vikonta, jedinog oženjenog od trojice.

21

Julia Quinn

Ako gospođica Featherington nekako uspije odvući jednog od braće Bridgerton do oltara, to bi zacijelo značilo kraj svijeta kakvog poznajemo, a Vaša autorica, koja iskreno priznaje da u takvom svijetu ne bi znala živjeti, bit će prisiljena istoga časa dati otkaz na svom poslu. Činilo se da čak i lady Whistledown razumije uzaludnost Penelopinih osjećaja za Colina.

Godine su letjele, a nekako, ni ne shvaćajući kad i kako se to dogodilo, Penelope više nije bila debitantica i našla se sjedeći u društvu s pratiljama, promatrajući kako njezina mlađa sestra Felicity – zasigurno jedina od sestara Featherington koja je bila blagoslovljena i prirodnom ljepotom i šarmom – uživa u svojim londonskim sezonama.

Colinu su se putovanja jako svidjela i počeo je sve više vremena provoditi izvan Londona; činilo se da svakih nekoliko mjeseci kreće na neko novo putovanje. Kad je boravio u gradu, uvijek bi sačuvao jedan ples i jedan osmijeh za Penelope, a ona se nekako uspijevala pretvarati da se ništa nikad nije dogodilo, da on nikada nije javno na ulici objavio kako mu se ona ne sviđa, da njezini snovi nikad nisu bili skršeni.

Tijekom njegovih rijetkih boravaka u gradu, uvijek je izgledalo da su se njih dvoje zadovoljili nekim opuštenim, iako ne baš jako dubokim, prijateljstvom. A to je bilo sve čemu se jedna skoro dvadesetosmogodišnja usidjelica mogla nadati, zar ne?

Neuzvraćena ljubav nikad nije jednostavna, ali Penelope Featherington se barem navikla na nju.

22

1. POGLAVLJE

Majke koje su naumile udati svoje kćeri pršte od radosti – Colin Bridgerton se vratio iz Grčke!

Objasnit ću o čemu se radi onim najdražim (i neupućenim) čitateljima koji su ove godine prvi put u gradu. Gospodin Bridgerton je treći od legendarnog niza od osam braće i sestara Bridgerton (otud i ime Colin, koje počinje slovom C; njemu prethode Anthony i Benedict, a nakon njega slijede Daphne, Eloise, Francesca, Gregory i Hyacinth).

Iako gospodin Bridgerton nema plemićku titulu i malo je vjerojatno da će ju ikad imati (on je sedmi u redu za titulu vikonta Bridgertona, iza dva sina trenutnog vikonta, svog starijeg brata Benedicta i njegova tri sina), ipak ga se smatra glavnim ulovom ove sezone, zahvaljujući njegovom bogatstvu, njegovom licu, njegovom stasu i, najviše od svega, njegovom šarmu. Međutim, teško je predvidjeti hoće li gospodin Bridgerton ove sezone pokleknuti pred bračnim blaženstvom; on je svakako u dobi pogodnoj za ženidbu (trideset tri), ali nikad nije pokazao odlučno zanimanje za bilo koju damu odgovarajućeg podrijetla, a da stvari budu još kompliciranije, ima nezgodnu sklonost da u trenutku napusti London i odjuri u neku egzotičnu destinaciju.

Društveni bilten lady Whistledown, 2. travnja 1824.

P

ogledajte ovo! cijuknula je Portia Featherington. „Colin Bridgerton se vratio!“ Penelope podigne pogled sa svog veza. Njezina majka je čvrsto držala posljednje izdanje Društvenog biltena lady Whistledown na 23

Julia Quinn

način na koji bi Penelope, rekli bismo, mogla držati konopac kad bi visjela s neke zgrade. „Znam“, promrmljala je.

Portia se namršti. Mrzila je kad je netko – bilo tko – saznao za neki trač prije nje. „Kako si ti došla do Whistledowna prije mene?

Rekla sam Briarlyju da mi ga spremi i da ga nikome ne da pipnuti…“ „Nisam to pročitala u Whistledownu“, prekine je Penelope, prije nego što njezina majka ode koriti sirotog batlera koji je ionako živio pod velikim stresom. „Felicity mi je rekla. Sinoć. Hyacinth Bridgerton joj je rekla.“ „Tvoja sestra provodi jako puno vremena kod Bridgertonovih.“ „Kao i ja“, istakne Penelope, pitajući se kamo ovo vodi.

Portia kucne prstom po bradi, kao što je uvijek činila kad bi nešto smišljala ili spletkarila. „Colin Bridgerton je u dobi kad bi trebao tražiti ženu.“ Penelope je uspjela trepnuti trenutak prije nego što je izbečila oči. „Colin Bridgerton se neće vjenčati s Felicity!“ Portia slegne ramenima. „I čudnije su se stvari događale.“ „Ja se toga ne sjećam“, promrmlja Penelope. „Anthony Bridgerton se oženio onom Kate Sheffield, a ona je bila još nepopularnija od tebe.“ To baš i nije bila istina; Penelope je smatrala da su njih dvije bile jednako nisko na društvenoj ljestvici. Ali nije imalo smisla reći to majci koja je vjerojatno smatrala da je svojoj trećoj kćeri udijelila kompliment rekavši da nije bila najnepopularnija djevojka te sezone.

Penelope skupi usnice. „Komplimenti“ njezine majke obično su ubadali poput osa. „Nemoj misliti da te kritiziram“, reče Portia, sva se rastapajući od brižnosti. „Zapravo, meni je drago što si ti ostala usidjelicom.

24

Gospodin Bridgerton

Ja sam sama na ovom svijetu, imam samo svoje kćeri, i utješno je znati da će se jedna od njih brinuti za mene u mojoj starijoj dobi.“ Penelope je imala viziju te budućnosti – budućnosti koju je njezina majka upravo opisala – i dobila je iznenadni poriv da pobjegne i uda se za dimnjačara. Odavno je prihvatila činjenicu da će zauvijek ostati usidjelicom, ali nekako se uvijek zamišljala u vlastitoj lijepoj maloj kući u nizu ili možda u udobnoj kolibi pokraj mora.

Ali u posljednje vrijeme Portia ju je gnjavila razgovorima u kojima je spominjala svoju starost i činjenicu kako je sretna što ima Penelope koja će se brinuti o njoj. Nije se osvrtala na činjenicu da su se i Prudence i Philippa udale za imućne muškarce i da su posjedovale dovoljno sredstava kojima bi omogućile svojoj majci udoban život. Ili na činjenicu da je i sama Portia bila dovoljno imućna; kad je njezina obitelj odvojila novac za njezin miraz, jedna četvrtina pospremljena je na njezin bankovni račun.

Ne, kad je Portia govorila o tome da se o njoj treba „brinuti“, nije govorila o novcu. Ono što je njoj trebalo bio je rob.

Penelope uzdahne. Bila je pregruba prema svojoj majci, iako je to bilo samo u mislima. Prečesto je to radila. Majka ju je voljela.

Znala je da je majka voli. A i ona je voljela svoju majku.

Stvar je bila samo u tome da joj se ponekad ta njezina majka nije nimalo sviđala.

Nadala se da je to ne čini lošom osobom. Ali iskreno, njezina majka bi stavljala na kušnju strpljivost čak i najljubaznije i najnježnije kćeri, a Penelope će prva to priznati, znala je povremeno biti i malo previše sarkastična. „Zašto misliš da se Colin i Felicity ne bi mogli vjenčati?“ upita Portia.

Penelope je zapanjeno pogleda. Mislila je da je ta tema završena. Kao da nije znala kakva joj je majka. A majka joj je bila jako 25

Julia Quinn

uporna osoba. „Pa“, reče polako Penelope, „prije svega, ona je dvanaest godina mlađa od njega.“ „Pih“, reče Portia, odmahnuvši rukom. „To je ništa i ti to dobro znaš.“ Penelope se namršti, zatim jaukne jer se slučajno ubola iglom u prst. „Uostalom“, nastavi nehajno Portia, „on je…“ – pogleda u Whistledown i potraži gdje je napisano koliko mu je točno godina – „star točno trideset tri godine! Kako bi on uopće mogao izbjeći dvanaest godina razlike između sebe i svoje žene? Zasigurno ne očekuješ da bi se on mogao oženiti nekom tvoje dobi.“ Penelope usiše ozlijeđeni prst iako je znala da je to beznadno nepristojno. Ali morala je staviti nešto u usta da ne bi mogla izgovoriti nešto ružno i nešto strašno pakosno.

Sve što je njezina majka rekla bila je istina. U velikom broj vjenčanja u visokom društvu – možda čak i u većina njih – sklapali su se brakovi između muškaraca i djevojaka koje su bile dvanaest ili više godina mlađe od njih. Ali nekako se razlika u godinama između Colina i Felicity činila još veća, možda zbog…

Penelope nije uspijevala skinuti izraz gađenja s lica. „Ona mu je poput sestre. Poput male sestrice.“ „Doista, Penelope. Ja ne mislim…“ „To je skoro kao incest“, promrmlja Penelope. „Što si to rekla?

Penelope se ponovno uhvati veza. „Ništa.“ „Sigurna sam da si nešto rekla.“ Penelope odmahne glavom. „Nakašljala sam se. Možda si čula…“ „Čula sam kako si nešto rekla. Sigurna sam.“ Penelope zastenje. Predstojao joj je dug i naporan život. „Majko“, reče, sa strpljivošću, ako već ne sveca, onda barem vrlo 26

Gospodin Bridgerton

predane opatice, „Felicity je praktički zaručena za gospodina Albansdalea.“ Portia doslovno počne trljati dlanove. „Neće se ona zaručiti njime ako uspije uhvatiti Colina Bridgertona.“ „Felicity će radije umrijeti nego naganjati Colina.“ „Naravno da neće. Ona je mudra djevojka. Svima je jasno da je Colin Bridgerton bolji ulov.“ „Ali Felicity voli gospodina Albansdalea!“ Portia se skruši u svojem savršeno tapeciranom stolcu. „To je točno.“ „Također“, doda Penelope strastveno, „gospodin Albansdale je poprilično imućan.“ Portia krene kuckati kažiprstom po obrazu. „Istina. Nije“, reče oštro, „toliko imućan kao Bridgerton, ali vjerujem da njegov imetak nije mačji kašalj.“ Penelope je znala da je došao trenutak da odustane od daljnjeg razgovora, ali nije se mogla zaustaviti još jednom posljednji put. „Uistinu, majko, on savršeno odgovara Felicity. Mi bismo trebali biti presretni zbog nje.“ „Znam, znam“, gunđala je Portia. „Samo se radi o tome da sam ja tako silno željela da mi se barem jedna kći uda za Bridgertona.

Kakav bi to tek uspjeh bio! Tjednima bih bila glavnom temom razgovora u Londonu. Možda i godinama.“ Penelope zabije iglu u jastuk kraj sebe. Bilo je to prilično budalast način da se ispuše, ali u suprotnom bi skočila na noge i zaurlala A što sa mnom? Portia je izgleda mislila da kad se Felicity jednom uda, sve njezine nade za brak s jednim od Bridgertona bit će zauvijek pokopane. Ali Penelope je još uvijek bila neudana – zar to nije baš ništa značilo?

Je li se bilo pretjerano nadati da njezina majka osjeća jednak ponos za nju kao što osjeća za ostale tri kćeri? Penelope je znala da 27

Julia Quinn

je Colin neće izabrati za svoju nevjestu, ali zar ne bi jedna majka trebala biti barem malo slijepa na mane svoje djece? Penelopi je bilo kristalno jasno da ni Prudence, ni Philippa, a čak ni Felicity nikada nisu imale šanse s nekim od Bridgertona. Zašto je njezina majka mislila da njihov šarm toliko nadilazi Penelopin?

Dobro, Penelope je morala priznati da je Felicityna popularnost znatno nadmašivala popularnost sve njezine tri sestre zajedno. Ali Prudence i Philippa nikada nisu bile Neusporedive. One su također lebdjele na rubovima plesnih dvorana, jednako kao i Penelope.

Osim, naravno, činjenice da su one sada bile udate. Penelope se ne bi ni pomislila udati ni za jednog od njihovih muževa, ali one su sada barem bile nečije supruge.

Srećom, međutim, Portijine misli su se već preselile na zelenije pašnjake. „Moram posjetiti Violet“, rekla je. „Colinov povratak zacijelo joj je donio veliko olakšanje.“ Sigurna sam da će lady Bridgerton biti presretna što te vidi“, reče Penelope. „Jadna ona“, reče Portia, uzdahnuvši dramatično. „Ona se tako silno brine za njega, znaš…“ „Znam.“ „Kažem ti, jedna majka to ne bi trebala podnositi. On se potuca naokolo, samo dragi Bog zna gdje, po zemljama koje su potpuno divlje…“ „Koliko ja znam, Grci su kršćani“, promrmlja Penelope, vrativši pogled na svoj vez. „Ne budi drska, Penelope Anne Featherington, oni su katolici!“ Portia zadrhti kad izgovori posljednju rije. „Oni uopće nisu katolici“, odgovori Penelope, odustajući od vezenja koji je odložila sa strane. „Oni su grčki pravoslavci.“ „Eto vidiš, nisu pripadnici engleske crkve“, reče Portia šmrknuvši nosom. „S obzirom na to da su Grci, mislim da ih to nije previše briga.“ 28

Gospodin Bridgerton

Portia ju s neodobravanjem pogleda ispod oka. „A kako ti uopće znaš to o grčkoj religiji, pitam se ja? Ne, nemoj mi reći“, reče Portia teatralno odmahnuvši rukom. „Ti si to negdje pročitala.“ Penelope je samo treptala dok je smišljala odgovarajući odgovor. „Voljela bih da ne čitaš toliko puno“, uzdahne Portia. „Vjerojatno sam te mogla odavno udati da si se malo više usredotočila na društvene vještine, a manje na… manje na…“ Penelope je morala pitati. „Manje na što?“ „Ne znam. Što god ti to radiš zbog čega stalno zuriš u nebo i sanjariš.“ „Ja to samo razmišljam“, reče Penelope tiho. „Nekad jednostavno volim stati i razmišljati.“ „Stati s čim?“ željela je znati Portia.

Penelope nije odoljela da se ne nasmiješi. Portijin upit jasno je pokazao po čemu su se sve razlikovale majka i kćeri. „Ni s čim, majko“, reče Penelope. „Uistinu.“ Portia je djelovala kao da želi još nešto reći, ali onda odluči da joj je pametnije šutjeti. Ili je možda samo bila gladna, s obzirom na to da je uzela kolačić s pladnja za čaj i ubacila ga u usta.

Penelope je sama posegnula za tim zadnjim kolačićem, ali je odlučila da je bolje da ga pojede njezina majka. Na taj će način barem neko vrijeme šutjeti. Posljednja stvar koju je željela bila je još jedan razgovor o Colinu Bridgertonu. „Colin se vratio!“ Penelope podigne pogled sa svoje knjige – Kratke povijesti Grčke – i ugleda Eloise Bridgerton kako je nahrupila u njezinu sobu.

Kao i obično, Eloise nisu najavili. Batler Featherington bio je toliko naviknut vidjeti je ovdje da se prema njoj odnosio kao prema članu obitelji.

29

Julia Quinn

„Uistinu?“ upita Penelope, glumeći (po svom mišljenju) prilično realistično ravnodušnost. Naravno, sklonila je Kratku povijest Grčke iza Mathilde, romana S. R. Fielding koji je prošle godine napravio veliku buru. Svi su imali primjerak Mathilde na noćnom ormariću.

A bila je dovoljno velika da zakloni Kratku povijest Grčke.

Eloise sjedne na stolac Penelopinog radnog stola. „Kažem ti, jako je preplanuo. Sve to vrijeme provedeno na suncu, pretpostavljam da je to razlog.“ „Bio je u Grčkoj, zar ne?“ Eloise odmahne glavom. „Rekao je da tamo eskalirao rat pa je bilo preopasno. Zato je umjesto u Grčku otišao na Cipar.“ „Ma nemoj mi reći“, reče Penelope sa smiješkom. „Lady Whistledown je ipak u nečemu pogriješila.“ Eloise se nasmije onim drskim Bridgertonovskim smiješkom i Penelope još jednom pomisli kako je sretna što joj je Eloise najbolja prijateljica. Njih su dvije nerazdvojne još otkad im je bilo sedamnaest godina. Zajedno su proživjele svoje londonske sezone i, zajedno su postale zrele osobe, i, na veliku žalost svojih majki, zajedno su završile kao usidjelice.

Eloise je tvrdila da nije pronašla pravu osobu.

Penelope, naravno, nitko nije ništa pitao. „Je li mu bilo lijepo na Cipru?“ upita Penelope.

Eloise uzdahne. „Rekao je da je bilo sjajno. Kako bih ja silno željela putovati. Čini mi se da su svi negdje bili osim mene.“ „I mene“, podsjeti je Penelope. „I tebe“, složi se Eloise. „Hvala Bogu na tome.“ „Eloise!“ uzvikne Penelope i mlatne prijateljicu jastukom. Ali i ona je zahvaljivala Bogu na Eloise. Mnogo žena čitavog života ne pronađe tako blisku prijateljicu, a ona je imala nekoga kome je mogla reći sve. Zapravo, skoro sve. Penelope joj nikad nije otkrila svoje osjećaje za Colina, iako je znala da Eloise vjerojatno 30

Gospodin Bridgerton

zna istinu. Eloise je bila previše taktična da bi to spominjala, što je samo potvrdilo Penelopino uvjerenje da je Colin nikada neće voljeti. Da je Eloise pomislila, bar samo na trenutak, da Penelope ima ikakvu šansu upecati Colina, ona bi već počela spletkariti, a na provodadžijskoj bi joj strategiji pozavidjeli i pravi generali.

Istina je bila da je Eloise voljela petljati u sve i svašta. „… a zatim mi je rekao da je voda bila tako uzburkana da je povraćao preko ograde broda i…“ Eloise se namršti. „Ti me uopće ne slušaš. „Ne“, prizna Penelope. „Zapravo, da. Slušala sam te djelomično. Ne vjerujem da ti je Colin uistinu rekao kako je povraćao.“ „Pa, ja sam mu sestra.“ „Bit će jako ljutit kažeš li mu da si mi to ispričala.“ Eloise odmahne rukom na to. „Neće mi zamjeriti. A tebe ionako doživljava kao još jednu sestru.“ Penelope se nasmiješi, ali istovremeno uzdahne. „Majka ga je pitala – naravno – planira li ostati u gradu tijekom sezone“, nastavi Eloise, „i – naravno – on je bio strašno neodređen, ali onda sam ga ja odlučila ispitati…“ „To je bilo jako mudro od tebe“, promrmlja Penelope.

Eloise sad baci onaj jastuk na Penelope. „I konačno sam ga natjerala da prizna da hoće, misli da će ostati barem nekoliko mjeseci.

Ali onda je on mene natjerao da obećam da to neću otkriti majci.“ „Čuj, to baš nije…“ – Penelope se nakašlje – „previše inteligentno od njega. Bude li vaša majka pomislila da je on ovdje neko ograničeno vrijeme, udvostručit će napore da ga oženi. A ja sam mislila da je upravo to ono što se on silno trudi izbjeći.“ „I meni se čini da mu je to cilj u životu“, složila se Eloise. „Ako je uljuljka da pomisli kako nema žurbe, možda ga neće toliko gnjaviti.“ „Zanimljiva zamisao“, reče Eloise, „ali to je vjerojatno istinitije u teoriji nego u praksi. Moja majka je tako odlučna u namjeri da 31

Julia Quinn

ga oženi da nema veze hoće li pojačati pritisak. Njezin trenutni pritisak je dovoljan da ga sasvim izludi.“ „Može li netko dvostruko poludjeti?“ zamišljeno će Penelope.

Eloise nakrivi glavu. „Ne znam“, reče. „I nisam sigurna želim li to saznati.“ Obje su neko vrijeme šutjele (što je bila vrlo rijetka pojava), a onda Eloise iznenada skoči na noge i reče: „Moram ići.“ Penelope se nasmiješi. Ljudi koji nisu dobro poznavali Eloise mislili su da ona često mijena temu razgovora (i vrlo naglo), ali Penelope je znala da se istina skriva u nečem drugom. Kad je Eloise nešto odlučila, ona nije bila sposobna odustati od toga. Što je značilo da ako Eloise odjednom želi otići, to je vjerojatno imalo veze s nečim o čemu su razgovarale ranije toga popodneva, i… „Colina očekuju na čaju“, objasni Eloise. Penelope se nasmiješi.

Obožavala je biti u pravu. „Bilo bi dobro da dođeš i ti“, reče Eloise.

Penelope odmahne glavom. „On se sigurno zaželio svoje obitelji.“ „Vjerojatno si u pravu“, reče Eloise, lagano kimnuvši. „Onda dobro, moram ići. Strašno mi je žao što sam tako kratko ostala, ali morala sam se uvjeriti da znaš da se Colin vratio doma.“ „Whistledown“, podsjeti je Penelope. „Točno. Otkud toj ženi sve te informacije?“ reče Eloise, zatresavši glavom u čuđenju. „Kažem ti, ona toliko zna o mojoj obitelji da se pitam trebam li u strahu.“ „Neće ona to moći unedogled“, komentirala je Penelope, ustajući da bi ispratila prijateljicu. „Netko će na kraju otkriti tko je ona, slažeš li se?“ „Ne znam.“ Eloise stavi ruku na kvaku, okrene je i otvori vrata. „To sam ja također mislila. Ali prošlo je već deset godina.

32

Gospodin Bridgerton

Zapravo, i više. Da ju je netko trebao razotkriti, vjerujem da bi je već razotkrio.“ Penelope isprati Eloise niz stube. „Jednom će i ona pogriješiti.

Mora pogriješiti. I ona je samo ljudsko biće.“ Eloise se nasmije. „A ja sam je svrstala među niža božanstva.“ Penelope se nesvjesno naceri.

Eloise stane i okrene se tako naglo da se Penelope zaletjela ravno u nju pa su se njih dvije skoro survale niz posljednjih nekoliko stuba. „Znaš li što?“ upita Eloise. „Nemam ni najblažeg pojma.“ Eloise se nije dalo ni namrštiti na ovo. „Kladim se da je ona već napravila neku pogrešku“, reče. „Molim?“ „Ti si to sama rekla. Ona – ili je to možda on, pretpostavlja – piše tu kolumnu više od desetljeća. Nitko ne može ništa raditi tako dugo bez ijedne pogreške. Znaš li što ja mislim?“ Penelope nestrpljivo raširi ruke. „Mislim da je problem u tome što smo mi svi preglupi da bismo primijetili njezine pogreške.“ Penelope je zurila u nju jedan trenutak, a zatim prasne u smijeh. „O, Eloise“, reče, brišući suze s očiju. „Ja te stvarno volim.“ Eloise se naceri. „I to je baš dobra stvar, s obzirom da sam usidjelica. Trebale bismo osnovati zajedničko kućanstvo kad navršimo trideset godina i kad budemo stare i ružne.“ Penelope se uhvati za tu zamisao kao za čamac za spašavanje. „Uistinu misliš da bismo to mogle?“ uzvikne. A zatim, prigušenim glasom, pogleda krišom uz i niz predvorje. „Majka je počela uznemirujuće često pričati o svojoj starosti.“ „Što je u tome toliko uznemirujuće?“ „Ja sam u svim njezinim vizijama, uvijek pri ruci, dvorim je.“ „O, Bože.“ 33

Julia Quinn

„Ovo je blaža psovka od one koju sam ja imala na pameti.“ „Penelope!“ Ali Eloise se cerila. „Ja volim svoju majku“, reče Penelope. „Znam da je voliš“, reče Eloise, vrlo umirujućim glasom. „Ne, uistinu je volim.“ Lijevi ugao Eloisinih usta počeo je titrati. „Znam da je voliš.

Uistinu.“ „Samo je riječ o tome…“ Eloise podigne ruku. „Ne moraš mi ništa više reći. Ja te savršeno razumijem. Ja… O! Dobar dan, gospođo Featherington!“ „Eloise“, reče Portia, užurbano koračajući prema njima. „Nisam znala da si ovdje.“ „Samozatajna sam kao i uvijek“, reče Eloise. „I lukava čak.“ Portia joj se suosjećajno osmjehne. „Čula sam da ti se brat vratio u grad.“ „Da, svi smo presretni zbog toga.“ „Sigurna sam da jeste, pogotovo tvoja majka.“ „Svakako. Ona je sva izvan sebe od radosti. Vjerujem da već radi popis.“ Portia sva živne, onako kao bi uvijek živnula kad bi čula nešto što bi se moglo protumačiti kao trač. „Popis? Kakav popis?“ „Pa, znate, isti onaj popis koji je napravila za svu svoju odraslu djecu. Poželjni supružnici i tako to.“ „Pitam se ja“, reče Penelope hladno, „što to znači ‚i tako to‘.“ „Ona ponekad u taj popis uključi jednu ili dvije osobe koje su beznadno neprikladne samo da bi naglasila kvalitete pravih mogućnosti.“ Portia se nasmije. „Penelope, možda će onda i tebe staviti na Colinov popis.“ Penelope se nije smijala. A nije ni Eloise. Portia to izgleda nije primijetila.

34

Gospodin Bridgerton

„Dobro, vrijeme mi je poći“, reče Eloise, nakašljavši se kako bi ublažila neugodu dvoje od troje ljudi u tom predvorju. „Colina očekujemo na čaju. Majka želi da čitava obitelj bude nazočna.“ „Hoćete li svi stati?“ upita Penelope. Dom lady Bridgerton bio je prostran, ali ukupan broj djece, njihovih supružnika i unuka u obitelji Bridgerton dosegao je brojku od dvadeset jedan. Bila je to velika obitelj.“ „Ići ćemo u kuću Bridgerton“, objasni Eloise. Njezina majka iselila se iz službene londonske rezidencije obitelji Bridgerton nakon što joj se najstariji sin oženio. Anthony, koji je bio vikont od svoje osamnaeste, rekao je Violet da ne mora ići, ali ona je inzistirala na tome da njemu i njegovoj ženi treba privatnost. I tako su Anthony i Kate živjeli u kući Bridgerton sa svoje troje djece, dok je Violet sa svojom neoženjenom i neudatom djecom (osim Colina koji je imao vlastiti momački stan) živjela nekoliko ulica dalje na adresi Ulica Bruton broj 5. Nakon godinu dana neuspješnih pokušaja da nadjenu ime novom domu lady Bridgerton, obitelj je jednostavno prigrlila naziv Broj pet. „Lijepo se provedi“, reče Portia. „Moram sad pronaći Felicity.

Kasnimo na sastanak s modisticom.“ Eloise je promatrala Portiu kako nestaje uz stube, a zatim se obrati Penelope: „Čini mi se da tvoja sestra provodi jako mnogo vremena kod modistice.“ Penelope slegne ramenima. „Felicity izluđuju sve te probe, ali ona je majčina jedina nada za istinski veličanstvenu udaju. Bojim se da je uvjerena kako će Felicity upecati vojvodu bude li odjenula odgovarajuću opravu.“ „Zar ona nije praktički zaručena za gospodina Albansdalea?“ „Mislim da će je on sljedećeg tjedna službeno zaprositi. Ali dotad, majka smatra da je sve otvoreno.“ Ona zakoluta očima. „Bilo bi ti bolje da upozoriš brata da se drži podalje.“ 35

Julia Quinn

„Gregoryja?“ upita Eloise u nevjerici. „On još nije ni završio fakultet.“ „Colina.“ „Colina?“ Eloise prasne u smijeh. „O, ova ti je dobra.“ „To sam joj i ja rekla, ali znaš kakva je ona kad si nešto utuvi u glavu.“ Eloise se zasmijulji. „Slična je meni, pretpostavljam.“ „Nepokolebljiva do samog kraja.“ „Nepokolebljivost zna biti jako korisna stvar“, podsjeti je Eloise, „u prikladnom trenutku.“ „Točno“, uzvrati joj Penelope uz sarkastični smiješak, „ali u neprikladnom trenutku, to je noćna mora.“ Eloise se nasmije. „Razvedri se, prijateljice. Barem ti je dopustila riješiti se onih užasnih žutih oprava.“ Penelope spusti pogled na svoju jutarnju haljinu, koja je, po njezinom mišljenju, bila laskavo plave nijanse. „Prestala mi je birati odjeću kad je konačno shvatila da nemam nikakvih izgleda za udaju. Djevojka koja nema šansi za udaju nije vrijedna vremena i energije koju ona ulaže u modne savjete. Nije me pratila modistici već više od godinu dana. Koja sreća!“ Eloise se nasmiješi prijateljici čiji je ten poprimio prelijepu boju breskve kad god je odjenula opravu hladnijih tonova. „Svima je bilo jasno u kojem si trenutku dobila dozvolu sama birati svoju odjeću. Čak je i lady Whistledown to komentirala!“ „Sakrila sam tu kolumnu od majke“, priznala je Penelope. „Nisam željela da je to povrijedi.“ Eloise trepne nekoliko puta prije nego što reče: „Penelope, to je bilo jako lijepo od tebe.“ „Imam ja svojih svijetlih trenutaka kad me krasi ljubaznost i milosrđe.“ 36

Gospodin Bridgerton

„Čovjek bi pomislio“, reče Eloise namrštivši se, „da je glavna značajka ljubaznosti i milosrđa ne privlačiti pozornost na te vrline.“ Penelope napući usne dok je gurala Eloise prema vratima. „Zar ti ne trebaš poći doma?“ „Odlazim! Odlazim!“ I Eloise ode.

Bilo je, zaključio je Colin Bridgerton dok je ispijao gutljaj uistinu odličnog vinjaka, vrlo lijepo vratiti se u Englesku.

Bilo je, zapravo, prilično čudno to što se tako volio vratiti doma, jednako kao što je volio i otputovati. Za nekoliko mjeseci – najviše šest – zasvrbjet će ga da ponovno otputuje, ali zasad, Engleska u travnju činila mu se baš sjajnom. „Dobro je, je li?“ Colin podigne pogled. Njegov brat Anthony naslonio se na prednji dio svog masivnog radnog stola od mahagonija, podignuvši svoju čašu vinjaka prema Colinu.

Colin kimne. „Nisam shvaćao koliko mi nedostaje dok se nisam vratio. Mastika ima svojih čari, ali ovo“ – podigne svoju čašu – „je božanstveno.“ Anthony se ironično osmjehne. „A koliko dugo planiraš ovoga puta ostati?“ Colin odšeta do prozora i odglumi da gleda van. Njegov se brat nije potrudio sakriti svoje nezadovoljstvo Colinovom strasti za putovanjima. Zapravo, Colin ga nije mogao kriviti za to. Povremeno bi mu bilo teško poslati pisma kući pa je pretpostavljao da je ponekad njegova obitelj morala čekati mjesec dana ili čak dva mjeseca na vijesti o njemu. No iako je znao da mu ne bi bilo ugodno da je bio na njihovom mjestu – da nema pojma je li netko koga voli živ ili mrtav, da neprestano čeka kako će mu se na 37

Julia Quinn

vratima pojaviti glasnik – to nije bilo dovoljno da ga zadrži u Engleskoj na dulje vrijeme.

Svako toliko, on je jednostavno morao pobjeći. Nije bilo drugog načina kako bi se to opisalo.

Pobjeći daleko do visokog društva koje ga je smatralo šarmantnom bitangom i ničim više, daleko od Engleske koja je poticala mlađe sinove na karijeru u vojsci ili svećenstvu, što uopće nije odgovaralo njegovom temperamentu. Čak i daleko od svoje obitelji, koja ga je bezuvjetno voljela, ali nije imala pojma da ono što on zapravo želi, ono što istinski želi, jest nešto raditi.

Njegov brat Anthony bio je vikont, što je značilo beskrajnu odgovornost. Upravljao je posjedima, vodio obiteljske financije, brinuo se o dobrobiti bezbrojnih zakupaca i sluga. Benedict, Colinov četiri godine stariji brat, stekao je slavu kao umjetnik. Počeo je s olovkom i papirom, ali na poticaj svoje žene prešao je na slikanje uljenim bojama. Jedan od njegovih pejzaža sada visi u Nacionalnoj galeriji.

Anthony će zauvijek biti zapamćen u obiteljskom stablu kao sedmi vikont Bridgerton. Benedict će živjeti kroz svoje slike dugo nakon što ga više ne bude na svijetu.

Ali Colin nije imao ništa. On je upravljao malim imanjem koje mu je darovala njegova obitelj i odlazio je na zabave. Nikad ne bi ni pomislio reći kako se nije dobro zabavljao, ali ponekad je želio raditi i nešto drugo, a ne samo se zabavljati. Želio je svrhu. Želio je svoju ostavštinu. Želio je, ako već ne znati, onda se barem nadati, da će, kad ga više ne bude, biti zapamćen na neki drugi način, a ne samo u Društvenom biltenu lady Whistledown.

Uzdahnuo je. Nije ni čudno što je toliko vremena provodio na putovanjima. „Coline?“ pozove ga brat.

38

Gospodin Bridgerton

Colin se okrene i trepne. Bio je prilično siguran da ga je Anthony nešto pitao, ali negdje tijekom prekapanja po svojim mislima, zaboravio je što je to bilo. „Aha. Točno.“ Colin se nakašlje. „Bit ću ovdje tijekom sezone, najmanje toliko.“ Anthony ne reče ništa, ali bilo je teško propustiti zadovoljan izraz na njegovu licu. „Ako ništa drugo“, dodao je Colin, nabacivši svoj legendarni iskrivljeni osmijeh, „netko mora razmaziti tvoju djecu. Mislim da Charlotte nema ni približno dovoljno lutaka.“ „Ima ih samo pedeset“, reče Anthony sasvim bezizražajnim glasom. „Jadna djevojčica je strašno zanemarena.“ „Rođendan joj je krajem ovog mjeseca, zar ne? Mislim da ću je morati još malo zanemarivati.“ „Što se tiče rođendana“, reče Anthony, smjestivši se u veliku fotelju iza svog stola, „sljedeće nedjelje bit će tjedan dana do majčina rođendana.“ „Što misliš, zašto sam se vratio?“ Anthony ga pogleda ispod oka, a Colin je imao dojam da pokušava razabrati je li uistinu požurio doma radi majčina rođendana ili je jednostavno iskoristio priliku pohvaliti se, iako je to bila slučajnost. „Pripremit ćemo joj zabavu“, reče Anthony. „Dopustit će vam?“ Colin je znao iz iskustva da žene određene dobi ne uživaju u proslavama rođendana. Međutim, iako je njegova majka bila izuzetno lijepa, svakako je bila u godinama. „Bili smo prisiljeni poslužiti se ucjenom“, priznao je Anthony. „Pristala je na zabavu jer bismo u protivnom otkrili koliko ima godina.“ Colin nije trebao u tom trenutku ispiti gutljaj svog vinjaka; zagrcnuo se i jedva je uspio spriječiti da ne poprska vinjak po bratu. „Volio bih da samo to vidio.“ 39

Julia

Quinn Penelope Featherington u tajnosti obožava brata svoje najbolje prijateljice od… Zapravo, čini se da ga je oduvijek obožavala. Nakon što je pola svoga života izdaleka promatrala Colina Bridgertona, misli kako zna sve o njemu, sve dok ne naiđe na njegove najveće tajne – i tada shvati da ga uopće ne poznaje.

Colinu je dosadilo da ga svi smatraju tek praznoglavim šarmerom i muka mu je što je cijelo visoko društvo doslovno poludjelo za tračerskom kolumnisticom lady Whistledown.

No kad se Colin vrati s jednog od svojih putovanja u inozemstvo, otkrit će kako ništa više u životu nije isto, a ponajmanje Penelope Featherington! Tek će tada Colin otkriti da i Penelope ima svoje tajne.

Sada ovaj okorjeli neženja mora odlučiti je li mu Penelope najveća prijetnja ili jamstvo sretnog završetka?

w w w. moz aik- k njiga. hr

139,00 kn ISBN 978-953-14-1847-8