Domaće ljekovito bilje - Dr. Katja Galle Toplak

Htjeli biste saznati kako na posve prirodan način, bez nepotrebnih lijekova, ukloniti tegobe poput grčeva, nadutosti ili raznih upala? Ili biste jednostavno htjeli poboljšati opće stanje vašeg organizma? Želite naučiti kako prirodnim putem pomoći vašem djetetu?

Fitoterapija je najstariji oblik liječenja bolesti. Upotrebljavala se tijekom cjelokupnog razvoja čovječanstva, pa se tako kao dio tradicionalne narodne medicine stotinama godinama upotrebljavala i kod nas. Sve do pojave službene medicine ona je bila jedini način liječenja. Danas se sve više ljudi okreće biljkama kao zamjeni za sintetičke lijekove, jer su zdravije i izazivaju manje nuspojava.

Domaće ljekovito bilje jedinstven je priručnik koji na jednom mjestu predstavlja više od stotinu ljekovitih biljaka prikladnih za samoliječenje, ali i kao dopunu medicinskim terapijama. Upoznajte najvažnije ljekovite biljke i saznajte koja je njihova tradicionalna primjena, usklađena s najsuvremenijim znanstvenim istraživanjima.

• Detaljni opisi pojedinih biljaka, povijest, kemijski sastav, srodne vrste i neželjena djelovanja • Kako prepoznati, skupljati i pripravljati ljekovito bilje • Popis otrovnoga bilja koje valja izbjegavati • Recepti za čajeve i čajne mješavine koji pomažu kod mnogih bolesti i tegoba • Savjeti za pripremu preparata za njegu kože i kose • Novo u ovom izdanju: opsežna i sveobuhvatna poglavlja o prirodnom liječenju djece pomoću ljekovitog bilja te savjeti o liječenju životinja ljekovitim biljem

Uputite se u prirodu i uz pomoć ove knjige upoznajte svijet ljekovitog bilja svuda oko nas!

VRHUNSKI SUVREMENI VODIČ ZA PRIRODNO LIJEČENJE UZ POMOĆ LJEKOVITOG BILJA!

Dr. K atja Ga l le Topla k

Domaće ljekovito bilje novo, ažurirano izdanje

Dr. Katja Galle Toplak

Domaće ljekovito bilje

Domaće ljekovito bilje

W

w w w. moz aik- k njiga. hr

396,00 kn ISBN 978-953-14-1960-4

Domace ljekovito bilje PRESVLAKA 2016.indd 1

31/03/16 14:17

Domaće ljekovito bilje

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

D O M AĆ E LJ E KOVITO BILJ E |

Dr. K at j a Ga l l e Topl a k

DOMAĆE LJEKOVITO BILJE Nec mihi defuerit vulgaris copia mentae multa per et genera et species diversa coloresque et vires ...

– W. Strabo, oko 848. g. u pjesničkoj zbirci Hortulus

Nikad neka mi ne ponestane »obične« metvice, tako različite po vrstama i sortama, po bojama i ljekovitim svojstvima...

Knjigu posvećujem svima koji su me odveli i pratili u taj neizmjerno šaroliki svijet ljekovitog bilja: mami, prof.

P. Kunaveru i njegovoj supruzi Henrieti, prof. dr. F. Sušniku, prof. dr. H. Wagneru i Petru, te svim brojnim poznavateljima i štovateljima ljekovitog bilja sa željom da svoje znanje, koje je nedvojbeno dio kulturnog naslijeđa, prenesu mlađim generacijama.

3

Sadržaj Liječenje biljem – fitoterapija........... 6 Odabir ljekovitog bilja 11 Fitoterapija kod životinja 13 Sakupljanje ljekovitog bilja 13 Sušenje ljekovitog bilja 14 O drogama 14 Uporaba droga i pripravaka 15 Čaj 15 Oparak 15 Uvarak 15 Provarak 15 Naljev 15 Tinktura 16 Uljne iscrpine (ekstrakti) 17 17 Svježi sok

Aktivne tvari biljaka...........................19 Ugljikohidrati 20 Monosaharidi 20 Oligosaharidi 21 Polisaharidi 21 Masti, ulja, voskovi i drugi lipoidi 23 Srčani glikozidi 23 Flavonoidi 24 Saponini 24 Kumarini 25 Antrakinonski glikozidi 25 Hidrokinonski glikozidi 26 Gorke tvari (amara) 26 Ljute tvari (acria) 26 Trjeslovine 27 Alkaloidi 28 Eterična ulja 29 Vitamini 31

Koža................................................... 34 Aktivne tvari biljaka koje utječu na kožu 39 Pravilna uporaba 39 Pripravci 40 Vodena iscrpina (ekstrakt) 40 Tinktura 40

Uljna iscrpina (ekstrakt) 40 Iscrpine s voćnim octom 41 Upute za spravljanje 41 Recepti za izradu pripravaka 41 Ulje za masažu 41 Ulje za čišćenje 41 Ulje za kupelji 41 Mlijeko za kupelji 41 Tonik za lice 42 Pripravci za njegu ruku i nogu 42 Pripravak za njegu usana 43 Dezodorans 43 Pripravci za njegu kose 43 Ispiranje octom 43 Vodica za kosu 44 Pripravci za njegu dječje kože 44 Masti i kreme 44

Ljekovite biljke.................................. 46 Otrovne biljke..................................264 Liječenje djece ljekovitim biljem...286 Pravilna upotreba ljekovitog bilja i biljnih pripravaka u liječenju djece 288 Glavna razdoblja u djetetovu razvoju 290 Dojenče 290 Malo dijete 290 Školsko dijete 290 Mladi 291 Upotreba droga i pripravaka u liječenju djece 291 Načini (tehnike) vanjske upotrebe ljekovitoga bilja u liječenju djece 293..

Povoj ili zavoj 293 Oblog 297..

Kupelji 299 Umivanje 302 Polijevanje 302 Grgljanje i ispiranje 302 Parna inhalacija 303 Klistir 304

Uporaba ljekovitog bilja za bolesti i tegobe..............362 Za poticanje metabolizma Za bolesti srca i krvnih žila Za bolesti dišnih organa Za tuberkulozu Za živčane bolesti Za bolesti želuca, crijeva i gušterače Za bolesti jetre i žučnog mjehura Za bolesti bubrega i mjehura Za bolesti spolnih organa Za bolesti kože i sluznice Za kronične ekceme Za reumatske bolesti

364 364 364 364 364 365 365 366 366 367 367 367

Uporaba ljekovitog bilja u liječenju životinja..................... 369 Bolesti mišića i kostiju 370 Bolesti dišnih organa 370 Bolesti srca i krvnih žila 371 Bolesti želuca, crijeva i gušterače 371 Bolesti jetre i žuči 371 Bolesti bubrega i mokraćnoga mjehura 371 Bolesti spolnih organa 371 Bolesti živčanog sustava 371 Kožne bolesti 371 Odbijanje nametnika

Nazivi i formule aktivnih tvari................................384 Ugljikohidrati 386 Masne kiseline 387 Srčani glikozidi 387 Flavonoidi 388 Saponini 388 Kumarini 389 Antrakinonski glikozidi 389 Hidrokinonski glikozidi 389 Gorke tvari 389 Ljute tvari 390 Trjeslovine 391 Alkaloidi 391 392 Eterična ulja

Latinski nazivi biljaka..................... 396 Hrvatski nazivi biljaka.................... 397 Bibliografija.................................... 400

371

Prijedlozi za sastav čajeva............. 372 Čajevi kod bolesti želuca i crijeva 376 Čajevi za želudac 377 Raznovrsni čajevi kod probavnih tegoba 378 Čajevi protiv proljeva 378 379 Čajevi kod bolesti žučnog mjehura Čajevi kod prehlada 379 Čajevi kod bolesti dišnih organa 380 Čajevi kod bolesti srca i krvnih žila 381 Čajevi kod bolesti mokraćnog mjehura i bubrega

382

Čajevi kod bolesti živaca

383

NAPOMENA U ovoj su knjizi navedeni svi podatci za sigurnu upotrebu ljekovitoga bilja, njihovih pripravaka i drugih načina prirodnog liječenja u skladu s postojećim preporukama stručne literature i empirijske medicine.

I nakladnik i autorica ne preuzimaju nikakvu odgovornost prilikom nepravilne upotrebe ili lošeg podnošenja određenih pripravaka. Svaki korisnik mora sam ili uz pomoć liječnika utvrditi pravilnu dozu i način upotrebe.

LijeÄ?enje biljem fitoterapija

8

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

Liječenje biljem – fitoterapija

Važno upozorenje: kao i svaka druga znanost, poznavanje djelovanja i uporabe ljekovitog bilja također se neprestano razvija. Istraživanja učinkovitosti bilja i klinička ispitivanja iz dana u dan šire naše obzore. Kada u ovoj knjizi navodimo omjere i naputke za uporabu, čitatelj može biti uvjeren da su i autor i izdavač dali sve od sebe kako bi završna verzija bila posve u skladu s najnovijim spoznajama.

Unatoč tome, molimo čitatelja da po vlastitoj procjeni ili uz pomoć liječnika odabere odgovarajuću ljekovitu biljku, način i trajanje liječenja te sam utvrdi odgovaraju li mu preporuke za doziranje. Kod svih ozbiljnih i dugotrajnih tegoba odlazak liječniku je nužan. Pogrešna primjena ili zloporaba mogu izazvati i trajne posljedice.

Ljekovito bilje i njegovi pripravci najstariji su oblik liječenja najrazličitijih bolesti, a još i danas dvije trećine čovječanstva ljekovito bilje koristi kao glavno sredstvo liječenja. I brojni suvremeni lijekovi neposredno ili u djelomično promijenjenu obliku potječu od biljaka. U svijetu se koristi približno 20.000 ljekovitih biljaka. Od toga je 1100 dobro istraženo, a od 250 vrsta dobivaju se osnovni sastojci za proizvodnju suvremenih lijekova s biljnim aktivnim tvarima.

Do 14. stoljeća svi su medicinski udžbenici bili pisani latinskim jezikom, pa su ih stoga mogli rabiti samo liječnici.

Tada su se počele pojavljivati knjige na narodnim jezicima s brojnim savjetima za liječenje različitih bolesti i ozljeda, a koje su mogli koristiti i narodni liječnici i laici. Jakob Theodorus Tabernaemontanus (1520. – 1590.) u predgovoru svoje knjige o bilju piše da je namijenjena liječnicima, ljekarnicima, vidarima, kovačima, vrtlarima, kuharima, gostioničarima, primaljama, glavama obitelji i drugim korisnicima ljekovitog bilja te da tom knjigom želi prije svega »uštedjeti mnogobrojne izdatke siromašnom stanovništvu koje zbog velikih troškova liječenja radije umire nego da pozove liječnika«.

Gospodarsku situaciju danas, u 21. stoljeću, ne možemo uspoređivati sa stanjem u srednjem vijeku. Unatoč tome, samoliječenje i danas ima važnu gospodarsku ulogu, koja se zbog velikih troškova zdravstvenog osiguranja s vremenom i povećava. No, dok su se u prošlosti liječili ponajprije tjelesni simptomi i zarazne bolesti, takvu se liječenju sada pridružuju još i područja psihosomatske i psihosocijalne medicine.

Povijest medicine poznaje primjere u kojima su u određenim razdobljima dominantne znanstvene teorije isključivale i u potpunosti zatirale liječenje biljem, smatrajući ga zastarjelim i neprimjerenim. Od konca 19. stoljeća, uza sve rašireniju uporabu kemijskih i sintetskih lijekova, u suvremenoj zapadnoj medicini prevladava stajalište da je uporaba ljekovitog bilja, odnosno fitoterapija, u načelu nepotrebna.

U posljednje je vrijeme počelo dolaziti do promjena, osobito s obzirom na to da su Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization – WHO) i veliki farmaceutski koncerni počeli posvećivati više pozornosti ljekovitom bilju te ulagati veća sredstva za istraživanja na tom području.

D O M AĆ E LJ E KOVITO BILJ E |

Mnogi bolesnici, osobito kronični, ali i liječnici, u posljednje vrijeme počinju odbijati suvremene visokospecijalizirane i tehnički složene medicinske metode ili su prema njima u najmanju ruku postali skeptični. Uporaba ljekovitog bilja u pučkoj medicini ima neprekinut razvoj, a suvremena medicina njihovu uporabu sve češće uvodi kao fitoterapiju, ponajprije pri liječenju kroničnih bolesti. Liječenje biljem postaje predmetom javnih rasprava i u medicinskim krugovima. U porastu su propisivanje biljnih lijekova, kao i uporaba za vlastito liječenje. Pojmom fitoterapija danas označavamo liječenje i sprječavanje bolesti i tegoba s pomoću biljaka, biljnih dijelova i njihovih pripravaka. Takvi biljni pripravci zbog osobite kombinacije aktivnih i pratećih tvari imaju široko terapijsko djelovanje i, u usporedbi sa sintetskim lijekovima, obično manje neželjenih posljedica.

Moramo naglasiti da načelno nisu bez popratnog djelovanja.

Fitoterapija nije alternativa današnjoj prirodoslovno usmjerenoj medicini, nego njezin dio koji ispunjava prazninu i nudi dodatne mogućnosti pri liječenju i sprječavanju akutnih i kroničnih bolesti.

U pojedinim europskim zemljama zakon o lijekovima točno određuje sastav, oznaku, oblik doziranja i uporabu pojedinih gotovih biljnih pripravaka te biljnih droga, i to na temelju najsuvremenijih znanstvenih spoznaja, a prema mjerilima kao što su kvaliteta, učinkovitost i neškodljivost. Svi ti podaci potrebni su za učinkovitu registraciju biljnih lijekova.

U pojedinim europskim državama zakon o lijekovima određuje točan sastav, oznaku, oblik upotrebe pojedinih gotovih biljnih pripravaka te biljnih lijekova na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja, izmjera kao što su kvaliteta, djelovanje i neospornost. Svi ti podaci potrebni su za standardnu registraciju biljnih lijekova. U Europskoj uniji znanstveno savjetodavna komisija za liječenje biljem ESCOP (European Scientific Cooperative for Phytotherapy) pokušava uskladiti i sakupiti karakteristike pojedinih pripravaka u pojedine kategorije (hrana – H, dodatak prehrani – D, lijekovi na recept – L i otrovne biljke – O). U kategoriju H uvršteno je ljekovito bilje koje se upotrebljava i kao hrana. Ljekovito bilje i njihovi proizvodi koji su namijenjeni sprečavanju i liječenju bolesti i bolesnih stanja uvršteni su među dodatke prehrani (D). Možemo ih dobiti u ljekarnama bez liječničkog recepta. U skupinu L spada ljekovito bilje i njegovi pripravci čija upotreba zahtjeva liječnički nadzor. Kod prevelikog doziranja i nepravilne upotrebe moguće su nepoželjne štetne nuspojave. Takvi lijekovi kao pripravci za unutarnju upotrebu vrijede za lijekove za koje je potreban liječnički recept. U kategoriji O sakupljeno je bilje kod kojeg je rizik za zdravlje ljudi veći od moguće koristi. Prerađuju ga u standardizirane lijekove koji često sadrže samo jednu djelatnu tvar. Liječnik nadzire i određuje način i trajanje upotrebe. Ova kategorizacija koja služi za sigurnost korisnika uzrok je da naši travari usprkos nepobitnoj kvaliteti već nekoliko godina više ne prodaju određene pripravke.

Pojam droga (engl. crude drug) zahtijeva pobliže objašnjenje. U fitoterapiji se odnosi na osušene ili na kakav drugi način priređene biljke, odnosno dijelove biljaka, koji se koriste za spravljanje ljekovitih pripravaka poput iscrpina, tinktura, sokova, destilata i sl.

Pri određivanju učinkovitosti pojedinih biljnih pripravaka moramo voditi računa o tome da su oni mješavina različitih sastojaka. Sastojci droga do sada su se dijelili na aktivne tvari (efektore) i prateće ili balastne tvari. Takva podjela postaje sve spornijom, jer je za okvir djelovanja i učinkovitost u velikoj većini primjera ključna cijela biljna iscrpina, a ne tek pojedini sastojci. Djelovanje pratećih tvari i aktivnih tvari međusobno je tijesno povezano. Za cijeli niz pratećih tvari uvodi se izraz koefektor. Važni su koefektori flavoni, saponini, sluzi, elementi u tragovima i elektroliti. Prateće su tvari počesto otapala za aktivne tvari, mogu biti i konzervansi, stabilizatori ili antioksidantivna sredstva. Presudno utječu na biološku raspoloživost (dostupnost), na farmakološku dinamiku i na toksičnost.

O izboru otapala ovisi hoćemo li pri preradi biljaka ili biljnih dijelova dobiti kvalitativno i kvantitativno različite biljne pripravke. Vodena otapala obuhvaćaju druge sastojke, kao npr. lipofilna (alkohol ili ulje); tako već i sam način spravljanja u određenoj mjeri utječe na djelovanje. Aktivna je tvar, dakle, biljni pripravak (kao zbroj svih sastojaka), a ne njegovi

9

10

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

pojedinačni sastojci. U tome leži velika razlika između biljnih pripravaka i sintetskih monopreparata.

Tradicionalni su pripravci od ljekovitog bilja čajevi (infusum) i alkoholne iscrpine (tinctura). Pri doziranju tih oblika do netočnosti često dolazi i zbog različitog ishodišnog materijala droga. Posebnu problematiku čine droge iz ljekovitog bilja koje postoje u različitim kemotipovima i sadrže neke toksične aktivne tvari (npr. iđirot i vratič). Kod gotovih biljnih pripravaka ti se problemi nastoje riješiti standardiziranjem droga, koje za daljnju preradu moraju sadržavati točno određene količine pojedinih sastojaka.

Za pravilno doziranje pri uporabi nužna su farmakološka i klinička istraživanja. Dosad su opsežne kliničke studije provedene tek za neke droge (npr. glog, gospina trava, češnjak i paprena metvica). U velikog broja korisnika biljnih pripravaka prevladava mišljenje da biljni pripravci imaju široko terapijsko djelovanje i vrlo malo neželjenih popratnih pojava. O međusobnom djelovanju različitih biljnih pripravaka i kombiniranju s drugim lijekovima zna se vrlo malo. Upravo je stoga uvijek nužno posavjetovati se s liječnikom. Osobito moramo upozoriti na nepoznato ljekovito bilje i droge, najčešće iz drugih zemalja, kod kojih zbog podmetanja lažne droge ili posve otrovnih dodataka lako dolazi do ozbiljnih neželjenih posljedica.

Uza suvremene istraživačke metode znanstvenici danas planski pregledavaju (engl. screening) domaće i strane ljekovite biljke s obzirom na nove aktivne tvari i terapijsku uporabljivost. Tako su se razvila i nova istraživačka područja, poput etnobotanike, etnofarmakologije i etnomedicine, koja tradicionalna znanja pokušavaju upotrijebiti za razvoj novih lijekova i metoda liječenja, ponajprije za oboljenja proširena u visokorazvijenim zemljama: malignih tumora, AIDS-a, oboljenja srca i žila, šećerne bolesti, osteoporoze i mentalnih oboljenja. Velika pozornost posvećuje se i traženju antibiotičkih aktivnih tvari te aktivnih tvari za suzbijanje parazita, primjerice uzročnika malarije, gljivica i virusa.

Nov je način liječenja i povezivanje medicinske terapije sa znanošću o prehrani. Utjecaj i učinkovitost prehrambenih, odnosno hranjivih ljekovitih biljaka s estrogenim djelovanjem istražuje se kao moguć oblik pomoći pri sprječavanju osteoporoze u menopauzi. Flavonoidi se preporučaju kao lovci na slobodne radikale kod primarnog i sekundarnog sprječavanja kroničnih upalnih oboljenja, ovapnjenja žila i tumora. U svakodnevnoj prehrani postoji puno sekundarnih biljnih tvari, a o načinu spravljanja hrane ovisi koliko organizam njima može raspolagati. Kuhanje biljne hrane uništava fenolne kiseline s antioksidativnim i antimutagenim osobinama. Isto, dakako, vrijedi i za aktivne tvari s nepoželjnim djelovanjem. Na to jasno ukazuju upravo razlike među prehrambenim navikama pojedinih područja ili zemalja i s njima povezane razlike u raširenosti pojedinih bolesti.

Uporaba ljekovitog bilja i njihovih pripravaka ima vrlo ra-

zličite ciljeve. U prvom ih redu koristimo za liječenje simptoma bolesti i oboljenja. Liječnici ih koriste u općoj i unutarnjoj medicini; u ginekologiji, urologiji, dermatologiji i pedijatriji, a koriste ih i sami bolesnici za osobno liječenje. Kod drugog cilja uporabe ljekovitog bilja glavnu ulogu igra bolesnik kao osoba, odnosno njegovo stanje (konstitucija), koje smatramo oličenjem svih mogućih reakcija pojedinca na njegovu okolinu. Ljekovito bilje pritom koristimo za poticanje i jačanje sposobnosti bolesnika da se s uzrocima bolesti ili bolestima i poremećajima zdravlja nosi učinkovitije nego bez takve terapije. Pritom je ključno pitanje zašto pri jednakoj izloženosti klicama i drugim utjecajima (noksam) jedan čovjek oboli, a drugi ostane zdrav. U tom slučaju biljke koristimo za sprječavanje oboljenja. Počesto se služimo i izrazom »preusmjeravanje«, kojim opisujemo promjene reakcija organizma na neugodne faktore i pospješivanje prilagodbe tijela okolini.

Izvanredno je važno smanjenje sklonosti organizma da na vanjske, kao i na duševne i psihičke utjecaje reagira ubrzavanjem rada srca, povišenjem tlaka i napetosti mišića te poremećajima spavanja.

U tradicionalnoj se narodnoj medicini na osnovi promatrane i vjerojatne učinkovitosti razvilo sporno mišljenje da je ljekovito bilje »lijek za sve« pa je tako nazvano panacejom.

Zato su indikacije za uporabu pojedinih biljaka u narodnoj medicini još i danas iznimno opsežne i nisu uvijek u skladu sa suvremenim spoznajama o primjeni. Pri izboru lijekova za

D O M AĆ E LJ E KOVITO BILJ E |

stita regulacijskog sustava, kao i želja za tim da bolest spriječe i da za to u određenoj mjeri i sami budu zaslužni. Upravo su to uzroci pojačanog zanimanja za uporabu ljekovitog bilja, kao i ostalih metoda prirodnog liječenja. Te želje kod liječnika nisu prošle neopaženo jer oni u sve većoj mjeri traže mogućnosti za što bolje prilagođavanje liječenja čovjeku kao pojedincu. Suvremeno liječenje ljekovitim biljem temelji se na spoznajama prirodoslovnih znanosti i tako je dio prirodoslovno usmjerene medicine. Homeopatija je pritom poseban, samostalan način liječenja koji se također služi biljkama. Spoznaje do kojih je došao njemački liječnik C. F. Samuel Hahnemann (1755. – 1843.) utječu na oblike liječenja kao i na traženje pravilnog, primjerenog pripravka po načelu sličnosti (Similia similibus curentur). Sredstvo koje u zdrava čovjeka uzrokuje određene znakove bolesti, iste simptome u bolesnika liječi. Takav individualni način liječenja uzrok je i sve veće popularnosti homeopatije. Homeopatski pripravci od bilja zahtijevaju i poseban način pripremanja. Osnovni su pripravci pratinkture (ø), iz kojih se potenciranjem (razrjeđivanjem) dobivaju različiti stupnjevi razrijeđenosti. Kod tog stupnjevanog razrjeđivanja slovo D označava decimalno razrjeđenje (1:10), a broj koji slijedi broj takvih razrjeđenja (npr. D3).

Odabir ljekovitog bilja liječenje simptoma u prošlosti se, osobito na temelju signaturnog nauka (Theophrastus Bombastus von Hohenheim, poznatiji kao Paracelsus, 1493. – 541.: Signatura Plantarum) razvilo mišljenje da je priroda biljke i pojedine druge stvari odabrala za liječenje određenih bolesti. List jetrenke koji se sastoji od tri režnja podsjeća na oblik jetre, pa se stoga koristio pri liječenju oboljenja toga organa. Listovi plućnjaka sa svojim pjegavim listovima tako podsjećaju na građu plućnog tkiva, a o njegovoj uporabi još i danas svjedoče latinski i narodni naziv. Očanica s cvjetovima nalik na oči, u prošlosti se između ostalog koristila i za liječenje očnih oboljenja, svakako s pravom, jer su suvremena istraživanja potvrdila njezino ljekovito djelovanje na oči. Signaturni znakovi nesumnjivo su bili važni za prenošenje medicinskih spoznaja novim generacijama, ali su nerijetko bili i pogrešni.

Suvremena fitoterapija pokušava kritički ocijeniti preneseno znanje i uskladiti ga sa znanstvenim i kliničkim istraživanjima. Dugogodišnja uporaba određenih biljaka u medicinske svrhe još nije dokaz da su one učinkovite u suvremenome smislu, a ne može dovoljno ocijeniti ni moguće neželjene učinke.

U fitoterapiji su se očuvali načini liječenja koje je suvremena medicina zanemarivala desetljećima, pa i duže. Kod teško oboljelih u posljednje je vrijeme sve češća prije svega želja za cjelovitom terapijom, za samoliječenjem i za aktiviranjem vla-

Naš odabir nikako ne obuhvaća sve bilje koje se u Hrvatskoj kroz povijest koristilo u svrhu liječenja. Pri odabiru smo poštivali raznovrsne kriterije. U prvom smo redu birali ono bilje koje se već dugo i često koristi u pučkoj i službenoj medicini. Njihovo je djelovanje dobro istraženo, učinkovitost nekog od njih potvrđena je i dobro dokumentirana kliničkim ispitivanjima (npr. glog, gospina trava). U drugoj su skupini biljke za koje imamo vrlo malo podataka o uporabi u narodnoj medicini. U njima su u posljednje vrijeme otkrivena svojstva koja su nedvojbeno primjerena osobnom liječenju, pa ih stoga i preporučujemo. Svakako će proteći još podosta vremena dok se njihova uporaba proširi i u narodu (npr. heljda, perunika). Treća skupina obuhvaća ljekovito bilje koje narodna medicina ustrajno koristi, a suvremena medicina zanemaruje. Kod njih smo uvijek dodali i napomene o tome jesu li po najnovijim medicinskim spoznajama pogodne za osobnu uporabu ili nisu. Odabrali smo i neke biljke koje su nedvojbeno vrlo učinkovite, a koristimo ih samo u gotovim pripravcima (npr. rosika). U sljedeću smo skupinu uvrstili biljke koje osim u različitim homeopatskim pripravcima nisu primjerene za osobnu uporabu (npr. crvotočina). U posljednjoj skupini naveli smo otrovne koje nikako ne smijemo sami upotrebljavati. U farmaceutskoj industriji služe za pripremu djelotvornih lijekova. Uvijek ih koristimo kao standardizirane pripravke koji najčešće sadrže samo jednu, katkada i djelomično promijenjenu aktivnu tvar. Na kraju smo dodali još nekoliko stranih ljekovitih biljaka, no samo kad je to bilo

11

12

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

potrebno za bolje razumijevanje domaćih vrsta i za izradu čajnih mješavina.

Nakon kratkog, uglavnom povijesnog uvoda, kod svake biljke slijede latinski i hrvatski naziv. U hrvatskom dijelu koristimo aktualne botaničke nazive. U nekim primjerima, kad je to nužno za bolje razumijevanje i sprječavanje zabuna, dodali smo i narodna imena. Slijede latinski i hrvatski naziv porodice u koju biljka pripada. Pojedini su biljni sastojci vrlo često važni za određene biljne porodice, tako da se srodne vrste često primjenjuju na jednak način.

Za osušene dijelove biljaka, odnosno droge, služimo se u farmaceutskim krugovima međunarodno važećim latinskim nazivom. Kratka nam tablica na str. 15., pomaže dok ne naučimo latinske izraze. U tom se odjeljku nalaze podaci koji se odnose na sakupljanje bilja ili njihovih dijelova, izgled, miris i okus droge. Ponegdje smo dodali i podatke o uzgoju ljekovitog bilja, zemljama izvoznicama i o godišnjoj proizvodnji droga.

U odjeljak o srodnim vrstama uvrstili smo biljke koje zbog botaničke srodnosti i srodnih sastojaka imaju slično djelovanje kao opisana glavna vrsta te je katkad bez poteškoća u cijelosti nadomještaju. Ovamo smo uvrstili i biljke koje s opisanom vrstom nisu u srodstvu, ali imaju slično djelovanje i uporabu. Pri određivanju biljaka katkada nam pomaže kratak opis staništa kao i raširenost biljke, iako su navedeni vrlo općenito.

Opis sastojaka i aktivnih tvari daje tek nepotpun pregled svih tvari koje pojedina ljekovita biljka sadrži. Poboljšane metode istraživanja (različiti oblici kromatografije) omogućuju nam neprestano otkrivanje novih tvari i određivanje njihove strukture, čak i kad se u biljci nalaze u vrlo malim količinama. Nabrajamo uglavnom samo one za koje znamo ili pretpostavljamo da su važne za djelovanje biljke. Podaci o količinama (koncentraciji) određenih sastojaka u drogi služe prije svega tome da steknemo predodžbu o tome kako snažno djelujuće tvari pojedine biljke sadrže. Iz podataka izraženih postocima (%) i sami možemo jednostavno izračunati koliko stotinki, desetinki ili grama određene aktivne tvari sadrži 100 g droge (ne biljke!). I podaci o broju pojedinih sastojaka određenog eteričnog ulja važni su isključivo za razumijevanje kompleksnosti tih aktivnih tvari. Gdje je bilo moguće jednostavnim pojmovima pojasniti djelovanje pojedinih droga, to smo i pokušali učiniti. No to nas ne smije zavesti i navesti na pomisao da je djelovanje biljaka danas već uglavnom istraženo i objašnjeno. Svako novo istraživanje tek je kamenčić u velikom mozaiku. U novom, proširenom izdanju dodali smo nekoliko novih djelatnih tvari ponajprije iz skupine trjeslovina. Te vrlo kompleksne organske spojeve počeli su detaljnije istraživati novim metodama. I za mnoge poznate sastojke tek se sad utvrđuje način djelovanja u tijelu.

Dugotrajna uporaba pojedinih biljaka u narodnoj medicini često je davala i još uvijek daje poticaje za nova istraživanja. Upravo toj uporabi posvećujemo određenu kritičku po-

zornost. Kod pojedinih biljaka nismo nabrojali sve pripravke, osobito ne sve koji su poznati u pučkoj medicini. Pozornost smo posvetili uglavnom pojedinim čajevima i kombiniranju droga u čajnim mješavinama, kao i biljnim pripravcima za kožu. Jedino tako možemo razumjeti koliko je složeno djelovanje pojedinih biljaka i, još više, djelovanje različitih čajnih mješavina. Pritom je važno nastojanje svakog pojedinca da zajedno s liječnikom za sebe pronađe najprimjereniju mješavinu. Preporuke, koje se temelje na dugogodišnjem iskustvu liječnika ili izviru iz različitih europskih farmakopeja, tek su okvirne naravi. Već je samo opažanje i skupljanje bilja, sušenje i čuvanje droga, pripremanje čajnih mješavina i na kraju kuhanje te konzumacija čaja dio ljekovite terapije. Tu spada i kritičko čitanje odgovarajuće literature i prenošenje znanja djeci. Naime, važno je djeci u ranoj mladosti pokazati mogućnosti i granice uporabe bilja te probuditi osjećaj odgovornosti za vlastito zdravlje. > Liječenje djece ljekovitim biljem, str. 287.

D O M AĆ E LJ E KOVITO BILJ E |

Fitoterapija kod životinja I dok su se ljekovite biljke naveliko koristile u narodnoj medicini, njihova se uporaba kod životinja upravo podrazumijevala. S vremenom su ta znanja utonula u zaborav. I ta primjena danas ponovno postaje važna, jer ljekovitim biljem tegobe u životinja olakšavamo brzo i pouzdano, a usto potičemo i otpornost životinje na brojna oboljenja.

Kod životinja je fitoterapija isto tako dopuna školskoj medicini. Samo pravilna dijagnoza obećava uspjeh u liječenju životinja. Od osnivanja prvih veterinarskih škola u Europi (od 1762.) do kraja 19. stoljeća uporaba ljekovitoga bilja doživjela je najveći procvat. Stručnjaci, veterinari, učitelji poljoprivrednih škola i zemljoposjednici objavili su priručnike u kojima je bilo prikupljeno znanje o uporabi biljaka u svakodnevnom radu, recepture i količinske mjere te način pripreme ekstrakata. Količinske su mjere kao srednja dnevna doza SDD-a za pojedine životinjske vrste preuzete iz knjige Fitoterapija u veterinarskoj praksi (Reichling i sur., 2008). Kod životinja važnu ulogu ima dodavanje ljekovitoga bilja hrani za očuvanje zdravlja i potpora vlastitih prirodnih i fizioloških funkcija kao što su metabolizam, probava i imunosni sustav.

Služe za sprječavanje naseljavanja uzročnika bolesti na koži i probavnim organima, za povećanje otpornosti protiv štetnih i bolesnih tvari u vodi, zraku i prehrani, za sprječavanje antioksidativnog stresa u upalnim procesima. Djelovanje i nepoželjne nuspojave temelje se najviše na studijama iz humane medicine. Prijenos je problematičan ne samo zbog veličine i težine nego i zbog različitoga prihvaćanja djelatnih tvari preko kože i sluznice, različitoga metabolizma i izlučivanja kod pojedinih skupina životinja s obzirom na prehranu (biljožderi/ herbivori, svežderi/omnivori, mesožderi/carnivori).

Odoljen kod pasa djeluje umirujuće, a kod mačaka oživljava spolni nagon, vjerojatno zbog različitog metabolizma ili povezivanja na različite receptore. Hlapljiva ulja koje životinje primaju preko kože i dišnih organa izlučuju se putem bubrega. Kod mačaka se to odvija jako polako, zato brzo dolazi do toksične reakcije. Aspirin kod mačaka uzrokuje otrovanje.

Konji i koze salicilnu kiselinu probavljaju vrlo brzo tako da je u krvi nemoguće postići dostatnu količinu.

Sakupljanje ljekovitog bilja Pri sakupljanju bilja moramo se pridržavati nekih pravila.

Najvažnije je raspoznavanje biljaka. Pritom nam pomažu crteži i fotografije. Za točno određivanje koristimo botanički ključ. I kod najmanjih nedoumica trebamo se posavjetovati s ljekarnicima ili botaničarima. U knjizi kod pojedinih biljaka navodimo napomene o tome kada možemo sakupljati i srodne vrste te gdje postoji opasnost od zamjene.

Nikako ne smijemo ubirati zaštićene i rijetke vrste. Takve droge kupujemo u ljekarni.

Uzimamo samo one dijelove bilja koji su nam potrebni. Pri sakupljanju biljaka valja se isključivo služiti rezanjem, a ne čupanjem.

Kod bilja s korijenjem pazimo da ne iskopamo sve na istoj strani te ih tako iskorijenimo.

Uzimamo samo onoliko bilja koliko nam je nužno. Ostale droge kupujemo u ljekarni.

Mnoge ljekovite biljke možemo uspješno uzgajati u vrtu.

Naputke za uzgoj, plod dugogodišnjeg autoričina iskustva, pronaći ćemo uz opise pojedinih biljaka.

13

14

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

Bilje sakupljamo uvijek za suha, lijepa vremena, u prijepodnevnim satima. To osobito vrijedi za biljke s hlapivim uljima.

Količina je hlapivog ulja tada u biljci najveća. Nakon dugotrajne kiše valja pričekati barem dva ili tri dana. Biljke s eteričnim uljima sakupljamo na sunčanim staništima i provjeravamo njihov miris: zgnječimo ih među prstima i pomirišemo (pritom ih ne guramo u nos). S udaljenosti od 10 cm, zatvorenih očiju, nekoliko puta udahnemo njihov miris. Ubrzo ćemo naučiti raspoznavati različite mirise i njihove nijanse. Jednako iskušavamo i čista hlapiva ulja.

Bilje skupljamo u nezagađenu okolišu. Izbjegavamo rubove cesta, blizinu tvornica, prskana polja i šetališta.

Zelene dijelove sakupljamo u početku cvatnje, cvjetove kad se posve otvore. Cvjetove lavande beremo u pupoljcima, a cvjetove trnine i gloga kad se otvore prvi cvjetovi u cvatu. Listove beremo potpuno razvijene, a samo kod breze dajemo prednost mladim listovima. Plodove beremo zrele, a plodove trnine tek nakon mraza. Korijenje i podanke iskopavamo ujesen ili u proljeće. Opisu svake droge dodali smo okvirno vrijeme sakupljanja koje ovisi o klimatskim uvjetima i nadmorskoj visini.

Sušenje ljekovitog bilja I pri sušenju bilja moramo se pridržavati nekih pravila.

Ako je moguće, nadzemne biljne dijelove ne peremo.

Ubrano bilje odmah osušimo da ne dođe do enzimatskog raspada aktivnih tvari. I pri pravilnu sušenju neke droge bitno mijenjaju boju: listovi trpuca, paprene metvice ili bosiljka često pocrne.

Zelene dijelove, listove i neke cvjetove sušimo cijele. Tek neposredno prije uporabe ili spravljanja čajne mješavine usitnimo ih ili izrežemo. Kako bismo ih brže osušili, korijenje i podanke razrežemo po duljini, na pola centimetra duge komadiće. Prije uporabe ih smrvimo. I plodove štitarki (kim, korijandar, komorač) i drugih biljaka zdrobimo da bi se bolje ekstrahirale aktivne tvari.

Sušimo koliko je moguće brže, ali u hladu i na propuhu.

Kod umjetnih izvora zagrijavanja temperatura ne smije prelaziti 50 0 C, a kod droga s hlapivim uljima mora biti još niža.

Za sušenje su najprimjereniji kućanski aparati za sušenje koje koristimo i za sušenje voća. Listovi paprene metvice na taj se način suše dva sata, cvjetovi kamilice četiri sata, kriške jabuka osam sati, a korijen bijeloga sljeza približno jedan dan. Nekada se ljekovito cvijeće vješalo u sušama ili nanizano na konopac iznad seljačke peći ili u potkrovlju. Tek rijetke droge prije uporabe sušimo na višim temperaturama (>krkavina, str. 118; >đurđica, str 276). Biljni su dijelovi suhi kada šušte i krhki su. Osim dobra početnog biljnog materijala, za kakvoću droga najvažniji su brzo sušenje i brižno pohranjivanje.

Manje količine potpuno suhih droga pohranjujemo u sta-

klenke s poklopcem. Veće količine najprije stavljamo u papirnate vrećice, a potom u drvene ili limene posude.

Svaku posudu označimo naljepnicom na kojoj je zapisan naziv biljke ili droge, vrijeme (mjesec i godina) i mjesto sakupljanja. Po želji dodajemo napomene za sljedeću godinu.

Neke droge svake godine obnavljamo, druge možemo koristiti i više godina. Starije droge ne bacamo, nego ih koristimo za kupelji ili obloge. Čajne mješavine spravljamo neposredno prije uporabe. Iz većih posuda uzmemo potrebnu količinu droge, izmrvimo je ili narežemo i dobro promiješamo. U receptima su navedene količine obično dovoljne za čajnu kuru.

O drogama Droge su osušene biljke ili dijelovi biljaka, koje određeno vrijeme možemo čuvati za kasniju preradu i uporabu. Sastojci i aktivne tvari gdjekad su ravnomjerno raspoređeni po cijeloj biljci, a drugdje nagomilani u određenim dijelovima biljke.

U prvom slučaju beremo cijelu biljku, u drugom tek određene dijelove, kao što su listovi, korijenje, cvjetovi ili plodovi. Za imenovanje droga i za imenovanje biljaka i biljnih po-

D O M AĆ E LJ E KOVITO BILJ E |

Latinski naziv

Hrvatski naziv

Primjer droge

Herba

zelen

Thymi herba

timijanova zelen

Folium

list

Oleae folium

maslinov list

Radix

korijen

Cichorii radix

vodopijin korijen

Rhizoma

podanak

Graminis rhizoma

pirikin podanak

Tuber

gomolj

Salep tuber

kaćunov gomolj

Bulbus

lukovica

Allii sativi bulbus

češnjakova lukovica

Flos

cvijet

Lavandulae flos

lavandin cvijet

Fructus plod Foeniculi fructus

komoračov plod

Semen

laneno sjeme

sjeme

Lini semen

Cortex kora Berberidis cortex

žutikova kora

Strobulus

češer

Lupuli strobulus

hmeljov češer

Oleum

ulje

Olivae oleum

maslinovo ulje

Aetheroleum

eterično ulje

Lavandulae aetheroleum

lavandino eterično ulje

rodica koristi se latinski jezik. Neke izraze moramo naučiti kako bismo bolje razumjeli sadržaj.

U starijoj je literaturi pri imenovanju droge na prvome mjestu bio oblik droge, potom naziv biljke: Radix Cichorii.

Danas se pridržavamo međunarodnog standarda (ICBN 1983.) – nakon imena biljke u genitivu stavlja se naziv vrste droge: Cichorii radix. Kao službene droge označavamo one koje su prihvaćene u različitim farmakopejama. Za njih vrijede točno određena pravila pregleda prije same prerade ili uporabe. Možemo ih nabaviti u ljekarnama.

Uporaba droga i pripravaka Samo rijetko droge koristimo neobrađene, u obliku praška (srčenjak, kim), žvačemo ih (borovnice, sljezov korijen) ili ih konzumiramo cijele (lanene sjemenke). Većinom od njih pravimo najrazličitije pripravke. S obzirom na pripremu i vrstu upotrijebljenih topiva, određeni su sastojci u gotovom pripravku koncentrirani. Najčešći pripravci su čaj, tinktura, uljni ekstrakt, ekstrakt s voćnim octom, svježi sok i sirup. Čaj je najčešći pripravak. Poznajemo više načina spravljanja, a oni ovise o drogi, aktivnim tvarima i željenom učinku.

Razlikujemo oparak, uvarak, provarak i naljev. Čajeve uglavnom spravljamo kao oparak (infuz). Ako nema drugih uputa, dvije čajne žličice droge prelijemo sa 200 ml vrele vode (može i 250 ml), promiješamo i ostavimo da pokriveno stoji deset minuta. Kod pojedinih droga, ako se razlikuju od osnovnog recepta, navodimo upute za potrebnu količinu droge i vrijeme ekstrakcije. Tako spravljamo prije svega napitke od droga koje sadrže hlapiva ulja. Zajedno s vodenom parom u zrak isparavaju i hlapiva ulja. Kad je posuda pokrivena, vo-

dena para i hlapivo ulje na poklopcu se kondenziraju i kapaju natrag u čaj. Time čuvamo veću količinu aktivnih tvari u čaju.

Za uvarak drogu stavimo u hladnu vodu i promiješamo..

Polagano ga zagrijavamo dok ne zakuha, skinemo s plamena i pustimo da pokriven stoji još deset minuta ili prema uputama.

Provarak koristimo za droge iz kojih teže ekstrahiramo djelatne tvari. Taj je način spravljanja pogodan za kuhanje čajeva iz korijenja i kore. Dvije žlice droge prelijemo sa 250 ml hladne vode, zagrijavamo dok ne zakuha te pokriveno lagano kuhamo još 20 – 30 minuta ili prema uputama.

Naljev koristimo za droge koje sadrže sluzi i druge na toplinu osjetljive sastojke. Dvije čajne žličice droge prelijemo hladnom vodom i promiješamo. Ostavimo pokriveno određeno vrijeme, obično šest sati. Prije uporabe čaj zagrijemo do temperature ugodne za pijenje. Tako spravljamo i čajeve kod kojih nam smetaju neki, u vrućoj vodi topivi sastojci, kao trjeslovine (>medvjetka, str. 66).

Za spravljanje čajeva služimo se posudama od jenskog stakla, emajla ili porculana. Valja izbjegavati posude od legiranog čelika, aluminija i željeza, jer u tom slučaju može doći do neželjena međudjelovanja s biljnim sastojcima.

Važan je i sam način pijenja čaja. Ne smijemo ga popiti brzo, u nadi da ćemo se tako brže osloboditi neugodna okusa.

Pijemo ga polagano, u gutljajima. Čaj za znojenje i protiv prehlada pijemo koliko je moguće vrući, a čaj protiv želučanih i crijevnih oboljenja umjereno topao. Ljekovite čajeve ne sladimo, osim kad je to posebno navedeno. Ne koristimo umjetna sladila, osim u slučaju dijabetesa. Čajeve protiv prehlada i kašlja sladimo medom ili voćnim sirupima i sokovima. Dodavanjem meda čaj postaje mutan.

Većina biljaka, naime, barem u malim količinama sadrži trjeslovine. One talože i zgrušnjavaju bjelančevine koje se nalaze

15

16

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

u medu. Iz istog razloga pravom čaju dodajemo mlijeko. Bjelančevine iz mlijeka se talože vezanjem na trjeslovine, zbog čega čaj postaje »lakšim« za želudac. Čajeve protiv proljeva, koji sadrže puno trjeslovina, nikada ne sladimo medom jer bismo time smanjili i količinu aktivnih tvari. Ne sladimo ni čajeve s gorkim tvarima, jer je za njihovo djelovanje važan upravo gorak okus. Čaj s gorkim aktivnim tvarima pijemo najmanje pola sata prije jela. Kod želučanih i crijevnih upala čaj pijemo između pojedinih obroka, čajeve za umirenje ujutro i navečer, a čaj za spavanje sat vremena prije odlaska na počinak. Čajeve spravljamo uvijek svježe, osim ako trebamo samo jednu šalicu za cijeli dan. Za pripravu čaja trebamo odvojiti potrebno vrijeme i ne smijemo žuriti. Pogled u lončić u kojem raspoznajemo pojedine dijelove biljaka koje smo sami ubrali, ugodan miris, možda sjećanje na školske praznike i kasnije bojenje tekućine također su dio terapije. Ako su nam spravljanje čaja, njegov miris i okus mrski, dobar se dio ljekovitog djelovanja gubi. Po mogućnosti ne koristimo čajeve u filtar vrećicama, premda nam u reklamama preporučaju njihovu praktičnost. Čaj ne valja dvaput prokuhavati zbog štedljivosti, osim ako je tako navedeno u receptu (>lipa, str.

246). Preporučene količine droga ne povećavamo u nadi da ćemo postići brži i jači učinak. U takvim slučajevima čak i kod neškodljivih droga može doći do neželjena djelovanja. Čajeve i druge pripravke uzimamo samo određeno vrijeme. Ako su pogodni za dulju uporabu, to je kod svake droge ili čajne mješavine posebno naznačeno. Vrlo je djelotvorna primjena u obliku ljekovite kure koja treba trajati od jednog do šest tjedana. Čajeve kod probavnih smetnji i poremećaja metabolizma pijemo obično 4 – 6 tjedana. Nakon takve kure potrebno je napraviti barem jednako dugačak prekid.

Vanjska uporaba razrijeđenog ili nerazrijeđenog, uvijek nezaslađenog, čaja raznovrsna je i važna. Koristimo ga za grgljanje, ispiranje usne šupljine, utrljavanje u desni, ispiranje rana i vanjskih spolnih organa, za ovoje, obloge te kao parne, djelomične ili kupelji u kadi.

Drugi je način prerade droga tinktura. Tinkturu spravljamo od suhih droga sa 70%-tnim alkoholom (etanolom).

Općenito se smatra da tinkture djeluju bolje od čajeva. Ta dva pripravka ne možemo neposredno međusobno uspoređivati. Razrijeđenim alkoholom (70% alkohola i 30% vode) izoliramo aktivne tvari koje se dobro tope u alkoholu, ali se slabo tope u vodi ili su posve netopive u vodi, sastojke topive u vodi tek u mnogo manjim količinama. Iz droga koje obiluju sastojcima topivima u vodi, npr. sluzi, ne spravljamo tinkture.

Dvadeset grama droge (kod lakih droga poput brđanke ili nevena samo deset grama) prelijemo sa 100 ml 70%-tnog etanola i čuvamo u dobro zatvorenim staklenkama. Staklenke više puta na dan protresemo kako bismo poboljšali ekstrahiranje. Nakon dva do tri tjedna tekućinu ocijedimo i nakon toga je čuvamo u tamnim staklenkama, može i više godina.

D O M AĆ E LJ E KOVITO BILJ E |

Tinkture koristimo kod unutarnje uporabe u kapljicama.

Obično uzimamo 15 – 20 kapljica, triput na dan na šećeru ili u pola čaše vode. Izvana tinkture koristimo na neoštećenoj koži za utrljavanje, protiv bolova mišića i zglobova, kod reume, sportskih ozljeda i glavobolje, uglavnom dvaput na dan.

Ako nema drukčijih uputa, razrijeđene tinkture u omjeru jedan dio tinkture i četiri dijela vode koristimo kao obloge. Za izradu pripravaka za njegu kože koristimo manje koncentrirane tinkture (>koža, str. 32).

Za dugotrajniju unutarnju uporabu tinktura vrijede jednaka pravila kao i za uporabu čajeva.

U pučkoj medicini tinkture se obično spravljaju s domaćom rakijom (približno 45% alkohola). Njezina je uporaba slična kao kod pravih tinktura.

Poseban su oblik tinktura homeopatske tinkture i njihove potencije. Spravljaju se po uputama homeopatske farmakopeje (>liječenje biljem, str. 6).

Uljne iscrpine (ekstrakti) obično spravljamo od suhih biljaka, a iznimka je gospina trava. Masnim uljem izoliramo sve sastojke koji se dobro tope u lipofilnim topilima, ponajprije hlapiva ulja, karotenoide, u mastima topive vitamine, a sastojci topivi u vodi ostaju u drogi. Uvijek koristimo hladno prešana ulja, npr. bademovo, maslinovo, suncokretovo, sojino ulje, ulje dobiveno od avokada, ulje od koštica grožđa ili žitnih klica. Ta su ulja razmjerno skupa, ali i sama po sebi sadrže puno aktivnih tvari poput vitamina i njihovih bioge-

netskih predstupnjeva, kao i različite količine nezasićenih masnih kiselina. Uljne iscrpine koristimo kao ulja za masažu, za zacjeljivanje rana i za izradu pripravaka za njegu kože (>koža, str. 32). Njihov je rok trajanja približno šest mjeseci.

Svježi sok u narodnoj je medicini vrlo omiljen. Danas sokove možemo nabaviti već spravljene. Iz sočnih dijelova biljaka (neki korijeni i plodovi) pripremamo ih u sokovniku.

Manje sočnom bilju i korijenima moramo dodati malo vode.

Tri šake sitno narezanih biljnih dijelova u miješalici pomiješamo sa 50 do 100 ml vode. Nastalu tekućinu procijedimo kroz gusto cjedilo za čaj. Takav je sok mutan, što ne umanjuje njegovu vrijednost. Svježi sok možemo nekoliko dana čuvati u hladnjaku. U obliku kure, triput na dan, uzimamo po jednu do dvije jušne žlice svježeg soka.

Sirup je omiljen pripravak za djecu kod kašlja, prehlada i gripe. Jednostavna je i u narodnoj medicini raširena priprema sirupa od cvjetova divizme, listova trpuca i podbjela, cvjetova maslačka i smrekovih vršaka. Biljne dijelove po potrebi razrežemo i u slojevima poslažemo u staklene posude. Svaki sloj pospemo šećerom, pri čemu je gornji sloj uvijek šećer. Posudu pokrijemo krpom i ostavimo na sunčanu mjestu. Sljedeći je dan ponovno napunimo do vrha. Kod divizme više dana zaredom dodajemo nove slojeve cvjetova.

Tekućina koja je isprva prozirna i svijetla iz dana u dan postaje sve tamnijom. Nakon 5 – 6 tjedana tekućinu ocijedimo; čuvamo je na hladnu mjestu. Sirup dajemo djeci kod kašlja ili prehlada, na žlice ili u čaju.

Iscrpci s voćnim octom u uporabi su u narodnoj medicini. Važni su za njegu kože i kose (>koža, str. 32).

Pripravci za očuvanje zdrave kože i njegu kod nekih kožnih oboljenja navedeni su u poglavlju o koži (>koža, str. 32).

Mnogobrojni bolesnici i liječnici biljne pripravke smatraju »blagim lijekovima« koji imaju manju učinkovitost, pa tako i manja neželjena djelovanja. Znanstvene tvrdnje na tom području rijetko su precizne i posve pouzdane, jer aktivne tvari kao i način djelovanja nisu u cijelosti razjašnjeni. Tako često tek djelomično poznajemo način prihvaćanja, širenja po tijelu, razlaganja i izlučivanja biljnih sastojaka. Do neželjena djelovanja dolazi zbog zamjene biljaka, zbog različitih kemijskih svojstava (>vratič, str. 238; >iđirot, str. 50), zbog zadržavanja herbicida, pesticida, insekticida, gnojiva i teških metala u drogi te zbog neispravne primjene. Jednako tako do neželjena međusobnog utjecaja može doći i zbog istodobne uporabe više biljnih pripravaka i lijekova. Da bi liječenje bilo uspješno, bolesnik mora uvijek obavijestiti liječnika o eventualnoj uporabi biljnih pripravaka. Liječnik, pak, mora poštivati želju bolesnika za primjenom biljnih pripravaka i zajedno s njim odlučiti koji je način liječenja u određenom slučaju najprimjereniji.

Povećavanjem doze, produljenjem uporabe i dodatnim uzimanjem propisanog lijeka tek u rijetkim slučajevima postižemo veću učinkovitost ljekovitog bilja. Zbog nepredvidivih popratnih djelovanja uvijek ih koristimo isključivo u svrhu liječenja, po mogućnosti u dogovoru s liječnikom

17

Aktivne tvari biljaka

20

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

Aktivne tvari biljaka

Unatoč naglašavanju činjenice da se djelovanje biljaka u prvom redu temelji na međudjelovanju više sastojaka, »vodeću« ulogu ipak možemo pripisati određenim skupinama sastojaka ili pojedinim sastojcima. Kratak opis kemijskog sastava aktivnih tvari biljaka i njihova djelovanja u organizmu namijenjen je boljem razumijevanju uporabe pojedinih ljekovitih biljaka.

Na taj način lakše ćemo shvatiti zašto se određenom biljkom katkada služimo kod različitih oboljenja. Glavne su skupine aktivnih tvari: ugljikohidrati, masnoće, flavonoidi, saponini, kumarini, antrakinonski i srčani glikozidi, gorke tvari, ljute tvari, trjeslovine, eterična ulja i vitamini.

Ugljikohidrati Fotosintezom u biljkama iz ugljik-dioksida i vode nastaju ugljikohidrati. Prema broju šećernih jedinica, odnosno prema molekulskoj težini, dijelimo ih na monosaharide, oligosaharide i polisaharide.

U monosaharide ubrajamo jednostavne šećere s različitim brojem ugljikovih atoma (pentoze, heksoze, heptoze), šećerne kiseline i šećerne alkohole.

Glukoza (D(+)glukoza, dekstroza) je u prirodi najraširenija heksoza sa šest ugljikovih atoma. Slobodna se nalazi u mnogim vrstama slatkoga voća, osobito u grožđu, a zajedno s fruktozom i u medu. Najviše glukoze vezano je u oligosaharidima i polisaharidima (celuloza, škrob). Industrijski se čista glukoza najčešće dobiva iz krumpirovog i kukuruznog škroba.

Fruktoza (D(-)fruktoza, levuloza) nalazi se u mnogim vrstama voća, u medu, šećeru iz sladorne trske, inulinu. Industrijski se dobiva iz šećera trske ili inulina. Kako fruktoza u glikogen prelazi brže od glukoze, njezina razgradnja ne ovisi o inzulinu, pa se koristi kao dijetetik kod šećerne bolesti (diabetes mellitus).

Invertni šećer mješavina je glukoze i fruktoze. U medu je trščani šećer (saharoza) pomoću pčelinjih enzima pretvoren u glukozu i fruktozu. Med sadrži oko 70 – 80% invertnog šećera. Pored toga, u medu se nalaze baktericidne tvari, koje potječu iz žlijezda pčela, eterična ulja te ostali sastojci biljaka koje su pčelama služile za ispašu.

Manitol (D-manit) šećerni je alkohol. Rasprostranjen je u gljivama, algama te u korijenu, listovima i plodovima mnogih biljaka. Samo je upola sladak kao saharoza. Mana (70 − 80% manitola) je osušeni sok crnog jasena, koji se ponegdje (Sicilija) dobiva bušenjem drveta. Koristi se kao blago purgativno sredstvo. U probavnom se traktu ne resorbira. Veće količine manitola, koji s pomoću bakterija nastaje pri razgradnji glukoze, nalaze se u siliranom kukuruzu i travi (>maslina, str. 178).

Sorbitol (sorbit) šećerni je alkohol upola manje sladak od saharoze. Ima ugodan okus i stvara dojam da hladi. Ima ga u jabukama, kruškama, šljivama, marelicama, trešnjama, a najviše u plodovima jarebike (do 10%). U jetri enzimatskom

390

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

Gorke tvari seskviterpenske knicin

diterpenske marubiin

triterpenske kukurbitacin

Ljute tvari izoeugenol

β-azaron

gorušičino ulje

D O M AĆ E LJ E KOVITO BILJ E |

Trjeslovine

katehin

galna kiselina

dimerni katehin

= proantocijanidin

jednostavni galotanin

klorogenska kiselina (kavena

+ kina kiselina)

ruĹžmarinska kiselina (kavena

+ kavena kiselina)

elagna kiselina

Alkaloidi morfin

papaverin

391

392

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

Eterična ulja monoterpeni

– neciklični

citronelal

linalool

citral

geraniol

monoterpeni

limonen

– monociklični menton

mentol

karvon

D O M AĆ E LJ E KOVITO BILJ E |

monoterpeni

– monociklični

timol

mentofuran

karvakrol

monoterpeni

– biciklični

α-pinen

borneol

tujon

kamfor

393

394

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

seskviterpeni farnezol

fenilpropani transanetol

bisabolol

metilkavikol

kariofilen

eugenol

kamazulen

Ljekovite biljke

48

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

Achillea millefolium BILJKA: Achillea millefolium L. OBIČNI STOLISNIK, HAJDUČKA TRAVA, KUNICA PORODICA: ASTERACEAE, GLAVOČIKE, CJEVNJAČE Stolisnik ubrajamo među najstarije poznate ljekovite biljke. U djelu De materia medica grčki liječnik Dioskorid opisao je njegovu ljekovitost, osobito kod krvarenja i zacjeljivanja rana. Srednjovjekovni pisci knjiga o ljekovitom bilju preuzeli su to znanje i preporučivali ga kod vanjskih i unutarnjih oštećenja. Danas je stolisnik zbog antiflogističkog i spazmolitičkog djelovanja važan kao sastavni dio čajnih mješavina kod želučanih i crijevnih smetnji, bolesti žučnog i mokraćnog mjehura, srca i vena te u ginekologiji.

DROGA: MILLEFOLII HERBA (H): Od srpnja ubiremo gornje dijelove cvatućih mladica. Režemo ih nožem, kako ne bismo iščupali cijelu biljku. Osušena je droga aromatična mirisa i gorka, aromatična okusa. Možemo koristiti i svježu biljku.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Raste na livadama, šumskim obroncima, grmlju, obrađenim tlima i nasipima, od nizine do gorskog pojasa.

SRODNE VRSTE: U nas raste više stolisniku sličnih vrsta koje odreda možemo koristiti za liječenje. Pravi stolisnik i njegovi srodnici pojavljuju se u više genetskih tipova. Međusobno se razlikuju po sastavu eteričnog ulja, osobito prema količini važne aktivne tvari, azulena.

SASTAV I AKTIVNE TVARI: Eterično ulje (0,2 – 1%) čine mono- i seskviterpeni gorkog okusa. Pri destilaciji hlapivog ulja iz seskviterpena proazulena nastaje modro obojeni azulen, pa je eterično ulje stolisnika više ili manje modre boje (>kamilica, str. 90). Proazulen ahilin i gorka tvar matricin kod vodene destilacije daju »zeleni« azulen, koji isto tako djeluje protuupalno. Flavonoidi, a osobito brojni glikozidi luteolina i apigenina, djeluju spazmolitički. Droga još sadrži trjeslovine, kavenu i salicilnu kiselinu te različite sterole i pirolidinske alkaloide (betonicin). Sadrži i glikoproteine još nepoznate kemijske građe, koji također snažno djeluju na upale.

DJELOVANJE I UPORABA: Stolisnik djeluje slično kao kamilica: koleretički, baktericidno, spazmolitički i kao adstringens. Koleretično djeluju lijekovi koji stimuliraju nastanak i otjecanje žuči. U žučnome sekretu osim vode se nalaze i elektroliti (natrij, kalij, klorid, bikarbonat), žučne kiseline, kolesterol, lecitin i žučna bojila. Na jednak način djeluju još i artičoka, rosopas, paprena metvica, kim, anis, preslica, rotkva, lavanda, timijan, lipov cvijet i brezov izdanak. Stolisnik pomaže kod dispepsije,

D O M AĆ E LJ E KOVITO BILJ E |

PRIPRAVCI: ČAJ: Od jedne do dviju čajnih žličica droge (2 – 5 g) spravljamo oparak. Pijemo ga tri do četiri puta na dan za vrijeme obroka. Koristimo ga i za obloge ili ispiranje rana koje sporo zacjeljuju.

ČAJNE MJEŠAVINE: >hrast, str. 208 Mješavina s utjecajem na jetru, želudac, crijeva i krvotok: stolisnikova zelen turičina zelen žutikova kora zelen običnog tetrljana iđirotov podanak

Millefolii herba Agrimoniae herba Berberidis cortex Marrubii herba Calami rhizoma

30 g 20 g 20 g 20 g 10 g

Oparak spravljamo od dviju čajnih žličica droge. Čaj pijemo triput na dan, pola sata prije jela.

SJEDEĆA KUPELJ: 100 g svježe ili suhe zeleni spravljamo kao oparak sa 1 litrom vode. Pokriven treba stajati 20 minuta, a zatim ga dodajemo kupelji.

SVJEŽI SOK: Dvije šake svježih biljaka prelijemo sa 100 ml vode i dobro smeljemo u električnoj miješalici. Četiri puta na dan uz jelo uzimamo po jednu jušnu žlicu ocijeđenog soka.

tegoba u gornjem dijelu trbuha, odnosno gornjem dijelu probavnog trakta, koje mogu imati organske ili funkcionalne uzroke. Gorke tvari potiču izlučivanje sline, želučanog soka i žuči. Preko živca vagusa dolazi do boljeg izlučivanja pepsina i solne kiseline. Kod neposrednog kontakta gorkih tvari sa sluznicom nastaju gastrini, pa zbog toga gorke tvari djeluju kod slabog apetita (>gorke tvari, str. 60). Stolisnik koristimo kod nedovoljno izraženog apetita, dispeptičnih tegoba, grčevitih smetnji želuca i crijeva. Zbog spazmolitičkog djelovanja flavonoida stolisnik upotrebljavamo kod grčevitih bolova psihovegetativnog podrijetla u žena, kod menstruacijskih tegoba i krvarenja, iznutra i izvana za kupke. Često ga upotrebljavamo kao diuretik kod visokog tlaka jer ga alkaloidi snižavaju. Seskviterpeni i azuleni djeluju antibakterijski i protuupalno, zato ga često koristimo izvana kod svih vrsta rana. Kod gripe i nakon teških oboljenja preporučujemo ga kao tonik zaslađen medom.

NEŽELJENA DJELOVANJA: Kod ljudi s alergijama na ostale glavočike cjevnjače svježi stolisnik može uzrokovati travni dermatitis s upalnim promjenama kože.

!

UPORABA U VETERINI: Stolisnik u sijenu potiče apetit i zdravu probavu životinja. Kod kolika i grčeva konjima i govedima dajemo čaj od stolisnika. I u uzgoju mladih životinja stolisnik pomaže kod mnogih tegoba. Izvana ga koristimo za rane koje ne zacjeljuju. Kod upale mjehura često stolisnik upotrebljavamo zajedno s preslicom, brezom, borovicom, zečjim trnom, koprivom ili zlatnicom. Kod krvarenja iz vimena kravama dajemo mješavinu stolisnika s poljskom preslicom i rusomačom. Vanjski ga upotrebljavamo za rane koje sporo zacjeljuju i za kupke kod kostobolje.

SDD veliki preživači

25 – 50 g

konji

10 – 25 g

mali preživači

5 – 10 g

odojak

2–5g

pas

1–2g

mačka

0,2 – 5 g

perad

0,2 – 5 g

49

50

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

Acorus calamus BILJKA: Acorus calamus L. IĐIROT PORODICA: ARACEAE, KOZLACI O korištenju iđirota govore staroperzijski spisi. U Indiji i Kini također je još davno bio vrlo cijenjen kao ljekovita biljka. Drži se da su ga u naše krajeve donijeli Turci. Kao ljekovitu biljku u Europi ga je, oko 1560. godine, prvi koristio liječnik i botaničar Mathiolus, osobni liječnik cara Maksimilijana II. Iđirot je ubrzo postao omiljen i u narodnoj medicini, jer se koristio iznutra kod probavnih smetnji, a izvana u obliku kupelji kod svih vrsta slabosti. Primalje su slabašnu novorođenčad kupale u kupeljima od iđirota.

DROGA:

CALAMI AETHEROLEUM: Hlapivo se ulje dobiva vo-

CALAMI RHIZOMA (D): Spužvasto mekane podanke

denom destilacijom. Ono je gusto tekuće, žutosmeđe boje i vrlo snažnog, karakterističnog okusa. Koristi se za izradu parfema i u kozmetičkoj industriji.

ubiremo tako što cijele biljke čupamo iz močvarnog tla. Odstranjujemo korijenje i ostatke listova, a možemo ih i oguliti i prerezati po dužini, kako bi se brže osušili. Čuvamo ih u dobro zatvorenim posudama. Svježi podanak ima osobito snažan, aromatičan miris i gorak, aromatičan, ljut okus. Suha je droga izrazito tvrda i teško je režemo ili mrvimo.

STANIŠTE I RASPROSTRANJENOST: Raste u močvarama, na obalama ribnjaka, riječnih rukavaca i jaraka u cijeloj Hrvatskoj.

SRODNE VRSTE: Kopitnjak (Asarum europaeum L.) botanički nikako nije u srodstvu s iđirotom, ali ima slične sastojke eteričnoga ulja.

Njegov podanak ima oštar okus sličan papru i djeluje lokalno nadražujuće. To je posljedica azarona u hlapivom ulju.

Nekada se koristio za poticanje povraćanja. Danas se koristi još samo u homeopatiji u obliku gotovih pripravaka.

SASTAV I AKTIVNE TVARI: Glavna je aktivna tvar eterično ulje (do 7%) s β-azaronom, izoeugenolmetileterom, seskviterpenom akoronom, koji je gorka okusa, te brojnim drugim aktivnim tvarima kao što su holin, metilamin, trjeslovine i sluzi. Kod iđirota je dobro istražena veza između broja kromosoma, izvora droge i kemijskog sastava hlapivog ulja. Azaron vrlo dobro umiruje (sedativ), no istodobno se sumnja da djeluje kancerogeno.

Kod tetraploidne droge, uvezene iz Indije i Kine, utvrdili su velike količine (do 80%) fenilpropanskog derivata β‒azarona. To je bio glavni uzrok da je droga izgubila značaj. Diploidna droga uvezena iz Sjeverne Amerike i naša domaća biljka sadrže samo malo azarona. Iđirot možemo upotrebljavati u propisanoj količini i vremenu.

Iđirot je odlična droga, ali je uzimamo samo kad je neophodno potrebna, i to samo kraće vrijeme. U podanku se nalaze i trjeslovine te, kao rezervne tvari, škrob, bjelančevine i sluzi.

DJELOVANJE I UPORABA: Zbog glavnih sastojaka eteričnog ulja (azarona i gorkoga akorona), iđirot je tipična droga koja ponajprije djeluje na probavni sustav, a osobito na želudac i crijeva. Poboljšava se djelovanje žlijezda i muskulature probavnoga sustava.

Pretjerano ili nedovoljno izlučivanje kiseline poprima že-

D O M AĆ E LJ E KOVITO BILJ E |

ljenu i stalnu vrijednost, rad crijeva se pospješuje, a grčevi ublažuju; smanjuje se količina plinova. Pospješuje nastanak žuči u jetri i njezino otjecanje. Iđirot je najbolji tonik za probavni sustav, osobito kod bolesnika kod kojih su uzroci probavnih tegoba živčane prirode (zbog djelovanja vegetativnog živčanog sustava ili psihičkih smetnji). Poboljšanje probave za posljedicu ima poboljšanje cjelokupnog zdravlja, uvećavanje tjelesne i psihičke snage.

PRIPRAVCI: ČAJ: Jednu čajnu žličicu droge namačemo 6 – 8 sati u hladnoj vodi, a potom je ugrijemo do temperature prikladne za pijenje. Možemo spraviti i oparak koji treba odstajati 5 minuta. Čaj pijemo triput na dan, u obliku kure, koju nakon 4 – 6 tjedana prekidamo barem na dva tjedna. Takav čaj prikladan je i za ispiranje kod upala u usnoj šupljini, osobito pri upalama desni. Nekoć se preporučalo žvakanje korijena. Danas se iscrpine iđirotova korijena dodaju pastama za zube.

ČAJNE MJEŠAVINE: U čajnim mješavinama koristi se tek rijetko. >žutika, str. 74.

Budući da je problem s drogom riješen, preporučujemo mješavine namijenjene starijim osobama koje zbog lošeg rada svih probavnih organa loše podnose određena jela, javlja im se osjećaj napetosti u trbuhu, snažni vjetrovi ili zatvor. zelen kičice list gorkog lista korijen iđirota

Centaurii herba Menyanthidis folium Calami rhizoma

20 g 20 g 20 g

Od jedne čajne žličice mješavine pripremimo uvarak s 250 ml vode. Pola sata prije svakog jela pijemo nekoliko gutljaja umjereno toplog čaja. plod koromača, zgnječen list paprene metvice list matičnjaka korijen iđirota

Foeniculi fructus Menthae pip. Folium Melissae folium Calami rhizoma

20 g 20 g 20 g 20 g

Od jedne čajne žličice mješavine pripremimo oparak, koji pijemo dva do tri puta dnevno u malim gutljajima.

TINKTURA: 10 g zdrobljenog ili narezanog podanka prelijemo sa 100 ml 70%-tnog alkohola i ostavimo da odstoji 2 – 3 tjedna. Umjesto alkohola možemo uzeti dobru domaću rakiju. Takva tinktura prikladna je za masaže kod reumatskih bolesti, kod bolova u zglobovima i mišićima nakon napora. Razrijeđenu tinkturu koristimo kod kožnih osipa i ozeblina. Iznutra je ne uzimamo bez nadzora liječnika. Pod liječničkim nadzorom upotrebljavamo ga kod upala debelog crijeva. 20 – 30 kapi tinkture dodamo u šalicu čaja od kamilice ili koromača i pijemo jednu šalicu umjereno toplog čaja uz svaki obrok.

VINO OD IĐIROTA: 20 g iđirotova podanka 4 – 6 tjedana močimo u litri kvalitetnog vina; tekućinu potom ocijedimo. Kod želučanih tegoba tonik pijemo dvaput na dan, po jednu manju čašicu (0,3 ml), ali samo kratko vrijeme.

KUPELJI: Od 100 g narezane droge spravljamo uvarak koji treba stajati pokriven 15 minuta. Taj ekstrakt dodajemo kupeljima. U hladnjaku ga možemo čuvati i nekoliko dana; koristimo ga za djelomične kupelji kod hladnih nogu, ruku te ozeblina. Kupelji od iđirota zbog izrazitog su okrepljujućeg djelovanja osobito preporučljive kod općenito narušenog zdravlja i osjećaja slabosti, kod oporavljanja, anemija i bolesti metabolizma. Uz uzimanje čaja, kupelji dodatno poboljšavaju stanje kod probavnih tegoba.

UPORABA U VETERINI: Mljeveni podanak iđirota pridodan hrani životinjama povećava apetit. Slabašna se mladunčad oporavlja osobito brzo ako im u hranu dodajemo podanak iđirota. Vodene ili alkoholne iscrpine zacjeljuju rane i čireve. Kao veliki oman, i iđirot je u veterini izgubio nekadašnje značenje. Upotrebu preporučujemo posebno kad sami možemo ubrati korijenje.

NEŽELJENA DJELOVANJA:

!

Zbog azarona, iđirot iznutra koristimo samo u dopuštenim količinama, u obliku kure, a potom neko vrijeme liječenje prekidamo. U trudnoći ga ne koristimo.

51

Kazalo

396

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

Nazivi biljaka na latinskom jeziku Ljekovite biljke......... 7

E

M

A

Elymus repens.................... 106

Malva sylvestris.................. 164

Sanicula europaea.............. 226

Equisetum arvense............ 108

Marrubium vulgare........... 166

Saponaria officinalis.......... 228

Euphrasia rostkoviana........110

Melilotus officinalis........... 168

Sempervivum tectorum.... 230

Melissa officinalis...............170

Silybum marianum............. 232

Achillea millefolium............. 48 Acorus calamus.....................50 Aesculus hippocastanum.....52 Agrimonia eupatoria........... 54 Alchemilla xanthochlora......56 Allium cepa........................... 58 Allium sativum..................... 60 Allium ursinum......................62 Althaea officinalis................ 64 Arctostaphylos uva-ursi...... 66 Arnica montana.................... 68 Artemisia absinthium...........70 Avena sativa............................72

F

Mentha x piperita................172

Solidago virgaurea............. 234

Menyanthes trifoliata..........174

Symphytum officinale....... 236

Foeniculum vulgare............116

O

T

Frangula alnus.....................118

Oenothera biennis...............176

Tanacetum vulgare............ 238

Fumaria officinalis............. 120

Olea sativa.............................178

Fagopyrum esculentum.....112 Filipendula ulmaria.............114

G Galeopsis segetum............. 122 Galium verum......................124 Gentiana lutea..................... 126 Geum urbanum................... 128 Glycyrrhiza glabra............. 130

Ononis spinosa................... 180 Orchis morio....................... 182 Origanum majorana........... 184 Origanum vulgare.............. 186

Taraxacum officinale......... 240 Thymus pulegioides............242 Thymus vulgaris................. 244 Tilia cordata......................... 246 Trigonella foenum-

P Petroselinum crispum....... 188 Pimpinella anisum.............. 190

graecum......................... 248 Tussilago farfara................. 250

B

H

Berberis vulgaris...................74

Hedera helix.........................132

Betula pendula.......................76

Helichrysum arenarium.... 134

Brassica nigra........................78

Herniaria glabra................. 136

Polygala amara.................... 198

HippophaĂŤ rhamnoides..... 138

Polygonum aviculare......... 200

Humulus lupulus................. 140

Potentilla erecta.................. 202

Hypericum perforatum......142

Primula veris....................... 204

I

Prunus spinosa................... 206

Inula helenium.................... 144

Q

Iris pallida............................ 146

Quercus robur..................... 208

J

R

Juglans regia....................... 148

Rosa canina..........................210

Otrovne biljke....264

Juniperus communis......... 150

Rosmarinus officinalis...... 212

Atropa belladonna............. 268

L

Rubus fruticosus.................214

Bryonia dioica..................... 270

Lamium album.....................152

Rumex acetosa.....................216

Claviceps purpurea............ 272

Lavandula angustifolia...... 154

Ruta graveolens...................218

Colchicum autumnale........274

Leonurus cardiaca............. 156

S

Convallaria majalis..............276

Levisticum officinale......... 158

Salix sp................................. 220

Papaver somniferum.......... 278

D

Linum usitatissimum......... 160

Salvia officinalis................. 222

Solanum dulcamara........... 280

Drosera rotundifolia.......... 104

Lycopodium clavatum........162

Sambucus nigra.................. 224

Vinca minor......................... 282

C Calendula officinalis............ 80 Capsella bursa-pastoris........82 Carum carvi........................... 84 Centaurium erythraea......... 86 Cetraria islandica................. 88 Chamomilla recutita............ 90 Chelidonium majus...............92 Cichorium intybus................ 94 Crataegus monogyna.......... 96 Cucurbita pepo..................... 98 Cydonia oblonga................ 100 Cynara scolymus................ 102

Pimpinella saxifraga...........192

U

Pinus sylvestris................... 194

Urtica dioica........................ 252

Plantago lanceolata............ 196

V Vaccinium myrtillus........... 254 Valeriana officinalis........... 256 Verbascum phlomoides..... 258 Viola tricolor........................ 260 Viscum album..................... 262 Vitex agnus-castus............. 264

D O M AĆ E LJ E KOVITO BILJ E |

397

Nazivi biljaka na hrvatskom jeziku Ljekovite biljke

7

A Anis, slatki...................190, 308 Ariš...............................194, 337 Ariš, europski.............194, 337 Arnika.................................... 68 Artičoka............................... 102

B

C Cikorija................................... 94 Crna bazga..................224, 346 Crna borovnica..........254, 334 Crna gorušica........................78 Crni gavez............................ 236 Crni sljez.............................. 164 Crni trn....................................... .................................206, 340

Badeljka, šarena................. 232

Crvena vrba................220, 344

Bazga, crna..................224, 346

Crveni glog............................ 96

Bedrenika, mala..................192

Crveni luk.............................. 58

Bedrenika, obična...............192

Crvotočina, obična.............162

Bedrenika, velika................192 Bedrenika, vrtna........190, 308 Bertol............................258, 357 Bijela imela ......................... 262

Č Češnjak................................... 60 Čuvarkuća, krovna............ 230

Bijela mrtva kopriva...........152

D

Bijela vrba ...................220, 344

Despik...........................154, 323

Bijeli bor 194, 337

Dimnjača.............................. 120

Bijeli glog............................... 96

Divizma, obična..........258, 357

Bijeli luk..........................60, 305

Divizma, velecvjetna.258, 357

Bijeli sljez.......................64, 306

Divlja maćuhica..........260, 360

Bijeli stričak......................... 232

Divlja ruža.............................210

Blaženak, pravi................... 128

Divlji kesten............................52

Bokvica, mala..............196, 338

Gladiš.................................... 180

Kesten, divlji...........................52

Glatki sladić.................130, 326

Kičica, mala................... 86, 314

Glog, bijeli.............................. 96

Kilavica, gola....................... 136

Glog, crveni........................... 96

Kim.................................. 84, 313

Gola kilavica........................ 136

Kiselica, obična....................216

Gorka trava..........................174

Klekovina.....................194, 337

Gorki krestušac.................. 198

Kokotac, žuti........................ 168

Gorki trolist..........................174

Komorač, obični......... 116, 318

Gorušica, crna.......................78

Končara,

Gospin plašt...........................56

brijestolisna.......... 114, 350

Gospina trava.............142, 322

Končara, prava........... 114, 350

Grčka piskavica.................. 248

Konopljika............................ 264

H

Kopriva, bijela mrtva..........152

Hajdučka trava...................... 48

Kopriva, mala...................... 252

Heljda, obična .....................112

Kopriva, obična ................. 252

Hmelj, obični...............140, 327

Kopriva, velika.................... 252

Hrast kitnjak...................... 208,

Korijen, slatki..............130, 326

341..........................................

Koromač ...................... 116, 318

Hrast lužnjak...............208, 341

Košaraška vrba...........220, 344

I

Krestušac, gorki................. 198

Iđirot........................................50 Ilirska perunika.................. 146 Imela, bijela......................... 262

Krkavina...............................118 Krovna čuvarkuća............. 230 Kunica.................................... 48

Islandski lišaj................ 88, 316

Kupina.......................... 214, 343

Divlji luk..................................62

J

L

Bor, bijeli......................194, 337

Divlji sljez............................. 164

Jadranska blijeda perunika.146

Lan, pravi.....................160, 325

Bor, obični...................194, 337

Dunja.................................... 100

Jaglac, ljekoviti............204, 339

Lavanda........................154, 323

Bor, planinski..............194, 337

Dvogodišnja pupoljka........176

Jaglac, proljetni..........204, 339

Lipa, kasna...................246, 354

Borovica, obična................ 150

Dvornik, troskot................. 200

Jaglac, visoki...............204, 339

Lipa, malolisna...........246, 354

Borovnica....................254, 334

E

Jela.................................194, 337

Lipa, rana.....................246, 354

K

Lipa, velelisna.............246, 354

Borovnica, crna..........254, 334 Brđanka................................. 68 Breza, obična................ 76, 310 Brijestolisna končara.114, 350

Europski ariš...............194, 337

F Fratarski papar................... 264

Kaćun, obični...................... 182

Lišaj, islandski.............. 88, 316

Kadulja, ljekovita........222, 345

LJ

Kamilica, prava............90, 328

Ljekovita kadulja........222, 345

Broćika, žuta........................124

G

Kantarion.....................142, 322

Ljekoviti jaglac............204, 339

Bršljan, obični.............132, 321

Gavez, crni........................... 236

Kapula.................................... 58

Ljekoviti neven.............. 80, 311

Bundeva, obična................... 98

Gavez, veliki........................ 236

Kasna lipa....................246, 354

Ljekoviti odoljen.........256, 357

398

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

Ljekoviti sljez.................64, 306

Obična kopriva................... 252

Pirika.................................... 106

Sljez, šumski........................ 164

Ljubica, pčelinja......... 172, 332

Obična majčina

Piskavica, grčka.................. 248

Sljez, veliki........................... 164

Ljupčac................................. 158

dušica.....................242, 348

Pitoma maslina....................178

Sljezovina ......................64, 306

Lomljiva vrba..............220, 344

Obična marulja................... 166

Pitomi orah.......................... 148

Smilje, pješčano.................. 134

Luk, bijeli........................60, 305

Obična pljuskavica.....142, 322

Pitomi sljez.....................64, 306

Smreka.........................194, 337

Luk, crveni............................. 58

Obična sapunika................ 228

Pješčano smilje................... 134

Srba....................................... 122

Luk, divlji................................62

Obična srčenica.................. 156

Planinski bor...............194, 337

Srčanik................................. 126

Obična turica........................ 54

Pljuskavica, obična.....142, 322

Srčenica, obična................. 156

M

Obična vodopija.................... 94

Podbjel..........................250, 318

Srčenjak.......................202, 355

Macina trava....................... 166

Obična vrkuta........................56

Poljska preslica...........108, 307

Srijemuš..................................62

Maćuhica, divlja.........260, 360

Obična zlatnica...........234, 349

Prava kamilica..............90, 328

Stolisnik, obični.................... 48

Majčina dušica,

Obična žutika ........................74

Prava končara............. 114, 350

Stričak, bijeli....................... 232

obična ....................242, 348

Obični bijeli sljez..........64, 306

Prava majčina dušica .244, 353

Suličasti trputac.........196, 338

Majčina dušica, prava.244, 353

Obični bor....................194, 337

Pravi blaženak.................... 128

Obični bršljan.............132, 321

Pravi lan.......................160, 325

Š

Mala bedrenika...................192 Mala bokvica...............196, 338

Obični hmelj................140, 327

Pravi oman ......................... 144

Mala kičica..................... 86, 314

Obični kaćun....................... 182

Pravi pelin..............................70

Mala kopriva ...................... 252

Obični komorač.......... 116, 318

Preslica, mala.............. 108, 317

T

Mala preslica............... 108, 317

Obični maslačak......... 240, 351

Preslica, poljska..........108, 307

Tetrljan, obični.................... 166

Mali sljez.............................. 164

Obični mravinac........186, 226

Priputac................................ 136

Timijan.........................244, 353

Malolisna lipa.............246, 354

Obični orah......................... 148

Proljetni jaglac............204, 339

Trava, gorka.........................174

Marulja, obična ................. 166

Obični stolisnik.................... 48

Ptičja trava........................... 200

Trava, gospina............142, 322

Maslačak, obični........ 240, 351

Obični tetrljan..................... 166

Pupoljka dvogodišnja.........176

Trava, hajdučka..................... 48

Maslina, pitoma...................178

Obični vratič....................... 238

R

Trava, ptičja......................... 200

Matičnjak..................... 172, 332

Očanica.................................110

Radič....................................... 94

Mažuran............................... 184

Odoljen, ljekoviti........256, 357

Rakita............................220, 344

Luk, medvjeđi........................62

Medvjeđi luk..........................62

Oman, pravi........................ 144

Rana lipa......................246, 354

Medvjetka .....................66, 356

Oputina................................ 200

Rosika................................... 104

Melisa........................... 170, 330

Orah, obični........................ 148

Rosopas...................................92

Menta............................ 172, 332

Orah, pitomi........................ 148

Rusomača...............................82

Metvica, paprena....... 172, 332

Origan..........................186, 336

Rutvica, vrtna......................218

Milogled............................... 226

Osljebad............................... 232

Ruža, divlja...........................210

P

Ruža, pasja............................210

Moravka................................. 68 Mravinac, obični........186, 226

Šarena badeljka.................. 232 Šumski sljez......................... 164

Trn, crni.......................206, 340 Trn, zečji............................... 128 Trnina...........................206, 340 Trnjina..........................206, 340 Trolist, gorki.........................174 Trolistica...............................174 Troskot dvornik.................. 200 Trputac, suličasti........196, 338 Trputac, uskolisni.......196, 338 Trušljika................................118

Papar, fratarski................... 264

Ružmarin............................. 212

Paprena metvica......... 172, 332

Netres................................... 230

S

Pasja ruža..............................210

Sapunika, obična................ 228

Neven, ljekoviti............. 80, 311

Pasji trn................................ 138

Sirištara, žuta..................... 126

O

Pčelinja ljubica............ 172, 332

Sladić, glatki................130, 326

V

Obična bedrenika...............192

Pelin.........................................70

Slatki anis....................190, 308

Valerijana.....................256, 357

Obična borovnica.............. 150

Pelin, pravi.............................70

Slatki korijen...............130, 326

Velecvjetna divizma .258, 357

Obična breza ................ 76, 310

Pelin, vrtni..............................70

Sljez, bijeli......................64, 306

Velelisna lipa...............246, 354

Obična bundeva................... 98

Peršin.................................... 188

Sljez, divlji............................ 164

Velika bedrenika.................192

Obična crvotočina..............162

Perunika, ilirska................. 146

Sljez, ljekoviti................64, 306

Velika kopriva..................... 252

Obična divizma..........258, 357

Perunika, jadranska

Sljez, mali............................. 164

Veliki gavez.......................... 236

N

Turica, obična....................... 54

U Uskolisni trputac........196, 338

Obična heljda.......................112

blijeda............................. 146

Sljez, obični bijeli.........64, 306

Veliki sljez............................ 164

Obična kiselica....................216

Petoprsta......................202, 355

Sljez, pitomi...................64, 306

Vidac .....................................110

D O M AĆ E LJ E KOVITO BILJ E |

Virak........................................56 Visoki jaglac................204, 339 Vodopija, obična................... 94 Vratič, obični....................... 238 Vrba, bijela...................220, 344 Vrba, Iva.......................220, 344 Vrba, crvena................220, 344 Vrba, košaraška..........220, 344 Vrba, lomljiva..............220, 344 Vrkuta, obična.......................56 Vrtna bedrenika.........190, 308 Vrtna rutvica........................218 Vrtni pelin..............................70 Vučji trn............................... 138

Z Zdravčica............................. 226 Zečja stopa.......................... 128 Zečji trn................................ 180 Zlatnica, obična..........234, 349 Zob..................................72, 309 Zova..............................224, 346

Ž Žuta broćika.........................124 Žuta sirištara...................... 126 Žuti kokotac......................... 168 Žutika, obična........................74

Otrovne biljke

264

Bljuštac................................. 270 Divlja tikva........................... 270 Đurđica.................................276 Gorkoslad............................. 280 Mak, opijumski................... 278 Mala pavenka...................... 282 Mali zimzelen...................... 282 Mrazovac..............................274 Opijumski mak................... 278 Paskvica............................... 280 Pavenka, mala..................... 282 Ražova glavica.................... 272 Tikva, divlja......................... 270 Velebilje................................ 268 Vrtni mak............................. 278 Zimzelen, mali.................... 282

399

400

| DO MAĆE LJ EKOV ITO B ILJE

Bibliografija Achenbach R. K., Gesunde und kranke Haut, G. Thieme, Stuttgart, 1989.

Bohinc P., Slovenske zdravilne rastline, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1985.

Böhming U., Mayr P., Kneipp und die Heilpflanzen, Karl F. Haug, Heidelberg, 1993.

Brandsch H., Capitulare de villis vel curtis imperii Caroli Magni. Die Landgüterordnung Kaiser Karls des Großen, Deutscher Landwirtschaftsverlag, Berlin, 1990.

Buff W., von der Dunk K., Giftpflanzen in Natur und Garten, Augsburger Druck u. Verlagshaus, Augsburg, 1980.

Daubenmerkel, W. (2011): Tierkrankheiten und ihre Behandlung.

WVG Stuttgart.

Domac R., Mala flora Hrvatske, Školska knjiga, Zagreb, 1984.

Dorsch, W., et al. (2002): Kinderdosierungen von Phytophaharmaka. Kooperation Phytopharmaka GbR Bonn.

Fintelmann, V., Weiss, R. (2009): Lehrbuch der Phytotherapie. Hippokrates Verlag Stuttgart.

Fischer G., Krug E., Heilkräuter und Arzneipflanzen, Karl F. Haug, Heidelberg, 1980.

Hänsel R., Pharmazeutische Biologie. Springer Verlag, Berlin, Heidelberg, New York, 1980.

Hänsel P. i suradnici, Hagers Handbuch der pharmazeutischen Praxis, 5. izdanje, Springer Verlag, Berlin, Heidelberg, New York, 1995.

Hoek, T., Suda, D. (2012): Sichere Hausmittel für das kranke Kind.

Springer Verlag Berlin.

Kromar J., Zdravilne rastline, Grad, Ljubljana, 1992.

Martinčič A., Sušnik F., Mala flora Slovenije, Cankarjeva založba, Ljubljana, 1984.

Martinčič A., Wraber T. et al., Mala flora Slovenije, Tehniška založba, Ljubljana, 1999.

Müller I., Die pflanzlichen Heilmittel bei Hildegard von Bingen, Herder, Freiburg, Basel, Wien, 1993.

Pahlow M., Das grosse Buch der Heilpflanzen, Gräfe und Unzer, München, 1993.

Pütz J., Niklas C., Cremes und sanfte Seifen, Hobbythek, Köln, 1993.

Reichling, J., et al. (2008): Heilpflanzenkunde für die Veterinärpraxis. Springer Verlag Berlin, Heidelberg.

Saller R., Reichling J., Hellenbrecht D., Phytotherapie, Karl F. Haug, Heidelberg, 1995.

Schilcher, H. (1999): Phytotherapie in der Kinderheilkunde. WVG Stuttgart.

Schneider E., Nutze die heilkräftigen Pflanzen, Saatkorn Hamburg, 1988.

Stoffler H-D., Der Hortulus des Walafrid Strabo, J. Thorbecke Verlag, Sigmaringen, 1989.

Thüler, M. (2013): Wohltuende Wickel. Maya Thüler Verlag CH 3076 Worb.

Tucakov J., Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.

Wagner H., Pharmazeutische Biologie, Drogen und ihre Inhaltsstoffe, Gustav Fischer, Stuttgart, New York, 1993.

Wagner H., Wiesenauer M., Phytotherapie, Phytopharmaka und pflanzliche Homöopathika, WVG, Stuttgart, 1997.

Willfort R., Gesundheit durch Heilkräuter, R. Trauner Verlag, Linz, 1976.

Impresum Naslov izvornika: Katja Toplak Galle: Zdravilne rastline na Slovenskem © Mladinska knjiga založba d.d., Ljubljana, 2015.

Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2015.

Za nakladnika: Bojan Vidmar Glavni urednik: Zoran Maljković Urednica: Aleksandra Stella Škec Preveli: Damir Biličić, Arijana Klier (str. 284 – 362; str. 368 – 372) Botanička redaktura: prof. dr. Ivan Šugar Farmakognozijska redaktura: prof. dr. Zdenka Kalođera Ilustracije: Aleš Sedmak Fotografije: Luka Pintar, Peter Galle, Peter Skoberne, Tone Wraber, Ciril Mlinar Cic, Tomaž Gredina, Milan Lovka, Shutterstock, arhiv Mozaika knjiga Lektorica: Ivanka Šenda (str. 284 – 362; str. 368 – 372) Tehnička urednica: Marija Morić Oblikovanje naslovnice: Petra Jerič Škrbec Tisak: Radin, Zagreb, ožujak 2016.

ISBN: 978-953-14-1960-4 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxxxxx.

Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snima­ njem ili dru­ga­čije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

Htjeli biste saznati kako na posve prirodan način, bez nepotrebnih lijekova, ukloniti tegobe poput grčeva, nadutosti ili raznih upala? Ili biste jednostavno htjeli poboljšati opće stanje vašeg organizma? Želite naučiti kako prirodnim putem pomoći vašem djetetu?

Fitoterapija je najstariji oblik liječenja bolesti. Upotrebljavala se tijekom cjelokupnog razvoja čovječanstva, pa se tako kao dio tradicionalne narodne medicine stotinama godinama upotrebljavala i kod nas. Sve do pojave službene medicine ona je bila jedini način liječenja. Danas se sve više ljudi okreće biljkama kao zamjeni za sintetičke lijekove, jer su zdravije i izazivaju manje nuspojava.

Domaće ljekovito bilje jedinstven je priručnik koji na jednom mjestu predstavlja više od stotinu ljekovitih biljaka prikladnih za samoliječenje, ali i kao dopunu medicinskim terapijama. Upoznajte najvažnije ljekovite biljke i saznajte koja je njihova tradicionalna primjena, usklađena s najsuvremenijim znanstvenim istraživanjima.

• Detaljni opisi pojedinih biljaka, povijest, kemijski sastav, srodne vrste i neželjena djelovanja • Kako prepoznati, skupljati i pripravljati ljekovito bilje • Popis otrovnoga bilja koje valja izbjegavati • Recepti za čajeve i čajne mješavine koji pomažu kod mnogih bolesti i tegoba • Savjeti za pripremu preparata za njegu kože i kose • Novo u ovom izdanju: opsežna i sveobuhvatna poglavlja o prirodnom liječenju djece pomoću ljekovitog bilja te savjeti o liječenju životinja ljekovitim biljem

Uputite se u prirodu i uz pomoć ove knjige upoznajte svijet ljekovitog bilja svuda oko nas!

VRHUNSKI SUVREMENI VODIČ ZA PRIRODNO LIJEČENJE UZ POMOĆ LJEKOVITOG BILJA!

Dr. K atja Ga l le Topla k

Domaće ljekovito bilje novo, ažurirano izdanje

Dr. Katja Galle Toplak

Domaće ljekovito bilje

Domaće ljekovito bilje

W

w w w. moz aik- k njiga. hr

396,00 kn ISBN 978-953-14-1960-4

Domace ljekovito bilje PRESVLAKA 2016.indd 1

31/03/16 14:17