Neotkrivena hrvatska by Mozaik knjiga

DARIO ŽAGAR ALAN ČAPLAR

Tisuće prijeđenih kilometara i stotine nautičkih milja – od slikovitih dvoraca u Donjem Miholjcu i Kerestincu, preko ruševina nekoć moćnih utvrda Gvozdanskog i Vrgorca, fascinantnih podzemnih ljepotica u okolici Perušića i Omišlja, ostataka važnih rimskih gradova u okolici Zagreba i Pule, do udaljenih otoka Mane i Jabuke – pretočene su u jedinstveno putovanje do 64 uistinu posebna lokaliteta, koji su upravo dobili priliku da ih se otkrije i bolje upozna.

HRVOJE KEKEZ

Koliko zapravo poznajemo Hrvatsku? Mnogi bi mogli početi nabrajati sve one ljepote i znamenitosti koje su našu domovinu učinile slavnom diljem svijeta. No, iako ovaj naslov ne obuhvaća hrvatska materijalna dobra na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine, slikovita istarska sela Draguć i Hum, moćne utvrde na ulazu u Kanal svetog Ante kod Šibenika i na otoku ispred Hrvatske Kostajnice te glasoviti maslinici u Lunu i najstariji arboretum na svijetu s pravom mogu stajati uz bok tim veličanstvenim spomenicima.

IVANA BUJ

Neotkrivena HRVATSKA

IVANA BUJ × ALAN ČAPLAR × HRVOJE KEKEZ × DARIO ŽAGAR

w w w. moz aik- k njiga. hr

297,00 kn ISBN 978-953-14-1754-9

Neotkrivena HRVATSKA Nepoznate kulturne i prirodne znamenitosti naše domovine

IVANA BUJ × ALAN ČAPLAR × HRVOJE KEKEZ × DARIO ŽAGAR

Neotkrivena HRVATSKA Nepoznate kulturne i prirodne znamenitosti naše domovine

Sadržaj Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1. Tulove grede . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 ... kaligrafija prirode nad Svetim Rokom ...

24 18 39

2. Dvorac u Kaptolu . . . . . . . . . . . . . . . . ... ostaci srednjovjekovnoga crkvenog dvorca posred Zlatne doline ...

3. Otok Mana . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... kornatska filmska kulisa bez mana ...

4. Boškarin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... nježan div dugih rogova ...

5. Gvozdansko . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... hrvatska Masada ...

6. Pećinski park Grabovača . . . . . . . . . . . . . ... čaroban perušićki podzemni svijet ...

7. Kula Glavaš na Dinari . . . . . . . . . . . . . . ... čuvar zaboravljene prošlosti ...

16. Špilja Biserujka . . . . . . . . . . . . . . . . ... ponovno otkrivena krčka podzemna ljepotica ...

8. Lunski maslinici . . . . . . . . . . . . . . . . ... nadrealistična priroda Mediterana ...

17. Dolina Gacke . . . . . . . . . . . . . . . . . ... tisuću nijansi plave ...

9. Dvorci u Donjem Miholjcu . . . . . . . . . . . . ... maleni Neuschwanstein u srcu Slavonije ...

18. Draguć . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... zaboravljeni dragulj središnje Istre ...

10. Susak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... po svemu jedan sasvim drugačiji otok ...

19. Kličevica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... osamljena utvrda knezova Kurjakovića Krbavskih ...

11. Nezakcij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... nepoznata prijestolnica antičkih Histra ...

20. Lokrum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... tajanstveno dubrovačko izletište ...

12. Tvrđava svetog Nikole . . . . . . . . . . . . . . ... stoljetni čuvar Šibenskoga zaljeva ...

21. Dvorac obitelji Erdődy u Kerestincu . . . . . . . . ... nepoznati renesansno-barokni dvorac nadomak Zagrebu ...

13. Klepina duliba . . . . . . . . . . . . . . . . . ... “I vječno pjevaju šume” – t. gulbranssen ...

22. Rupnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... vulkanski poligoni na Papuku ...

14. Veliki Kalnik . . . . . . . . . . . . . . . . . ... utvrda obranjena šljivama ...

23. Otavice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... grobnica obitelji Meštrović ...

100

15. Vrgorački stari grad . . . . . . . . . . . . . . ... kameni grad povrh stijena ...

24. Hum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... grad s tridesetak stanovnika ...

104

4 47 55

58 53

14 32

9 60 22

25 48 16

31 57 27

5 42 35

50 8 10

41 13

64 54

28 1

19 34

37 59

29 3 12

43 23 40

62 38

44 49

46 20

Hrvatska je omiljeno stanište brojnim životinjskim vrstama.

25. Staza Leska . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... osjet planine za cijelu obitelj ...

108

35. Centar za zaštitu ptica grabljivica Senj . . . . . . . ... kako grifon spašava ptice? ...

156

26. Svetište Gospe od Prizidnice . . . . . . . . . . . ... maleno marijansko svetište na strmoj stijeni ponad plavoga mora ...

114

36. Tvrđava Brod . . . . . . . . . . . . . . . . . ... primjer baroknoga vojnoga graditeljstva ...

162

27. Hrvatska Kostajnica . . . . . . . . . . . . . . ... stari kaštel knezova Zrinskih ...

118

37. Karišnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... kratka rijeka iznimne ljepote ...

164

28. Libinje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... velebitski divlji konji ...

122

38. Tvrdalj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... ljetnikovac hrvatskoga pjesnika Petra Hektorovića ...

170

29. Toreta na Kornatu . . . . . . . . . . . . . . . … kameni spomenici stari 1500 godina …

128

39. Vela draga . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... zanimljiva prirodna dobrodošlica u Istru ...

174

30. Dvorci grofova Pejačević u Našicama . . . . . . . ... kultura plemićkoga života srednjoeuropskoga ugođaja ...

132

40. Klis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... jedna od kolijevki Hrvata ...

180

31. Zeleni vir i Vražji prolaz . . . . . . . . . . . . . ... veličanstveni prirodni fenomeni u okolici Skrada ...

136

41. Kosinjska dolina i Markov ponor . . . . . . . . . ... tamo gdje Lika nestaje ...

186

32. Cesargrad . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... tko nije bio na Cesargradu, nije vidio Zagorja ...

142

42. Nehaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... čuvar uskočkoga Senja ...

192

33. Crveno i Modro jezero . . . . . . . . . . . . . . ... imotski krški biseri ...

146

43. Manastir Dragović . . . . . . . . . . . . . . . ... duhovna baština koja mijenja adresu ...

198

34. Vrana i Maškovića han . . . . . . . . . . . . . ... potraga za templarskim nasljeđem ...

152

44. Otok Jabuka . . . . . . . . . . . . . . . . . ... negostoljubiva čuvarica srednjega Jadrana ...

204

Ljepota surovoga krškog pejsaža podno utvrde Torete na Kornatu 45. Špilja Vrelo . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... najpristupačnija hrvatska špilja ...

208

55. Saline na Brijunima . . . . . . . . . . . . . . ... ptičji raj na čarobnim otocima ...

262

46. Arboretum Trsteno . . . . . . . . . . . . . . . ... pjesma zelenila i vode ...

214

56. Sokol-grad . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... srednjovjekovni čuvar Konavala ...

266

47. Tvrđava Minor na Malom Brijunu . . . . . . . . . ... druga slika prekrasnih Brijuna ...

220

57. Park-šuma Golubinjak . . . . . . . . . . . . . ... goranska bajka ...

272

48. Drivenik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... uspješan spoj kasnosrednjovjekovne i renesansne fortifikacijske arhitekture ...

226

58. Ugljenokopi u Labinštini . . . . . . . . . . . . ... tradicija vađenja ugljena dulja od tristo godina ...

278

49. Vela spila kod Vele Luke . . . . . . . . . . . . . ... prapovijesno sklonište drevnih Korčulana ...

230

59. Kninska tvrđava . . . . . . . . . . . . . . . . ... čuvarica Zvonimirova grada ...

284

50. Velebitski botanički vrt . . . . . . . . . . . . . ... komadić planinskog raja ...

234

60. Turopoljski lug . . . . . . . . . . . . . . . . ... otkrivanje tajanstvena svijeta neobičnih sisavaca ...

290

51. Andautonia . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... ruševine rimskoga grada u neposrednoj blizini suvremene metropole ...

240

61. Kolođvar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... srednjovjekovna kružna utvrda u srcu slavonske ravni ...

296

52. Blatine na Mljetu . . . . . . . . . . . . . . . ... bočata jezera na Odisejevu otoku ...

244

62. Sveti Jure na Biokovu . . . . . . . . . . . . . . ... jedan od ljepših hrvatskih vidikovaca ...

302

53. Lubenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... slikovito naselje na creskoj litici ...

250

63. Bribirska glavica . . . . . . . . . . . . . . . . ... orlovsko gnijezdo knezova Bribirskih ...

308

54. Mirila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... pogrebni spomenici na južnom Velebitu ...

256

64. Dabri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... opustjeli krajevi srednjeg Velebita ...

314

Predgovor

azmišljajući o konceptu i sadržaju knjige koja je pred vama te odabirući autore koji će je osmisliti, na određen smo se način vratili nekoliko godina unatrag. Ne slučajno, jer upravo 2012. godine, kad je objavljena knjiga “Tajanstvena Hrvatska”, primijetili smo velik broj zanimljivih tema, za koje, nažalost, nije bilo mjesta među koricama, kako se kasnije pokazalo, izvanredno dobro prihvaćena naslova. Iako u uspjeh “Tajanstvene Hrvatske” nismo sumnjali, veselila nas je činjenica da su čitatelji prepoznali “60 skrivenih dragulja naše domovine”, kako smo ih predstavili u podnaslovu. Uostalom, mnogima smo proširili vidike i otkrili poneke lokalitete koje dotad možda nisu poznavali. Na temeljima “Tajanstvene Hrvatske” isti autorski tim – biologinja Ivana Buj, pisac i urednik Alan Čaplar, povjesničar Hrvoje Kekez i fotograf Dario Žagar − počeo je stvarati novu knjigu, naslov koji će još dublje zaći u nepoznate kutke Lijepe Naše. Doista, ponekad je teško odgovoriti na pitanje gdje je to priroda najviše iskazala svoju kreativnu stranu – možda na Velebitu, na kojem je oblikovala “kamene prste” Tulovih greda i Dabrova, možda u pitomim dolinama Gacke i Karišnice, možda na Papuku, na kojem je ostavila pravilne vulkanske stijene, možda u neposrednoj okolici Imotskog, kojemu je podarila dva krasna krška jezerska fenomena, ili možda na Mljetu, ostavivši zanimljive i pomalo tajanstvene površine bočate vode?

Maštovitosti prirode s vremenom se pridružio i čovjek, stvorivši neke od najljepših spomenika ljudskih ruku na tlu Hrvatske. Iako ovaj naslov ne obuhvaća hrvatska materijalna dobra na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine, slikovita istarska sela Draguć i Hum ili creske Lubenice, moćne utvrde na ulazu u Kanal svetog Ante kod Šibenika i na otoku ispred Hrvatske Kostajnice te glasoviti maslinici u Lunu i najstariji arboretum na svijetu (Trsteno) s pravom mogu stajati uz bok tim veličanstvenim spomenicima, prepoznatima diljem svijeta. Tisuće prijeđenih kilometara i stotine nautičkih milja – od slikovitih dvoraca u Donjem Miholjcu i Kerestincu, preko ruševina nekoć moćnih utvrda Gvozdanskog i Vrgorca, fascinantnih podzemnih ljepotica u okolici Perušića i Omišlja, ostataka važnih rimskih gradova u okolici Zagreba i Pule, do udaljenih otoka Mane i Jabuke, na kojima se ogleda sva ljepota gologa kamena – pretočene su u putovanje do 64 odabrana lokaliteta, koje će tek djelomično razotkriti onaj neotkriveni dio Hrvatske. Naime, svjesni smo da će zbog raspoloživa prostora u ovoj knjizi mnogi impresivni dijelovi Hrvatske morati pričekati neki novi naslov. Ipak, ta je činjenica jednako tužna koliko i ohrabrujuća, jer nam Hrvatska svojom neizmjernom ljepotom uvijek iznova pomaže u kreiranju novih koncepata i potiče nas na to da njezinim stanovnicima, a u zadnje vrijeme i sve većem broju zainteresiranih gostiju, približimo što više poznatih i nepoznatih atrakcija kojima naša domovina obiluje. Uredništvo

Biokovske padine u jutarnjoj izmaglici

Ĺ˝ivotinje Hrvatske

Tulove grede ... kaligrafija prirode nad Svetim Rokom ...

osebno mjesto među hrvatskim planinama ima najduža i najimpresivnija planina − Velebit. Cijela je planina zaštićena kao park prirode, a neki su njezini dijelovi pod još strožim režimom zaštite. Svakoga posjetitelja oduševit će raznolikost planinskih pejsaža koji se izmjenjuju na tom razmjerno uskom prostoru između Like i jadranskoga priobalja. Dok su s ličke strane velebitski obronci prekriveni šumom, primorska strana planine pruža posve drukčiju sliku jer je pretežno kamenita i bogata raznolikim krškim pojavama. Izuzev Paklenice, gdje je sila vode oblikovala dva uska klanca strmih strana, velebitske stijene nigdje nisu toliko impresivne kao na području Tulovih greda. Suvremena autocesta Zagreb − Split upravo ispod Tulovih greda ulazi u tunel Sveti Rok, pa svakome putniku koji dolazi s juga za oko moraju zapeti impresivni kameni tornjevi koji su dobro vidljivi s autoceste i odmorišta Marune. Vrh Tulovih greda uzdiže se 1120 metara iznad razine mora i s najvišim vrhovima južnoga Velebita dominira nad dolinom Zrmanje i širokim prostorom Ravnih kotara. Stjenovit greben na krajnjem

Pomalo nestvarno izgleda pejsaž u neposrednoj blizini prometne autoceste koja povezuje dva najveća hrvatska grada.

1. Tulove grede

Kapelica sv. Franje na Potpragu jugoistočnom rubu južnoga Velebita ističe se nizom izrazito strmih kukova, glatkih i odvojenih stijena. Taj je niz dug oko kilometar, a sastavljen je od tornjeva, stupova, žljebova, točila i drugih tipičnih krških pojava. U južnom podnožju grebena, na visini od 750 metara, prostran je travnati dolac zvan Dolac poda Tulom. Pitoma zelena površina toga dolca neobičan je kontrast bijelim ispucanim stijenama koje strše nad njim.

Neotkrivena Hrvatska

Glavna okosnica za pristup u područje Tulovih greda stara je “Majstorska” cesta poznatog graditelja planinskih cesta na području Velebita i Gorskoga kotara, kapetana Kajetana Knežića. Knežić je poznatiji kao konstruktor Jozefinske ceste kojom je Karlovac povezan s jadranskom obalom, no cesta preko Tulovih greda u graditeljskom je smislu bila još veći i zahtjevniji pothvat. Cesta se započela graditi 1827. s dalmatinske strane Velebita, a najteža dionica bila je upravo u visinskoj

zoni pod Tulovim gredama, od zaravni Potprag, preko Praga, Kraljičinih vrata do Malog Halana. O majstorskom umijeću konstruktora i graditelja ceste najbolje svjedoče kameni podzidi ceste te vješto izvedeni zavoji kojima se ona postupno penje uz velebitske strmine. Knežićeva je cesta u 19. stoljeću bila glavna poveznica Like i Dalmacije, kasnije ju je zamijenila cesta iz Gračaca preko Prezida prema Obrovcu, a potom i autocesta s tunelom Svetim Rokom ispod Tulovih greda. Danas je stara cesta preko Tulovih greda jedinstvena panoramska cesta, možda najljepša planinska cesta u Hrvatskoj, s koje se istodobno otvaraju prekrasni vidici na spektakularne oblike stijena Tula, koje izazivaju strahopoštovanje, kao i na zadarsko zaleđe i more. Na zaravni Potprag u spomen gradnji ceste podignuta je kapelica sv. Franje. Nasuprot kapelici, na zavoju ceste, ruševine su nekadašnje cestarske kuće s prenoćištem, gostionica i oružana postaja, koja je bila i lugarnica, a s druge strane ceste, nasuprot kapelici, dva su spomen-obeliska na poginule oružnike koji su se borili protiv razbojnika. Nažalost, i u novije je vrijeme cesta bila mjesto teških stradanja, o čemu svjedoče spomen-obilježja braniteljima poginulim u Domovinskom ratu, postavljena na više mjesta uz nju. Same su grede u tom ratu bile važna strateška točka za obranu šireg zadarskog područja, uključujući i dolinu Zrmanje te Novigradsko i Karinsko more, pa su neki njihovi dijelovi i danas nesigurni od mina. Tulove grede na starim su zemljovidima označene još i narodnim nazivima Tulo i Tulovice, no do današnjih dana oni su se izgubili jer su stari zaseoci razbacani po planini i ljetni stanovi dalmatinskih stočara raseljeni. Pa ipak, ostale su zabilježene narodne predaje vezane uz ove stijene. Po njima, ondje su se legli zmajevi iz jaja, a u stijenama su živjele nevidljive velebitske vile. Također se vjerovalo da je među stijenama svoje dvore imala i Crna kraljica, odjevena u crno, koja je donosila nesreću. Po njoj je prijevoj između duboke uvale Praška lokva (Jurkovića vrti) i Maloga Halana nazvan Kraljičina vrata. Pješački uspon ovom području započinje na prijevoju Vrhpragu ili Pragu (865 m), na staroj cesti Sv. Rok − Mali

Književnik Boris Maruna rođen je 1940. godine na području Tulovih greda (gore). Nekoć važna prometnica danas je pusta, a samim time idealna za rekreativce (sredina i dolje).

Neotkrivena Hrvatska

Halan − Obrovac. Predio Praga poznat je po snažnoj buri, koja nerijetko doseže orkansku snagu. Zato je ovdje podignut masivan burobran, koji služi i kao orijentir i ishodište za uspon prema vrhu Tulovih greda. U laganom hodu za 40 minuta uspona po dobro označenoj stazi preko kamenitih travnjaka dolazi se povrh goleme stjenovite ponikve, koja je nastala urušavanjem špiljskog stropa. Unutar ove kružne stjenovite formacije koja s jedne strane ima prirodni ulaz nalazi se izvor veoma hladne bistre pitke vode na dubini od nekoliko desetaka metara do koje se može doći s pomoću kante privezane na dugački konopac. Ta malena oaza, zvana Kapljuv, pravo je osvježenje u stjenovitom vapnenačkom krajoliku u kojem se sva kišnica tek kratko zadržava na tlu i brzo gubi u podzemlju. U nastavku uspona prolazi se pokraj stjenovitog i rastrganog obeliska zvanog “katedrala”, odakle nastavlja strmije do dviju zaravni okruženih kamenitim, glatkim, gromadama. U završnici uspona planinarske oznake vode do prijevoja ispod triju stjenovitih glavica (trovrh). Zapadna glavica najbolji je vidikovac, no do vrha mogu po krševitom i teškom terenu, preko ponikve, stići samo planinari vični penjanju. Zadnji dio puta, do pred sam vrh, osiguran je na jednome mjestu čeličnom užadi, pa uspon mogu lako svladati i manje iskusni planinari. Vidik s vrha obuhvaća Novigradsko i Karinsko more, Maslenički most, mnoštvo jadranskih otoka, a posebno je lijep pogled prema jednom od najljepših vrhova Velebita, Svetom brdu. Zahvaljujući iznimnoj ljepoti netaknute prirode, između mnogih potencijalnih lokacija širom svijeta upravo su hrvatska područja odabrana za snimanje legendarnih filmova o indijanskom poglavici Winnetouu, nastalih prema romanima njemačkog pisca Karla Maya. Ti su prekrasni krajolici u filmovima “glumili” američki Divlji zapad. Neke od najimpresivnijih scena filmova “Winnetou I” (1963.), “Winnetou III” (1965.) i “Winnetou i Apači” (1966.) snimane su upravo na Tulovim gredama. I doista, visoke stijene neobičnih oblika koje izbijaju iz krša na južnom Velebitu prava su prirodna kulisa i idealno mjesto za pustolovine velikoga junaka.

Knežićeva “Majstorska” cesta iz 19. stoljeća i danas je jedini pristup ovomu carstvu netaknute prirode na južnom Velebitu.

1. Tulove grede

Dvorac u Kaptolu

... ostaci srednjovjekovnoga crkvenog dvorca posred Zlatne doline ...

mješteni na južnim obroncima Papuka u središtu sela Kaptola, na cesti koja vodi od Kutjeva do Velike, ostaci kasnosrednjovjekovne utvrde Kaptol sv. Petra kriju brojne tajne o svojim davnim gospodarima. Riječ je o kanonicima srednjovjekovnoga Požeškoga kaptola, utemeljenog između 1221. i 1230. godine u sklopu Pečuške biskupije kojoj je pripadala i Požeška kotlina. Srednjovjekovni crkveni kaptoli nastajali su udruživanjem svećenika u zajednice koje su živjele prema određenim pravilima. U sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj postojalo je nekoliko kaptola, od kojih su najpoznatiji i najvažniji bili Zagrebački, Čazmanski i Požeški kaptol. Kaptolski su kanonici za sve obližnje stanovništvo sastavljali i prepisivali različite isprave obavljajući tako službu vjerodostojnog mjesta. Dapače, po kraljevoj ili banovoj naredbi kaptolski su kanonici uvodili plemiće ili različite druge crkvene zajednice u posjede. O tim i različitim drugim poslovima kanonici su sastavljali isprave i čuvali ih u svojim arhivima. Tako su različiti kaptolski arhivi izuzetno važna mjesta za proučavanje srednjovjekovne povijesti. Arhiv Požeškoga kaptola uglavnom je ostao sačuvan jer su ga sa sobom ponijeli tamošnji kanonici kada su 1536. godine, u strahu od nadirućih Osmanlija, napustili Kaptol

Zidovi oko kaptolskoga crkvenog dvorca podignuti su još u srednjemu vijeku.

Kanonici su Kaptol napustili pred nadirućim Osmanlijama 1536. godine. pobjegavši u Slovačku i grad Pečuh u Mađarskoj. I uistinu su Osmanlije već iduće godine, 1537., osvojili Kaptol i ondje ostali sve do 1687. godine, tj. do Velikoga bečkog rata, kada su napokon protjerani iz današnje Slavonije. Nakon oslobođenja Slavonije od Osmanlija car Leopold I. Habsburgovac utemeljio je u Kaptolu posjed koji je darovao 1701. godine bosansko-srijemskom biskupu Petru Crnkoviću. Kaptol i tamošnji posjed ostao je u crkvenom vlasništvu sve do 1877. godine, kada ga je kupio grof Antun Attems. U idućih šezdesetak godina vlasnici Kaptola bile su različite plemićke ili građanske obitelji, sve do 1945. godine, kada je dvorac nacionaliziran. Budući da je tijekom Drugoga svjetskog rata pretrpio teška oštećenja, kao i zbog svoje izuzetne važnosti, danas je zaštićeno kulturno dobro. Svakako je zanimljivo da se kanonici nisu nikada vratili u svoj dvorac koji su napustili 1536. godine. U srednjem vijeku utvrda u današnjem selu Kaptolu sastojala se od dva dijela. Vanjski dio bio je utvrđenje kaptolskog naselja, a činile su ga kanoničke i druge kurije te se zvao kaptolska utvrda. Unutarnja ili prepoštova utvrda sačuvala se kao ruševina do danas. Bila je u vlasništvu najvažnijeg

Neotkrivena Hrvatska

od svih kaptolskih kanonika – prepošta, kojega je imenovao sam papa. Prepošt je upravljao cijelim kaptolom te je bio najodgovornija osoba. U prepoštovoj je utvrdi bila kanonska vijećnica i zborna crkva sv. Petra, no pojavom Osmanlija u nju se smjestila vojna posada. Danas vidljive ruševine nekadašnje prepoštove utvrde uglavnom su izgrađene oko 1500. godine, iako je na tome mjestu postojala starija utvrda vjerojatno građena već sredinom 13. stoljeća. Po svome tipu riječ je o “vodenom kaštelu” (Wasserburg), tj. utvrdi okruženoj vodenim jarkom. Takve utvrde građene su uglavnom od polovice 16. stoljeća, tj. u vrijeme najveće osmanske opasnosti. Vodeni je jarak danas teško uočljiv, no šesterokutni tlocrt utvrde upozorava na njezinu stratešku važnost. Glavni je ulaz kroz četvrtastu kulu s južne strane do kojeg se nekad dolazilo pokretnim mostom koji je stajao ponad jarka ispunjenog vodom. Može se pretpostaviti da je na svakom od šest kutova vanjskih zidina bila kružna polukula, no danas su vidljive samo tri polukule. Najstariji i najvredniji dijelovi utvrde svakako su vanjski srednjovjekovni zidovi koji joj daju posebnu vizuru.

Današnja crkva podignuta je na temeljima starije crkve. Od nekadašnjih šest, danas su vidljive tek tri polukule. Tijekom 18. stoljeća u središtu utvrde izgrađena je barokna crkva sv. Jurja na mjestu prijašnje gotičke crkve sv. Petra čiji su ostaci i danas vidljivi. Bila je izuzetnih dimenzija, što svjedoči o bogatstvu požeških kanonika. Tijekom 19. stoljeća grof Attems, tadašnji vlasnik dvorca, crkvu sv. Jurja pretvorio je u žitnicu, a dodatno je stradala u požaru nakon Prvoga svjetskog rata. Tijekom 18. stoljeća, kada su obavljane važne dogradnje unutar nekadašnje srednjovjekovne prepoštove utvrde,

uz istočni i zapadni zid sagrađeni su stambeni objekti pa je nekadašnja kasnosrednjovjekovna utvrda sve više poprimila izgled baroknoga dvorca. Objekti uza zapadni zid bili su ruševni već sredinom 19. stoljeća, a oni uz istočni zid stradali su 1943. godine tijekom Drugoga svjetskog rata. Iako se već poslije Drugoga svjetskog rata pokušavalo obnoviti i restaurirati dvorac, tek su u posljednjih nekoliko godina započeli prvi ozbiljniji arheološko-konzervatorsko-restauratorski radovi na Požeškom kaptolu, tom svjedoku moći i bogatstva njegovih srednjovjekovnih gospodara – kaptolskih kanonika.

2. Dvorac u Kaptolu

Otok Mana ... kornatska filmska kulisa bez mana ...

a dugačkoj i otocima bogatoj hrvatskoj strani Jadrana nema mjesta sličnog Kornatima. Razveden otočni niz koji čini Kornat i više od 150 većih i manjih kamenitih otoka ukras je ne samo šibenskoga područja nego i cijeloga Sredozemlja. Uistinu, rijetko se gdje može pronaći skupina otoka sličnih Kornatima − nigdje se priroda nije toliko živo poigrala stvarajući mozaik mora i kopna kao na srednjem Jadranu. Radoznalu oku najzanimljiviji kornatski fenomen svakako su strmi, gdjekad i okomiti ili prevjesni klifovi, koji gledani s pučine djeluju poput moćnih divovskih zidina kojima se otoci brane od nemirna mora. Takva strma stjenovita obala nastaje dugotrajnim razornim djelovanjem valova na obalne stijene. Osim klifova (obalnih strmaca) nastalih abrazijom, treba spomenuti i strukturne obalne strmce, koji nastaju zbog tektonike (rasjeda) i abrazivna djelovanja vode. Procesi abrazije ponavljaju se i klif postupno uzmiče, a usporedno s tim razrušena stjenovita građa ruši se u more ili taloži stvarajući strmu vanjsku obalu. U Hrvatskoj većinom nalazimo strukturne obalne strmce jer većina su strmih obala rasjedne plohe u krškim stijenama, koje su otpornije na djelovanje valova. Najbolji su primjer upravo klifovi na pučinskoj strani većih kornatskih otoka te na obližnjem Dugom otoku. Abrazijske obalne strmce nalazimo, primjerice, na strmim obalama pokraj Zadra, Splita ili Dubrovnika gdje su manje otporne pješčenjačke stijene podno kojih se često akumulira odlomljeni usitnjeni materijal pa nastaju plaže.

Otok Mana jedan je od isturenijih otoka kornatskog arhipelaga koje krase impresivne “krune”.

Te kornatske krune počinju otokom Purarom na jugoistoku, protežu se kopnom i u podmorju preko otoka Kasele, Klobučara, Lavse, Velikog i Malog Škanja, Vele i Male Panitule, Piškere, Velog i Malog Rašipa, Mane, Borovnika, Baluna, Mrtovca, Velog i Malog Obručana te s jugozapadne strane Dugog otoka završavaju na rtu Lopati. Duljina svih kruna na kornatskom dijelu arhipelaga iznosi oko sedam kilometara. Visinom se ističu krune na otocima Klobučaru (80 m), Mani (65 m), Velom Rašipu (64 m), Obručaru (50 m) i Piškeri (45 m), no prava se veličina tih kamenitih zidova može dokučiti tek kada se nadmorskim dijelovima strmaca pridodaju podmorski nastavci koji se pružaju i po stotinu metara u dubinu. Pretpostavlja se da sam naziv Kornati dolazi od talijanskog naziva Isole incoronate, što znači “okrunjeni otoci“. Kornatski arhipelag sastoji se od oko 150 otoka, otočića i hridi. Podaci o broju otoka u Kornatima razlikuju se, ali ne zato što se ne mogu izbrojiti nego zato što pojam Kornata i njihova prostornog obuhvata nije jednoznačno određen, pa rubne otoke neki pribrajaju Kornatima, a neki drugim otočnim skupinama. Nacionalni park Kornati obuhvaća 89 otoka, no broju zaštićenih otoka na širem kornatskom području treba pribrojiti i otoke obuhvaćene granicama Parka prirode Telašćica, koji se sa sjeverne strane nastavlja na Nacionalni park Kornati. Nacionalni park zauzima 220 četvornih kilometara, sa 238 kilometara obalne linije, no treba reći da kopneni dio parka čini tek manje od četvrtine ukupne površine, a sve je ostalo bogati morski ekosustav. Najdužom “krunom” među stotinjak otoka, otočića i hridi kornatskog arhipelaga ističe se otok Mana. Okomita litica na njegovoj strani orijentiranoj prema moru proteže se 1350 metara u dužinu zasjenjujući svojom veličinom sve susjedne otoke. S vanjske strane djeluje uistinu impresivno. Ipak, za

3. Otok Mana

razliku od strme stjenovite obale Mane orijentirane prema pučini, unutarnja strana otoka pruža posve drugu sliku. Tu je prostrana i mirna uvala koju zakriljuje susjedni otočić Plešćina. Površina otoka je tek 0,409 četvornih kilometara, a dužina obalne crte iznosi 4590 metara. Kao i drugi kornatski otoci, Mana nije naseljena, no na otoku ipak postoji ruševno selo. Ono, međutim, nije svjedok nekog davno izumrlog života, već filmska kulisa sagrađena 1957. da bi na velikom platnu glumila malo ribarsko selo. Za potrebe filma “Krivolovci”, s obližnjih otoka dovezene su čak i koze i ovce te su privremeno na otok naseljeni stanovnici s Kornata. Iduće, 1958. godine na

Neotkrivena Hrvatska

Detalj iz nekadašnje filmske kulise otoku su snimane scene za film “Vikinzi” s Kirkom Douglasom i Tonyjem Curtisom, a Mana je bila središte zbivanja i u njemačko-jugoslavenskom filmu “Uzburkano more” snimanom 1959. s Marijom Schell, kao djevojkom imenom Mana u glavnoj

“Ribarsko selo” iz 1950-ih godina ulozi. Kulise nakon završetka snimanja filma nisu srušene, pa se neupućeni gosti često varaju misleći da su na ostacima originalnih antičkih građevina. Mana je upravo zbog tih kulisa vjerojatno najposjećeniji i najfotografiraniji dio Kornata. Brodovi s posjetiteljima pristaju uz malu rivu u sjevernoj uvali, odakle se na vrh brda stiže laganim usponom s noge na nogu, s kamena na kamen. Vidik s vrha otoka obuhvaća izduženi Kornat, a pozornost privlače i susjedni otočići Balun, Borovnik, Levrnaka, Mali i Veli Babuljaš, Mali i Veli Rašip, Bisaga i drugi. S južne i zapadne strane pogled se pruža daleko prema Italiji i udaljenim brodovima koji se gube na obzoru.

Surova (gore) i pitoma (dolje) Mana Ne bez razloga, slavni filozof i pisac Bernard Shaw zapisao je da je posljednjeg dana stvaranja Bog poželio okruniti svoje djelo pa je stvorio Kornate od suza, zvijezda i daha. Nije pretjerano reći da su otočni biseri koje je priroda ovdje nanizala, i na jedinstven način oblikovala, jedno od najvećih prirodnih blaga hrvatskoga Jadrana. Već samo putovanje prema njima pruža opuštanje i užitak, a kada se izdaleka ukažu dugačka stijena i filmsko selo na vrhu Mane, svako srce ispuni bujica osjećaja. Mana, otok bez mane, djeluje kao rub svijeta, mjesto na kojem počinje i završava priča o njegovu stvaranju.

3. Otok Mana

DARIO ŽAGAR ALAN ČAPLAR

HRVOJE KEKEZ

IVANA BUJ

Neotkrivena HRVATSKA

IVANA BUJ × ALAN ČAPLAR × HRVOJE KEKEZ × DARIO ŽAGAR

w w w. moz aik- k njiga. hr

297,00 kn ISBN 978-953-14-1754-9

Neotkrivena HRVATSKA Nepoznate kulturne i prirodne znamenitosti naše domovine