Iskušaj me u sumrak - Lisa Kleypas by Mozaik knjiga

lisa kleypas

▴ vrag plavih očiju

▴ slatkorječivi neznanac

▴ sponzor

• Život Poppy Hathavay činio se savršenim. Bila je zaručena za muškarca koji je obećavao brak pun ljubavi i, što je još važnije, i sama je bila zaljubljena u njega. No kada, provodeći zimu u prestižnom londonskom hotelu upozna tajnovitoga vlasnika tog hotela, kompliciranog i opasnog Harryja Rutledgea, njezini će se snovi o sretnom braku opasno zaljuljati. Harry je bogat i moćan, prepun tajni i hobija opasnijih no što Poppy može i zamisliti. Što Harry želi to i dobije – a on želi upravo nju, tako kako nikad nije poželio ni jednu drugu ženu. A kada joj Harry na plesu, naočigled svima ukrade poljubac, sve će se odjednom izmijeniti. Zaručnik će je ostaviti, a Poppy će brzo morati shvatiti da će njezin život uz Harryja biti sve samo ne običan i dosadan, nego ispunjen ludim danima i strasnim noćima… lisa kleypas autorica je brojnih povijesnih ljubavnih romana, prevedenih na brojne jezike. Na hrvatskom jeziku dosad su joj objavljeni romani Jedne strasne zime, Proljetni skandal, Tajne ljetne noći, Dogodilo se jedne jeseni, Na božićno jutro te romani suvremene tematike Slatkorječivi neznanac, Vrag plavih očiju i Sponzor. Roman Iskušaj me u sumrak, treći je iz serije o sudbini obitelji Hathaway, a s engleskog ga je preveo Vinko Vego.

Iskušaj me u sumrak

k r a lj ic e lj u b av n i h rom a n a

lisa kleypas

Iskušaj me u sumrak

lisa kleypas

Iskušaj me u sumrak

Neodoljiv i strastven roman Lise Kleypas. – susan wiggs

w w w. moz aik- k njiga. hr

99,00 kn ISBN 978-953-14-1999-4

kraljice ljubavnih romana

▴ jedne strasne zime

▴ proljetni skandal

▴ tajne ljetne noći

▴ dogodilo se jedne jeseni

▴ na božićno jutro

▴ zavedi me u zoru

▴ jedne noći u ponoć

Lisa Kleypas

IskuĹĄaj me u sumrak

KRALJICE LJUBAVNIH ROMANA

knjiga šezdesetprva Naslov izvornika

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Korektor

Jakov Lovrić Grafička urednica

Marija Morić Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

Denona, Zagreb, lipanj 2016.

ISBN 978-953-14-1999-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000936382. Djelo je plod autoričine mašte. Svaka sličnost sa stvarnim ljudima, mjestima i događajima je slučajna. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Lisa Kleypas

IskuĹĄaj me u sumrak S engleskoga preveo VINKO VEGO

Teresi Medeiros – Na cesti života me čuvaš od zaobilaznica, rupa i crvenih svjetala. Svijet je bolje mjesto jer ti postojiš u njemu. Zauvijek s ljubavlju, L.K.

1. POGLAVLJE

London Hotel Rutledge Svibanj 1852.

jezine šanse za pristojan brak gotovo su otišle u vjetar – i to sve zbog jednog pripitomljenog tvora. Poppy Hathaway je, na vlastitu žalost, pratila Dodgera kroz hotel Rutledge kad se prisjetila jedne važne činjenice: tvoru pravocrtno gibanje znači šest skretanja ulijevo i sedam udesno. – Dodgere – očajavala je Poppy. – Vrati se. Dat ću ti kolačić, dat ću ti bilo koju od svojih vrpca za kosu, bilo što! Oh, ma napravit ću šal od tebe... Čim je uhvatila sestrina ljubimca, Poppy se zaklela da će obavijestiti upravu Rutledgea kako Beatrix pruža utočište divljim stvorenjima u njihovu obiteljskom apartmanu, a to je definitivno protivno hotelskim propisima. Naravno, to bi moglo uzrokovati prisilno izbacivanje cijeloga klana Hathaway iz zgrade. Poppy to uopće nije brinulo u tom trenu. Dodger je ukrao ljubavno pismo koje joj je poslao Michael Bayning i jedino što joj je sad bilo bitno na ovom svijetu jest to da vrati pismo. Još bi joj samo trebalo to da Dodger sakrije prokletu stvar na neko javno mjesto gdje bi bilo otkriveno.

Lisa Kleypas

Tad bi Poppyne šanse udaje za poštovanog i savršenog mladića zauvijek propale. Dodger je jurcao luksuznim hodnicima hotela Rutledge, i to vijugavim koracima kojima bi joj za mig izbjegao iz dohvata. Pismo je bilo stisnuto iza njegovih dugih prednjih zuba. Poppy se samo molila u sebi da je nitko ne opazi dok ga ovako juri. Bez obzira na ugled hotela, poštovana mlada dama nikad ne bi smjela napustiti svoj apartman bez pratnje. Unatoč tomu, gospođica Marks, njezina pratilja, još je uvijek bila u krevetu. A Beatrix je otišla na ranojutarnju šetnju s njihovom sestrom Amelijom. – Dodgere, platit ćeš za ovo! Nestašno stvorenje mislilo je da sve na svijetu postoji samo za njegovu zabavu. Nije bilo te košare ili posude koju ne bi prevrnuo ili pronjuškao, nijedna čarapa, češalj ili rupčić nisu mogli biti na miru. Dodger bi krao osobne stvari i stavljao ih na hrpe iza stolica ili sofa, a znao bi i zadrijemati u ladicama čistoga rublja. Što je najgore od svega, bio je toliko zabavan u svojem nestašluku da je cijela obitelj Hathaway bila sklona prijeći preko njegova ponašanja. Kad god bi se Poppy pobunila protiv tvorovih skandaloznih spački, Beatrix bi ga uvijek branila i obećavala da Dodger to nikad više neće učiniti, a izgledala bi iskreno iznenađena kad se Dodger ne bi obazirao na njezine ozbiljne lekcije. Budući da je Poppy voljela svoju mlađu sestru, nastojala je izdržati zajednički život s mrskim ljubimcem. Ovog je puta Dodger ipak otišao predaleko. Tvor je zastao na uglu, osvrnuo se pogledati prati li ga još uvijek, a potom je u radosnom uzbuđenju izveo mali ratnički ples, niz skokova u stranu koji su izražavali čisti užitak. Čak i

Iskušaj me u sumrak

• 9

sad, kad ga je Poppy htjela ubiti, nije si mogla pomoći, nego samo priznati da je presladak. – Ipak ćeš skončati – rekla mu je pristupajući mu s najmanjom mogućom dozom prijetnje. – Daj mi pismo, Dodgere. Tvor je projurio uz kolonadu iznad koje je dopirala sunčeva svjetlost i spustio se tri kata niže do predvorja. Poppy se sumorno pitala koliko će ga još morati loviti. On je mogao prijeći dosta prostora, a Rutledge je bio golem, zauzimao je pet zgrada usred kazališnog dijela grada. – Ovo ti se događa kad si Hathaway – promrmljala je sebi u bradu. – Nevolje... divlje životinje... požari... kletve... skandali... Poppy je jako voljela svoju obitelj, ali žudjela je za tihim i normalnim životom koji kao da je izmicao Hathawayima. Željela je mir. Predvidljivost. Dodger je protrčao kroz vrata ureda na trećem katu u kojem je bio smješten gospodin Brimbley. Upravitelj je bio stariji čovjek gustih sijedih brkova čiji su vrhovi bili uredno zašiljeni voskom. Budući da su Hathawayi često odsjedali u Rutledgeu, Poppy je znala da Brimbley svojim nadređenima prijavljuje svaki detalj koji se dogodi na njegovu katu. Kad bi upravitelj saznao što ona traži, pismo bi bilo zaplijenjeno, a Poppyn odnos s Michaelom razotkriven. Michaelov otac, lord Andover, ne bi se nikad pomirio s vezom u kojoj bi bio i sićušan trag nečega nedolična. Poppy je udahnula i stisnula se uza zid dok je Brimbley izlazio iz ureda s dva člana osoblja Rutledgea. – ... Odmah otiđi do recepcije, Harkinse – govorio je upravitelj. – Istraži što se to dogodilo s računom za sobu gospodina W. On se već znao buniti da su cijene netočne, i to kad bi zapravo bile

Lisa Kleypas

točne. Mislim da je odsada najbolje da potpiše račun čim mu se odredi cijena sobe. – Da, gospodine Brimbley. – Trojka je produžila hodnikom udaljujući se od Poppy. Ona je oprezno pristupila uredskom ulazu i provirila iza dovratka. Izgledalo joj je kao da u dvjema spojenim prostorijama nema nikoga. – Dodgere – šapnula je žurno i vidjela ga kako hitro prolazi pokraj stolice. – Dodgere, da si odmah došao ovamo! To je, naravno, dovelo do još više uzbuđenog poskakivanja i plesanja. Poppy se ugrizla za donju usnu i prešla preko praga. Glavna uredska prostorija bila je izdašne prostranosti i opremljena golemim stolom povrh kojeg je bio naslagan visok niz registara i dokumenata. Fotelja presvučena kožom boje burgundca bila je gurnuta do samoga stola, a druga je stajala pokraj praznog kamina s mramornom pločom. Dodger je čekao kraj stola i promatrao Poppy svojim svijetlim očima. Trznuo je brcima iznad žuđenog pisma. Držao se prilično ukočeno i gledao Poppy u oči dok mu se ona sporo približavala. – Tako je – umirivala ga je, polako mu pružajući ruku. – Kako si dobar dečko, divan dečko... samo ti pričekaj, a ja ću uzeti pismo, odnijeti te do našeg apartmana i dati ti… do vraga! Dodger se provukao ispod stola samo sekundu prije nego što je došla do pisma. Poppy se sva zacrvenjela od bijesa i osvrnula se prostorijom u potrazi za nečim, bilo čim, što bi joj pomoglo da istjera Dodgera iz njegova zaklona. Opazila je svijećnjak na srebrnom

Iskušaj me u sumrak

• 11

postolju mramorne ploče i pokušala ga spustiti. Svijeća se nije ni pomaknula. Srebrno postolje bilo je pričvršćeno za ploču. Poppy je zaprepašteno promatrala kako se čitav stražnji dio kamina bešumno okreće. Zinula je kad je opazila mehaničko čudo od vrata kako se pokreće jednostavnim automatskim pokretom. Ono što joj je izgledalo poput čvrste cigle ispalo je puka maska. Dodger je veselo jurnuo od stola i prošao kroz otvor. – Koja gnjavaža – rekla je Poppy u jednom dahu. – Dodgere, da se nisi usudio! Ali tvor se uopće nije obazirao na nju. Da stvar bude još gora, već je mogla čuti hrapav glas gospodina Brimbleya koji se vraćao u ured. – ... treba naravno obavijestiti gospodina Rutledgea. Staviti to u izvještaj. I nikako nemoj zaboraviti... Poppy nije imala vremena razmišljati ni o mogućnostima ni o posljedicama, brzo je ušla u kamin, a vrata su se zatvorila za njom. Okružila ju je gotovo potpuna tmina dok je čekala i napinjala se čuti što se događa u uredu. Bilo je očito da je nisu otkrili. Gospodin Brimbley nastavio je razgovarati, pričao je nešto o izvještajima i brigama oko čišćenja i održavanja. Poppy je sad sinulo da će možda dugo morati čekati prije nego što upravitelj ponovno napusti ured. Ili će morati pronaći drugi izlaz. Naravno, mogla bi jednostavno izići iz kamina i pojaviti se pred gospodinom Brimbleyjem. Ipak, nije mogla ni zamisliti koliko bi toga morala objašnjavati i koliko bi je to posramilo. Poppy se okrenula i razabrala da se nalazi u dugom prolazu osvijetljenom raspršenim svjetlom koje je dopiralo odnekud iznad njezine glave. Pogledala je naviše. Prolaz je osvjetljavala

Lisa Kleypas

cijev kroz koju je prolazila dnevna svjetlost, slična onima koje su koristili drevni Egipćani kako bi odredili položaj zvijezda i planeta. Čula je kako se tvor šulja negdje u njezinoj blizini. – Pa, Dodgere – promrmljala je – ti si nas u ovo uvukao. Zašto mi ne pomogneš da pronađem vrata? Dodger je poslušno krenuo prolazom i nestao u sjeni. Poppy je uzdahnula i pratila ga. Odbijala je paničariti jer je naučila tijekom brojnih okršaja Hathawaya s raznim nevoljama da smušenost nikad ne pomaže u takvim situacijama. Dok se Poppy probijala kroz tminu, pipala je zid vršcima prstiju kako bi se orijentirala. Prešla je samo nekoliko metara kad je začula zvuk grebanja. Poppy se na mjestu sledila, čekala i napregnuto osluškivala. Sve je bilo tiho. Svi su joj živci titrali i srce joj je počelo bubnjati kad je vidjela sjaj žute lampe ispred sebe. Tad se ugasila. Nije bila sama u prolazu. Koraci su joj se sve više i više bližili, hitrošću i okretnošću predatora. Netko je išao ravno prema njoj. Sad je pravo vrijeme za paniku, odlučila je Poppy. Brzo se okrenula i jurnula istim putem kojim je došla. To da je proganjaju nepoznati ljudi u mračnim prolazima bilo je novo iskustvo čak i za jednu Hathawayicu. Proklela je svoje teške haljine i frenetično podignula rubove dok je pokušavala trčati. Ali osoba koja ju je proganjala bila je prebrza da bi joj se tek tako moglo umaknuti. Oteo joj se krik dok ju je netko brutalno ščepao. Bio je to muškarac – i to krupan – a zgrabio ju je tako da su joj se leđa

Iskušaj me u sumrak

• 13

izvila prema njegovim prsima. Jednom rukom naglo joj je nagnuo glavu u stranu. – Trebala bi znati – čula je tih i leden glas tik uz uho – da bih ti sa samo malo više pritiska od ovoga mogao slomiti vrat. Kaži mi kako se zoveš i što radiš ovdje.

2. POGLAVLJE

oppy je jedva mogla razmišljati od silne krvi koja joj je šumila u ušima i od bolnog, čvrstog stiska. Osjetila je iza sebe čvrsta strančeva prsa. – Ovo je pogreška – uspjela je izustiti. – Molim vas... Gurnuo joj je glavu još više u stranu tako da je osjetila snažno stezanje živaca između vrata i ramena. – Ime – ljubazno je ustrajao. – Poppy Hathaway – izlanula je. – Tako mi je žao. Nisam mislila... – Poppy? – Olabavio je stisak. – Da. – Zašto joj je izgovorio ime kao da je poznaje? – Jeste li vi... vi ste sigurno član hotelskog osoblja? Ignorirao je ovo pitanje. Prelazio je jednom rukom blago preko njezinih ruku i prednjeg dijela tijela kao da nešto traži. Srce joj se uzlupalo poput krila ptičice. – Nemojte – izustila je između isprekidanih udaha, uzmičući njegovu dodiru. – Što radiš ovdje? – Okrenuo ju je da ga pogleda u oči. Nitko od Poppynih poznanika nije ju ovako blisko dodirivao. Nalazili su se blizu osvijetljena stupa i Poppy je mogla vidjeti obris usječenih i mršavih crta lica te sjaj duboko usađenih očiju. Poppy se borila doći do daha i trznula se od oštre boli u vratu. Ispružila je ruku i nastojala primiriti bol dok je govorila. – Ja sam... lovila sam tvora, a kamin u uredu gospodina

Iskušaj me u sumrak

• 15

Brimbleyja se otvorio, pa smo prošli kroz njega, a ja sam onda nastojala pronaći drugi izlaz. Stranac je uspješno odgonetnuo o čemu se radi iako ovo objašnjenje i nije imalo nekog smisla. – Tvora? Jedan od ljubimaca tvoje sestre? – Da – rekla je zapanjeno. Protrljala je vrat i trznula se. – Ali kako vi to znate... jesmo li se već susreli? Ne, molim vas, nemojte me dirati, ja... joj! Okrenuo ju je i položio joj ruku na vrat. – Miruj. – Dodir mu je bio vješt i siguran dok je masirao osjetljivi živac. – Pokušaš li mi pobjeći, opet ću te uhvatiti. Poppy je drhtavo izdržavala njegovo stiskanje i pipanje prstima pa se pitala nalazi li se ovdje u milosti i nemilosti kakva luđaka. Stisnuo ju je snažnije i pobudio u njoj osjet koji nije bio ni užitak ni bol, već neka nepoznata mješavina obaju osjeta. Bespomoćno se koprcala i jauknula. Iznenadilo ju je kad je popustila napetost ukliještenog živca i kad su joj se kruti mišići olabavili od olakšanja. Ukočila se i dugo izdahnula obarajući glavu. – Bolje? – upitao ju je i počeo joj palcima masirati vrat prodirući ispod meke čipke koja je obrubljivala visok ovratnik gornjeg dijela njezine haljine. Poppy se pokušala odmaknuti od njega, a on ju je odmah zgrabio za ramena. Iskašljala se i pokušala mu se obratiti dostojanstvenim tonom. – Gospodine, željela bih da me ispratite odavde. Moja će vas obitelj nagraditi. Nikakva se pitanja neće... – Naravno. – Polako ju je pustio. – Nitko se ovim prolazom ne služi bez mojega dopuštenja. Pretpostavio sam da osoba u njemu ne smjera ništa dobro.

Lisa Kleypas

Ovi komentari zvučali su poput isprike iako u njegovu glasu nije bilo ni trunke žaljenja. – Uvjeravam vas, moja jedina namjera bila je da se ponovno dočepam ove grozne životinje. – Osjetila je kako se Dodger vrpolji i šuška ispod poruba njezine haljine. Stranac se sagnuo i podignuo tvora. Držao je Dodgera za šiju i pružio ga Poppy. – Hvala vam. – Tvorovo gipko tijelo se opustilo i opružilo na Poppynim rukama. Pisma nije bilo, baš kao što je mogla i očekivati. – Dodgere, prokleti lopove… gdje je? Što si učinio s njim? – Što tražite? – Pismo – rekla je Poppy napeto. – Dodger ga je ukrao i donio ovamo... sigurno je negdje u blizini. – Poslije ćemo ga pronaći. – Ali važno je. – Očito, kad ste prošli kroz tolike muke da ga pronađete. Pođite sa mnom. Poppy je nevoljko pristala i dopustila mu da je uhvati za lakat. – Kamo idemo? Nije bilo odgovora. – Ja bih radije da nitko ne sazna za ovo – usudila mu se obratiti Poppy. – Siguran sam da bi. – Mogu li se pouzdati u vašu diskreciju, gospodine? Moram izbjeći skandal po svaku cijenu. – Mlade djevojke koje žele izbjeći skandal vjerojatno bi trebale ostati u svojim hotelskim apartmanima – istaknuo je nimalo joj ne pomažući.

Iskušaj me u sumrak

• 17

– Bila bih istinski zadovoljna da sam mogla ostati u svojoj sobi – protestirala je Poppy. – Samo sam zbog Dodgera morala izići. Moram vratiti pismo. I sigurna sam da će moja obitelj nagraditi vaš trud, samo ako biste... – Tišina. Pronašao je put kroz sjenoviti prolaz bez ikakve muke, a stezao je Poppyn lakat nježno, ali i neumoljivo. Nisu krenuli prema uredu gospodina Brimbleyja, nego u suprotnom smjeru, a izgledalo je kao da nikad neće prijeći tu udaljenost. Stranac se napokon zaustavio i okrenuo prema mjestu na zidu te gurnuo vrata. – Uđi. Poppy je oprezno krenula prije njega i ušla u dobro osvijetljenu prostoriju, neku vrstu odaje, s nizom prozora u Palladijevom stilu koji su gledali na ulicu. Masivni hrastov stol zauzimao je dio prostorije, a police za knjige prekrivale su gotovo svaki centimetar zida. U zraku se mogla osjetiti ugodna i čudno poznata mješavina mirisa – vosak svijeće, pergament, tinta i prašina s knjiga – i mirisalo je poput stare radne sobe njezina oca. Poppy se okrenula prema strancu koji je ušao u sobu i zatvorio skrivena vrata za sobom. Bilo je teško odrediti njegove godine – izgledao je kao da je u ranim tridesetima, ali oko sebe je širio atmosferu nekoga tko je i te kako vidio svijeta, odavao je osjećaj kao da je toliko toga vidio u životu da ga više ništa ne može iznenaditi. Kosa mu je bila gusta, dobro podšišana, crna kao noć, a na podlozi njegova blijedog tena kao kontrast su se isticale tamne obrve. Bio je zgodan kao sam vrag, obrve su mu bile guste, nos pravilan i oštro ocrtan, usne ispupčene. Kut čeljusti bio mu je oštar i nemilosrdan, a obrubljivao je mrke crte lica muškarca

Lisa Kleypas

koji možda sve – uključujući i samog sebe – doživljava malčice preozbiljno. Poppy je osjetila kako se crveni dok zuri u te oči... izražajne, hladne, zelene oči s tamnim porubima zasjenjene gustim crnim trepavicama. Kao da ju je upijao pogledom i usisavao u sebe svaki njezin detalj. Opazila je i tragove podočnjaka na njegovu licu, ali oni nipošto nisu umanjili njegov iznimno dobar izgled. Džentlmen bi izrekao neku ugodnu stvar, nešto umirujuće, ali ovaj stranac nastavio je šutjeti. Zašto tako zuri u nju? Tko je on i kakav autoritet posjeduje na ovakvom mjestu? Morala je nešto reći, bilo što, samo da razbije napetost. – Miris knjiga i voska svijeća – primijetila je tek tako. – ... Podsjeća me na očevu radnu sobu. Muškarac je zakoračio prema njoj, a Poppy je refleksno uzmaknula. Oboje su se ukočili. Kao da su pitanja ispunila zrak između njih i kao da ih je netko ispisao nevidljivom tintom. – Pretpostavljam da vam je otac već neko vrijeme mrtav. – Glas mu je bio u punom skladu s ostatkom njegove pojave, uglađen, mračan, nepopustljiv. Imao je zanimljiv naglasak, ne posve britanski, samoglasnike je izgovarao otvoreno, a „r“ hrapavije. Poppy je izbezumljeno kimnula glavom. – A majka je preminula nedugo nakon njega – dodao je. – Kako... kako vi to znate? – Moj je posao doznati što više mogu o hotelskim gostima. Dodger joj se koprcao u zagrljaju. Poppy se sagnula da ga spusti. Tvor je otkaskao do goleme fotelje pokraj malog ognjišta i smjestio se na baršunastoj presvlaci.

Iskušaj me u sumrak

• 19

Poppy je ponovno pogledala stranca. Bio je odjeven u krasnu tamnu odjeću, krojenu s uglađenom ležernošću. Fina odjeća, ali uz nju je nosio i jednostavnu crnu kravatu bez igle, a nije bilo ni zlatnih dugmadi na njegovoj košulji ili bilo kakvih drugih ukrasa koji bi ga kvalificirali kao džentlmena od značaja. Samo običan lanac sa satom s prednje strane sivog kaputa. – Zvučite mi kao Amerikanac – rekla mu je. – Buffalo, New York – odgovorio je. – Ali već neko vrijeme živim ovdje. – Je li vas gospodin Rutledge zaposlio? – upitala je oprezno. Odgovorio joj je kimanjem glave. – Pretpostavljam da ste jedan od njegovih upravitelja? Lice mu je bilo bezizražajno. – Nešto poput toga. Počela se polako gibati prema vratima. – Onda ću vas prepustiti vašim poslovima, gospodine... – Netko će vas trebati dolično otpratiti. Poppy je razmislila o tomu. Hoće li ga zamoliti da pošalje po njezinu pratilju? Ne... gospođica Marks vjerojatno još uvijek spava. Imala je tešku noć. Gospođica Marks sklona je noćnim morama koje bi je držale u drhtavom i iscrpljenom stanju idući dan. To se nije često događalo, ali kad bi se dogodilo, Poppy i Beatrix nastojale su joj priuštiti što više odmora nakon toga. Stranac ju je pažljivo promatrao jedan trenutak. – Hoću li pozvati kućnu pomoćnicu da vas otprati? Poppyn prvi poriv bio je da se složi s tim. Ali nije htjela ovdje čekati s njim, pa čak ni nekoliko minuta. Nije imala nimalo povjerenja u njega.

Lisa Kleypas

Kad je opazio da je neodlučna, usne su mu se zajedljivo iskrivile. – Da sam vas htio zlostavljati – istaknuo je – već bih to učinio dosad. Još je više pocrvenjela od njegove izravnosti. – Tako vi kažete. Koliko ja znam, možda vi sporo zlostavljate. Na tren je skrenuo pogled, a kad se opet osvrnuo na nju, oči su mu zaiskrile od čuđenja. – Sigurni ste, gospođice Hathaway – glas mu je bio bremenit neiskazanim smijehom. – Stvarno. Dajte da pozovem pomoćnicu. Humorističan sjaj izmijenio mu je lice, širio je oko sebe takvu toplinu i šarm da je Poppy gotovo ostala preneražena. Osjetila je da joj srce tuče nekim novim i prijaznim osjećajem koji širi kroz tijelo. Poppy se sjetila nestalog pisma dok ga je gledala kako ide prema zvoncu. – Gospodine, dok čekamo, biste li bili toliko ljubazni da potražite pismo koje se izgubilo u prolazu? Moram ga pronaći. – Zašto? – upitao je okrećući se prema njoj. – Osobni razlozi – Poppy je kratko kazala. – Je li to pismo od nekog muškarca? Učinila je najbolje što je mogla da mu uputi onaj suhi pogled kakav je gospođica Marks pružala nametljivoj gospodi. – To se vas ne tiče. – Tiče me se sve što se zbiva u ovom hotelu. – Zastao je promatrajući je. – To je pismo od muškarca, da nije već biste mi rekli. Poppy se namrštila i okrenula prema njemu. Pobliže je razgledala jednu od mnogih polica na kojoj su bili naslagani čudni predmeti.

Iskušaj me u sumrak

• 21

Opazila je pozlaćeni, emajlirani samovar, veliki jatagan u dragim kamenjem optočenim koricama, zbirku drevnih ureza u kamenu i lončarskih posuda, egipatski naslon za glavu, egzotične kovanice, kutije izrađene od svih zamislivih materijala, nešto što je izgledalo poput željeznog mača zahrđale oštrice i kamenčić od muranskog stakla. – Kakva je ovo prostorija? – Poppy se nije mogla suzdržati a da ga ne upita. – Ovo je prostorija u kojoj gospodin Rutledge drži neobične predmete. Mnoge od njih je sam skupio, a drugi su darovi od stranih posjetitelja. Razgledajte ako želite. Poppy je ovo zaintrigiralo, razmišljala je o golemom udjelu stranaca među hotelskim gostima, uključujući članove europskih kraljevskih obitelji, plemstvo i predstavnike corps diplomatique. Gospodin Rutledge je bez sumnje primio neke neobične darove. Poppy je pažljivo razgledavala police i stala promotriti draguljima urešenu srebrnu figuricu konja čija su se kopita digla u laganom galopu. – Kako ljupko. – To je dar od kineskog princa Yizhua – kazao je čovjek iza nje. – Nebeski konj. Poppy je fascinirano prešla vrškom prsta preko konjskih leđa. – A sad je već princ okrunjen kao car Xianfeng – rekla je. – Prilično ironično ime za vladara, zar ne? Stranac je stao pokraj nje i napeto ju pogledao. – Zašto to kažete? – Zato što to ime znači „univerzalni prosperitet“. A to sigurno nije slučaj kod njega, ako uzmemo u obzir pobune u državi s kojima se mora suočavati.

Lisa Kleypas

– Ja bih rekao da mu izazovi iz Europe trenutačno predstavljaju još veću opasnost. – Da – rekla je Poppy potišteno i gurnula figuricu na svoje mjesto. – Čovjek se pita koliko dugo Kina može održati svoj suverenitet uz takve pokolje. Njezin pratitelj je sad stajao toliko blizu da je mogla namirisati štirkanu tkaninu i miris sapuna za brijanje. Pažljivo je zurio u nju. – Poznajem vrlo malo žena koje mogu diskutirati o politici Dalekog istoka. Osjetila je kako su joj se obrazi zarumenjeli. – Moja obitelj vodi prilično neobične razgovore za večerom. Neobični su barem po tomu što sestre i ja uvijek sudjelujemo u njima. Moja pratilja kaže da je to savršeno dopušteno kod kuće, ali me savjetovala da se ne predstavljam u suviše učenom svjetlu kad sam u društvu. To odbija prosce. – Onda morate pripaziti – rekao je blago i nasmiješio se. – Bila bi prava šteta kad bi kakva pametan komentar izletio u krivom trenutku. Poppy je laknulo kad je začula lagano kucanje na vratima. Pomoćnica je stigla ranije nego što je očekivala. Stranac je otišao otvoriti vrata. Vrata su se otvorila zaškripivši, a on je nešto promrmljao pomoćnici koja se naklonila i nestala. – Kamo ona ide? – upitala je Poppy zbunjeno. – Pa trebala me otpratiti do apartmana. – Poslao sam je da nam donese čaja. Poppy je odmah ostala bez teksta. – Gospodine, ja ne mogu piti čaj s vama. – Neće dugo potrajati. Poslat će nam ga jednim od dizala za hranu.

Iskušaj me u sumrak

• 23

– To nije važno. Čak i da imam vremena, ja to ne mogu! Sigurna sam da ste i te kako svjesni koliko bi to bilo nedolično. – Nedolično na gotovo jednak način kao što je to i šuljanje hotelom bez pratnje – složio se ležerno, a ona ga je ljutito pogledala. – Nisam se šuljala, lovila sam tvora. – Kad je shvatila kakvu je besmislicu izrekla, osjetila je kako se crveni. Pokušala mu se obratiti dostojanstvenim tonom. – Ja uopće nisam kriva za tu situaciju. A bit ću u vrlo... ozbiljnoj... nevolji... ako se uskoro ne vratim u svoju sobu. Budemo li duže čekali, vi biste mogli biti uvučeni u skandal, a sigurna sam da gospodin Rutledge to ni najmanje ne bi odobrio. – Istina. – Onda vas molim da ponovno pozovete pomoćnicu. – Prekasno. Morat ćemo pričekati dok se ne vrati s čajem. Poppy je uzdahnula. – Ovo je stvarno teško jutro. – Pogledala je tvora i opazila komadiće perja i konjske dlake u zraku pa odmah problijedjela. – Ne, Dodgere! – Što je to? – upitao je čovjek prateći Poppy koja je potrčala prema zaposlenom tvoru. – Jede vam stolicu – rekla je tugaljivo i podignula tvora. – Odnosno, stolicu gospodina Rutledgea. Pokušavao se ugnijezditi. Jako mi je žao. – Zurila je u rupu usred guste i bogate baršunaste presvlake. – Obećavam vam da će moja obitelj platiti ovu štetu. – U redu je – odgovorio je muškarac. – Hotel raspolaže mjesečnom svotom za popravke. Poppy je čučnula – nimalo lagan pothvat s čipkom i uštirkanim podsuknjama – i zgrabila komadiće perja nastojeći ih

Lisa Kleypas

ugurati u rupu. – Ako treba, mogu napismeno objasniti kako je došlo do ovoga. – A što će tada biti s vašim ugledom? – blago ju je upitao stranac pružajući joj ruku da se podigne. – Moj ugled ne znači ništa u usporedbi s nečijim sredstvima za život. Vas bi mogli otpustiti zbog ovoga. Sigurno imate obitelj za koju se morate brinuti… ženu i djecu, a dok bih ja mogla preživjeti sramotu, vi možda ne biste mogli pronaći novi posao. – To je vrlo ljubazno od vas – rekao je uzimajući tvora iz Poppynih ruku i ponovno ga stavljajući na fotelju. – Ali ja nemam obitelj. I ne mogu dobiti otkaz. – Dodgere – Poppy ga je žurno dozvala kad su opet poletjeli komadići perja. Tvor se očito vrhunski zabavljao. – Fotelja je već uništena. Pustite ga. Poppy je smeo strančev ležeran otpis skupog komada hotelskog namještaja zbog tvorove nepodopštine. – Vi – obratila mu se razgovijetno – niste poput drugih upravitelja ovdje. – A ni vi niste poput drugih djevojaka. Ovo joj je izmamilo suh osmijeh. – To su mi već rekli. Nebo je poprimilo boju kositra. Teška je kiša pala po šljunkom okruženim kamenim pločama na ulici spuštajući oporu prašinu koju su uskovitlala vozila u prolazu. Poppy se pobrinula da je ne opazi nitko s ulice, primaknula se jednom prozoru i promatrala pješake koji su se raspršili. Neki od njih pažljivo su otvorili kišobrane i nastavili šetati. Ulični trgovci preplavili su prolaz nestrpljivo izvikujući cijene svoje robe. Prodavali su sve što možete zamisliti: niske češnjaka i parove mrtve divljači, čajnike, cvijeće, šibice, ševe i slavuje u kavezima. Ovo posljednje predstavljalo je čest

Iskušaj me u sumrak

• 25

problem za Hathawaye jer je Beatrix bila odlučna u tomu da spasi svako živo biće na koje bi naišla. Gospodin Rohan, njihov šurjak, nevoljko je kupio mnoge ptice koje su potom oslobađali na njihovu imanju. Rohan se zakleo da je dosad već pokupovao pola ptičje populacije u Hampshireu. Poppy se okrenula od prozora i opazila da se stranac opet oslonio ramenom na jednu od polica te prekrižio ruke na prsima. Promatrao ju je kao da ga zbunjuje to što bi trebao misliti o njoj. Unatoč njegovoj ležernoj pozi, Poppy je imala neugodan osjećaj da bi je on u trenu dohvatio ako bi pokušala pobjeći. – Zašto se već niste zaručili za nekoga? – upitao ju je s iznenađujućom izravnošću. – Izlazite u društvo već dvije-tri godine? – Tri – rekla je Poppy, osjetivši snažan obrambeni poriv u sebi. – Vaša obitelj je imućna… može se pretpostaviti da vas očekuje izdašan miraz. Brat vam je vikont, još jedna prednost. Zašto se niste udali? – Postavljate li uvijek tako osobna pitanja ljudima koje ste tek upoznali? – Poppy je začuđeno upitala. – Ne uvijek. Ali vi ste mi... zanimljivi. Razmislila je o pitanju koje joj je postavio i slegnula ramenima. – Nisam htjela nijednog od gospode koje sam upoznala tijekom protekle tri godine. Nitko od njih nije me ni približno privukao. – Kakvi vas muškarci privlače? – Netko s kim bih mogla dijeliti miran, običan život. – Većina djevojaka sanja o uzbuđenju i romansi.

Lisa Kleypas

Suho se osmjehnula. – Pretpostavljam da ja onda jako cijenim obične stvari. – Je li vam ikad palo na pamet da London nije pravo mjesto za traženje mirnog, običnog života? – Naravno. Ali nisam baš u položaju da to tražim na pravim mjestima. – Tu je trebala stati. Nije bilo potrebe dalje objašnjavati. Ali jedna od Poppynih mana bila je i ta da je voljela razgovor i teško odoljela da se u njega ne uključi, baš kao i Dodger kad bi se našao pred ladicom punom steznika. – Problemi su počeli kad je moj brat, lord Ramsay, naslijedio titulu. Stranac je podignuo obrve. – To je problem? – Oh, da – rekla je Poppy iskreno. – Vidite, nitko od Hathawayevih nije bio spreman na to. Bili smo daleki rođaci prethodnog lorda Ramsayja. Leo je naslijedio titulu samo zbog niza preranih smrtnih slučajeva. Hathawayi nisu poznavali takva pravila ponašanja – nismo znali ništa o tomu kakav je bonton viših klasa. Bili smo sretni u Primrose Placeu. Zastala je kako bi se prisjetila utješnih uspomena na djetinjstvo: vesela koliba sa slamnatim krovom, vrt u kojem je njezin otac njegovao svoje visokocijenjene ruže, par belgijskih dugouhih zečeva koji su živjeli u kunićnjaku pokraj stražnjeg ulaza, hrpa knjiga u svakom kutu. Napuštena koliba sad je zjapila kao ruševina, a vrt do nje bio je zapušten. – Ali nema povratka, zar ne – izrekla je ovo više kao tvrdnju nego kao pitanje. Sagnula se promotriti jedan predmet na nižoj polici. – Što je ovo? Oh. Astrolab. – Podignula je složeni mjedeni disk s ugraviranim pločama čiji je rub bio izrezbaren iznosima kutova. – Znate što je astrolab? – upitao je stranac prateći je.

Iskušaj me u sumrak

• 27

– Da, naravno. Sprava kojom se služe astronomi i pomorci. I astrolozi. – Poppy je pažljivo promatrala zvjezdicu urezanu u jednu od ploča. – Ovaj je perzijski. Po mojoj procjeni, star je otprilike petsto godina. – Petsto dvanaest – rekao je. Poppy nije mogla zatomiti zadovoljan i širok osmijeh. – Moj otac bio je stručnjak za srednji vijek. Imao je cijelu zbirku ovakvih predmeta. Čak me naučio kako ga napraviti od drva, konopca i čavla. – Pažljivo je okretala ploču. – Koji je datum vašeg rođenja? Stranac se kolebao prije odgovora, kao da mu nije drago otkrivati podatke o sebi. – Prvog studenog. – Onda ste rođeni u znaku Škorpiona – rekla je okrećući astrolab u rukama. – Vjerujete u astrologiju? – upitao ju je tonom u kojem se moglo osjetiti izrugivanje. – Zašto ne bih vjerovala? – Nije znanstveno potvrđena. – Otac me uvijek poticao da budem otvorena prema takvim stvarima. – Prelazila je vrškom prsta preko ucrtanih zvijezda i pogledala ga s prepredenim osmijehom. – Znate, Škorpioni su prilično nemilosrdni. Zato je Artemida tražila da jedan od njih ubije njezina neprijatelja Oriona. Za nagradu je postavila Škorpiona na nebo. – Nisam nemilosrdan. Jednostavno radim ono što trebam da postignem svoje ciljeve. – A to kao nije nemilosrdno? – Poppy ga je upitala smijući se. – Ta riječ implicira okrutnost. – A niste okrutni?

Lisa Kleypas

– Samo kad je to potrebno. Poppy je ovo prestalo biti zabavno. – Okrutnost nikad nije potrebna. – Očito niste vidjeli mnogo od svijeta kad to govorite. Poppy je odlučila prekinuti s tom temom i podignula se na vrške prstiju kako bi vidjela što ima na drugoj polici. Tu je bila zanimljiva zbirka nečega što je podsjećalo na limene igračke. – Što je ovo? – Automati. – Za što služe? Ispružio je ruku, podignuo jedan obojeni metalni predmet i dao joj ga. Poppy je pridržavala predmet za njegovu kružnu bazu i pažljivo ga promatrala. Bila je tu skupina sićušnih trkaćih konja od kojih je svaki stajao na svojoj stazi. Poppy je opazila konopčić sa strane baze i nježno ga povukla. To je pokrenulo niz unutarnjih mehanizama, uključujući i pokretni kotač koji je zavrtio konjiće po stazi baš kao da se utrkuju. Poppy se smijala od užitka. – Kako pametno! Voljela bih da moja sestra Beatrix može vidjeti ovo. Otkud je ovo? – Gospodin Rutledge zabavlja se time u svoje slobodno vrijeme, to mu dođe kao opuštanje. – Mogu li vidjeti drugog? – Poppy su očaravali predmeti koji nisu bili igračke, nego minijaturne inženjerske napravice. Bio je tu i admiral Nelson na brodiću, majmun koji se penjao po stablu banane, mačka koja se poigravala s mišem, krotitelj lavova koji je pucketao bičem dok je lav neprestano mahao glavom. Stranac je izgledao kao da uživa u Poppynu zanimanju, pa joj je pokazao sliku na zidu, prikaz parova koji plešu valcer

Iskušaj me u sumrak

• 29

na nekom balu. Slika kao da je oživjela pred njezinim širom otvorenim očima, a gospoda su fino vodila svoje partnerice po podiju. – Bože – rekla je začuđeno Poppy – pa kako se ovo postiže? – Satni mehanizam. – Pomaknuo je sliku sa zida i pokazao joj otvoren stražnji dio. – Evo ga, pričvršćeni su za pokretni kotač pomoću ove vrpce. A pribadače pokreću ove žičane poluge... evo... a one pak pokreću druge poluge. – Čudesno! – Poppy je u svom entuzijazmu zaboravila na staloženost i oprez. – Gospodin Rutledge očito ima dara za mehaniku. To me sad sjetilo na biografiju koju sam nedavno pročitala, o Rogeru Baconu, franjevačkom redovniku iz srednjega vijeka. Moj otac bio je veliki obožavatelj njegova rada. Fratar Bacon mnogo je eksperimentirao s mehanikom, što je, naravno, neke ljude navelo da ga optuže za čarobnjaštvo. Piše da je jednom konstruirao mehaničku brončanu glavu koja... – Poppy je naglo stala kad je shvatila da je počela brbljati. – Eto, vidite? Ovo vam ja radim na balovima i večernjim zabavama. I to je jedan od razloga zašto baš nisam tražena. On se počeo smiješiti. – Mislio sam da se razgovor potiče u takvim prigodama. – Ovakvi kakve ja vodim, ne potiču se. Kuc. Kuc. Kuc. Oboje su se okrenuli na zvuk kucanja. Stigla je pomoćnica. – Moram krenuti – rekla je Poppy nemirno. – Pratilja će mi se jako uznemiriti ako se probudi i vidi da me nema. Tamnokosi stranac pažljivo ju je promatrao, i to prilično dugo. – Još nisam završio s vama – rekao je sa zapanjujućom ležernošću. Kao da mu nitko nikad nije ništa odbio. Kao da je namjerava zadržati koliko god želi.

Lisa Kleypas

Poppy je duboko udahnula. – Bez obzira na to, ja odlazim – rekla je mirno i krenula prema vratima. Došao je do vrata u isto vrijeme kad i ona i položio ruku na njih. To ju je prestrašilo pa se okrenula kako bi se suočila s njim. Osjetila je težinu u grlu, baš kao i u zglobovima i u stražnjim dijelovima koljena. Stajao joj je preblizu, a njegovo visoko i čvrsto tijelo gotovo ju je dodirivalo. Stisnula se uza zid. – Prije nego što odete – rekao joj je blago – dat ću vam jedan savjet. Nije sigurno da mlada djevojka sama luta hotelom. Nemojte ponovno preuzeti takav nesmotren rizik na sebe. Poppy se ukočila. – Pa ovaj hotel je ugledan – rekla je. – Nemam se čega bojati. – Naravno da imate – promrmljao je. – Upravo gledate u razlog. Prije nego što je uspjela nešto pomisliti, pomaknuti se ili udahnuti, on je prignuo glavu i poljubio je. Poppy je ostala nepomična od zapanjenosti, a ovaj blagi i žarki poljubac tako joj se suptilno nametnuo da nije bila ni svjesna trenutka kad su joj se usne razdvojile. Položio joj je ruke na čeljust, obujmio joj lice i malo ga zabacio. Stegnuo ju je jednom rukom oko struka i cijelo joj tijelo prislonio uz svoje, pruživši joj izniman osjećaj. Sa svakim novim udahom upijala je zamaman miris, parfem od ambre i mošusa, uškrobljene tkanine i muške kože. Trebala se boriti u njegovu zagrljaju, ali usta su mu bila tako nježno uvjerljiva, erotska, pružala su joj poruku opasnosti i obećanja. Usne su mu skliznule na njezino grlo, tražio joj je puls, spuštao se naniže nižući osjet na osjet poput svilene gaze na svilenu gazu sve dok nije zadrhtala i odmaknula se od njega.

Iskušaj me u sumrak

• 31

– Ne – obratila mu se slabašnim glasom. Stranac ju je pažljivo uhvatio za bradu i prisilio je da ga pogleda. Oboje su se ukočili. Dok ga je Poppy gledala u radoznale oči, opazila je bljesak prigušenog neprijateljstva, kao da je on upravo došao do nekog neželjenog otkrića. Iznimno pažljivo ju je pustio te otvorio vrata. – Unesite – rekao je pomoćnici koja je čekala na pragu s velikim srebrnim pladnjem za čaj. Pomoćnica ga je brzo poslušala, a bila je toliko dobro obučena da nije pokazala nikakvu znatiželju naspram Poppyne prisutnosti u sobi. Čovjek je otišao po Dodgera koji je zaspao na fotelji. Vratio se s pospanim tvorom i pružio ga Poppy. Ona je uzela Dodgera i nešto nerazgovijetno promrmljala pa ga počela ljuljati u visini struka. Tvor je imao sklopljene oči, a kapke mu je potpuno prekrivala crna maska navučena preko njuške. Pod vršcima prstiju osjećala je jedva primjetne otkucaje njegova srca i svilenkastu bijelu dlaku. – Treba li vam još nešto, gospodine? – upitala je pomoćnica. – Da. Želim da otpratite ovu damu do njezina apartmana. Poslije dođite i obavijestite me da se sigurno vratila. – Da, gospodine Rutledge. Gospodine Rutledge? Poppy kao da je srce stalo. Ponovno je pogledala stranca. Nešto đavolsko zasjalo je u njegovim zelenim očima. Kao da je jako uživao u njezinoj iskrenoj zapanjenosti. Harry Rutledge... tajanstveni i povučeni vlasnik hotela. Koji nije ni sjena osobe kakvu je ona zamišljala.

Lisa Kleypas

Poppy se zaprepaštena i zbunjena okrenula od njega. Prešla je preko praga i čula kako se vrata zatvaraju te kako zasun glatko pada na svoje mjesto. Kako je opak što se ovako zabavljao na njezin račun! Tješila se spoznajom da ga nikad više neće vidjeti. Krenula je niz hodnik s pomoćnicom... nije ni sumnjala da joj se tijek života upravo promijenio.

lisa kleypas

▴ vrag plavih očiju

▴ slatkorječivi neznanac

▴ sponzor

Iskušaj me u sumrak

k r a lj ic e lj u b av n i h rom a n a

lisa kleypas

Iskušaj me u sumrak

lisa kleypas

Iskušaj me u sumrak

Neodoljiv i strastven roman Lise Kleypas. – susan wiggs

w w w. moz aik- k njiga. hr

99,00 kn ISBN 978-953-14-1999-4

kraljice ljubavnih romana

▴ jedne strasne zime

▴ proljetni skandal

▴ tajne ljetne noći

▴ dogodilo se jedne jeseni

▴ na božićno jutro

▴ zavedi me u zoru

▴ jedne noći u ponoć