S. Enoch: Grijeh i osjećaji by Mozaik knjiga

Enoch

Suzanne Enoch jedna je od najpopularnijih američkih autorica ljubavnih romana. Naši su je čitatelji mogli upoznati čitajući roman Naputci o nedoličnom vladanju namijenjeni mladim gospođicama, Kako ukrotiti razvratnika, Ponoćni susret, Skandal na dvoru, a roman Grijeh i osjećaji četvrti je iz serije romana objavljenih pod naslovom S ovim prstenom... koja je osvojila čitatelje širom svijeta. Roman je s engleskoga prevela Zrinka Budak.

grijeh i osjećaji

Lady Eleanor žudi za slobodom i avanturom prije nego što završi u društveno prihvatljivom braku, s muškarcem kojeg će joj odabrati njezin neporočan stariji brat, vojvoda od Melbournea. Hrabro ustajući u obranu svojih prava Eleanor sastavlja deklaraciju o neovisnosti koja će ju osloboditi njegovog pretjerano zaštitničkog ponašanja. Jedini uvjet je da ne izazove skandal koji će baciti sjenu na dotad besprijekorno ime najuglednije londonske obitelji. Ali, može li naivna i nesikvarena djevojka izbjeći zamke koje na svakom koraku postavljaju pohotni i posrnuli lovci na bogatstvo njezine obitelji? Ironično, upravo će najveći londonski zavodnik sumnjive reputacije ali cijenjenog imena, ujedno i najbolji prijatelj Eleanorina brata, preuzeti nezamislivu ulogu njezinog viteza zaštitnika. Protiv svoje volje, neodoljivi osvajač i lomitelj ženskih srdaca, markiz od Deverilla, uplest će se u avanturu koja će svim akterima ove uzbudljive i napete priče iz temelja uzdrmati živote.

Suzanne

Suzanne Enoch Grijeh i osjećaji

� roman �

Enoch Suzanne

grijeh i osjećaji

▴ kako ukrotiti razvratnika

▴ pono ć ni susret

▴ skandal na dvoru

▴ grijeh i osje ć aji

w w w. moz aik- k njiga. hr

139,00 kn ISBN 978-953-14-1304-6

Samo se prepustite ovoj knjizi i bit ćete oduševljeni. - stephanie laurens

Grijeh i osjecaji OMOT.indd 1

9/5/13 10:46 AM

Suzanne Enoch Grijeh i osjeÄ&#x2021;aji

Naslov izvornika

Melita Redžić Savičić Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Lektorica

Ankica Tomić Grafički urednik

Ivica Jandrijević Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Fotografija na naslovnici

Denona, Zagreb, rujan 2013.

ISBN 978-953-14-1304-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 852450. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Suzanne Enoch

Grijeh i osjeÄ&#x2021;aji S engleskoga prevela zrinka budak

Poglavlje 1

alentine Corbett, markiz od Deverilla, podigao je čašu. – Nevolja na vidiku – promrmljao je, otpivši gutljaj viskija. – Ne valjda moj muž. – Lydia, lady Franch, uspravila se i uputila mu zabrinut pogled. – Ne, on još uvijek pilji u Genevieve DuMer. – Pomaknuvši se malo, Valentine je dobro mogao vidjeti profil lorda Francha na ulazu u sobu za kartanje. Pažnja postarijeg Francha ostala je usmjerena na obilno poprsje mlade gospođice DuMer dok su ćaskali. – On je običan vol – odgovori Lydia i ponovo spusti glavu. Napola zatvorivši oči, Valentine spusti ruke na stražnji dio vikontičina vrata, ohrabrivši je da nastavi s pružanjem usluge. Njegov se pak pogled vratio na zanimljiv igrokaz koji se upravo odvijao iza vela zavjesa. Lydia ponovo zastane. – Dakle, o kakvoj je nevolji riječ? – upita. – John Priestley je upravo poklonio bisernu narukvicu lady Eleanor Griffin i ona mu dopušta da joj ju pričvrsti na zapešće. Sljedeća opaska lady Franch bila je izrečena kroz zube i malo je škakljala, a Valentine je pretpostavio da je to bio zahtjev za malo više pojedinosti. Odložio je čašu s viskijem i rukom odmaknuo zavjesu. – Njih dvoje stoje tako da ih svi mogu vidjeti – nastavio je – uključujući i sva tri njezina brata. Uzdahnuo je, čvršće se pridržavajući za Lydijinu glavu dok je njezino njihanje postajalo sve zanosnije. – Nisam baš siguran da vojvoda od Melbournea odobrava to što njegova sestra prima darove od gospode – pogotovo u javnosti i pogotovo od idiota koji nije dostojan biti njezin prosac. 5

Suzanne Enoch

Malo je nagnuo glavu unazad, ludorije njegovih kolega postajale su manje zanimljive kako su pokreti Lydijinih usta na njegovu uzdignutom udu počeli lučiti rezultate. Čak i u trenucima sladostrašća, Valentine je držao oči otvorenima, a pažnju na prepunoj plesnoj dvorani ispred njihova malog ugodnog skrovišta. Nikada nije zatvarao oči; s obzirom na igrice koje je volio igrati, to bi bilo glupo i ravno samoubojstvu. Kad se Lydia napokon uspravila, dodao joj je čašu s viskijem. – Uživam plesati valcer s tobom, draga moja – rekao joj je pruživši joj ruku kako bi joj pomogao da ustane iz klečećeg položaja. – Da, ali ti uživaš plesati sa svima, Valentine – odgovorila mu je, dokrajčivši viski dok je on zakopčavao hlače. – U vezi s tim sam uvijek bio iskren. – Da, to je jedna od tvojih malobrojnih vrlina. Valentineova se pažnja s plesne dvorane ponovo usmjerila na Lydiju, dovoljno dugo da podigne obrvu. – Ja imam barem dvije vrline. Ali, poprsje je pronašlo partnera za ples, što znači da će Franch krenuti u potragu za svojom ženom. – Da, sa svojim jadnim vidom voli očijukati samo s onim što mu se nalazi u blizini. – Namjestila je jedva pokrivene objekte obožavanja svoga supruga. – Bit ću na večernjem prijemu Beckwithovih u četvrtak – nastavila je Lydia, izgladivši prednji dio haljine. – Oni imaju tako dražestan tropski vrt. – I nedovoljno osvijetljen, čujem. Možda bih trebao pokušati sa streličarstvom. – Zar da nacrtam metu na sebi? – Vjerujem da mogu pogoditi točno u sredinu. – Pomaknuvši se u stranu, Valentine je dopustio lady Franch da se prva vrati u plesnu dvoranu. Nakratko se naslonio na zid, promatrajući igrokaz koji mu je prvobitno zarobio pozornost. 6

Grijeh i osjećaji

Lady Eleanor Griffin bila je šašava cura. Ne samo da je dopustila Priestleyju da joj stavi narukvicu na zapešće, već ga je i poticala da se pravi važan plešući s njom valcer. Stupivši u veliku plesnu dvoranu sa zrcalima na zidovima, Valentine je pogledom potražio Eleanorina najstarijeg brata. Sebastian, vojvoda od Melbournea, nastavio je razgovarati s lordom Tomlinom, ali Valentine ga je dovoljno dobro poznavao da bi mogao biti siguran da nije dobro raspoložen. Hm. Možda će večeras biti još zanimljivih trenutaka. – On je bezuman. Valentine se osvrnuo ulijevo, mada je već prepoznao glas. – Zacijelo misliš na Priestleyja? – Već je upozoren. – Stojeći uza zid plesne dvorane, lord Charlemagne Griffin pratio je krivudanje svoje mlađe sestre i Johna Priestleyja svojim bljedunjavim sivim očima. – Onda mu treba odati priznanje za hrabrost. – Valentine pokretom zatraži još jednu čašu viskija. Sivi je pogled krenuo prema njemu i ponovo natrag. – Priznanje za glupost vrijednu prijezira. – To je samo narukvica, Shay. I to na prijemu koji jedva da zaslužuje fusnotu na društvenim stranicama novina. – Narukvica na zapešću moje sestre – ispravio ga je Charlemagne. – I nije me briga gdje se, dovraga, nalazimo. Otjerao sam ga iz dvorišta prošloga tjedna, a Melbourne je tom lovcu na miraz već pokazao zube. Eleanor to sve dobro zna, također. Valentine je ponovo pogledao plesni par. Kovrčave kose boje meda zavezane u vješti čvor na vrhu glave, u svijetlozelenoj haljini koja je lepršala oko njezinih nogu, ljupka je lady Eleanor Griffin izgledala znatno mirnije od svog plesnog partnera. Ipak nije izgledno da će njezina braća ubiti nju. Priestley pak vjerojatno neće biti te sreće. – Tvoja nam sestra možda priprema malu pobunu. 7

Suzanne Enoch

– Ako je tako, bit će to pobuna kratkoga daha. Smijuckavši se, Valentine je ispio još jednu čašu viskija. – Komplikacije. To je jedan od razloga zašto sam sretan što nemam braću i sestre. Vidimo se sutra, zar ne? Charlemagne je kimnuo. – Melbourne je rekao da će se dogovoriti s tobom. Uputivši posljednji pogled prema Eleanor i Priestleyju, Valentine krene prema vratima. Iako je bio prijatelj muškog dijela obitelji Griffin, uplitanje u njihove obiteljske stvari nije ga nimalo zanimalo. Naprotiv, imao je veliku želju nalaziti se na nekom sasvim drugom mjestu. Pogotovo kad je čuo glasine da se u društvenom klubu igra loo* s bogatim novčanim ulogom. Dok je odlazio, bacio je pogled na nekoliko mladih dama koje su ga pratile očima. To za njega nije bila nikakva novost. Diskretno se nasmiješivši damama, potrudio se upamtiti njihova lica za slučaj da mu zatrebaju u budućnosti. Nikad se ne zna kad će čovjeku dosaditi kartanje. U posljednje je vrijeme Eleanor Griffin počela opažati zanimljiv obrazac događanja u svom životu. Kad god bi provela večer koju bi mogla okarakterizirati kao »zabavnu« ili »zanimljivu«, sljedećeg bi jutra morala slušati prodike jednog, ili možda dvojice, a katkada čak i sve trojice braće o tome što je pogrešno učinila te kako to nikada više ne smije ponoviti. Kao da već do sada nije dobro poznavala pravila i posljedice kršenja pravila – čak i u slučaju da ih se više nikada ne usudi imalo zaobići. – Ne mislim gubiti vrijeme na lekcije ako me ti ne misliš slušati – rekao je najstariji brat, kuckajući prstima po glatkoj površini stola od mahagonija. * Loo - skraćenica od Lanterloo – stara kartaška igra koja se igra za novac (op.p.) 8

Grijeh i osjećaji

Znala je da je autoritarnost Sebastianu Griffinu nešto potpuno prirodno; već je sa sedamnaest godina bio promaknut na položaj vojvode od Melbournea, patrijarha obitelji. A proteklih ga je petnaest godina učinilo vraški arogantnim i sigurnim u sebe. Izgledalo je da je njezina dužnost spustiti ga na zemlju, u najmanju ruku podsjetiti ga da je ljudsko biće kad god je bilo moguće. Eleanor je ustala. – Dobro. Ja ću onda biti u glazbenoj dvorani. – Stvar je u tome da trebaš slušati. Da mi je cilj govoriti samo zato da si čujem glas, održao bih govor u Parlamentu. – Je li ti itko ikad rekao da si nepodnošljiv, Sebastiane? Njegove su tamnosive oči zurile u nju. – Netko bi trebao pokazati malo dostojanstva i suzdržanosti u ovoj obitelji. Izgleda da ti za tako nešto nisi sposobna. Ona glasno uzdahne. – Zar ti nikada ne dosadi proglašavati nas savršenim i bogomdanim klanom Griffina? Društvo nas već gleda sa strahopoštovanjem i očajem. – Ova ti priča ne bi bila zamorna da je pogledaš s njihove strane. Vojvoda od Melbournea nastavio je kuckati prstima. – Muškarci ti ne bi poklanjali nakit da si sestra običnog postolara. – Nakit, Sebastiane, nije uopće važan. Izgleda da sva trojica uživate u tome da otjerate bilo kojeg muškaraca od mene prije nego što me uspije pozdraviti. – Mi samo tjeramo pogrešne muškarce od tebe. Nagne se naprijed. – A u današnje vrijeme, nakit jest važan. – Ne, on... – Možemo li se ipak usredotočiti na tvoje ponašanje? Ako si nam htjela pokazati da tvoja djela mogu prouzročiti štetu, ja to već znam. – Za ime Božje, Sebastiane, nemaš ti pojma… – Onda se možda radi o tome da me ti namjerno želiš uvaliti u nevolje. Bez obzira na razloge, Eleanor, danas ćemo govoriti o onome što si učinila. Reci mi – obećaj mi – da više nikada nećeš 9

Suzanne Enoch

primati na dar blještavu bižuteriju na javnome mjestu. Pogotovo ne od lovaca na bogatstvo koji se tako neuspješno trude da ne bude svima očito kako im je cilj tvoj miraz. Ponekad je Eleanor željela vrištati – čak i onda kad je njezin brat bio u pravu, što se događalo iznenađujuće često s obzirom na to da se uglavnom nikada nije udostojao shvatiti njezino ponašanje ili pokušao razumjeti zašto ona čini ono što čini. Ali bio on u pravu ili u krivu, nije s njom smio razgovarati kao s maloumnim djetetom. – Slažem se. Blještavu ću bižuteriju od gospode primati, bili oni lovci na blago ili ne, samo u privatnosti. Izraz na preplanulom licu ispod tamne valovite kose nije se promijenio. Samo su njegove oči postale hladnije, a to je bilo dovoljno. Sebastian je imao dug fitilj, ali ona se već približila njegovu kraju – ponovo. Polako se podigao, natjeravši je da ne skreće pogled s njegova. – Ime i ugled Griffinovih neokaljan je već osam stotina godina. I ta se činjenica neće promijeniti sve dok sam ja za to odgovoran. – Ja to znam, Seb… – Ako ne želiš provesti sezonu* u Londonu, mogu srediti da te Charlemagne otprati do Melbourne Parka. Skočila je na noge, ne baš ljupko, a srce joj je počelo brže kucati čim je čula Sebastianovu prijetnju. Za Boga miloga, pa sezona je tek započela, a Melbourne Park se nalazio u Devonu, udaljen stotinama kilometara. – Shay na to ne bi pristao. Sebastian podigne jednu obrvu. – Oh da, pristao bi. – Vojvoda se nagnu naprijed, nalaktivši se na stol. – Ne bih se s time igrao da sam na tvom mjestu, Eleanor. Izgubit ćeš. * Sezona – razdoblje koje bi svake godine započelo nakon Božića i trajalo do Ivanja, tijekom kojeg su se pripadnici engleske elite sa svojih seoskih imanja selili u London gdje su se održavali balovi, primanja i drugi zanimljivi društveni događaji. Za vrijeme sezone obitelji su predstavljale društvu svoje neudate kćeri i neoženjene sinove. 10

Grijeh i osjećaji

Ona režeći izvadi bisernu narukvicu iz džepa. Čak nije posebno ni voljela bisere, ali osjećala se romantično kad joj ih je vikont Priestley stavljao na zapešće, ponajviše zato što mu je sve u vezi s njom, osim povremenog plesa, bilo zabranjeno. Morala se diviti Johnovoj hrabrosti, bez obzira na njegove motive. – Dobro. Vrati mu ih onda. Sačuvaj Bože da se sviđam nekom gospodinu toliko da bi mi želio nešto darovati. Bacila je narukvicu na stol. Berem je uspjela u tome da njezina riječ bude zadnja. Stisnutih usnica, Eleanor je gordo otkoračala do vrata ureda i otvorila ih nadmeno uzdahnuvši. – Pravi gospodin ne bi riskirao skandal darujući damu usred prepune plesne dvorane. Došao bi k meni i zamolio me za dopuštenje za posjet. Čula je kako narukvica klizi po stolu i pada u ladicu. – Lord Priestley – nastavio je Sebastian – ne bi dobio to dopuštenje. Hvatajući kvaku, Eleanor duboko uzdahne. – Pa to si mu već bio rekao. – Jesam, i baš zato ti nije smio ništa poklanjati. To je bio kraj razgovora. Morat će početi piti. – Idem u samostan – rekla je – tamo me gospoda zacijelo neće posjećivati. – Ne izazivaj me, Nell. – Na zapovijed, Vaša milosti, mogu li vam poslati jednog seljaka da mu odrubite glavu? – Ne, hvala. Jednog je dana planirala ispuhati vjetar iz njegovih arogantnih, samodopadnih jedara. Jedina stvar gora od toga što se Sebastian prema njoj odnosio kao prema djetetu bila je to što je učinio da se ona osjeća kao dijete. Naravno da je znala da primanje nakita u javnosti nije ispravno; ali da njezina braća nisu ranije odbila lorda Priestleyja u čak četiri različite prilike, njoj ne bi bilo dovoljno 11

Suzanne Enoch

žao vikonta i ne bi dopustila da joj zakopča narukvicu na zapešće. Prošle je noći to izgleda bio jedini način da pokaže tiranima kako ne mogu u potpunosti kontrolirati njezin život. Međutim, činilo se da ipak mogu. Ali odbijanje udvarača koje su smatrali neprikladnima bila je jedna stvar; sada kad je prošao njezin dvadeset i prvi rođendan, počela se brinuti da bi mogli odlučiti pronaći joj prikladnoga. Znala je već da u planu imaju nekoliko dosadnih, beskrvnih prosaca. Prosaca koji bi se, naravno, klanjali autoritetu braće Griffin. Nekoga tko se ne bi usudio usprotiviti njihovom vodstvu i tko stoga, naravno, za nju ne bi predstavljao baš nikakav izazov. Zachary i Charlemagne, skraćeno Shay, igrali su biljar gore na katu, i išlo joj je na živce to što se oni zabavljaju dok se njoj drže prodike zbog kojih se počela brinuti za budućnost koju su joj isplanirali. Neka im nebesa pomognu ako slučajno odluče da joj danas treba još koja lekcija. Sebastian je imao odgovor na svaku njezinu repliku, a krv joj je ključala od potrebe za svađom iz koje će izaći kao pobjednica. A svaki je gubitak samo jačao njezinu odlučnost. Jutros se osjećala kao planina Vezuv. Eleanor se gordo kretala kružnim stubama, plavu je haljinu od muslina skupila u jednu ruku dok se uspinjala prema drugome katu. Otvorivši vrata sobe za biljar, malo je zastala. Čula je razgovor svoje braće unutra, ali pridružio im se i treći glas koji je govorio tiho, zlokobno zastajkujući. Slušala je na trenutak, uživajući u uglađenom, profinjenom tonu glasa. Dobro je poznavala pravila, baš kao i svaki član obitelji Griffin – obiteljske svađe zabranjene su u javnosti. Srećom, ovaj se gost nije ubrajao u javnost. – Vas dvojica ste kukavice – izjavila je ulazeći u sobu. Začuo se tup udarac biljarske lopte o pod prekriven tepihom. Shay, viši od dvojice igrača, podigao je glavu. – Kvragu, Nell – opsovao je, ispravivši biljarski štap. – Upravo si me koštala pet funta. 12

Grijeh i osjećaji

– Dobro. Mislila sam da je tvoja dužnost štititi me. – Da, ali ne od Sebastiana. – Uostalom – uključio se Zachary, naslonivši se na svoj štap – Melbourne ima pravo. Ne želimo da član naše obitelji odaje dojam da se može kupiti malom niskom bisera. – Nije me kupovao – brzo je odgovorila. – I izgleda da mi je ranije pokušavao darovati narukvicu u mnogo intimnijoj prilici, i to više nego jednom. Netko – nekoliko njih štoviše – učinio je to potpuno nemogućim. Zachary, najmlađi od trojice braće, namrštio se. – Onda se trebao ponijeti kao pravi gospodin i odustati. Eleanor je prekrižila ruke i usmjerila svoju pažnju na visokog, crnokosog muškarca koji si je točio viski kraj stola s pićem. – Hm. A što vi mislite, lorde Deverill? – Zapravo – odgovorio je Valentine Corbett, markiz od Deverilla – vaša braća su sasvim u pravu. – Što? – Vidiš? Ne moraš slušati… – Začepi, Zachary – odbrusi mu Eleanor, koja je inače više držala do mišljenja mršavog posjetitelja s poluzatvorenim zelenim očima. Ne može se baš reći da ga je smatrala svojim uzorom, međutim njegovo je ponašanje bilo najbolji primjer kako bi se ona željela ponašati. Ipak, znala je da si to nikad neće moći priuštiti. – Razjasnite mi svoj stav, Deverille. Nagnuo je glavu. – Nemam neku veliku želju odati priznanje braći Griffin za bilo što, ali svaki muškarac zna da se u javnosti ne daruju ženske osobe koje snubite. To stvara svakojake vrste nevolja. – Ne govorim ja ovdje o vašim tajnovitim odnosima s oženjenim damama i opernim pjevačicama – odgovorila mu je brzo. – Ja ovdje govorim o pravom gospodinu koji ima obzira prema 13

Suzanne Enoch

damama i koji samo želi pokazati svoje iskreno zanimanje malim darom. Lagani je smiješak dodirnuo njegova čuveno vješta usta i opet iščeznuo. – Morali biste onda biti precizniji. Ne znam ništa o toj besmislici. Na što točno mislite kad kažete ‚iskreno zanimanje‘? – Vidite? – uzviknula je, pokazujući rukama prema braći. – Čak ni Deverill ne zna o čemu vi pri… – S druge strane – prekine je lord Deverill – ako je stvarno riječ o iskrenom zanimanju, Priestley je narukvici trebao pridružiti i ogrlicu i naušnice. Tada bismo mogli biti sigurni da nije maznuo narukvicu iz majčine kutije s nakitom. Što najvjerojatnije jest, uzimajući u obzir činjenicu da on uopće nema vlastitog novca, već je u lovu na vaš. Dok su se Shay i Zachary smijali, Eleanor se zagledala u te varljive lijene zelene oči, od kojih je jedno bilo prekriveno pramenom kao ugljen crne kose. Neke su majke sa zanimljivim kćerima tvrdile da kad bi sam đavao birao kako muškarac treba izgledati da mlade djevojke natjera na grijeh, izabrao bi upravo Valentinea, lorda Deverilla. Hvala Bogu da je znala koliko on može biti šarmantan. Naravno, nije mu uopće bilo teško odoljeti kad je nikada nije ni pogledao ispod oka. Usta su joj se nakrivila. – Sada sam odlučila da ne želim da budete na mojoj strani u ovoj raspravi. – Razumijem. Ni ja ne bih sebe želio na svojoj strani. Trebalo bi vas biti sram, zapravo, što ste dopustili Priestleyju da vam priđe i obrati vam se na javnome mjestu. Još ćete mi reći da ste vi tamo samo stajali, a on je vama prišao. – Ne radi se o tome, Deverille – prekinuo ga je Zachary. – Bez obzira na sve, nije smjela prihvatiti narukvicu. – Vrlo hrabre riječi s obzirom na to da dolaze od brata koji se prvenstveno trebao bolje potruditi i upozoriti Priestleyja da se ne 14

Grijeh i osjećaji

približava – rekao je markiz, otežući u govoru – prije nego što ju je momak mogao dovesti u kušnju zgodnom drangulijom. Ne radi se o tome da biram strane, ali mislim da ste vas trojica zapravo učinili pogrešku. Shayjevo se lice smračilo. – Ne može se od nas očekivati… – I nadalje griješite – prekinuo ga je Deverill, naslanjajući se na biljarski stol kako bi izveo svoj udarac. – Na primjer, ako ste zabrinuti za djevojačku krepost lady Eleanor, zašto dovraga mene opet puštate u svoju kuću? – I ja sam se upravo to zapitao – s vrata se začuo Sebastianov hladni glas. – Mislim da biste svi trebali otići – promrsila je Eleanor, prekriživši ruke na prsima. Na početku je mislila da je lord Deverill barem djelomično na njezinoj strani, ali kad je izjavio da su njezina braća odgovorna za njezina djela, nije se osjećala nimalo bolje. Zapravo, bilo je to čak uvredljivije od mišljenja njezine braće. Ona je mogla lako odbiti lorda Priestleyja da je baš željela. Vjerojatnije je da Deverill nije bio ni na čijoj strani i da ga je bilo baš briga kako će stvar završiti. Volio je sudjelovati u dobroj svađi iz puke zabave. To naravno znači da je u svađama bio zastrašujuće uspješan, kao što je bio u svemu što je radio. – Bio sam pozvan – odvratio je markiz, uobičajeno spokojnim glasom. – Da, tako je – priznao je Sebastian. – Želiš li sa mnom poći do konjušnice? Deverill je dodao biljarski štap Charlemagneu. – Znači ipak te zanima moje mišljenje o novom grlu? – upitao je, krećući prema izlazu. Vojvoda je potvrdno kimnuo i odmaknuo se da propusti Valentinea. 15

Suzanne Enoch

– Zapravo sam razmišljao o tome da bi mi ga možda mogao skinuti s vrata. Zvijer je jučer zamalo ugrizla Peep. Eleanor je zastala na trenutak i širom otvorila usta. – Ovo stvarno nije za povjerovati – napokon je izustila. – To je moj konj, a Peep je već priznala da ga je izazivala jabukom. Valentine je zastao na izlazu i pogledao prvo nju, a zatim Sebastiana. – Ne bih želio jednu damu lišiti njezina konja – rekao je, a usne su mu se nakrivile u lukavi smiješak. – A da joj ne ponudim odgovarajuću zamjenu, u svakom slučaju. – Valentine – srezao ga je vojvoda od Melbournea. – Neka sam proklet ako se budem dao uvući u obiteljske svađe. Već sam otkazao ručak s L…, s jednom vrlo dragom mladom damom, da bih odgovorio na tvoj poziv. – Lydia Franch, možda? – pretpostavio je Shay, kotrljajući slovo l jezikom. – Ili Laurene Manchester? – dodao je Zachary. Markiz se zasmijulji. – Nikad ne ljubim i naokolo trubim. Uh, ovo je stvarno previše. – Oprostite, ali mislim da smo razgovarali o mojem konju – prekinula ih je Eleanor. – Upitajte Peep ako meni ne vjerujete. Obećala je da će biti opreznija. Sebastian ju je pogledao s izrazom lica koji bi i odraslog muškarca istresao iz čizama. Iako je odrasla pod njegovim zapovjedništvom, sve što je željela jest udariti ga ili pobjeći. Lord je bio svjestan da nije sama odabrala da joj vojvoda bude najstariji brat. U posljednje joj je vrijeme ta činjenica parala utrobu. – Eleanor – rekao je hladnim, strpljivim glasom koji je bio u suprotnosti s bljeskom u očima – moja kći ima šest godina. Više vjerujem svome mišljenju nego njezinom. – Ti vjeruješ svome mišljenju više nego ičijem, Sebastiane. I nećeš mi oduzeti konja. – Ne, ja neću. Deverill će. 16

Grijeh i osjećaji

– Još ga nisam vidio – uskočio je markiz – i nije mi jasno zašto misliš da bih ja želio životinju jedne dame. – To nije životinja jedne dame – odvratio je Sebastian. – Eleanor ga je samo vježbala da ga privikne na sedlo. – I uvježbala sam ga. Stavila je ruke na bokove. – Da se niste usudili uzeti moga Heliosa, Valentine Corbett. – Dosta je bilo, Eleanor – zarežao je Sebastian bez trunke dobre volje u glasu. – Da, jest – podržao ga je Deverill. Nagnuvši glavu prema Eleanor, prošao je pokraj Sebastiana i izašao kroz vrata. – Ispričavam se, možda ću još uvijek stići na svoj dogovor za ručak. Kako se markiz spuštao niz stube, Eleanorina braća stajala su smrknuto je promatrajući. – Gledajte me ružno koliko god želite – rekla je okrećući im leđa. – Možete mi oduzeti narukvicu, možete mi pokušati ukrasti konja, ali to ne znači da ste u pravu. To vas samo čini nasilnicima. Izašla je na hodnik. – Kamo si to krenula? – sustigao ju je Sebastianov uravnoteženi, autoritativni glas. – Mislim da idem u kupovinu – odgovorila je preko ramena ulazeći u spavaću sobu. Bilo bi puno učinkovitije da je imala spreman neki snažniji odgovor poput – odlazim na plovidbu morem – ili – odlazim u vojsku – što bi zvučalo neizmjerno prkosnije. Ipak, čak je i kupovina bila nešto, barem je pokazala braći Griffin da ne raspolažu u potpunosti njezinim vremenom, barem ne toliko koliko su voljeli misliti. Eleanor prigušeno uzdahne. Ne, objava odlaska u kupovinu nije mogla puno toga dokazati. I nikakvo odvraćanje pažnje nije bilo dovoljno učinkovito da bi zatomilo njezinu želju da učini nešto nečuveno, nešto sasvim... zločesto, nešto što će više nego njezinoj braći, pokazati njoj samoj da može biti slobodna. 17

Suzanne Enoch

Zastala je potraživši par rukavica i pogledala kroz prozor svoje spavaće sobe. U dvorištu je Valentine preuzeo svog konja od konjušara i uskočio u sedlo. Kako li je samo zavidjela markizu od Deverilla koji je mogao raditi sve što poželi, kad god želi i s kim god želi. Nitko mu nije govorio da nešto nije pristojno, ili ispravno, ili mu prijetio da će mu oduzeti džeparac, nitko ga čak nije ni gledao s neodobravanjem – dobro, neke bi se starije, utegnute patrone možda namrštile kad bi ga vidjele, ali njemu u svakom slučaju nije bilo nimalo stalo do njihova mišljenja. Duboko uzdahnuvši, Eleanor je navukla rukavice. Hm. Ona jest marila za ime i reputaciju Griffinovih, štogod Sebastian mislio o tome. Nije joj bilo u planu kockati se, pušiti cigare ili… bludničiti s kim joj se prohtije, ali njezina braća još uvijek nisu pobijedila. Na kraju će pobijediti, kad odluče da su umorni od njezina buntovništva i prisile je na udaju. Nije se zavaravala u vezi s tim. To će se dogoditi, Sebastian je imao potpunu kontrolu nad njezinim financijama i realno je očekivati da neće moći odbiti njegove naredbe. Ali to je bilo onda, a ovo je sada. A večeras im je planirala pokazati.

Poglavlje 2

ad je Eleanor sišla na ručak, Zachary, Shay i Melbourne već su sjedili za stolom, kao i Sebastianova kći Penelope. Peepina je nazočnost mogla biti problematična za njezine planove, ali jednom kad drama započne, Eleanor je bila sigurna da će se Sebastian pobrinuti da šestogodišnjakinja izađe prije krvoprolića. – Dobra večer – rekla je, osjećajući olakšanje što zvuči tako smireno. Nema histeriziranja, vikanja, ničega osim smirenosti i logičnih argumenata. Tako je večeras planirala pobijediti. – Vjerujem da te tvoja sluškinja obavijestila da će večera početi u sedam sati – odvratio je Sebastian. – Trebam li je otpustiti zato što ti je zaboravila prenijeti obavijest? Samo mirno. – Helen me obavijestila. Pogreška je moja, nije njezina. – Ne sumnjam u to. Molim te, sjedni na svoje mjesto. Stantone, možete početi sa serviranjem večere. Batler se naklonio. – Hvala vam, Vaša milosti. – Samo trenutak, molim vas, Stantone – suprotstavila se Eleanor izvlačeći savinuti papir koji je držala iza leđa. Bilo ga je tako teško ne zgužvati, ali nabori ili mrlje od znoja na papiru učinili bi bitku izgubljenom prije nego što je započela. Sebastian pogleda prema njezinoj ruci, pa ponovo njezino lice. – Što to imaš u ruci, Nell? To što joj se obraćao nadimkom, značilo je da je svjestan da se nešto sprema. Kvragu. Znao je da se ona osjeća poput djeteta kad je zove Nell. – To je deklaracija – rekla je prilazeći najstarijem bratu da mu uruči papir. 19

Suzanne Enoch

– Kakva deklaracija, o čemu? – upitao je Zachary, nakon što se ona okrenula u namjeri da zauzme što dalje mjesto za stolom. Razmišljala je bi li stajala prkosno pred Sebastianom dok on bude čitao njezinu poslanicu, ali ipak joj se pametnijim činilo napraviti malu distancu. – Deklaracija neovisnosti. Da budem preciznija – moje neovisnosti – ako je to tvoje sljedeće pitanje. Došla je za stol spremna na bitku umova i volje, pa je bitka slobodno mogla početi. Peep, koja je sjedila do nje, nagne se bliže. – Teta Nell, kolonije su se uvalile u nevolje zbog tako nečega. – Da, znam – tiho joj je uzvratila. – I ja ću se vjerojatno uvaliti u slične nevolje. – Oh, Bože – prošaptala je Peep, kimajući glavom tako da joj je poskakivala tamna kovrčava kosa. Sebastian nije otvorio papir. Nije ga čak ni pogledao još jednom, već je svoj pogled usmjerio na Eleanor koja je zurila u njega. Ovo je bilo ozbiljno, i što ranije to shvati, bit će bolje. – Stantone – rekao je tiho – molim vas, otpratite lady Penelope gore, gospođi Bevins, i obavijestite kuhara da će večera biti malko odgođena. – Odmah, Vaša milosti. – Ne želim ići – protestirala je Peep, čak i kad je batler krenuo odvlačiti njezin stolac od stola. – Želim pomoći teti Nell. – Ne, ne želiš – odgovorio je njezin otac. – Gore! Poslat ćemo ti ručak u tvoju sobu. Batler i njegova štićenica su izašli, a dvojica slugu, koji su zaostali, neprimjetno su se izgubili. Bilo bi primjereno da je Sebastian zatražio da Zachary i Shay također napuste prostoriju, ali naravno, kako bi samo mogli propustiti priliku da se sva trojica udruže protiv nje. Eleanor je sklopila ruke u krilu i čekala, pokušavajući ignorirati mučno lepetanje leptirića u želucu. Dobro je o tome promislila; ona to može provesti. 20

Grijeh i osjećaji

Kad su se vrata zatvorila, Sebastian je pažnju usmjerio na presavijeni papir u svojoj ruci. Otvorio ga je, pročitao najvjerojatnije tek redak i ponovo je pogledao. – Ovo je smiješno. – Ne, to je sasvim ozbiljno. Uvjeravam te. Kao što sam i ja. Shay posegne za papirom. – Što li tu… Vojvoda je izbjegao bratov pokušaj. – U svrhu uštede vremena, dopusti meni. ‚Ja, Eleanor Elizabeth Griffin‘, počeo je čitati naglas, ‚odgovorno i pri zdravoj pameti izjavljujem sljedeće. Ja…‘ – Zvuči kao posljednja želja ili oporuka – promumljao je Zachary uputivši pogled u Eleanorinu smjeru. – Nadam se da ovo nije proročanstvo. – Ne prekidaj me – rekao je Melbourne oštrim glasom koji je bio jedini pokazatelj da više nije sasvim smiren. – ‚Punoljetna sam i smijem donositi vlastite odluke. Sposobna sam donositi vlastite odluke. Svjesna sam posljedica loših odluka i spremna sam preuzeti odgovornost za sve svoje odluke, loše ili dobre.‘ – ‚Nadalje, od ovog trenutka‘ – nastavio je – ‚zahtijevam da mi se odobri da svoje odluke donosim bez ograničenja, a to uključuje i izbor supruga. Nikakvu daljnju tiraniju i nasilničko ponašanje neću tolerirati. U protivnom ću biti prisiljena javnost obavijestiti o svom nezadovoljstvu tretmanom u ovoj kući.‘ Eleanor se činilo da je Sebastianov glas malo zadrhtao nakon što je pročitao taj zadnji dio, ali njezini su živci bili dovoljno napeti da u to nije mogla baš biti sigurna. U svakom slučaju, nije oklijevao nastaviti. – ‚Kao posljedicu ovog čina, oslobađam svoju braću Sebastiana, vojvodu od Melbournea, lorda Charlemagnea Griffina i lorda Zacharyja Griffina svake odgovornosti za moj život od danas i ubuduće, u slučaju bilo kojih nepovoljnih okolnosti, svima objavljujem da ostale članove obitelji Griffin ne treba smatrati odgovornima za moja djela ni u kojem obliku.‘ Sad tu imamo potpis i datum, 23. svibnja, 1811. 21

Enoch

grijeh i osjećaji

Suzanne

Suzanne Enoch Grijeh i osjećaji

� roman �

Enoch Suzanne

grijeh i osjećaji

▴ kako ukrotiti razvratnika

▴ pono ć ni susret

▴ skandal na dvoru

▴ grijeh i osje ć aji

w w w. moz aik- k njiga. hr

139,00 kn ISBN 978-953-14-1304-6

Samo se prepustite ovoj knjizi i bit ćete oduševljeni. - stephanie laurens

Grijeh i osjecaji OMOT.indd 1

9/5/13 10:46 AM