KLUB JULIETTE : SASHA GREY by Mozaik knjiga

SASHA GREY KLUB JULIETTE

Sasha Grey KLUB JULIETTE

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga stoosamdesetdruga Naslov izvornika

Zoran Maljković Nakladnik

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Grafički urednik

Ivica Jandrijević Korektor

Srđan Boban Oblikovanje naslovnice

Marija Morić Ilustracija na naslovnici

Shutterstock Tisak

Denona, Zagreb, lipanj 2014. ISBN 978-953-14-1628-3 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 879254. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Sasha Grey

Klub Juliette S engleskoga prevela ALEKSANDRA SIVEC

Prije nego što počnemo, treba odmah nešto razjasniti. Želim da učinite za mene tri stvari. Prva. Neka vas ne uvrijedi ništa od onoga što ćete pročitati u nastavku knjige. Druga. Zaboravite na sve inhibicije. Treća i najvažnija. Sve što vidite i čujete od ovog trenutka, ostaje među nama. Dobro. Idemo sad na ono pravo.

to biste pomislili kad bih vam rekla da postoji tajni klub čiji su članovi najmoćniji ljudi našeg društva: bankari, milijarderi, medijski tajkuni, izvršni direktori, odvjetnici, pripadnici policije, trgovci oružjem, odlikovani časnici, političari, državni službenici i čak i uvaženo svećenstvo Katoličke crkve – biste li mi povjerovali? Ne govorim ja tu o Iluminatima. Ni o Bilderberškoj skupini, niti o Bohemiah Groveu, ili bilo kojoj drugoj otrcanoj teoriji koju pomahnitali teoretičari zavjera pokušavaju unovčiti. Ne. Na prvi pogled, taj je klub znatno neviniji. Na prvi pogled. Ali ne kad zagrebemo po površini. Ovaj se klub sastaje povremeno na tajnim lokacijama. Nekada su to udaljene lokacije, a nekad previše očite da bi izazvale sumnju. Ali klub se nikada ne sastaje dvaput na istom mjestu. Obično ni u istoj vremenskoj zoni. A na tim sastancima, ti ljudi… dobro, dosta okolišanja, hajdemo ih nazvati pravim imenom, Gospodari Svemira. Ili Izvršni Direktori poznatog nam Sunčeva sustava. Dakle ti ljudi, ti Direktori, oni su ti koji koriste ta privatna okupljanja za toliko potreban predah od važnog i stresnog posla kojem je cilj zajebati svijet još više no što je već zajeban i smisliti još sadističkije i nastranije načine mučenja, porobljavanja i osiromašivanja pučanstva. I što to oni rade kad ne rade, kad se opuštaju? 9

Sasha Grey

Treba vam biti jasno od samog početka. Oni se jebu. Vidim da vas nisam uvjerila. Hajde da vam to pojasnim. Jeste li ikada upoznali automehaničara koji se ne pali na aute? Ili profesionalnog fotografa koji slika isključivo u svom studiju pod upaljenim reflektorima? Ili slastičara koji ne jede kolače? Dakle, ti ljudi, ti Direktori, bez imalo uljepšavanja, oni su profesionalni jebači. Oni će vas jebati da bi vas zajebali. Oni će vas jebati da bi došli do vrha. Oni će vas zajebati za novac, za slobodu, za vaše vrijeme. I nastavit će vas jebati sve dok niste dva metra ispod zemlje. A i tada. I što oni rade kad to ne rade? Naravno… Druga stvar koju trebate znati jest ova. Moćni ljudi su poput filmskih zvijezda. Oni se vole družiti međusobno. Cijelo vrijeme. Davit će vas s tim da je to zato što nitko ne razumije kako je biti u njihovoj koži osim ljudi koji su im nalik. Ali istina je da se oni jednostavno ne žele družiti s nižim bićima, prostom gomilom, nemarnima i neopranima kojima je posebno zadovoljstvo svjedočiti padu bogatih i moćnih preko one jedne stvari koja ih uvijek, bez pogreške, dovede do brzog pada, a ta stvar je seks. Pa su tako ti ljudi, Direktori, profesionalni jebači, smislili kako se ševiti koliko im drago i kako se prepustiti najluđim i najnastranijim seksualnim fantazijama, i sve to bez skandala… Oni to rade iza zatvorenih vrata. I rade to zajedno. U tajnosti. Henry Kissinger je jednom izjavio da je moć najbolji mogući afrodizijak. Kad je to izjavio već se dugo smucao po hodnicima moći pa je vjerojatno točno znao o čemu govori. Ovo mjesto je dokaz za to. Zovu ga Klub Juliette. * 10

Klub Juliette

Samo naprijed. Guglajte slobodno. Nećete pronaći ni traga o njemu. Baš ništa. Toliko je tajno. Ali da biste imali bar nekog pojma o čemu govorim, ispričat ću vam ponešto o podrijetlu i povijesti Kluba. Julliette, po kojoj je ovaj Klub nazvan, jedna je od dvije junakinje – tj. jedna od dvije sestre, druga se zvala Justine – koje je začeo (ako je to uopće pravi izraz) Markiz de Sade, francuski plemić iz 18. stoljeća, slobodni mislilac, pisac i revolucionar čije su seksualne avanture toliko zgranule francusko visoko društvo da su ga zbog opscenosti zatvorili u Bastilju. A to je, kasnije se ispostavilo, zapravo bio pogrešan potez zato što Markiz u ćeliji nije imao ništa za raditi osim drkati po cijele dane i noći što ga je nagnalo da napiše još prostija djela. Samo da im dokaže svoje. Za vrijeme boravka u zatvoru napisao je najslavnije djelo erotske literature od pamtivijeka. 120 dana Sodome. To je jedina knjiga koja po količini seksualnih perverzija i nasilja nadmašuje Bibliju. A skoro je jednako opsežna. Naravno, upravo je Markiz glavom i bradom bio taj koji je vikao masama iz svoje bastiljske ćelije da zatvor treba sravniti sa zemljom i tako, nehotice, izazvao Francusku revoluciju. No vratimo se mi Juliette. Ona je manje poznata sestra. Ali ne zato što je bila ona mirnija od njih dvije. O ne, daleko od toga. Vidite, Justine je bila pomalo naporna i izvještačena, mahnito je tražila pozornost i glumila žrtvu dok vam nije od nje postalo zlo. Ona je bila poput onih slavnih zvijezda koje dave ljude o strahotama ovisnosti o drogama i seksu, onima koji neumorno u javnosti promoviraju svoju čednost sudjelujući u svim realityjima koji se bave zvijezdama u klinikama za odvikavanje od poroka. A Juliette? Juliette se nije nimalo kajala zbog svoje žudnje za seksom i ubijanjem, za svim putenim užitcima koje još nije kušala. Ona se jebe i ubija i ubija i jebe se, a ponekad radi obje stvari 11

Sasha Grey

istovremeno. I uvijek se izvuče i nikada ne mora platiti cijenu za svoje indiskrecije i zločine. Možda sad počinjete shvaćati o čemu govorim. Možda vam je sad jasno zašto to tajno društvo, Julietteino društvo, nije baš toliko nevino koliko se čini. A što kad bih vam rekla da sam uspjela prodrijeti, oprostite mi na izravnosti, u uži krug ovog društva, biste li mi vjerovali? Ne radi se o tome da ja tamo pripadam. Ja sam redovna studentica treće godine fakulteta. Studiram filmsku umjetnost. Nisam ja ništa posebno. Ja sam obična djevojka i imam obične životne potrebe i želje koje imaju svi drugi. Ljubav. Sigurnost. Sreća. I zabava, volim se zabavljati. Volim se lijepo odjenuti i lijepo izgledati, ali ne patim na skupu odjeću. Vozim malu polovnu Hondu koju su mi roditelji darovali za osamnaesti rođendan i u kojoj uvijek na stražnjem sjedištu ima razbacanog smeća koje nikad ne stignem počistiti. Imam prijatelje koje sam prerasla, i s kojima mi se naporno dalje družiti, i puno onih s kojima sam još uvijek vrlo prisna. I sada, u ovom trenutku, prestat ću zvučati kao da se pravim važna. Odsad ću zvučati kao vrlo obična i skromna djevojka. Zato što, iskreno, najbliže sam se moćnom položaju približila u svojoj glavi. Imam jednu seksualnu fantaziju koja se stalno ponavlja. Ne, ne radi se o tome da se ševim sa starim milijarderom u njegovom privatnom zrakoplovu u letu, deset tisuća metara iznad Saint-Tropeza. Mislim da mi od toga ništa ne bi bilo odurnije. Moja je fantazija znatno prizemnija – svjetovnija i intimnija od toga. Nekoliko puta tjedno odem pokupiti svog dečka nakon posla i ponekad, kad ostane raditi kasno i kad ispadne da je zadnji ostao na poslu i da mora zaključati, zamišljam da se zafrkavamo po uredu 12

Klub Juliette

njegova šefa – ali to zapravo nikad nismo učinili. Ali zar curi nije dopušteno malo sanjariti? Njegov šef je senator. Ili točnije, uspješan odvjetnik koji će postati senator. A Jack, moj dečko, član je njegovog izbornog štaba. A uz to još i studira ekonomiju. Što znači da nemamo puno vremena koje bismo proveli zajedno zato što kad je gotov s poslom, obično je toliko premoren da zaspi na kauču čim skine cipele. Ujutro rano ustaje i ide na predavanja pa obično nemamo vremena ni za jednu na brzaka. A znate što kažu za one koji samo rade i nikad nemaju vremena za igru. Zato ja maštam o tome da igram ulogu savjesne djevojke i sve sam si to već isplanirala. Dotjerat ću se za tu priliku. Čarape i visoke pete s omiljenim balonerom s dvostrukim kopčanjem kaki boje, baš poput onog što je nosila Anna Karina u Godardovom filmu Made in U.S.A. A ispod njega neko donje rublje, možda obični crni grudnjak i gaćice i odgovarajuće podvezice i halteri. Ili ću biti u toplesu s bijelim dokoljenkama i onim slatkim malim ružičastim točkastim gaćicama za koje znam da ga izluđuju. A možda samo visoke pete na gole noge s pripijenim svilenim krem kombineom ili babydollom od šifona. Ali uvijek s malo žarko crvenog ruža. Moram si nabaviti crveni ruž. On je najbolji prijatelj svake cure. Ured kampanje je u centru grada, u prizemlju zgrade. Cijeli je ostakljen i svjetlo ostaje upaljeno cijele noći da bi baš svaki prolaznik uočio niz identičnih crveno-bijelo-plavih plakata nalijepljenih na prozore s kojih se Jackov šef izvještačeno ceri u kameru ispod velikih debelo otisnutih slova koja ispisuju GLASUJTE ZA ROBERTA DEVILLEA. Tako je jedino mjesto gdje bismo mogli biti sami spremište za metle, kupaonica ili ured koji Bob – on želi da ga svi zovu Bob – koristi kad je u uredu, a to nije baš često. Smješten je pozadi, kraj 13

Sasha Grey

izlaza na parkiralište pa može kriomice šmugnuti unutra i van umjesto da ga vide svi s ulice. Prilično sam sigurna da ima bar nekoliko zaposlenika tog ureda kojima je perverzna maštarija upravo to da se poševe u toj kupaonici ili spremištu za vrijeme radnog vremena u nadi da ih neće otkriti. Ali to nije moja maštarija, a pogotovo ne kad imamo cijeli taj prostor samo za sebe. I usput, Jack me obično uvede kroz stražnja vrata koja vode ravno na parkiralište na kojem parkiram auto, a Bobov ured je, eto… baš tamo. Moram to ipak ponoviti, zato što ne želim da pogrešno shvatite; mi to zapravo nikad nismo učinili. Nismo o tome ni razgovarali, mislim na Jacka i sebe. Nisam čak ni sigurna da bi on bio za. Ali u mojoj maštariji, čim uđemo u taj ured, i čim se zatvore vrata i ugase svjetla, gotovo je sa cmakanjem i maženjem; sad ja preuzimam kontrolu. Gurnem ga u fotelju, Bobovu skupu kožnu uredsku fotelju na kotačićima i učinimo to na licu mjesta, doslovno u “sjedištu moći”. Kažem mu da ne ustaje, da se ne dodiruje, da se ne pomakne ni centimetar i onda izvedem mali striptiz i pravim se malo važna pred njim. Prvo otkopčam pojas balonera i spustim ga preko ramena da mi vidi malo gole kože. Zatim na brzinu otvorim jednu stranu, držeći drugu stranu balonera čvrsto stisnutu uz tijelo, kako bi samo na tren vidio što se krije ispod. Okrenem mu leđa i pustim da baloner padne na pod, sagnem se i dodirnem nožne prste tako da točno zna što će dobiti ako bude dobar dečko i učini ono što mu kažem. Kurac mu se dignuo već prije no što mu skinem hlače. A kad ih skinem, vidim kako mu se napinje pamučna tkanina bokserica. Sada je vrijeme za prisni dodir. Ali njemu još nije dopušteno dirati. Smjestim se na prednji dio fotelje, zajašem mu noge okrenuta leđima i uhvatim naslone za ruke na fotelji dok mu guzom klizim 14

Klub Juliette

po međunožju, prvo nježno, zatim žešće, trljajući se po njemu. Zatim se spustim na njega i držim ga među guzovima i stišćem ga, osjećajući kako se savija i trza i raste pod oblinom moje… Ali sad sam skrenula s teme. A činjenica jest da meni tamo uopće nije mjesto, u Julietteinom društvu, tamo među tim ljudima. I nisam se javila na neki oglas niti bila na razgovoru za posao da bi me pripustili u njega. Recimo radije da sam bila nadarena, imala sam vjere i strasti. I tako su me primijetili. Možemo mi raspravljati u nedogled o utjecaju podrijetla i odgoja, ali ovaj talent nije nešto s čime sam se rodila. Barem ja toga nisam svjesna. Ne, to je nešto što sam spoznala. Dugo je čučao u meni, šifriran, zakopan kao što je to prekidač kod agenta spavača koji se tek nedavno uključio u akciju. I sad kad sam vam sve to rekla, kako ću vam uopće krenuti objašnjavati ono što se dogodilo te noći? Prve noći kad sam se susrela s Julietteinim društvom.

Prije nego što nastavim, trebamo odmah nešto razjasniti; želim da učinite za mene tri stvari. Prva. Neka vas ne uvrijedi ništa od onoga što ćete pročitati u nastavku knjige. Druga. Zaboravite na sve inhibicije. Treća i najvažnija. Sve što vidite i čujete od ovog trenutka, ostaje među nama. Catherine, mlada studentica filmske umjetnosti tek nedavno probuđene seksualnosti, uvučena je u tajni klub u kojem se sastaju najmoćniji ljudi svijeta da bi istraživali svoje najdublje, često najmračnije seksualne maštarije. Ali dok joj nova iskustva otvaraju svijet snažnih novih užitaka, ona također prijete uništenjem svega što joj je najdraže. Prepustite se Sashi Grey i dopustite joj da vas odvede u tajni elitni seks klub u kojem se događa sve, baš sve.

www.mozaik-knjiga.hr

99,00 kn ISBN 9789531416283