Odabrana - Kiera Cass by Mozaik knjiga

BESTSELER NEW YORK TIMESA

ODABRANA Treći dio senzacionalne trilogije!

K I E RA C A S S

kiera cass

ODABRANA

Naslov izvornika

Mozaik knjiga Za nakladnika

Bojan Vidmar Glavni urednik

Zoran Maljković Urednica

Aleksandra Stella Škec Grafiči urednik

Ivica Jandrijević Lektor

Jakov Lovrić Oblikovanje naslovnice

Erin Fitzsimmons Ilustracija na naslovnici

2014 by Gustavo Marx/Mergeleft Reps, Inc. Tisak

Denona, Zagreb, svibanj 2015.

ISBN 978-953-14-1644-3 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000906528. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.

k ier a c a ss

ODABRANA S engleskoga prevela Mirna Čubranić

Callawayu, momku koji se uspeo u kuÄ&#x2021;icu na stablu u mom srcu i dopustio mi da budem kruna na njegovu.

PRVO POGLAVLJE

ad su ovaj put kroz prozor doletjele cigle, bile smo u Velikoj dvorani i trpjele još jedno predavanje o društvenom ophođenju. Elise se smjesta bacila na pod i otpuzala prema bočnim vratima tiho plačući. Celeste je kreštavo vrisnula i pojurila u dubinu dvorane, za dlaku izbjegavši tuču stakla. Kriss me je zgrabila za ruku i povukla pa smo zajedno potrčale prema izlazu. – Požurite, dame! – dreknula je Silvia. U nekoliko sekundi, stražari su se poredali uz prozore i zapucali, a prasci su odjekivali u mojim ušima. Bez obzira na to jesu li pobunjenici došli s puškama ili kamenjem, svatko tko pokaže i najmanju agresiju u vidokrugu palače umrijet će. Za ove napade više nitko nije imao strpljenja. – Mrzim trčati u ovim cipelama – promrmljala je Kriss prebacivši skute haljine preko ruke, pogleda usredotočena u dubinu hodnika. – Jedna od nas morat će se naviknuti na njih – zadihano je odvratila Celeste. Zakolutala sam očima. – Budem li to ja, svaki ću dan obuvati tenisice. Već su mi dozlogrdile ove potpetice. – Manje priče, više trčanja! – viknula je Silvia. – Kako ćemo odavde dolje u sklonište? – upitala je Elise. – A gdje je Maxon? – zadahtala je Kriss. Silvia nije odgovorila. Slijedile smo je kroz labirint hodnika, tražeći put do podruma i promatrajući kako stražari jedan 9

za drugim trče u suprotnom smjeru. Shvatila sam da im se divim, da se divim hrabrosti koja je potrebna da čovjek otrči prema opasnosti zbog drugih ljudi. Stražari koji su trčali pokraj nas bili su posve neraspoznatljivi jedan od drugoga, dok se moj pogled nije sudario s pogledom dva zelena oka. Aspen nije izgledao preplašeno, čak ni iznenađeno. Postojao je problem i on je krenuo riješiti ga. Jednostavno je bio takav. Kratko smo se pogledali, ali bilo je dovoljno. S Aspenom je bilo tako. U djeliću sekunde, bez ijedne riječi, mogla sam mu reći: Budi oprezan i čuvaj se. On bi, ništa ne rekavši, odgovorio: Znam, samo ti pazi na sebe. Mogla sam mirno živjeti sa svime što nismo morali glasno izgovoriti, ali s onim što jedno drugome jesmo izrekli, nisam bila te sreće. Naš posljednji razgovor ne bi se baš mogao nazvati sretnim. Trebala sam napustiti palaču i zamolila sam ga da mi dade vremena i prostora da prebolim Izbor. Na kraju sam ostala u palači, ali mu nisam objasnila zašto. Možda gubi strpljenje sa mnom, možda njegova sposobnost da u meni vidi samo najbolje presušuje. Morat ću to nekako popraviti. Nisam mogla zamisliti život koji ne bi uključivao Aspena. Čak i sad, dok sam se nadala da će Maxon izabrati mene, svijet bez Aspena činio mi se nezamislivim. – Evo ga! – doviknula nam je Silvia pritišćući neku skrivenu ploču u zidu. Zaputile smo se stubama u podrum, s Elise i Silvijom na čelu. – Prokletstvo, Elise, daj požuri! – dreknula je Celeste. Željela sam se naljutiti na nju zbog tih riječi, ali znala sam da sve mislimo isto. 10

Dok smo se spuštale u tamu, pokušala sam se pomiriti sa satima koje ćemo potratiti skrivajući se kao miševi. Grabile smo stubama i zvuk našeg bijega nadglasao je povike stražara, dok s vrha stubišta nije odjeknuo muški glas. – Stanite! – viknuo je. Kriss i ja smo se okrenule i promatrale odoru koja je postajala sve vidljivija. – Čekajte – doviknula je Kriss djevojkama niže na stubama. – Stražar je. Zadihano smo stajale na stubama. Stražar je najzad stigao do nas, i sam zadihan. – Oprostite, dame. Pobunjenici su pobjegli već na prve pucnjeve. Danas valjda nisu raspoloženi za borbu. Dlanovima poravnavajući odjeću, Silvia je odvratila za sve nas: – Je li kralj ocijenio da je sigurno? Ako nije, ove djevojke dovodite u vrlo opasan položaj. – Zapovjednik straže oglasio je prestanak opasnosti. Siguran sam da Njegovo Veličanstvo... – Ne govorite u kraljevo ime. Dame, krenimo dalje. – Šalite se? – upitala sam. – Idemo u sklonište bez razloga. Ošinula me pogledom koji bi i pobunjenika zaustavio kao ukopanog pa sam začepila gubicu. Između Silvije i mene rodilo se svojevrsno prijateljstvo kad mi je svojim dodatnim satovima pouke i ne znajući pomogla skrenuti misli s Maxona i Aspena. Nakon moje male ekshibicije na Vijestima prije nekoliko dana, činilo se da je to prijateljstvo nestalo. Okrećući se prema stražaru, Silvia je nastavila. – Donesite kraljevu službenu zapovijed i vratit ćemo se. Dame, nastavite hodati. Stražar i ja razmijenili smo ogorčene poglede i krenuli svatko na svoju stranu. 11

Silvia nije pokazala ni najmanje kajanja kad je, dvadeset minuta poslije, došao drugi stražar i rekao nam da se slobodno možemo vratiti na kat. Cijela situacija toliko me rasrdila da nisam čekala ni Silviju ni ostale cure. Uspela sam se stubama i izašla negdje na prvome katu pa nastavila do svoje sobe noseći cipele u rukama. Moje sluškinje nisu bile u sobi, ali na krevetu me čekala omotnica na malom srebrnom pladnju. Odmah sam prepoznala Mayin rukopis i otvorila omotnicu, gutajući njezine riječi.

Ames, postale smo tete! Astra je savršena. Voljela bih da si ovdje da je vidiš, ali svi shvaćamo kako u ovom trenutku moraš biti u palači. Misliš li da ćemo za Božić biti zajedno? To nije tako daleko! Moram se vratiti pomoći Kenni i Jamesu. Ne mogu vjerovati koliko je lijepa! Šaljem ti fotku. Volimo te! May

Izvukla sam sjajnu fotografiju iz omotnice. Na njoj su bili svi osim Kote i mene. James, Kennin suprug, smiješio se od uha do uha stojeći podbuhlih očiju iznad svoje žene i kćeri. Kenna je uspravno sjedila u krevetu s majušnim ružičastim smotuljkom u naručju i izgledala podjednako oduševljena i umorna. Mama i tata blistali su od ponosa, a Mayin i Geradov ushit doslovce je iskakao iz fotografije. Naravno da Kota nije otišao posjetiti Kennu; u tome za njega nije bilo nikakve koristi. Ali ja sam trebala biti ondje. Međutim, nisam bila. 12

Bila sam ovdje. I ponekad nisam shvaćala zašto. Maxon je čak i nakon svega što je učinio kako bih ja ostala još uvijek provodio vrijeme s Kriss. Pobunjenici su nas neumoljivo napadali izvana, a u palači su kraljeve ledene riječi nanijele jednaku štetu mom samopouzdanju. Sve to vrijeme Aspen je kružio oko mene i bio tajna koju sam morala čuvati. A kamere su dolazile i odlazile, kradući komadiće naših života za zabavu gledateljima. Stjerali su me u kut sa svih strana i propuštala sam sve što mi je oduvijek bilo važno. Potisnula sam suze bijesa. Dozlogrdilo mi je plakanje. Zato sam se bacila na planiranje. Stvari će se vratiti na svoje mjesto jedino i tek kad Izbor završi. Iako sam još uvijek povremeno dvojila u svoju želju da budem princeza, nimalo nisam dvojila da želim biti Maxonova. A ako želim da se to dogodi, ne mogu samo besposleno sjediti i čekati. Sjetila sam se svojega posljednjeg razgovora s kraljem i ushodala se čekajući sluškinje. Nisam uspijevala ni disati kako treba pa sam znala da neću moći pojesti ni zalogaja. Ali moja će se žrtva isplatiti. Morala sam načiniti korak dalje, i to brzo. Sudeći po kraljevim riječima, ostale djevojke pokušavale su se približiti Maxonu – fizički približiti – a ja sam previše neugledna kako bih se u tom pogledu mjerila s njima. Kao da moj odnos s Maxonom već ionako nije bio dovoljno zamršen, sad sam još morala iznova steći njegovo povjerenje. A nisam znala znači li to da ne smijem postavljati pitanja. Iako sam bila prilično sigurna da s ostalim djevojkama nije fizički intiman, nisam mogla ne zapitati se. Nikada prije nisam ga pokušala zavesti – svaki trenutak nježnosti s Maxonom 13

dogodio se bez prethodnoga plana – ali morala sam se nadati da ću mu, postupim li promišljeno, jasno dati do znanja kako sam zainteresirana za njega kao i ostale cure. Duboko sam udahnula, isturila bradu i ušla u blagovaonicu. Namjerno sam kasnila minutu ili dvije, u nadi da će svi ostali već biti za stolom. Nisam se prevarila. Ali njihova reakcija nadmašila je moja nadanja. Savila sam koljeno, zamahnuvši nogom tako da se prorez moje haljine rastvorio gotovo do bedra. Haljina je bila tamnocrvene boje, bez naramenica i praktički bez leđa pa sam bila gotovo sigurna da su moje sluškinje upotrijebile magiju kako mi ne bi skliznula s tijela. Uspravila sam se i pogledala Maxona koji je, zamijetila sam, prestao žvakati. Nekome je vilica ispala iz ruke. Spustivši pogled, prišla sam svom sjedalu i smjestila se pokraj Kriss. – America, šališ se? – šapnula je. Nagnula sam glavu prema njoj. – Molim? – odvratila sam glumeći zbunjenost. Odložila je srebrni jedaći pribor i zagledala se u mene. – Izgledaš prostački. – A ti izgledaš ljubomorno. Pogodila sam je u živac jer se malo zarumenjela prije nego što se vratila hrani. Sama sam jedva okusila večeru, već bolno stegnuta haljinom. Kad su pred mene odložili desert, odlučila sam prestati ignorirati Maxona i, kao što sam se nadala, njegov pogled bio je na meni. Podigao je ruku i smjesta se povukao za uho, a ja sam smjerno odvratila istom gestom. Brzo sam pogledala kralja Clarksona i pokušala suspregnuti 14

osmijeh. Bio je ljutit; uspjela sam izvesti još jedan trik i proći nekažnjeno. Prva sam se ispričala i ustala od stola, dajući Maxonu priliku da se divi stražnjem dijelu haljine, pa pohitala u svoju sobu. Zatvorila sam vrata iza svojih leđa i odmah povukla patentni zatvarač haljine ne bih li napokon propisno udahnula. – Kako je prošlo? – upitala je Mary hitajući prema meni. – Izgledao je zapanjeno. Svi su tako izgledali. Lucy je zacičala, a Anne pritekla u pomoć Mary. – Mi ćemo pridržati haljinu. Hodajte – naredila je. Učinila sam što mi je rečeno. – Hoće li on večeras doći? – Da. Nisam sigurna kad, ali definitivno će doći. – Sjela sam na rub kreveta prekriživši ruke na trbuhu kako mi otkopčana haljina ne bi skliznula s grudi. Anne me je tužno pogledala. – Žao mi je što će vam još nekoliko sati biti neudobno. Međutim, sigurna sam da će vrijediti truda. Nasmiješila sam se i nastojala izgledati kao da se lako nosim s boli. Svojim sam sluškinjama rekla da želim privući Maxonovu pozornost. Izostavila sam nadu da će se ova haljina uz malo sreće brzo naći na podu. – Želite li da ostanemo dok on ne dođe? – upitala je Lucy pršteći od oduševljenja. – Ne, samo mi pomozite zakopčati haljinu. Moram razmisliti o nekim stvarima – odgovorila sam ustajući kako bi mi pomogle. Mary je uhvatila patentni zatvarač. – Uvucite trbuh, gospođice. – Poslušala sam je i dok me je haljina ponovno opasavala, pomislila sam na vojnika koji ide u rat. Oklop je bio drugačiji, ali ideja ista. I ja ću večeras oboriti s nogu jednog muškarca. 15

DRUGO POGLAVLJE

tvorila sam balkonska vrata i noćni zrak zasladio je moju sobu. Iako je bio prosinac, vjetrić je bio blag i škakljao moju kožu. Više uopće nismo smjele izlaziti iz palače, ne bez pratnje stražara, pa će ovo morati biti dovoljno. Ustrčala sam se, palila svijeće, pokušavala prostor učiniti privlačnim. Tad sam začula kucanje na vratima, ugasila šibicu, odjurila do kreveta, uzela knjigu u ruku i raširila skute haljine. Da, Maxone, uvijek ovako izgledam kad čitam. – Uđi – jedva čujno sam ga pozvala. Maxon je ušao, a ja sam lagano podigla glavu i opazila začuđenost u njegovim očima dok je promatrao moju slabo osvijetljenu sobu. Zaustavio je pogled na meni i klizio njime uz moju otkrivenu nogu. – Došao si – rekla sam, zaklopila knjigu i ustala pozdraviti ga. Zatvorio je vrata za sobom, prikovavši pogled za moje obline. – Htio sam ti reći da večeras izgledaš fantastično. Trznula sam glavom i prebacila kosu preko ramena. – Oh, misliš u ovoj haljini? Ležala je u dnu ormara. – Drago mi je da si je izvukla. Provukla sam prste kroz njegove. – Sjedni malo sa mnom. U posljednje te vrijeme ne viđam često. Uzdahnuo je i pošao za mnom. – Žao mi je. Otkad smo u onom pobunjeničkom napadu izgubili onoliko mnogo ljudi, situacija je pomalo napeta, a znaš kakav je moj otac. Poslali 16

smo nekoliko stražara da čuvaju vaše obitelji, a naša je vojska već ionako previše opterećena pa je i gori nego inače. Usto me pritišće da okončam Izbor, ali ja se ne dam. Želim malo vremena da dobro razmislim. Sjeli smo na rub kreveta. Smjestila sam se tik uz njega. – Naravno. Ti bi trebao odlučiti. Kimnuo je. – Točno. Znam da sam to ponovio već tisuću puta, ali poludim kad me požuruju. Lagano sam napućila usne. – Znam. Zastao je, a ja nisam uspijevala dokučiti izraz njegova lica. Pokušavala sam smisliti kako da pokrenem stvari s mrtve točke a da ne ispadnem nasrtljiva, ali nisam znala kako bih stvorila romantičan trenutak. – Znam da je smiješno, ali sluškinje su me danas namirisale novim parfemom. Je li previše napadan? – upitala sam izvijajući vrat kako bi ga on mogao omirisati. Nagnuo se prema meni i dodirnuo nosom meki komadić kože. – Ne, draga, baš je dražestan – rekao je, dahom draškajući moju ključnu kost. Tada me poljubio u vrat. Progutala sam slinu i pokušala se usredotočiti. Morala sam sačuvati kontrolu. – Drago mi je da ti se sviđa. Nedostajao si mi. Osjetila sam kako njegova ruka vijuga oko mojih leđa i spustila pogled. Gledao me ravno u oči, usne su mu bile samo nekoliko milimetara od mojih. – Koliko sam ti nedostajao? – šapnuo je. Njegov pogled u kombinaciji s tihim i dubokim glasom neobično je djelovao na moj puls. – Silno – odvratila sam šapatom. – Silno, silno. Nagnula sam se prema njemu, čeznući da me poljubi. Maxon je bio samouvjeren: jednom rukom privukao me k 17

sebi, a prste druge ruke provukao je kroz moju kosu. Moje tijelo željelo se rastopiti u poljupcu, ali haljina me je priječila. Najednom sam ponovno osjetila nervozu i sjetila se svoga plana. Kliznula sam dlanovima niz Maxonove ruke i odvela njegove prste do patentnog zatvarača na svojim leđima, nadajući se da će to biti dovoljno. Ruke su mu načas oklijevale na zatvaraču, a meni je već bilo na vrhu jezika jednostavno mu kazati da ga otkopča, kad je on prasnuo u smijeh. Taj zvuk brzo me otrijeznio. – Što je tako smiješno? – užasnuto sam upitala, nastojeći smisliti neupadljiv način da provjerim smrdi li mi iz usta. – Od svega što si dosad izvela, ovo je daleko najzabavnije! – Maxon se previo u struku i pljeskao po koljenu od smijeha. – Molim? Snažno me poljubio u čelo. – Uvijek sam se pitao kako bi bilo vidjeti te u pokušaju zavođenja. – Ponovno se nasmijao. – Oprosti, moram ići. – Čak je i način na koji je ustao odavao da se zabavlja. – Vidimo se sutra ujutro. Nakon toga je otišao. Jednostavno otišao! Sjedila sam i umirala od stida. Kako sam uopće mogla i pomisliti da bih to ikad mogla izvesti? Maxon o meni možda ne zna sve, ali poznaje barem moj karakter. A ovo? Ovo nisam ja. Pogledala sam smiješnu haljinu. Pretjerala sam. Ni Celeste ne bi otišla ovako daleko. Frizura mi je bila previše savršena, šminka prenaglašena. Od trenutka kad je prekoračio prag, znao je što pokušavam. Uzdišući, ugasila sam svijeće jednu po jednu i pitala se kako ću ga sutra pogledati u oči. 18

TREĆE POGLAVLJE

azmišljala sam bih li se opravdala želučanom virozom. Ili nesnosnom glavoboljom. Napadajem panike. Zapravo, bilo čime samo da ne moram otići na doručak. Tad sam pomislila na Maxona i kako je stalno govorio da u svakoj teškoj situaciji treba djelovati samouvjereno. To mi nije bila jaka strana. Ali ako odem dolje, ako se samo pojavim, možda mi barem za to oda priznanje. U nadi da mogu izbrisati neke od svojih postupaka, zamolila sam sluškinje da mi izvuku najčedniju haljinu koju sam imala. Ta moja molba bila je dovoljan znak da me ne smiju pitati za prethodnu večer. Haljina je bila zatvorenija od onih kakve smo obično odijevale za topla vremena u Angelesu, rukava gotovo do lakata. Bila je vedra, cvjetnog uzorka, prava suprotnost sinoćnjoj garderobi. Kad sam ušla u blagovaonicu, nisam se usudila pogledati Maxona, ali barem sam ponosno ušetala. Napokon se odvaživši, zamijetila sam da me promatra s osmijehom. Dok je žvakao hranu, namignuo mi je, a ja sam ponovno pognula glavu, glumeći veliko zanimanje za nabujak. – Drago mi je što te danas vidim odjevenu – obrecnula se Kriss. – A meni je drago što te vidim tako dobro raspoloženu. – Koji te je vrag bio spopao? – prosiktala je. 19

U PALAČI SUPARNICA, SAMO JEDNA MOŽE OSVOJITI PRINČEVO SRCE…

Izbor je zauvijek promijenio život trideset pet djevojaka. Sad je došlo vrijeme

da pobjednica bude okrunjena. merica nikad nije sanjala da će se naći blizu

krune ili srca princa Maxona. Ali kako se približava kraj nadmetanja i prijetnje izvan palače postaju sve veće, shvaća koliko bi mnogo mogla izgubiti – i koliko će se žestoko morati boriti za budućnost koju želi.

Nisam htjela biti dio plemstva. I nisam htjela biti Odabrana. Nisam htjela ni pokušati.

www.mozaik-knjiga.hr

99,00 kn ISBN 978-953-14-1644-3